17 minute read
Nečujni glas
Jedna od anomalija koju su istaknuli komentatori u vezi s Roš Hašanom je da se Roš Hašana nigdje u Tori ne spominje u vezi s Jom Hadin/Danom suda; Sveto pismo govori samo o Jom Terua/ Danu puhanja šofara. Jedino kroz usmenu predaju naših učenjaka znamo da na obljetnicu Svemira njegov Stvoritelj radi inventuru i vrši izdvajanja i raspodjelu za narednu godinu. Zašto se Tora naizgled na sebi nesvojstven način trudi prikriti koncept Suda? I zašto je upravo tema šofara ta koja dobiva golemu pozornost u opisu kojim Tora opisuje taj dan, dok je, zapravo, zvuk šofara tek mali, ali vrlo važan sastavni dio opće strukture Roš Hašane?
Advertisement
U knjizi Nehemije (pogl. 8) nalazimo opis drevne Roš Hašane:
Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima i zatražiše Ezru, pisara, da donese Mošeov svitak Tore, koji je Hašem bio zapovijedio Izraelu. I tako je Ezra Kohen iznese Toru pred zbor ljudi... prvog dana sedmoga mjeseca. Čitao je iz nje ... od prvog svjetla do podneva, a uši svih ljudi pozorno su slušale svitak Tore. Čitali su iz svitka, iz B-žje Tore, jasno, shvaćajući koliko je mudro; oni su pomagali ljudima da razumiju što se čita. Tada su Nehemija, Ezra pisar i Leviti koji su pomagali ljudima da razumiju, rekli svem narodu - koji je plakao dok je slušao riječi Tore - "Današnji dan je svet Hašemu, B-gu vašem; ne tugujte i ne plačite. Idite i jedite bogatu hranu i pijte slatka pića, i pošaljite dio onima koji se nisu pripremili - jer danas je svet dan za našem B-gu. Ne budite tužni - zadovoljstvo Hašema vaša je snaga!"
Kad su ljudi slušali dok im se čitala riječ Hašema, obuzeli su ih osjećaji kajanja i manjkavosti i počeli su plakati. Na prvi pogled ovo bi se činilo najprikladnijim i hvalevrijednim - nečemu čemu bismo svi mogli težiti na najozbiljniji i introspektivniji dan. No bili su ukoreni. Umjesto toga, bilo im je rečeno da jedu raskošne obroke, jer "zadovoljstvo Hašema je njihova snaga." Preostaje nam da se pitamo što je doista Hašemovo zadovoljstvo - iz čega su oni trebali izvući snagu - ako ne njihova iskrena reakcija na slušanje Tore?
Tur (Orach Chaim 581) opisuje pripremu Židova za Dan suda:
Uobičajeno je da osoba koja zna da će joj se suditi, odijeva crnu odjeću, pušta bradu da neuredno raste i ne reže nokte. [Ona to čini zato jer su je shrvale brige i strahovi] zbog nepoznavanja ishoda njene presude. Ipak [prije Roš Hašane] mi to ne činimo. Mi odijevamo bijelu odjeću, šišamo kosu i režemo nokte. Na Roš Hašanu jedemo, pijemo i sretni smo, jer znamo da će Svemogući s nama učiniti čuda ...
Zašto ne stojimo drhteći pred moćnim Jom ha-dinom, umjesto da jurimo okolo na frizuru i pripremamo raskošne obroke? Što je izvor našeg uvjerenja da ćemo zaslužiti dobru presudu - tim više što Danu suda pristupamo s prividnom nonšalantnošću?
Sveti Zohar (vidi Tikkunei Zohar 22a u vezi s Jom Kipurom) kritizira one koji vape na Dan suda moleći se za svoje potrebe. "Daj! Daj!" plaču oni, "poput psa koji moli za hranu." Što je toliko pogrešno ako, prepoznajući ozbiljnost i važnost dana donošenja presude, preklinjemo za svoje potrebe?
Možda ćemo moći razumjeti ispravan pristup Roš Hašani kroz usporedbu:
Veliki i moćni kralj dao je da se objavi da će određenog dana proći kroz jedan grad. Za vrijeme svog boravka tamo on će stanovnike počastiti audijencijom, tijekom koje će učiniti kraljevsko obraćanje. Potom će zaprimati molbe i prošnje svojih podanika. Oni koji su to željeli trebali su pripremiti svoje zahtjeve na ■ najkvalitetnijem pergamentu, na kojem su trebali napisati što traže od kralja i zašto smatraju da bi velikodušni kralj trebao ispunio njihove želje. Mogli su zatražiti najviše tri stvari.
