Vikend odredišta Apatin, Srbija

Registarska oznaka Apatina s petokrakom U pozadini pravoslavni hram „Sabor svetih apostola“ i katolička crkva „Srca Isusovog“ s dva tornja Spomenik St. Ištvan

Kod korza u gradu Korzo Restoran Plava ruža

Izlet u “komšiluk“

Na samo 40-tak kilometara od Osijeka, u susjednoj Srbiji - točnije, u sjeverozapadnom dijelu Vojvodine (zapadna Bačka) - uz lijevu obalu Dunava nalazi se zanimljiv i privlačan grad Apatin. Što zbog termalnih izvora, što zbog dunavskih rukavaca i ribom bogate rijeke, poznatih lovišta, netaknute prirode prepune flore i faune, Apatin je od uvijek privlačio mnoge turiste i izletnike. Znajući sve to nije bilo potrebno puno dogovora da nas nekoliko uzjaši svoje čelične konjiće i da pojurimo prema granici sa Srbijom

TeksTi i foTo: Damir Pritišanac

a graničnom prijelazu u Erdutu našli smo se gotovo u trenu. Nakon kratkih carinskih formalnosti s obje strane Dunava vozimo se vojvođanskom ravnicom. Vrijeme ovdje kao da je zaustavljeno davnih godina: zaprežna vozila ovdje su još uvijek česta pojava na cesti. U vojvođanskim selima kroz koja prolazimo suvremeni način života nije uspio iskorjeniti onaj stari štih i štimung kakav su sela imala prije 50-tak godina i kakvog ga se sjećam iz svog djetinstva. Čudna reminiscencija koja se danas drugdje teško može doživjeti.

Vozeći uz mirisna pokošena polja vrlo brzo stižemo u Apatin. Zaustavljamo se kod prve mjenjačnice, a potom odlazimo izvan grada, na poznato kupalište uz jedan od dunavskih rukavaca. Vrući dunavski pijesak žari nas po tabanima pa spas tražimo na terasi restorana „Plava ruža“. Ovdje guštamo vrhunski Radler od grejpa poznate apatinske pivovare, koja je osnovana 1756. godine i jedna je od najstarijih pivovara u Srbiji. Ovaj Radler ne treba propustiti ni pod koju cjenu, jer boljeg do sada nismo okusili. Ovdje ga piju čak i mala djeca na plaži. Za naše prilike cijene su ovdje više nego pristupačne (oko 6 kn po boci u restoranu), pa nas mnoštvo promatra sa interesom dok svako malo naručujemo nešto za piće. Nakon okrijepe kupamo se u toploj vodi rukavca dok pogled prema plaži otkriva desetke atraktivnih djevojaka koje se sunčaju na vrelom pijesku. Praznik za oči i dušu time je potpun. S druge strane rukavca teče Dunav. Vodostaj je prilično nizak te otkriva pješčane sprudove i otoke koji s obalnom vegetacijom i nebom što se ogleda u vodi daju privid modro-plavih oceanskih laguna. Dunav je ovdje na svom najširem dijelu širok i do 750 m.

Nakon nekog vremena otišli smo istražiti grad. Parkiramo u centru grada, kod pješačke zone. Pred nama se pruža dugački korzo i promatramo opuštene prolaznike i mnoštvo djece koja se igraju na njemu. Sve se doima puno usporenije nego kod nas, mi kao da živimo ubrzano. Više no susretljivi Apatinci naširoko nam odgovaraju na svako pitanje o gradu i daju nam iscrpne odgovore o svemu što nas zanima i saznajemo mnogo toga o povjesti i znamenitostima Apatina. Prvo na što nailazimo

Zgrada policije, kao birtija Pivnica na ćošku i ujedno rodna kuća Abrahama Pala Spomenik uz crkvu

Trnovo drvo

je crkva Uznešenja blažene djevice Marije. Ova crkva je klasičan primjer tzv. podunavskog baroka s lijepom baroknom vanjštinom i čuvenom crnom Bogorodicom Apatinskom.

