Prerada Honda CBX 1100 by Ervin

PIŠE: ERVIN GORTAN FOTO: EDI LJUBIĆ

Evo kako je počela moja priča o „šestaku“: Tijekom razgovora s jednim prijateljem - a govorilo se, naravno, o motorima - dotakli smo se CBX-a 1100, ljubiteljima starih „pila“ poznatijeg kao „šestaka“. Riječ je o Hondinom šestcilindričnom modelu s kraja 70-tih i početka 80-tih, koji s velikom masom na mršavim naplatcima nije bio baš praktičan za svakodnevnu upotrebu.

Ti su motocikli bili rijetki na našim cestama i danas su gotovo izumrli, pa su baš zato sada tražena roba među ljubiteljima starih klasika i pravo malo bogatstvo i ponos svakoga tko ga posjeduje. Pomislio sam, bilo bi ga lijepo imati u svojoj kolekciji. Na taj moj komentar prijatelj je spomenuo da možda postoji jedan primjerak u okolici, da je možda na prodaju i da vjerojatno nije u dobrom stanju. „OK“, rekao sam bez puno možda, radi se o „šestaku“ i odmah sam odlučio provjeriti informaciju. Kontaktirao sam vlasnika i dogovorio sastanak.

Sutradan sam ga otišao pogledati i - stvarno, u jednom zabačenom kutu stajao je već davno otpisan CBX. Prvo što sam uočio bio je pogonski agregat, odnosno cilindri, njih šest komada koji su stršili ispod prašnjavog pokrivača. Nisam krio uzbuđenje. Bio je to moj prvi susret s tom grdosijom. Gledao sam ga sa nevjericom, iako je bio u poprilično lošem stanju, zapušten kao siroče, oronuo, sav oksidiran i bez većine karoserijskih dijelova. Kad smo ga pokušali upaliti, iz mašine su dopirali čudni zvukovi i zveckanje ventila. Značilo je to da će tu biti puno posla, ali će to ujedno biti i veliki izazov za mene.

Na koncu sam ga odlučio uzeti, pa neka stoji, možda ga jednoga dana i oživim. Prošlo je neko vrijeme dok su se izredali ostali pacijenti u mojoj ordinaciji i napokon je početkom prošlog ljeta stigao red i na njega. Počeo sam od samog agregata, jer bez njega zamišljeni projekt ne bi ni imao smisla. Otvorivši ga uočio sam dosta štete i puno već dotrajalih dijelova. Počeo sam sa oživljavanjem. U cilindre sam ubacio nove košuljice jer su stare bile već na granici istrošenosti i dobro izbrazdane. Naručio sam nove karike, ventili su promijenjeni i nanovo je obrađena glava. Promijenjeni su lanci distribucije, gumice ventila i brtve, koje su bile u stanju raspadanja. Mašina je ubrzo bila spremna, ali sam nastavak radova zbog nesnosnih ljetnih vrućina odlučio odgoditi za jesen.

Honda CBX 1100 by Ervin Ispovijed jednog „customizera“

Ervinu iz Moto Recovery Rooma, čije smo radove već opjevali na našim stranicama, ova je prerada posebno prirasla srcu, pa nam je odlučio cijelu priču sam sročiti na papiru. Prenosimo vam je u cijelosti, a kako je motocikl zaista poseban, za mjesto fotografiranja izabrali smo prekrasnu pulsku Arenu

Dimenzija 300/35-18

U međuvremenu sam počeo nabavljati potrebne dijelove. Tako sam preko interneta naručio naplatke, zadnji impresivnih dimenzija s gumom 300-35/18, dok je prednja guma 120-60/16. Spremio sam dva karbonska ispušna topa i skoknuo do Italije, gdje povremeno nabavljam dodatnu opremu za svoje ljubimce. Tu sam kupio „racing“ kočiona crijeva, diskove, spremnik ulja za kočnice, čep rezervoara goriva, ručicu gasa, štop svijetlo i ostale sitnice.

Stigla je polako jesen, temperature su pale i uvjeti za rad su se normalizirali. Zatvorio sam se u garažu, zasukao rukave i nastavio s radovima. Kad sam poskidao sve nepotrebne dijelove i otpilio višak okvira, od CBX-a nije ostalo puno, tek su gola mašina i komadić nosive konstrukcije bili nasađeni na dva betonska bloka. Počeo sam najprije s izradom zadnjeg trapa, što je ujedno bio i najzahtjevniji zahvat na ovom motoru. Riješio sam to s duplim inoks cijevima promjera 45mm sa svake strane, iskrojenim po mjeri ogromnog kotača. Dodao sam mu pojačanja i sve to skupa centrirao na šasiju.