Stanovnici grada užurbano su se pripremali za doček kralja. Naravno, bilo je i mnogo uzbuđenja zbog prilike za privatnom audijencijom i mogućnošću da im dugo sanjane snove ispuni sam kralj. Kralj je stigao uz mnogo pompe i ceremonija i bio je impresioniran raskošnim pripremama koje su učinjene za njega. Nakon što je održao kraljevsko obraćanje, ispred njega se stvorio golemi red. Svaka je osoba u ruci držala pažljivo ispisani pergament da ga preda kralju, s nadom da će joj se snovi ostvariti.
Kralj je doista bio velikodušan i počastio je svoje podanike udovoljavajući svim razumnim zahtjevima. Jedan po jedan ljudi su redom dolazili te napuštali kraljevu prisutnost, svi sa zadovoljstvom na licu onoga kome su se snovi ostvarili.
Cijelo vrijeme kralj je promatrao jednu usamljenu sluškinja koja je
(nastavak s 20. stranice)
stajala straga u palači, skromno promatrajući zbivanja, ali nije stala u red. Čak i sada, jer je red već bio sasvim na kraju, ona još uvijek nije stala u red. Zaintrigiran, kralj ju je pozvao pred sebe. "Reci mi", rekao je, "zašto tamo mirno stojiš, dok svi tvoji sumještani dolaze i odlaze, svaki od njih ispunjenih želja na najdarežljiviji način?" Zar ne vjeruješ da mogu ispuniti tvoje želje?"
"O, ne", naglo je rekla kralju. "Jednostavno se radi o ovome - dakle –ja jednostavno nisam imala vremena pripremiti pergament sa svojim zahtjevima. Vidite, kad sam čula da će kralj doći u posjet, odmah me zaokupirala da se pobrinem da sve bude spremno za primanje kralja. Trebalo je sašiti draperije, istkati prostirke, očistiti podove, pomesti i uglačati… Bilo je toliko toga što je trebalo učiniti da grad bude spreman za kraljev dolazak, i ja sam bila toliko zauzeta time da jednostavno nisam stigla pripremiti svoj popis želja. Danas, dok sam stajala pred kraljem, shvatila sam da je već prekasno. Umjesto toga, odlučila sam provesti vrijeme u nazočnosti vaše visosti, dok je on darežljivo postupao sa svojim podanicima."
Kraljevo lice sada je blistalo sjajem koji je zadivio jednostavnu sluškinju. "Moja najdraža djevo", rekao je kralj, "ako postoji itko tko zaista zaslužuje da mu se ispune želje, to si sigurno ti koja si moju čast stavili ispred svega drugoga. Neću te mučiti da te zapitam, jer u tvojoj skromnosti tvoji bi zahtjevi vjerojatno bili sasvim jednostavni. Umjesto toga, dat ću ti blagoslove moje ruke - kraljevske ruke. Ne sumnjam da će ti udovoljiti više od tvojih najsmjelijih snova."
U tjednima i danima prije Roš Hašane, Židovi su zauzeti čišćenjem (tešuva čisti grijehe) i pripremanjem sebe za primanje Kralja nad kraljevima. Iako je naravno Hašem naš kralj čitave godine, na Roš Hašanu njegov suverenitet naglašava činjenica da on upravo na taj dan sjedi na Prijestolju i sudi svijetu. Upravo na Roš Hašanu Hašem kaže, "Zazovite preda mnom glasom šofara - da pokažete da Me prihvaćate kao svog Kralja (Mišna Roš Hašana 4,5)", poput kralja koji ulazi u palaču dok se trube oglašuju.
