Što je Roš Hašana?

Rabbi Shraga Simmons: Što je Roš Hašana?

Prije Roš Hašane

Ključna komponenta pripreme za Roš Hašanu je traženje oprosta od svake osobe kojoj smo možda učinili nešto nažao tijekom protekle godine. U najvećoj mogućoj mjeri želimo godinu započeti čistog računa - i bez da itko gaji nezadovoljstvo prema nama. Isto tako i mi bismo trebali brzo oprostiti onima koji su nama učinili nepravdu.

Mnogi ljudi imaju običaj nakon podneva prije Roš Hašane otići u mikve. Mikve, koja ima moć da očisti od određenih vrsta duhovnih nečistoća, može biti važan dio procesa tešuve.

Neki imaju običaj posjetiti groblje dan prije Roš Hašane i moliti se na grobovima pravednika. Naravno da se ne molimo "pravednicima", već samo B-gu koji čuje naše molitve po zasluzi pravednih.

Jutro prije Roš Hašane vršimo "hatarat nedarim" - poništavanje zavjeta. Jezikom Tore, izgovoriti nešto jednostavno poput "odbijam jesti slatkiše" zakonski se može smatrati zavjetom. Stoga, pred Roš Hašanu, poništavamo sve zavjete, bilo da smo ih dali hotimično ili ne. To se čini tako da stanemo pred trojicu odraslih muškaraca i zatražimo da budemo oslobođeni od svojih zavjeta. Cjelovit tekst možete pronaći u Siduru ili Mahzoru za Roš Hašanu.

Blagdanski obrok

Tijekom Visokih blagdana koristi se okrugla hala - koja simbolizira puninu i dovršenost. Nakon što kažemo blagoslov "Hamoci", uobičajeno je kruh umočiti u med - što simbolizira našu molitvu za slatku novu godinu.

Zatim, nakon što pojedete kruh, uzmite jabuku i umočite je u med. Učinite blagoslov nad jabukom (jer "Hamoci" ne uključuje jabuku) i pojedite komadić jabuke. Zatim recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da nas obnoviš za dobru i slatku novu godinu." (OC 583)

Zašto tražimo i "dobru" i "slatku" godinu? Ne uključuje li riječ "dobro" automatski i "slatku"? Judaizam uči da se sve događa na dobro. Sve je to dio B-žanske volje. Čak i stvari koje u našim očima mogu izgledati "loše", zapravo su "dobre". Stoga tražimo da godina osim da bude dobra bude i "otkriveno" dobra - tj. onakva da i nama ima "sladak" okus.

Na Roš Hašanu u Blagoslovu nakon jela dodajemo odlomak "Ja'ale vejavo".

Simbolična hrana

Na Roš Hašanu jedemo hranu koja simbolizira dobre stvari kojima se nadamo u narednoj godini. Razmišljamo što te vrste hrane simboliziraju i povezujemo se s Izvorom svih dobrih stvari. Evo popisa simbolične hrane iz Talmuda, koju se obično jede na Roš Hašanu. (Hrana i njeno značenje napisani su velikim slovima.) •

Nakon što pojedete PORILUK ili KUPUS, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naši neprijatelji budu ODSJEČENI." Nakon što pojedete CIKLU recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naši protivnici budu UKLONJENI."

Nakon što pojedete DATULJE, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o

B- ■ že, da naši neprijatelji budu

DOKRAJČENI."

Nakon što pojedete BUĆU, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naše izrečena presuda bude

PODERANA i neka se naše zasluge PROGLASE pred Tobom."

Nakon što pojedete ŠIPAK, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o

B-že, da se naše zasluge uvećavaju poput zrna ŠIPKA."

Nakon što jedete od GLAVE ovce ili ribe, recite: "Neka bi bila volja

Tvoja, o B-že, da budemo kao

GLAVA, a ne kao rep.

Molitve na Roš Hašanu

Budući da na Roš Hašanu postoji toliko jedinstvenih molitava, koristimo poseban molitvenik koji se naziva "Mahzor".

U "Amida" i "Kidušu" za Roš Hašanu, izgovaramo frazu "Jom terua". Međutim, ako Roš Hašana padne na Šabat, umjesto toga kažemo "Zihron terua". (Ako je netko nehotice rekao pogrešnu frazu, ne mora ponavljati molitvu.)

Molba "Avinu Malkeinu" trebala bi se reći na Roš Hašanu, osim kada se Roš Hašana i Šabat poklope (kao ove godine), jer se na Šabat ne kazuju molbe. Ako Roš Hašana padne u petak, u Minhi se ne govori "Avinu

(nastavak s 2. stranice) Rabbi Shraga Simmons: Što je Roš Hašana?

Malkeinu".

Zastor na Aron hakodešu zamijeni se bijelim.

Tijekom Visokih praznika zastor na Aron hakodešu zamijeni se u bijeli, što simbolizira da će naše "greške biti izbijeljene poput snijega". "Amida" u Musafu sadrži tri posebna blagoslova: "Malhiot" (slavljenje B-ga Kralja), "Zihronot" (tražimo B-ga da se sjeti zasluga naših predaka) i "Šofrot" (značaj šofara).