Amerikanci su poslali gole naplatke, pa je trebalo 'uštimati' lančanik i disk zajedno s nosačem čeljusti koje sam skinuo sa starog Suzukija GSX-R 1100. O kakvoj je širini naplatka riječ govori i podatak da sada lanac do pogonskog agregata stiže s vanjske strane kostura motora, tako da je pogonski lančanik trebalo pomaknuti 10 cm prema vani. To je riješeno izradom produžene osovine i dodatnim ležajem u posebnom kućištu. Original monoamortizer je eliminiran i stavljena su dva klasična bočna amortizera preuzeta od Honde Super Bol D'or iz 1982. god.

Prebacio sam se na prednji kraj i odmah naišao na problem. Upsidedown vilica od Suzukijeve jurilice GSX-R 750 bila je preuska za

nabavljeni kotač. Prihvati diskova bili su preširoki i jedino rješenje bilo je izrada novih, širih trokuta. Nabava takvih masivnih, aluminijskih trokuta renomirane tvrtke bila mi je u tom trenutku prevelika stavka s obzirom na dotad već popriličnu uloženu svotu novaca, pa sam se odlučio za jeftiniju i originalniju varijantu. Na pantografu sam izrezao željezne trokute i naknadno ih obložio (zakamuflirao) tankim inoks limom debljine 0.8mm.

Eksperiment sa šljokicama

Još je trebalo istokariti osovinu i motor je napokon bio na kotačima. Za to se pobrinuo prijatelj (tokar), koji se uvijek odazove kada mi zatreba pomoć, pa je tako pomogao i u ovom projektu izradivši mi razne osovine, bukole, vijke po mjeri i ostale sitnice. Prednji je blatobran od MV Aguste Brutale750, a kromirano svijetlo sam uzeo od Honde Hornet 900 i za njega napravio unikatni nosač u skladu s ostalim ručno izrađenim inoks elementima na motoru. Iznad njega montirao sam brojač okretaja na kojem su minijaturni indikatori ulja i neutrala.

Eliminiran je sav višak električne instalacije i montiran tek jedan prekidač svijetla i sićušno tipkalo za pokretanje agregata, sve kupljeno u dućanu koji prodaje dijelove elektronike. Uslijedila je izrada unikatnih komandi, onih nožnih (zadnja kočnica i mjenjač) i onih ručnih na volanu, dio koji me koštao tek malo lima i sitnih cjevčica, ali i dosta izgubljenih živaca. Od inoksa su napravljeni i bočni poklopci ispod sjedala.

Original spremnik goriva previše je oksidirao te sam ga morao otpisati. Napravio sam novi od lima i iznad njega stavio plastičnu masku napravljenu prema kalupu originala. Od plastike sam napravio rep i sjedište koje je zatim tapecirano. Ostalo je još prilagoditi auspuhe i ta je faza je bila gotova. Slijedilo je rastavljanje motora, pjeskarenje šasije i ostalih elemenata te poliranje svega što se dalo polirati.

Projekt se lagano bližio kraju, ostalo je još bojanje i lakiranje, a to je isto priča za sebe. Iskreno, eksperimentirao sam tijekom samog procesa ne znajući kakav će točno biti konačni ishod. Motor je lakiran i brušen u tri faze. Najprije je obojan u metalik srebrnu bazu i lakiran bezbojnim lakom u koji sam dodao 20 grama srebrnih šljokica poput onih koje žene koriste za uljepšavanje lica. Međutim šljokice su bile grube i nisu se uspjele utopiti u debelom sloju laka, zato sam nakon sušenja izbrusio i ponovo lakirao motor, ovaj sam put u lak dodao zelenu tintu čime je motor poprimio zelenu boju. Slijedilo je ponovno brušenje, zatim sam oslikao motor airbrush tehnikom i dao mu završni sloj laka. Stigao sam do najslađeg dijela, a to je slaganje motocikla.

Dio po dio, bio sam sve uzbuđeniji i na kraju više nego zadovoljan konačnim rezultatom, a i rokom izrade ovog projekta. U planu mi je složiti još koji primjerak do kraja trećeg mjeseca, kada se u Zagrebu održava drugi po redu sajam prerađenih motocikala, na kojem će ovaj primjerak biti moguće i uživo pogledati. n