Tora naglašava temu Roša Hašane kao dana oglašavanja šofara i umanjuje vid suda, kako bi nas ostavila usredotočenima. Priroda čovjeka kojem se sudi je da postaje zaokupljen sam sobom; um mu je prožet mislima o tome što može učiniti da bi sebi osigurao povoljnu presudu. Ili, ako osjeća da nema nade, pada u samosažaljenje i prestane mu biti stalo. Bilo kako bilo, on razmišlja samo o sebi, i time propušta poantu toga dana. Naš fokus na Roš Hašanu ne bi trebao biti na tome "što mi imamo od toga" i "kako će ovo ispasti za mene", već na prihvaćanju Hašema kao našeg kralja i da mu budemo najbolje sluge što možemo.
Zato, kad su ljudi počeli tugovati i plakati, rečeno im je da prestanu. Dobro je što ih je pobudilo čitanje Tore, ali Navi (Prorok) usmjerio ih je da uzmu to uzbuđenje i iskoriste ga za proslavu dana kada je Hašem stvorio svijet, postajući tako njegov Kralj i na koji On svake godine obnavlja njegov zakup.
Čime će oni zaslužiti dobru presudu? Zašto smo toliko samouvjereni da će presuda biti povoljna ako se odjenemo u svoju najfiniju odjeću i, kao što Zohar sugerira, dan provedemo slaveći, a ne dodvoravanjem pred Hašemom da bi nam oprostio naše grijehe i ispunio naše želje? To nije zato što oholo vjerujemo da to zaslužujemo, već zbog onoga što radimo. Dok Hašem sjeda na svoje prijestolje da sudi svijetu, On nas pronalazi u sinagogama kako slušamo šofar i izgovaramo molitve čiji je fokus da prihvatimo Hašema kao svog kralja i molimo se da jednog dana i čitav svijet prepozna njegovu vlast. Previše smo "zauzeti" da bismo si uopće uzeli vremena da razmislimo gdje se mi uklapamo u tu sliku i što Hašem sprema za nas.
Kada to vidi, Hašemovo lice zablista i nema sumnje da je upisao sve svoje vjerne sluge u Knjigu života i pravednika da bi oni uistinu mogli zaslužiti još jednu godinu zdravlja i blagostanja. I On im daje blagoslove mnogo brojnije i izdašnije nego što su ikada mogli pomisliti da zatraže.
Želim svim čitateljima Kesiva ve’hasima tova be-sifran šel cadikim. ■
Druga mišna u traktatu Roš Hašana uči: "Na Roš Hašana svi koji su došli na svijet prolaze pred Njim (da prime presudu) kao bnei maron" (kada se prebrajaju ovce). Međutim, Gemara tamo navodi mišljenje "Čovjeku se sudi svakodnevno" [Roš Hašana 16a]. Na prvi pogled, ova su dva mišljenja u suprotnosti. Očito, Suđenje se događa ili jednom godišnje ili na dnevnoj bazi. Čini se da se ova dva mišljenja međusobno isključuju.
Rav Eizele Charif pokušava pomiriti ove tvrdnje uvođenjem koncepta da u stvarnosti postoje dvije vrste suđenja. Na početku godine čovjeku je određeno da ima određene mogućnosti, određeni status, i određene fizičke i materijalne karakteristike. Status quo za narednu godinu se određuje na Roš Hašanu. Međutim, ova "osnovna odrednica" može se mijenjati –na bolje ili na gore –ovisno o postupcima date osobe tijekom godine.
Međutim, kada mi pristupamo novogodišnjem sudu, ne postoji status quo. Mi ne dolazimo Svemogućem uz pretpostavku zasnovanu na vjerojatnosti onog što je bilo (hazaka d'm'ikara). Mi ne ulazimo na Suđenje na Roš Hašanu s mišlju "do sada sam bio živ, pa ću ostati na životu i slijedeće godine; bio sam zdrav i imućan dom sada, pa će se sve tako nastaviti unedogled tijekom naredne godine". Ovo nije ispravan stav na Roš Hašanu.
Tijekom godine, ono što nam je dodijeljeno i naš budžet već su određeni. U budžet nam je dodijeljena određena suma novca, i zdravlja, i uspjeha u našim poslovnim aktivnostima i mi nastavljamo trošiti od tog određenog budžeta, iako se taj budžet može povećati ili smanjiti u sklopu parametara "Čovjeku se sudi svakodnevno". Međutim, kada do
đe suđenje za novu godinu na Roš Hašanu, nema ničega što je unaprijed zadato.
