Teresa medeiros šarmantni princ

Book as passion & BalkanDownload

1

Book as passion & BalkanDownload

TERESA MEDEIROS

Å armantni princ

2

Book as passion & BalkanDownload

PROLOG

Engleska, 1347.

Lady Willow od Bedlingtona cijeli je svoj život provela u iščekivanju tog trenutka. Stojeći u dvorištu zamka, nestrpljivo se premještala s noge na nogu, iskreno se nadajući da se od uzbuđenja neće pomokriti u gaćice.

Njezina velika želja da dobije majku, nakon šest dugih godina napokon će biti uslišana.

Kriomice je pogledala oca i čvrsto ga uhvatila za ruku.

Visok i samouvjeren, ogrnut crnim plaštem s podstavom od grimizne svile, izgledao je poput kralja Edwarda. Istina, odjeća mu je bila pomalo iznošena, korice mača izlizane. No snažan i uspravan, s crvenkasto zlaćanom bradom, bio je uistinu naočit.

Malo zatim, trublje su najavile dolazak kočije njegove buduće supruge.

– Oče? – prošaptala je, promatrajući kako se kočija u pratnji vojnika na konjima uspinje uz brdo.

– Da, princezo? – upitao je, zagledavši se u nju visoko podignutih obrva.

– Hoćeš li lady Blanche voljeti kao što si volio i moju majku? Čeznutljivo je uzdahnuo. – Nema te žene koju bih mogao toliko voljeti – rekao je, kao da je pomiren sa sudbinom.

Pomiješanih osjećaja jače je stisnula njegovu ruku.

3

Book as passion & BalkanDownload

Osmjehnuo se i kratko joj namignuo. – No kralj će biti zadovoljan što sam oženio uglednu udovicu poput Blanche.

Njezin suprug poginuo je u istoj bitki zbog koje više ne mogu mačevati desnom rukom. Njoj treba ugledan plemić za supruga, a meni ugledna i imućna supruga – rekao je i kratko joj promrsio tamne uvojke. – Kralj joj je osigurao raskošan miraz... trbuščić ti više neće kruliti od gladi i više nećemo morati prodati ni jedan komad nakita tvoje majke. A i bez toga, godišnja zarada od drva za građu iz njezinih šuma bila bi i više nego dostatna za nekoliko godina života u izobilju.

Willow se zadovoljno osmjehnula jer se činilo da otac to očekuje od nje, no pravo govoreći, nije marila za novac i život u izobilju. Jedino čemu se nadala bilo je da Blanche priželjkuje biti majkom male djevojčice poput nje, koja je svim srcem željela i trebala majku. Ne bi izdržala mjesece očeva odsustva od kuće da nije znala kako joj pokušava pronaći majku.

Iako mu to nikada nije rekla, Willow je žudjela za majkom.

Daleko od toga da nije bila sretna s njim. Jer jest. Voljela je biti njegova mala djevojčica; uživala je kad bi ju nazivao svojom malom princezom. Krpala je njegove iznošene hlače, korila ga kad bi zimi izišao iz zamka bez ogrtača i prstićima otirala kristaliće leda iz njegove guste brade. Nikada nije marila što u varivu ima puno više povrća nego mesa. Mnogo važnije bilo joj je zaspati u njegovu naručju dok bi joj čitao priče iz majčine Biblije, jedine knjige za koju se zakleo da je neće nikada prodati.

Ipak, kad bi sjedila kraj kamina, u društvu sklupčanih pasa, često bi čeznutljivo razmišljala kako bi voljela imati majku koja bi je prije počinka češljala i pjevala joj uspavanke.

Zabrinuto se zagledala u oca. – Hoće li me lady Blanche voljeti? – tiho je upitala.

4

Book as passion & BalkanDownload

– Naravno, mila – odvratio je. – Tko ne bi volio moju malu princezu?

No, nije ju pogledao, a stisak njegove ruke postao je gotovo bolan.

Smetena, rukom je poravnala nabore svoje vunene haljine.

Sama ju je sašila, tako što ju je prekrojila od majčine. Duge sate provela je šivajući je uz svjetlost svijeća; oči su je pekle, prsti joj natekli, no nije se obazirala na to. U želji da zadivi svoju buduću majku, izvezla je i ruže uz rub četvrtastog izreza oko vrata. A sada, unatoč udarima vjetra koji je mirisao na snijeg, bilo je joj je draže drhturiti od hladnoće nego pokriti haljinu rubovima iznošena ogrtača.

Primorala se ponosno podignuti bradu. Tata je zacijelo u pravu, pomislila je. Tko je ne bi volio?

Ipak, promatrajući otmjenu kočiju kako se preko malog mosta približava zamku, u pratnji dvanaestorice dostojanstvenih vojnika, odjednom ju je preplavila panika. Što ako se njezin trud pokaže uzaludnim? Što ako ju lady Blanche ne bude smatrala dovoljno dobrom?

Malo potom, kočija se zaustavila u dvorištu. Gledajući je, Willow je ostala bez daha. Bila je to uistinu raskošna kočija, sa zastorima od damasta urešenim zlatovezom i pozlaćenih žbica na kotačima. U nju je bilo upregnuto šest bijelih konja, s perjanicama na glavama i zvončićima na uzdama.

– Lady Blanche ima za tebe jedno krasno iznenađenje – tiho joj je rekao otac, kratko je pogledavši.

Jedan od lakaja hitro je prišao kočiji i širom otvorio vrata.

Prvo što je Willow ugledala bio je gležanj u predivnoj svilenoj cipelici, široki rukav haljine obrubljen samurovinom i ledeno plava kosa prekrivena srebrnom mrežicom.

5

Book as passion & BalkanDownload

Najzad, lady Blanche izronila je iz kočije, odjevena u svilu, ljepša nego što bi Willow mogla ikada zamisliti.

Srce joj je poskočilo od sreće pri pomisli na sve što će njih dvije zajedno činiti. Zabavljat će njezina oca veselim pjesmicama i recitacijama tijekom dugih zimskih večeri. Presti niti ovčje vune na preslici koja je od smrti njezine majke stajala zaboravljena u kutu kraj kamina. Skupljati mirisno proljetno cvijeće i ljekovito bilje s okolnih, jutarnjom rosom umivenih livada.

Kao opijena nesvjesno je zakoračila prema njoj, u želji da se privije uz njezine bujne grudi. Trenutak potom, stala je kao ukopana jer još nešto je izišlo je iz kočije, nešto za što je isprva pomislila daje jedan od onih dugodlakih čupavih pasa koje dame vole nositi posvuda sa sobom... no ne, bila je to djevojčica duge blijedoplave grive i tamnih očiju koje su se ne baš prijateljski zagledale u nju.

Willow je naglo ustuknula. Očito, lady Blanche nije trebala kćer. Već je imala jednu. Štoviše, imala je i sina. Jer nakon djevojčice, iz kočije je izišao i dječak bucmastih obraza i nogu koje su izgledale poput dvije debele kobasice.

No, to nije bilo sve. Iz kočije je izišlo još jedno dijete. Pa još jedno. I najzad, još jedno. Petero djece? Willow je jedva vjerovala vlastitim očima. Svi su bili plavokosi na majku, no nijedno nije djelovalo ni upola toliko ljupko i graciozno poput nje. Poput male vučje družine skupili su se oko nje i u isti glas počeli zahtijevati ovo i ono.

– Gladan sam!

– Piški mi se!

– Umrijet ću od žeđi!

– Zašto smo morali doći ovamo? Hoću kući!

6

Book as passion & BalkanDownload

Willowinim neugodnim iznenađenjima kao da nije bilo kraja, jer najstariji dječak odjednom je pojurio prema njezinom ocu. – Tata Rufus – uzviknuo je i bacio mu se oko vrata.

Djevojčica, za koju je Willow procijenila da je približno njezine dobi, slijedila je bratov primjer. Ostala djeca objesila su se njezinom ocu oko nogu.

Njihova majka bespomoćno je slegnula ramenima i široko mu se osmjehnula. – Nedostajao si im, Rufuse – rekla je. – Jako su te zavoljeli. Kao i ja.

Glas joj je bio primamljiv i sladak poput meda. Willow je čeznutljivo uzdahnula i zagledala se u smotuljak koji je njezina pomajka držala u rukama. Je li to poklon za nju? Onaj koji je njezin otac spomenuo?

Rufus se nespretno nagnuo preko djece i poljubio Blanche u obraz. – Nadam se da je putovanje bilo ugodno?

– Tješila me jedino pomisao na ono što me čeka na njegovu kraju – odvratila je, gledajući ga ravno u oči.

Willow je strpljivo čekala da pomajka obrati pozornost na nju, no to se nije dogodilo. Najzad, otac je bio taj koji je odvojio pogled od njezinoga i široko joj se osmjehnuo. – Willow, rekao sam ti da pomajka ima iznenađenje za tebe – rekao je. – Upravo si dobila braću i sestre s kojima se možeš po cijele dane družiti. Više ti neće trebati prijatelji iz mašte.

Djeca su naglo zašutjela i zagledala se u nju. Jedino najmlađe mirno je nastavilo sisati palac. Svi do jednoga bili su plavooki. Kosa im je bila plava i ravna, posve drugačija od njezine, tamne i kovrčave.

I svi su, za razliku od nje, bili otmjeno odjeveni. Najstariji dječak je čak imao pojas s koricama iz kojih je virila drška malog mača optočena rubinima i smaragdima.

7

Book as passion & BalkanDownload

Želudac joj se stisnuo u čvor. Znala je što vide pred sobom.

Jadnicu odjevenu u prekrojenu haljinu pokojne majke, nevješto urešenu vezom.

– Nikada nisam vidjela ovako crnu kosu – rekla je najstarija djevojčica. – Je li se valjala u ugljenoj prašini?

Njezin brat podrugljivo se nasmijao. – Prije bih rekao, u stajskom gnoju. I koža joj je hrapava i tamna.

Rufus se kratko namrštio. – Momče, neću dopustiti...

– Stefane, ne smiješ se rugati svojoj polusestri – rekla je Blanche.

– Willow? Kakvo je to ime? – upitala je djevojčica i dalje sumnjičavo zureći u nju. – Nije kršćansko. Je li pogansko?

Ime joj je zapravo bilo Wilhelmina, a nadimak Willow1 otac joj je nadjenuo nakon što je kao mala djevojčica zaspala pod vrbom, gdje su je nakon panične potrage pronašli sljedećeg jutra.

No Willow to nije stigla objasniti jer Blanche se nasmijala tihim senzualnim glasom. – Ne brini, nema u njoj ničega poganskog, Reanna. Majka joj je bila Francuskinja.

Glas joj je zvučao dobronamjerno, no oči su joj nakratko pakosno bljesnule. Willow se nelagodno premjestila s noge na nogu i oborila pogled.

– Naš otac poginuo je u ratu s Francuzima – ledenim glasom rekao je Stefan i položio ruku na držak mača.

Willow se priljubila uz oca i povukla ga za rukav, u želji da je zagrli. No to je bilo nemoguće, jer u naručju je držao dvoje Blancheine djece. – Zaboga, Willow – mrzovoljno je izgovorio – Imam samo dvije ruke!

Porumenjela je od srama i pokunjila se. Nikad dotad nije se tako otresao na nju.

1

Willow, engl. – vrba (prim. prev.)

8

Book as passion & BalkanDownload

– Ne duri se, drago dijete – rekla je Blanche. – To je doista ružno i nepristojno – dodala je i gurnula joj smotuljak u ruke. – Evo ti nešto čime ćeš se zabaviti.

Njezin otac bespomoćno je slegnuo ramenima, no Blanche ga je primila pod ruku i odlučno ga povela prema zamku.

Njezina djeca krenula su za njima. Reanna se kratko osvrnula i plazila joj jezik.

Zapanjena, Willow je bez riječi zurila za njima. Tko zna dokle bi tako stajala da se iz smotuljka nije začuo tihi plač. Hitro provjerivši što je u njemu, na vlastiti užas shvatila je da gleda u malenu plavokosu bebu. O, ne! Još jedno Blancheino dijete. I povrh toga, upravo se pomokrilo i smočilo joj haljinu.

Vidjevši to, Blancheini pratioci prasnuli su u smijeh.

Na trenutak, malo je nedostajalo da i sama brizne u plač.

No bila je previše ponosna da bi si dopustila takvo što. Visoko je podigla bradu i pogledom ošinula vojnike. – Što je smiješno? – oštro je upitala. – Zar ne znate da se male bebe mogu pomokriti po nekome?

Nastupila je mrtva tišina. Smijeh im je očito prisjeo. Polako, Willow se okrenula i što je moguće dostojanstvenije, uputila se prema zamku. Novi zavjet; Psalam 127.

Sinovi su Božji dar, plod utrobe njegova je nagrada.

Poput strelice u ruci ratnika, njegovi su sinovi.

Blago čovjeku koji njima napuni tobolac.

Novi zavjet; Psalam 127.

9

Book as passion & BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE Engleska, 1360.

Lord Bannor Smioni žurno je koračao polumračnim hodnicima zamka. Znoj mu je kapao s čela, srce mu je lupalo poput ratnog bubnja. Zamaknuo je za ugao, uvukao se u udubinu zida, ispred prozora koji je gledao na vrt, oštro udahnuo, polako ispustio zrak i osluhnuo prati li ga tko.

Nekoliko trenutaka vladala je blažena tišina, a tada su se začuli koraci. Dakako, divljaci su krenuli u potragu za njim.

Nagonski, položio je ruku na držak mača, no tada se prisjetio da se oružjem ne može boriti protiv njih. Bio je posve bespomoćan.

Svatko tko se u zadnjih četrnaest godina borio s njim protiv Francuza, bez imalo krzmanja posvjedočio bi da je izuzetno hrabar i odvažan. A da su ga sada vidjeli, ne bi mogli vjerovati u što se pretvorio. Jasno da ne bi, kad su se vlastitim očima uvjerili da se bez ljestava može popeti na neprijateljske zidine, vješto izbjegavajući slapove vrelog ulja. Vidjeli su i kako na plećima svojega konja, pod kišom strijela neustrašivo juri bojnim poljem, kako bi spasio ranjenog suborca. I kako je iz vlastita bedra iščupao oštricu mača Francuza koji ga je ranio, a zatim ga probo istim tim mačem. Na nemalo zadovoljstvo kralja Edvvarda, bio je na glasu po tome što su se njegovi neprijatelji radije predavali nego se upuštali u borbu s njim.

10

Book as passion & BalkanDownload

No nikad prije nije se suočio s tako strašnim i okrutnim protivnicima, bez imalo milosti i kršćanskog suosjećanja.

Priljubio se uz zid i počeo moliti Boga da ga ne pronađu.

Uvijek je bio na njegovoj strani. Barem do njegova povratka iz rata. Nakon toga, kao da mu je okrenuo leđa.

Jer, ni uz najbolju volju nije se mogao riješiti tih vragova.

Stalno su mu bili za petama.

Ipak, ovoga puta, imao je sreće, jer projurili su hodnikom i ne opazivši ga. Oprezno se izvukao iz svojeg skloništa i požurio hodnikom prema sjevernom tornju, iskreno se nadajući da ga neće vidjeti. Jer ako ga dohvate...

Nažalost, malo potom do njegovih ušiju dopro je bojni poklič kojeg se ni Lucifer ne bi posramio. Pakleni psi su ga ugledali i pojurili za njim.

Potrčao je uz stube. No tek što je dohvatio kvaku masivnih drvenih vrata, jedan od njegovih progonitelja uhvatio ga je za gležanj. Srećom, ne dovoljno čvrsto jer uspio se izvući. Trenutak potom uletio je u sobu, zalupio vratima za sobom i spustio zasun.

Kojeg li poniženja! On, lord Bannor Smioni, gospodar Elsinorea, ratnik kojim se ponosila cijela Engleska i pred kojim su Francuzi drhtali od straha, postao je zarobljenik u vlastitom zamku. Gore od svega, njegovi uzničari bili su deriščad.

Njegova deriščad.

Zdvojno je odmahnuo glavom pa glasno kihnuo jer iz kose mu je izletio oblak papra. Najzad, odlučno se uspravio i položio ruku na držak mača. Ne, to neće tako ići, pomislio je i ledeno hladnim pogledom zagledao se u vrata. Neće se predati bez borbe. Nikada nije pa neće ni sad. Dovest će te male buntovnike u red i jednom za svagda im dokazati da se ne mogu poigravati s

11

Book as passion & BalkanDownload

nekim poput njega. Odlučno je prišao prozoru, širom ga otvorio i pozvao svog dobrog prijatelja i vazala neka se popne u kulu.

Zadihan, sir Hollis popeo se na vrh stuba pa na vlastito nemalo čuđenje otkrio da su vrata zabravljena.

Trenutak je osluhnuo tišinu pa pokucao. – Gospodine?

– Jesi li sam? – oštrim šapatom upitao je Bannor.

Kratko je pogledao preko lijevog pa desnog ramena. – Jesam.

Bannor je naglo otvorio vrata, uvukao ga unutra pa s treskom zatvorio vrata i spustio zasun.

Jedva što se pribrao od iznenađenja, Hollis se ponovno zapanjio kad je shvatio u kakvom je stanju njegov gospodar.

Stajao je uspravno, raširenih nogu i čvrsto stisnutih šaka. Duga tamna kosa bila mu je raščupana, oči užarene. No više od svega zapanjio ga je izgled njegove brade. Ili onoga što je ostalo od nje.

Oprezno mu se približio kako bi ju bolje osmotrio. Ne, nije se prevario. Nagorjela je. Čak je i vonjala na dim.

– O, Bože! Je li vas tko napao? – zabrinuto je upitao i osvrnuo se po prostoriji. – Zar imamo neprijatelje među zidinama ovog zamka?

– O, da – mrzovoljno je odvratio Bannor. – Točnije, desetero njih. Jezivo opakih i naoružanih oružjem jačim od bilo kojega... dovitljivošću i prepredenošću.

– Desetero? – upitao je Hollis i kratko se namrštio. – Govorite li možda o svojoj djeci?

Bannor se gorko nasmijao. – Djeci? To je previše laskavi naziv za đavolje izdanke poput njih. Da se po Desmondovom rođenju vlastitim očima nisam uvjerio da ima prste na nogama, primorao bih te da provjeriš ima li papke.

12

Book as passion & BalkanDownload

Hollis je mudro prikrio osmijeh. – Rekao bih da su pomalo... raspušteni. Ipak, to je posve normalno u toj životnoj dobi.

– Raspušteni? Pakosni su i uživaju u tome! – uzviknuo je Bannor pa sjeo za masivni pisaći stol i rukama snažno lupio po površini, podigavši time oblak prašine s gomile papira. – Dovraga i mir! Radije bih sto godina proveo u ratu s Francuzima nego bio osuđen na život pod istim krovom s tim malim razbojnicima.

Hollis je čeznutljivo uzdahnuo. Da Edward nije potpisao mirovni sporazum, on i Bannor sada bi sjedili u šatoru kraj nekog bojnog polja i slavili još jednu pobjedu. Nakon godina bliskog ratnog drugarstva, našli su se u čudnom položaju vazala i gospodara. Hollis nije bio siguran da je najbolje opremljen za ulogu nadzornika velikog posjeda poput Elsinorea, dok Bannor pritom izigrava skrbnog i popustljivog oca gomili razmažene dječurlije.

U nadi da će time smiriti Bannora, Hollis je otpuhnuo prašinu s pehara i natočio ga pivom iz glinenog vrča koji je stajao na stolu. U slučaju da se to ne dogodi, i sebi je napunio pehar. – Bili ste predugo odsutni od kuće, gospodine – rekao je. – Možda jednostavno trebate biti malo stroži prema djeci.

– Ne razumiješ – prošaptao je Bannor, tonom kao da se ispovijeda. – Problem je u tome što me se ne boje.

Hollis je morao sjesti i popiti nekoliko gutljaja kako bi provario tu zapanjujuću izjavu. Trinaest godina borio se uz Bannora i nikada nije susreo čovjeka koji ne bi premro od straha kad bi Bannor čak i malo povisio ton. Najzad, tog jutra mladom slugi zamalo je pladanj ispao iz ruku jer mu je Bannor pomalo mrzovoljno poželio dobro jutro.

13

Book as passion & BalkanDownload

– Kako bilo, ne možete ostatak života provesti zaključani ovdje – rekao je – natjerajte ih da vas se boje.

– Kako bih to, pobogu, mogao učiniti? Ne mogu ih baciti u tamnicu ni lancima im svezati ruke i noge – odvratio je Bannor pa ustao i počeo hodati amo-tamo po prostoriji. Trenutak potom, iz dvorišta je doprla raskalašena vriska. Bannor je hitro prišao prozoru pa zdvojno odmahnuo glavom i ispraznio pehar. – Eto, o tome ti govorim – rekao je.

Hollis je također ispraznio pehar i prišao prozoru. Mary Margaret, mali anđelak, lijevala je po travi ulje iz uljanice, a njezine sestre trgale su udove sa svojih lutaka. Desmond i trojica njegove braće, držali su najmlađeg za noge iznad zdenca.

– Desmonde – uzviknuo je Bannor. – Smjesta ga pustite!

Prije nego što je stigao promisliti o nezgodnom izboru riječi, siroti dječak završio je zdencu. Jedan od slugu odmah je potrčao izvući ga, a Desmond se mirno okrenuo i teatralno se naklonio ocu. – Vaša želja moja je zapovijed, gospodine!

Bannor je ga je ošinuo pogledom pa duboko uzdahnuo i svrnuo pogled na Hollisa. – To je prokletstvo ovoga doma – promrmljao je. – Moj otac, a svi znamo kakav je bijedni gad bio, posijao je sedamnaestero zakonite i trideset šestero nezakonite djece. Dvoje kad je već bio gotovo na umoru. Čovjek bi pomislio da obiteljski moto nije Pobijedi ili umri, nego Budi uspješan u rasplođivanju.

Hollis je i predobro znao da je njegov gospodar jedno od te nezakonite djece. Da od svoje sedamnaeste godine kralju nije toliko puta dokazao odanost, vjerojatno bi ostao samo jedan od vojnika u njegovoj službi, i kao takav, nikada ne bi dobio priliku postati vlasnikom bogatog očevog posjeda. Elsinorea, koji je preoteo bratu, najstarijem zakonitom nasljedniku, i to uz

14

Book as passion & BalkanDownload

blagoslov kralja i njegovu zdušnu potporu. Čim je njegov brat čuo da se Bannor Smioni s gomilom vojnika sprema u osvajanje Elsinorea, napustio je posjed i s ostalom braćom povukao se u jedan od očevih zamaka na sjeveru.

Bannor je zdvojno odmahnuo glavom. – Bog me zacijelo kažnjava zbog požude. To mi je jedina mana. Odolijevam pretjeranoj srdžbi i opijanju i svemu ostalome, ali ne i požudi.

– Vaša djeca nisu kriva što su došla na svijet, gospodine.

Obje vaše žene su vas obožavale. Kad god bi se osjećale uskraćene, usred noći uvlačile bi vam se u postelju zahtijevajući da obavite bračnu dužnost – rekao je Hollis, pogledavši ga s mješavinom suosjećanja i zavisti. – Žene vam očito ne mogu odoljeti. Možda zbog tog vašeg ispijenog izraza lica.

Bannor je ponovno duboko uzdahnuo. – Ne smatram se sretnikom zbog toga. Volio bih da sam više poput tebe.

Hollis je sebe držao prilično naočitim muškarcem, guste smeđe kose i muževnog lica urešenog bradom i brkovima. Mrko je pogledao Bannora pa shvatio da se šali i široko se osmjehnuo. – Kako bilo, ženama ste privlačni – rekao je. – Tih desetero djece moguće je tek početak. Najzad, tek su vam trideset dvije godine.

Ne bih se začudio kad biste i u sedamdeset petoj sijali djecu.

Bannor ga je zgroženo pogledao. – Ne dao mi Bog. Prije bih se kastrirao.

Začulo se kucanje na vratima.

– Ne puštaj nikog unutra prije nego što se uvjeriš tko je – rekao je Bannor, glasa izmijenjena panikom. – Desmond je lukaviji od Crnoga princa – dometnuo je, misleći na sina kralja Edvvarda koji je zarobio francuskog kralja u bitci kod Poitiersa. – To bi mogla biti zamka.

Hollis je kratko kimnuo pa provjerio. – Fiona je, gospodaru.

15

Book as passion & BalkanDownload

Bannor je kratko kimnuo pa je Hollis pustio u sobu irsku služavku, s bebom u naručju.

Bannor je svrnuo oči k nebu. – O, Bože. Nije valjda još jedno?

– Bojim se da jest, gospodine – rekla je Fiona. – Ovo je već drugo u dva tjedna. Djevojčica je. Pronašla sam je u košari pred vratima.

– Je li uz nju ostavljena i kakva poruka?

– Nije, gospodine.

Bannor je ostao stajati kao ukopan ni metar dalje od Fione, no Hollis nije mogao odoljeti znatiželji da pogleda bebu. Dakako, radilo se o novorođenčetu.

– Ne može joj biti više od nekoliko tjedana – rekao je i smeteno slegnuo ramenima. – Mora da ste s Edwardom bili u Gaskonji kad...

Bannor je odlučio skratiti stvar. – Pronađi neku dojilju u selu, Fiona. I reci svećeniku neka je dođe krstiti. Nadjenite joj ime.

Siroto dijete zaslužuje barem toliko – rekao je i podigao prst. – Ali ne Margaret. Ili Mary. Već imamo tri Margaret, jednu Mary i jednu Mary Margaret. To je i više nego dovoljno da čovjeku pomuti um.

– Da, gospodine – rekla je Fiona pa tepanjem i ljuljuškanjem počela umirivati rasplakano dijete. Čim je ponovno zaspalo, Hollis ju je ispratio i zatvorio vrata za njom.

– Možda mojoj djeci nije potrebna čvrsta muška ruka – zamišljeno je izgovorio Bannor. – Nego ženska. Žene umiju bolje izaći na kraj s djecom.

– Fiona je žena – istaknuo je Hollis.

16

Book as passion & BalkanDownload

– Jest, ali ona je već u godinama – rekao je Bannor. – Zapravo, ništa ne može zamijeniti nježan majčin dodir – dometnuo je, s prizvukom čeznutljivosti u glasu.

Trenutak potom, lice mu je ponovno poprimilo uobičajeno odlučan izraz, onakav kao kad se pripremao na bitku ili... planirao neki drugi pakleni plan. – Mojoj djeci treba majka, Hollise. Pronađi ju. Nitko to ne može učiniti bolje od tebe.

– Ja bih im trebao pronaći majku? – zapanjeno je upitao Hollis. – Ženu kojom ćete se oženiti? Ali... sami biste ju trebali odabrati.

Bannor je odlučno odmahnuo rukom. – Ne. To mora netko drugi učiniti. Netko dovoljno mudar i prizemljen. Ja nisam takav kad su žene u pitanju. Budem li si sam birao ženu, odabrat ću ljepoticu raskošnih oblina poput Mary ili Margaret, i prije nego što se uspijem pribrati, imat ću još nekoliko djece koja će mi skakati po glavi – rekao je pa sjeo za pisaći stol, uzeo komad papira i prihvatio se pisanja. – Odnijet ćeš ovo pismo Edwardu, u Windsor. Trenutačno je tamo, nadgleda obnovu dvorca. Ako udovolji mojoj zamolbi, steći ćeš ovlasti na temelju kojih ćeš mi odabrati ženu, dogovoriti sve što je nužno s njezinom obitelji i vjenčati se s njom.

– Želite da oženim vašu ženu? – u nevjerici je upitao Hollis.

Bannor ga je nestrpljivo pogledao. – To neće biti tvoja žena, nego moja. Oženit ćeš ju u moje ime – rekao je pa zapečatio pismo, ustao i gurnuo ga u Hollisove ruke. – Kad ju dovedeš ovamo, sve će već biti riješeno. Naš brak smatrat će se valjano sklopljenim uz Božji i kraljev blagoslov – objasnio je i potapšao Hollisa po ramenu. – S povjerenjem ti prepuštam odluku o mojoj budućnosti, dragi prijatelju. Treba biti mirna i pitoma ženica majčinskog tipa, a ne zavodnica kojoj neću moći odoljeti.

17

Book as passion & BalkanDownload

Hollis je duboko uzdahnuo pa utaknuo pismo pod pojas.

Znao je da mu nema druge nego udovoljiti gospodarevoj želji.

Kad bi Bannor nešto odlučio, nije se predomišljao. – Budući da ste na glasu kao jedan od ljudi koji su stekli veliku kraljevu naklonost, vjerujem da ću vam s lakoćom pronaći ženu, gospodine – rekao je.

Bannor je visoko podigao obrve. – Možda i ne tako lako – odvratio je. – Dvaput sam već ostao udovac.

– Niste vi krivi za to, gospodine.

Bannor je ponovno prišao prozoru i ruku prekriženih na leđima zagledao se u djecu koja su veselo skakutala po dvorištu.

– Nađi mi ženu koja će im biti dobra majka, Hollise – gotovo nježno je promrmljao. – Koja će ih moći voljeti kao da su njezina.

Ganut, Hollis se bez riječi zagledao u najboljeg i najodanijeg prijatelja kojega je ikada imao. Trenutak potom, spustio se na koljeno pred njim i položio ruku na dršku svojeg mača. – Pronaći ću je, gospodine – rekao je. – Kunem vam se vlastitim životom.

18

Book as passion & BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE Bannor će ga ubiti.

Hollis se pognutih ramena i glave preplavljene crnim mislima vukao kroz šumu vukući za sobom svog iscrpljenog konja. Kako će umrijeti? Zaslužio je sporu i bolnu smrt. Bannor bi mu ukazao preveliku milost kad bi ga jednostavno probo mačem.

Trebao bi ga polako kuhati u kotlu. Ili prepustiti štakorima da ga u tamnici oglođu do kosti. Ako ne to, barem mu prirediti noćni susret s koljačem pod crnom kukuljicom. Jest, zaslužio bi takvu sudbinu. Možda bi mu čak trebao predložiti da njegovu glavu nabije na stup unutar zidina, kao opomenu ostalim mladim vitezovima da se ne laćaju posla koji nisu sposobni izvršiti.

– Gospodine? Čini se da smo zalutali – rekao je jedan od dvojice njegovih pratilaca.

– Hodamo u krug – dodao je drugi.

– Jest – promrmljao je Hollis, još uvijek obuzet crnim mislima. – Vrtimo se u krug. Našli smo se u bezizlaznoj situaciji.

Nema nam pomoći.

I puko koračanje postalo mu je preteško. Već više od dva mjeseca tumarali su Engleskom u potrazi za odgovarajućom mladenkom. I još ju nije pronašao, iako je posjetio sve plemenitaše koji su imali kćeri za udaju.

Unatoč Bannorovim dvojbama, nije bilo plemenitaša koji mu ne bi rado utrapio svoju kćer. No ili su bile previše lijepe ili

19

Book as passion & BalkanDownload

previše neugledne. Neke su bile premlade, neke prestare. O nekima je pak stekao dojam da su razmažene ili lijene.

Zaista, pronaći Bannoru suprugu pokazalo se puno težim zadatkom nego što bi ikada pomislio. Bilo je onih koje su bez oklijevanja priznale kako im nije nimalo stalo do djece. I onih koje su tvrdile da bi više od svega na svijetu željele podariti njegovu gospodaru nekoliko sinova. A kad je napokon pomislio da je pronašao pravu, uslijedilo je razočaranje. Radilo se o kćeri jednog grofa, krupnoj djevojci bujnih grudi, ne osobito lijepoj ali veseloj.

A onda ga je usred večere ispod stola zgrabila za nogu i požudno mu se zagledavši u oči, rekavši mu da bi se radije udala za njega.

Iste noći dao je petama vjetra, skupa sa svojim pratiocima.

Duboko je uzdahnuo i zagledao se u lišće pod svojim nogama. Uskoro će biti pokriveno snijegom. Nema druge nego vratiti se na Elsinore neobavljena posla. U tom slučaju, bilo bi mu najbolje stati pred Bannora s vlastitom glavom pod rukom.

Odjednom, doprlo mu je do mozga što mu pratioci pokušavaju reći. Naglo je stao i počešao se po bradi. Jest, zalutali su. Već neko vrijeme hodali su u krug, ispod drevnih stabala okrunjenih crvenkasto zlaćanim lišćem.

Začuvši zvonki smijeh, hitro se osvrnuo oko sebe. Njegovi pratioci također.

– Možda su šumski duhovi, gospodine – tiho je rekao jedan od njih.

– Ili vile – rekao je drugi i hitro se prekrižio.

– Da – složio se prvi. – Otimaju muškarce jer žele da ih oplode svojim sjemenom.

Hollis se kratko nasmijao. – Ako nas otmu, raspalit će nas nogom u stražnjicu i reći nam neka im dovedemo našeg gospodara. Bannor je sposoban napraviti dovoljno djece za cijelo

20

Book as passion & BalkanDownload

njihovo vilinsko kraljevstvo – rekao je i spustivši se na koljeno, razmaknuo grane visokog gustog grma.

Niže, u podnožju brežuljka, nalazila se mala tratina po kojoj je jurilo dvoje plavokose djece. Dječak i djevojčica. Nedaleko od njih, nekoliko mlađe djece sjedilo je na travi. Isprva, Hollis je pomislio da su on i njegovi pratioci doista zalutali u vilinsko kraljevstvo. No kad se dječak spotaknuo o korijen i počeo glasno zavijati, shvatio je da se radi o običnim smrtnicima.

Trenutak potom, vitka žena dotrčala je do dječaka, pomogla mu da ustane i nježno ga privila uz sebe. Iz te daljine, Hollis nije mogao ocijeniti je li dovoljno stara da dječaku i njegovoj sestrici bude majka ili se možda radi o njihovoj dadilji. Najzad je zaključio da se vjerojatno radi o dadilji. Kosa joj je bila pokrivena kapom boje hrđe, a preko haljine je nosila pregaču od grubog platna, kakvu najčešće nose sluškinje.

No njezin izgled Hollisu je bio sporedan. Ono što ga je privuklo, bio je način na koji je zagrlila dječaka. Zaštitnički ga je privila uz grudi i pomilovala ga po glavi. Nije mogao čuti što mu govori, no bio je i više nego siguran da je dječjem uhu to zvučalo nježno i umirujuće.

Gledajući je, sinulo mu je da je možda od početka imao pogrešan pristup. Najzad, Bannor nijednog trenutka nije rekao da njegova buduća supruga mora biti plemenitog roda. To mu očito nije bilo nimalo važno, u protivnom ne bi propustio takvo što istaknuti. Jest, to bi moglo biti najbolje rješenje. Zdrava mlada seljanka koja umije izaći na kraj s gomilom djece i koja je dovoljno sramežljiva da bi se suprugu uvlačila u krevet. Široko se osmjehnuo i svrnuo pogled na svoje pratioce.

Smeteno su zurili u njega. – Gospodine, je li sve u redu? – oprezno je upitao jedan od njih. – Izgledate kao da ste vidjeli vilu.

21

Book as passion & BalkanDownload

– I bolje od toga – odvratio je. – Madonu.

Najradije bi uzjahao konja i smjesta se niz brežuljak sjurio na tratinu, no nije želio prestrašiti djecu i djevojku koja ih je čuvala. Mora da se u blizini nalazi selo ili zamak, zaključio je.

Kako bilo, netko će zacijelo znati gdje i s kim živi ta djevojka.

Nije mogao odoljeti prije odlaska još jednom ne proviriti kroz granje. Dječak se u međuvremenu izvukao iz njezina naručja i popeo se na stablo jabuke. Ona je stajala pod stablom, raširenih ruku, očito u namjeri da ga prihvati ako padne. Nije djelovala nimalo krhko ni slabašno. Bila je upravo savršena.

Hollis je zadovoljno uzdahnuo. Uz malo sreće, njegov gospodar dobit će upravo onakvu ženu kakvu je priželjkivao.

– Ako smjesta ne siđeš, strest ću te sa stabla, bijedni mali nevaljalče.

– Nećeš.

– Hoću.

– Nećeš – odbrusio je i napola trulom jabukom pogodio je u čelo.

Vidjevši to, njegova sestra prasnula je u smijeh.

Ljutito je stisnula zube i rukama obuhvatila stablo. Istog trenutka, Harold, njezin desetogodišnji brat, uplašeno je ciknuo i počeo se spuštati. No netom što se spustio, spotaknuo se o njezinu nogu i po drugi put tog dana našao se ispružen na zemlji.

Došlo joj je da počne čupati kosu od muke. Njegovo glasno vrištanje dovodilo ju je do ludila. Položila je ruke na kukove i zagledala se u njega, ne znajući bi li ga zadavila ili mu pomogla da ustane.

22

Book as passion & BalkanDownload

No preduhitrio ju je i sam se podigao u sjedeći položaj. – Podmetnula si mi nogu – viknuo je i ljutito napuhao rumene obraščiće. – Reći ću tati!

– Nisam – mirno je odvratila Willow. – Sam si se spotaknuo preko moje noge jer nisi gledao gdje ćeš stati.

Po običaju, osmogodišnja Gerta stala je na njegovu stranu.

– Jesi, podmetnula si mu nogu. Vidjela sam! Reći ću mami!

Za kaznu će te poslati u krevet bez večere.

Willow se leđima naslonila na drvo, prekrižila ruke na prsima i zloslutno im se osmjehnula. – Iskreno se nadam da će to učiniti – prijeteći tihim glasom je izgovorila. – Jer, budem li jako gladna, mogla bih usred noći poći potražiti nešto za jelo – rekla je pa uprla pogled u Haroldov okrugli trbuščić i vrhom jezika oblizala red blistavo bijelih zuba. – Nešto mesnato, mekano i slasno...

Harold je užasnuto vrisnuo pa skočio na noge i trkom se uputio prema zamku. Gerta također, a manja djeca slijedila su ih u stopu.

Willow je nekoliko trenutaka gledala za njima pa sjela pod stablo, izvadila iz džepa pregače jednu od jabuka koje je sakupila i zagrizla je. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad je mogla uživati u samoći. Već odavno je shvatila kako ne postoji način da s braćom i sestrama izađe na kraj. Ne uz pomajku koja je sustavno uništavala svaki njezin pokušaj da ih dovede u red.

Nakratko, prisjetila se kako je bila radosna kad je dobila brata. Nakon što je tri godine dadiljala razmaženu pomajčinu dječurliju, najzad je imala nekog svog. No Blanche je Haroldovo rođenje iskoristila kako bi suprugu jasno stavila do znanja da je ona, a ne Willowina majka, ispunila svoju svetu dužnost i

23

Book as passion & BalkanDownload

podarila mu nasljednika. Dakako, nikada ga na to nije prestala podsjećati, pogotovo u Willowinoj prisutnosti.

Ponovno je zagrizla jabuku. U vrijeme kada je bio malo dijete, Harold je bio dobar i drag, kao i troje djece koje je Blanche rodila nakon njega. No čim je malo porastao, potpao je pod utjecaj djece iz Blancheina prvog braka. Willow se nikad nije uspjela zbližiti s njima. Ponor između njih bio je tako velik da ga ni uz najbolju volju nije mogla premostiti.

Oni su bili krupni, ona vitka. Oni su bili plavokosi, ona tamnokosa. Oni su imali bistro plave oči, ona sive poput olujna neba. Njihovim venama tekla je hladna saksonska krv, njezinim vruća, francuska. Njih su roditelji voljeli, pazili i mazili, a nju...

Jabuka joj je odjednom prisjela pa ju je ljutito odbacila. Nije dugo bila očeva mala princeza. Od prvog trenutka Blanche se trudila gurnuti je u zapećak, u korist svoje djece.

