POVIJEST y EINAR SÖDERÉN
Stoljeće stara afrička avantura
Svaka čast današnjim pustolovima, ali zamislite kakav ste trebali biti luđak da u ožujku 1925. godine, na ondašnjim kaldrmama još uvijek prekrivenim snijegom, krenete iz Švedske na čak 14.000 km dugačak put do sjeverne Afrike, dotaknete Aziju i vratite se nazad. Einar Söderén je učinio upravo to. Uzjahao je svoju Husqvarnu od 12 KS, oboružan samo pionirskim duhom i vjernim pištoljem. Kojeg se nije libio koristiti PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: HUSQVARNA
rvi svjetski rat tek je završio, europske ceste su, tamo gdje uopće postoje, izrovane poput površine Mjeseca, a tadašnji motocikli su, u najboljem slučaju, polutrajni proizvod. Ništa od toga nije smelo švedskog poručnika Einara Söderéna da u ožujku pradavne 1925. godine skokne motociklom do Afrike i nazad. U to je ime kupio potpuno novu Husqvarnu 170, s V2 agregatom od 550 ccm, brutalnih 12 KS i 3 stupnja prijenosa. Bio je to za ono vrijeme napredan motocikl, opremljen čak i sustavom automatskog podmazivanja te Bosch prednjim svjetlom. Jasno, Söderén je dodatno opremio svoju Husqvarnu, montirajući straga kanistar za gorivo te kožne bisage sa svake strane. U jednu od bočnih torbi je nagurao rezervne dijelove, a u drugu jedno odijelo, dodatni par cipela, četiri čarape, šest majica, samo dvoje gaće te isto toliko kapa,
fotoaparat i toaletnu torbicu. Što vam je vojnička preciznost! Ah da, za svaki slučaj je sa sobom uzeo i Browning pištolj. Dobro će mu doći. Već je u Švedskoj odradio 600 kilometara, a onda se preko Danske spustio do Njemačke, pa putem razrovane Francuske i Pirineja nekako dogurao do Španjolske. Dobar dio tog puta odradio je po kaldrmama prekrivenim snijegom, a iako su kotači mjerili 28 cola, rupe na cesti su nerijetko bile i većeg promjera od toga. Zbog toga je u Madridu promijenio prednju vilicu, pa se mirno spustio do Gibraltara i uhvatio engleski trajekt za Casablancu u Maroku.
U ležernom bijegu Čim je stupio na afričko tlo, promijenio je „karike“, stavio novi lanac te odlučio da će, zlu ne trebalo, svakih 50 km dolijevati malo ulja. Jasno, i svoje je kožno odijelo zamijenio za to vrijeme tako tipičnim „kaki“ kratkim hlačama i košuljom te velikim šeširom. Skočio je i do 300
km udaljenog Marrakecha, pa se vratio natrag bez da je oka sklopio jer nije uspio naći smještaj. Zanimljivo je da su ga na cijelom tu putu najviše oduševile ceste u tadašnjem Alžiru, a svidjelo mu se i u Tunisu, odakle je planirao brodom skoknuti do Egipta. Međutim, tu nije bilo izravne brodske veze, pa je odabrao zaobilaznu rutu i pristao u okolici Rima, kojeg je dobro razgledao prije nego se počeo spuštati prema Napulju. Tu su njega i njegov vražji stroj napala dva psa, s time da ga je jedan ugrizao, pa ga je Söderén hladnokrvno ustrijelio. Usput je pištoljem malo priprijetivši i vlasnicima psa, koji su došli tražiti pravdu. Kad je doznao da Mussolini ljude koji bez dozvole nose oružje po kratkom postupku pritvara na 6 mjeseci, Šveđanin je dao malo više gasa na putu prema Napulju, ali svejedno je našao vremena da se popne na Vezuv, posjeti Pompeje i skokne do Caprija. Konačno je uhvatio brod za Egipat te je u lipnju stigao do Aleksandrije. Tu su na carini bili sumnjičavi prema njemu i njegovoj Husqvarni, a dakako da su ga nakratko i zatvorili kad su pronašli pištolj. Söderén se nekako izvukao i krenuo prema Kairu, no bilo je to baš za sezone kiša, pa se teškom mukom probijao kroz blato. Bilo mu je u planu krenuti na jug uz rijeku Nil, ali se netom prije planiranog polaska u Kairu otrovao hranom, te se do te mjere razbolio da su mu u njemačkom kampu spašavali život.
Husqvarna 170 je za ono vrijeme bila napredan i respektabilan motocikl
100 y MOTO PULS rujan 2018.
O Pa te
