3 minute read
Top 5
by MOTOPULS
XA / XS (1942.) Topper (1960.)
Advertisement
Za razliku od bitno slavnijeg WLA vojnog modela, s tipičnom V2 konfiguracijom, XA je imao bokser agregat, te je kao takav prvi H-D model s nožnim mjenjačem i kardanom. Pogodili ste, riječ je o kopiji BMWovog stroja, a sve zato jer se na pustinjskim bojištima Sjeverne Afrike stršeći cilindri bokser agregata bolje hlade. No, kako su borbe tamo bližile kraju, tako je XA brzo završio karijeru, nakon 1.100 proizvedenih komada. Iz istog razloga je verzija XS, s bočnom prikolicom, „traktorskim“ gumama i pogonom na oba stražnja kotača, stala na samo tri prototipa. Svejedno smo izabrali fotografiju baš XS modela, čisto da pojačamo dojam.
Kao ratni plijen, Harley-Davidson je dobio pravo na korištenje nacrta DKW-a RT 125, na čijim su osnovama proizveli elementarni motocikl S, sa 2 KS, pa onda i ST 165 i simpatičan scrambler BTH Scat 175. Jedna od izvedbi tog agregata je horizontalno položena u neobičan Topper skuter iz 1960. godine. CVT mjenjač je za ono vrijeme vizionarsko rješenje, a neobične izvedbe prednjeg ovje-NAJBOLJI PROMAŠAJI sa se ne bi posramila ni Bimota. Manje vizionarski je bilo ostaviti zrakom hlađen agregat oklopljenim u oplatama HARLEY-DAVIDSONA od stakloplastike, a ne pridodati mu ventilator. 1964. godine je postignut neslavan rekord od samo 25 proizvede-
Ako mislite da je najavljeni pustolovni model Pan America nešto najčudnije što nih primjeraka, a skoro će se zbiti u povijesti Harley-Davidsona, gadno se varate. Pod značkom tvrtke iz Milwaukeeja su se prodavale čak i motorne sanjke, no za ovu prigodu smo odabrali pola stoljeća kasnije će dizajn Toppera sa smiješkom kopirati Yamaha poker čudnovatih modela koje su doista i proizvodili. Nijedan im se nije isplatio na modelu Giggle.
XLCR Cafe Racer (1977.)
Cafe Racer je bio prvi Harley-Davidson s tri diska i aluminijskim naplatcima, te prvi s ojačanim i povišenim stražnjim dijelom okvira, izvedenim u obliku trokuta. Pridodajte tome dorađeni agregat s u ono vrijeme respektabilnih 68 KS, maksimalnu brzinu od oko 190 km/h, umjereno sportski položaj vozača te dizajn kojeg potpisuje Willie G. Davidson i dobili ste motocikl koji je mogao biti povijesna prekretnica za HarleyDavidson. Umjesto toga je bio komercijalni promašaj. Američkim kupcima se činio besmislen, dok su europski šmekeri preferirali čvršće i brže talijanske sportske motocikle ili bitno jeftinije i uglađenije japanske modele. Cafe Racer je 1977. i 1978. proizveden u jedva 3 tisuće primjeraka, koji se nisu mogli prodati još dugi niz godina godina, ali zato je danas jedan od najpoželjnijih klasika te marke. VR 1000 (1994.) U Harley-Davidsonu su odabrali pravi trenutak kad su 1988. započeli razvoj motocikla za Superbike prvenstvo. Zamislili su da VR 1000 ima masivni aluminijski okvir, kao na japanskim modelima, ali i tekućinom hlađen V2 agregat, s kakvim je u to vrijeme pobjeđivao Ducati. Sve ostalo su učinili krivo. Između ostalog, nisu imali iskustva s visokom tehnologijom tako da se razvoj otegao skroz do 1994. godine, kada je na toj bazi predstavljen i cestovni motocikl. Pretpostavlja se da je ukupno proizvedeno samo 50 primjeraka, s time da se mučenje u sklopu američkog Superbike prvenstva rastegnulo skroz do 2001. Ako ništa drugo, barem su osnove tog V2 agregata poslužile za razvoj V-Roda.
MT 500 (1995.)
Ako vam ovaj motocikl izgleda kao vojna verzija nekog europskog endura iz 80-ih godina, potpuno ste u pravu. Ovaj vojni motocikl je razvio talijanski SWM, pa preuzeo britanski Armstrong-CCM, od kojeg je 1987. godine Harley-Davidson naslijedio prava za proizvodnju. Za pokretanje je zadužen Rotax jednocilindrični agregat od 481 ccm, no HarleyDavidson je razvio i verziju 350, s time da su taj agregat koristili i za natjecanje na shorttrack stazama. MT 500 i 350 su bili namijenjeni prvenstveno pustinjskog ratovanju, a uz dva dodatna rezervoara na boku imali su i kućište za pušku s desne strane repa. Za potrebe američke vojske proizvodnja se u skromnim brojkama otegnula do 2000. godine.
POTRAŽITE U SVAKOM BOLJEM MOTO SHOPU