Isprva, Willow se nije željela predati. No kako bi se mogla boriti s toliko Blancheine djece? Uvijek bi ju netko pretekao i prije nje sjeo u očevo krilo. A kad bi je otac i privukao k sebi, Blanche bi joj hitro položila ruku na rame i odvukla ga od njega.

– Prestara si za takvo što, mila – rekla bi, otrovno slađanim glasom. – Pođi na kat vidjeti treba li Beatrix promijeniti pelenu.

Katkad bi se osvrnula i uhvatila očev žaljenjem preplavljen pogled. Katkad bi u njegovim očima opazila odraz panike jednake njezinoj. Zaustio bi da ju pozove k sebi, no Blancheina djeca uvijek bi ga u tome spriječila, zahtijevajući njegovu nepodijeljenu pozornost. Najzad, gomila neizgovorenih riječi između njih pretvorila se u golemu tišinu, toliko gromoglasnu da je više ništa nije moglo nadjačati.

Bilo je trenutaka kada je više od svega željela zaboraviti da ju je ikada volio. Tada bi možda mogla prestati sanjariti kako će

24

Book as passion & BalkanDownload

jednoga dana između njih opet sve biti kao što je bilo. Duboko u sebi čeznula je za time, čak i više nego za pukim satom slobode u kojem bi se mogla posvetiti samo sebi.

Obuzeta tim gorkoslatkim mislima, zatvorila je oči i oplovila u maštu. No ne, nije maštala o trenutku kada će ponovno zadobiti očevu ljubav, nego o nečemu drugome.

O svojem princu, kako ga je nazvala još u vrijeme kada je bila dovoljno mlada i naivna da vjeruje u bajke.

Kosa mu je bila tamna i glatka, čeljust čvrsta. Boja njegovih očiju joj je od sporedne važnosti, no pogled mu je uvijek bio blag i preplavljen ljubavlju. Volio je nju i samo nju, i voljet će je zauvijek.

U trenucima kad bi maštala o njemu, činilo se kao da je vrijeme prestalo teći. Mogla je čuti njegov šapat u šuštanju lišća i osjetiti njegov dodir u milovanju povjetarca. Zamislila je kako spušta malen poljubac na njezine usne i tko zna koliko dugo bi još maštala o njemu da je prve kapi kiše nisu trgnule iz snatrenja.

Naglo je skočila i gurnula nekoliko neposlušnih kovrča pod kapu. Možda je bila prestara da bi je Blanche kaznila odlaskom u postelju bez večere, no to nije značilo da je neće kazniti na neki drugi način. Zadnji put kad su se sukobile, zaprijetila je da će joj odrezati kosu. Ugurala je nekoliko jabuka u džepove pregače i trčećim korakom uputila se prema zamku o kojem je nekad razmišljala kao o svojem domu.

Uletjela je u polumračnu kuhinju nekoliko trenutaka prije nego što se spustio pljusak. Zaobišavši tanak mlaz koji se slijevao iz pukotine na stropu, prišla je ognjištu i zagledala se u njega. I pepeo u njemu već se ohladio. Očito, nitko se nije potrudio ponovno upaliti vatru. Sudeći po tome i po praznom posuđu, neće biti jedina koja će otići u krevet bez večere.

25

Book as passion & BalkanDownload

Blanche se pokazala previše rastrošnom i time svojeg dragog supruga dovela u još gori položaj od onoga u kojem je bio prije nego što ju je oženio. Golema svota novca za koju je računao da je i više nego dovoljna za pokriće svih njihovih troškova, svela se na ostatke jedva dostatne za život. Blanche je nemilice trošila novac na krzna, dragulje i skupocjenu odjeću za svoju djecu. Ni za što drugo nije osobito marila. Čak joj je bilo posve nevažno što su vojnici njezina supruga napustili posjed i otišli u potragu za boljim gospodarom.

Da joj nije uspjelo dvije najstarije kćeri – Reannu i Edwinu, udati za bogate barune, postali bi žrtve kraljeva bijesa zbog neplaćanja poreza. No baruni su platili sve njihove dugove. Što su drugo mogli? Ako to ne bi učinili, morali bi do besvijesti trpjeti scene Blancheinih kćeri.

Prije te njegove nesretne ženidbe, Willow i njezin otac bili su siromašni, ali barem su imali jedno drugo. Sada im nije ostalo ništa osim mora tuge i tišine između njih.

Popevši se na galeriju s koje se pružao pogled na veliku dvoranu u prizemlju, žurno se uputila prema sobi koju je dijelila sa sestrama. Dakako, željela je izbjeći susret s pomajkom. Ipak, nije mogla odoljeti znatiželji da nakratko pogleda što se događa u dvorani. Očekivala je vidjeti Harolda i Gertu kako ju tužakaju ocu. Ali ne, ugledala je tri muškarca kako stoje pred njezinim ocem, koji je sjedio u stolcu pod baldahinom. Bila je to jedna od Blancheinih zamisli. Od prvog trenutka inzistirala je da na taj način prima posjetitelje. Ona je sjedila kraj njega, na kićenoj stoličici bez naslona, očito nesvjesna tragikomičnosti tog prizora.

Najzad, cijeli zamak bio je u stanju raspadanja i vonjao je na vlagu.

26

Book as passion & BalkanDownload

Bilo je uistinu zanimljivo promatrati ih. On, prosijede zamršene kose i ramena pognutih pod teretom dugova i brojnih zahtjeva hirovite žene, i ona, nakićena draguljima i nosa visoko podignuta poput neke ledene saksonske kraljice.

Muškarac koji je govorio bio je u odori nekog viteškog reda.

– Nije važno ako joj trenutačno ne možete dati miraz – rekao je. – Moj gospodar dat će vam za nju visoku naknadu.

– Ne želim čuti za takvo što – odbrusio je Rufus. – To je barbarski običaj.

– Koliko visoku? – upitala je Blanche i položila ruku na Rufusovu.

Muškarac ju je kratko pogledao i osmjehnuo se ispod brkova.

– Prilično visoku. Već ima kraljev blagoslov za ženidbu i jako mu je stalo do uspješnog dogovora.

– Ali, jako nam je prirasla k srcu – rekla je Blanche prije nego što je Rufus stigao izustiti i riječ.

Willow se rukama naslonila na ogradu. Zacijelo su ugovarali brak najmlađe kćeri iz Blancheina prvog braka. Beatrix, kojoj još nije bilo ni četrnaest godina! Mora da je Blanche doista bila očajna, u protivnom ne bi razmišljala o mogućnosti prodaje kćeri onome tko će joj za nju ponuditi najviše novca. Willow je bila svjesna da bi trebala biti sretna što će se napokon riješiti te male pakosnice. Nakon što joj je godinama pišala u cipele, nastavila joj je pakostiti na niz drugih, znatno profinjenijih načina. Ipak, na trenutak joj je pozavidjela na sreći. Kako god bilo, mala drska zlobnica poput nje, neće joj nimalo nedostajati.

Otac je odmaknuo Blancheinu ruku i prodorno se zagledao u viteza. – Ali, zašto vaš gospodar želi upravo nju? – sumnjičavo je upitao.

27

Book as passion & BalkanDownload

Willow nije čula što je muškarac odgovorio jer netko ju je zgrabio oko struka i liznuo joj vrat. Naravno, bio je to Stefan.

Naglo se okrenula i odgurnula ga od sebe. – Ne budeš li taj svoj zmijski jezik držao u ustima, jamčim ti da ću ti ga iščupati – ljutito je promrsila.

Nasmijao se i ironično podigao obrve. – Promijenila bi mišljenje kad bih ga gurnuo u tvoja slađahna ustašca.

Stefan je izrastao u krupnog mišićavog momka, guste plave kose. Sluškinje su njime zacijelo bile očarane, no što se Willow tiče, u njemu nije vidjela ništa osim podlog gada kakav je bio od prvog trenutka kad ga je upoznala.

– I slatke bobice mogu biti otrovne – upozorila ga je.

– Siguran sam da mi ne bi naškodila – rekao je i zagledao se u ljude u dvorani. – Očito imaš jako visoko mišljenje o sebi.

Možda ne bi trebala. Neki muškarac upravo te pokušava kupiti kao običnu seosku drolju.

Bila je previše zaprepaštena da bi se obazirala na tu uvredu.

– Mene? – upitala je, položivši ruku na grudi. – Ti ljudi su došli isprositi... mene?

Stefan se naglo namrštio. – Nemoj se previše nadati. Moja majka neće pristati dati te nekome drugome.

Jest, bila je to gorka istina. – Jasno da ne bi – hladno je odvratila Willow. – U protivnom bi morala potražiti dadilju za svoja derišta – dodala je i odlučno se uputila prema spavaćoj sobi.

Trenutak potom, Stefan joj je prepriječio put. – Neće te dati drugome jer zna da te ja želim za sebe – rekao je.

Stala je kao ukopana. Bi li se Blanche usudila biti toliko drska? Dakako da bi, pomislila je i pogledom ošinula Stefana. – Trebao bi znati da me ne možeš imati – odbrusila je. – Istina,

28

Book as passion & BalkanDownload

nismo u krvnom srodstvu, ali ipak si mi brat. Kralj nikada ne bi dopustio da se vjenčamo. Čvrsto ju je uhvatio za ramena i promuklo se nasmijao. – Tko kaže da bih te oženio? – ironično je upitao zagledavši se u nju kao u komad sočnog mesa.

– Upozorila sam te da to ne činiš – tiho je izgovorila i trenutak prije nego što je spojio usnice s njezinima, koljenom ga snažno udarila u međunožje.

Srušio se na pod i bolno zajaukao.

Hitro se okrenula i produžila, obuzeta željom da što prije pobjegne od njega. No kad je skrenula ulijevo, predomislila se.

Spavaća soba lako bi se mogla pretvoriti u zamku. Nagonski, požurila je niz stube i stala u sjenu jednog od stupova velike dvorane.

– To je jako puno novca, Rufuse – rekla je Blanche. – Više nego što bi nas stajao porez za dvije godine.

– Ne želim ni čuti za to! Neću prodati vlastitu kćer!

Willow je mrak po na oči. Sve što je željela bilo je pobjeći od maćehe i njezina najstarijeg sina. Naglo je izišla iz sjene i stala nasred dvorane. – Zašto ne, oče? – upitala je. – Ne bi ti bilo prvi put da si to učinio.

Njezin spektakularan ulazak na scenu Hollisa je prilično zapanjio. U velikoj, slabo osvijetljenoj prostoriji nije ju mogao dobro vidjeti, no pouzdano nije bila krotka i sramežljiva. Kapa joj se spustila preko jednog oka, ramena su joj bila borbeno podignuta. Tim bolje, pomislio je. Bit će savršeno sposobna izaći na kraj s Bannorovom dječurlijom. Pravi anđeo, doista.

Jedva je vjerovao vlastitoj sreći. Ispostavilo se da nije seoska cura nego kćer siromašnog baruna iz njegova prvog braka.

29

Book as passion & BalkanDownload

Budući da nije imala miraz, vjerojatno joj nije preostalo drugo nego pomiriti se sa svojom tužnom sudbinom i pomišlju da će dovijeka ostati usidjelica i živjeti na teret svoje obitelji. Bez imalo dvojbe, bit će zahvalna supruga imućnom i moćnom muškarcu poput Bannora. Što se pak njega tiče, budući da nije osobito privlačna – upravo onako kako je i želio – neće ga dovoditi u napast. Sve u svemu, čeka ih lijep i miran zajednički život.

Svrnuo je pogled na strop. Umjesto zastava, s greda su visjele paukove mreže. Bit će presretna što odlazi odavde. Što više, Bannora će smatrati svojim spasiocem. I prije nego što su ušli u zamak, on i njegovi pratioci ostali su zatečeni stanjem barunova posjeda. Voda u opkopu bila je prljava i ustajala; ograda mostića mjestimice natrula, daske pune pukotina.

Unutrašnjost zamka bila je još gora. Krov je prokišnjavao i zrak je zaudarao na vlagu. Sve je bilo prljavo i zapušteno. Novca za poslugu očito nije bilo, u protivnom u kutovima dvorane ne bi bilo pljesnivih oglodanih kosti, davno bačenih psima. Čim se odlučnim korakom uputila prema ocu, on i njegovi pratioci pomaknuli su se u stranu. Ako je Hollis očekivao da će ju otac oštro ukoriti, prevario se. Ramena su mu se još više pognula i činilo se da izbjegava njezin pogled.

– Ne bi trebala biti tu, drago dijete – tiho je izgovorio.

– Više nisam dijete, dragi oče. Da jesam ne bi s ovim ljudima razgovarao o mojem vjenčanju.

Visoko je podigao prst. – Nije na tebi da se uplićeš u to.

– Itekako jest. Nisam rekla ni riječ kada si me prodao za novac koji ti je Blanche donijela u miraz. Čak ni kad me pred tvojim očima pretvorila u svoju sluškinju. No ovoga puta neću šutjeti. Ne misliš li da bi mi trebao dopustiti da sama odaberem svog budućeg gospodara? – u dahu je izgovorila i naglo se

30

Book as passion & BalkanDownload

okrenuvši prema Hollisu, pogledala ga ravno u oči. – Je li istina to što ste rekli, gospodine? – upitala je. – Želi li me vaš gospodar za suprugu?

Bio je prilično iznenađen njezinim dostojanstvenim držanjem. Čak i ganut. Sudeći po tome što je upravo čuo, njezin otac loše se ponio prema njoj. A umjesto da mu se pokori, imala je hrabrosti istupiti i boriti se za svoje interese. – Da, gospođice – rekao je. – Uistinu vas želi. I više nego što možete zamisliti – dodao je, prisjetivši se čeznutljivog izraza Bannorova lica kad ga je zamolio da njegovoj djeci pronađe majku.

Kratko je kimnula i visoko podigla bradu. – U tom slučaju će me imati.

Hollis se široko osmjehnuo, Blanche zadovoljno nasmijala, Rufus nezadovoljno uzdahnuo. Gore, na galeriji, Stefan je glasno opsovao.

Djevojka je mirno odvezala pregaču i pustila je da padne na pod. Jabuke su se rasule iz nje i otkoturale se po podu. Jedna do Hollisove čizme, no nije se obazirao na to. Jer, bio je previše zgranut time što je vidio. Umjesto neprivlačne djevojke pred njim je stajala vitka ljepotica. Struk joj bio uzak, kukovi tek malo širi, a grudi upravo zanosne – ni prevelike, ni premale. I to još nije bilo sve.

Polako je skinula kapu, pustivši da joj se blistavi slap tamnih kovrča raspe niz ramena. I zabljesnula ga osmijehom reda biserno bijelih zubi.

Osmijeh na njegovom licu naglo je izblijedio.

Jedno je bilo sigurno.

Bannor će ga ubiti.

31

Book as passion & BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE Malo šunke, gospo?

Svrnula je pogled s prozora kočije, na trenutak se zagledala u komad mesa u Hollisovoj ruci i odlučno odmahnula glavom.

– Ne, hvala.

Vidjevši kako je razočarano slegnuo ramenima, gotovo se predomislila. No bila je previše uzbuđena da bi mogla progutati i zalogaj bilo čega. Ruke su joj podrhtavale, želudac joj se stisnuo u čvor. Usto, bojala se da ne uprlja svoju lijepu novu haljinu. Šutke je nastavio prekapati po košari s hranom, koju je kupio u zadnjem selu kroz koje su prošli i za koju se činilo kao da nema dna. Willow je poravnala nabore haljine, uživajući u pomisli da se riješila brojnih dječjih ruku koje bi je uprljale. Znala je da nije lijepa poput Reanne ili Beatrix. No ovako lijepo odjevena i dotjerana, gotovo se mogla pretvarati da jest. Zadnji put osjećala se tako sretno i uzbuđeno prije Blancheina dolaska u Bedlington. A otada je sve krenulo naopako.

Shvativši ironiju situacije, nije se mogla ne osmjehnuti. Sada je ona bila ta koja se vozila u raskošnoj kočiji sa šest upregnutih konja i u pratnji vojnika u odorama s amblemom njihova gospodara – krasnim crvenim jelenom koji je stajao nasred zlatnog polja, uzdignut na stražnje noge. Ona je sada bila ta koja je jurila u naručje muškarca koji ju je uzeo za suprugu.

Kako ne bi bila uzbuđena? Pokušavajući se koliko toliko pribrati, ponovno se zagledala kroz prozor. Tu, na sjeveru, stabla

32

Book as passion & BalkanDownload

su bila viša, šume gušće. Nigdje nije bilo pitomih brežuljaka, dokle god je pogled sezao mogle su se vidjeti visoke planine vrhova prekrivenih snijegom.

– Smokvicu, gospo? – upitao je Hollis i pružio joj krasnu mirisnu smokvu, iskreno se nadajući da joj neće moći odoljeti.

Uljudno mu se osmjehnula i odmahnula glavom.

Uzdahnuo je i vratio je u košaru. – Zakucat će moju glavu iznad kamina u velikoj dvorani – promrmljao je i nastavio prekapati po košari.

Willow ga je smeteno pogledala. Očito, razgovarao je sam sa sobom.

Malo potom, počeli su se uspinjati na planinu. Prebacivši preko glave kapuljaču krznom obrubljenog ogrtača, Willow se dublje zavalila u sjedalo. Cijelim tijelom drhturila je od uzbuđenja i iščekivanja.

Sve što je znala o muškarcu koji je postao njezin suprug, bilo je da je velikodušan. Čim je vjenčanje dogovoreno, poslao je po nju raskošnu kočiju s pratnjom. Usto joj je poslao i dvije škrinje dupkom pune svilenih i baršunastih haljina, sve jednu ljepšu od druge. Bilo je tu i dvanaest pari cipela od meke jelenje kože, te nekoliko bočica skupih, egzotičnih parfema.

Vidjevši svu tu raskoš, Blanche je zamalo pozlilo. Najzad je mrzovoljno zaključila da je trebala tražiti više novca za mladenku. Stefan je izgledao kao da će iskočiti iz kože od ljubomore.

Naduren, bez riječi je napustio dvoranu, a Beatrix je, zelena od zavisti, kao mahnita potrčala na kat, urlajući kako se ona, a ne Willow, trebala udati za tog muškarca.

Pogladila je krzneni obrub ogrtača i tužno se osmjehnula.

Da joj suprug nije poslao svu tu lijepu odjeću, pojavila se pred

33

Book as passion & BalkanDownload

njim sa zavežljajem obješenim o štap. Možda je mislio da je od onih žena čiju ljubav treba kupovati poklonima. Ako je tako, prevario se. Mogao ju je dobiti samo po cijenu vlastite odanosti.

– Kolačić?

– Ne – oštro je odvratila. – Nisam gladna i ne želim ništa jesti.

Njezino ljubazno odbijanje bacilo ga je u očajanje. Tužno ju je odmjerio od glave do pete pa zdvojno odmahnuo glavom.

Dakako, bila je svjesna da joj je haljina preširoka. Očito nije bila predviđena za ženu vitku poput nje. Uz Blancheinu djecu uvijek se osjećala žgoljavom. Stefan je često govorio da je tanka i kvrgava poput vrbe. Sudeći po haljinama koje joj je poslao, lordu Bannoru možda su draže žene raskošnih oblina. Onakve, kakva će Beatrix uskoro postati.

Sirotica nije kriva što tako izgleda. Blanchein glas je tako glasno odjeknuo u njezinu sjećanju, da se ne bi začudila da ju je vidjela kako sjedi na krovu kočije, poput neke velike zloćudne ptičurine.

Kratko se namrštila, uzela kolač iz Hollisove ruke i cijelog ga ugurala u usta. Vidjevši kako se osmjehnuo, uzela je i smokvu koju joj je odmah potom ponudio. No kad je iz košare izvadio komad masne šunke, naglo je izgubila tek i odlučno odmahnula glavom.

Prisjetivši se kako je s ocem stajala pred zamkom, čekajući njegovu buduću suprugu, tuga ju je ponovno zgrabila za srce.

Hoće li me lady Blanche voljeti?

Naravno, mila. Tko ne bi volio moju malu princezu?

Naivna, kakva je tada bila, povjeravala je u to. No više nije bila naivna. Ako je pogriješila što je pristala udati se za muškarca kojeg nikada u životu nije vidjela niti je išta znala o njemu, gorko

34

Book as passion & BalkanDownload

će požaliti tu nepromišljenu odluku. Bila je to činjenica s kojom se valjalo suočiti.

– Pričajte mi o lordu Bannoru – zamolila je Hollisa. – Rekli ste mi da je u ratu postao glasovit po velikoj hrabrosti i odvažnosti, i da je iskreno odan kralju i domovini. No, zašto je nekome drugome prepustio da mu odabere suprugu? Ni uz najbolju volju ne mogu to shvatiti.

– Jer je mudar – rekao je Hollis i gurnuo u usta komad šunke.

Ukočila se. Što ako... hm, bilo bi to uistinu...

– Radi li se o tome da on možda... – tiho je započela pa kratko pročistila grlo i još više snizila ton. – Da možda ne voli žene, nego...

Hollis se zamalo ugušio komadićem šunke. – Ne, gospo – rekao je, nakon što se pribrao od zaprepaštenja. – Nije to u pitanju.

Njegov odgovor nije ju osobito utješio. – Je li u ratu ostao bez nekog dijela tijela? Ruke ili noge? Možda oka? Ili... nosa? – zabrinuto je upitala.

Hollis se kratko počešao po bradi, očito u namjeri da prikrije osmijeh. – Uvjeravam vas da u vezi s tim nemate razloga biti zabrinuti, gospo. Ima sve bitne dijelove tijela.

Kratko se namrštila pitajući se koje bi dijelove tijela muškarci mogli smatrati bitnima. – Je li možda problem u njegovoj naravi? – upitala je. – Je li nestrpljiv i neljubazan? Ili nasilan? Sklon piću?

Hollis je odmahnuo glavom. – Ne, gospo. Ne pije, ne psuje i nije nasilan.

35

Book as passion & BalkanDownload

Zavalila se u sjedalo i prekrižila ruke u krilu. – U redu – rekla je. – Pretpostavljam da bi svaka žena bila zadovoljna takvim suprugom.

Ipak, priželjkivala je više od toga. Puno više. Pomislivši na princa o kojem je maštala, čeznutljivo je uzdahnula. Vjetar joj više nikada neće donijeti odjek njegova smijeha. Niti će na usnicama osjetiti njegov slatki poljubac. Došlo je vrijeme da zaboravi djevojačke snove i zamijeni ih muškarcem od krvi i mesa, kože i kosti. Zatvorila je oči i u mislima se oprostila od svojeg princa iz mašte.

Bit će dobra supruga lordu Bannoru. Nije važno ako je star, nemoćan, ružan ili osakaćen u borbi za kralja i domovinu. Bit će dovoljno bude li joj vjeran i privržen. U tom slučaju bit će mu zauvijek odana.

Ohrabrena tom odlukom, otvorila je oči. Barem je mislila da jest. Jer kad je kroz prozor kočije ugledala zamak, bila je uvjerena da sanja.

Bio je podignut na vrhu planine, iznad blistave rijeke Tyne. Činilo se kao da plovi u oblacima. I bio je prelijep, posve različit od ruševnog zamka njezina oca, s četiri ljupke kule i okružen visokim kamenim zidom.

Sanja li? Tko bi osim nekog iz kraljevske obitelji mogao živjeti u takvom zdanju?

Začuvši odgovor, na vlastito zaprepaštenje shvatila je da je glasno izgovorila to pitanje.

– Vi, gospo – rekao je Hollis.

Zapanjeno se zagledala u njega.

Strpljivo se osmjehnuo. – Ovo veličanstveno zdanje je Elsinore, a vi ste, gospo, njegova nova gospodarica.

36

Book as passion & BalkanDownload

*** – Kočija na vidiku! Kočija na vidiku!

Začuvši povik stražara s promatračnice, Bannor je široko zijevnuo i kratko se protegnuo, no nije mu bilo ni na kraj pameti ustati iz stolice. Prošlog tjedna Desmond se dvaput poslužio istom smicalicom kako bi ga natjerao da izađe iz tornja. Prvi put, poskliznuo se na komad maslaca ostavljen pred vratima i tresnuo na stražnjicu. Srećom, jer mogao je slomiti vrat da je naglavačke pao niz stube. Drugi put bio je oprezniji i pri silasku dobro provjerio svaku stubu. No čim je sišao, velika svinja koju je Mary Margaret namamila u dvorac uz pomoć šake žirova, zaletjela se u njega i na veliku radost njegove dječurlije, oborila ga na pod.

Pretrpio je mnoge dugotrajne opsade tijekom obrane kraljevih posjeda u Francuskoj, ali nijednu toliko dugu i napornu.

Otkad je Hollis otišao pronaći mu suprugu i majku njegovoj djeci, većinu poslova obavljao je u kuli i izlazio iz nje samo noću, kad su njegova djeca već spavala.

Jednom, pred zoru, ušao je u jednu od nekoliko njihovih soba i pronašao nekoliko njih kako skutreni poput štenaca spavaju u istom velikom krevetu. Mala plavokosa Mary Margaret, s palcem uguranim u ružičasta ustašca, usnula je glave naslonjene na rame njegova najstarijeg sina, Desmonda, dječaka prćastog nosa i pjegavih obraza. Promatrajući ih, u nevjerici je odmahnuo glavom. Izgledali su poput skupine anđela. Tko bi ikada pomislio da su zapravo mali divljaci i vragolani?

Više od svega, mrzio je osjećati se bespomoćnim. To jednostavno nije bilo u njegovoj naravi. Znao je sve o ratovanju i ništa o odgajanju djece. Gomila kraljevih najboljih vojnika je bez pogovora slušala i izvršavala njegova naređenja, ali ne i njegova djeca, predvođena malim mršavim dječakom.

37

Book as passion & BalkanDownload

Sagnuo se i nježno ga pomilovao po zamršenoj kestenjastoj kosi. Odjednom, Mary Margaret otvorila je oči.

– Oče? – pospano je prošaptala. – Jesi li to ti?

– Ne, mila – promrmljao je. – Sanjaš.

Zatvorila je oči, duboko uzdahnula i ponovno utonula u san. Na vrhovima prstiju izišao je iz sobe i tiho zatvorio vrata.

Nijedan povik više nije dopro sa stražarnice. Bannor se dublje zavalio u stolicu i spustio bradu na prsa, u nadi da će uspjeti malo odrijemati. Noćima je poput duha lutao vlastitim zamkom i svaka prilika za malo sna bila mu je dragocjena.

Začuvši glasno kucanje po vratima, naglo je ustao i nagonski zgrabio mač.

– Gospodine – uzbuđeno je viknula Fiona. – Kočija s vašim grbom uspinje se sjevernom cestom. Na manje je od milje odavde.

Vaša gospođa samo što nije stigla!

Njegova gospođa. Smeten, Bannor je polako odložio mač.

Otkad je Margaret umrla, prije šest godina, u njegovom životu nije bilo žene koju bi itko mogao nazvati njegovom gospođom.

Stara dadilja ponovno je nestrpljivo pokucala. – Gospodine?

Otvorio je vrata i zagledao se u nju.

– Vaša gospođa dolazi – ponovila je, kvrgavim staračkim prstima gužvajući pregaču. – Napokon!

Bannor je s naslona stolice zgrabio svoju kratku jaknu boje burgundca, hitro je navukao preko košulje i velikim prstima počeo nespretno zakopčavati gumbe od slonovače. Istinu govoreći, bilo bi mu znatno draže navući oklop na sebe i poći u bitku, nego pred svoju novu suprugu stati bez oklopa. Čeznutljivo je pogledao svoj mač, svjestan kako će se ranjivo osjećati bez njega.

38

Book as passion & BalkanDownload

– Jesu li se djeca već okupila kako bi dočekala svoju novu majku? – upitao je.

– Da, gospodine. Svi do jednoga. Čak i najmlađi – odvratila je Fiona i široko se osmjehnula, očito presretna što će dobiti novu gospodaricu. Obožavala je prethodne dvije i njihova tragična prerana smrt duboko ju je pogodila, kao i Bannora.

Stavio je lanac od pletena srebra oko kukova i prstima pročešljao zamršenu kosu. – Vjerojatno bih trebao kratko porazgovarati s njima prije njezina dolaska. Zapovjednik ne šalje vojnike u bitku a da im se ne obrati s nekoliko riječi ohrabrenja i uputa.

– Jest, sigurna sam da će ih to jako veseliti i puno im značiti, gospodine – odvratila je Fiona.

Manje iskusan i oprezan čovjek još bi joj i povjerovao, pomislio je Bannor kad je izišao iz zamka i u dvorištu ugledao svoju djecu, poredanu kao vojnike, od najvišeg do najnižeg. Svi do jednoga gledali su pred sebe i sudeći po njihovim prikrivenim osmijesima, glumili poslušnost. Na kraju reda stajala je Fiona, s dvije nedavno pristigle bebe u naručju.

Gledajući ih, Bannora je obuzeo nejasan osjećaj nelagode.

Desmondu, kolovođi, na ramenu je sjedila vrana s kukuljicom, a iz ovratnika njegove tunike virio je rep neke životinje.

Bannor je zaključio da radije ne bi istraživao o kojoj se životinji radi pa prekrižio ruke na leđima i pozorno se zagledao u prljavi vrat mršavog plavokosog dječaka koji je stajao do Desmonda. – Kada si se zadnji put okupao, Hammishe?

Dječak je počeo brojati dane na prste. – Prije manje od četrnaest dana – rekao je. – No ja nisam Hammish – dometnuo je i laktom munuo u rebra dječaka do sebe. – On je.

39

Book as passion & BalkanDownload

– Hm, da – promrmljao je Bannor i svrnuo pogled na debeljuškastog dječaka ravne guste crvenkaste kose koja je izgledala kao da na glavi nosi glineni lonac. – Dakle, ti si Hammish?

– Da, gospodine.

– Nema potrebe da mi se tako obraćaš. Možeš jednostavno reći: Da oče.

– Da, gospodine.

Bannor je umorno uzdahnuo i kratko protrljao čelo. Kako će djecu predstaviti njihovoj budućoj majci, kad očito ne zna točno kako se koje dijete zove? Nije mu bilo druge nego poslužiti se lukavstvom. – Prije odlaska u bitku, imam običaj od svojih vojnika tražiti da jedan po jedan glasno izgovore svoje ime. Biste li i vi tako postupili?

Sve dječje glave okrenule su se desno, prema Desmondu.

Nehajno je slegnuo ramenima i udovoljio očevu zahtjevu. – Desmond – glasno i jasno je izgovorio.

Ostali su postupili po uzoru na njega.

– Ennis!

– Mary!

– Hammish!

– Edward!

– Kell!

– Mary Margaret!

– Meg! – Margery!

– Colm!

Fiona se široko osmjehnula. – A ova dva mala anđela nazvali smo Peg i Mags – izvijestila je svojeg gospodara.

40

Book as passion & BalkanDownload

Bannor se kratko uštinuo za nos. Od samog pokušaja da upamti njihova imena, zaboljela ga je glava. Bili su mu poput hrpe stranaca. Grom i pakao, za njega i jesu bili stranci.

Usiljeno se osmjehnuo. – Jako dobro – pohvalio ih je. – Biste li to još jednom ponovili?

– Kako da ne – ironično je promrmljao Desmond.

Bannor se naglo namrštio. – Što si rekao, momče?

– Rekao sam, naravno da hoćemo, oče – odvratio je Desmond, osmjehnuvši mu se poput anđelka.

Prije nego što ga je Bannor stigao ukoriti zbog drskosti, trublje su najavile dolazak kočije. Mostić se spustio uz zveket lanaca, a krila kapije širom su se rastvorila. Uz grmljavinu konjskih kopita, kočija je ušla u dvorište zamka.

Bannor se ugurao između Hammisha i Mary, odlučivši suprugu dočekati stojeći sa svojom trupom. Čim se kočija zaustavila nasuprot njih, poravnao je rubove jakne i pogladio svježe obrijanu bradu. Još uvijek se nije navikao na redovito brijanje, no s obzirom na činjenicu da ima djecu kakvu ima, znao je da mu nema druge nego naviknuti se na to.

Premjestio s noge na nogu i hitro se prisjetio da on nije od muškaraca koji se vrpolje od nelagode. Odjednom, na njegovo nemalo zaprepaštenje, Fiona mu je gurnula u ruke najmlađe dijete. Ne bi se više užasnuo ni da mu je u ruke gurnula nečiju odrezanu glavu. Bilo je umotano u pokrivač i nije imao pojma kako bi ga trebalo držati. Vidjevši kako je zbunjen, Fiona je nježno namjestila dijete na njegovu podlakticu. – Nemate razloga za strepnju, gospodine – rekla je. – Sve će biti u redu. Nema te žene koja se ne bi raznježila i oduševila kad vidi visokog i snažnog muškarca s malim djetetom u rukama. Neće vam moći odoljeti.

41

Book as passion & BalkanDownload

Bannor je zaustio da joj kaže kako mu ne treba žena koja će ga smatrati neodoljivim, no bilo je prekasno.

Jer mladi vojnik požurio je otvoriti vrata kočije.

42

Book as passion & BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE Oklijevajući izići, Willow je uputila Hollisu dug nesiguran pogled.

Zavalio se dublje u sjedalo. – Iziđite, draga moja – rekao je.

– Ja ću odmah za vama.

Duboko je udahnula kako bi prikupila hrabrost, pa spustila glavu, tako da joj se lice gotovo i nije vidjelo od kapuljače i oborena pogleda izišla iz kočije, čvrsto odlučivši da neće ni trepnuti kad ugleda svojeg supruga, ma koliko bio ružan ili unakažen.

Zagledala se u njegove noge pa polako podigla pogled do njegova lica.

I po drugi put toga dana pomislila da sanja. I to san slađi i ljepši od bilo kojeg ikada sanjanog. Jer ni u najluđoj mašti nije mogla zamisliti muškarca poput ovoga koji je stajao pred njom.

Usnice su mu bile pune, čeljust čvrsta, koža preplanula od sunca, a oči ponoćno plave, pogled miran, dubok i inteligentan.

Svilenkasta kosa dužine do ramena bila mu je prošarana ponekom sijedom vlasi.

Nije bio vitak poput njezina princa iz mašte, nego širokih ramena i mišićav. Po odlučnom izrazu njegova lica vidjelo se da nije dječak nego iskusan muškarac koji ne odustaje dok od žene ne dobije sve što želi.

Njezin muškarac.

43

Book as passion & BalkanDownload

Pomislivši to, naglo je porumenjela i spustila pogled na njegova prsa. I tek tada, ugledala je da drži nešto u rukama. Dar koji joj je namijenio za dobrodošlicu? Zacijelo da, i to nešto lijepo i vrijedno kao znak njegove naklonosti.

Podigla je kapuljaču, pogledala ga ravno u oči i široko mu se osmjehnula.

Gledajući pred sobom ljepoticu koja je postala njegova žena, Bannora je preplavila jedna jedina strastvena želja.

Zelja da ubije Hollisa.

Da su mu ruke bile slobodne, što nisu, izvukao bi tog gada iz kočije i za početak mu šakom razbio zube. No kako su stvari stajale, mogao je samo užasnuto zuriti u svoju suprugu.

Oko čela je nosila tanki zlatni lanac, očito u namjeri da njime ukroti oblak tamnih kovrča, no bez osobita učinka. Usne su joj bile male i slatke, gornja malo veća od donje, savršeno oblikovana za maleni ugriz prije poljupca. Imala je prekrasne velike sive oči, okružene dugim tamnim trepavicama. No ono što ga je ponajviše zateklo, bio je njezin pogled. Navikao je da ga žene gledaju s obožavanjem, osobito u trenucima kad bi bile pijane od užitka. No nijedna ga nikada nije gledala kao da u njemu vidi svojeg spasitelja ili odgovor na sve svoje molitve. To mu je laskalo, no ujedno ga i uznemiravalo.

Zaustio je da joj poželi dobrodošlicu.

No mala Mary Margaret ga je pretekla. – Jesi li ti moja mama? – upitala ju je.

Zatvorio je usta.

Willow je polako spustila pogled na djevojčicu pa nekoliko puta zatreptala, kao da pokušava shvatiti što se događa.

44

Book as passion & BalkanDownload

Desmond se odlučio umiješati. – Jasno da ona nije tvoja mama – nadmeno je izgovorio. – Tvoja mama je mrtva.

Mary Margaret briznula je u plač.

Petogodišnja Meg potapšala ju je po ramenu. – Nemoj plakati – drhtavim glasom je izgovorila, i sama na rubu suza. – Ti si barem imala mamu. Margery, Colm i ja nismo je imali.

– Zato jer ste kopilad – veselo ju je izvijestio Edward. – Kao i Peg i Mags.

Kell se razljutio i zaprijetio mu šakom. – Ne govori tako o našim sestrama, budaletino.

– Nije sramota biti kopile – rekao je Hammish i povukao oca za rukav. – I vi ste kopile, zar ne, gospodine?

– Da, sine, jesam – promrmljao je Bannor, promatrajući kako se izraz lica njegove supruge mijenja iz zbunjenog u užasnut. Polako, pogledom je okružila njegovu djecu i u nevjerici odmahnula glavom.

Izgledala je kao da se probudila iz nekog lijepog sna. Ili, kao da se našla usred noćne more.

Meg nije uspjela utješiti sestricu. Sad je već glasno jecala.

Margery i Colm, blizanci stari četiri godine, složno su joj se pridružili. Bannor je imao osjećaj kao da se našao usred grčke tragedije. Jest, u to se njegov život upravo pretvarao. Prije je možda bio farsa, no sada se pretvarao u tragediju.

Kell je ljutito gurnuo Edwarda – Evo, vidiš što si napravio – promrsio je. – Rasplakao si ih!

– Nisam – odbrusio je Edward i gurnuo njega. – Mary Margaret je kriva za to. Da se nije rasplakala, ne bi se ni oni.

Počeli su pljuštati udarci i psovke. Dvanaestogodišnji Ennis, visok i mršav dječak, pokušao ih je razdvojiti, ali uzalud.

Uznemirena, Desmondova vrana počela je mahnito mahati

45

Book as passion & BalkanDownload

krilima i graktati. Mala dlakava životinja spustila se niz nogavicu Desmondovih hlača i pobjegla pod Meginu suknju, zbog čega je Meg počela panično vrištati. Hammish je u cijeloj toj gunguli primio nekoliko zalutalih udaraca, no stoički ih je podnio bez uplitanja i ostao mirno stajati gdje i prije. Bannora je podsjetio na njega, u vrijeme kad je bio mlad. Dijete koje je Fiona držala u naručju, počelo je glasno plakati i koprcati se.

No ne i dijete koje je Bannor držao u naručju. Čudno, ali i dalje je posve mirno spavalo, kao da se oko njega ništa ne događa.

– Tišina – zagrmio je Bannor.

Prvi put od njegova povratka kući, djeca su ga bez pogovora poslušala. Nastupila je mrtva tišina. Čak je i Desmondova vrana prestala graktati.

Bannor se na trenutak zagledao u svoju suprugu. Izgledala je kao da bi se mogla onesvijestiti. Što je ono Fiona rekla? Ah, da... nema te žene koja se ne bi raznježila i oduševila kad vidi visokog i snažnog muškarca s malim djetetom u rukama.

U nadi da će je raznježiti i oraspoložiti, gurnuo joj je dijete u ruke. – Moja djeca i ja želimo vam dobrodošlicu u vaš novi dom – u dahu je izgovorio.

Polako, podigla je rub pokrivača i zagledala se u malu djetetovu glavicu.

Na Bannorovo razočaranje, pogled joj je bio hladan kao jučerašnji pepeo. – Ne, hvala – rekla je i vratila dijete u njegove ruke. – Sita sam toga – dodala je i hitro se okrenuvši, požurila u kočiju i zalupila vratima za sobom.

