Biseri mudrosti

Rav Kook: Tešuva na Roš Hašanu

Glavna tema mjeseca elula i razdoblja Velikih blagdana je tešuva — pokajanje i povratak B-gu. No ako pregledamo molitve za Roš Hašanu, u njima nema spomena o grijehu ili pokajanju. Ne izgovaramo niti jednu molitvu ispovijedanja grijeha, niti dajemo kakva obećanja da ćemo se popraviti. Umjesto toga, molitve za Roš Hašanu bave se potpuno drugačijom temom: čitav svijet prihvaća B-žji suverenitet. Kako se ta težnja uklapa u općenitu temu ovog razdoblja tešuva?

Iz mojih tjesnaca

Prije puhanja u šofar na Roš Hašanu, mi molimo slijedeće retke iz Psalama:

"Iz tjesnaca svojih zazvao sam B-ga. On mi odgovori, i postavi me u široko prostranstvo." (Psalmi 118,5)

Redak počinje s uzanim tjesnacima, a završava širokim prostranstvima. Što su ti tjesnaci? To su naši uznemireni osjećaji neuspjeha i razočaranja u nama samima, koji nas guše. No, uz B-žju pomoć mi možemo pobjeći u "široka prostranstva." Osjećaj da smo zatočeni se ublažava i naš se emocionalni stres smanjuje.

Ovo širenje od uskog do prostranog također je i dobar fizički opis glavnog predmeta — micve za Roš Hašanu — šofara, koji se malo pomalo širi od uskog usnika do širokog otvora.

Od pojedinca do Zajednice

Rav Kook, međutim, nije objašnjavao to širenje od uzanog do širokog u psihološkom smislu. Umjesto toga, on je to uspoređivao s kontrastom između prat i klal, pojedinca i kolektiva. Postoje uski, osobni problemi pojedinca. A postoje i šire, opće brige zajednice i naroda.

Tešuva se odvija na mnogo razina. Svi mi nastojimo ispraviti svoje vlastite mane i propuste. Nacija također vrši tešuvu kada se vraća na svoju postojbinu, obnavlja svoj jezik, kulturu i vjerovanje. A čitav svijet ide naprijed kada uči prepoznati B-žju moralnu vladavinu i Njegov suverenitet. Šofar, svojim oblikom koji se postupno širi, metafora je ovih sve širih krugova pokajanja i duhovnog napretka. No, redoslijed je od velikog značaja. Naša pojedinačna tešuva mora se dogoditi prije univerzalne tešuve klala. Tijekom mjeseca elula, zaokupljeni smo ispravljanjem svojih osobnih mana i pogrešaka. No na Roš Hašanu naš se vidokrug širi. Mi čeznemo za tešuvom Židovskog naroda i konačnim popravljanjem čitavog svemira. Mi težimo "da usavršimo svijet pod vladavinom Svemogućeg, kada će cijelo čovječanstvo zazvati Tvoje Ime" (iz molitve Alejnu u Musafu na Roš Hašana). Od uzanih tjesnaca osobnih ograničenja, mi malo po malo dolazimo do širokih prostranstava univerzalnog savršenstva. ■

Biseri hasidske mudrosti

Svatko gradi svoje ljestve

eki čovjek posjeti rabina da bi se požalio koliko problema ima na poslu i kod N kuće. Uz to, doda on, bez obzira na sav uloženi trud, nikako ne postiže ozbiljniji napredak.

Rabin mu predloži da odgovor potraži u biblijskim stihovima o Jakovljevom snu. "Jakov je sanjao", objasni mu , "ljestve koje su stajale na zemlji, a njihov vrh je dosezao sve do neba. B-žji anđeli su se uspinjali i spuštali po ljestvama. Odjednom je Jakov spazio B-ga kako stoji nad njim... i B-g reče: 'Ja sam s tobom'" Rabin na trenutak zastane i promotri čovjeka. "Ako su anđeli već došli s neba, zašto su se prvo uspinjali, pa tek onda spuštali?" upita rabin. "Zato što svaka osoba prvo mora izgraditi ljestve koje se uspinju iz njegovog materijalnog života prema duhovnosti. Tada njegove akcije posvećuju čitav život, stvarajući 'anđele' koji se uspinju. Tek kada se oni vrate natrag, B-g će biti s njima i odgovoriti na tvoje molitve." ■

Svjetlo je, sa svim svojim paradoksalnim kvalitetama, naša najbolja metafora za razumijevanje procesa stvaranja. Mi govorimo o "prosvjetljenju" koje će raspršiti tamu neznanja, o "zraci nade" koja prodire u tamu očaja, o "b-žanskom svjetlu" koje će okupati dušu krepošću.

Razmišljajući o paradoksu svjetla –koje nedvojbeno postoji, premda izgleda kao da nema supstancu ili oblik –možemo se približiti drugom, još većem paradoksu: jedinstvu našeg fizičkog svijeta sa "svijetom" božanskog. Mistična obilježja svjetla ilustriraju osnovnu istinu našeg fizičkog svijeta: pojedini oblik postojanja ne smijemo definirati samo u parametrima njegova bića, već kao sredstvo za osvjetljavanje više istine. Svjetlo postaje u isto vrijeme čisti izraz božanskog i metafora koja nam, s pomoću razuma i drugih sposobnosti, omogućuje da iskusimo putove B-ga.

To svjetlo je u početku čista svjetlost koja reflektira božansku suštinu, a potom se manifestira kao dvije vrste energije: beskonačno svjetlo i konačno svjetlo –ono koje se može ograničiti u konačnom životu. Čak i kada je ovo drugo svjetlo stisnuto u "posude" koje definiraju naše postojanje, ono zadržava svoju uzvišenu, transcendentnu kvalitetu stalno zrcaleći suštinu svoga izvora.

Iz B-žje perspektive, „posuda” i svjetlo su dva oblika iste božanske energije. Ali iz naše perspektive, one izgledaju kao različite, čak i suprotstavljene snage. Unutar nas samih, mi doživljavamo tu razliku kao raskol između tijela i duše. Tu je napetost jedino moguće poništiti ponovnim sjedinjenjem svjetla i "posude", ponovnim sjedinjenjem tijela i duše, a za to je potrebno uvesti treću dimenziju: B-ga.

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević