Prerada Dva Japanca by TCB

Pogrdni nazivi za japanske automobile i motocikle koji su naročito popularni u SAD često su više pokazatelj frustracija vlasnika „nejapanskih“ vozila nego pravih nedostataka predmeta sprdnje. Pred nama su dva prava limena dokaza da je tome tako i da azijsko porijeklo nikako ne treba prepoznati kao slabost u svijetu upečatljivih custom motocikala. Već serijski upečatljiva Honda blaže je prerađivana, no to ne isključuje puno truda oko „peglanja“ nekih tvorničkih rješenja koja se nisu dopala vlasniku, a Yamaha je doživjela pravu renesansu.

Bijes s istoka

U nas iznimno rijetka pojava - rekli bismo da je ova prerada zapravo i jedina Honda VT 1300CX - u Americi nije tako „hladno“ označena alfanumerički, već nosi naziv Fury. Ovaj Fury kupljen je crn, ali vlasnik je procijenio da nije dovoljno crn, a bilo je tu nekih detalja koje u Hondi nisu izveli baš „kako bi moglo biti“. Gotovo novi motocikl tako je rastavljen u radionici Tomić Custom Bike, pa su dugački okvir i atraktivni naplatci poslani na plastificiranje u mat crno. Pogonski agregat je lakiran – pogađate - u mat crno, a crna tema se provlači kroz cijeli motocikl.

Umjesto serijskih plastičnih na Fury su ugrađeni metalni blatobrani iz TCB radinosti, s tim da su u onaj stražnji ugrađeni potrebni svjetlosni sklopovi minimalističke LED izvedbe. Da ne znamo gdje su, teško bismo pronašli i prednje LA Chopper pokazivače smjera, koji poput prstenova obuhvaćaju prednju vilicu.

PIŠE I SNIMA: MARKO GUZINA PURITANCI ĆE ODMAH FRKNUTI NOSOM NA IDEJU JAPANSKOG CUSTOM MOTOCIKLA, ALI AKO VEĆ SERIJSKI MOTOCIKLI NISU DOVOLJNO KARIZMATIČNI IMALI SMO SREĆE UPOZNATI SE S DVIJE PRERADE KOJE SVAKAKO ZASLUŽUJU BITI NAZVANE CUSTOM MOTOCIKLIMA - I TO S VELIKIM „C“ MOĆNA „RIŽA“

Cijeli motocikl je spušten pet centimetara, a vozač će u vožnji uživati sjedeći na Silkfatblues sjedalu, ovaj puta začuđujuće minimalističnog dizajna. Tragom te filozofije „manje je više“ temeljito su prekrojeni hidraulički vodovi kočnica. Složeni cjevovodi originalno se susreću na vidljivom mjestu i tako narušavaju pojavu inače bezkompromisnog motocikla, pa su u TCB radionici sjecišta vodova prebacili na manje upadljiva mjesta.

Da bi agregat nešto bolje disao, opremljen je Cobra filtrom zraka, a isti proizvođač odgovara i za ispušni sustav. Zaključno je ovo remekdjelo minimalizma okrunjeno Avon ručkama i ručicama te u najmanju ruku agresivnim, ali sitnim retrovizorima.

Kako do željenog stila?

Dok je vlasnik Honde svoje prohtjeve mogao zadovoljiti bez drastičnih mehaničkih prekra-

janja, ovu Yamahu je čekala malo složenija operacija. Midnight Star je također rastavljen „na proste faktore“, pa je okvir plastificiran, a zapravo je svaki dio ovog motocikla prošao takav tretman ili je lakiran u (naravno!) mat crno.

Kako bi se postigao željeni izgled, u TCB radionici su mali prednji kotač originalnog motocikla zamjenili DNA naplatkom s puno debelih žbica dimenzija 21 x 3,5 uz što kao salivena ide guma 130/60-21. Stražnja guma je sada 200/6016, a zbog odstranjivanja brojnih poklopaca i zaštita pogledu je izložen i serijski stražnji naplatak.

U TCB radionici je odrađen i znatan limarski posao, pa su postavljeni novi prednji i stražnji blatobran, s tim da vjerojatno ne treba posebno naglašavati trud potreban za izradu ovog stražnjeg. Osim toga, povrh spremnika goriva je napravljeno kućište brzinomjera, pa on sada stanuje ovdje umjesto u prednjem svjetlu. Ova modifikacija tražila je premještanje otvora za ulijevanje goriva, ali vrhunska završna obrada to ne daje naslutiti.

Za zvučnu kulisu se brine ispušni sustav Thunder, a V2 udiše kroz LA Choppers filtar zraka. Zanimljivo sjedalo je, naravno, potpisao Silkfatblues, a na 16 inča visokom Santee upravljaču nalazimo Avon ručke. Motocikl je upotpunjen Bullet pokazivačima smjera. U duhu tolerancije

Navodno živimo u društvu koje ne razlikuje po boji, rasi uvjerenjima i sličnome, pa tražimo samo da si i oni zagriženi poklonici američke industrije dozvole prepoznati kvalitete fantastičnih prerada s japanskim genima. Honda i Yamaha koje vam ovom prilikom predstavljamo ispunjavaju sve što se očekuje od istinskih custom motocikala. Ovdje nema mjesta za kompromise, kvaliteta izrade nije upitna, a samo je pitanje ove ili one filozofije. Fury je tako agresivan, ali odrastao u duhu minimalizma, dok Midnight Star bira put koji uključuje dugi stražnji blatobran i šašavo visoki upravljač.

Na kraju, je li važno gdje su ovi motocikli došli na svijet? Važno je samo da su žestoki i crni! n