MotoGP

ČUDA SE DOGAĐAJU

Statistički gledano, s još uvijek barem tri vozača u igri za naslov, ova sezona je jedna od prevrtljivijih i neizvjesnijih u živućem sjećanju. Realno gledajući, da mu u Silverstoneu nije eruptirao pogonski agregat, Marquez bi već jednom nogom bio novi/stari prvak. Medicinski gledano, samo tri tjedna nakon što je slomio nogu na dva dijela Rossi se ne bi trebao boriti za pobjedu, kao što je to bio slučaj u Aragonu. No, u MotoGP-u se povremeno događaju čuda, a ove godine i bitno češće nego obično

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Odakle početi? Konačno, od našeg posljednjeg javljanja dogodio se kvintet MotoGP utrka vrijednih pamćenja, pa kako onda na ovom ograničenom prostoru izbjeći sve ono što će u konačnici možda ispasti nevažnim da bi se našlo mjesta za sve ono što bi se moglo pokazati presudnim? Tada smo bili točno na poluvremenu i na vrhu su, u samo 26 bodova razlike, bila petorica vozača. Sada smo već zagazili u posljednju četvrtinu i u 28 bodova razlike su još trojica najupornijih.

Ona druga dvojica, Pedrosa i Rossi, imaju 54 i 56 bodova minusa i s još maksimalno 100 bodova na stolu realno nemaju šanse za ukupnu pobjedu. Doduše, isto su rekli i za Trumpa, pa on sad fino zarađuje na prodaji predsjedničkih suvenira. U svakom slučaju, Rossi je već zaslužio titulu povratnika godine na ime toga što se u Aragonu borio za pobjedu samo tri tjedna nakon što je slomio obje kosti u desnoj potkoljenici i završio na operacijskom stolu. Rekli bi mladost ludost da u Rossija nisu stare kosti. Ali u njega je očito još uvijek i mladenačka žeđ za utrkivanjem, pa je tako nakon nesretnog pada na hard-enduru propustio samo jednu utrku, i to baš onu u svojem dvorištu, odnosno Misanu.

No, izuzmemo li to čudesno ozdravljanje, božji prst je najviše dolazio do izražaja kod Marqueza. Podsjetimo se, on je prvu polovicu sezone ispratio na vrhu poretka i s pobjedom u Sachsenringu. Drugo poluvrijeme je otvorio sjajnom pobjedom u Brnu, kada je na stazi koja se evidentno sušila već nakon samo jednog kruga otišao po motocikl opremljen slickovima. Do trenutka kad su njegovi glavni protivnici na kišnim gumama tek počeli naslućivati koliko je to bila dobra ideja, Marquez je već bio brži desetak sekundi po krugu.

No, tko ne riskira ne profitira, a iako Marquez ne profitira baš svaki put, važno je to da isto tako rijetko kada baš sve prokocka. Bilo je to vidljivo i na idućoj utrci u Austriji s doista frapantnom završnicom. Tu je Dovizioso s Ducatijem u pretposljednji zavoj utrke ušao kao vodeći, a posljednjem zavoju je ionako nemoguće odrasti pretjecanje. Ili smo tako mislili. No, Marquez je pokušao. Netko bi to mogao okarakterizirati potezom očajnika, no onda bi se morali prikloniti sveopćem ludilu s revidiranjem povijesti pa jednako etiketirati neke slične pokušaje Rossija u najboljim danima.

Uglavnom, Marquez je uočio mrvicu slobodnog prostora i jednostavno se sunovratio pored Doviziosa, naizgled igrajući na sve ili ništa. Na kraju je umalo i pao, ali se i čudesno spasio, pa ako mu se rizik i nije isplatio, u smislu da je Dovizioso svejedno pobijedio, Marquez tu nije baš ništa izgubio.

Tko ne riskira…

Uslijedila je utrka u Silverstoneu koji sa svojim sve grbavijim asfaltom pomalo podsjeća na motokros stazu. I tu se dogodilo još jedno čudno. Naime, iza Marqueza se nakon najduže ravnice prolomio oblak dima, što je bila prva takva havarija pogonskog agregata na nekom motociklu Repsol Honde, za vrijeme utrke, u posljednjih deset godina. Dakako, da se Marquez u tom trenutku borio za pobjedu i čovjek se mora pitati što bi danas bilo da je onda bilo. Odnosno da nije bilo.

Ovako je Dovizioso odnio uzastopnu pobjedu, a time se vratio i na vrh ukupnog poretka. Potpuno zasluženo, iako smo dojma da je do te četiri ovogodišnje pobjede došao ne zato jer je apsolutno najbrži, nego zato jer zna kako u prosjeku biti najbrži bez da se unište Michelinove gume. Baš s tim su sredinom sezone muku mučili vozači Yamahe, no u Silverstoneu je Vinales umalo pobijedio Doviziosa i nakon 5 utrka pauze stajao na podiju. Na najnižoj stepenici mu se pridružio i timski kolega Rossi, šest dana prije nego će slomiti nogu.