Nekoliko trenutaka Bannor je smeteno zurio za njom. A zatim je shvatio da topao osjećaj koji mu se polako spuštao od trbuha prema preponama nema nikakve veze s požudnim

46

Book as passion & BalkanDownload

mislima o supruzi, nego s djetetom koje se meĹĄkoljilo u njegovom naruÄ?ju.

47

Book as passion & BalkanDownload

PETO POGLAVLJE Willow je ukočeno sjedila u kočiji, ruku stisnutih u krilu i pogleda uperena pred sebe. Nije se pomakla čak ni kad je njezin suprug naglo otvorio vrata pa zgrabio Hollisa za ovratnik i izvukao ga iz kočije. Ako je na temelju toga stekla dojam da bi ona možda mogla biti sljedeća na redu, to se nije dogodilo. Po svemu sudeći, njezinu suprugu nije nimalo smetalo ostaviti ju da sama sjedi u kočiji, dokle god hoće.

Sama. Očito, takva joj je sudbina. Nikad posve sama, a ipak uvijek sama. Duboko je uzdahnula i zamalo se ironično nasmijala kad se prisjetila kako je bezbrižno prihvatila bračnu ponudu muškarca o kojemu nije znala ama baš ništa. Muškaraca kojemu je očito trebala kao i pomajci, zbog potpuno istog razloga.

Iako je vani vladala mrtva tišina, u glavi je još uvijek mogla čuti dječje glasove.

– Jesi li ti moja mama?

– Jasno da ona nije tvoja mama. Tvoja mama je mrtva.

– Ti si barem imala mamu. Margery, Colm i ja nismo je imali.

– Zato jer ste kopilad.

Odmahnula je glavom, pokušavajući ih utišati. Nabrajajući vrline svog gospodara, Hollis joj je očito propustio spomenuti da je neka od znamenitih osvajanja ostvario na ljubavnom bojnom polju.

Zaboga, koliko djece je posijao? Tucet? Možda i dva? Bila je uistinu užasnuta kad je vidjela toliku djecu. Pribrala se tek kad joj

48

Book as passion & BalkanDownload

je gurnuo bebu u ruke, kao da očekuje da se rastopi od sreće i oduševljeno ju privije na grudi. Nikada neće saznati da se zapravo rastopila od sreće pri pogledu na njega i da bi najradije njega privila na grudi. Jer kad ga je vidjela, doslovce je ostala bez daha.

– I vi ste kopile, zar ne, gospodine?

– Da, sine, jesam.

Nakon tih riječi, sve joj je postalo savršeno jasno. On nije bio princ s plemenitim namjerama, vođen željom da joj ponudi svoje srce, nego svirepo čudovište koje je predvodilo vojsku zločestih, loše odgojenih patuljaka. I zato mu je trebala žena. Ali ne neka poput nje. Sudeći po užasnutom izrazu njegova lica kad je spustila kapuljaču, bio je jednako gorko razočaran kao i ona.

– Gospo?

Willow se na trenutak ukočila pa kratko namrštila. To nije bio muški glas. Ni dječji.

– Pripremila sam vam sobu. Biste li možda htjeli ući?

Podigla je zastor i pogledala kroz prozor. Pred kočijom je stajala pogrbljena starica. Mrak je već pao i zahladilo je. Što će sad? Ne može dovijeka ostati sjediti u kočiji. Niti može tražiti da ju odvezu natrag u njezin dom. Tamo više nije bila dobrodošla.

Njezin otac ne bi se usudio stati na njezinu stranu i usprotiviti se Blanche, a ona ne bi nikada pristala lordu Bannoru vratiti novac.

Vrati li se kući, Blanche će ju bez oklijevanja izbaciti čim prijeđe prag i reći joj neka se vrati suprugu. Lordu Bannoru. Srce joj je snažno zalupalo kad je pomislila na njega.

– Hajde, gospo – nagovarala ju je žena. – Nemate razloga bojati se svojega supruga.

49

Book as passion & BalkanDownload

Willow je naglo otvorila vrata, izišla iz kočije i oprostila se sa svojim snovima. Jer žena je bila u krivu. Pouzdano jest. Nije o tome ni najmanje dvojila.

Dok su hodale širokim kamenom popločanim hodnikom, starica je kratko pogledala Willow i uputila joj široki bezubi osmijeh. – Stidite se, zar ne? – upitala je. – To je posve razumljivo.

Kad sam se udala za mojeg dragog Liama, pokoj njegovoj pohotljivoj duši, trebalo mu je dva dana i tri boce piva kako bi me nagovorio da mu se pridružim u krevetu. A budući da sam se opila, mogla sam samo ležati na leđima, sa spavaćicom prebačenom preko glave – objasnila je i kratko joj namignula. – Nije da mu je to osobito smetalo.

Zamislivši kako ju Bannor obljubljuje mrtvu pijanu, Willow je zgroženo odmahnula glavom i pošla za staricom uz zavojito stubište osvijetljeno debelim svijećama poslaganim u udubine kamenog zida.

– Ne možete zamjeriti muškarcu ako želi odmah kušati što je oženio – nastavila je starica. – Ali ne brinite. Dobar je kao janje, iako se priča da je sposoban čovjeku otkinuti glavu jednom rukom.

Zamislivši kako Bannor obljubljuje njezino bezglavo tijelo, Willow je zadrhtala od jeze.

– Ako ikoji muškarac zna kako ženi pružiti užitak, onda je to pouzdano on.

– Sigurna sam da ima podosta prakse – suho je odvratila Willow.

Fiona je zastala na odmorištu i kvrgavom rukom privukla ju k sebi, kao da su djevojke koje dijele ljubavne tajne.

50

Book as passion & BalkanDownload

– Priča se da može oploditi ženu i ako joj se samo duboko zagleda u oči – prošaptala je. – Jako je potentan.

Willow se zapanjeno zagledala u nju. – Potrudit ću se gledati u pod kad se nađem u njegovoj blizini.

Starica se slatko nasmijala. – Lako je to reći, no mislite li da će vam uspjeti? Previše je privlačan.

Willow to ni uz najbolju volju nije mogla poreći pa se bez riječi nastavila uspinjati za njom. Po svemu sudeći, njezina soba nalazila se u kuli. No ako je očekivala da se radi o maloj, oskudno namještenoj ćeliji ili slamarici postavljenoj uz kolijevku nekog njegovog djeteta, poput one na kojoj je spavala u Bedlingtonu, prevarila se. Jer kad je ušla u sobu na vrhu kule, doslovce je ostala bez daha.

Po dolasku u Bedlington, Blanche je prisvojila sve vrijedno što Willowin otac još nije prodao. Skinula je tapiserije sa zidova velike dvorane i njima uresila svoju sobu. Medovinu je pila iz srebrnih kaleža koje je uzela iz kapelice. Kućnu haljinu vezala je pojasom s ušivenim biserima, koji je pripadao Willowinoj majci.

S prolaskom vremena Willow je zaboravila što je raskoš. I zato je ostala toliko zatečena kad je vidjela zidove prekrivene purpurnom svilom, pod od norveškog bora i prekrasan kamin iznad kojeg se nalazila polica s posudama punih mirisnog egzotičnog bilja. Krevet je bio golem, s četiri stupa i baldahinom od lana urešenog vezom. No ono što ju je uistinu očaralo, bio je dvostruki polukružni prozor kroz koji se i danju i noću moglo gledati u daljinu, bez potrebe otvaranja teških drvenih rebrenica.

Jer bio je ostakljen. Nešto tako rijetko i vrijedno Willow nikad dotad nije vidjela i mislila je da nikada ni neće.

Soba je izgledala kao da je pripremljena za neku razmaženu princezu. Ili voljenu ženu.

51

Book as passion & BalkanDownload

Vidjevši svoj odraz u prozorskom staklu, zamalo se glasno nasmijala. Jedva je odoljela želji da se od veselja počne okretati oko sebe.

– Nadam se da vam se sviđa, gospo – rekla je Fiona. – To je bila soba lady Mary. A nakon nje, soba lady Margaret – objasnila je i hitro se prekrižila. – Pokoj im duši.

Willowino oduševljenje naglo je splasnulo. – Tko su bile njih dvije?

– Gospodarove bivše žene – rekla je Fiona i zdvojno odmahnula glavom. – Obje su bile vrlo drage i dobre. Gospodar je jako teško podnio njihovu smrt. Nije mogao prestati sebe okrivljavati zbog toga.

– I trebao bi se osjećati krivim – ispod glasa promrmljala je Willow, ni najmanje ne dvojeći da su umrle rađajući mu djecu.

Staričine riječi zasjenile su ljepotu te raskošno uređene sobe.

Ugođaj je naglo postao tmuran, kao u mrtvačnici.

Prerano propupala Beatrix katkad je s udanim sestrama šaputala o muškarcima koji muževnost mjere brojem posijane djece i kojima žene služe kao plodno polje za oranje i sjetvu.

Možda je lord Bannor jedan od takvih muškaraca, pomislila je Willow. Možda ju nije oženio zato da bi bila robinja njegove djece, nego njegove nezasitne požude.

Mora da joj je Fiona pročitala misli jer hitro ju je primila za ruku i kratko je stisnula. – Ako vas uhvati želja da se sakrijete pod krevet, prisjetite se mojih riječi. Budite uvjereni da lordu Bannoru ne treba nekoliko boca piva da bi vas nagovorio da mu se podate. Priča se da nema te žene koja bi mu mogla odoljeti.

– Toga se i bojim – prošaptala je Willow, no Fiona je već izišla i zatvorila za sobom vrata.

52

Book as passion & BalkanDownload

Nije joj preostalo drugo nego u samoći pričekati svojeg pohotnog supruga.

– Daj mi jedan dobar razlog zbog kojeg te ne bih sastavio sa zemljom – već po petnaesti put promrsio je Bannor kroz čvrsto stisnute zube, hodajući amo-tamo po svojoj sobi u sjevernoj kuli.

– Jedino ja vam mogu parirati u šahu – predložio je Hollis, glasa puna nade.

– Pobijedio sam te u zadnjih jedanaest partija – ledenim tonom odvratio je Bannor.

– Ali ne baš u pet poteza. Prilično ste se namučili.

– Puštao sam ti. Znao sam da te u bilo kojem trenutku mogu pobijediti.

– Hvala vam na suosjećanju – potišteno je odvratio Hollis i utonuo dublje u stolicu, kao da se nada da će se Bannor sažaliti nad njim bude li djelovao dovoljno pokajnički.

– Poslao sam te da mi pronađeš majčinsku figuru za ženu, neku krupnu i mirnu djevojku, a ti si mi doveo... doveo si mi...

Naglo je zastao i namrštio se, tražeći riječ kojom bi opisao ljepoticu koja je izišla iz kočije. Zapravo, nije odmah shvatio da je ljepotica. No kad je spustila kapuljaču s glave...

– Božicu – znatno blaže je rekao, prisjetivši se lijepih crta njezina lica i njezine prekrasne kovrčave kose.

– Ne, nego Madonu – pobunio se Hollis. – Trebali ste je vidjeti s njezinom braćom i sestrama. Onda biste znali koliko je nježna i pažljiva. I odgovorna. Čim sam je ugledao, znao sam da će srcem i dušem voljeti vašu djecu.

– Da, opazio sam – odbrusio je Bannor. – Zato sam se vratio u zamak popišanih hlača i jakne. I to ne bilo koje, nego moje najbolje jakne.

53

Book as passion & BalkanDownload

– Kad sam je prvi put ugledao, imala je pletenu kapu na glavi. I široku pregaču s jabukama u džepovima.

Bannor se naglo okrenuo i pogledao ga kao da se pita je li sišao s uma.

Hollis je slegnuo ramenima. – A kad sam napokon vidio kako doista izgleda, bilo je prekasno. Jer vaša ponuda već je bila prihvaćena. Zapravo, ona sama ju je prihvatila, protivno želji njezina oca.

– A ti si na kraju odlučio postupiti u skladu s njezinom, a ne mojom željom.

Budući da je to bio zaključak a ne pitanje, Hollis je odabrao mudro šutjeti. Ipak, smatrao se nepravedno optuženim pa mu ni uz najbolju volju nije uspjelo držati jezik za zubima. – I vi biste na mojem mjestu isto tako postupili – promrmljao je.

Bannor mu je uputio dug pogled koji je govorio više od riječi.

Hrabro ga je izdržao. – Da ste vidjeli kako se njezini odnose prema njoj, sigurno biste postupili kao i ja. Grozno ju tretiraju.

Vlastitim očima uvjerio sam se u to dok smo čekali da formalnosti oko potvrde braka budu obavljene. Pomajka ju jezivo omalovažava i iživljava se nad njom. Koristi svaku priliku kako bi ju ponizila. A njezin otac šutke prelazi preko toga. Braća i sestre odnose se prema njoj kao prema sluškinji. I gore od toga, kao da je njihova ropkinja. Nimalo je ne uvažavaju. Njezin polubrat očito... – naglo je zašutio i ljutito odmahnuo glavom. – Što da vam kažem? Ništarija je od čovjeka. Dno dna. Posvuda je prati pogledom, čak se i ne trudi prikriti svoje prljave namjere.

Začuvši to, Bannor se toliko razljutio da je zamalo lupio šakom o zid. Kako se itko može tako ružno odnositi prema

54

Book as passion & BalkanDownload

krhkom i nježnom stvorenju poput nje? Poželio je Rufusa od Bedlingtona sastaviti sa zemljom. Spaliti mu imanje do temelja.

I slomiti svaku kost u tijelu njezinom polubratu, tom gadu.

Natjerao bi ga da požali i da ga na koljenima moli za milost. O da, to bi bilo ono što bi učinio.

– Jesu li je tukli?

– Ne bih rekao. Ima modrice na duši, ne na tijelu. Duša joj je ranjena, ali nisu joj uspjeli slomiti duh.

U stanje njezina duha, Bannor je stekao kratki uvid kad mu je malenu Mags gurnula natrag u ruke i pred nosom mu zalupila vratima kočije. Tijekom rata, navikao je da svi bez pogovora izvršavaju njegova naređenja. Njezino odbijanje da postupi prema njegovoj želji i očekivanjima toliko ga je zaprepastilo da joj je poželio čestitati na odvažnosti. A onda ga je zaprepastilo što je to poželio.

Trebao je poslušati svoj vojnički instinkt i dočekati je u oklopu i s kacigom na glavi. Možda i sa štitom u rukama. Jest, tako bi mu možda uspjelo zaštititi se od udarca koji je mu je zadala njezina ljepota. I njezina pogleda koji ga je pogodio ravno u srce.

Duboko je uzdahnuo i provukao prste kroz kosu. – S povjerenjem sam ti prepustio da mi pronađeš ženu koja me neće dovoditi u napast. Znamo kako to prije ili poslije završi, zar ne?

Ne želim više djece. Rekao sam ti to, a ipak si mi doveo ženu zbog koje sada ne mogu misliti ni o čemu drugome nego o tome što bih s njom radio u krevetu. Koliko dugo misliš da bih joj mogao odoljeti? Četrnaest dana? Tjedan? Možda, samo jedan dan?

Hollis se kratko zamislio pa veselo podigao kažiprst. – Postoji rješenje – zadovoljno je uskliknuo. – Možda biste trebali

55

Book as passion & BalkanDownload

živjeti u celibatu. Siguran sam da bi vaša žrtva bila ugodna Bogu.

I da ćete time što ste tu siroticu spasili od jada, steći znatno veću božju naklonost, nego da ste oženili neku krupnu brkatu seljanku.

Bannor se rukama osloni o stol i prijeteći se zagleda u prijatelja. – Možda bi ti trebao ugoditi Bogu zavjetom šutnje – promrsio je. – Mogu ti pomoći pri tome. Ili radije ne bi ostao bez jezika?

Hollis je čvrsto zatvorio usta.

Bannor se uspravio i prekrižio ruke na prsima. – Bojim se da se šteta koju si počinio može popraviti na samo jedan način – rekao je i uputio se prema vratima, no prije nego što je izišao, bacio je kratak pogled kroz prozor kako bi provjerio jesu li sva djeca otišla iz dvorišta. Jer, bilo im je vrijeme za večeru i spavanje.

– Kamo idete? – upitao je Hollis.

– Obavijestiti suprugu da se nažalost dogodila velika pogreška i da moramo kralju uputiti zamolbu za poništenje našega braka. Ne bude li došlo do konzumacije, vjerojatno će nam udovoljiti.

Hollis je naglo ustao i junački se ustobočio pred njim, ne mareći što mu glava jedva doseže do visine njegova ramena. – Ne mogu podnijeti pomisao na jad i bijedu koja ju čeka ako se vrati svojima – odlučno je izgovorio. – Ako ju vi ne želite, ja ću je uzeti za ženu.

Bannor je pokušao zamisliti kako Hollis miluje njezinu glatku kožu, kako provlači prste kroz njezine uvojke, kako ljubi njezinu slatku gornju usnicu. Nije imao pojma što je tog trenutka Hollis vidio u izrazu njegova lica, no što god da je bilo, djelovalo je tako da se naglo povukao korak unatrag.

56

Book as passion & BalkanDownload

– Cijenim tvoju plemenitu namjeru, Hollise, no takvu žrtvu ne bih mogao tražiti od tebe – sumorno je odvratio. – Ako se lady Willow nakon poništenja našega braka ne bude htjela vratiti ocu, osobno ću je otpratiti u samostan u Wayborneu. To je jedino prikladno za ženu poput nje. Tamo će pronaći sigurno utočište.

Nije da mu se osobito sviđala pomisao da tako lijepa i poželjna mlada dama bude primorana živjeti kao opatica, no to mu je bilo draže nego prepustiti je nekom muškarcu.

Hollis je duboko uzdahnuo. – Ali u očima Boga, vaš brak je već sklopljen – podsjetio ga je. – Sami ste to tražili. I sad kad je sve riješeno, odlučili ste se povući. Smatrate li da je to u redu?

Bannor je na trenutak oklijevao. Znao je da je Hollis u pravu i da nije u redu što se predomislio. Ali...

– Mogu se jedino nadati da će mi Bog oprostiti – najzad je izgovorio pa odlučno otvorio vrata i izišao.

Willow nikada ne bi pomislila da bi joj moglo nedostajati Haroldovo prenemaganje ili Beatrixino neprestano zanovijetanje.

No kružeći pogledom po tihoj praznoj sobi, osjećala se prilično nelagodno. Prije je žudjela za mirom i tišinom – svaki takav trenutak bio joj je dragocjen. A sada kada je napokon bila sama, osjećala se zbunjeno i uplašeno.

Pogled na krevet samo je pojačao njezine strahove.

Prekrivač od samurovine bio je odmaknut, posteljina posuta ružinim laticama. Sudeći po tome, lord Bannor nije imao namjeru pričekati da se malo bolje upoznaju prije nego što se zbliže u krevetu. Očito mu je stalo da joj što prije napravi dijete.

Svukla je ogrtač pa podigla ubrus sa srebrnog pladnja ostavljenog na stolu. Na njemu je bio komad još tople mesne pite.

Zagrizla ga je pa pošla provjeriti što se krije u udubini zida

57

Book as passion & BalkanDownload

zastrtoj debelim zastorom. Ako je mislila da će tamo pronaći noćnu posudu, prevarila se. Jer bio je to luksuzni nužnik.

Izgledao je poput trona s drvenom sjedalicom, a pod njim se nalazilo usko ali duboko, mračno okno.

Uz zid nasuprot kreveta nalazio se ormarić s ornamentom propetog jelena na vratima. Pojevši ostatak pite, pošla je pogledati što se skriva u njemu. Čudno što za amblem nije odabrao jelena u parenju, pomislila je i otvorila vrata ormarića, napola iščekujući da će u njemu pronaći kostur Bannorove zadnje supruge, no na baršunom obloženoj polici stajao je samo srebrni češalj i spavaćica od gotovo prozirne svile.

Nije mogla odoljeti da ju ne priljubi uz tijelo. Kratko je zatvorila oči i zamislila mušku ruku kako je miluje...

Naglo se prenula, proklela svoju bujnu maštu, ispustila spavaćicu i povukla se nekoliko koraka unatrag, kao da pokušava pobjeći pred lordom Bannorom. No udarila je u podnožje kreveta i pala nasred velikog i mekog, perjem punjenog madraca, upravo u njegovu mirisnu zamku.

Bannorov odlučan korak postao je poprilično nesiguran kad se zavojitim kamenim stubama uputio prema sjevernom tornju.

Strah koji je osjećao pri srazu sa svojom djecom bio je ništa u usporedbi s panikom koja ga je obuzela pri pomisli na suočavanje s ljepoticom koja je postala njegova supruga. Mnogo puta gledao je smrti u oči a da nije ni trepnuo, a zbog predstojećeg susreta s mladom vitkom djevojkom dlanovi su mu se oznojili i srce mu je divljački lupalo.

Nije se toliko bojao nje, koliko sebe. Svaki put kad bi se nakratko vratio kući iz rata, i kad bi se ovim istim stubama

58

Book as passion & BalkanDownload

penjao k jednoj od svojih žena, devet mjeseci poslije rodilo bi se dijete. I ma koliko ga to ljutilo priznati, po tome nije bio nimalo različit od svojeg oca. Gospodari Elsinorea nisu ženu mogli ni pipnuti, a da ne ostane trudna. A Bannor je i predobro znao da se neće moći zaustaviti, bude li si dopustio i dotaknuti ovu ženu.

Duboko je udahnuo i nastavio se uspinjati, odlučan u namjeri da joj kaže kako je Hollis, iako u dobroj namjeri, počinio veliku pogrešku. U trenutku kad je stigao do odmorišta, vrata njezine sobe naglo su se otvorila i njegova supruga pojurila je niz stube.

Uplašivši se da će se zaletjeti u njega i da će oboje pasti niz stube, nagonski ju je zgrabio oko struka i trenutak potom našao se kako zuri u njezine velike blistave oči pod dugim tamnim trepavicama.

Očekivao je da će biti zgranuta, ali ne i prestravljena. No njezin glasan vrisak sledio mu je krv u žilama. Zapanjen, naglo ju je pustio i povukao se nekoliko koraka unatrag.

59

Book as passion & BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE Jeka njezina krika odzvanjala je uskim stubištem. Uplašena, Willow se zagledala u muškarca koji je postao njezin suprug pa hitro položila ruku na trbuh. Znala je da je to šašavo. Imala je desetero braće i sestara i pouzdano nije bila toliko naivna da bi vjerovala kako muškarac ženi može napraviti dijete tako što će joj se duboko zagledati u oči. Ipak, kako objasniti munju koja kao da joj je proparala utrobu u trenutku kad su im se pogledi susreli?

Kriomice ga je pogledala. Na sebi je imao lanenu košulju boje slonove kosti, crne hlače i čizme od teleće kože. Košulja mu je oko vrata bila raskopčana, otkrivajući tamne dlačice na širokim prsima; ruke položene na bokove. Gledajući ga takvog, nije se mogla oteti dojmu da je moguće i sposoban izvesti takvu jednu grešnu i poročnu čaroliju. Uvijek je mislila da su plavooki ljudi hladni, no iz njegova pogleda isijavala je strast, tim veća zbog tamnih obrva koje su se nad njegovim očima nadvile poput prijetećih olujnih oblaka.

– Gospode Bože! – zagrmio je. – Što vam je? Jeste li naumili ubiti sebe, mene ili oboje?

Premjestila je ruku s trbuha na prsa. – Oprostite, gospodine – rekla je, izbjegavajući njegov pogled. – Uplašili ste me.

Provukao je prste kroz kosu. – A tek vi mene! Čemu takva panika? Je li se što zapalilo? – upitao je i kratko se namrštio. – Ili je možda moj zločesti najstariji sin opet nešto izveo?

60

Book as passion & BalkanDownload

Odmahnula je glavom. Dakako, nije mu mogla priznati da ju je uhvatila panika nakon što se našla usred mekog gnijezda posutog ružinim laticama. – Navikla sam uvečer izaći na svjež zrak... htjela sam malo prošetati oko zamka.

Začuđeno je podigao obrve. – Bez ogrtača?

– U pravu ste, morat ću se vratiti i uzeti ga – rekla je i požurila natrag u sobu, shvativši da joj je to odlična prilika za bijeg.

No krenuo je za njom, a sudeći po njegovu pogledu, nije imao namjeru dopustiti joj da po drugi put tog dana pobjegne od njega i ostavi ga da zuri u zatvorena vrata.

Odlučno je ušao za njom pa zastao i pogledom okružio sobu. Latice ruža bile su rasute po podu, krevet razbacan.

Prišao mu je, podigao guščje pero s plahte i zagledao se u njega. – Kako li je to izletjelo iz madraca? – začuđeno je upitao. – Srećom, nisam ljubomoran, u protivnom bih pomislio da ste se s nekim od mojih smjelih vojnika strastveno pohrvali u krevetu.

– Malo sam prilegla – hitro je odvratila. – Prilično nemirno spavam.

– Tako sam i mislio – rekao je i zagledao se u posteljinu posutu ružinim laticama. – To je Fionino maslo, zar ne? Uistinu je nevjerojatna. Kad ne juri za mojom djecom poput kvočke za pilićima, bolesno je romantična.

– Za razliku od vas?

– Ja sam ratnik, gospo, a ne sentimentalna irska baba – rekao je, pogledavši je ravno u oči.

Od njegova prodorna pogleda, leptirići su joj zaplesali u trbuhu. Čitavo jato njih. Smetena, brzo je spustila pogled i osvrnula se po sobi. – Moj ogrtač...

61

Book as passion & BalkanDownload

Bannor se kratko namrštio. Shvatio je da izbjegava njegov pogled, ali ne i zašto. Jer, nije stekao dojam da je sramežljiva.

Upravo suprotno. Je li u međuvremenu možda zaključila kako se ponijela previše prkosno? Boji li se da će ju na neki način kazniti zbog toga?

Naslonio se na jedan od stupova kreveta, pričekao da ga ponovno postrance pogleda i široko joj se osmjehnuo. Bio je to jedan od onih blagih, posve dobroćudnih osmijeha koji bi umirili i najplahiju djevicu.

Ipak, na nju je djelovao posve suprotno. Naglo je problijedjela i hitro se zagledala u pod. Zbunjen, polako joj je prišao i podigao joj bradu. Zatvorila je oči. Gledajući je takvu, jedva je odolio da vrhom palca ne pomiluje njezinu poput ružinog pupoljka mekanu i nježnu donju usnicu.

– Zašto dršćete? – tiho je upitao. – Zar sam toliko grozan da me se ne usuđujete ni pogledati?

Naglo je otvorila oči. Na njegovo zadovoljstvo, u njezinu pogledu nije bilo ni trunke straha. No bilo je prkosa, to da.

– Vjerojatno zato što nisam posve sigurna koliko je istine u onome što sam čula od vaše služavke. Tvrdi da možete jednom rukom čovjeku otkinuti glavu i da žene mogu zatrudnjeti samo ako ih pogledate u oči.

Podigao je jednu obrvu. – I povjerovali ste u to?

Ukočila se. – Ne baš. Unatoč tome što ste možda stekli takav dojam, nisam glupa.

– U tom slučaju, nemate razloga za zabrinutost. Vjerujte mi, potrebne su mi obje ruke da bih nekome otkinuo glavu – rekao je, pričekavši da mu se osmjehne. – A što se tiče toga da biste mogli zatrudnjeti od mog pogleda... – nastavio je pa kratko zašutio i

62

Book as passion & BalkanDownload

odmahnuo glavom. – Toliko moćan ipak nisam. Usto bih vas morao barem poljubiti.

– Rugate mi se, zar ne?

– Ni slučajno – s osmijehom je odvratio i ponovno se othrvao napasti da vrhom palca pomiluje njezine usnice.

Shvativši kakve misli mu se motaju po glavi, brzo se odmahnuo od nje i počeo hodati amo-tamo po sobi, čizmama gazeći rasute ružine latice. Što da joj kaže a da pritom ne povrijedi njezine osjećaje?

Kako joj objasniti da ju ne želi za ženu i da smatra kako bi trebala postati Kristova nevjesta?

Naglo se okrenuo i pogledao ju u oči. – Bojim se da je Fiona požurila sa zaključcima, gospo – odlučno je izgovorio. – Jer ja vam ni u kojem slučaju ne bih mogao napraviti dijete.

Kratko se osmjehnula. – Dakle, ipak ste pretrpjeli neku težu ozljedu? Gospodin Hollis uvjeravao me da niste. Doduše, moguće je da takvu jednu ozljedu nije držao osobito bitnom – rekla je i bez imalo srama, suosjećajno svrnula pogled na njegovo međunožje.

Bannor se uspalio kao da ga je u najmanju ruku pomilovala.

No to što je čuo, bio je još jedan razlog da Hollisa zadavi vlastitim rukama. Hitro je podigao ruku i odmahnuo glavom. – Uvjeravam vas, gospo, da je u vezi s tim sa mnom sve u najboljem redu. Ni snaga ni jedrina nije me napustila – rekao je i pomislio kako je prava sreća što mu košulja pokriva izbočinu na hlačama, jer bio je napetiji nego što bi poželio u takvoj situaciji.

Na njegovo čuđenje, sjena razočaranja proletjela je njezinim licem.

63

Book as passion & BalkanDownload

Prišao joj je i pozorno se zagledao u nju. – Moram priznati da sam zbunjen – rekao je. – Nikad nisam sreo ženu koja bi se grozila pomisli da ću je učiniti majkom svoje djece.

– To vam doista vjerujem – odvratila je, tužno se osmjehnuvši.

– Oprostite mi ako sam znatiželjan, ali... žene u pravilu, u skladu s Božjom voljom i učenjem Svete Crkve, vjeruju da je stvaranje potomstva glavna svrha braka, zar ne?

– Ako je tako, gospodine, vi ste veoma pobožan čovjek.

Ostao je bez riječi. Osim ljepote, resila ju je i domišljatost.

Nije to očekivao.

– Istina, ljudi djecu općenito drže Božjim darom – dometnula je. – No postoje i oni koji ulaze u brak iz posve drugih razloga... poput društvenog položaja ili bogatstva – rekla je i dobacila mu dug izazovan pogled. – A pojedinima je i ljubav dovoljan motiv za brak.

Ironično se nasmijao. – Bojim se da ne znam ništa o ljubavi, gospo. Samo o ratu.

– Pretpostavljam da ste voljeli svoje supruge?

Kratko se namrštio. – Obje su mi bile jako drage.

Posjedovale su vrline koje bi svaki muškarac mogao samo poželjeti. Bio sam im iskreno odan i vrlo privržen. No ljubav? – upitao je i odmahnuo glavom. – To je opaka bolest od koje boluju samo budale i mladi momci.

– I vi ste nekad bili mladi.

– Bio sam i glup, pa više nisam.

Njegov ironičan osmijeh ju je živcirao pa se okrenula prema kaminu i ispružila ruke prema vatri. – Zašto ste me odabrali za suprugu, gospodine? – odlučno je upitala, kratko ga pogledavši preko ramena.

64

Book as passion & BalkanDownload

Na njemu je bio red da obori pogled. Nekoliko trenutaka je šutio pa pogledao kroz prozor i u nedoumici se počešao po bradi.

– Zapravo, nisam želio suprugu... ne u pravom smislu riječi – s oklijevanjem je izgovorio.

Okrenula se prema njemu i prekrižila ruke na prsima. – Ali, dobili ste je. Kao što ste mogli i očekivati, nakon što ste gospodina Hollisa ovlastili da u vaše ime stane pred svećenika i vjenča se sa mnom.

– Svjestan sam toga. No zapravo sam želio ženu koja će biti majka mojoj djeci. Mislim na postojeću, a ne na buduću djecu.

Fiona vas je nehotice navela na pogrešan zaključak. Sve što mi je potrebno jest žena koja bi skrbila o mojoj djeci.

Uspjela se pribrati i ne zvučati previše razočarano. – U tom slučaju, niste mogli dobiti bolju od mene. Podigla sam na noge desetero braće i sestara.

– To mi je i Hollis rekao. No moram priznati da nisam očekivao nekog poput vas. Želio sam ženu koja neće biti... koja će biti...

Smeteno se počešao po čelu i u nedoumici slegnuo ramenima. Pod njezinim otvorenim, upornim pogledom osjećao se neobično nesigurnim. On, koji je zapovijedao gomilom vojnika.

– Ženu koja neće izgledati...

– Poput mene? – upitala je, visoko podigavši obrve.

– Da, upravo tako – s olakšanjem je izgovorio i široko se osmjehnuo.

– Dakle, mislite da nismo jedno za drugo – staloženo je zaključila.

Iako u tonu njezina glasa nije bilo ni trunke prijekora, Bannora je naglo preplavilo grizodušje. Nije smio biti tako grub prema njoj. U želji da joj se ispriča, primio ju je za ruke i...

65

Book as passion & BalkanDownload

Ostao bez riječi.

Da nije gledao u njezino profinjeno lice, zakleo bi se da je seljanka. Jer, ruke su joj bile grube i žuljevite gotovo poput njegovih. Mora da je u njegovu pogledu opazila natruhu iznenađenja i sažaljenja jer naglo je izvukla ruke iz njegovih. No nastavila ga je netremice promatrati, ponosno uzdignute glave.

Uistinu je bila hrabra. Kako bi nekoga poput nje mogao protiv njezine volje poslati natrag njezinima ili ju primorati na odlazak u samostan? Time bi ju grozno ponizio i slomio joj duh.

Bi li ju ipak prepustio Hollisu? Jasno da ne bi. Takvo što nije mogao ni zamisliti.

Bio je na glasu kao dobar strateg, bilo u ratu ili u šahu.

Možda postoji način da vuk bude sit a koza cijela. Bude li imala dojam da je sama gospodarica svoje sudbine, sve će biti u redu.

Treba ju samo navesti da ona ostavi njega.

Nije mu trebalo više od nekoliko sekundi kako bi isplanirao daljnje poteze. Kao i u šahu, kraljici je najlakše podrezati krila tako da ju se okruži gomilom pješaka. Najjednostavnija rješenja uvijek su najučinkovitija.

Nakon jedva dva tjedna natezanja s njegovom djecom, Willow će odlučno stati pred njega i zahtijevati poništenje njihova braka. Bio je i više nego siguran u to. Dakako, neće joj smjesta udovoljiti. Izigravat će uvrijeđenog supruga i time ju prisiliti da se još jače založi za sebe. Najzad će joj nevoljko udovoljiti.

Ponovno je uzeo njezine ruke u svoje. – Upravo suprotno, gospo – rekao je i toplo joj se osmjehnuo. – Mislim da vam je potrebno malo vremena kako biste bolje upoznali moju djecu i zbližili se s njima.

– S vašom djecom? – smeteno je upitala.

66

Book as passion & BalkanDownload

– I sa mnom, naravno – hitro je dodao. Bila je to laž, i to jedna od onih zbog koje mu je bilo uistinu žao. Jer želio bi se zbližiti s njom na posve biblijski način. Štoviše, žudio je za tim.

No znao je da si takvo što ne smije dopustiti. U očajničkoj želji da pobjegne od nje prije nego što kaže ili učini nešto čime bi joj dao do znanja koliko mu je privlačna, spustio je malen poljubac na njezin žuljeviti dlan. – Oprostite na smetnji, gospo. Kasno je i zacijelo ste umorni. Želim vam laku noć i lijepe snove – rekao je i uputio se prema vratima.

– Hvala, ali bojim se da je to nemoguće – tiho je izgovorila, kad je već gotovo zatvorio vrata za sobom. Toliko tiho da nije bio siguran je li mu se to samo pričinilo.

67

Book as passion & BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE Willow je bila i više nego sigurna da će je probuditi glasan dječji plač i da će se morati izvući iz kreveta i odbauljati u kuhinju gdje će bebama i ostaloj deriščadi lorda Bannora pripraviti zajutrak, a potom ostatak dana provesti dadiljajući ih i trpeći njihov neposluh popraćen žestokim ispadima bijesa.

Mislila je i da su njezini romantični snovi stvar prošlosti, no prevarila se. Sanjala je tamnokosog neznanca, znatno privlačnijeg od njezina princa. Pojavio se u njezinu snu poput utvare, nejasan i neuhvatljiv, spustio malen poljubac na njezine usnice i nestao u magli.

Polako, okrenula se na leđa i dublje utonula u mirisni ružičasti oblak. Osjetivši na licu toplinu zlaćanih zraka, shvatila je da njezin oblak plovi previše blizu suncu i naglo otvorila oči.

Dakako, soba je bila preplavljena svjetlom; bila je već sredina prijepodneva.

Na stoliću je stajao glineni vrč pun tople vode, posuda za umivanje i nekoliko lanenih ručnika.

Kleknula je nasred golemog kreveta, maknula ružinu laticu s vrha nosa i zaključila da će lord Bannor vjerojatno biti izvan sebe od bijesa kad shvati da je oženio lijenu i krajnje nemarnu ženu uz koju bi njegova djeca mogla poumirati od gladi.

Odjednom, vrata su se širom otvorila i dva kršna momka ušla su u sobu tegleći veliku škrinju. Hitro je povukla pokrivač do brade i zapanjeno se zagledala u njih.

68

Book as passion & BalkanDownload

– Dovraga, pripazi na moje prste – promrsio je stariji momak, dok su spuštali škrinju na pod. – Imam ih samo deset i svi mi trebaju – dometnuo je pa nadlanicom otro znojem orošeno čelo i svrnuo pogled na Willow. – Molim vas da nam oprostite ako smo vas uplašili, gospo, no iz Bedlingtona su upravo strigle vaše stvari i lord Bannor nam je naredio da ih unesemo – izvijestio ju je pa pošao prema vratima. – Hajde, Robe, ima još toga.

Rob je mrzovoljno uzdahnuo i kratko protrljao donji dio leđa. – Možda bismo trebali nešto od toga natovariti na ponija. Što misliš, bi li se mogao popeti uz stube? Čim su izišli, Willow je iskočila iz kreveta pa stala kraj škrinje i smeteno se zagledala u nju. Nije mogla shvatiti zašto je tako teška. Najzad, bilo bi za očekivati da ju je njezina pomajka dotad već poprilično olakšala i uzela iz nje sve najbolje i najskuplje stvari. Sagnula se u namjeri da raskopča široki kožni remen kojim je bila zatvorena, pa brzo povukla ruku jer iznutra se začulo prigušeno šuškanje.

Naglo se uspravila i pozorno oslušnula. No nije mogla čuti ništa osim svojeg ubrzanog daha. Odmahnula je glavom i ponovno pokušala raskopčati kožni remen. Istog trenutka do njezina uha dopro je niz čudnih zvukova... kao da se unutra nešto prevrće i koprca. Takvo što postalo je nemoguće zanemariti i pripisati bujnoj mašti.

Ustuknula je i uplašeno se zagledala u škrinju, pitajući se je li se možda neki veliki odvratni štakor uvukao u nju. Prokop oko Bedlingtona bio ih je pun, i takvo što ne bi bilo teško zamislivo.

Prišavši kaminu, drhtavom rukom uzela je cjepanicu i oprezno se vratila do škrinje. Duboko udahnuvši, hitro je raskopčala remen pa naglo podigla teški poklopac, posve

69

Book as passion & BalkanDownload

spremna cjepanicom dotući štogod ugleda unutra i... glasno vrisnula od zaprepaštenja. Jer ono što je ugledala, bila je razbarušena plava griva. Beatrixina.

U nevjerici je odmahnula glavom pa vratila cjepanicu na hrpu kraj kamina, napola žaleći što je propustila priliku razbiti njome glavu svoje polusestre, prije nego što je shvatila da je njezina. Čim je prestala kihati, Beatrix se iskobeljala iz škrinje. – Očekivala bih da lord Bannor ima jače sluge – prezirno je izgovorila. – Stalno su kukali da je škrinja preteška. Netko bi pomislio da u najmanju ruku nose medvjeda.

