Povijest: Einar Söderén

POVIJEST y EINAR SÖDERÉN Stoljeće stara afrička avantura

Svaka čast današnjim pustolovima, ali zamislite kakav ste trebali biti luđak da u ožujku 1925. godine, na ondašnjim kaldrmama još uvijek prekrivenim snijegom, krenete iz Švedske na čak 14.000 km dugačak put do sjeverne Afrike, dotaknete Aziju i vratite se nazad. Einar Söderén je učinio upravo to. Uzjahao je svoju Husqvarnu od 12 KS, oboružan samo pionirskim duhom i vjernim pištoljem. Kojeg se nije libio koristiti

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: HUSQVARNA rvi svjetski rat tek je završio, europske ceste su, tamo gdje uopće postoje, izrovane poput površine Mjeseca, a tadašnji motocikli su, u najboljem slučaju, polutrajni proizvod. Ništa od toga nije smelo švedskog poručnika Einara Söderéna da u ožujku pradavne 1925. godine skokne motociklom do Afrike i nazad. U to je ime kupio potpuno novu Husqvarnu 170, s V2 agregatom od 550 ccm, brutalnih 12 KS i 3 stupnja prijenosa. Bio je to za ono vrijeme napredan motocikl, opremljen čak i sustavom automatskog podmazivanja te Bosch prednjim svjetlom.

Jasno, Söderén je dodatno opremio svoju Husqvarnu, montirajući straga kanistar za gorivo te kožne bisage sa svake strane. U jednu od bočnih torbi je nagurao rezervne dijelove, a u drugu jedno odijelo, dodatni par cipela, četiri čarape, šest majica, samo dvoje gaće te isto toliko kapa, fotoaparat i toaletnu torbicu. Što vam je vojnička preciznost! Ah da, za svaki slučaj je sa sobom uzeo i Browning pištolj. Dobro će mu doći.

Već je u Švedskoj odradio 600 kilometara, a onda se preko Danske spustio do Njemačke, pa putem razrovane Francuske i Pirineja nekako dogurao do Španjolske. Dobar dio tog puta odradio je po kaldrmama prekrivenim snijegom, a iako su kotači mjerili 28 cola, rupe na cesti su nerijetko bile i većeg promjera od toga. Zbog toga je u Madridu promijenio prednju vilicu, pa se mirno spustio do Gibraltara i uhvatio engleski trajekt za Casablancu u Maroku.

U ležernom bijegu

Čim je stupio na afričko tlo, promijenio je „karike“, stavio novi lanac te odlučio da će, zlu ne trebalo, svakih 50 km dolijevati malo ulja. Jasno, i svoje je kožno odijelo zamijenio za to vrijeme tako tipičnim „kaki“ kratkim hlačama i košuljom te velikim šeširom. Skočio je i do 300 km udaljenog Marrakecha, pa se vratio natrag bez da je oka sklopio jer nije uspio naći smještaj. Zanimljivo je da su ga na cijelom tu putu najviše oduševile ceste u tadašnjem Alžiru, a svidjelo mu se i u Tunisu, odakle je planirao brodom skoknuti do Egipta.

Međutim, tu nije bilo izravne brodske veze, pa je odabrao zaobilaznu rutu i pristao u okolici Rima, kojeg je dobro razgledao prije nego se počeo spuštati prema Napulju. Tu su njega i njegov vražji stroj napala dva psa, s time da ga je jedan ugrizao, pa ga je Söderén hladnokrvno ustrijelio. Usput je pištoljem malo priprijetivši i vlasnicima psa, koji su došli tražiti pravdu. Kad je doznao da Mussolini ljude koji bez dozvole nose oružje po kratkom postupku pritvara na 6 mjeseci, Šveđanin je dao malo više gasa na putu prema Napulju, ali svejedno je našao vremena da se popne na Vezuv, posjeti Pompeje i skokne do Caprija.

Konačno je uhvatio brod za Egipat te je u lipnju stigao do Aleksandrije. Tu su na carini bili sumnjičavi prema njemu i njegovoj Husqvarni, a dakako da su ga nakratko i zatvorili kad su pronašli pištolj. Söderén se nekako izvukao i krenuo prema Kairu, no bilo je to baš za sezone kiša, pa se teškom mukom probijao kroz blato. Bilo mu je u planu krenuti na jug uz rijeku Nil, ali se netom prije planiranog polaska u Kairu otrovao hranom, te se do te mjere razbolio da su mu u njemačkom kampu spašavali život.

Husqvarna 170 je za ono vrijeme bila napredan i respektabilan motocikl

Söderén je u Madridu odgledao borbu bikova i nije mu se svidjelo što su ubili zvijer. On sam nije imao moralnih problema ustrijeliti psa u Napulju Söderén je u Egiptu imao najviše pustolovina na cijelom putu

Husqvarna ležerno parkirana u Napulju 1925. godine

Skok do Jeruzalema

Tada je shvatio da mora usporiti, pa je umjesto na jug krenuo na istok, put Sueskog kanala. U sinajskoj pustinji je gadno zapeo u dubokom pijesku, a četiri Arapa koja su mu došla pomoći postali su prijetnja kada su shvatili da Šveđanin sa sobom nosi i poprilično mnogo novca. Ponovo se spasio kad je izvukao Browning pištolj. Srećom, ovaj put nije morao pucati.

Svejedno je još potegnuo skroz do Jeruzalema gdje je shvatio da ga je bolest previše oslabila za daljnje pustolovine. Na putu natrag je sletio u duboki jarak, ali se izvukao bez veće štete te je u Port Saidu uhvatio brod za Genovu. Kad se iskrcao umalo ga je ubio talijanski vozač automobila, koji je iznenada skrenuo na njegovu stranu ceste izbjegavajući veliku rupu. Söderén je pritom oštetio mjenjač, kojeg je popravio u Švicarskoj, pa još malo popravljao motocikl u Parizu. Od Rotterdama je brodom potegnuo do Malmöa, a onda, početkom kolovoza, s lakoćom odradio završnih 600 km po Švedskoj.

Zanimljivo je da se tijekom tih 5 mjeseci samo jednom izgubio, i to još na samom početku kad je iza Kölna greškom skrenuo u Luksemburg. Očito se pouzdavši u staru vojničku „kartu čitaj i seljaka pitaj“, Einar Söderén je tog proljeća-ljeta pradavne 1925. godine prevalio 14.000 km te pokorio dobar dio zapadne Europe i sjeverne Afrike. I to skoro pa bez ispaljenog metka. n

TRAŽIMO DISTRIBUTERE ZA PODRUČJE REPUBLIKE HRVATSKE!