Hazana (kantora) za Visoke praznike ne bi trebalo birati samo prema njegovom vokalnom talentu. U idealnom slučaju, on bi trebao biti stariji od 30 godina, biti bogobojazan, učen u Tori, ponizan i oženjen. Da ne bi došlo do svađe u zajednici, hazan mlađi od 30 godina koji posjeduje druge kvalifikacije, može služiti.

Budući da je upitno treba li blagoslov "Še'hehianu" izgovoriti drugog dana Roš Hašane, običaj je jesti novo voće ili odjenuti novi odjevni predmet - i reći "Še'hehianu" nad njim.

Šofar

Osnovna micva Roš Hašane je čuti šofar.

Šofar koji se koristi na Roš Hašanu trebao bi biti zakrivljeni ovnujski rog, duži od deset centimetra. Dopušteno je koristiti šofar životinje koja nije obredno zaklana.

Minimalna obaveza Tore je čuti devet trubljenja. Međutim, s obzirom na nejasnoću da li bi zvuk trebao biti poput plača (ševarim), jecaja (terua) ili njihove kombinacija (ševarim-terua), mi pušemo sva tri zvuka –a prije svakog prethodi i iza njega slijedi nerazlomljen trubni zvuk, tekija. Po tri od svake grupe rezultiraju s ukupno 30 trubnih zvukova, što uklanja svaku nedoumicu o tome je li zapovijed Tore ispunjena.

Šofar se smatra duhovnom budilicom koja nas budi iz sna.

Šofar treba puhati danju. Svatko bi trebao stajati i imati nakanu da se ispunjava njegova obveza.

Prije puhanja izgovaraju se dva blagoslova: "Da se čuje zvuk šofara" i "Še'hehianu". Jednom kad se blagoslovi kažu, nije dopušteno govoriti sve do kraja puhanja šofara.

Žena možda puhati u šofar za sebe nakon što kaže blagoslov. (Kod sefarda žene ne kažu blagoslov.) Dijete koje je dovoljno staro da ga se može podučavati o micvot mora čuti šofara.

Šofar se ne puše kad Roš Hašana padne na Šabat.

Tijekom hazanovog ponavljanja "Amide" u Musafu puše se dodatnih

Običaj je da se na kraju službe puše 40 dodatnih zvukova, što nas dovodi do ukupno 100 trubnih zvukova.

Uobičajeno je da se posljednja trubni glas, koji se naziva "Tekia gedola", produlji.

Ostali običaji

Uobičajeno je pozdraviti druge s: "Lešana tova - ketiva vi-hatima tova." To znači: "Za dobru godinu - Neka biste biti zapisani i zapečaćeni za dobro (u Knjigu života)."

Treba nastojati da se ne spava ili ide u besciljne šetnje na dan Roš Hašane. (Arizal dopušta da se popodne odrijema.)

Preporučljivo je izbjegavati bračne odnose, osim ako Roš Hašana padne u noći kada je supruge uronila u mikve.

Ako Bris mila padne na Roš Hašanu, to bi trebalo biti izvedeno između čitanja Tore i puhanja šofara.

Tašlih

Molitva "Tašlih" izgovara se prvog popodneva Roš Hašane, pored bazena s vodom, u kojem, po mogućnosti ima riba. Ova molitva je simbolično uklanjanje naših pogrešaka. Svakako, mi se ne "oslobađamo svojih grijeha" istresanjem svojih džepova - židovski pristup je duboko preispitivanje samoga sebe i predanost promjeni. Zapravo, cijela ideja "Tašliha" djelomično ima za cilj sjećati se Midraša koji kaže da je Abraham, kad je išao na Akeda (vezivanje Izaka), prošao kroz vodu koja mu je sezala do vrata.

Ako Roš Hašana padne na Šabat, "Tašlih" se radi drugog dana. Ako "Tašlih" nije rečen na samu Roš Hašanu, može ga se reći bilo kada tijekom Deset dana tešuve.

Oboje, i bazen vode i riba su simbolični. U talmudskoj literaturi Tora je predstavljena kao voda. Kao što riba ne može živjeti bez vode, tako ni Židov ne može živjeti bez Tore.

Također, činjenica da se ribi nikad ne zatvaraju oči podsjeća nas da se i B-žje oči (da tako kažem) nikad ne zatvaraju; On zna za svaki naš potez.

Ovo je tekst "Tašliha:"

Tko je poput Tebe, B-že, koji trpiš bezakonje i praštaš grijehe ostatka baštine svoje. On ne ostaje dovijeka gnjevan jer želi činiti dobro. On će nam ponovo iskazati milosrđe, On će potisnuti naša bezakonja i Ti ćeš baciti u dubine mora sve grijehe njihove.

Dat ćeš istinu Jakovu, dobrotu Abrahamu kao što si se zakleo našim praocima od davnina.

