Akrapovič off road

Marko Prodan

Trening Samo 5 vozača na cilju Piše: Tomislav marić FOTO: sanja Črnac 199 mjesta rasprodano u 15 dana, što govori o URaši, malom istarskom mjestu u blizini Labina, i ove godine je održana šesta po redu „No fear No limit Akrapović extreme enduro popularnosti ove utrke u Hrvatskoj. Kako se na muci poznaju junaci, tako su u nemogućim uvjetima najljući konkurenti postali najbolji prijatelji utrka".

Članovi Istra enduro tima su i ove godine odradili odličan posao te rasprodali svih 199 startnina u samo 15-tak dana. U klasi Expert prijavilo se 100 vozača, u klasi Team 44 tima i u klasi Trial 11 vozača. Za ovu utrku organizatori su posebno pripremili nove, još teže dijelove, ali prognoza im nije išla na ruku jer je kiša padala sedam dana prije utrke i na sam dan treninga. Kako je staza i u suhim uvjetima vrlo ekstremna, neki su njeni dijelovi bili jednostavno neprohodni, a blato i skliski kamen bili su prevelik zalogaj za većinu vozača. Organizatori su zbog sigurnosti vozača morali izbaciti neke dijelove iz staze, ali to ne znači da je utrka bila lagana - samo dva vozača iz Expert klase završila su utrku do kraja: na prvom mjestu Austrijanac Erich Brandauer na KTM-u Freeride, a drugi je bio Nijemac Gerhard Forster na Husqarni 310. U klasi Team samo je jedan tim završio i to naši slovenski susjedi Miha Špindler i Marko Jagger, obojica na motociklima Sherco 300. U klasi Trial utrku je završio samo jedan vozač - Grega Kleč. Već se u subotu na treninzima moglo vidjeti tko su favoriti u kojoj klasi. Na treningu je najbrži Expert bio Forster ispred Brandauera, a i naši dečki su odlično vozili, pa je tako Marko Prodan bio 4., Manuel Čarneka 9., Lovre Antišin 28., a Tihomir Kotarski 42, dok su se u klasi Team Tomislav Marić i Zvonimir Mesić kvalificirali na 3. mjestu. Utrka je startala u nedelju i na svu sreću nije bilo kiše. Ipak, mokar teren počeo je stvarati probleme prije prve kontrolne točke i već su se tu mogli vidjeti motori kako kuhaju i vozači koji guraju, bore se s usponima i vrlo klizavim uzbrdicama. Kako je dobar dio staze takozvani "singletrack", odnosno uski putić, pretjecanje je skoro nemoguće, pa se uglavnom treba čekati na grešku vozača ispred sebe da biste ga prešli. Bilo je tu i mjesta na kojima se trebalo udružiti po 5 do 6 vozača kako bi odvukli motor preko vrlo strme i kliske stijene. Naravno, na takvim su se mjestima brzo stvorili čepovi i ako vozači nisu bili snalažljivi i odmah se nisu upustili u pomaganje drugima, čekali su i po 20 i više minuta. Na ovoj utrci vrlo brzo steknete prijatelje i konkurencija sa starta utrke vam postane najbolji prijatelj koji vam pomaže da savladate novu prepreku. Riječima i slikama se ne može opisati koliko je teško bilo, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego reći da je ovo bila najteža dosad održana «No fear no limit» utrka, a mi vas pozivamo da je svakako posjetite Borba na kvalifikacijama iduće godine. n