– Nije baš da si lagana poput pera – odbrusila je Willow, zavidno promatrajući njezine raskošne obline. – Nego, kako si završila u toj škrinji? – upitala je, naslonivši ruke na svoje upola uže kukove. – Jesi li upala u nju nakon što si žeđ utažila vrčem vina umjesto vode?

– Jasno da ne – odvratila je Beatrix i glasno se nasmijala. – Stefan me je ugurao u nju i kožnim remenom pričvrstio poklopac, tako da ni uz najbolju volju nisam mogla izaći.

– Stefan? – sumnjičavo je upitala Willow.

– Da. No bio je dovoljno obazriv da na stražnjoj strani izbuši rupu. U protivnom bih se ugušila. Doduše, skoro i jesam.

Trebao je napraviti malo veću.

– Šteta što nije napravio manju – promrmljala je Willow.

– Mora da jezivo izgledam – rekla je Beatrix, pokušavajući prstima raspetljati kosu.

Willow joj je bez razmišljanja dodala ručno zrcalo. Znala je koliko se ponosi svojom gustom plavom grivom. Najzad, ona je bila ta koja joj je svake večeri prije spavanja morala četkati kosu.

70

Book as passion & BalkanDownload

Čekajući da se Beatrix dovede u red, prekrižila je ruke na prsima i počela nestrpljivo lupkati nogom po podu. – Nije li ti palo na um da će tvoja majka biti prilično uznemirena kad otkrije da si nestala? – najzad je upitala.

Beatrix je odložila zrcalo i tašto joj se osmjehnula. – Kad joj Stefan objasni zašto je to učinio, čestitat će mu na domišljatosti.

– Dakle, znaš zašto je to učinio? Budi tako dobra i objasni mi što je time želio postići – rekla je Willow, ni najmanje ne sumnjajući da će joj polusestra rado udovoljiti. Jer ako je itko uživao praviti se važan, bila je to pouzdano ona.

– Zapravo, radi se o vrlo jednostavnom i razumljivom planu. Čim me tvoj bogati muž ugleda, shvatit će da je trebao oženiti mene a ne tebe. Vaš brak bit će razvrgnut. Vratit ćeš se Stefanu, a ja ću zauzeti tvoje mjesto u životu lorda Bannora – rekla je i znatiželjno je odmjerila od glave do pete. – Jesi li već spavala s njim? – upitala je pa prišla krevetu i odmaknula posteljinu. – Kako neobično. Ni kapi krvi – ustanovila je i upitno se zagledala u nju.

Stojeći pred njom u tankoj spavaćici Willow se osjećala prilično ranjivo, no unatoč tome, izdržala je njezin izazovan pogled. Trenutak potom, Beatrix joj je prišla i pozorno se zagledala u nju. – Oh, jesu li to tragovi suza? Kako tužno! Zar si prvu bračnu noć provela sama i u suzama? Nije valjda da te muž ne nalazi dovoljno privlačnom? Pravo rečeno, i mislila sam da neće – rekla je i glumeći suosjećanje, vrhom prsta pomilovala je po obrazu.

Willow je odgurnula njezinu ruku. – Odakle ti pomisao da će željeti djevojčicu poput tebe?

71

Book as passion & BalkanDownload

– Bolje i to nego suhonjavu vješticu poput tebe – odbrusila je Beatrix. – Šteta što moja majka nije na vrijeme shvatila koliko je imućan. U protivnom ne bi takvu priliku protratila na tebe.

Bila je to istina, jer da nije, Willow se ne bi osjećala kao da ju je polusestra upravo ošamarila. Ipak, nije još željela pokazati koliko su je njezine zajedljive riječi pogodile. – No što je, tu je – staloženo je odvratila. – Zaboravljaš da tvoja majka ovdje nije gospodarica – rekla je pa iz škrinje izvukla jednu od haljina, hitro je navukla preko spavaćice i bez riječi se uputila prema vratima.

– Kamo ideš? – upitala je Beatrix.

– Porazgovarati s mojim suprugom. Izvijestit ću ga da si pobjegla od kuće i zahtijevati da te smjesta pošalje natrag. Na tebi je da odlučiš hoćeš li se u Bedlington vratiti na konju ili u škrinji – rekla je i otvorila vrata.

– Čekaj – uplašeno je uzviknula Beatrix.

Willow se polako okrenula i zagledala se u nju. Vidjevši kako joj donja usnica podrhtava i kako su joj velike plave oči pune suza, duboko je uzdahnula i zatvorila vrata. Nažalost, bila je slaba na njezine suze, kao i u vrijeme kad je Beatrix još bila mala djevojčica.

Beatrix je spustila poklopac škrinje i sjela na nju. Više nije djelovala ni upola toliko hrabro i nadmeno. – Priznajem, Stefan me nije protiv moje volje zatvorio u škrinju. Zamisao je bila njegova, no s veseljem sam ju prihvatila. No samo zato jer bi me majka primorala da zauzmem tvoje mjesto. Uvijek je na tvoju štetu iskorištavala naklonost tvojeg oca prema nama, ali nakon tvojeg odlaska, morala bih preuzeti sva tvoja zaduženja – drhtavim glasom je izgovorila. – Preklinjem te, nemoj me poslati natrag. Protratit ću mladost na služenje mlađoj braći i sestrama.

Tko će me onda htjeti oženiti?

72

Book as passion & BalkanDownload

I kamen bi proplakao nad njezinom tužnom sudbinom.

Dakako, Willow je i predobro znala da je svaka njezina riječ istinita. Nije mogla ne suosjećati s njom i hladnokrvno je prepustiti sudbini kojoj je sama, nekim čudom, uspjela umaći.

Usto, nije ju osobito veselilo naći se okruženom potpuno nepoznatim ljudima. Možda joj Beatrix nije bila osobito bliska ili srcu mila, no barem ju je dobro poznavala.

– U redu. Možeš ostati – rekla je i visoko podigla kažiprst.

– No samo ako mi obećaš da ćeš se pristojno ponašati i izvršiti sve što budem tražila od tebe.

Beatrix je pojurila prema njoj i bacila joj se oko vrata. – Oh, Willow... od srca ti hvala! Obećavam, bit ću poslušna. Nikada ti se više neću usprotiviti i biti drska prema tebi. Žao mi je što sam bila takva. Bila sam ljubomorna na tebe, pogotovo kad si se dočepala tog bogatog starca. No, uz malo sreće, neće dugo poživjeti. A mi ćemo onda uživati u njegovu bogatstvu!

Začuvši korake na stubama, Willow se brzo izvukla iz njezina zagrljaja. – Preostaje mi još samo smisliti kako ću lordu Bannoru objasniti otkud ti odjednom ovdje – rekla je i čvrsto je primivši za podlakticu, povela je prema škrinji. Naime, zaključila je kako će biti najbolje da se Beatrix vrati u škrinju, kako je nitko ne bi vidio dok ne smisle što će dalje.

– Znam, bilo je to grozno od mene – nastavila je Beatrix. – Štoviše, naslađivala sam se pomišlju da je taj muškarac jezivo ružan i odbojan. I Stefan misli da jest. Zašto bi inače prepustio nekom drugom da mu pronađe ženu? Sretna si što ti se noćas nije uvukao u krevet – rekla je i s gađenjem namreškala nos. – Zubi su mu sigurni napola truli. Možeš li zamisliti kako ti dašće u lice dok...

73

Book as passion & BalkanDownload

Prije nego što je stigla završiti, vrata su se naglo otvorila i Bannor je uletio u sobu, noseći još jednu škrinju na ramenu, kao da nije teža od guščjeg pera.

74

Book as passion & BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE – Oprostite, gospo – rekao je, dubokim baršunastim glasom.

– Ne bih si dopustio ovako upasti u vašu sobu, no u dvorištu sam naletio na dva momka koji se nisu mogli dogovoriti kojemu bi od njih dvojice trebala pripasti čast da vam donese ovo – rekao je, uprijevši prstom u škrinju. – Smatrao sam da je najpoštenije da ja to učinim.

– Kako lijepo od vas – promrmljala je Willow i kratko pogledala polusestru. Naravno, širom otvorenih usta zurila je u njezina supruga i polako ga odmjeravala od glave do pete.

On nju, pak, nije ni pogledao. Prošao je kraj nje kao daje nema i spustio škrinju na pod. Ako je Beatrix mislila da će ostati zatečen njezinom ljepotom i smjesta shvatiti da je trebao oženiti nju a ne Willow, očito se prevarila.

Trenutak potom, Fiona se pojavila na vratima pa stala kao ukopana. – Pobogu, tko je to? – začuđeno je upitala, zagledavši se u Beatrix.

– To je moja... moja...

Fiona i Bannor upitno su se zagledali u nju.

– Služavka – naglo je izgovorila, ne obazirući se na Beatrixin zapanjen pogled.

– Ime joj je Bea – zločesto je dometnula, znajući da njezina polusestra iz dna duše mrzi taj nadimak.

75

Book as passion & BalkanDownload

Fiona je slegnula ramenima pa otvorila škrinju u namjeri da izvadi stvari iz nje. – Čudno, nisam je sinoć vidjela – sumnjičavo je primijetila.

– Doputovala je u... – započela je Willow pa kratko pročistila grlo. – U kolima s mojom prtljagom. Prema vlastitoj želji – brzo je dodala. – Vrlo je odgovorna i željela je biti sigurna da se putem ništa neće izgubiti – objasnila je široko se osmjehnuvši polusestri. – Zar ne, mila?

Ošamućena, Beatrix je bez riječi kimnula.

Bannor ju je bez osobita zanimanja odmjerio od glave do pete. – Je li siroto dijete možda nijemo? – upitao je, kratko se namrštivši.

Prisjetivši se njezine pakosne jezičine, Willow je zamalo prasnula u smijeh. – Ne, gospodine – odvratila je. – Pouzdano nije.

Nenavikla ne biti u središtu muške pozornosti, Beatrix se u dva koraka našla pred Bannorom i naklonila mu se toliko duboko, da su joj grudi zamalo ispale iz dekoltea. – Bit će mi čast služiti vam, gospodine – umiljato je izgovorila. – Rado ću ispuniti svaku vašu želju – istaknula je.

Bannor je kratko pročistio grlo. – Cijenim tvoju odanost, drago dijete, no najviše ćeš mi ugoditi budeš li i dalje odano služila svojoj gospodarici – rekao je i široko se osmjehnuo svojoj supruzi.

Willow je duboko uzdahnula čvrsto primivši Beatrix za nadlakticu i gurnula je prema škrinji. – Budi tako dobra i potraži mi neke laganije cipele – rekla je, što je staloženije mogla.

– Želite li da vam ih donesem u zubima, Vaše visočanstvo?

– drsko je upitala Beatrix.

76

Book as passion & BalkanDownload

– Nemam ništa protiv, ako ti tako više odgovara – odvratila je Willow.

Ako je Bannor i bio iznenađen načinom njihova razgovara, nije to pokazao. – Dan je prilično topao, gospo, pa su moja djeca odlučila doručkovati na livadi izvan zidina. Siguran sam da bi bili oduševljeni kada biste im se pridružili – rekao je, uljudno joj se osmjehnuvši.

– Hoćete li nam se i vi pridružiti? – upitala je Willow, s više čežnje u glasu nego što je to željela.

– Žao mi je, ali ne mogu – odvratio je i na trenutak joj se učinilo kao da to doista misli. – Imam previše posla – dometnuo je i kratko joj se naklonivši, izišao iz sobe.

Držeći cipele u rukama, Beatrix ga je ispratila sanjivim pogledom. – I ja bih noć provela u suzama kad mi se takav muškarac ne bi pridružio u postelji – rekla je i ironično se osmjehnula. – Nimalo se ne čudim što ste očajni, draga moja gospo.

Fiona je zgranuto odmahnula glavom. – Drske li cure! – s negodovanjem je promrsila. – Netko bi je trebao naučiti lijepom ponašanju.

Willow je izula cipele pa uzela one iz Beatrixinih ruku i obula ih. – U pravu ste – rekla je, široko se osmjehnuvši Fioni.

– Problem je u tome što je Bea odmalena bila prilično raspuštena. Navikla sam na njezine ispade, no možda je došlo vrijeme da malo poradimo na tome – zaključila je i svrnula pogled na Beatrixine lijepo uređene nokte. Dakako, ona je bila ta čiji je zadatak bio redovno ih uređivati. – Nakon što vam pomogne da raspakirate moje stvari, pobrinite se da dobro izriba zahod – dometnula je i izišla iz sobe, ni najmanje se ne obazirući na Beatrixino uvrijeđeno protivljenje.

77

Book as passion & BalkanDownload

*** S prozora svoje sobe Bannor je promatrao kako Willow ponosno uzdignute glave kroči prema kapiji u zidinama. Doista je zanosna, pomislio je, promatrajući kako se otmjeno ljuljuška u hodu. Djelovala je toliko krhko da se činilo kako bi ju i najmanji povjetarac mogao oboriti u hodu. A ujedno i čvrsto. I to ga je prilično zbunjivalo.

Gledajući je kako prelazi preko mosta, morao je snažno stisnuti zube kako joj ne bi povikao neka se vrati. Poslati je njegovoj djeci, bilo je isto kao dopustiti janjetu da se pridruži čoporu vukova.

Ipak, nisu toliko grozni, brzo se utješio. Zapravo su poput pasa, koje nitko nije dresirao. On je bio opaki raskalašeni vuk, i za nju je bilo bolje da bude što dalje od njega, makar i u njihovom društvu.

Požalio je što je jutros upao u njezinu sobu. No smatrao je da će biti sumnjivo ako barem nakratko ne popriča s njom. Ipak, ni prisutnost njezine drske male služavke, ni vječno smrknute Fione, nije ga spriječila u razmišljanju kako bi je najradije zgrabio i obljubio nasred kreveta posutog ružinim laticama.

Naglo je zatvorio rebrenice, osudivši se na zatvorski polumrak. Doista, njegova kula postala je poput zatvorske ćelije u Calaisu. Nije mu bilo druge nego žrtvovati vlastitu slobodu i to do trenutka kad ga Willow zamoli da ju oslobodi. Nije se više usudio čak ni u noćnim satima lutati zamkom. Ne dok je bio svjestan kako ona spava u velikom udobnom krevetu, duge kovrčave kose rasute po jastuku i poluotvorenih ružičastih usnica koje kao da su pozivale na poljubac. Ni svećenik ne bi odolio takvom izazovu.

78

Book as passion & BalkanDownload

A on pouzdano nije bio svećenik, iako je trenutačno tako živio. Njegovih prvih sedmero djece začeto je u krevetu u kojem je Willow sada ležala. Rano se oženio, u svojoj devetnaestoj godini, a Desmond je začet njegove prve bračne noći. Bila je to jedina noć koju je proveo s Mary, prije njegova odlaska u rat.

Deset mjeseci kasnije, kada se vratio kući, Mary ga je dočekala s pjegavom bebom u naručju. Jedva što je prebrojao dječakove prste na rukama i nogama, završio je s Mary u krevetu. I devet mjeseci kasnije, rodio se Ennis.

Utonuo je u stolicu i prebacio nogu preko naslona za ruke.

O da, rado bi dočekao starost sa ženom poput Willow. Pogotovo sada, u miru. No nije si to mogao dopustiti. Nije želio da još jedna žena postane žrtva njegove raskalašenosti.

Gorko se osmjehnuo i odlučno odmahnuo glavom. Tako mu svega na svijetu, ma koliko dugo Willow ostala u Elsinoreu, držat će se podalje od nje.

Dok je Willow koračala livadom i lica podignuta prema suncu uživala u povjetarcu koji joj je mrsio kosu, preplavio ju je uzbudljiv osjećaj koji već dugo nije osjetila. Nada.

Jasno da to nema veze s Bannorovom potpunom ravnodušnošću prema njezinoj polusestri, uvjeravala se. To je samo zbog lijepog i toplog jesenjeg dana koji je odlučio flertovati s ljetom umjesto da se preda hladnom zagrljaju zime. Ubrzo, korak joj je postao duži i žustriji i prije nego što je shvatila što čini, podigla je rub haljine i potrčala. U Bedlingtonu, nikada nije trčala, osim za djecom ili kako bi izvršila neku pomajčinu zapovijed. Srce joj je bilo preplavljeno radošću zbog tog malog užitka i osjećaja slobode koji joj je pružio.

79

Book as passion & BalkanDownload

I tako do trenutka kad se spustila do udoline, gdje ju je deset namrštenih dječjih lica podsjetilo da je njezina sloboda puka iluzija.

Naglo je stala i zagledala se u njih. Neki su sjedili na travi prekriženih nogu, neki ležali na trbuhu, glava naslonjenih na dlanove. U sredini, između njih, na sagu od jesenjeg lišća, stajala je košara puna kolača, oraha, datulja i jabuka. Očito, djeca nisu bila zanemarena – ni gladna ni prljava. Netko ih je jedino trebao natjerati da dobro operu lica i ruke.

– O, tko bi to mogao biti? – upitala je, trudeći se zvučati veselo. – Skupina malih vjetrogonja? Vila i vilenjaka?

Njezino dobroćudno zadirkivanje dočekano je ledenom tišinom. Nastavili su mrko zuriti u nju, kao u malog crva koji je izišao iz jabuke. Osobito pjegavi dječak koji je sjedio naslonjen na deblo drevnog hrasta. Na ramenu mu je sjedila stara olinjala vrana, a u krilu je ležao veliki žuti jednooki mačak.

– Vi ste, gospodine, zacijelo njihov kralj? – upitala ga je Willow i teatralno mu se naklonila.

Nije rekao ni riječ. Vrana je nakrivila glavu i oštro se zagledala u nju. Mačak je počeo lijeno mahati vrhom repa, ali nije se ni pomakao.

– Možda vam se nisam obratila onako kako dolikuje? – naizgled zabrinuto je upitala. – Nadam se da me zbog toga nećete baciti u tamnicu ili narediti da mi odsijeku glavu?

Sudeći po načinu na koji su mu oči kratko zabljesnule, rado bi to učinio. No usta su mu ostala čvrsto zatvorena.

Uzdahnula je i svrnula pogled na djevojčicu kose boje zlata i velikih plavih očiju, koja je sjedila do njega. – Ti si mala dobra vila, zar ne? – s osmijehom je upitala pa zavirila preko njezinih

80

Book as passion & BalkanDownload

ramena i zbunjeno se namrštila. – Ali, gdje su ti krila? Jesi li ih zaboravila pod krevetom?

Djevojčica je rukom prekrila usta i kratko se zahihotala.

– Mary Margaret! – opomenuo ju je brat.

Posramljeno je oborila pogled. – Oprosti, Desmonde.

– Čini se da je vaš kralj prilično strog – promrmljala je Willow.

Desmond je odmaknuo mačka s krila pa hitro skočio na noge i zagledao se u nju. Willow je bila i vise nego sigurna da je istog trenutka požalio taj strateški potez, jer morao je zabaciti glavu da bi je mogao pogledati u oči. Ipak, to ga nije omelo u namjeri da joj priđe još korak bliže. O da, po razmetljivosti se pouzdano mogao mjeriti s ocem.

– Čini se da sam razljutila Njegovo visočanstvo – rekla je i prekrižila ruke na prsima, oponašajući njegovu pozu. – Možda će mi ljubazno reći, čime?

– Udajom za našeg oca – ravnodušno je izjavio. – Navikli smo živjeti bez majke i ne treba nam. Savršeno sam sposoban voditi brigu o braći i sestrama – u dahu je izgovorio, tonom iza kojega je stajala jasna poruka – gledaj svoja posla i ne miješaj se u moja.

– Da! – Istina!

– Ne trebamo majku!

Očito, i ostala djeca mislila su poput njega. U znak potpore, hitro su ustali i stali uz njega. Svi osim crvenokosog dječaka smeđih očiju, starog možda devet godina, koji im se najzad prilično lijeno pridružio.

Willow se nije željela tako lako predati. – Ipak, vaš otac misli da vam je potrebna majka.

81

Book as passion & BalkanDownload

Desmond se prezirno nasmijao. – Odakle bi on mogao znati što nam je potrebno? Nije sposoban upamtiti ni naša imena.

Radije bi ratovao i lizao kraljeve čizme, nego jedno popodne proveo s nama.

Jest, bilo je to prilično drsko od njega, no opazivši kako mu brada podrhtava, Willow je mogla razumjeti da to proizlazi iz njegove velike povrijeđenosti. – Ne bi trebao tako govoriti o ocu – blago je izgovorila. – Da mu nije stalo do vas, ne bi me oženio – istaknula je, jer bila je to istina i ma koliko ju boljela, nadala se da će u ovom slučaju poslužiti za nešto dobro.

No nije.

– Čuli smo da vas je kupio – rekao je i izazovno je odmjerio od glave do pete. – Postupio je kao i njegovi vojnici, koji Netti, seoskoj djevojčuri, plaćaju da bi se s njom valjali u krevetu.

Svi su se nasmijali. Osim crvenokosog dječaka, koji je stidljivo oborio pogled.

Willow se svojski trudila zadržati osmijeh, što joj i nije ponajbolje uspijevalo, no barem je uspjela ostati smirena. – Otac mi nije mogao dati miraz pa mu je vaš otac platio za mene.

Kupovina nevjeste je možda zastarjeli ali ipak častan običaj.

Desmond je nehajno slegnuo ramenima. – Zašto bi plaćao za nešto što može dobiti zabadava? – rekao je i glavom pokazao prema troje najmlađih. – Meg i blizanci su dokaz da nema žene u selu koja s našim ocem ne bi legla u krevet.

Nije joj nimalo laskalo saznati da postoje žene kojima Bannor ne može odoljeti. Po svemu sudeći, privlačila ga je svaka osim vlastite. Osmijeh na njezinu licu naglo je izblijedio.

Vidjevši to, djeca su se utišala, očito iščekujući provalu njezine srdžbe. Ali ne. Nekoliko dugih trenutaka pogled joj je ostao prikovan uz Desmondov, a zatim je polako kimnula. –

82

Book as passion & BalkanDownload

Možda si u pravu. Moguće je da vam ne treba majka. Ali pouzdano vam treba netko tko bi vas naučio lijepom ponašanju.

Osobito tebe – tiho je izgovorila i hitro se okrenuvši, požurila uz brdo.

– Koliko god da je platio za vas, nije vrijedno onoga što je dobio – povikao je Desmond za njom.

Možda bi mu i odbrusila jednakom mjerom, da u dubini duše nije vjerovala kako bi to mogla biti istina. I zato je nastavila hodati, visoko uzdignute glave, ne obazirući se na njegov glasan, podrugljivi smijeh.

Te večeri, kada je ušla u svoju sobu, zatekla je Beatrix do nosa uronjenu u mirisnu kupku.

– Oh, Willow, to si ti! – veselo je uskliknula čim ju je ugledala. – Mislila sam da se ona stara vještica vratila kako bi me i dalje mučila. Možeš li vjerovati da sam si morala sama pripraviti kupku? A pouzdano ne bih uživala u njoj da toj zločestoj babetini nisam rekla da se ti želiš okupati.

– Sirotice. Iskreno suosjećam s tobom – suho je odvratila Willow, prisjećajući se koliko je puta u Bedlingtonu morala nositi vodu uz stube, kako bi njoj pripremila kupku. A Beatrix za nju to nije mogla učiniti ni jedan jedini put. Vrlo važno, pomislila je.

Okupat će se ujutro. Sve što je željela bilo je leći u krevet, pokriti se preko glave i pretvarati se da jutros nije ni ustala iz njega.

– Vidi mi nokte – mrzovoljno je rekla Beatrix, prebacivši ruku preko ruba kade. – Uništeni su! I to djelomice i tvojom zaslugom jer si staroj vještici rekla neka me natjera da izribam zahod. Uživala je gledati kako mi jedan po jedan pucaju.

Willow je mrtvo hladno slegnula ramenima.

83

Book as passion & BalkanDownload

– Ispala si zlobna, tek toliko da znaš – uvrijeđeno je nastavila Beatrix. – Kad si me već predstavila kao svoju sluškinju, jasno da sam se tvojem mužu morala zakleti na odanost.

– Sudeći po tome kako si mu se naklonila, više bi ti odgovarala uloga njegove ljubavnice – rekla je Willow i izvukla iz ormarića čistu spavaćicu.

Beatrix je čeznutljivo uzdahnula. – Zadovoljila bih se i mrvicama njegove pažnje.

– Čak i tako bi dobila više nego što je meni pružio. Ponaša se kao da me nema. Provela sam dan šećući po vrtu i sjedeći u crkvi. Nije mi se pridružio ni za vrijeme objeda – odvratila je Willow pa svukla haljinu preko glave i navukla spavaćicu.

Unatoč tome, imala je čudan osjećaj da nijednog trenutka nije bila potpuno sama. Nakon okršaja s Bannorovom djecom, više nije naletjela na njih. No više no jednom toga dana, učinilo joj se da je netko kriomice prati i promatra. S vremena na vrijeme začula bi prigušeni smijeh, iako nije mogla točno odrediti odakle dopire. Ili bi kutkom oka vidjela sjenu koja bi brzo zamakla iza grma ili ugla nekog hodnika. Bilo je to pomalo jezivo, kao da je zamak pun duhova koji je proganjaju ma kamo god pošla.

Beatrix je bez imalo srama stala u kadu i prihvatila se cijeđenja svoje duge mokre kose. Izgledala je poput neke poganske božice izronile iz mora. Willow joj je brzo dobacila ručnik. Jer doista, više ni trenutka nije mogla izdržati pogled na to nago savršenstvo.

Beatrix se umotala u ručnik i izišla iz kade. – Vjeruj mi, radije bih objedovala sama za stolom u velikoj dvorani, nego jela stojeći u kuhinji. Ako se hladna juha i komad suhog kruha mogu nazvati jelom – rekla je, češljajući prstima duge mokre pramenove kose. – No moram priznati da nema boljeg mjesta od kuhinje ako

84

Book as passion & BalkanDownload

želiš čuti najnovije tračeve. Je li istina da lord Bannor ima dvanaestero djece i da su neka od njih vanbračna?

Willow se kratko zamislila pokušavajući ocijeniti koliko je djece bilo uz Bannora u trenutku kad je izišla iz kočije, pa odmahnula glavom. – Ne znam točno koliko ih je, ali ne bih se čudila da ih je toliko.

– I poznato ti je da su neka od njih nezakonita? – ustrajala je Beatrix. – Želiš li čuti prvoklasan trač? Po svemu sudeći, nedugo nakon smrti lady Margaret, lordove druge supruge, sluge su pred vratima zamka počele nalaziti novorođenčad ostavljenu u košarama. I tako pet puta do sada. Uvjereni su da su to njegova djeca. Nijedno od njih nije odbio uzeti pod svoj krov.

Willow nije ni trepnula. – Očito ne pravi razliku među zakonitom i nezakonitom djecom. To je osobina vrijedna divljenja. Većina muškaraca ne bi priznala nezakonito dijete, a kamoli ga uzela k sebi.

– Možda zato jer je i sam kopile – rekla je Beatrix pa rukom brzo pokrila usta. – Ah, nisi to znala, zar ne?

– Čula sam, ali mislila sam da se to odnosi na njegov karakter – odbrusila je Willow i uputila se prema krevetu pa odmaknula pokrivač.

Beatrix je stala s druge strane kreveta i zagledala se u njezin trbuh. – Znaš li da se služinčad počela kladiti kada ćeš roditi?

Budući da znaju da je njihov gospodar jučer navečer bio kod tebe, neki od njih misle da si već trudna.

Willow bi se možda i nasmijala da pod plahtom nije opazila nešto čudno. Što bi to moglo biti? Zacijelo nekakvo mirisno bilje.

– Fionino maslo – s uzdahom je promrmljala. – Romantična stara šašavica. Nikako da shvati da će trebati puno više od šačice

85

Book as passion & BalkanDownload

mirisnog bilja da bi gospodara namamila u moj krevet – rekla je i podigla plahtu u namjeri da očisti što god bilo ispod nje.

Istog trenutka začulo se zrikanje i jedan od zrikavaca skočio je ravno na Beatrixino bujno poprsje.

Praveći društvo svojem gospodaru u njegovu pribježištu u sjevernoj kuli, Hollis je upravo pokušavao smisliti kako svoju kraljicu spasiti od okrutnog Bannorova napada.

Odjednom, začuo se paničan ženski vrisak, a potom još nekoliko njih.

– Gospode Bože – uzviknuo je Hollis i skočio na noge. – Što se događa?

Bannor je kratko oslušnuo pa slegnuo ramenima. – Ništa – rekao je i mrtvo hladno spustio pogled na šahovsku ploču. – Ti si na potezu.

Hollis je sjeo pa duboko uzdahnuo i povukao potez za koji je znao da je uzaludan.

Dakako, malo zatim, Bannor ga je matirao.

Ipak, ovoga puta Bannor nije osobito uživao u pobjedi. Jer za razliku od Hollisa, znao je da igra nije završena.

Tek je počela.

86

Book as passion & BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE Bannor je napokon bio slobodan.

Slobodan da izađe iz kule kad god poželi i vježba mačevanje sa svojim vojnicima na velikoj tratini pod vedrim plavim nebom. Slobodan da se upusti u galop preko golemih ravnica svoga posjeda i da večera za stolom u velikoj dvorani, u društvu svoje drage djece i svojih najboljih vojnika.

A unatoč tome, osjećao se jadnije nego ikada prije.

Jer cijenu njegove slobode plaćala je Willow. Otkad su njegova djeca pronašla bolju i zanimljiviju metu od njega, više nije imao razloga žaliti se na njihov neposluh. Pokorno su izvršavali svaki njegov zahtjev i svaku njegovu zapovijed. A Willow je istodobno u krevetu, kupki i među odjećom pronalazila crve, miševe, guštere i svakojake bube. I više od tog, obrušili su se na nju pošastima kakvih se ni Mojsije ne bi dosjetio baciti na Egipćane.

A on se pretvarao da nema pojma o tome. Tješio se da je to za njezino dobro i da će ju na taj način spasiti poniženja jer ona će biti ta koja će ostaviti njega.

Kad su joj zapaprili gulaš toliko da su joj od kihanja suze navrle na oči, komentirao je da vjerojatno nije navikla jesti malo jače začinjenu hranu i mrtvo hladno dodao joj rupčić. Kad su joj u sobi ostavili praščića, nije se ni najmanje obazirao na strku koja je zbog toga nastala, čak je tog praščića i hladnokrvno prekoračio u prizemlju, trenutak prije nego što su ga ona i njezina vječno

87

Book as passion & BalkanDownload

mrzovoljna mala sluškinja izbacile u dvorište. Nije se upleo ni kad su joj kroz dimnjak bacili sumpor u ložište, zbog čega joj je kosa danima neugodno vonjala. Činilo se da nakon prvog neugodnog iznenađenja, ni nju ni njezinu sluškinju više ništa ne može iznenaditi. Pouzdano ne toliko da bi vrištale od straha. No tišina koja je nastupila, Bannoru je pala teže od ičega. Katkad bi se našao kako nasred dvorišta stoji u mrklom mraku, pogleda uperena u prozor njezine sobe i pita se hoće li ga otvoriti kako bi kroz njega bacila smrdljiva jaja koja joj je Desmond ugurao u papuče. Jednom ili dvaput učinilo mu se da je na sebi osjetio njezin težak, razočaranjem preplavljen pogled, kao da je znala da je tamo.

Izdržala je četrnaest dana mučenja a da mu se nijednom nije požalila na ponašanje njegove djece. Došlo mu je da počne čupati kosu od jada. Uskoro će pasti snijeg, a bude li morao duge zimske večeri provoditi u njezinom društvu, druženje će nastaviti u njezinom krevetu. Bilo je to sigurno kao što je sigurno da nakon zime dolazi proljeće, nakon proljeća ljeto, a dotad bi već došlo i dijete.

Tog jutra sišao je na doručak kad su njegova djeca i njegovi odani vojnici već sjedili za stolom. Fiona je izišla iz kuhinje i stavila pred njega poslužavnik na kojem je bilo samo nekoliko kriški suhog kruha. – Žao mi je, ali ostali smo bez meda – ljutito je promrsila. – Nestao je. Ne znam kako je to moguće i ne zanima me. A ako ni vas ne zanima, morat ćete jesti suhi kruh. Nadam se da se nećete ugušiti – rekla je i otišla natrag u kuhinju.

Bannor je zabrinuto pogledao Hollisa. Znao je da su svi zgroženi načinom na koji se odnosi prema supruzi. Čak i njegovi vojnici, koji se nikada ne bi usudili propitkivati njegove odluke.

Opazio je kako ga promatraju i znao je što će uslijediti. Ako

88

Book as passion & BalkanDownload

Willow uskoro ne izgubi živce i ne zatraži poništenje njihova braka, uslijedit će sveopća pobuna.

U trenutku kad je ubacio u usta komad suhog kruha, Willow se pojavila na širokim stubama kojima se spuštalo u veliku dvoranu. Ugledavši je, kruh mu je zapeo u grlu, i doista, malo je nedostajalo da se uguši.

Nastupila je mrtva tišina. Svaki sluga koji se našao u dvorani, svaka sluškinja i svaki njegov vojnik, svi do jednoga zapanjeno su zurili u nju.

Moglo bi se reći da je misterij nestalog meda bio riješen.

Jer, Willow je od glave do pete bila zalivena medom.

Cijedio joj se iz kose, curio niz lice, vrat i dekolte... njezina porculanski bijela koža poprimila je zlaćani odsjaj. Gledajući ju takvu, Bannor ju je poželio polizati. Dakako, znao je da je to najgluplje što mu je moglo pasti na um, no nije si mogao pomoći.

Dok je prilazila stolu, cipele su joj se lijepile za pod. Izišavši iz kuhinje, Fiona je ispustila poslužavnik iz ruku i uhvatila se za glavu. – Isuse i Marijo! – zapanjeno je uzviknula i kao skamenjena nastavila pogledom pratiti Willow.

Bannoru nije promaklo kako su Desmond, Kell i Edward izmijenili poglede i kako se Desmond pritom pakosno osmjehnuo. Jedva se suzdržao da mu ne nabije glavu u zdjelicu zobene kaše. Nedvojbeno, on je bio taj koji je iznad vrata Willowine sobe postavio lonac s medom.

Praćena pogledima, Willow se zaustavila na začelju dugog stola, nasuprot Bannoru. Napetost u dvorani mogla se nožem rezati, svi su zaustavili dah u očekivanju njegove reakcije. – Dobro jutro, gospo – staloženo je rekao i gurnuo komad kruha u usta. – Jeste li dobro spavali?

89

Book as passion & BalkanDownload

Nije rekla ni riječ. No pogled koji mu je uputila preko stola govorio je više od riječi. U njemu nije bilo ni trunke prkosa, samo mirna predaja. Njime mu je dala do znanja da je napokon pobijedio, no i da ga duboko prezire. Čudno, ali kada se okrenula i uputila natrag prema stubama, ponosno uzdignute glave, Bannor se nije osjećao poput pobjednika. Nego poput gubitnika.

Vraćajući se prema svojoj sobi u tornju, Willow je shvatila da joj kosa putem ispada. Dakako, ne bi bilo osobito teško oprati je od meda, ali njezini mučitelji bili su dovoljno zli da u med umiješaju smolu.

– Lord Bannor Smioni! Kako da ne! Obična je kukavica koja se boji vlastite djece – bjesnila je, dok joj je polusestra prala kosu i rezala pramenove koji se nisu mogli raspetljati.

– Bijednik. Ne usudi im se reći ni riječ – složila se Beatrix.

– Jer je kukavica! Gori od malog poljskog miša.

– Ne mogu shvatiti zašto si to dopuštaš.

– Ne brini, neću više. Ne bih ostala u braku s njim ni da je jedini na svijetu i da produženje ljudske vrste ovisi o tome da mu rodim dijete – odvratila je Willow i naslonila glavu na rub kade.

– No da, mogu to razumjeti – rekla je Beatrix, odrezavši joj još jedan uvojak. – Ali nije mi jasno zašto tome nisi smjesta stala na kraj. Kako si mogla dopustiti da se ti balavci toliko razbahate?

Ako već ne prije, trebala si od njihova oca zahtijevati da ih kazni onog trenutka kad su ti istresli kantu pepela u dimnjak.

– Time bih im samo dala do znanja da sam nemoćna. Nisam im željela pružiti to zadovoljstvo. Doživjela sam i gore od tog od Stefana i Reanne, a nikada ih nisam tužila. Pa ni onda kad su mi

90

Book as passion & BalkanDownload

zakucali cipele za pod – rekla je i zdvojno uzdahnula kad se još jedan pramen njezine kose pridružio hrpi na podu.

– Iskreno rečeno, nadala sam da će Bannor najzad ipak shvatiti što se događa i stati na moju stranu. Nadala sam se da u njemu ima nešto viteško, ali prevarila sam se.

– Željela si u njemu vidjeti svojeg princa, zar ne? – upitala je Beatrix i kratko se nasmijala.

Willow je pokunjeno slegnula ramenima.

– Znam da si maštala o svojem princu. Katkad si po noći šapatom pričala s njim, kad si mislila da spavam. I grlila si jastuk, umišljajući da grliš njega. Jedva sam se suzdržavala da ne prasnem u smijeh.

– Podla mala zmijo! – ljutito je uzviknula Willow pa iskočila iz kade, hitro se omotala ručnikom i shvatila da joj je glava neobično lagana. Vrhovima prstiju oprezno je dodirnula tjeme.

– O, Bože! Moja kosa! Čudnog li osjećaja... nisam ni znala koliko mi je stalo do nje.

Beatrix je kratko pogledala hrpu kose na podu pa bespomoćno slegnula ramenima. – U vezi s tim se nije ništa drugo moglo učiniti – rekla je i dodala joj zrcalo.

Nekoliko dugih trenutaka Willow je smeteno zurila u neobičan odraz u zrcalu. Kosa joj je sad bila kratka, kao u muškarca. Oči su joj izgledale neobično velike, kao u vjeverice. Ili ipak ne? Jer, što se duže promatrala, izraz njezina lica mijenjao se u nešto znatno opakije, više nalik divljoj mački.

– Ima nešto privlačno u tome – rekla je Beatrix, omatajući pramen svoje duge kose oko prsta. – Bila bi zgodan momak.

Willow je polako podigla pogled, tresnula zrcalom o pod, hitro se obukla i uputila se prema vratima.

– Kamo ideš? – upitala je Beatrix.

91

Book as passion & BalkanDownload

– Riješiti svoj problem. Jednom za svagda.

– Ako više ne želiš lorda Bannora, mogu li ga ja uzeti za muža?

– Samo izvoli – odbrusila je Willow i odlučno izišla iz sobe.

Istog trenutka Beatrix je sjela za mali pisaći stol, uzela komad papira, pero i tintu, i prihvatila se pisanja.

Dragi Stefaney veseli me što ti mogu javiti da će Willow zatražiti poništenje braka s lordom Bannorom. Sigurna sam da ću potom ja postati njegova supruga. Računaj s tim da ćeš uskoro živjeti ovdje.

Kitnjasto se potpisala i presavila papir. Preostalo joj je još jedino zapečatiti pismo i zamoliti jednog od mladih vojnika s kojima je očijukala, da ga odnese u Bedlington. Zagrijavajući vosak, trudila se zanemariti osjećaj krivice. Najzad, ne radi se o izdaji. A mora misliti i na dobrobit svojeg dragog brata.

Pogođen u glavu plosnatom stranom mača, Bannor se s treskom srušio na zemlju. Ošamućen, ostao je nekoliko trenutaka sjediti na travi pa podigao vizir i s oklijevanjem prihvatio Hollisovu ispruženu ruku.