Nedaleko ove crkve na korzu se nalaze zgrade osnovne i glazbene škole, koje su izgradili apatinski arhitekti Ferenc Rajhl i Đula Partoš. U blizini je i spomenik Szent Ištvanu (svetom Stjepanu). Postavljen je 2011. godine na godišnjicu nesvakidašnjeg jubileja, 1000 godina najsjevernije srpske varoši na Dunavu. Navodno je ovaj mađarski kralj 1011. godine poklonio zemljište za izgradnju manastira vestmisterskim opaticama i na tom mjestu je nastao današnji Apatin. U neposrednoj blizini spomenika nalazi se trnovo drvo koje je donijeto iz Jeruzalema i ovdje posađeno 1795. godine prilikom postavljanja kamena temeljca Marijine crkve. O tome svjedoči mramorna ploča postavljena na korzu.

Hodajući dalje dolazimo do građevine koja nam se čini kao još jedna velika crkva, no radi se zapravo o velebnoj secesijskoj građevini - Gradskoj kući (zgradi općine), koja uvjerljivo dominira gradom. Građena je od 1907. do 1909. godine. Nasuprot Gradske kuće nalazi se policijska postaja (za koju smo bili sigurni da je birtija. Samo natpis na ulazu razlikuje je od toga.) Širom grada na oglasnim stupovima su polijepljeni plakati koji pozivaju na noćni provod. Za protagoniste navedenih evenata nikada nismo čuli, pa neka tako i ostane.

Apatin ima puno bitnijih znamenitosti od kvazi svirača, a jedna od njih je apatinska ciglana. Od opeke iz ove tvornice izgrađena je velikim djelom i bivša država. Najpoznatija je i najčešće viđena fasadna apatinska opeka (žuta i crvena).

Dok se polagano vraćamo prema motorima pažnju nam privlači ugostiteljski objekt „Pivnica na ćošku“, u kući u kojoj se rodio poznati kompozitor s ovih prostora Abraham Pal, a što je obilježeno skromnom pločom na uglu zgrade. Budući da je ovaj kraj bogat termalnom vodom, odlučili smo otići do poznate banje Junaković, koja je 4 km udaljena od Apatina i okružena je bogatim bačkim poljima i velikim šumskim prostranstvom.

Ovo prirodno lječilište i sportskorekreativni centar dobilo je naziv po obitelji Junaković, koja je nekoć bila vlasnik šume uz koju se čitav kompleks proteže. Izvori termalne vode koriste se u ljekovite svrhe još od 1913. Godine, no tek je 1923. godine izvršena detaljna analiza ljekovitih svojstava vode. Utvrđeno je da ovi izvori pripadaju istoj skupini termalnih voda kao što su Harkany (Mađarska), Karlove Vari (Češka) i naš Lipik. Prekrasna priroda koja okružuje banju Junaković ispresjecana je trim-stazama i cvjetnim alejama. Sportski tereni, kompleks od 10 vanjskih bazena s toplom mineralnom vodom, blizina lovišta i Dunava čine ovu banju prikladnom za boravak i odmor i zdravih gostiju. Na odlasku iz banje na cesti smo sreli dva skuteraša i zamolili ih za jedinstvenu fotku njihove registarske pločice na kojoj je zvijezda petokraka i puni naziv grada Apatina.

Dok polako vozimo prema granici, na horizontu se sunce lijeno spušta i utapa u zlatnim bačkim poljima. Ne obilazimo Bogojevo, nego parkiramo pred restoranom Niš nekoliko kilometara od graničnog prijelaza sa Hrvatskom. Ovdje u prekrasnom restoranu (koji je vlasnik s puno ukusa i stila uredio kao mali park sa sjenicama, vodenicama, potocima i fontanama) uživamo u roštilju kakav se može kušati samo ovdje. Poznato je da nema boljeg miješanog mesa nego u Srbiji, kao ni fiša i kotlića kao u Slavoniji i Baranji ili ribe kao u Dalmaciji. Imate li to na umu, sigurno nećete pogriješiti. Nakon obilne večere (koju nas četvorica nismo uspjeli do kraja savladati) i apatinskog Jelen radlera plaćamo račun u iznosu 20 eura. Teško je u to povjerovati, no ovdje se za naše prilike recesija i kriza čine poput nečije loše šale. Mjesec se popeo visoko na nebo dok se vozimo prema gradu na Dravi. Nakon današnjeg ugodno provedenog dana Apatin i njegovu bližu okolicu sa sigurnošću možemo preporučiti kao jedno od poželjnijih vikend odredišta u susjednoj nam državi. n

Općina Crkva uznesenja blažene djevice Marije