Rav Pam jednom je rekao komentar na Molitve pokajnice koje govorimo u Selihos prije i tijekom Jomim noraim (Strašnih dana): "Kao siromasi i prosjaci mi dolazimo pred
Tebe, kucajući na Tvoja vrata." Ovo se može jednostavno rastumačiti da smo mi siromasi jer nemamo dovoljno dobrih djela u našu korist. ■ Međutim, Rav Pam kaže da se ovo treba tumačiti doslovno –kada se pojavimo pred Svemogućim na Roš Hašanu mi smo bez novčića. Što to znači da smo bez novčića? Ja imam novaca na banci, imam dionice, imam kuću i imam ostalu imovinu! Što to znači, "Ja sam siromah"?
Rav Pam objašnjava da to znači da ništa nije unaprijed predodređeno. Mi počinjemo iznova. Nema nikakvih "hazaka". "Do sada ste bili zdravi, no danas se donosi nova presuda u vezi toga što će se događati danas i u narednoj godini." "Do sada ste bili uspješni. Danas se izriče nova Presuda."
Razlog zbog kojeg mi ne drhtimo pred Jom HaDin je to što nam je vrlo teško uistinu povjerovati u tu ideju. Ako netko ima 50 godina, on zaključuje da je već prolazio kroz sve i stvari su uvijek ostajale relativno stabilne. On pretpostavlja: "Vidi, upravo sam bio na liječničkom pregledu i doktor mi je rekao da sam sasvim dobro." "Svojim poslom ili
(nastavak s 22. stranice)
profesijom se bavim već 30 godina; neku godinu mi ide malo bolje, a neku malo slabije, no uvijek sam imao stalan prihod. Kako to misliš da možda neću imati parnasa slijedeće godine?" Skloni smo pretpostaviti da na Dan Suda dolazimo sa čvrstim status quo u našu korist. To nije točno. Vrlo nam je teško usvojiti ovaj koncept no status quo nije zagarantiran.
Ako razmišljamo o stvarima koje smo vidjeli i čuli tijekom protekle godine, postat će nam apsolutno jasno kako se život u trenutku može promijeniti. Ljudi budu odneseni prirodnim nepogodama, kada ih iznenada napusti sreća, neočekivanim dijagnozama, i nepredvidivim političkim promjenama. Te izneneadne promjene vlastitog zdravlja ili sreće
Pripovijest o Hani sadrži pouku toliko vitalnu i vezanu uz glavnu poruku Roš Hašane, da ne samo da je čitamo u Haftari na prvi dan Roš Hašane, već je i cijela molitva Musaf oformljena oko devet spominjanja B-žjeg imena u Haninoj molitvi. Što je toliko važno u tom događaju da glavnu molitvu Roš Hašane zasnivamo na Haninoj molitvi?
Analiziramo li Haninu molitvu otkrit ćemo da ona naglašava da je u životu sreća promjenjiva. Hana nam kaže: "..dok neplodna rađa sedili statusa najšokantnije su stvari koje se mogu nekome dogoditi. Jučer je sve bilo predivno. Preko noći stvari se mogu toliko promijeniti da osoba više nije u stanju funkcionirati. No, takve se stvari uistinu događaju. To je Dan Suda na Roš Hašanu. Ne može se pretpostaviti status quo. Ne možemo se uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti da pošto smo bili zdravi, dovoljno imućni i mudri dosada, da će se vjerojatno sve tako i nastaviti.
Na Roš Hašana otpadaju sve oklade. Poput siromaha, bez novčića, mi kucamo na Tvoja vrata. To je zbilja. Zbog toga je Din na Roš Hašana toliko
Rabbi Yissocher Frand: Misli za Erev Roš hašanu
strašan i jeziv. ■ moro djece, ona s mnogo djece ostaje bez njih (2,5)".
Ona govori o sebi, kako je nekada bila neplodna, a druga je žena njenog muža, Pnina, imala mnogo djece. Ali Hana sada ima sedmoro djece, i svaki puta kada bi joj se rodilo dijete, Pnina bi izgubila jedno.
B-g čini neke ljude siromašnima, a druge bogatima. On ponižava uznosite i uzvisuje ponizne. Sreća se stalno mijenja.
Hana nas upozorava i kaže (2,3): "Al Tarbu t'dabru gevoha gevoha..." . [[Vi koji ste moćni –ne govorite bahato] "...Kešes Giborim hatim, v'nihsalim ozru hajil" [jer možete pasti a nemoćni će biti opasani snagom] (2,4)".