Našavši se na nogama, shvatio je da ga vojnici zapanjeno promatraju. Dakako, bilo je to prvi put da ga je netko oborio za vrijeme obuke, bilo mačevanja ili borilačkih vještina. I zato nisu bili sigurni bi li čestitali Hollisu na pobjedi ili im je pametnije da šute.

– Bravo, momče – rekao je Bannor i potapšao Hollisa po ramenu. – Izvrstan udarac.

Vojnici su kratko izmijenili poglede i također mu čestitali.

Doduše, ne tako toplo. Zahvalio im je, no bilo je i više nego očito da bi se najradije vratio u svoju radnu sobu računati poreze.

92

Book as passion & BalkanDownload

Ubrzo, momci su nastavili s vježbom, a Bannor se povukao do ograde i pogledom okružio vježbalište. Trenutak potom, Hollis mu se pridružio. – Nadam se da se ne ljutite na mene – rekao je. – Nisam vas želio osramotiti.

– Naravno da se ne ljutim. Teško da me itko može osramotiti više nego što sam jutros sam sebe osramotio – odvratio je i nadlanicom otro znoj s čela. – I da si mi odsjekao glavu, zaslužio bih to. Iskreno rečeno, trebao si to učiniti i odnijeti je Fioni da je zalije medom i na pladnju je odnese mojoj ženi.

– Moram priznati da mi je laknulo. Draže mi je što se ljutite na sebe nego na mene.

– Jest, ljutim se na sebe, no moja ljutnja joj nažalost neće pomoći – promrmljao je Bannor, prisjetivši se kako ga je Willow pogledala. – Nije mi teško zamisliti kako se osjeća.

– Zato jer ne zna koliko ste plemeniti i da ste ju za njezino vlastito dobro odlučili primorati da vas ostavi.

– I nikada neće saznati. Otići će odavde uvjerena da sam bešćutni gad koji nije nimalo mario za nju niti se htio suprotstaviti vlastitoj djeci kako bi ju obranio od njihovih gnjusnih spački.

Prije dva tjedna ne bi se time zamarao. No gledajući svoju djecu kako se igraju na livadi, prisjetio se svega što su joj priredili.

I mada je znao zašto im je dopustio da se izvuku s tim, nije se mogao riješiti grizodušja.

Enis i Kelly nosili su na ramenima Margaret i Margery koje su se međusobno borile štapovima. Haroldu je, kao najmirnijem i najpravednijem, pripala uloga suca u dvoboju. Dok je skakutao oko njih, dobio je nekoliko slučajnih udaraca po glavi i ramenima no junački ih je podnio. Dapače, nijednom nije ustuknuo ili zateturao. Bannor je u nevjerici odmahnuo glavom, zadivljen

93

Book as passion & BalkanDownload

njegovom hrabrošću i moralnom čvrstinom. Polako, svrnuo je pogled na Desmonda koji je nabio na glavu jednu od njegovih starih kaciga i tako opremljen upustio se u bitku štapovima s braćom koja su bila barem za glavu niža od njega.

Bahatog li balavca, pomislio je. Vjerojatno bi ga izazvao da se njemu suprotstavi, no ugledavši Willow kako žuri prema vježbalištu, odustao je. Došao je i taj trenutak – trenutak njegove pobjede.

Ili poraza?

Kako god bilo, pristat će na sve što bude tražila od njega. I stoički će podnijeti sve njezine uvrede. No kad se približila i kad je vidio što je ostalo od njezine prekrasne bujne kose, shvatio je da neće reći ni riječ bude li mu njegov vlastiti mač zabila u srce. Čudno, ali nije djelovala nimalo smiješno ili nakaradno.

Zapravo, izgledala je poput kraljice koja je u zarobljeništvu ostala bez krune, ali ne i bez dostojanstva. Glava joj je bila visoko podignuta, iz sivih očiju sijevale su munje.

Vojnici su joj se nagonski maknuli s puta. Bannor se odmaknuo od ograde, stavio ruke na kukove i pripremio se na udarac, kakav god mu odluči zadati.

No bez riječi prošla je pored njega. Jedino čime ga je ošinula, bio je pogled ispunjen prezirom.

Na Bannorovo čuđenje, produžila je prema njegovoj djeci.

Vidjevši ju, u tren oka su se razbježali.

Svi osim Desmonda koji je štapom lupio Edwarda po nogama i oborio ga na zemlju. Edward se brzo povukao, a nesvjestan čudne tišine, Desmond se glasno nasmijao i visoko podigao štap u zrak. – Tko je sljedeći? – povikao je. – Usuđuje li se tko ogledati s Desmondom Nesavladivim?

94

Book as passion & BalkanDownload

– Mislim da sam ja ta – rekla je Willow i prije nego što je stigao shvatiti što se događa, otela mu je štap iz ruke i njime ga snažno raspalila po glavi. Srećom, nosio je kacigu, u protivnom bi se možda mrtav srušio na zemlju, ovako se samo spustio na koljena.

Da nije znao kako stvari stoje, Bannor bi zacijelo suosjećao sa sinom, osobito zato što je nedugo prije i sam dobio takav udarac. No ovako, morao se jedino svojski potruditi da ne prasne u smijeh.

– Hej! Ne možeš me tako napasti. To nije pošteno! – uvrijeđeno je viknuo Desmond i skinuo kacigu pa naglo problijedio kad je vidio tko stoji pred njim. Uspravna, ponosno uzdignute glave, Willow je izgledala poput anđela osvetnika.

Usnice su joj bile čvrsto stisnute, iz očiju su joj sijevale munje.

Istog trenutka znao je da je vrag odnio šalu. Uplašeno se trgnuo i pokušao ustati u namjeri da pobjegne. Uzalud, jer gurnula ga je nogom, tako da je opet pao na koljena.

– Pošteno? – ironično je upitala, zureći u njega kao u puža golaća koji joj se našao na putu. – Što ti znaš o poštenju?

Iživljavaš se nad slabijima od sebe, a kad naletiš na jačega, cviliš i sliniš kao svaka bijedna kukavica – u dahu je izgovorila i čvrsto ga uhvativši za uho, povukla ga na noge.

Gledajući je takvu, Bannor se nije mogao ne upitati kako ju je ikada mogao smatrati krhkom.

– Upomoć! – viknuo je Desmond. – Mary Margaret! Ennise!

Kell!... Pomognite mi! – nastavio je vikati dok ga je Willow nemilosrdno vukla prema zamku.

Nitko od njih nije se ni pomakao. Očito su zaključili da im je mudrije ostati skrivenima iza glogovog stabla.

95

Book as passion & BalkanDownload

Oslobođena uzice, čak je i njegova vrana pobjegla u sigurne visine, očito uznemirena njegovim glasnim zavijanjem.

Kad su stigli nedaleko Bannora, Desmond je odlučio iskušati ponizan pristup, u nadi da će se otac sažaliti nad njim. – Oče, molim te, spasi me! – zavapio je. – Molim te! Kunem se, bit ću dobar.

Willow se zaustavila pred Bannorom i pogledala ga ravno u oči, kao da ga izaziva da joj se usprotivi. Dakako, nije mogla znati da tog trenutka ne bi mogao odbiti nijedan njezin zahtjev.

– Mogu li nakratko porazgovarati s vašim sinom, gospodine? – upitala je.

S obje ruke Desmond je čvrsto uhvatio očevu i ponizno pognuo glavu. – Molim te, oče, reci joj da me pusti. Poludjela je!

Bannor ga je kratko potapšao po ramenu. – Desmonde Nesavladivi, savjetujem ti da ubuduće pažljivije biraš svoje protivnike – rekao je pa svrnuo pogled na Willow i kratko joj se naklonio. – Sa zadovoljstvom ću vam ugoditi, gospo.

Willow je nastavila vući Desmonda duž vježbališta.

Odasvud su se čuli uzvici odobravanja. Mlađi vojnici, koji su često bili žrtve Desmondova iživljavanja, prvi su krenuli za njom.

Potom i stariji. Svi su željeli vidjeti kako je Willow naumila kazniti Desmonda.

Hollis se smeteno zagledao u Bannora. – Dovraga, mislite li da zna što radi?

– O, da. Ono što sam ja davno trebao učiniti. Žao mi je što nisam – odvratio je Bannor i pridružio se koloni. Kad su prošli kroz kapiju, sluge i zanatlije izišle su iz okolnih kuća. Shvativši što se zbiva, također su se pridružili koloni. Pčelar, kojeg su izbole pčele kad mu je Desmond prevrnuo košnice. Svjećar, koji je sam prevrnuo kacu voska kad mu se Desmond prišuljao iza leđa i

96

Book as passion & BalkanDownload

preplašio ga. Sluškinje, kojima je Desmond blatom uprljao rublje koje se sušilo na užetu.

Svi do jednoga, ljudi su oduševljeno pljeskali i klicali, gledajući kako Willow vodi Desmonda prema podiju na kojem su se nalazila vješala i na kojem je dželat bičevao kradljivce i razbojnike.

Zabrinuvši se da je možda naumila kazniti njegova sina teže nego što zaslužuje, Bannor je požurio naprijed. Ali ne, odvela ga je do sprave koja je služila za kažnjavanje ratobornih pijanaca, sitnih lopova ili neposlušne djece. Sastojala se dvije debele prečke sa žljebovima za prste, koje su stajale na drvenom stalku ispred kojega je kažnjenik morao kleknuti. U donju prečku ugurali bi mu prste, gornjom ih pritisnuli i najzad cijelu spravu zaključali lokotom.

I to je bila kazna koju je namijenila Desmondu. Bannor se široko osmjehnuo, jer radilo se o nečemu što nije bilo bolno, osim za taštinu. A nakon svih njegovih nepodopština, Desmond je doista zaslužio da ga se javno osramoti.

Uhvativši Willowin pogled, Bannor joj je s odobravanjem kimnuo. Kratko mu se naklonila, dostojanstvena u pobjedi kao i u porazu. Shvativši da mu je teško otrgnuti pogled s nje, naglo se okrenuo i požurio se povući u zamak, prije nego što joj uspije zarobiti puno više od jednog njegovog pijuna.

97

Book as passion & BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE Willow je zagrizla jednu od jabuka uzetu iz hrpice natučenih jabuka i natrulih mrkvi koje je zaplijenila dvojici mladih vojnika i na taj način lišila ih zadovoljstva da time gađaju Desmonda.

Kako je sunce tonulo iza zapadnog tornja, a zrak postajao hladniji, ljudi su se počeli polako razilaziti. Ionako se više nije zbivalo ništa zanimljivo; Desmond je ljutito zurio u Willow, a ona ga je nehajno ignorirala. Ubrzo, njih dvoje ostali su sami. Budući da nisu izmijenili ni jednu jedinu riječ, preostalo im je jedino osluškivati zvukove zabave iz velike dvorane.

Desmondova vrana sjedila je na prečki, tik do njegova ramena. Izgledala je dremljivo, što je bilo nadasve dobro jer očito nije bila raspoložena Willow iskopati oči.

Willow je sjedila na podiju, nedaleko Desmonda, suknje ugurane između raširenih koljena. Opazivši kako Desmondu cure sline pri pogledu na jabuku, upitala ga je želi li zalogaj.

Zarežao je, jasno joj stavivši do znanja da bi joj radije pregrizao grlo.

Slegnula je ramenima. – Tvoja braća i sestre vjerojatno upravo uživaju u kolačima s grožđicama i piti od borovnica. Ako bi se bio voljan ispričati, mogao bi im se odmah pridružiti.

– Radije ću crknuti od gladi!

Bacila je ogrizak i široko se osmjehnula. – Kako god želiš; meni ne smeta. No bojim se da tvoj otac to ipak ne bi dopustio.

98

Book as passion & BalkanDownload

– Kako da ne! Bio bi sretan da me se riješi – odbrusio je, glasa preplavljena gorčinom.

Pozorno se zagledala u njega. – Zašto tako misliš? – tiho je upitala.

Pogled mu je bio uperen u neku daleku točku iza njezinih leđa, čeljusti bolno i čvrsto stegnute. Kratko je odmahnuo glavom. – Jer je to tako. Ne mari ni za mene ni za ikoga od moje braće i sestara. Samo za kralja i obranu domovine. To je jedino što ga zanima – rekao je, i na njezino čuđenje, nastavio. Sad, kad je počeo govoriti, činilo se da ne može prestati. – Za vrijeme rata dolazio je kući svakih par mjeseci, donosio nam darove i govorio da je ponosan na nas i da bi se naše majke zacijelo ponosile nama.

Kad se konačno vratio, mislili smo da će biti drugačije. Ali, zatvorio se u kulu i potpuno nas je zanemario – u dahu je izgovorio i svrnuo pogled na nju. – A tada si ti došla – ljutito je dometnuo.

Lecnula se, no nastavila je bez riječi gledati u njega.

– Ti, s tim velikim sivim očima i lijepom kovrčavom kosom. Čim smo vidjeli kako te je pogledao, znali smo da ćeš nam uzeti svu njegovu ljubav – drhtavim glasom je izgovorio.

Suza mu je skliznula niz obraz. Pognuo je glavu kako bi prikrio da se rasplakao. No uzalud, mršava ramena su mu se tresla od progutanih jecaja.

Willow je duboko uzdahnula. Dakle, nisu bili podli i zločesti poput Stefana i Reanne. Zapravo su željeli očevu ljubav.

Njegovo vrijeme i pozornost. To bi bio dokaz njegove ljubavi.

Znala je jer i sama je to doživjela.

Otključala je lokot i podigla gornju prečku, oslobodivši Desmondove ruke. Ako je očekivala da će naglo ustati, prevarila se, jer ostao je klečati i plakati, glave naslonjene na lakat.

99

Book as passion & BalkanDownload

Poželjela ga je utješiti, kao što je često tješila Harolda ili Gertu, no suzdržala se. Privukavši koljena do prsa, čvrsto ih obgrlila rukama i zagledala se u okrugli hladni mjesec koji je upravo izronio iz oblaka nad jednim od tornjeva zamka. Tek kad se Desmond umirio i nadlanicom obrisao nos, uzela je jednu od jabuka s hrpe i ponudila mu je.

Sumnjičavo se namrštio.

– Možda sam zla maćeha, ali ipak ne trujem jabuke, ako je to ono čega se bojiš.

– Zapravo... ne bih ti mogao zamjeriti da si to učinila – tiho je odvratio pa uzeo jabuku i zagrizao je. – Ne nakon svega onoga što smo mi tebi činili. A sad si još ostala i bez kose.

– Narast će s vremenom. Barem se nadam – rekla je pa privukla koljena još bliže k sebi. – Ne biste me trebali smatrati suparnikom u borbi za ljubav vašeg oca, Desmonde – rekla je, shvativši da je došlo vrijeme za iskren i otvoren razgovor. – Dosad je već postalo savršeno jasno da mu se ne sviđam. Ne voli me i nikada me neće zavoljeti. Hollis je očito pogriješio u izboru supruge za njega.

– Ah, to nam je poznato – odvratio je Desmond. – To nas je i potaklo da te pokušamo otjerati.

– Dakle, shvatili ste što se zbiva? – upitala je i naglo se okrenula prema njemu.

– Da. Ali ne odmah. Isprva smo ti samo mislili staviti do znanja da nisi dobrodošla i da nećeš s nama lako izaći na kraj. No kad se Kelly popeo na krov, kako bi kroz dimnjak ubacio štapić sumpora, čuo je kako otac govori Hollisu da će te se najlakše riješiti ako te prepusti nama.

Willow se osjećala kao da ju je netko ošamario. Znala je da je Bannor požalio što ju je oženio, ali nikada ne bi pomislila da je

100

Book as passion & BalkanDownload

sposoban uporabiti vlastitu djecu kako bi je primorao da zatraži poništenje njihova braka.

– Mogu shvatiti ako te to vrijeđa – rekao je Desmond i bacio ogrizak jabuke preko ramena. – Ni nama to nije osobito laskalo.

Namrštila se. – Vjerujem da nije.

– Zapravo, shvatili smo da se to posve poklapa s onim što je Edward čuo iste večeri kad si došla. Dobar je u špijuniranju. No isprva smo mislili da su to gluposti.

– Što je čuo? – upitala je, iako je bila prilično sigurna da radije ne bi saznala odgovor na to pitanje.

– Hm, virio je kroz rupicu u zidu i...

– Rupicu u zidu?

– Da. Iz tajnog hodnika – odvratio je i slegnuo ramenima, kao da je posve uobičajeno živjeti u zamku punom tajnih hodnika. – Iz njih se može viriti u većinu soba – objasnio je. – Fiona nam je rekla da je naš djed izbušio rupice u zidovima, kako bi mogao gledati gošće dok se svlače.

Krasno, pomislila je Willow. Dakako, zato je često i imala osjećaj da ju netko promatra. I dakako, ipak nije umišljala da čuje prigušen smijeh. – Djed vam je uistinu bio odvratan razvratnik!

Morat ću reći Bei da ubuduće odijeva spavaćicu.

– Oh, moraš li baš? – naglo je upitao Desmond, potvrdivši njezine crne sumnje. Ipak, imao je dovoljno srama da porumeni pod njezinim ledenim pogledom. – No da – nastavio je, pognuvši glavu – želio sam reći da je Edward, dok je virio kroz rupicu u zidu očeve sobe, čuo da te naš otac ne želi. Hollis mu je tada rekao da je on spreman uzeti te za ženu, no otac nije na to pristao.

Kazao je da ne želi da se toliko žrtvuje zbog njega.

Willow je zgroženo uzdahnula. Ima li kraja poniženjima?

101

Book as passion & BalkanDownload

– Onda mu je Hollis predložio neka živi u celibatu i dodao da bi takva žrtva zacijelo bila ugodnija Bogu, nego da je oženio neku krupnu brkatu seljanku. Ali otac nije pristao ni na to. Kazao je da mu preostaje smjestiti te u samostan jer je to jedino prikladno za ženu poput tebe.

Willow se ponovno zgrozila. Jedva je mogla vjerovati što je čula. Zar ju drži toliko odbojnom da bi ju smjestio u samostan i osudio ju na život u molitvi i celibatu? Na život u kojem nikada ne bi osjetila muški zagrljaj i poljubac? Njegov zagrljaj i poljubac?

Desmond se zabrinuto zagledao u njezino blijedo, ukočeno lice. – Nećeš se rasplakati, zar ne? Mrzim kad cure plaču. Bilo bi mi draže kad bi me opet udarila.

– Ne, neću te udariti – mirno je odvratila Willow pa skočila na noge. – I ne brini, neću plakati.

Nije imala namjeru trošiti suze na njegovog oca, tog bijednika. Niti je imala namjeru gubiti vrijeme na borbu za ljubav muškarca koji nije imao ni volje, ni želje baviti se vlastitom djecom. Dotad je već prolila previše suza i protratila previše vremena boreći se za ljubav i naklonost, kao da se ljubav mora nečim zaslužiti.

Rasrdila se, što je bilo nadasve dobro jer znala je da srdžba pomaže zacjeljivanju rana, bilo starih ili novih, i da će joj odlično poslužiti kao oružje u predstojećoj bitki.

Gledajući je tako srditu ali i pribranu, Desmond je nesigurno slegnuo ramenima. – Hm, ne moraš se suzdržavati zbog mene – rwkao je. – Radije plači, ako će ti biti lakše. Ne brini, ugurat ću prste u uši i...

Willow je odlučno odmahnula glavom. – Zapravo, sjetila sam se nečega što mi je otac davno rekao.

– Da? – upitao je Desmond.

102

Book as passion & BalkanDownload

Pružila mu je ruku i pomogla mu ustati. – Imaju li zajedničkog neprijatelja, mudri ljudi sklapaju savezništva.

103

Book as passion & BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE Sljedećeg jutra, kad je Bannor izišao iz svoje sobe u tornju, osjećao se kao preporođen. Korak mu je bio lak i brz, raspoloženje odlično, kao i jutro nakon pobjede nad Francuzima. Bio je to uistinu neobičan osjećaj, budući da kralju nije poslao zamolbu za poništenje braka, niti je Willow bila na putu za samostan.

Zviždukajući refren Moćne pobjede nad zlom, ušao je u veliku dvoranu. No ako je očekivao da će ugledati Willow kako sjedi za stolom uz njegovu pokunjenu i pokornu djecu, koja su, kao i Desmond, shvatila da se s njom nije mudro šaliti, prevario se. Nikoga od njih nije bilo za stolom.

Veseli zvižduk zamro je na njegovim usnicama. Je li Willow najzad ipak otišla, kako bi ga kaznila jer se cijelo vrijeme pretvarao da je gluh i slijep? Zabrinuto se osvrnuo po dvorani, nesvjestan znatiželjnih pogleda slugu i vojnika.

Fiona je izišla iz kuhinje, s jednom od beba u naručju.

Kojom, Bannor nije imao pojma. Jer doista, nisu li sve male bebe iste? Kako bi mogao znati je li to Peg ili Megs?

– Gdje je moja supruga? – upitao je Fionu, trudeći se zvučati kao da ga to zapravo osobito ne zanima.

– Otišla je nekamo zajedno s djecom – odvratila je, slegnuv[i ramenima. – Nakon što su u tren oka pojeli zobenu kašu.

– I ona je jela zobenu kašu?

104

Book as passion & BalkanDownload

– Da. Iskreno govoreći, prva je ispraznila zdjelicu.

Bannor se kratko namrštio. Znao je da bi se trebao veseliti što njegova žena uspješno izlazi na kraj s njegovom djecom, no slušajući Fionine riječi, preplavila ga je izvjesna nelagoda. Kao da u svemu tome nešto nije bilo u redu. Kako god bilo, odlučio je ne obazirati se na to. Dan je bio krasan i jedva je čekao da izađe na vježbalište. Sad kad je Willow Desmonda dovela u red, ponovno će moći uživati u obuci svojih vojnika.

Završivši s doručkom, odlučio je skratiti put i izaći u dvorište kroz kuhinju. Ušavši, iznenađeno je zastao i zagledao se u gomilu stvari naslaganih kraj vrata.

– Fiona! Što je ovo?

– Seljani su to donijeli u znak zahvalnosti vašoj ženi.

Svidjelo im se kako je sredila Desmonda – odvratila je Fiona i uprla prst u tucet glinenih posuda s medom. – Ovo je donio pčelar. A ovo svjećar – dometnula je, pokazavši mu gomilu voštanih svijeća. – Mesar je donio šunku, a krojač...

Bannor je naglo podigao ruku. – Hvala, shvatio sam – rekao je i zagledao se u gomilu poklona. Nitko od seljaka nikada mu nije ništa poklonio. A njegovoj ženi donijeli su sve ovo. Nije bio siguran što bi mislio o tome. Osobito ne zato jer je znao da bi on trebao biti taj koji će je obasipati poklonima... poput, svilene marame kojom će pokriti glavu, nakon što je ostala bez kose, i srebrnog lančića za njezin drugi bijeli vrat, sa suzom od rubina koja će se udobno ugnijezditi između njezinih oblih, sočnih...

Beba u Fioninim rukama počela je tiho gugutati.

– Hmmm? – rastreseno je promrmljao Bannor nagnuvši se prema bebi kako bi je bolje pogledao.

Udarila ga je šačicom u nos i široko se osmjehnula.

105

Book as passion & BalkanDownload

Uspravio se i smeteno odmahnuo glavom. Ako se ne pribere i ne prestane razmišljati o Willowinim oblim, sočnim dojkama, u dogledno vrijeme dobit će još jedno dijete. Pa još jedno i još jedno...

– Oprostite, gospodine – rekla je Fiona pa podigla bebu i naslonila ju na rame. – Katkad je malo nestašna.

– Sve je u redu – odvratio je i pomilovao bebu po glavi. – Čini se da me je željela upozoriti na nešto što sam na trenutak zaboravio.

Našavši se izvan zidina, Bannor se ponovno oraspoložio.

Korak mu se ubrzao, nosnice se raširile. I sama pomisao na bitku, pravu ili simuliranu, bila je dovoljna da mu krv počne brže teći venama. Jedino na bojnom polju osjećao se potpuno predanim; jedino tu linije su bile jasno povučene, tu je jednako mogao dokazati svoju mudrost i svoju snagu, i zahvaljujući tomu poraziti neprijatelja. Nije se morao pitati hoće li neki od njegovih vojnika briznuti u plač, ni hoće li povrijediti njegove osjećaje bude li povisio ton ili se iz bilo kojeg razloga razljutio na njega.

Kao i obično, vojnici su već vježbali mačevanje i hrvanje.

Pozdravljao ih je u prolazu, kao i oni njega, ili bi samo osmijehom i kimanjem odgovorio na njihove pozdrave. Još uvijek mu je nedostajala ona vrsta odnosa koji briše razlike između sluge i gospodara, u korist bratske bliskosti, kakav samo u ratu može nastati među suborcima.

Mršavi vojnik nižeg ranga požurio mu je u susret. – Što da vam donesem, gospodine? Mač ili koplje?

106

Book as passion & BalkanDownload

Bannor je pogledom okružio vojnike. – Što kažete, momci?

Jeste li za vitešku borbu? – viknuo je.

U odgovor, začulo se oduševljeno klicanje. Dakako, tko bi odolio takvu izazovu? Najzad, za obaranje protivnika u viteškoj borbi bila je nužna velika vještina u jahanju i preciznost u rukovanju kopljem. Jasno da nije bilo vojnika koji ne bi želio dokazati kako može izbaciti iz sedla većinu svojih protivnika.

Svaki vojnik uživa u nadmetanju, a Bannoru nije promaklo kako ga je nekoliko njih sumnjičavo odmjerilo, očito zbog njegova jučerašnjeg poraza u mačevanju s Hollisom. Prikrio je osmijeh.

Jer, ako su mislili da će se to ponovno dogoditi i da će lako s njime izaći na kraj, prevarili su se.

Ubrzo, mladi vojnik vratio se iz spremišta noseći njegovu kacigu, koplje i štit.

– Lakše malo, momče – rekao je Bannor, naglo podigavši ruku, jer mladić je toliko žurio da je izgledalo kao da bi se svakog trenutka mogao spotaknuti. – Ne bi bilo dobro kad bi se ozlijedio tim kopljem. Ili mene.

Malo potom, uzeo je kacigu iz njegovih ruku, nataknuo je na glavu i... našao se u gustom bijelom oblaku. Zaslijepljen, brzo ju je skinuo i u nevjerici odmahnuo glavom.

Bila je puna brašna.

Mladi vojnik prestrašeno se povukao korak unatrag. – O, Bože – uskliknuo je. – Nemam pojma kako... ne znam tko je to učinio – promucao je. – Kunem vam se, ja nisam.

Bannor je hitro nadlanicom otro oči i usta, znajući da bi trebao biti zahvalan što kaciga nije bila puna papra. Ili meda. Netko od vojnika prigušeno se nasmijao.

107

Book as passion & BalkanDownload

– Tišina – povikao je, istrgnuvši koplje iz ruku mladog vojnika i zabio ga u zemlju.

Polako se savilo, poput napola prepiljene grane.

– Možda je to razlog što mu supruga još nije zatrudnjela – promrmljao je netko. – Koplje mu je mlitavo.

Svi do jednoga, vojnici su se gromoglasno nasmijali.

Bannor je nogom oborio polomljeno koplje i ubojitim pogledom ošinuo vojnike. Svi do jednoga naglo su se uozbiljili.

Trenutak potom, okrenuo se i zagledao se u šumu. Ni uz najbolju volju nije se mogao riješiti osjećaja da netko otamo promatra. Odjednom, začuo je kratki ali slatki ženski smijeh. Ili je to samo umislio?

– Želite li da vam... da vam, hm... donesem drugu kacigu i koplje, gospodine? – nesigurno je upitao mladi vojnik.

Shvativši kako siroti momak nije daleko od toga da se od straha pomokri u gaće, Bannor se prisilio sniziti ton. – Ne, sinko – promrmljao je, kroz čvrsto stisnute zube. – Dovedi mi mojeg konja. To je sve što mi je potrebno – rekao je, jer doista, obzirom na okolnosti, prošla ga je volja za viteškim nadmetanjem. Sve što je želio bilo je pobjeći od svojih vojnika i njihovih sažaljivih pogleda.

Uspravio se i prekrižio ruke na leđima. Nastupila je napeta tišina. Vojnici su izmjenjivali nesigurne poglede; jedan od njih kratko je pročistio grlo. Odjednom, tišinu je poremetio vilinski tihi zvuk zvončića...

Zvončića? Nesvjesno, Bannor je ponovno pogledao prema šumi, kao da napola očekuje ugledati vile kako plešu među stablima.

108

Book as passion & BalkanDownload

Ali ne, zvuk je dolazio iz smjera štale, odakle je mladi vojnik izveo bijelog pastuha, na čijim je snažnim plećima Bannor izvojevao mnoge bitke.

Francuzi su tog pastuha nazivali galopirajućom smrti.

Golem i snažan, izgledao je uistinu moćno, osobito noću, kad bi sijao strah jureći pod blijedom mjesečinom.

No to je bilo prije nego što mu je netko u dugu svilenkastu grivu i rep upleo ružičastu vrpcu, i oko vrata mu objesio srebrne zvončiće.

Tako urešen, pastuh je stao pred Bannora pa od srama pognuo glavu pred njim. A to je pak bio razlog zbog kojeg mu se vjenčić od krizantema spustio niz čelo i pokrio mu jedno oko.

Bannor ga je pomilovao po njušci. Mogao je zamisliti kako se osjeća.

– Kunem vam se, gospodine, pazio sam na njega – u dahu je izgovorio momak. – Nikad ga nisam dugo ostavljao samog.

Ne mogu shvatiti tko bi se usudio učiniti takvo što? Doista ne znam...

– Ni ja – prekinuo ga je Bannor i hitro uzjahao pastuha. –Ali saznat ću – dometnuo je pa podbo konja i trenutak potom s treskom pao na stražnjicu, jer sedlo je skliznulo u stranu.

Dugo je nepomično sjedio na travi. Konj je za to vrijeme polako obišao vježbalište i vratio se do njega.

Nije mu bilo druge nego ustati i pregledati kolan. Remen nije bio prerezan, ali jest bio olabavljen. Jasno da je popustio; zato se sedlo nagnulo u stranu, a on završio na stražnjici.

Vidjevši izraz njegova lica, vojnici su nagonski ustuknuli.

Odlučno im je prišao i stao pred njih, ruku prekriženih na leđima.

– Danas ćete naučiti najtežu od svih lekcija – glasno je izgovorio,

109

Book as passion & BalkanDownload

tonom zbog kojeg se nitko nije usudio ni trepnuti. – Svaki ratnik mora ju znati i ne smije ju nikada zaboraviti.

Nastupila je mrtva tišina. Svi pogledi bili su upereni u njega. Činilo se da se vojnici, obuzeti napetim iščekivanjem, jedva usuđuju i disati.

– Ma koliko bio hrabar i odlučan, svaki ratnik mora znati kada je došlo vrijeme za dostojanstveno povlačenje – rekao je pa odsječno kimnuo i krupnim koracima uputio se prema zamku.

Na rubu živaca, Bannor je koračao amo-tamo po svojoj sobi u sjevernom tornju, kao i onog dana kad je vidio s kakvom ženom je, zahvaljujući Hollisu, završio u braku. Sve što je tada želio, bilo je što prije je se riješiti. A sada je žudio što prije je pronaći. Zastao je kraj prozora i pogledao u dvorište.

Njegova djeca veselo su skakutala oko velike logorske vatre. Prizor bi možda bio čaroban, kad Bannor ne bi znao da se radi o skupini opakih vražićaka. Iako je Noć vještica bila prije dva tjedna, Bannor bi se bio spreman zakleti da su njegova djeca osmislila vlastitu pogansku svečanost u ime štovanja boga neposlušne djece.

Netko je šakom zabubnjao po vratima. – Otvorite, gospodaru. To sam ja, Hollis.

Za takvo što, Bannor je prvo s vrata morao odmaknuti tri stolice, stol i klupu. Ušavši, Hollis je preskočio barikade pa stao pred gospodara. Lice i odjeća bili su mu čađavi, pogled smrknut.

– Dovraga, gdje je? Nisi ju našao? – upitao je Bannor i ponudio mu čašu vode.

110

Book as passion & BalkanDownload

Hollis je smjesta ispraznio čašu do dna pa odmahnuo glavom.

– Nažalost, ne. Kao da je u zemlju propala – rekao je i mahnuo glavom prema dvorištu. – Tražio sam je čak i među njima.

– Da, vidim – rekao je Bannor i natočio mu još čašu vode. – Misliš li da je možda pobjegla? – zabrinuto je upitao. Pomalo i sa strahom. Činilo se da ga ta pomisao plaši više od pomisli na tiraniju njegove djece.

Hollis je odmahnuo glavom. – Sluge bi znale da jest. No svaki put kad bih nekoga poslao po nju, taj bi se vratio i rekao da je nekamo nestala. I tako cijeli dan.

Bannor je ponovno prišao prozoru i zagledao se u dvorište.

– Vidio si kako je sredila Desmonda. Potrebna mi je.

Očito, jedino ona može izaći na kraj s mojom djecom.

Tek što je to rekao, u rebrenice se zabila perjem urešena strijela, s komadom pergamenta.

– Napadnuti smo! – viknuo je Hollis i požurio prema vratima. – Idem obavijestiti vojnike...

– Ne... još – odvratio je Bannor pa iščupao strijelu, uzeo s nje pergament i zadubio su u poruku.

– Možda biste se trebali gospodine – predložio mu je Hollis.

odmaknuti

od

prozora,

Bannor je nastavio čitati poruku, a da se nije ni pomakao.

– Što je to? – najzad je upitao Hollis, vireći preko njegovog ramena.

– Popis zahtjeva.

111

Book as passion & BalkanDownload

– Zahtjeva? O, Bože! Jesu li neprijatelji oteli vašu suprugu? Drže li je kao taoca? Što traže u zamjenu za nju? Zlato?

Dragulje? Oružje? Možda... vaš zamak?

Bannor mu je bez riječi dodao pergament pa prišao prozoru i mrkim pogledom počeo pretraživati dvorište.

– Smiješnih li zahtjeva – promrmljao je Hollis. – Nar u medu i puding od smokava za doručak, ručak i večeru.

Kupanje samo jednom mjesečno. Odlazak na spavanje ne prije ponoći. Mora da se radi o skupini luđaka – rekao je i kratko se zamislio. – Ili... djeci?

Bannor ga nije ni pogledao. Po izrazu njegova lica činilo se da je našao što je tražio. Sporo se osmjehnuo i polako kimnuo glavom.

– Ako je ovo samo jedna od njihovih spački, bojim se da ne razumijem njihov zadnji zahtjev – rekao je Hollis. – Traže vašu bezuslovnu predaju.

– Ah, uskoro ćeš razumjeti – odvratio je Bannor i pozvao ga da pogleda kroz prozor. – Pogledaj Desmonda – rekao je.

Hollis je upro pogled u momka. Doista, na prvi pogled reklo bi se da je to Desmond. To je zacijelo i Bannor prvo pomislio. Ali ne, bila je to Willow, u širokoj tunici i hlačama, s kapom nisko nabijenom na čelo. Pogled joj je bio uperen ravno u njih, izraz lica ledeno odlučan. U ruci je još uvijek držala luk; nije se čak ni trudila prikriti da je ona bila ta koja je odapela strijelu u prozor Bannorove sobe.

Hollis je smeteno odmahnuo glavom. – Po svemu sudeći, vaša supruga im se priključila – rekao je, trudeći se da ne prasne u smijeh. – Ako mislite pobijediti u toj igri, morat ćete smisliti neki uistinu dobar plan.

112

Book as passion & BalkanDownload

Bannor se rukama oslonio na prozorsku klupčicu i polako odmahnuo glavom. – Ovo nije igra, dragi prijatelju – rekao je i naglo se okrenuvši, zagledao se u njega pogledom iz kojeg su frcale iskre. – Nego rat.

113

Book as passion & BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE Drugog dana bitke, Bannor je naredio Hollisu da postroji njegove vojnike pa čvrsto stisnute čeljusti stao ispred njih i okružio ih pogledom. Situacija je bila ozbiljna. Njegovi pijuni priključili su se crnoj kraljici. Nije mu bilo druge nego uključiti u bitku svoje odane vitezove.

– Opakiji su i lukaviji od bilo kojeg neprijatelja kojega smo ikada imali – odlučno je izgovorio. – Nemilosrdni su i neće se časno boriti. Nemojte ih podcijeniti.

Dan prije, nekoliko njegovih vojnika pokušalo se ljestvama popeti do južnog tornja, no zlatokosa vragolanka vilama je odgurnula ljestve, tako da su svi završili na stražnjicama.

Na stranu i to što su još uvijek pomalo šepesali, no više od svega boljela ih je ranjena taština.

– Ovakva pobuna ne može se više tolerirati. Krajnje je vrijeme da zbijemo redove i jednom za svagda stanemo na kraj njihovu teroru. I to brzo i učinkovito.

S time su se zacijelo svi slagali, osobito nakon što su doživjeli gađanje kravljom balegom iz katapulta koji im je dječurlija ukrala pred nosom.

– Moramo razmišljati poput njih – nastavio je Bannor. – Otkriti njihove slabe točke. Ne ustručavajte se udariti ih ispod pojasa – rekao je i na trenutak pomislio što bi sve činio

114

Book as passion & BalkanDownload

Willow ispod pojasa, kad bi mu se za takvo što pružila prilika. – Moramo biti spremni uporabiti svako oružje. Budite dovitljivi i otkrijte njihove najdublje, najmračnije tajne – promuklim glasom je izgovorio i ponovno zašutio, zamišljajući kakve bi sve tajne mogao otkriti kad bi svukao svoju suprugu i...

Začuvši kako je Hollis pročistio grlo, hitro se pribrao.

– Ako sam dobro razumio, gospodine, želite da uhvatimo vaše pješake i dovedemo vam ih? – upitao je Darrin, vojnik koji se jedanaest godina borio s njim i postao jedan od njegovih glavnih pomoćnika.

– Ne – odvratio je Bannor. – Želim da zarobite njihovu kraljicu.

Vojnici su se počeli nesigurno pogledavati.

– A zatim? – upitao je Darrin. – Što ćemo s njom?

Bannor se zagledao u južni toranj. Zastava s njegovim amblemom, koja se tamo ponosno vijorila otkad je prije trinaest godina primorao polubrata da se povuče iz zamka, bila je skinuta. Njegova supruga i djeca time su mu nedvojbeno poručili da taj dio teritorija ne pripada njemu.

– Dovedite ju k meni – odvratio je i osmjehnuo se, na način koji bi svakome utjerao strah u kosti.

Willow je kratko zadrhtala i povukla se od prozora.

Poželjela ga je zatvoriti rebrenicama, no nažalost, nije ih bilo.

Naime, staklo se činilo previše krhkim da bi je zaštitilo od Bannorova prijeteća pogleda.

Nije mogla čuti što je rekao vojnicima, no itekako je mogla pretpostaviti. Sudeći po njegovu odlučnom držanju, prije bi umro

115

Book as passion & BalkanDownload

nego se povukao i priznao poraz. Za njega, bila je to borba na sve ili ništa.

Naglo se okrenula, stavila ruke na kukove i pogledom okružila svoje vojnike. Za razliku od Bannorovih, nisu mirno stajali pred njom, pogleda uperenih pred sebe, nego su veselo pričali i smijali se, a katkad se i svađali. Prije nego što je otkucalo podne, morala je prekinuti dvije tučnjave i zaustaviti jednu poplavu suza. Onu, koju je Beatrix zamalo prouzročila kad joj je naredila da izreže noge stola na triješče, i od toga načini strijele.