U Misanu nije bilo Rossija i nebo je plakalo. Doslovno. U nedjelju je od ranog jutra padala kiša i u sve tri klase smo vidjeli rekordnih 80 padova. Iako je temperatura bila u plu-

MOTOGP su, izgledalo je kao da se

TRENUTNI POREDAK vozi po poledici i otpriliVOZAČI ke dvije trećine vozača je 1. M. Marquez Honda 224 u nekom trenutku palo. 2. 3. 4. 5. 6. A. Dovizioso M. Vinales D. Pedrosa V. Rossi J. Zarco Ducati Yamaha Honda Yamaha Yamaha 208 196 170 168 117 Gardner je u klasi Moto2 veslao čak tri puta. U takvim groznim uvjetima Petrucci je 7. J. Lorenzo Ducati 106 već mogao omirisa8. D. Petrucci Ducati 95 ti pobjedu, uostalom, 9. C. Crutchlow Honda 92 on nema što izgubiti pa 10. J. Folger Yamaha 84 je mogao i više riskirati. 1. 2. 3. KONSTRUKTORI Honda Yamaha Ducati 274 257 248 No, nije se mogao otarasiti Marqueza, koji je mogao mnogo toga izgu4. Suzuki 64 biti, a relativno malo 5. Aprilia 55 dobiti. Ali pobjeda nije 6. KTM 46 samo pobjeda, nego i

Morbidelli ispred timskog kolege Alexa Marqueza i budućeg timskog kolege Luthija, s kojim će iduće godine dijeliti MotoGP garažu momčadi Marc VDS Honda

Za ples je potrebno dvoje

Još tamo od one 4 pobjede u prvih 5 utrka zemljaka Aegertera. Nakon toga je Luthi imao nije bilo prevelike sumnje da će Morbidelli postati novi Moto2 prvak. Ipak, Luthi se pokazao iznimno žilavim te se pobjedom u Češkoj približio Morbidelliju. Stvar se doista zakomplicirala tek u kišnom Misanu kada je Morbidelli bio prebrz za svoje dobro i drugi put ove sezone pao u trenutku kad je bio u vodstvu. Švicarac Luthi je vozio ziheraški, u svom stilu, i osvojio 20 bodova za drugo mjesto, ni ne trudeći se da iole ozbiljnije napadne samo 9 bodova zaostatka, dok je Morbidelli dobio nalog da više ne ganja pobjede, nego vozi na sigurno i završi ispred Švicarca. Dakako da Talijan to nije čuo, pa se u infarktnoj završnici obračunao s Pasinijem i tako došao do osme pobjede ove sezone. S obzirom na to da Luthi, koji je završio kao četvr-

1. 2. 3. F. Morbidelli Kalex 248 T. Luthi Kalex 227 M. Oliviera KTM 157 MOTO2 TRENUTNI POREDAK ti, iza Oliviere na KTM-u, ima samo jednu pobjedu, čini se kako bi bilo jedino pošteno da Morbidelli osvoji naslov. U svakom 4. A. Marquez Kalex 155 slučaju, njegova mom5. F. Bagnaia Kalex 130 čad Marc VDS Racing će iduće godine u svojim redovima sigurno imati Moto2 prvaka. Naime, Morbidelli i Luthi će braniti njihove boje kao timski kolege, ali tada u kraljevskoj MotoGP klasi. n

Trenutak nakon što je Marquez pokušao naizgled nemoguće pretjecanje i umalo pao u zadnjem zavoju zadnjeg kruga u Austriji. Trud mu se nije isplatio jer je Dovizioso svejedno slavio s Ducatijem, no bila je to završnica za pamćenje

Rossi je samo tri tjedna nakon dvostrukog loma noge jurio u Aragonu, ali je propuštanjem utrke u Misano izgubio realne šanse za osvajanje desetog naslova

način da se osvoji dodatnih pet bodova u utrci koju su Dovizioso i Vinales, kao njegovi glavni konkurenti za naslov, završili na trećom i četvrtom mjestu. I tako je na ulasku u posljednji krug Marquez elegantno prošao Petruccija te pred razočaranom i dijelom poprilično nepristojnom talijanskom publikom došao do itekako vrijedne pobjede.

Iako ga je mogao proći i ranije, Marquez je zaključio kako su šanse da padne otprilike deseterostruko veće ako od Petruccija bježi 10 krugova, nego ako to čini samo u zadnjem. To se zove kalkulirani rizik, nešto o čemu bi možda mogao poučiti Lorenza.

Naime, španjolski vozač Ducatija je u Misanu glisirao daleko brže od drugih i u svemu tome pretjerao. Ili je možda samo previše razmišljao? Vjerojatno i jedno i drugo, jer je u trenutku kad se lijepo izdvojio u vodstvu počeo vagati treba li prebaciti na slabiju mapu razvijanja snage, a taj je trenutak dekoncentracije bio dovoljan da mrvicu prebrzo uđe u kritični zavoj broj 6 i bude katapultiran iz njega po kratkom postupku.