Ovo je Hanina poruka Židovskom narodu na Roš Hašanu: Život je toliko nestalan. Blaga su toliko krhka. Roš Hašana je nevjerojatno zastrašujuć dan! ■ ■
Rabbi Eli J. Mansour: Punjenje baterija
Nakon mjeseca tišrija, prvog mjeseca u godini, slijedi mjesec hešvan, kojeg uobičajeno nazivamo "marhešvan". Najčešće objašnjenje prefiksa "mar", što znači "gorko", je da aludira na "običnost" ovog mjeseca. Hešvan je jedan od rijetkih mjeseci židovskog kalendara u kojem nema nikakvih blagdana ili posebnih prigoda, pa je zbog toga "gorak" ili bezukusan. Prefiks "mar" dodajemo kao opis "bezukusnosti" ovog mjeseca.
Drugi tvrde da riječ "mar" u ovom kontekstu označava kapljice vode. Na primjer, prorok Ješajahu izjavljuje da su svi narodi na zemlji u B-žjim očima poput "mar mi'dli" - "kapi u kanti" (Ješajahu 40,15). Nazivu ovog mjeseca dodamo riječ "mar" jer nas uvodi u sezonu kiša, kada s neba počinju padati kapi vode.
Postoji, međutim, još jedno moguće objašnjenje riječi "marhešvan", o kojem vrijedi razmišljati već sada, čitav mjesec dana prije početka marhešvana. U Gemari u različitim kontekstima nalazimo aramejski izraz, "merahašin sefate", što znači, "usne mu se pomiču". Riječ "marhešvan" bi, dakle, mogla aludirati na činjenicu da se tijekom ovog mjeseca naše "usne pomiču", gotovo automatski govoreći i pjevajući napjeve iz molitvi Visokih blagdana. Tokom elula i tišrija bezbroj puta izgovaramo molitve poput "Va'ja'abor",
Imati dobro srce je važno, ali to je samo jedan organ u tijelu.
"Anenu", "Hašem Hu Ha'Elokim" i "Hašem Meleh". Sasvim je prirodno da naše usne nastave šaputati ove molitve u tjednima nakon Jamim nora'ima (Dana strahopoštovanja), u mjesecu marhešvanu, i zato ovaj mjesec nazivamo izrazom koji aludira na šaputanje naših usana.
Ovo pokazuje da je cilj Jamim nora'im da ostave trajan utjecaj na tjedne i mjesece koji će uslijediti. Ovo je vrijeme za punjenje baterija, da bismo mogli duhovno nastaviti napredovati u nadolazećoj godini. Nadahnuće koje možemo dobiti tijekom ovih tjedana elula i blagdana u tišriju ima moć da utječe na nas i dovede do promjene koja će ostati dijelom nas tijekom cijele godine.
Svaki posao ima svoju "sezonu", period intenzivnih trgovinskih aktivnosti i prodaje. Sezone su ključne za posao i često donose veći dio zarade. S obzirom na naše vjerske običaje, za nas je ovo naša "sezona". ■ Ovo su kritični tjedni za "posao" duhovnog rasta. "Dobit", dobivena od Jamim nora'im, pružit će našem "poslu" značajan poticaj koji bi mogao potrajati čitave naredne godine. Kao što se vlasnik tvrtke trudi iskoristiti svoju "sezonu" tako da ostvari što veću zaradu, tako isto i mi moramo osigurati da ne izgubimo prilike koje pruža sezona Visokih blagdana i u potpunosti iskoristiti ovu priliku da se približimo B-gu i "napunimo naše baterije" za narednu godinu. ■
Ozer Bergman: Ponosan na to što sam Židov
Na pragu smo Roš Hašane, dana suda na kojem nas se pažljivo preispituje, procjenjuje, i zatim upisuje za dobru godinu (nadajmo se), i sve to u manje vremena nego što je trebalo da pročitate ovu rečenicu.