Naravno da je držala uvredljivim prihvatiti se posla koji bi mogao naštetiti njezinim noktima.

Duboko uzdahnuvši, Willow je svrnula pogled k nebu i u mislima se ispričala Mary i Margaret, Bannorovim pokojnim suprugama, zbog štete počinjene u sobi u kojoj su nekada živjele. Bila je potpuno demolirana.

Kell i Edward su sa zida otrgnuli dvije trake purpurne svile i svezali ih preko tunika, poput pojasa. U cilju postavljanja barikada, Ennis i Hammish izgurali su iz sobe sve osim najnužnijeg pokućstva, i bacili ga niz stube. Pritom je, dakako, nastradao norveški pod. Mary i Mary Margaret su pak, baldahin izrezale na uske trake za zavoje. Istina nitko nije bio ozlijeđen, no Willow je držala da je bolje pripremiti se i za takve slučajeve.

Mlađa djeca čupala su perje iz madraca. Naime, Desmond je došao na đavolsku zamisao da ga pomiješa s ljepilom i time gađa vojnike.

Djeci ionako nije trebao krevet. Spavala su na podu, umotana u pokrivače; baš poput vojnika.

Prošle noći, Willow im se pridružila. Čudno, ali to joj se prilično svidjelo. Bilo je u tome nečeg utješnog, neka vrsta

116

Book as passion & BalkanDownload

zajedništva kakvo dotad nije poznavala. Doista, otkad se zbližila s njima, odlično se zabavljala. Kao što već odavno nije; još od vremena kad je bila djevojčica.

Kako se i ne bi zabavljala? Svaki dan otkrivala je nešto novo i uzbudljivo. Primjerice, da se iz njezinog ormara može ući u tajni prolaz. I da su svi tajni prolazi povezani, baš kako joj je Desmond i rekao. To im je omogućavalo da neopaženo izađu iz zamka i jednako tako vrate se u njega. Bannor je možda bio odličan strateg, no što mu je to vrijedilo kad su Willow i njegova djeca mogli saznati sve njegove planove, prije no što dođe u priliku provesti ih u djelo.

Pomislivši to, Willow se široko osmjehnula. Jasno, nije mogao znati da ga špijuniraju. Možda bi i znao da se manje bavio ratnim igrama sa svojim vojnicima i igrama u krevetu sa seoskim ženama. Doista, bilo je žalosno što ne poznaje ni tajne vlastita zamka.

Ušavši u sobu kroz taj tajni prolaz, Desmond se teatralno naklonio Willow. – Kapetan garde se javlja na dužnost.

Desetogodišnja Mary dobacila mu je pogled negodovanja. – Ne vidim zašto bi baš ti trebao biti kapetan.

pun

– Jer sam najstariji.

– Ne, nisi – pobunila se Beatrix, visoko podigavši nos. – Ja sam starija od tebe – dometnula je. Zapravo, bili su vršnjaci, no on je u usporedbi s njom izgledao sitan.

Uspravio se, no činilo se da ne može otrgnuti pogled od njezinih bujnih grudi. Rumenilo mu je naglo navrlo u pjegave obraze. – Ti ne možeš biti kapetan garde. Cura si, a usto i služavka.

Willow je znakovito pročistila grlo.

117

Book as passion & BalkanDownload

– Oprosti, Willow – hitro je rekao Desmond i napokon svrnuo pogled s Beatrixinih grudi. – Ali, ti nisi neka obična cura.

Nego naša generalica. I moram ti reći što sam upravo čuo.

Naravno, njegova braća i sestre odmah su se okupili oko njih kako bi i oni čuli novosti.

– Što? – upitala ga je Willow.

Nervozno je pogledao preko ramena, kao da se boji da će neki od očevih vojnika izaći iz ormara. – Bio sam u tajnom prolazu iza kuhinje i čekao priliku da ugrabim jednog od zečeva s ražnja, kad sam čuo da im je naš neprijatelj naredio da ubuduće svu hranu spremaju u ostavu i drže ju pod ključem – rekao je i na trenutak dramatično zašutio. – Naumio je izgladnjeti nas i tako nas prisiliti na predaju.

Svi su se zgranuli, no Hammish je izgledao kao da će se onesvijestiti. Očito, mogao je podnijeti svaki udarac a da i ne trepne, no pri pomisli da neće imati što jesti, sva krv nestala je iz njegovih bucmastih obraza.

Willow ga je zaštitnički zagrlila. Za razliku od Gerte i Harolda, koji bi se smjesta izvukli iz njezina zagrljaja, Hammish se još više stisnuo uz nju. Potapšala ga je po ramenu i u nevjerici odmahnula glavom. Jedva je mogla vjerovati što je čula.

Kojeg li čudovišta, pomislila je. Izgladnio bi vlastitu djecu. A mislila je o njemu kao o princu. Kako da ne! Ako i jest princ, onda je princ tame.

– Ne brini, mili – rekla je Hammishu i kratko mu promrsila kosu. – Nekako ćemo se snaći. Kunem ti se, nećemo skapavati od gladi.

Kratko je kimnuo i zagledao se u vranu na Desmondovu ramenu.

118

Book as passion & BalkanDownload

Desmond ga je ošinuo pogledom i pomilovao pticu po krilu. – Zaboravi – ljutito je promrsio. – Ako već moramo nekoga pojesti, onda ćeš to biti ti. Na tebi ima najviše mesa.

– Takvo što neće biti potrebno – rekao je Edward prije nego što je Willow stigla reći da nitko od njih neće biti pojeden.

– Uvijek mogu uloviti nekoliko golubova.

– Ja ne jedem golubove – s gađenjem je promrmljala Beatrix.

– Rekla si da ne jedeš ni ribu iz smrdljivog potoka, pa si ju jučer ipak jela – podsjetio ju je Desmond.

– Odlična zamisao, Edwarde – pohvalila ga je Willow, potrudivši se prikriti da ju pomisao na jedenje golubljeg mesa ni najmanje ne privlači. – Možemo ih ispeći na vatri u kaminu. Margery i Colm mogli bi okretati ražanj. Četverogodišnji blizanci oduševljeno su zapljeskali.

– Ima još nešto što moraš znati, Willow – istaknuo je Desmond, smrtno ozbiljnim glasom.

Svi su utihnuli.

– O čemu se radi? – upitala je Willow.

– O tebi. Naš otac rekao je vojnicima da se prije svega potrude zarobiti tebe.

Willow se ukočila. Djeca su izmijenila prestrašene poglede.

– To se ne smije dogoditi – prošaptala je Mary. – Priča se da strašno postupa sa zarobljenicima.

– Da – rekao je Ennis. – Odsiječe im glavu i užetom je sveže za sedlo.

– Ili ih žive zakopa u zemlju – dometnuo je Kell.

– Neki kažu da ih kuha u kotlu i poslije im siše srž iz kostiju – rekao je Edward i kratko se nasmijao. – Možete li to zamisliti?

119

Book as passion & BalkanDownload

– Oh, Willow – plačnim glasom rekla je Mary Margaret i stisnula se uz nju. – Što ako te pojede?

Drhtavom rukom Willow ju je pomilovala po glavi. Nije joj željela reći da postoje mnogo gori načini na koje muškarac može kazniti ženu.

– Ako te zarobi, ponudit ću mu sebe u zamjenu – rekla je Beatrix.

Willow bi možda i cijenila njezinu plemenitu namjeru da nije opazila kako je oblizala ružičaste usnice.

Desmond se glasno nasmijao. – Platio bi nam da te uzmemo nazad!

– Lijepo od tebe, Bea – hitro je rekla Willow. – No potrudit ću se da me lord Bannor ne zarobi. Štoviše, sigurna sam da ćemo ga poraziti. To je samo pitanje vremena. Morat će se predati.

– I, što ćeš tada s njim? – upitao ju je Desmond.

Willow se na trenutak namrštila pa u nedoumici slegnula ramenima. Tek tada je shvatila da o tome dotad uopće nije razmišljala. Četvrtog dana rata Willow i Desmond skutreno su stajali priljubljeni jedno uz drugo kako bi istodobno mogli viriti kroz uski prorez izdubljen u zidu sjevernog tornja.

Za razliku od njezine, Bannorova soba bila je spartanski oskudna. Zidovi su bili goli, bez ijedne tapiserije kakve su se mogle vidjeti posvuda po zamku. Prozori su se zatvarali teškim rebrenicama koje su cviljele i škrgutale pod svakim jačim naletom vjetra. Stol i stolice bili su pretrpani knjigama, papirima i zavidnim arsenalom oružja. Izuzev najmanje pola

120

Book as passion & BalkanDownload

tuceta mačeva i sablji, bila je tu i hrđava drška drevnog mača, veliki samostrel te nekoliko buzdovana i štitova.

Bannor si nije želio dopustiti ni luksuz poput kreveta; umjesto toga spavao je na slamarici ispod jednog od prozora.

Mogao ju je barem staviti kraj kamina, pomislila je Willow, prilično iznervirana njegovom sklonošću samoodricanju. Najzad, zahladilo je. No da, rijetko kada palio je vatru, a pokrivao se samo jednim tankim pokrivačem. Činilo se da udobnost drži slabošću i trudi se lišiti svega osim najnužnijeg.

– Dolazi – prošaptao je Desmond, gurnuvši je laktom u rebra.

– Nadajmo se da je Hollis s njim i da ćemo čuti njihove planove – tiho je odvratila.

Nije se mogla ne upitati kako će se osjećati bude li sa sobom doveo neku od seoskih žena. Možda jednu od onih s kojima je već imao djecu.

No bio je sam. Zasunom je zatvorio vrata pa zastao nasred sobe i protrljao vrat. Djelovao je pomalo umorno, i na neki način, kao da bi želio da to netko učini umjesto njega. Svrnuo je pogled na stol prepun papira, duboko uzdahnuo pa prišao prozoru, otvorio ga i zagledao se u hladno zvjezdano nebo. Prisjeća li se svojih pokojnih žena? Ili se podsjeća da je ljubav slabost protiv koje se treba boriti i da samo slabići pate zbog ljubavi?

Malo zatim, zatvorio je rebrenice i počeo otkopčavati jaknu.

Desmond se odmaknuo od zida i nezadovoljno odmahnuo rukom. – Idemo – rekao je. – Nema se što za čuti i vidjeti.

Willow se s time baš i ne bi u potpunosti složila. Jer, od pogleda na Bannorova široka ramena i mišićava prsa, tijelom joj

121

Book as passion & BalkanDownload

je prostrujala čudna toplina. Ni uz najbolju volju nije se mogla natjerati da ode.

– Slobodno idi – rekla je Desmondu. – Ja ću još malo ostati. Želim otkriti njegove slabosti – objasnila je, gledajući kako Bannor svlači košulju preko glave. A kad je hitro svukao i hlače, došla je do zaključka da je savršeno građen. Od glave do pete.

Desmond je slegnuo ramenima. – Kako god želiš. Ali pripazi da se ne otkriješ. Ne smiješ mu dopustiti da te zarobi – rekao je i tiho se udaljio.

Ostavši sama, Willow se prilično ozlojeđeno morala suočiti s činjenicom da već jest zarobljena. Jer nije mogla svrnuti pogled s njegovih, pod svjetlošću svijeće brončanih prsa, prekrivenih tamnim dlačicama. Ni s njegova muževna lica. Bilo je u njemu nešto isposnički melankolično, čak i ranjivo. Trenutak potom se okrenuo, priuštivši joj pogled na svoja glatka leđa. A zatim se, na njezino zaprepaštenje, svukao do gola i legao na slamaricu. Izgledao je poput neke moćne, veličanstvene životinje, potpuno opuštene i nesvjesne da ju netko promatra u trenutku kad se sprema na počinak.

Tek kad se okrenuo na bok i prebacio pokrivač preko kukova, Willow se primorala odmaknuti od zida. Srce joj je divljački lupalo i jedva je uspijevala doći do daha, kao da je on progonio nju i vrebao ju iz sjene, a ne ona njega.

Kako god bilo, jedno je bilo sigurno: nije otkrila njegove slabosti. Ali jest svoje.

122

Book as passion & BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE

Petog dana, Bannor se kamenim stubama spustio do velike ostave koja se nalazila tik do vinskog podruma. Skrivajući se u sjeni, osluškivao je kako neki štakor, bez imalo srama, prekapa po namirnicama.

Nije se više mogao zavaravati. Postalo je i više nego no očito da ima izdajicu u vlastitim redovima. Štoviše, i Darren je to potvrdio.

– Bili ste u pravu, gospodine – rekao mu je, ranije te večeri.

– Od zadnje provjere, nestala su dva koluta sira, ploča slanine, pet štruca kruha, bačvica usoljene ribe i jedna dimljena šunka.

– Znao sam! – uskliknuo je Bannor, lupivši šakom o dlan.

– Netko im donosi hranu. Razmažena deriščad poput njih ne bi izdržala tri dana gladovanja. Podigli bi bijelu zastavu već prve večeri. To je barem jasno kao dan – rekao je i zagledao se u njega pogledom iz kojeg su frcale iskre.

Darren se nagonski povukao korak unatrag. – Ali, ostava je cijelo vrijeme bila zaključana, kao što ste i naredili – rekao je, bespomoćno slegnuvši ramenima. – Nitko tamo nije mogao ući bez ključa. Možda bih trebao postaviti stražu i...

– Ne – odvratio je Bannor i kratko se počešao po bradi. – Osobno ću se time pozabaviti.

123

Book as passion & BalkanDownload

Darren mu se naklonio i požurio prema vratima, no prije nego što je izišao, Bannor ga je zaustavio, upitavši ga što mu je to u kosi.

– Guščje pero, gospodine – s uzdahom je izgovorio Darren. – Vaša djeca pomiješala su perje s ljepilom. Time su sinoć gađali svakog vojnika koji je prošao dvorištem.

Za hrabrog i ponosnog vojnika poput njega, bilo je ti uistinu grozno poniženje. Bannor je to i predobro znao. To ga je još više učvrstilo u odluci da pronađe izdajicu koja malim nevaljalcima kriomice donosi hranu.

Kad je šuškanje u ostavi utihnulo, priljubio se uz zid polumračnog hodnika i položio ruku na držak mača. Trenutak potom, netko je izišao iz ostave, zalupio vratima i zaključao ih.

Vidjevši tko je izišao iz ostave Bannor je u nevjerici odmahnuo glavom, a zatim se ironično osmjehnuo.

Pričekao je da mu se izdajica približi pa izišao iz sjene. – Dobra večer, Fiona – rekao je. – Zar si ogladnjela?

Zaprepašteno je vrisnula i ispustila sve što je nosila u rukama.

– Bogu hvala što u naručju nisi držala dijete – rekao je Bannor i zagledao se u hranu rasutu po podu. – Mesna pita, dimljeni goveđi jezik i jabuke. Tko bi pomislio da tako puno jedeš?

– O, da – rekla je, besramno ga gledajući u oči. – Oduvijek sam imala dobar apetit.

Bannor je ironično podigao obrvu. – Doista. Štoviše, zadivljen sam što ti je u manje od tri dana uspjelo pojesti dva koluta sira, cijelu ploču slanine, dimljenu šunku i pet štruca kruha. Ah da, ispraznila si i bačvicu usoljene ribe!

124

Book as passion & BalkanDownload

Podigla je ruke u znak predaje. – Priznajem, kriva sam.

Neću se protiviti ako naredite stražarima da me bace u tamnicu.

Ne gospodine, neću reći nijednu jedinu riječ! Zavrijedila sam da me štakori požderu do kosti jer sam krala hranu za vašu djecu – rekla je i rubom pregače otrla suze iz kutova očiju. – Ionako više neću dugo poživjeti.

Bannor je zakolutao očima, iznerviran njezinom teatralnošću. – Ne budi smiješna. Nemam namjeru baciti te u tamnicu zato jer si nosila hranu mojoj djeci. Iskreno rečeno, ne mogu ti ni zamjeriti što si stala na njihovu stranu. Najzad, ti si bila ta koja ih je doslovce sama podigla na noge.

– Vaša djeca! Što uopće znate o njima, gospodine? – ljutito je upitala ošinuvši ga pogledom. – Od malih nogu učila sam ih da budu samostalni i snalažljivi. Edward je sposoban sve njih hraniti ribom i golubovima. Možete biti sigurni da ne bi umrli od gladi – rekla je i hrabro se uspravila pred njim, tako da joj je vrh glave sada dosezao do polovice njegovih prsa. – Nisam to činila zbog njih. Nego zbog nje.

– Zbog... nje? – smeteno je upitao Bannor.

– Da. Zbog vaše supruge. Iskreno ju žalim i vjerujte mi, nisam jedina. Većina služavki zgrožena je načinom na koji se odnosite prema njoj.

– Hm, da – promrmljao je. – Pretpostavljam daje to razlog što mi odjeća s pranja dolazi bez gumba.

Fiona je nagnula glavu u stranu i oštro se zagledala u njega.

– Sjećate li se našeg susreta one večeri kada ste vi i vaši vojnici upali u zamak?

– Teško da bih to mogao zaboraviti – odvratio je i kratko se osmjehnuo. – Raspalila si me tavom po glavi.

125

Book as passion & BalkanDownload

Budući da vojnici njegova brata nisu imali volje pružiti osobit otpor, Bannor je zamak osvojio tako da je sa svojim vojnicima gotovo ušetao kroz zidine. Najžešći i najopakiji protivnik zapravo ga je dočekao u kuhinji. Bila je to Fiona koja ga je jednim dobro odmjerenim udarcem oborila s nogu.

– Mislili smo da ćete nas poklati i zamak razoriti do temelja – rekla je Fiona slegnuvši ramenima. – Svi su o vama govorili kao o opakom ratniku. Bila sam sigurna da ćete mi, čim se priberete, golim rukama otkinuti glavu s ramena. Umirala sam od straha!

– Koliko me sjećanje služi, bila si jednako drska kao i sad.

Još si me i optužila da ti je zbog mene otpala drška s tave! – rekao je i glasno se nasmijao, kao i onda kada je to čuo. – A onda si kleknula pred mene, privukla mi glavu na svoje grudi i rekla mi da ti je uistinu žao što si me tako jako udarila i da se iskreno nadaš da zbog toga neću prolupati.

– Na kraju sam ipak stala na vašu stranu. Svima sam jasno i glasno stavila do znanja da nema većeg kopilana od vašeg brata, mada je za razliku od vas rođen u bračnoj zajednici, i da vam možemo samo zahvaliti što ste nas spasili od njega.

Bannorov polu brat bio je jezivi tiranin, kao i njegov otac.

Gotovo svi su odahnuli kad su ga se riješili. – Svjestan sam toga i oduvijek sam ti bio zahvalan na pomoći – rekao je. – Da nisi stala na moju stranu, ljudi me ne bi tako lako prihvatili.

Kratko je kimnula, ne trudeći se prikriti da joj godi njegova pohvala. – Oduvijek sam vas cijenila zbog vašeg odnosa prema prvim dvjema suprugama. Nikada mi niste pružili razlog zbog kojeg bih požalila što sam vas podržala – rekla je visoko podigavši kažiprst. – Da budem iskrena, nikad dosad!

126

Book as passion & BalkanDownload

Jedva se uspio suzdržati da ne pogne glavu poput malog nevaljalca. Lakše bi podnio i kraljev prijekor nego njezin.

– Stidim vas se – nastavila je Fiona, a na njegov užas, glas joj je počeo podrhtavati. – Dopustili ste djeci da rade budalu od vaše supruge. Kad se samo sjetim kako je ušla u dvoranu, od glave do pete zalivena medom... a što ste vi učinili? Ama baš ništa! Ponašali ste se kao da se ništa nije dogodilo!

Raširio je ruke u namjeri da je zagrli no prije nego što je to stigao učiniti, naglo se okrenula i glasno jecajući pojurila prema stubama.

Potresen, Bannor se naslonio na zid i zdvojno odmahnuo glavom. Cijeloga života trudio se ni po čemu ne biti nalik svojem ocu. A unatoč tomu, duh vraškog starca proganjao ga je na svakom koraku. Šteta što je umro prije nego što je osvojio njegov zamak.

Rado bi mu pritisnuo vrh mača uz vrat i prisilio ga da mu preda svoje najdraže blago. Izbjegao je tu sudbinu tako što je umro u naručju prsate sluškinje, završivši život u trenutku kad je svršio. Ljudi su poslije pričali da mu je ud i u smrti bio čvrst kao i za života. Legenda o starom uspaljenom jarcu dodatno je ukrašena činjenicom da je služavki uspio napraviti zadnje od svoje brojne kopiladi.

Kopiladi koja se raštrkala uzduž i poprijeko cijele zemlje.

Gledajući sluge i seljane, Bannor se neprestano pitao ima li među njima njegove braće i sestara.

Provukao je prste kroz kosu. Možda Fiona ne bi tako mislila o njemu, kad bi znala koliko se trudi iskupiti grijehe svoga oca, i koliko ga košta ta teška bitka sa samim sobom.

127

Book as passion & BalkanDownload

Uvijek se ponosio časno dobivenim bitkama na bojnom polju. No s Willow si nije mogao priuštiti časnu borbu. Pogledao je prema stubama uz koje je Fiona otrčala gušeći se u suzama, Očito, Willow je u njegovu taboru uspjela pronaći odanu saveznicu. Možda je došlo vrijeme da i on u njezinu pronađe jednu. Šestog dana rata, Beatrix se kroz tajni prolaz iskrala iz zamka. Izišavši, pogledala je lijevo i desno kako bi se uvjerila da u blizini nema Bannorovih stražara pa podigla rub suknje i duboko udišući ledeni zrak, potrčala preko poljane.

Više nije mogla izdržati ni trenutka u društvu nabusite Bannorove dječurlije. U protivnom bio vjerojatno slatkoj maloj Mary Margaret počupala svu kosu s glave i k tome joj još svukla čarapu i ugurala je Edwardu u grlo, kako bi napokon ušutio.

Stigavši do ruba šume prestala je trčati i žurnim korakom nastavila dalje, u nadi da će joj žustra šetnja pomoći izbaciti iz sebe gomilu potisnute ljutnje. Desmond joj je jezivo išao na živce.

Stalno joj je nešto naređivao i pravio se važan kao da je on gospodar, a ne njegov otac. Jučer je prevršio svaku mjeru pa ga je oborila na pod i sjela na njega. Na njezino nemalo zadovoljstvo, pozvao je Willow u pomoć, zaboravivši da mu je ispod časti tražiti pomoć od ženske osobe.

A tek Willow! Pouzdano je sišla s uma. Zašto se jednostavno ne preda lordu Bannoru?

Na njezinom mjestu, ona bi to pouzdano učinila.

Stala je i sanjivo se zagledala u daljinu. O, da. Jasno da bi mu se predala. I podala. Ne bi imala ama baš ništa protiv toga.

128

Book as passion & BalkanDownload

– Bea? Začuvši prigušen šapat, na trenutak se ukočila od straha pa jače stisnula krajeve ogrtača i naglo se okrenula. Na vlastito nemalo iznenađenje, ugledala je lorda Bannora kako izranja iza obližnjeg stabla. Nagonski, znala je da ne gleda u ratnika nego u muškarca koji je napravio gomilu djece tko zna kojim sve ženama. U muškarca čiji je šarm jednako ubojit kao i mač u njegovoj ruci.

Oprezno se povukla korak unatrag, spremna pobjeći ako bi se za time ukazala potreba. Jer doista, s takvim muškarcem nikad se ne zna...

Ali ne. Polako je odmahnuo glavom i toplo joj se osmjehnuo.

– Nemaš razloga za strah, drago dijete – rekao je i slegnuo ramenima. – Nisam tvoj neprijatelj, iako tvoja gospodarica možda misli tako.

S neskrivenim obožavanjem zagledala se u njega. Najradije bi mu rekla da ona nije Willowina sluškinja, nego njezina polusestra. I da je zapravo nju trebao uzeti za ženu. Ipak, iz vraške odanosti prema Willow nije to učinila. No ista ta odanost nije ju spriječila da vrhom jezika ovlaži usne i spusti kapuljaču, dopustivši da joj vjetar raspusti dugu plavu kosu po ramenima. Najzad, nije li Willow rekla da si ga može uzeti ako ga želi? Prisjetivši se toga, potisnula je grižnju savjesti i čeznutljivo se zagledala u njegove blistave plave oči.

– Zašto bih vas se bojala? – mazno je upitala. – Od prvog trenutka bili ste dragi i ljubazni prema meni – dometnula je i diskretno odmakla šal sa svojih raskošnih grudi. – Želite li možda da gospodarici prenesem neku vašu poruku?

129

Book as passion & BalkanDownload

Kratko je spustio pogled na njezine grudi i zabljesnuo je osmijehom, davši joj do znanja da cijeni njezin trud. – Oh, imam nekoliko poruka za vašu gospodaricu – rekao je dubokim baršunastim glasom zbog kojeg se Beatrix odmah uspalila.

– No radije ću joj ih prinijeti vlastitim usnama.

– Zašto ste onda mene zaskočili? – u dahu je upitala, uživajući u dvosmislenosti te riječi.

– Jer bih želio ponuditi primirje – rekao je i nakratko joj namignuo. – Barem između nas.

– Između nas? – kao opijena je ponovila, zadivljena brojnim mogućnostima. – Mislite, vas i mene?

Kimnuo je.

Oprezno se osvrnula oko sebe. – Ako me Kell ili Edward vide da razgovaram sa vama...

– Hajdemo malo prošetati šumom – predložio je. – Tamo nas nitko neće vidjeti.

Oklijevala je, razapeta između odanosti Willow i privlačnosti prema lordu Bannoru. No kad se osmjehnuo i kad je vidjela neodoljivu rupicu u njegovoj bradi, odluka se nametnula sama po sebi.

130

Book as passion & BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE Rano uvečer, sedmog, i kako će se poslije pokazati, posljednjeg dana rata, Willow je klečala u polumračnom hodniku na drugom katu zamka, skupljajući strijele s kamenom popločenog poda. Beatrix je bila ta kojoj su po treći put ispale iz tobolca.

– Tako ti svega na svijetu! Što se večeras s tobom događa?

Zašto si tako nervozna? – upitala ju je Willow pa gurnula zadnju strijelu u tobolac i dodala joj ga.

Beatrix je plašljivo pogledala preko ramena i smeteno slegnula ramenima. – Ne mogu si pomoći. Imam osjećaj da ćemo upasti ravno u zamku – tiho je izgovorila je i ponovno ispustila tobolac iz drhtavih ruku.

Willow je nestrpljivo uzdahnula i zakolutala očima.

– Oprosti – prošaptala je Beatrix, iako nije izgledala osobito pokajnički.

Ponovno pokupivši strijele, Willow ih je gurnula u tobolac, prebacila ga preko svojeg ramena, uz Desmondov luk, i šutke produžila hodnikom. Zadnjih tjedan dana redovito su odlazili u večernje ratne pohode, ali nijedan nije bio važan poput ovoga. Večeras neće napasti stražu grudama od perja i ljepila.

Večeras će Bannora prisiliti na predaju.

I time mu slomiti srce. Jer ništa drugo ne bi ga toliko boljelo, ogorčeno je pomislila Willow.

131

Book as passion & BalkanDownload

Čudno, ali Beatrix je bila ta kojoj je to palo na um. Istaknula je činjenicu da je u Bannorovu kulu nemoguće prodrijeti, budući da u zidu tajnog prolaza ne postoje vrata kojima bi se ušlo u nju. Ali i da to nije jedini, a osobito ne glavni put kojim se ulazi u nju. Ako bi se u noćnim satima sakrili u hodniku koji vodi do stuba kojima se Bannor uspinje do svoje sobe u kuli, mogli bi ga lako zaskočiti i zarobiti. A tada mu neće preostati drugo nego priznati poraz i narediti vojnicima da odustanu od daljnje borbe.

Pomisao kako će se Bannor morati suočiti s činjenicom da joj je prepušten na milost i nemilost, ispunila ju je uznemirujućom mješavinom oduševljenja i straha.

Beatrix je preuzela vodstvo i odvela je do jedne od polukružnih prozorskih niša. – Hajde – rekla je. – Najbolje da ga pričekaš u ovoj.

– Jesi li sigurna? – šapatom je upitala Willow.

– Da. Ja ću se sakriti malo dalje, u slijepu arkadu.

Beatrixin plan bio je jednostavan. Čim Bannor prođe pored niše, Willow će iskočiti iz nje, uperiti luk i strijelu u njegova leđa i narediti mu da se preda. A čim se okrene prema njoj, Beatrix će iskočiti iz svojeg zaklona i odostraga ga lupiti po glavi vrećicom pijeska.

Willow bi se puno bolje osjećala kad bi se cijela ta akcija mogla izvesti uz pripomoć Desmonda i Ennisa. No tada bi ih bilo previše. Nisu si mogli dopustiti da ih Bannor otkrije. Ako ga Beatrix vrećicom pijeska ne obori s nogu čim joj se ukaže prilika za to, nadrapale su. U tom slučaju, on će zarobiti njih, to je barem bilo sigurno.

132

Book as passion & BalkanDownload

Beatrix ju je čvrsto primila za ruku. – Molim te, budi oprezna – prošaptala je. – Zakuni se da hoćeš.

Ganuta njezinom pažnjom, Willow joj se toplo osmjehnula.

– Ne brini, sve će biti u redu. On je taj koji će nadrapati, ne ja – rekla je, potrudivši se da joj glas zvuči sigurnije nego što se osjećala.

Povukle su se u svoja skrovišta. Teški oblaci zastrli su mjesec, što je bilo nadasve dobro. Uvjeravajući se da ih Bannor neće vidjeti, Willow je sjela na prozorsku klupčicu pa iz tobolca izvadila strijelu i prislonila je uz luk. Preostalo je samo čekati.

Nedugo potom, začuli su se koraci. Po svemu sudeći Bannorovi, jer jedino on mogao je koračati tako poletno i odlučno. Čekajući da prođe kraj niše, Willow se ukočila i prestala disati. Srce joj je lupalo kao da će iskočiti iz grudi, ruke joj drhtale od straha i napetog iščekivanja. Čim je Bannor prošao kraj niše iskočila je iz nje pa napela luk i uperila strijelu u njegova široka leđa. – Stanite i podignite ruke – povikala je.

Stao je i polako se okrenuo ali nije podignuo ruke. Umjesto toga zabljesnuo ju je osmijehom koji radije ne bi vidjela. Ah, daje barem ružan kao vrag, pomislila je. Tada bi joj bilo puno lakše. I kad je barem ne bi tako gledao. Žalosno ali istinito, pod njegovim pogledom topila se od miline.

Ipak, brzo se pribrala. – Predajte se – odlučno je izgovorila.

– Došlo je vrijeme da položite oružje. Izgubili ste.

– Što biste željeli da položim pred vaše noge, gospo? – upitao je, gledajući je ravno u oči. – Moj mač ili moje srce?

Glasno se nasmijala ne znajući je li takva količina bahatosti zavrijedila prezir ili divljenje. – Mač – rekla je. – Ne dvojim da bi mnoge žene radije uzele vaše srce, no meni ono ne treba.

133

Book as passion & BalkanDownload

– Ako je tako, dobit ćete što želite – odvratio je pa isukao mač iz korica i spustio ga na pod između njih. – Ne biste ubili nenaoružanog čovjeka, zar ne? – trenutak potom je upitao.

– Ne ako ne bih morala – rekla je, smetena što se tako lako predao. No kad već jest, na njoj je bio red da časno spusti luk, pa je tako i učinila.

– Moram priznati da sam znatiželjan – rekao je. – Sad kad ste me zarobili, što namjeravate sa mnom? Tražiti otkupninu od mojih vojnika? Baciti me u moju vlastitu tamnicu? – upitao je i zločesto se osmjehnuo. – Ili ćete me uporabiti za zabavu... u postelji?

Ponovno je podignula luk. To ga nije omelo da zakorači prema njoj. Malo je nedostajalo da se nagonski povuče, no vidjevši da je Beatrix izišla iz svojega zaklona, ohrabrila se i ostala stajati na mjestu. Zabacila je glavu – u čemu je doista počela uživati otkad joj od kose nije ostalo ništa osim kratkih uvojaka – i ponovno se glasno nasmijala. – Zadovoljit ću se vašom predajom – rekla je. – Ništa drugo mi ne treba.

– Ah, predaja katkad može biti jednako slatka kao i pobjeda – rekao je i prišao joj još korak bliže.

Povukla se korak unatrag. Ne bude li Beatrix požurila, morat će ga zaustaviti strijelom ili se predati.

No bila je dovoljno brza. Čudno, ali trenutak prije nego što je zavitlala vrećicu i pogodila ga njome u glavu, Willow ga je zamalo upozorila na opasnost. Vidjevši kako se srušio pred njezine noge, kratko se trgnula pa brzo kleknula kraj njega i okrenula ga ne leđa. Što, uzgred rečeno, nije bilo nimalo lako učiniti.

134

Book as passion & BalkanDownload

Beatrix je naglo problijedjela. – O, Bože – šapnula je. – Jesam li ga ubila?

– Ne budi smiješna – odvratila je Willow. – Fiona kaže da mu je glava tvrda kao kamen. Nije mu ništa, samo je omamljen – objasnila je, čeznutljivo se zagledavši u njegovo preplanulo lice.

Zatvorenih očiju i poluotvorenih usta, izgledao je prilično ranjivo.

I protiv svoje volje morala je priznati da je neodoljivo privlačan. Često je sanjarila kako promatra svog princa dok spava. I kako mu nježno odmiče uvojak s čela pa spušta malen poljubac na...

– Jesi li sigurna da nije mrtav? – sumnjičavo je upitala Beatrix.

Willow se naglo vratila u stvarnost. – Jasno da nije – odvratila je i u nevjerici odmahnula glavom, shvativši da ga je zamalo poljubila.

– Bit će najbolje da pođem po Desmonda – rekla je Beatrix.

– On će znati što dalje.

Willow ju je iskosa pogledala. – Još jutros si tvrdila da je umišljeni glupan koji samo misli da nešto zna, a zapravo nema pojma ni o čemu – podsjetila ju je.

– Možda se u međuvremenu opametio – odvratila je Beatrix i hitro ju zaobišavši, požurila niz hodnik.

– Čekaj – viknula je Willow za njom. – Ne idi! Ne možeš me ostaviti samu... – pobunila se svrnuvši pogled na Bannora. – S njim – tiho je dodala.

Uzalud, jer Beatrix se već udaljila. Kako su stvari stajale, ostala je sama s njim. Sto će sad? Sanjarila je o tome kako će ga zarobiti, a sad kada joj se ta želja ostvarila, nije imala pojma što bi s njim. No jedno je barem bilo sigurno – ni na koji način ne bi mu

135

Book as passion & BalkanDownload

mogla nauditi. Kako bi mogla? Čak i ovako bez svijesti, izgledao je hrabro i plemenito. I izrazito muževno.

Znala je da ne bi trebala tako misliti o njemu. Ali nije si mogla pomoći. Sto ako si dopusti samo jednu malu slabost i barem nakratko se pretvara da je on muškarac o kakvom je sanjarila?

Ionako to nitko ne bi saznao. Preplavljena grizodušjem, na trenutak je pogledala preko ramena pa drhtavom rukom odmaknula svilenkasti pramen kose s njegova čela i spustila malen poljubac na njegove usnice.

No prije nego što se stigla povući, zagrlio ju je oko vrata i požudno je poljubio. Ni trenutka nije oklijevao ni gubio vrijeme na iščekivanje njezina pristanka. Jednostavno je učinio što je želio i natjerao ju na predaju. Ponio se prema njoj kao prema razmaženom djetetu i u tren oka srušio njezinu obranu, pokazavši joj tko je zapravo gazda i tko vodi glavnu riječ.

I da je htjela ne bi mu se mogla oduprijeti. Jer topila se od miline. Jedino što je mogla, bilo je jače se priljubiti uz njega. Voljno i željno pretvorila se u njegovu zarobljenicu, upravo u ono što se svojski trudila ne postati.

Kad joj se napokon smilovao, nije imala snage čak ni podići glavu. Srce joj je tuklo kao da će iskočiti iz grudi. Kao i njegovo.

Na uhu je mogla osjetiti njegov ubrzani dah.

Najzad, podigla je glavu i ošinula ga pogledom, ljutita na sebe koliko i na njega.

Pobjednički joj se osmjehnuo i promrsio njezine kratke uvojke. – Mat – rekao je i skočio na noge.

136

Book as passion & BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE Čvrsto je držeći za ruku, Bannor je Willow vukao uz stube, preskačući po dvije odjednom, sto je značilo da i ona mora jednako tako preskakati stube ako misli održati korak s njim, a što je u konačnici uistinu bilo krajnje nedolično za žensku osobu koja pouzdano nije mala djevojčica. Daleko od toga da nije bila u iskušenju ukopati se na mjestu, no znala je da joj to ne bi pomoglo, jer u tom slučaju bi ju poput vreće prebacio preko ramena.

Još uvijek je kiptjela od bijesa što se najzad ispostavilo da je on nju zarobio. Pogotovo nakon što je shvatila da je naivno upala u zamku i da Beatrix nije bila onako smušena zato jer se bojala, nego zato jer se stidjela. Nije smjela povjerovati toj maloj prefriganoj namiguši. Kao da nije znala kakva je! Pogotovo joj nije smjela vjerovati znajući kako Bannor djeluje na žene.

Po ulasku u njegovu sobu, zalupio je vratima, spustio zasun pa podigao tešku klupu od hrastovine i stavio je do vrata.

A zatim je isto učinio sa stolom.

Poruka je bila savršeno jasna. Nitko je neće moći spasiti. S tom nadom može se oprostiti.

Okrenuo se i bez riječi se zagledao u nju, što je bilo gore nego da je bjesnio. Willow se skamenila od straha. Što će sada biti? On je njezin muž. Ona je njegova žena. Ako bi ju želio istući zbog pobune protiv njega, mogao bi. I kralj i Crkva bi to odobrili.

137

Book as passion & BalkanDownload

Jednako tako, nitko mu ne bi zamjerio ako bi ju bacio u tamnicu. Čak ni ako bi tamo do kraja života ostala živa zakopana. Ako bi ga, pak, ta pomisao živcirala, mogao bi je se riješiti nesretnim slučajem. Primjerice, mogla bi pasti kroz prozor. Ili upasti u bunar. No postojalo je nešto čega se plašila više od ičega. Što ako je ponovno poljubi?

Zadrhtala je, koliko od straha, toliko i od žudnje. Protiv takve kazne ni uz najbolju volju nije se mogla obraniti. Ako je ponovno poljubi, prepustit će mu se i tako izdati ne samo svoje prijatelje, nego i svoje srce. Srce, za koje se zaklela da će ga čuvati od trenutka kad je shvatila da on nema srca.

Nastavi li ovako zuriti u nju, sve će mu priznati, a da je i ne pita. Priznat će mu da je ona bila ta koja je njegovom moćnom konju uplela ružičastu vrpcu u grivu i rep. I reći će mu da je zamak pun tajnih prolaza i da se u mnoge sobe može viriti kroz rupice u zidu pa tako i u njegovu. I da ga je kroz tu rupicu promatrala kako se svlači, i da ga je nakon toga svake noći sanjala, što joj je zacijelo bila kazna zbog nemoralnih misli o njemu.

Ugrizla se za donju usnicu i u mislila se počela moliti da uspije izdržati njegov uporan pogled.

Kad je napokon progovorio, nije rekao ništa od onoga što je očekivala.

– Zašto ste me poljubili, gospo? – upitao je, tonom kao da ga je to mučilo više od svih podvala koje mu je priredila.

Budući da je to bilo jedino pitanje na koje se nije usudila odgovoriti, nije joj preostalo drugo nego prijeći u napad. – Zašto ste vi mene poljubili, gospodine?