Nije gotovo

Međutim, mora se priznati da se Lorenzo, baš kao što smo to i predvidjeli u našem prošlom osvrtu, preporodio otkad je na početku drugog dijela sezone dobio radikalno drugačije prednje oplate s integriranim krilcima. Iako je zbog tog aerodinamičkog potiska prebacivanje motocikla postalo napornije, posebno kod brzih i vezanih zavoja, a otežano je i izvođenje korekcija putanje, te je i za otprilike 10 km/h smanjena maksimalna brzina Desmosedicija GP17, Lorenzu to nije toliko važno. Puno više ga veseli što je konačno dobio dovoljno konkretan osjećaj za prednji kraj.

I to se vidi. Istina, još uvijek nije slavio, ali sad je već sve bliže, pa mu je na utrci u Aragonu pobjeda izmakla za 2 sekunde. Završio je kao treći, iza Marqueza i Pedrose, no jednako je važno tko je bio iza njega.

Naime, u Aragon su Marquez i Dovizioso došli potpuno poravnati sa 199 bodova i 4 pobjede u džepu, dok je Vinales imao 16 bodova manje. Dovizioso je, kao i Lorenzo, odabrao mekšu smjesu stražnje gume, ali je ovaj put nije uspio sačuvati i završio je kao sedmi, iza Aleixa Espargaroa na Apriliji i ozlijeđenog Rossija na Yamahi. Pretočeno u brojeve, to je 16 bodova zaostatka. Vinales je bio malo bolji, ali njegovo četvrto mjesto znači da kaska 28 bodova.

Nije sve to ništa strašno, ali slijedi onaj naporan niz od tri dalekoistočne utrke u tri vikenda za redom. Istina je da su ove godine prognoze potpuno nezahvalne i da Ducati juri i tamo gdje je ozbiljno šepao nakon odlaska Stonera, no u japanskom Motegiju ovakav Marquez ima najveće šanse, a i u australskom Phillip Islandu se ne bi kladili protiv njega. U Maleziji bi Dovizioso mogao uzvratiti udarac, ali nakon toga preostaje još samo utrka u Valenciji gdje Marquez ponovo ima prednost domaćeg terena.

Uglavnom, da bi Dovizioso, kojeg prije početka sezone nitko nije vidio ni u proširenom krugu favorita, došao do naslova, morao bi voziti vrhunski i još se nadati da će Marquez učiniti neku grešku, što uopće nije nemoguće. Istovremeno, forma Yamahe poprilično oscilira od staze do staze i to je za Vinalesa možda i veći problem od tih 28 bodova zaostatka. Uglavnom, da bi Vinales postao prvak gotovo da bi se moralo dogoditi i malo čudo. Ali zašto ne, čuda u ovoj MotoGP sezoni uopće ne nedostaje. Osim toga, kako bi rekli Englezi, nije gotovo dok debela žena pjeva, a ta debela žena ne samo da nije otpjevala svoje, nego još nije ni stegnula korzet. n

MOTO3

Pitanje trenutka

Samo je pitanje trenutka kada će Joan Mir, u svojoj tek drugoj Moto3 sezoni, postati prvak. Možda već u Motegiju, tri utrke prije kraja. Nakon 5 pobjeda u prvih 8 utrka, Mir je i drugi dio sezone otvorio pobjedama u Češkoj i Austriji, a iako je u Silverstoneu bio peti pitanje je što bi bilo da ta kaotična utrka nije prekinuta krug prije kraja. U potopljenom Misanu je završio drugi ni ne pokušavajući pratiti Fenatija, koji je bio klasa za sebe i pobijedio sa skoro pola minute prednosti. Time se Fenati, onako izdaleka, vratio u utrku za naslov prvaka, no Mir ga je primirio već u Aragonu, pobjedom u foto finišu, s Di Giannantoniom i Bastianinijem unutar 5 stotinki sekunde. Bila je to Mirova osma pobjeda u sezoni, što je rekord Moto3 klase. Fenati je prošao ciljem samo 1,3 sekunde iza Mira, ali u ovoj klasi to znači da je bio tek deseti i tako ušao u umalo pa nedozvoljeni minus od 80 bodova. Inače, iako se u vodećoj skupini uvijek nađe i kakav vozač KTM-a, kalvarija tog proizvođača se i dalje nastavlja. Na dosadašnjih 14 utrka vozači Honde su odnijeli 13 pobjeda, a uz to na 11 utrka zauzeli baš sva mjesta na postolju. n

MOTO3

TRENUTNI POREDAK

1. J. Mir Honda 271 2. R. Fenati Honda 191 3. A. Canet Honda 173 4. F. Di Giannantonio Honda137 5. J. Martin Honda 134