Roš Hašana traje dva dana ne zato što B-gu treba toliko vremena da odgonetne što da učini za vas ili zato što je toliko vremena potrebno nekim ljudima da dovrše iznošenje svog popisa želja i molbi. Ona traje toliko dugo da vam dade vremena da dobro razmislite: Što trebam promijeniti i kako ću to učiniti? Mnogi ljudi misle da u vrijeme Roš Hašane postoji korelacija između toga koliko su bili dobri (ili obećali da će biti) i s koliko će ih dobara B-g obasuti.
Ovdje se ne radi o tome. Blagostanje se često dodjeljuju zlikovcima, ali se uskraćuje cadikim. Kada bi posljedice ponašanja čovjeka bile očite, ne bi bilo slobodne volje i Stvaranje ne bi poslužilo svojoj svrsi. Ali, skrećem s teme.
Svi mi moramo poboljšati svoje ponašanje, govor i stavove. Trebali bismo produbiti našu vjeru i povjerenje u B-ga, našu vjeru u sve što je kadoš (sveto) i druge naše religijske osjećaje. Ali to su umnogome samo simptomi. Da bismo ostvarili dugotrajnu tešuvu (povratak B-gu), moramo dokučiti što nedostaje u temelju stvari.
U nekom povijesnom trenutku, B-g je predvidio da će biti neizmjerno ponosan na Židovski narod. Predvidio je da će biti neizmjerno ponosan na svakog pojedinog Židova, uključujući vas, dragi Židovski čitatelji. On je također predvidio da će biti neizmjerno ponosan na svaki vaš djelić, svakog dana. Sav taj predviđeni B-žji ponos na Židove temelj je Stvaranja. Temelj, korijen, problema je da je B-g to naslutio, ali mi nismo!
Kad napravimo inventuru svog života, vidimo što treba ispraviti: pričanje u šulu, konzumiranje hrane koja nije košer, traćenje vrijeme, plaćanje kamata na kredit, nepoštivanje svojih roditelja i još mnogo toga drugoga. Stoga pokušavamo pronaći strategije da svoja usta držimo zatvorenima, da budemo manje rastreseni i više učinkoviti, itd. Međutim, korijen našeg neuspjeha u pogledu Židovstva je to što nismo svjesni da se B-g toliko jako želi ponositi nama koje je stvorio na svijetu - i nastavlja nas stvarati!
Naša svjesnost o tome raste kada postavljamo pitanja poput: "Da li svađa s mojim bračnim partnerom ili susjedima potiče da B-g bude ponosan na mene?" "Je li moja nemarnost u držanju šabata i proučavanju Tore ponos koji je predvidio?" Razmišljanje o tome da li vaše ponašanje ili stav čine B-ga ponosnim na vas ili ne, samo po sebi čini B-ga ponosnim!
Ali to nije sve. Budući da je B-g ponosan na Židovski narod, on danas postoji! Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija, galaksije i sve što oni sadržavaju, sve postoji.
Zbog B-žjeg ponosa na ponašenje nekog Židova danas postoji djelić današnjice.
Zahvaljujući B-žjem ponosu na drugog Židova, blagi povjetarac će puhnuti negdje u Zemlji Izrael. Jeste li to shvatili? Zbog B-žjeg ponosa na vas danas, sada postoji neki aspekt stvaranja. A zbog ponosa sutra neki će aspekti postojati sutra.
Evo još dobrih vijesti. Budući da djelić stvaranja postoji zahvaljujući Židovskom ponosu koji vi ostvarujete, B-g "ostvaruje" vas. Budući da On želi biti ponosan, On vas želi blagosloviti zdravljem i blagostanjem danas, sutra i tijekom cijele godine. Zato ispravite temelj, korijen i izazovite ponos, tada će vaši zahtjevi biti opravdaniji.
Reb Noson budi kod nas svijest o jednom temeljnom pitanju. Sav B-žji latentni ponos na nas Židove, kao nacije i kao pojedinaca, ovisi o šalomu (miru). Šalom započinje s cedakom (dobrotvornim davanjem), što uključuje davanje milostinje, posuđivanje novca bez kamata, vršenje usluga drugima, pošteno, časno i pristojno poslovanje, te spremnost na odricanje od naplate nečijeg duga da bi se očuvao mir.
Tikatevu v'teihatemu altera haim tovim u'l'šalom b'sifran šel cadikim!
Neka bi vi i vaši dragi bili odmah upisani i zapečaćeni za dobar život i mir u Knjigu Cadikim! ■
Prevela Tamar Buchwald