138

Book as passion & BalkanDownload

– Jer neovisno o vašem djetinjastom ponašanju, niste dijete pa da vas prebacim preko koljena i nalupam po stražnjici – rekao je i odmjerio je od glave do pete. – U svakom slučaju, tako ne izgledate.

– Ako ste me tim poljupcem naumili kazniti, ne usuđujem se ni pomisliti što tek činite ženama koje vam se ozbiljno zamjere.

Prišao joj je korak bliže i oštro se zagledao u nju. – Biste li željeli saznati?

Povukla se korak unatrag. – Kako ste naveli Beu da me izda?

Slegnuo je ramenima. – Nije bilo jako teško. Ako sam vama odbojan, to ne znači da bi se svaka žena složila s vama.

– Ako ste je i pipnuli, ubit ću vas – u dahu je izgovorila, prije nego što je shvatila da je to prazna prijetnja. Široko se osmjehnuo. – Ljubomorni ste? Tko bi to pomislio?

No moram priznati da mi se sviđate kad se zajapurite.

– Nisam ljubomorna nego zgrožena! Stidite se!

Osmijeh na njegovu licu naglo je izblijedio. – Da sam želio zavesti vašu služavku, učinio bih to. Možda sam na glasu kao pohotan, no to se ipak ne odnosi na djevojčice – rekao je i ponovno joj prišao korak bliže. – Usuđujete se koriti me zbog grijeha koje nisam počinio, a svoje ne vidite. Potaknuli ste moju djecu da mi se otvoreno suprotstave. Okrenuli ste ih protiv mene.

– Ne, nisam – ljutito je odvratila. – Sami ste ih okrenuli protiv sebe. Potpuno ste ih zanemarili. Uvjereni su da vam ni najmanje nije stalo do njih – dometnula je i okrenula glavu od njega, shvativši da je rekla više nego što je namjeravala.

139

Book as passion & BalkanDownload

Uhvatio ju je za bradu i zagledao joj se u oči. – Priznajem, pogriješio sam – rekao je. – I žao mi je zbog toga.

Naglo se odmaknula od njega no nastavila ga je gledati u oči. – Štoviše, pogriješili ste i što ste me oženili. Vjerujem da vam je žao i zbog toga.

– Jasno da jest – promuklim glasom je odvratio. – Nisam puno spavao od trenutka kada sam vas ugledao.

Willow je čvrsto stisnula usnice. Dakako, znala je da mu nije stalo do nje. No barem nije lagao, što bi ju još više povrijedilo.

– U tom slučaju, preostaje vam vidjeti što ćete sa mnom – rekla je i počela koračati amo-tamo po sobi. – Budući da vas pomisao na brak sa mnom ne privlači nimalo više od pomisli na brak s nekom krupnom brkatom seljankom, možda biste doista trebali razmisliti o celibatu – rekla je i suosjećajno ga pogledala. – No dakako, teško da biste se odrekli žena – ironično je dometnula.

– Mogli biste dopustiti Hollisu da me uzme za suprugu, no ne bismo željeli da se jadnik baš toliko žrtvuje, zar ne? – upitala je i visoko podigla kažiprst. – Znam! Jedino pravo rješenje je da me pošaljete u samostan, gdje ću do kraja života živjeti kao djevica. Najzad, to je jedino pogodno mjesto za nekoga poput mene.

Oči su mu se raširile od čuđenja. Zaustio je da nešto kaže, pa zatvorio usta.

– Dakako, nemate što reći na to. Vjerojatno se pitate otkud mi je to poznato. Jedan od vaših sinova čuo je vaš razgovor s Hollisom. Dakle, ne trudite se zanijekati.

U dva koraka prišao je kaminu, naslonio ruke na policu i pognuo glavu.

140

Book as passion & BalkanDownload

Ako već ništa drugo, barem se stidi, pomislila je Willow.

– Iskoristili ste vlastitu djecu kako biste me otjerali od sebe – nastavila je. – Ni uz najbolju volju ne mogu to razumjeti. Što vam je to trebalo? Ako ste me se željeli riješiti, mogli ste mi to jednostavno reći. Ne bih se protivila razvrgnuću našega braka. Oslobodila bih vas te mrske obveze prema meni.

Kad ju je pogledao, shvatila je da se ni najmanje ne stidi.

Nego da se svojski trudi ne prasnuti u smijeh. Oči su mu se suzile, obrazi napuhali. Krasno, pomislila je i ljutito se uputila prema vratima. No prije nego što je stigla ukloniti prepreke, Bannor je sjeo na rub stola i mrtvo hladno prekrižio ruke na prsima. Činilo se da mu više nije do smijeha. Upravo suprotno, djelovao je ozbiljnije nego ikada. – Kad sam Hollisu rekao da ne bih želio da se toliko žrtvuje, bila je to šala na njegov račun, a ne na vaš.

Otišla je do prozora i pogledom odmjerila udaljenost do kamenom popločane staze koja je okruživala zamak.

Njegov glas nemilosrdno ju je slijedio, iako ga nije željela čuti. – Nisam se mogao zakleti na celibat jer sam znao da vam ne bih mogao odoljeti.

Odbacivši skok kroz prozor kao mogućnost za bijeg, počela je lupkati po zidu u nadi da u njegovoj sobi možda ipak postoje neka vrata kroz koja se može ući u tajni prolaz.

– A u samostan sam vas želio poslati samo zato jer nisam mogao podnijeti pomisao da vas ikoji muškarac osim mene makar i prstom dotakne.

Ukočila se i prestala disati. Jer zaboravila je kako se diše.

Sanja li? Polako se okrenula i zagledala se u njega.

141

Book as passion & BalkanDownload

I dalje je sjedio na rubu stola, ruku prekriženih na prsima, kao da se brani. Bilo je u njegovu pogledu nešto ranjivo, kao i u pogledu njezina oca kad joj je posljednji put promrsio kosu i nazvao je svojom princezom. Nešto čeznutljivo a ujedno i bolno, kao u čovjeka koji je svjestan da je nešto nemoćan promijeniti.

Zakoračila je prema njemu pa naglo stala, odmahnula glavom i prasnula u smijeh.

Njezin smijeh jednako ga je zbunio koliko i očarao. Nije bio sladak, niti je zvučao poput srebrnih zvončića, kao što je mislio da će biti. Bio je dubok i zanosan, opojan poput vina.

– Znala sam da vapite za osvetom – rekla je. – No doista nisam mislila da biste bili sposobni tako okrutno se našaliti sa mnom. Stotinu puta ste gori od Desmonda, a on je na glasu po neslanim šalama.

Odmahnuo je glavom. – Ako se netko nekim našalio, onda se život pouzdano našalio sa mnom.

– Smatrate li me toliko glupom? – ljutio je upitala. – Možda u Bedlingtonu nismo živjeli ni upola toliko raskošno kao što vi živite, no ipak smo imali zrcala – rekla je i prstima prošla kroz svoje kratke uvojke. – Kosa mi je crna poput čađe. Ruke su mi grube i žuljevite, noge duge i mršave, a koljena kvrgava. A tek grudi – dometnula je i obujmila ih dlanovima. – Pogledajte ih!

Kratko se nakašljao. Hm, da... teško da bi uopće želio svrnuti pogled s njezinih čarobnih malih okruglih grudi.

Pustila ih je i bespomoćno slegnula ramenima. – Da, znam.

Nema se što reći o njima. Upola su manje od Beinih – rekla je, i unatoč bolnom izrazu lica, ponosno podigla glavu. – Dakako, za razliku od mene, ona je lijepa. Ima prekrasnu dugu plavu kosu i

142

Book as passion & BalkanDownload

velike plave oči. Koža joj je glatka i ružičasta. Da ste mi rekli kako njoj ne možete odoljeti, vjerovala bih vam.

– Ona je još dijete – pobunio se. – I doista ne bih htio ispasti neljubazan, ali nije li malo... previše punašna?

Nekoliko trenutaka Willow je bez riječi zurila u njega. – To je najljepše što mi je itko ikada rekao – najzad je izgovorila.

– Zasad – odvratio je ustavši i prišao joj. Nije se ni pomakla. Djelovala je oprezno, ali nesumnjivo zaintrigirano.

Uz sva zrcala u Bedlingtonu, upravo da ih je bilo i na stotine, Willow se u njima nikada nije vidjela. Ne doista. Bannor je bio i više nego siguran u to. Vidjela je u tim zrcalima samo odraz onoga što su zavidni tuđinci s kojima je živjela željeli da vide. Promatrala se njihovim očima i zato je mislila daje ružna.

Na svakom koraku su je omalovažavali i trudili se napakostiti joj ne birajući sredstva. Shvativši to, Bannora je preplavila srdžba u tolikoj mjeri da je došao u iskušenje zamak njezina oca ipak razrušiti do temelja i spaliti cijeli njegov posjed.

Izraz njegova lica bi ju uplašio da istodobno nije bila očarana nježnošću koju je vidjela u njegovu pogledu. Stajala je pred njim, poput mramornog kipa, čekajući da ju dodirom vrati u život.

Nije ju razočarao. Polako je podigao ruku i nježno joj promrsio uvojke. Pognula je glavu i tiho uzdahnula od užitka.

– Tvoja kosa je poput oblaka najfinijeg krzna – tiho je izgovorio. – Nema muškarca koji ne bi poželio uroniti lice u nju. A tvoja koža... – nastavio je, dlanovima joj obujmivši lice. – Zlaćana je poput meda... i zacijelo jednako slatka i mirisna. Tvoje ruke su prekrasne – prošaptao je i pomilovao je po nadlakticama pa isprepleo prste s njezinima. – Duge su i vitke, a ipak snažne.

143

Book as passion & BalkanDownload

Dovoljno snažne da me njima zagrliš i privučeš mi glavu na svoje grudi.

Požalila je svoju iskrenost. O, ne... neće valjda...

Jest, učinio je to.

Bez imalo krzmanja, kao i kad ju je poljubio, obujmio joj je dojke i palčevima joj počeo kružiti bradavicama. Gruba tkanina njezine tunike još više je pojačala sirovi užitak koji joj se poput usijanog vala razlio niz tijelo, raspalivši žudnju između njezinih bedara.

– A tvoje grudi... – promuklo je šaptao, što je samo po sebi bilo laskavije od bilo kojeg nadahnutog stiha nekog pjesnika, i s divljenjem pogledavši njezine dojke, spustio poljubac na svaku od njih.

Uplela je prste u njegovu kosu i primorala ga da podigne glavu. – Uvijek sam mislila da su moje usnice prilično... obične – rekla je, izazovno ga pogledavši.

– Bila si u krivu – odvratio je i kažiprstom joj dodirnuo usnice. – Jer predivne su – dometnuo je i spojio usnice s njezinima u poljubac posve drugačiji od prijašnjega. Usisao je njezinu gornju usnicu i počeo je nježno grickati i lickati.

Nestrpljivo je uzdahnula, žudeći osjetiti njegov jezik u svojim ustima. Ispunio joj je želju i čvrsto je privivši uz sebe, požudno je poljubio. Uzvratila mu je poljubac, prvo s oklijevanjem i sramežljivo, a potom s puno više žara. Štoviše, ovila je ruke oko njegova vrata i potpuno se prepustila vatrenoj igri njihovih usana.

Uspaljen njezinom strašću, Bannor je promuklo zastenjao i prislonio ju uz zid. Znao je da ga želi, i bio je u pravu. Jer doista, bila je posve spremna podati mu se. Za nju, bilo je to

144

Book as passion & BalkanDownload

neobično otkriće, ali ono što ju je istinski oduševilo koliko i začudilo, bila je spoznaja da ju taj hrabri i naočiti ratnik doista želi.

Nije ju morao nagovarati da ga obujmi nogama. Učinila je to nagonski, čim ju je podigao. Kad je između nogu osjetila pritisak njegova napetog uda, znala je da joj je rekao istinu. Želio ju je. Doista jest. Visoko joj podigavši kukove, rukama joj je čvrsto obujmio stražnjicu i spojio usnice s njezinima u dug požudan poljubac.

Uplašivši se da će ispustiti sjeme u gaće, poput nekog šeprtljavog neiskusnog momka, počeo joj je povlačiti hlače niz uske kukove. Istog trenutka prisjetio se da neće dugo ostati tako uski. Jer kad dijete počne rasti u njezinoj utrobi...

To ga je možda trebalo uplašiti. No začudo, umjesto toga, preplavio ga je osjećaj ponosa.

Promrsio je tihu psovku i naglo se odvojio od nje. Skliznula je uz zid i potpuno zgranuta, ostala tamo čučati.

Prišao je prozoru i naslonio ruke na klupčicu, prepustivši vjetru da mu rashladi usijano čelo.

Morao je to učiniti. Nije si mogao dopustiti čak ni da ju pogleda jer da jest, znao je da ne bi odolio njezinim vlažnim poluotvorenim usnicama i velikim sivim očima blistavim od strasti. Možda nije prekasno da ju navede na pomisao da se samo poigrao s njom i tako joj vratio milo za drago. Ali ne, ne bi mu povjeravala. Možda je mogao vladati svojim tjelesnim nagonima, no oči bi ga izdale. Fiona je uvijek govorila da mu se sve vidi u očima i da je zato užasno loš lažljivac.

Reći će joj istinu, najzad je odlučio. Nema mu druge.

145

Book as passion & BalkanDownload

– Nisam vas pokušao otjerati odavde zato što vas nisam želio, gospo – rekao je, pogleda uperena u zvjezdano nebo. – Nego zato što sam se bojao da vas se nikada neću moći zasititi.

– Zašto bi to bilo tako strašno? – upitala je, još uvijek zbunjena otkrićem da muškarac poput njega uopće želi nekog poput nje.

– Jer... – započeo je pa zdvojno odmahnuo glavom. – Jer vas ne želim učiniti nosećom.

Na trenutak je prestala disati, zatečena spoznajom da ga je potpuno krivo procijenila. Ganuta, požurila je k njemu i nježno mu dotakla ruku. – Ne biste si smjeli dopustiti postati zatočenikom vlastite tuge, ni robovati grizodušju – tiho je izgovorila. – Imate pravo na sreću. Znam da se okrivljujete jer su vaše supruge umrle rađajući vam djecu, ali...

Naglo se okrenuo i začuđeno se zagledao u nju. – Otkud vam to? Zar vam je netko to rekao?

– Zapravo ne, ali čim mi je Fiona rekla da okrivljujete sebe zbog njihove prerane smrti, shvatila sam o čemu se radi.

– Pogrešno ste shvatili. Kriv sam, ali ne zbog toga.

Nego zato što je moja draga Mary ostala na mjestu mrtva kad je izišla na pomični most kako bi me dočekala... vraćao sam se kući nakon bitke kod Gisnesa – rekao je i duboko uzdahnuo. – Težak željezni lanac je pukao i pogodio je u glavu. Da nisam ratovao, to se ne bi dogodilo. Trebao sam biti kod kuće s njom i s našom djecom. Isto kao i s mojom sirotom dobroćudnom Margaret. Oduvijek je bila lakomislena, inače pouzdano ne bi ne bi izišla brati cvijeće dok vojnici vježbaju gađanje lukom i strijelom.

146

Book as passion & BalkanDownload

Willow se osjećala kao da ju je netko zalio kantom hladne vode. – Želite li reći da nijedna od vaših supruga nije umrla na porođaju?

– Nije – odvratio je, slegnuvši ramenima. – Obje su bile snažne i zdrave kao rasplodne kobile. Svaka od njih mogla mi je bez imalo problema roditi tucet djece – objasnio je i udaljio se od prozora pa počeo koračati amo-tamo po sobi.

Willow se oslonila na prozorsku klupčicu i zagledala se ni u što.

– Muškarci iz moje obitelji na glasu su kao izuzetno potentni – nastavio je. – Moj otac napravio je ukupno pedeset troje djece. A njegov čak šezdeset devetero. Eto, o tome se zapravo radi. Nije da vas ne želim. Nego ne mogu podnijeti pomisao da ću dobiti još nekoliko djece. Dovraga, ne želim više nijedno vraško dijete!

Zapanjeno se zagledala u njega, jedva vjerujući da je takvo što moguće.

Kleknuo je pred nju i uzeo njezine ruke u svoje. – Mogu vam dati što god poželite, ali ne i ono što svaka žena želi više od ičega. Vlastito dijete – hrabro je izrekao, gledajući je ravno u oči.

Nasmijala se. – Mislite da je to ono što želim od vas? Dijete?

Neko cmizdravo stvorenje koje će se stalno vješati po meni?

Vjerujte, nije mi nimalo stalo do dječurlije. Naporni su i hiroviti.

Bacaju se po podu ako ne dobiju što žele... urlaju na sav glas dok im ne udovoljite. Ne, hvala. Grozim se i pomisli na ta mala čudovišta!

– Ali... čini se da uspješno izlazite na kraj s mojim malim čudovištima – smeteno je odvratio i ustao.

147

Book as passion & BalkanDownload

Kratko se namrštila. Jest, bila je to istina. Kako joj to dosad nije palo na pamet?

– Hm, da – s oklijevanjem je priznala. – Mogu podnijeti vašu djecu. Ali općenito gledano, nisam luda za djecom.

Sebična su.

Kimnuo je. – Da. I zahtjevna. Očekuju da ispunimo sve njihove želje.

– A željama nikad kraja – složila se.

– I neposlušna su.

– A tek nepristojna!

– Drska, čak i okrutna – istaknulo je.

– Gruba i zlurada – dometnula je.

– Pakosna!

Zašutjeli su i zagledali se jedno u drugo, shvativši da su se po prvi put složili oko nečega, i da to upravo otkriveno suglasje može biti puno opasnije od njihova neprijateljstva.

– Bogu hvala što Fiona nije bila u pravu kad je tvrdila da žena može zatrudnjeti samo ako ju pogledate u oči – tiho je izgovorila Willow.

– Ne bi mogla ni ako bih joj pritom namignuo – našalio se.

– A ni ako biste ju poljubili – prošaptala je, čeznutljivo se zagledavši u njegove usne.

Privukao ju je k sebi i poljubio joj čelo, oči i nos. To ju je toliko očaralo da je bila u iskušenju moliti ga da je poljubi i drugdje, gdje je još nitko nije ljubio. Najzad, poljubio ju je u kut usana i na trenutak se s užitkom zagledao u njih, a potom ih prekrio svojima.

148

Book as passion & BalkanDownload

Čeznutljivo je uzdahnula i požudno mu uzvratila poljubac.

Znala je da ne namjerava položiti je na slamaricu i ugnijezditi se između njezinih bedara. A kad je malo zatim učinio upravo to, kako bi mu mogla zamjeriti? Jer nije mu se željela oduprijeti. Upravo suprotno, željela se još jače priviti uz njega i prepustiti se njegovom milovanju i vatrenim poljupcima.

Očito su oboje oglušili od strasti, u protivnom ne bi muklo ritmičko lupanje po zidu zamijenili s divljačkim lupanjem njihovih srca. Ili to pripisali izbijanju zida između njih, u njihovoj strastvenoj obostranoj predaji.

Ipak, zvuk rušenja kamenog bloka bio je preglasan da bi ga zanemarili.

– Desmonde – panično je povikala Mary Margaret. – Spasi ju prije nego što ju zadavi!

149

Book as passion & BalkanDownload

ŠESNAESTO POGLAVLJE Shvativši da mu je vojnički instinkt žalosno zakazao, Bannor se okrenuo na bok i podbočio glavu rukom. Prvo što je Willow ugledala bile su prašnjave dječje cipele. Par cipela – veći od ostalih – zaustavio se kraj slamarice. Polako je podigla pogled i susrela se sa zelenim očima na pjegavom namrštenom licu.

Dakako, bio je to Desmond i u rukama je držao luk sa strijelom uperenom u Bannorova prsa.

Hitro se podigla u sjedeći položaj i raširila ruke. – Ne pucaj!

Polako je spustio luk i uputio joj dug preziran pogled, jasno joj poručivši da nije izdala samo njega i njegovu braću i sestre, nego i sebe.

– Trebao sam ga pogoditi u leđa dok je još slinio po tebi – ljutito je promrsio.

– Barem bih umro kao sretan čovjek – promrmljao je Bannor. I ostala djeca bila su naoružana. Ennis je u ruci držao srp, Mary škare za šišanje ovaca, Edward toljagu, Kell šilo, a Mary Margaret vilicu. Hammish se naoružao velikom kosti, vjerojatno od šunke. Meg i blizanci stajali su kraj rupe u zidu iza kojeg je stajao udarni ovan za probijanje unutarnjih zidova.

– Kako ste me pronašli? – upitala je Willow.

Desmond je vratio strijelu u tobolac, prebacio luk preko ramena pa pogledom potražio Beatrix. Pognute glave stajala je

150

Book as passion & BalkanDownload

otraga. Willow je u prvi trenutak pomislila da se njezina polusestra pokušava sakriti od nje jer se stidi pogledati je u oči, ali ne, nije se radilo o tome. Jer kad ju je Desmond povukao naprijed, vidjela je da su joj ruke svezane a u usta ugurana maramica.

– Kad se ova mala ušljiva izdajica vratila bez tebe, naslutio sam da je u njezinoj priči nešto klimavo – rekao je Desmond i s neskrivenim zadovoljstvom zagledao se u svoju zarobljenicu.

– Začas sam izvukao priznanje iz nje. I nisam bio nimalo grub – pohvalio se. – Samo sam rekao Hammishu da sjedne na nju i perom joj malo poškakljao stopala.

Hammish je sramežljivo pognuo glavu. Beatrix se isprsila i visoko podigavši nos, pogledom Desmondu obećala paklenu osvetu.

– Ne možeš zamisliti kako smo se zabrinuli kad smo shvatili da te je oteo – rekao je Ennis, zdvojno odmahnuvši glavom.

– Mogu si misliti – promrmljao je Bannor.

Willow ga je laktom munula u rebra. Nije ni trepnuo.

Edward je ponosno zamahnuo toljagom. – Ja sam bio taj koji je otkrio kamo te je odveo – ponosno je izgovorio. – Virio sam kroz prorez u zidu i čuo sam kad ti je rekao da ti je kosa meka kao pseća dlaka, a koža ljepljiva kao nešto što je cijeli dan stajalo na suncu. I da je Bea debela kao svinja. Što god da je Beatrix pokušala reći na to, nije bilo moguće protumačiti, no pouzdano nije zvučalo laskavo.

Znatno više zabrinuta što je sve Edward mogao vidjeti, a ne čuti, Willow je naglo porumenjela.

151

Book as passion & BalkanDownload

– Prilično nadaren špijun, zar ne, draga gospo? – promrmljao je Bannor. – Jednako vješt koliko i rječit.

Mary Margaret visoko je podigla vilicu. – Ako te nije davio, što je bilo to što ti je radio? – upitala ju je pa mrko pogledala oca. Što je dostojanstvenije mogla, Willow je ustala i poravnala zgužvanu tuniku. Sudeći po Desmondovu pogledu, sve mu je bilo savršeno jasno. Kako i ne bi, kad su joj obrazi bili rumeni, a usnice vlažne i nabrekle od ljubljenja. – Tvoj tata i ja samo... hm, morali smo...

– Dogovoriti primirje – rekao je Bannor i skočio na noge.

– Primirje? – upitao je Desmond i naglo se namrštio.

Njegova braća i sestre razočarano su se zagledali u Willow.

Slatkasto im se osmjehnula. – Vaš otac je previše ponosan da bi vam to priznao, no zapravo smo dogovarali njegovu predaju – objasnila je. – Ne mogu mu to zamjeriti – dometnula je, slegnuvši ramenima.

– Moju predaju? – u nevjerici je upitao Bannor.

– Ako se predao, što se tu imalo dogovarati? – sumnjičavo je upitao Desmond.

– Uvjete predaje – rekla je, kao da se to samo po sebi razumije. – To je uobičajeni postupak kod zarobljavanja, zar ne, gospodine?

– Ne bih znao, gospo – promrsio je kroz čvrsto stisnute zube. – Dosad se još nisam nikome predao.

– Tako sam barem ja shvatila – promrmljala je. – Kako bilo, moramo se potruditi što bezbolnije riješiti nastalu situaciju – brzo je dometnula i pogledom okružila djecu. – Sigurna sam da će vas veseliti čuti da je vaš otac pristao na sve vaše uvjete.

Djeca su usklicima dala oduška svojoj radosti.

152

Book as passion & BalkanDownload

– Dovraga, kad sam... – pobunio se Bannor pa naglo zašutio kad ga je kratko ošinula pogledom.

– No i vi biste morali udovoljiti jednom njegovom zahtjevu – nastavila je, čim su se djeca malo utišala.

Svi, uključujući i Bannora, nakratko su prestali disati.

– Želi s vama provoditi puno više vremena nego dosad.

– Doista? – upitao je Desmond i sumnjičavo se nasmijao.

– Doista? – ponovio je Bannor, glasa preplavljena panikom.

Obojicu ih je ignorirala. – Puno bi mu značilo kad biste svakodnevno zajedno doručkovali, ručali i večerali i kad biste mu dopustili da vas svake večeri otprati na spavanje.

– U ponoć – rekao je Kell.

– Da, u ponoć – potvrdila je Willow.

Djeca su se povukla u kut kako bi se dogovorila pristaju li na takav prijedlog. Kell i Edward su se tijekom pregovora potukli pa su ih Desmond i Hammish morali razdvojiti. Beatrix je ostala stajati po strani. Gledajući ih, u nevjerici je odmahnula glavom i zakolutala očima.

Mary Margaret je bila ta koja je najzad prišla ocu. – Želimo još samo jednu stvar – glasno i jasno mu je stavila do znanja, podigavši vilicu poput žezla.

Bannor je zabrinuto pogledao Willow pa svrnuo pogled na kćer. – Što bi to bilo? – oprezno je upitao.

– Želimo da se igraš s nama.

Svrnuo je pogled k nebu i kiselo se osmjehnuo. – U redu, princezo. Biti će mi čast.

Ganuta što je kćer nazvao princezom, kao nekad davno i nju njezin otac, Willowje sjetno uzdahnula. A kad je kćeri

153

Book as passion & BalkanDownload

kratko promrsio kosu, morala se okrenuti i otrti suze iz kutova očiju.

Desmond se zagledao u nju, pogledom oštrim kao i u njegove vrane, pa svrnuo pogled na oca. – Reci mi, oče – započeo je, prekriživši ruke na prsima – što Willow ima od toga? – uobičajeno zlovoljno upitavši. – Najzad, ona je ta koja te je primorala na predaju. Bilo bi u redu da i njoj nešto ponudiš.

Nekoliko dugih trenutaka vladala je mrtva tišina. – Mogu joj ponuditi slobodu, ako je želi – najzad je rekao Bannor, gledajući Willow ravno u oči.

Mary Margaret ispustila je vilicu i čvrsto se priljubila uz Willow. – Nećeš nas ostaviti, zar ne? – uplašeno je upitala. – Obećala si mi da ćeš me naučiti gađati lukom i strijelom. I kako se vrpca upliće u kosu, kao što si je uplela konju u grivu i rep. Molim te, reci da ćeš ostati!

Willow se zagledala u nju, pa bolno uzdahnula i polako odmahnula glavom. – Otići ću jedino u krevet. I to odmah. A i svi vi biste to trebali smjesta učiniti, budući da je prošla ponoć – rekla je i podigavši je u naručje, gurnula je u očeve ruke. Visoko ju je podigao i široko joj se osmjehnuvši prebacio je preko ramena, kao vreću. Oduševljena, Mary Margaret počela se glasno hihotati.

– I što bih sada trebao s ovom malom vragolankom? – upitao je svoju suprugu.

– Odnesi je u krevet – s osmijehom je odvratila. – Posluži se tajnim prolazom pa ćeš skratiti put. Mary Margaret će ti reći gdje je ulaz u njezinu sobu.

Desmond je pričekao da odu, pa izvukao bodež iz čarape.

– Možda si izdajica, Bea – rekao je i prerezao konopac kojim su joj ruke bile vezane. – No barem se ne ljubakaš s našim

154

Book as passion & BalkanDownload

neprijateljima – ironično je izgovorio pa kratko pogledao Willow preko ramena i ušao u tajni prolaz.

Tužno je uzdahnula, pitajući se hoće li joj moći oprostiti ili je zauvijek izgubila njegovu naklonost.

Opazivši tugu u njezinim očima, Hammish ju je primio za ruku i čvrsto je stisnuo. – Ne obaziri se na njega – rekao je. – Sigurno si bila prestravljena kad te naš otac oteo i dovukao ovamo. Desmond se ljuti jer misli da si mu popustila, ali ja mislim da si vrlo mudro postupila. Uostalom, što si drugo mogla?

– Ama baš ništa – promrmljala je, prisjećajući se Bannorovih poljubaca i bolno čeznutljivog izraza njegova lica kad joj je priznao da ju želi.

155

Book as passion & BalkanDownload

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Sljedećeg jutra, Willow je preko spuštenog mosta izišla iz zamka. Dan je bio vedar i hladan, ledeni vjetar šibao joj je lice, a sunčeve zrake jedva da su obećavale išta više od sjećanja na toplinu. Pognute glave pokrivene kapuljačom prošla je pored stražara koji su je znatiželjno pogledavali. Dakako, nisu se usudili gospodaricu upitati kamo se uputila. No jedno je bilo sigurno – bili bi i više nego zgranuti kad bi to znali.

Putem do sela, premještala je tešku košaru iz ruke u ruku.

Bez nje, već bi stigla tamo kamo je naumila, ali nije željela nepoznatoj osobi upasti u kuću praznih ruku. Osobito ne ako je od te osobe trebala uslugu. I zato je košaru napunila teglama meda, komadima slanine i usoljenog mesa, te mirisnim voštanim svijećama koje bi svakomu naviklom na smrdljive lojanice predstavljale vrhunac raskoši.

Lutajući labirintom uskih prljavih ulica prekasno je shvatila da zapravo nema pojma na vrata koje kuće bi trebala pokucati. Kad je skupina dječaka protrčala kraj nje, zamalo je oborivši s nogu, čvrsto je uhvatila za nadlakticu najmanjeg od njih, i zanemarivši njegovo vrištanje, sagnula se i tiho ga nešto upitala. Porumenio je i prstom neodređeno pokazao prema nizu zemljanih koliba pokrivenih slamom, pa otrčao za svojim prijateljima.

156

Book as passion & BalkanDownload

Pokušavajući dokučiti u kojoj od njih živi osoba s kojom je željela porazgovarati, ugledala je muškarca kako izlazi iz zadnje u nizu. Lice mu je bilo rumeno, kosa raščupana, a uzice na hlačama razvezane.

Brzo se povukla u sjenu obližnjeg stabla, uzbuđena pomišlju da se usudila na tako sramotan poduhvat, dok većina ljudi koji žive u zamku upravo odlazi u kapelicu poslušno izrecitirati jutarnje molitve.

Muškarac je očito bio pijan kao smuk. Jedva se držao na nogama. – Ženo, potpuno si me smutila – rekao je, zaplićući jezikom i klateći se na nogama. – Ne sjećam se da sam išta obavio s tobom.

– Valjda zato što i nije bilo vrijedno sjećanja – odbrusila je i zalupila mu vratima pred nosom.

– Drska kuja – promrmljao je pa nespretno svezao uzice na hlačama, tiho opsovao i teturajući se uputio niz ulicu.

Willow je pričekala da se udalji pa požurila prema kolibi i plašljivo pokucala na vrata.

– Ako imaš šiling, pričekaj da se operem – viknula je žena iznutra. – Pretpostavljam da ne želiš nešto pobrati? Ako nemaš šiling, produži.

– Hm, očito sam na pravom mjestu – promrmljala je Willow sebi u bradu.

Prije nego što su se vrata otvorila, triput je premjestila košaru iz ruke u ruku. Visoka koštunjava žena sumnjičavo se zagledala u nju pa upitno podigla obrve. Ne znajući što bi rekla, Willow joj je šutke pružila košaru. Žena se prezirno osmjehnula. – Znam takve kao što si ti.

Nisi prva koja mi je došla ponuditi milostinju. Izvučete se iz

157

Book as passion & BalkanDownload

svojih zagrijanih kuća, odjevene u tople ogrtače i glave pokrivene kapuljačom, tako da jedino Bog može posvjedočiti vašoj dobroti i sućuti prema seoskoj kurvi. Goni se u vražju mater sa svojim kršćanskim milosrđem, ne treba mi ništa od tebe – u dahu je izgovorila i pokušala joj zalupiti vratima pred nosom, no Willow ju je spriječila u tome, naglo podigavši ruku.

– Ne, nisam vam došla ponuditi milostinju – hitro je objasnila. – Zapravo, željela bih se s vama posavjetovati. Molim vas, to mi je uistinu jako važno – rekla je i bez oklijevanja spustila kapuljaču.

Nekoliko trenutaka žena je začuđeno zurila u nju, pa vrhovima prstiju dotaknula njezine kratke uvojke. – Doista, tko bi ikada pomislio da bi supruga našega gospodara mogla tražiti savjet od seoske kurve? – rekla je pa stala u stranu. – Hajde, uđi. Gospodaru sigurno ne bi bilo drago kad bi saznao da ti je Netta zalupila vratima pred nosom – dometnula je i glasno se nasmijala.

Unutrašnjost je bila polumračna, osvijetljena samo vatrom koja je pucketala u ognjištu. No čak i pri oskudnoj svjetlosti, Willow je mogla zaključiti da Netta nije više no desetak godina starija od nje. Visoka, uskog struka i guste kose boje kestenova meda, zacijelo je bila prilično naočita prije nego što je more gorčine ostavilo neizbrisive tragove poraza i razočaranja na njezinom licu.

Ispred ognjišta stajala je posuda s vodom, a na podu do nje, odbačeno rublje. No tragovi muškog mirisa još uvijek su se mogli osjetiti u zraku. Willow se primorala svrnuti pogled s kreveta u kojem se Netta podavala muškarcima u zamjenu za novac. Nije željela razmišljati što se sve u tom krevetu događalo, no to se

158

Book as passion & BalkanDownload

pokazalo gotovo nemogućim jer Netta je sjela nasred njega i bez riječi se zagledala u nju.

Bolno svjesna njezina ironična pogleda, Willow je ukočeno sjela na stolicu i spustila košaru na pod.

– I, ima li što novoga tamo gore kod vas? – nehajno je upitala Netta. – Suprug je, nadam se, dobro? I njegova djeca?

To nije bilo pitanje koje je Willow očekivala, no nije joj preostalo drugo nego uljudno odgovoriti. – Hvala na pitanju, i on i njegova djeca su dobro. A upravo on i njegova djeca su razlog zbog kojeg sam se željela posavjetovati s vama.

– Nema potrebe za tako službenim obraćenjem – odvratila je Netta i smjesta prešla na stvar. – Što te zanima?

– Htjela bih znati... – smeteno je započela i promeškoljila se na stolici. – Želim reći, s obzirom da imaš puno iskustva s muškarcima... zacijelo znaš...

– Kako zadovoljiti muškarca? – upitala je Netta. – Vidim da ti je neugodno to pitati, ali ne bi ti trebalo biti. Nisi prva mladenka koja se u vezi s tim došla posavjetovati sa mnom.

Niti ćeš biti zadnja.

– Oh, ne mislim da će mojeg muškarca biti osobito teško zadovoljiti – odvratila je Willow i još jače porumenjela. – Zapravo me zanima postoji li način da ga zadovoljim a da to ne urodi plodom.

Netta se na trenutak začuđeno zagledala u nju pa zabacila glavu i glasno se nasmijala. – Ja sam kurva, a ne vještica, mila. Prodajem tijelo a ne čudotvorne napitke. I ne znam nijednu čaroliju kojom bih muško sjeme mogla spriječiti da se ugnijezdi u ženi. Osobito ne ako se radi o tvojem muškarcu.

159

Book as passion & BalkanDownload

– Ne tražim Čudotvorni napitak ni čaroliju – potišteno je rekla Willow. – Samo neki mudar savjet. Zacijelo znaš neke trikove. Kad ih ne bi znala, kuća bi ti bila puna djece, zar ne?

Osmijeh na Nettinu licu polako je izblijedio. – Jest, vjerojatno bi – tiho je odvratila i sjetno se zagledala u vatru koja je gorjela u ognjištu.

– Mogu ti platiti – rekla je Willow i izvadila mali satenski novčanik iz džepa.

Netta je naglo ustala s kreveta. – Zadrži svoj novac. Neću to učiniti. Upuštaš se u previše opasnu igru. Znam muškarce koji su svoje žene spalili i za manje od tog. Ne bi smjela obmanjivati muža.

– Ali nemam namjeru obmanjivati ga. Upravo suprotno.

Vjerujem da bi bio oduševljen kad bi čuo da postupam prema tvojim savjetima. Štoviše, namjeravam mu to večeras reći.

Netta je položila ruke na bokove i oštro se zagledala u nju.

– Čini se da je istina sve što se o tebi šapuće po selu.

Objavila si rat svojem mužu, a i njegova djeca su stala na tvoju stranu, zar ne? Doista si luda!

– Bi li mi pomogla kad bih te to molila zato jer imam ljubavnika? – odlučno je upitala Willow jer više nije znala što bi.

Netta se kratko nasmijala. – Ne bih ti to nikada povjerovala.

Zašto bi ikoja žena imala ljubavnika uz muškarca poput lorda Bannora?

– Je li on ikada... je li te ikada posjetio? – naglo je upitala, iako je samoj sebi obećala da ju to neće pitati.

Netta nije odmah odgovorila. A onda se tužno nasmijala.

160

Book as passion & BalkanDownload

– Mogu riskirati da mi neki pijanac polomi kosti. Ali nisam toliko glupa da bih ikojem od njih dopustila da mi slomi srce. Jer kost će zarasti, ali srce...?

Willow je naglo oborila pogled pitajući se je li ona možda obična glupača.

– Daj mi šiling – rekla je Netta, ispruživši ruku.

– Willow se začuđeno zagledala u nju. – Ali, rekla si da ne želiš moj novac.

– Da, ali pokazat ću ti kako ga možeš uporabiti na puno bolji način nego da ga držiš u novčaniku – rekla je Netta i široko joj se osmjehnula.

– Četiristo devedeset pet. Četiristo devedeset sedam. Četiristo devedeset...

– Oh, Beatrix – uzdahnula je Willow – zabunila si se u brojanju. Počni iznova. Od četiristo – rekla je i nakratko spustila zrcalo koje je držala u ruci te pogledala kroz prozor svoje sobe. Mjesec je mučno sporo odmicao nebom.

Beatrix je stisnula zube i nastavila joj četkati kosu. No više se nije trudila biti nimalo nježna.

– Joj – uzviknula je Willow. – Čupaš me! Nemaš se prava ljutiti. Petsto poteza četkom je najmanja kazna koji si mogla dobiti zbog onoga jučer. Dopustila si Bannoru da me otme!

– Obećao mi je da ti ni na koji način neće nauditi – pobunila se Beatrix. – U protivnom ne bih pristala. A i nisam stekla dojam da si to što ti je radio doživjela kao mučenje.

Willow je bila u iskušenju složiti se s njom. Podigla je zrcalo i zagledala se u svoje sjajne tamne uvojke, blistave oči i

161

Book as passion & BalkanDownload

rumene obraze. Pokušavala se vidjeti onako kako je Bannor vidi, i na trenutak, to joj je gotovo uspjelo.

Malo potom, Beatrix joj je otela zrcalo iz ruke i tašta kakva je bila, počela u njemu ogledavati svoje lice, kosu, grudi i kukove.

– Je li lord Bannor doista rekao da sam debela? – pomalo zabrinuto je upitala.