Iz tjesnaca/U tjeskobi vapio sam G-spodu, usliša me u prostranosti B-g. Vječni je sa mnom, ne bojim se, što može da mi učini čovjek? Vječni mi je na pomoć, vidjet ću poništene dušmane svoje. Bolje je osloniti se na Vječnog nego uzdati se u čovjeka. Bolje je osloniti se na Vječnog, nego uzdati se u knezove.

Mnogi čitaju i psalme 33 i 130. ■

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

405. Glasno trubljenje!: Obaveza da se čuje šofar na Roš hašanu

... to će biti dan trubljenja u trube ... (Brojevi 29,1) ■

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 41 godina) Roš hašana (Nova

Treba postiti na deveti ava, sedamnaesti tamuza, treći tišreja i desetog tevesa zbog nacionalnih tragedija koje su se dogodile na te dane; vidi 549,1-2. Na deveti ava zabranjeni su i pranje, mazanje kremama i uljima, nošenje kožnih cipela, te seksualni odnosi, a trebalo bi postiti čak i ako je to bolno; vidi 550,1-2 i 554,5-6. Ako bilo koji od ovih postova padne na šabat, odgađa se do nedjelje; vidi 550,3-4.

Od prvog ava pa do iza posta, poslovne aktivnosti (vidi također 554, 22) i proslave treba svesti na minimum (551,1-2). Uobičajeno je da se u tom razdoblju ne pere odjeća ili odijeva novu odjeću (vidi 551,3- 7.14-15), ili šiša kosu ili se vjenčava od sedamnaestoga tamuza do nakon devetog ava (vidi 551,2.4.12- 15.18). U vezi jedenja mesa i pijenja vina tijekom tog razdoblja, pogledajte 551,8-11 i 558,1; u vezi posta i kupa-nja vidi 551,16; u vezi govorenja bla-goslova "... Koji nas je održao na životu ..." vidi 551,17.

Uz zadnji obrok prije posta devetog ava, treba piti manje nego obično, i ne smije se jesti dodatna kuhana jela; vidi 552,1-4. Uobičajeno je sjediti na tlu (552,7) i jesti jaja (vidi 552,5) i kruh umočen u pepeo (552, 6), te ne kazati blagoslov grupno (552,8). Uobičajeno je pojesti obrok prije poslijepodnevne službe, a posljednji obrok pojesti iza toga; vidi 552,9. Dopušteno je jesti nakon zadnjeg obroka ako post još nije prihvaćen (553,1). Kad deveti ava padne u nedjelju, ili je zbog šabata odgođen za nedjelju, ove se običaje ne drži, ali se mora prestati jesti dok je još dan (552,10). U vezi toga što učiniti ako osobni post padne na osmi ava vidi 552,11. Tahanun se ne kazuje u popodnevnim satima osmog ava (552,12, 559,1).

Post devetog ava počinje čim više nije dan (553,2). Cipele se skidaju prije večernje molitve; vidi 553,2. Treba se suzdržati od rekreacije cijeli dan koji prethodi postu (vidi također 554,21), a od učenja Tore cijelo to poslijepodne (553,2). O tome koje proučavanje Tore je zabranjeno vidi 554,1-4; u vezi pranja vidi 554,7-15; u vezi nošenja cipela vidi 554,16-17; u vezi seksualnih odnosa vidi 554,18-19; u vezi pozdravljanja drugih vidi 554,20; u vezi vršenja posla vidi 554,22-24; u vezi jela vidi 554,25; u vezi nošenju talisa i tefilina vidi 555,1; u vezi spavanja vidi 555, 2. U vezi Havdale kada deveti Av pada na nedjelju ili je odgođen do nedjelje vidi 556,1 i 559,1.

Večernja služba se na deveti ava govori tiho i uz slabo svjetlo; čita se Knjiga tužaljki; recitiraju su žalosne pjesme (kinos), a nakon njih slijedi Ve-Ata Kadoš (559,1-3). Tijekom večernje i jutarnje službe svi sjedi na podu, a kinos se recitiraju do pred samo podne; vidi 559,3.5. Tahanun i pokajničke molitve (selihos) se ne govore, a "Neka bude primljeno ..." se izostavlja iz Kadiša ( ■ 559,4). U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 559,4. O tome što oni koji su u žalosti čine na 9. ava vidi 559,6; u vezi obrezivanja vidi 559,7-9; u vezi sahrane vidi 559,10. Hrana se ne smije pripremati do poslijepodneva (559,10). U poslijepodnevnoj službi 14. blagoslovu Šemone Esrea dodaje se "Utjeha ... " te "Usliši nas ..." 16. blagoslovu (557,1).

Od uništenja Hrama, ukrase i proslave moraju biti suzdržani, a znakovi žalovanja u spomen na Jeruzalem trebali bi biti prisutni čak i na vjenčanjima (560,1-2,4). Glazba je dopuštena na vjerskim proslavama (vidi 560,3), ali prevelika neozbiljnost je zabranjena (vidi ■ 560,5). Tko vidi razrušene gradove Judeje, Jeruzalem ili Hram, mora reći odgovarajuće stihove (iz Izaije 64) i razderati svoju odjeću ako ih nije vidio 30 dana; vidi 561,1-5. ■