– Naravno da nije – požurila ju je razuvjeriti Willow, tješeći se da se to ne može računati kao laž. Najzad, rekao je da je punašna.

– Kao da ne znaš da Edward uvijek pretjeruje. Lord Bannor zapravo je rekao da si... lijepa. Jako lijepa – rekla je, i vidjevši njezin slavodobitan pogled, kratko se namrštila. – Ali premlada za njegov ukus – brzo je dodala pa zanemarila njezin ljutiti uzvik i zavila se u stolicu. – Mislim da si stala na četiristo – podsjetila ju je, široko se osmjehnuvši. – Ili je bilo tristo pedeset?

Beatrix je zakolutala očima i nastavila joj četkati kosu.

Willow je duboku udahnula i pokušala se smiriti. No, to uistinu nije bilo lako. Jer nije mogla prestati razmišljati o svojem smjelom naumu. U trenutku kad je Beatrix odbrojila četiristo dvadeset dva poteza četkom, crkvena zvona napokon su počela otkucavati ponoć.

Na Beatrixino nemalo čuđenje, Willow je naglo ustala i požurila prema vratima.

– Kamo si se uputila tako kasno? – zapanjeno je upitala Beatrix i ostala bez odgovara jer Willow je za sobom već zatvorila vrata.

Krajnje iscrpljen, Bannor se polako uspinjao uz stube.

Osjećao se gore nego nakon bilo koje bitke s Francuzima. Glava

162

Book as passion & BalkanDownload

mu je pucala od boli. Boljela su ga i koljena. A tek leđa! Jedva je bio sposoban uspravno stajati.

Jasno da ga je sve boljelo kad je zadnja dva sata proveo vukući se na koljenima po kamenom podu velike dvorane, dok su mu Meg, Margaret i Colm naizmjence jahali po leđima, potezali ga za kosu i petama ga udarali u rebra, govoreći mu da požuri.

Laknulo mu je kad su crkvena zvona počela odzvanjati ponoć. Jer da nisu, došao bi u veliko iskušenje da pobjegne i ponovno se zaključa u svoju kulu.

Trebao je razmisliti prije nego što je Mary Margaret tako lako obećao da će se igrati s njima. Možda je izgledala kao mala plavokosa princeza, ali bila je gora i opakija od Atile. Nije mu dugo trebalo kako bi shvatio zašto većini njezinih lutaka nedostaje ruka, noga ili glava. Iskreno govoreći, Atila se u usporedbi s njom činio dobroćudan.

Kell i Edward neprestano su se svađali. Bilo ih je uistinu teško slušati. Desetogodišnja Mary i dvanaestogodišnji Ennis su se pak, većinu dana nadmeno držali po strani, pokušavajući dokazati da su previše veliki da bi se netko trebao s njima igrati.

Za razliku od njih, Hammish je iskreno cijenio njegove napore da ih zabavi. Uživao je kad su se igrali rata s vojnicima koje je Bannor načinio od zelenih jabuka, tako što je u njih upiknuo štapiće kao ruke i noge. Barem dok nije pojeo cijelu francusku vojsku. Bannor je nakon toga proveo gotovo sat vremena držeći mu glavu nad zahodskim otvorom. A to baš nije bilo nešto što bi priželjkivao opet doživjeti. Grozio se i same pomisli na to.

Barem je bio pošteđen Desmondova pakosna jezika. Odbio je sudjelovati u bilo kojoj igri i većinu dana proveo je šećući

163

Book as passion & BalkanDownload

uokolo. Natmuren i s vranom na ramenu, izgledao je poput neke groteskne gargojle.

Willow je i dalje bila neuhvatljiva. Jedva da ju je i vidio.

Kad god ju je pokušao pozvati da im se pridruži, neko od djece spriječio bi ga u tome, zahtijevajući ovo ili ono. Široko je zijevnuo. Sve što je želio bilo je leći na slamaricu i zaspati. Neće se truditi upaliti vatru u kaminu. Istina, bilo je prilično hladno, no mogao je to podnijeti. Naviknuo se na hladnoću; mnoge noći proveo je spavajući na golom smrznutom tlu po šumama u Francuskoj.

Popevši se na vrh, jedva je imao snage otvoriti vrata svoje sobe. Ušavši, prvo što je osjetio bila je ugodna toplina. Vatra u kaminu bila je upaljena. A u odsjaju vatre vidio je prozore zastrte debelim zastorima boje burgundca.

Na podu, ispred kamina stajala je vučja koža. Zrak je ugodno mirisao na metvicu. Na hrastovu stolu stajala je šahovska garnitura, s uredno poslaganim figurama. Svi papiri bili su uredno složeni i povezani vrpcom. Rupa, koju su njegova djeca probila u zidu, bila je prekrivena tapiserijom u zlaćano ljubičastim tonovima, koja je prikazivala viteza kako kleči pred damom, primajući njezin blagoslov prije odlaska u rat.

Smeten, protrljao je oči, pitajući se je li zbog umora i iscrpljenosti pogriješio stube i našao se u nekoj drugoj kuli. Ali ne. Ovo je nesumnjivo bila njegova soba, u protivnom u njoj ne bi bilo njegova oružja. Osim što je bilo uredno poslagano na podu i povješano po zidu desno od vrata. Odsutno, dotaknuo je držak mača koji mu je kralj poklonio zbog njegova velikog doprinosa u osvajanju Calaisa.

164

Book as passion & BalkanDownload

Začuvši tiho šuškanje, okrenuo se i ugledao masivan krevet od hrastovine. I nasred njega ženu kratke kose i srcolikog lica. Ženu za koju je znao da joj nikada ne bi mogao odoljeti.

Na njegov užas, sramežljivo mu se osmjehnula pa skočila iz kreveta i zakoračila prema njemu...

Bez i trunke oklijevanja zgrabio je mač i uperio ga u nju. – Ni koraka više, gospo – promrsio je. – U suprotnom ću vas morati probosti.

165

Book as passion & BalkanDownload

OSAMNAESTO POGLAVLJE U nevjerici se zagledala u njega, ne znajući bi li se nasmijala ili posegnula za jednim od Štitova naslaganih uza zid. Izraz lica bio mu je ozbiljan, pogled prijeteći. Nije izgledao kao da se šali.

Oprezno, prišla mu je korak bliže. Povukao se korak unatrag, kao da osamdesetak centimetara hladnog čelika između njih nije držao dovoljno učinkovitom obranom.

– Nismo li dogovorili primirje, gospodine? – tiho je upitala i prišla mu još korak bliže.

– Upravo ste ga prekršili – promrsio je, kroz čvrsto stisnute zube. – Ovim vraškim upadom na moj teritorij.

Prišla mu je još korak bliže i vrhom prsta dodirnula vrh mača. – Upravo suprotno. Došla sam položiti oružje. Zašto i vi ne biste učinili isto? – upitala je i kliznula prstom sve do drške mača, a zatim mu ga nježno uzela iz ruke, iznenađujuće ga razoružavši.

Prije nego što ga ispusti iz ruku – jer bio je to uistinu težak mač – uzeo joj ga je i vratio na kuke u zidu. – Trebao sam znati da vas ne mogu zaustaviti mačem – rekao je. – Možda jedino križem i češnjakom.

Izraz lica bio mu je tako ozbiljan da se nije mogla ne nasmijati. – To neće biti nužno. Posve sam bezopasna.

– To je i zmija rekla Evi dok ju je nagovarala da pojede jabuku – rekao je pa prišao ormariću, otvorio ga i počeo prekapati po njemu u potrazi za bocom piva. Kad je ispod glasa

166

Book as passion & BalkanDownload

opsovao i zalupio vratima ormarića, Willow je već uzela bocu s police na kojoj ju je ostavila, natočila mu pivo u bakrenu čašu i s osmijehom mu je ponudila.

S oklijevanjem je uzeo čašu iz njezine ruke i popio dug gutljaj piva. – Nisam li vam ponudio slobodu? – upitao je. – Kako to da ste još tu?

– Ponudili ste mi slobodu ako je želim. Možda je ne želim.

Stao je iza stola i tako postavio barikadu između njih. – Što želite, gospo? Upadati u moje sklonište i lišiti me tog malog raja u koji se jedino mogu povući od vašeg osmijeha i mirisa? – upitao je, pogledavši je ravno u oči. – I vašeg dodira?

Leptirići su joj zaplesali u trbuhu. – Kad čujete ono što vam želim reći, možda nećete željeti pobjeći od mene. Mislim da znam što vas muči, gospodine. I vjerujem da za to postoji jednostavno rješenje – rekla je i ne obazirući se na njegov oprezan pogled, prišla stolu. – Je li vam poznato da postoje načini na koje se žena može zaštititi od neželjenog začeća?

– Tako da svojeg muža primora da cijeli dan provede s djecom?

Nestrpljivo ga je prostrijelila pogledom.

Sjeo je u stolicu, stavio noge na stol i duboko uzdahnuo. – Jasno da mi je poznato kako se može spriječiti začeće. Nisam nezreli momak. Ali znam i da bi bio grijeh to činiti.

Willow se kratko namrštila. – Ali, zašto? Što bi Bog mogao imati protiv toga?

– To što je vršenje aktivnosti u bračnom krevetu zamislio u cilju razmnožavanja, a ne užitka.

S obzirom na povijest takvih njegovih aktivnosti, ni uz najbolju volju nije se mogla složiti s tim. – A ako muškarac takve

167

Book as passion & BalkanDownload

aktivnosti vrši izvan bračnog kreveta, onda to nije grijeh? – izazovno je upitala.

– Jest – odvratio je a da nije ni trepnuo. – Ali običan grijeh, ne smrtni, kao sprečavanje začeća.

Blijedo se zagledala u njega. – Počinjem shvaćati zašto imate dvanaestero djece.

Popio je još jedan dug gutljaj piva pa duboko uzdahnuo i zakolutao očima, što je uistinu bilo u najmanju ruku neobično za tako pobožna čovjeka.

Počela je hodati amo-tamo ispred stola. – Ako ne bismo konzumirali brak, nitko nas ne bi mogao optužiti za izbjegavanje bračnih dužnosti u krevetu – naglo je izgovorila.

– Da? – promrmljao je i ispio ostatak piva.

– Bog u tom slučaju na to ne bi gledao kao na grijeh – završila je, dlanovima se oslonivši na stol.

Kratko je pročistio grlo. Činilo se da ima problema s odabirom riječi. – Imam dojam da se u vezi s tim niste pošli posavjetovati sa svećenikom – promrmljao je.

– Jasno da nisam – rekla je i zakolutala očima. – Ako baš morate znati, posavjetovala sam se sa seoskom prostitutkom.

Naglo je spustio noge sa stola. – S Nettom? – upitao je.

Mogla bi se zakleti da je na trenutak na njegovu licu ugledala krivnju. – Da – rekla je, snizivši glas gotovo do šapata. – S njom. I bila je vrlo sklona pomoći mi. Primjerice, rekla mi je da muškarac može ženi pružiti užitak a da ju zapravo ne uzme. Jeste li znali za to? – upitala je.

Nije rekao ni riječ.

Uzdahnula je. – Čini se da niste. Tako sam i mislila.

168

Book as passion & BalkanDownload

Nelagodno se promeškoljio u stolici. – Ne pristoji se da žena i muž tako otvoreno razgovaraju o tim stvarima. U svakom slučaju, nisam to dosad činio.

– Čak ni s Mary ili Margaret?

– Pouzdano ne s njima – zgroženo je odvratio. – O takvim stvarima se ne govori naglas.

Sumnjičavo se zagledala u njega.

– Možda samo šapatom – odlučno je dodao. – U mraku.

Pod pokrivačima. A i tada više dodirom i osmijehom, nego riječima. Ili uzdasima. To je posve dovoljno za razumijevanje.

Slegnula je ramenima, uzdahnula i uputila se prema vratima.

– U redu, gospodine – preko ramena je dobacila. – Namjeravala sam vam udovoljiti, no ako ne želite, nije važno.

– Čemu vas je još ta žena podučila? – naglo je upitao. Potrudila se prikriti osmijeh pa stala i polako se okrenula.

– Za početak, pokazala mi je samo jedan mali trik – odvratila je i iz džepa haljine izvukla šiling.

– Sa šilingom? – upitao je, visoko podigavši tamne obrve. – Hoćete li mi pokazati kako nestaje i zatim ga izvaditi iz uha? To je ono što vas je naučila?

Nasmijala se. – Ne budite smiješni. Pokazala mi je kamo ću ga točno staviti kako bih se zaštitila od začeća. A to sigurno nije uho – rekla je i na njegovo nemalo zaprepaštenje, sjela na rub kreveta i počela polako podizati haljinu.

Kao opijen zagledao se u njezine lijepo oblikovane potkoljenice i ispustio čašu iz ruke. S treskom je pala na pod i otkoturala se pod stol. A kada je otkrila i koljena, dah mu se ubrzao kao da je kilometrima trčao bez predaha.

169

Book as passion & BalkanDownload

Sramežljivo ga je pogledala pa raširila bedra i stavila novčić... ... između koljena.

– Eto – rekla je i čvrsto stisnula koljena. – Netta kaže da žena ne može zanijeti sve dok čvrsto drži šiling između koljena.

Bannor je s olakšanjem ispustio zrak iz pluća i tiho se nasmijao. – Mudra žena, doista.

– O, da! Rekla je da mi možete činiti što god poželite, osim maknuti taj šiling.

– Što god poželim? – promuklim glasom je upitao pa ustao i zagledao se u nju poput vuka koji promatra svoju lovinu. – Doslovce, sve?

– Unutar granica razuma – hitro je odvratila, jer izgledao je kao da bi ju mogao progutati u jednom zalogaju.

Sjeo je na krevet iza nje. Na vratu je mogla osjetiti njegov vreli dah. – Onda će biti posve u redu ako učinim ovo – šapnuo je i poljubio je u uho pa poljupcima kliznuo niz njezin vrat.

Preplavljena užitkom duboko je uzdahnula i posve se opustila, bespomoćna poput krpene lutke.

Trenutak potom, šiling je pao na pod.

– O, joj – promrmljala je i brzo ga ponovno stavila između koljena. – Čini se da će ovo biti teže nego što sam mislila.

– Kad bi bilo lako, ne bi mi laskalo – tiho je odvratio i počeo joj nježno grickati ušnu resicu. Trenutak potom, spustio joj je malen poljubac na sljepoočnicu, tik do ruba kose, pa na jagodicu, u rub brade i u udubinu vrata.

Jače je stisnula koljena, čvrsto zatvorila oči i zabacila glavu, u nadi da će spojiti usnice s njezinima. Ali nije. Spustio je

170

Book as passion & BalkanDownload

poljubac samo u kut njezinih usana, nježno ih dotaknuvši vrhom jezika.

A kad joj je počeo otkopčavati gornji dio haljine, naglo je otvorila oči. – Što radite, gospodine? – upitala je, preplavljena panikom koliko i žudnjom.

– Niste li rekli da vam mogu činiti što god poželim, gospo?

– podsjetio ju je pa priljubio neobrijan obraz uz njezin i nastavio joj raskopčavati haljinu. Ni uz najbolju volju nije mu se mogla oduprijeti. Mogla je osjetiti miris piva u njegovu vrućem dahu. I kako mu srce lupa, jednako snažno kao i njezino. Čeznutljivo je protrljala obraz uz njegov i ponovno zatvorila oči.

Ipak, kad joj je haljinu spustio do pojasa, a zatim isto učinio s korzetom, pomislila je da će propasti u zemlju od srama.

Tako naga i izložena njegovu pogledu osjećala se previše ranjivom.

Pogotovo zato jer se činilo da ju ne može prestati promatrati. Napokon, dlanovima joj je obujmio dojke i zadivljeno uzdahnuo, kao da mu se u rukama našlo neko rijetko i dugo željeno blago.

Kao opijena promatrala je kako prstima kruži njezinim bradavicama. Preplavljena požudom tiho je zajecala i jače stisnula koljena, ne zato što je željela zadržati šiling između njih nego zato jer je osjetila da se ovlažila. Munja joj je proparala utrobu, kao i kad joj se prvi put duboko zagledao u oči. Bio je to isti snažan osjećaj, no ovoga puta sezao je još dublje, poput plamena koji se spušta niz njezino tijelo i pali sve pred sobom.

Obuzeta pohotom, položila je ruke preko njegovih i ne sanjajući da bi to mogao shvatiti kao neizrečenu molbu da jednu ruku makne ispod njezine i polako je ugura između

171

Book as passion & BalkanDownload

njezinih nogu. A kamoli da je položi na njezine svilenkaste kovrče.

No pravo iznenađenje uslijedilo je tek kad ih je razmaknuo i počeo ju nježno trljati kažiprstom. Cijelim tijelom je zadrhtala i čvrsto stisnula usnice kako joj se iz grla ne bi oteo dug čeznutljivi jecaj.

– Šiling, Willow – hitro ju je podsjetio Bannor, obuzet istom zebnjom da će popustiti pod njegovim slatkim mučenjem. – Pripazi da ti ne ispadne.

Jače je stisnula bedra i osjetila da joj se užitak još i povećao.

Unatoč tomu, teško se odupirala nagonu da ih raširi i dopusti mu da prodre dublje u nju, do dna njezine gustim toplim medom ispunjene čaše.

No ako mu je šiling priječio da učini upravo to, nije ga spriječio da pronađe mrvicu žeravice među njezinim vlažnim kovrčama. Ubrzo, trljanjem ju je doveo do usijanja. Raspamećena, Willow se počela previjati u njegovu naručju i najzad, preplavljena neopisivim užitkom, počela glasno jecati. Čvrsto ju je obujmio dlanom i pustio ju da jaše na vrhu vala užitka. Čim je prestala drhturiti, privukao ju je k sebi i poljubio je u kosu.

– Oh, Bože – zadihano je izgovorila. – Nisam mogla ni sanjati... – šapnula je pa hitro podigla korzet, pokrila njime grudi i pogledom ošinula Bannora. – Podlače! Znao si da muškarac ženi može pružiti užitak a da je ne uzme!

– Bilo mi je neopisivo zadovoljstvo, gospo – odvratio je, široko joj se osmjehnuvši.

Kako velikodušno od njega, pomislila je i strastveno ga poljubila.

172

Book as passion & BalkanDownload

Odvojio se od nje, a kad je progovorio, glas mu je zvučao kao da se guši. – Ne smiješ zaboraviti čvrsto držati šiling između koljena, Willow. A sada ti preostaje učiniti samo još jedno.

Blijedo se zagledala u njega, još uvijek opijena slatkoćom njegova poljupca. – Što?

– Otići – odlučno je odvratio.

– želiš da odem?

– Da, i to smjesta – rekao je pa skočio na noge, povukao je s kreveta, pomogao joj da odjene haljinu i zakopčao joj gumbe, kao da je mala djevojčica. Odmah potom, privukao ju je u naručje, spojio usnice s njezinima u vruć kratak poljubac i... izbacio je iz sobe, zalupivši joj vratima pred nosom.

Prije nego što je stigla shvatiti što se dogodilo, ponovno je otvorio vrata. – Još samo jedna sitnica...

– Da? – sanjivo je upitala.

Rukom se oslonio na dovratak i zločesto joj se osmjehnuo. – Dođi ponovno sutra. Moram ti pokazati još nekoliko trikova.

173

Book as passion & BalkanDownload

DEVETNAESTO POGLAVLJE Čvrsto stisnuvši krajeve ogrtača Willow se preko dvorišta uputila prema kapiji u zidinama, nadajući se da stražar još uvijek drijema i da neće obraćati pozornost na nju. Ipak, nije odoljela kratko pogledati prema prozoru Bannorove kule. Zamislivši ga kako spava, nježno se osmjehnula. Nadala se da se vatra u kaminu još nije ugasila i da će mu to, čim se probudi, biti prvi podsjetnik na vatrene trenutke koje su podijelili prije nekoliko sati.

– Gospo! Gospo!

Naglo se okrenuvši, ugledala je Fionu kako u bijeloj spavaćici, ogrnuta samo vunenom maramom, žuri prema njoj. – Zaboga, kamo ste se uputili? – začuđeno je upitala. – Prehladit ćete se!

– Vidjela sam vas s prozora i morala sam požuriti da vas sustignem – objasnila je starica. – Mags je zbog kolika cijele noći plakala pa zato ni Peg nije mogla zaspati. Obje jedva da su i oka sklopile – rekla je i pružila joj košaru u kojoj je Peg ležala umotana u topli pokrivač. – Biste li ju pričuvali nekoliko sati?

Willow se hitro povukla korak unatrag. – Oh, Fiona, žao mi je ali...

– Zamolila bih neku od sluškinja, ali vi ste puno nježniji i strpljiviji s djecom – drhtavim glasom izgovorila je starica.

174

Book as passion & BalkanDownload

Willow je duboko uzdahnula. Nije joj bilo druge nego popustiti. – U redu – rekla je pa uzela košaru s djetetom i prebacila ju preko ruke. – Nije prvi put da mi je netko utrapio dijete –mrzovoljno je promrmljala.

– Bog vas blagoslovio – oduševljeno je rekla Fiona i kratko se trgnula kad je beba glasno zaplakala pa zdvojno odmahnula glavom i požurila natrag u zamak.

Willow je na trenutak smeteno zurila za njom pa svrnula pogled na Peg. Vidjevši kako malena znatiželjno gleda u nju, prilično se iznenadila. – Hej, koga to imamo ovdje? – tiho je upitala i obuzeta nekim čudnim nagonom pomilovala je po zlaćanoj kosi. Prije samo dva tjedna, glavica joj je bila gola, a lišce nabrano kao u starca. Sada je znatno više bila nalik malom nestašnom patuljku.

Malena se glasno nasmijala. Na vlastito čuđenje, Willow također. – Slatko malo stvorenje – tiho je izgovorila i prstom joj dodirnula nosić. Istog trenutka Peg ju je čvrsto uhvatila za prst.

Gledajući njezino ozareno lišce, Willow je sjetno uzdahnula. To nije bilo koje dijete, nego Bannorovo. Dijete koje je u trenutku požude napravio tko zna kojoj ženi. Ženi, s kojom je činio sve ono što s Willow nije želio činiti. Prije, Willow bi tu ženu vjerojatno sažalijevala. Sada joj je zavidjela.

Priljubila je košaru s djetetom na grudi i žurnim korakom uputila se prema kapiji.

Kad je Netta na pragu svoje kuće ugledala Willow s djetetom u košari, sva boja naglo je nestala iz njezina lica.

Nekoliko trenutaka bez riječi je zurila u košaru pa svrnula pogled na Willow. – Ako sam ti rekla da mi ne treba ni med ni

175

Book as passion & BalkanDownload

meso ni svijeće, što te navelo na pomisao da bih trebala ovo? – najzad je upitala.

No ako je Willow očekivala da će joj nakon tih riječi zalupiti vratima pred nosom, to se nije dogodilo. Zapravo, Netta se okrenula i kroz polumračan hodnik produžila u sobu.

Willow je na trenutak oklijevala pa odlučila to shvatiti kao poziv i pošla za njom. Našla ju je kako stoji nasred sobe i trlja nadlaktice, kao da se pokušava ugrijati. Kosa joj je bila raspuštena, noge bose. Očito je tek ustala.

– Nadam se da ti ne smeta što sam sa sobom ponijela jedno od Bannorove djece? – nehajno je upitala Willow. – Fiona me je zamolila da ga pričuvam. Nije joj lako s dvije male bebe.

– Stavi ju kraj ognjišta – rekla je Netta a da ju nije ni pogledala. – Sigurno se smrznula putem, tamo će se brzo ugrijati.

– Otkud znaš da je djevojčica? – upitala je Willow pa spustila košaru kraj ognjišta i svukla ogrtač.

Netta je slegnula ramenima. – Djevojčica? Dječak? U čemu je uopće razlika? Ionako im je suđen život pun jada i bijede.

Willow se kratko nasmijala. – Ne uz oca poput Bannora.

Djeca poprilično iskušavaju njegovo strpljenje, ali sigurna sam da bi umro za njih. Nikada ih ne bi ostavio na cjedilu.

Netta se gorko osmjehnula. – U tom slučaju, malena se može smatrati sretnom što ima oca poput njega.

– Da – tiho je odvratila Willow. – Bez ikakve sumnje – dometnula je sjevši na stolac i nogom lagano zaljuljala košaru jer beba je počela tiho plakati.

– Što joj je? – upitala je Netta, kratko se namrštivši? – Boli li ju što? Ili je možda gladna?

176

Book as passion & BalkanDownload

– Vjerojatno samo traži pozornost – odvratila je Willow, budući da je imala prilično iskustva s djecom. I bila je u pravu jer, umirena ljuljuškanjem malena je brzo prestala plakati pa nogama odmaknula dekicu i počela se igrati vlastitim nožnim palčevima.

Također umirena, Netta je sjela na krevet i zagledala se u Willow s mješavinom zabrinutosti i znatiželje. – Iskreno rečeno, nisam mislila da ću te ponovno vidjeti.

– Zašto ne? Trik sa šilingom odlično je upalio.

Nettine velike oči boje lješnjaka raširile su se od čuđenja. – Doista? Mislila sam da će ti se Bannor nasmijati u lice i izbaciti te iz svoje sobe.

Willow se pozorno zagledala u nju. – Zašto bi to učinio?

Netta je u nedoumici kratko zagrizla donju usnicu, očito se pitajući je li mudro s njom razgovarati o tome. – Bila je to samo obična mala šala – s oklijevanjem je izgovorila. – Nipošto zlonamjerna – hitro je dodala.

– Šala? – upitala je Willow. – Pretpostavljam, na račun moje naivnosti? Ili neznanja? Pitam se... jesi li kome rekla da sam te posjetila i što si mi savjetovala? Mogu li očekivati da će Bannorovi vojnici sada misliti i da sam glupa? Naime, dosad su mislili samo da sam luda.

Pomislivši da će je možda i Bannor smatrati glupom, došlo joj je da iskoči iz kože od jada. Uostalom, i jest bila naivna djevica.

Zato se vjerojatno tako i ponio prema njoj. Naglo je ustala, obukla ogrtač pa iz džepa izvukla baršunasti novčanik i bacila ga ne krevet. – Žao mi je što sam te omela u poslu. Nadam se da će ti to biti dovoljna naknada za vrijeme izgubljeno sa mnom – rekla je, što je staloženije mogla i uputila se prema vratima.

177

Book as passion & BalkanDownload

Netta je naglo ustala s kreveta i krenula za njom. – Voljela bih znati što mogu očekivati zbog šale na tvoj račun?

Bičevanje? Javno sramoćenje? Ili čak kamenovanje? – odlučno je upitala no unatoč tome, glas joj je podrhtavao od straha.

Willow je već stavila ruku na kvaku, no oklijevala je izaći.

Jer, odjednom je postala svjesna da više nije bespomoćna kao što je bila i da bi, ako bi to htjela, doista mogla nekoga kazniti. No zar je spala na nešto tako mizerno kao što je osveta? Nije zaboravila kako se osjećala kad su se Stefan i Reanna grubo šalili na njezin račun i kako se otac nije nimalo obazirao na njezine molećive poglede kad bi ju Blanche odlučila kazniti bez ikakva povoda i razloga.

– Ne bi bilo pošteno kad bih te kaznila zbog moje vlastite gluposti, zar ne? – rekla je, pogledavši Nettu ravno u oči pa naglo otvorila vrata i izišla. Hladan vjetar šibao joj je lice, no unatoč tome nije stavila kapuljaču na glavu. Bilo je još rano i samo nekolicina seljana izišla je iz kuća. Prošla je kraj njih ponosno uzdignute glave, ne obazirući se na njihove znatiželjne poglede.

Na pola puta prema zamku, odjednom joj je sinulo da je ostavila dijete kod Nette. Smjesta se okrenula i kao sumanuta požurila natrag. U trenutku kad se našla nedaleko od Nettine kolibe, začula je glasan dječji plač. Nikad u životu nije se toliko uplašila.

Srećom, plač je prestao jednako naglo kako je i počeo.

Vrata Nettine kolibe bila su otvorena pa je bez kucanja požurila unutra. Ugledavši praznu košaru kraj ognjišta, ponovno ju je obuzela panika, no odmah potom, začula je tiho pjevušenje. Naglo se okrenuvši, ugledala je Nettu kako sjedi na krevetu, s bebom u naručju. Malena Peg veselo je gugutala, a zatim glasno podrignula, kao da je naiskap ispila vrč piva.

178

Book as passion & BalkanDownload

Netta je kratko pogledala Willow i široko se osmjehnuvši svrnula pogled na bebu. – Čini se da joj se sviđam. Prestala je plakati čim sam je podigla iz košare i počela joj pjevušiti.

Willow se sručila u stolac i nadlanicom otrla oznojeno čelo.

– Veseli me što se tako lijepo slažete. Čim dođem k sebi, možemo joj zajedno pjevati.

Osmijeh na Nettinu licu naglo je izblijedio. Polako je ustala i nježno stavila bebu u Willowino naručje. – Žao mi je – tiho je izgovorila. – Znam da je nisam smjela dirati.

Willow se na trenutak zagledala u nju pa odlučno odmahnula glavom. – Zašto ne? Očito si joj se svidjela – rekla je i vratila bebu u njezino naručje. – Pripazi da joj glavica uvijek bude oslonjena na tvoju podlakticu – upozorila ju je.

Netta se zagledala u bebu pa svrnula pogled na Willow. – Upoznala sam mnoge dame, ali osim tebe, nijedna nije zavrijedila taj naziv – s neskrivenim divljenjem je izgovorila. – Ako želiš, rado ću te podučiti kako ćeš najbolje ugoditi lordu Bannoru.

Willow se široko osmjehnula. – Jasno da želim. Reci mi sve što znaš.

Tijekom prijepodneva, magla se spustila na rijeku, prepustivši žiteljima Elsinorea da uživaju u svježem zraku i suncu. Svi koji su mogli izišli su iz zamka kako bi iskoristili zadnje trenutke lijepog vremena prije dolazećeg zatočeništva iza snijegom i ledom okovanih zidina.

Dolina je odzvanjala od veselog dječjeg smijeha i glasnih uzvika vojnika koji su se nadmetali u borilačkim vještinama. Čak i praljama je bilo draže rublje prati vani, pod toplim sunčevim

179

Book as passion & BalkanDownload

zrakama. Namakale su ga u golema korita veselo čavrljale i izmjenjivale najnovije tračeve.

i

pritom

Willow, Beatrix i Mary Margaret također su izišle na livadu.

Sa sobom su vukle i veliku lutku za gađanje, načinjenu od slame.

Willow je bila svjesna da možda nije trebala pristati malu djevojčicu poput Mary Margaret učiti gađanju lukom i strijelom, no u drugu ruku, željela je nečim prekratiti vrijeme do ponoćnog susreta sa svojim suprugom. Iskreno se nadala da će joj neizdržljivo dugi sati tako brže proći. Jer, nakon svega što je saznala od Nette, izgarala je od nestrpljenja da se pred Bannorom pojavi naoružana puno jačim oružjem od osmijeha i šilinga.

– Porumenjela si – rekla je Batrix. – O čemu razmišljaš?

Willow se kratko trgnula i još se jače zacrvenjela. – Ne, ni– sam – odvratila je. – Vruće mi je i to je sve.

Beatrix se ironično nasmijala. – Priznaj, sanjarila si – rekla je snizivši glas. – Ili si se možda prisjećala noćašnjih događaja? Prilično kasno si se vratila u sobu pa pretpostavljam da su ti se snovi ostvarili?

Willow ju je kratko ošinula pogledom kako bi ju upozorila da pripazi na svoj dugi jezik. Dakako, takvo što je od nje i mogla očekivati.

Nije bilo ugodno dijeliti sobu sa znatiželjnom polusestrom koja ju je usto poznavala u dušu.

Beatrix je pošla osloniti lutku od slame na obližnje stablo, a Willow je s Mary Margaret stala nasuprot mete. Djevojčica je imala maleni luk sa strelicama tanjim od onih za pikado i jedva malo dužim. Willow se iskreno nadala da nakon poduke gađanja Mary Margaret neće doći u iskušenje gađati ikoga osim svojih lutaka.

180

Book as passion & BalkanDownload

– Moja mama je umrla jer ju je strijela pogodila u srce – rekla je Mary Margaret, dok joj je Willow pokazivala kako naciljati metu. – Sada je u raju.

– I moja mama je u raju – odvratila je Willow.

– Je li i nju strijela pogodila u srce?

– Ne, umrla je nakon teške bolesti – rekla je Willow, pa naslonila obraz uz njezin i stavila ruku preko njezine, kako bi joj pomogla da strijelu usmjeri ravno u slamnatu lutku. – Možda nas naše majke upravo promatraju i vesele se što se tako dobro zabavljamo.

– A možda se zgražaju i pitaju se kako nam je takvo što moglo pasti na pamet.

Uvjerivši se da djevojčica pravilno drži luk i strijelu, Willow se uspravila i uprla prst u slamnatu lutku. – Ciljaj u onaj crveni krug na njegovim prsima – rekla je. – Možeš li to?

Mary Margaret je kimnula i napela luk. – Ali, što ako ga pogodim u glavu? – naglo je upitala i zamahnula lukom.

Beatrix je odskočila u stranu, a Willow je brzo uzela luk iz djevojčičinih ruku. – Pravilo broj jedan, malena. Ne smiješ nikada micati pogled s mete – rekla je pa napela luk i okrenula se prema slamnatom lutku. – Ovako...

– Ono je lord Bannor, zar ne? – upitala je Beatrix, pogleda uperena preko ograde od živice na rubu livade.

– Gdje? – upitala je Willow i naglo se okrenula, još uvijek držeći u rukama napeti luk. U prvi trenutak pomislila je da se Beatrix po običaju želi našaliti s njom, ali ne, visok tamnokos muškarac koji je duž živice hodao zajedno s Hollisom, nije mogao biti nitko drugi nego njezin suprug. Kell i Edward pratili su ga u stopu, pokušavajući oponašati njegov odlučan

181

Book as passion & BalkanDownload

korak, a kad je naglo zastao, Kell se zaletio u njega. Bannor ga je nestrpljivo pogledao, rekao mu nešto pa pogledao preko živice.

Willow je pomislila da ju nije opazio. No odjednom, pogled mu se zaustavio na njoj. A kad ju je zabljesnuo širokim osmijehom... ruke su joj zadrhtale i na njezino nemalo zaprepaštenje, strijela je poletjela ravno prema njemu.

Skamenila se.

Mary Margaret povukla ju je za rukav. – Oh, Willow, upravo si pogodila mog tatu! Hoće li i on otići u nebo?

182

Book as passion & BalkanDownload

DVADESETO POGLAVLJE Posljednje što bi Willow očekivala bilo je da Bannor iščupa strelicu iz ramena, zbunjeno je pogleda i baci je u stranu. Sigurno je u šoku, pomislila je, uvjerena da je samo pitanje trenutka kada će se srušiti na zemlju.

Pribravši se od prvotnog zaprepaštenja, podigla je rub suknje, pojurila preko livade pa nimalo ženstveno preskočila živicu na mjestu na kojemu je bila najniža i bacila se Bannoru oko vrata.

– Oh, hoćete li mi ikada oprostiti? Kunem vam se, nisam to namjerno učinila. Ruka mi je zadrhtala i... nisam bila svjesna da sam odapela strijelu. A upravo sam prekorila Mary Margaret što je maknula pogled s mete i... i... – promucala je i zdvojno odmahnula glavom. Čvrsto ju je uhvatio za nadlaktice i odmaknuo ju od sebe. – Želite li reći da ste me vi pogodili? – zbunjeno je upitao. – Mislio sam da je netko od mlađih vojnika...

– Molim vas, legnite na zemlju prije nego što se srušite – u dahu je izgovorila molećivo se zagledavši u njega.

– Neću se srušiti – odvratio je i osmjehnuo se Hollisu koji je zakolutao očima kad je čuo što je Willow rekla. – Hvala, ali posve dobro se osjećam.

183

Book as passion & BalkanDownload

– Ne znate što govorite – uzviknula je i čvrsto ga uhvatila za nadlakticu. – To je zato što ste u šoku. Morate leći – dometnula je i ponovno ga čvrsto zagrlila oko vrata. – Molim vas!

– U redu – rekao je i kratko pogledao vojnike koji su se počeli okupljati oko njih. – U redu. Nema potrebe da me zadavite. Poslušat ću vas i bez prisile – rekao je i sjeo na zemlju.

Kleknula je kraj njega i primorala ga legne i stavi joj glavu u krilo. – Eto – tiho je rekla, nježno mu milujući kosu. – Zacijelo vam je već malo bolje. Zar ne?

– Puno bolje – promrmljao je i priljubio lice uz njezine grudi. Hollis je ponovno zakolutao očima. – Gospo, nemate razloga biti zabrinuti. Lord Bannor pretrpio je puno teže ozljede a da nije ni...

Bannor je kratko pročistio grlo davši mu do znanja da ušuti.

– Lady Willow je možda u pravu – rekao je i naglo zatvorio oči. – Počelo mi se vrtjeti u glavi.

Počelo mu se događati i štošta drugo, većinom u području prepona. Tko bi ikada pomislio da bi si netko poput njega mogao dopustiti ležati na travi, glave udobno položene u krilo žene? I to još pred očima njegovih vojnika? Uvijek je bio osjetljiv na ženske čari i teško im je odolijevao. Ali tješenje? Takvo što držao je slabošću koju si nikada ne bi dopustio.

Kroz svilenkastu mrežu koju je Willow plela oko njega, začuo je Desmondov ne baš osobito zabrinut glas. – Što mu se dogodilo?

– Willow ga je pogodila strijelom – rekla je Mary Margaret.

– Možda će otići u raj.

Bannor je otvorio oči i zagledao se u svoju slatku malu plavokosu kćer. – Ako umrem, hoću li ti nedostajati, mila?

184

Book as passion & BalkanDownload

Mary Margaret na trenutak je razmislila pa slegnula ramenima. – Ne bih rekla. Mislim da raj ne može biti puno dalje od Francuske.

– Što se mene tiče, može otići ravno u pakao.

Willow je zgroženo odmahnula glavom. Bannor se bez riječi zagledao u sina. Desmond mu je prkosno uzvratio pogled. Kell i Edward nelagodno su se nasmijali pa rukama brzo pokrili usta. Vojnici su kratko izmijenili poglede. Svi su napeto iščekivali Bannorovu reakciju.

No ako su očekivali da će oštro ukoriti Desmonda, prevarili su se. Umorno je uzdahnuo i podigao se u sjedeći položaj. – Žao mi je što te moram razočarati, momče, ali nemam namjeru otići ikamo drugamo osim u krevet.

– Možete li hodati, gospodine? – upitala je Willow pa pogledom kratko ošinula Desmonda. – Ili da nekoga od vojnika pošaljem po nosila?

– Vjerujem da ću moći hodati – odvratio je i slabašno joj se osmjehnuo. – Uz vašu pomoć.

Pomogla mu je da se osovi na noge.

Promatrajući ga kako ruke prebačene preko ramena svoje supruge tetura prema zamku, Darrin je u nevjerici odmahnuo glavom. – Čudno – smeteno je promrmljao. – Nije li se u Poitiersu sam izvukao iz jarka, s tucetom strijela u leđima?

Nikada mu nije trebala ničija pomoć. Što mu je sad?

– Istina – složio se jedan od vojnika. – Uspio je pobjeći iz tamnice u Calaisu nakon što su ga danima izgladnjivali i mučili.

Darrin se kratko počešao po glavi. – Nadam se da se neće pretvoriti u mekušca.

185

Book as passion & BalkanDownload

– Uz ženu poput njegove, to se pouzdano neće dogoditi – rekao je Hollis i glasno se nasmijao. *** Willow i Bannor koračali su hodnicima zamka, ona ruke prebačene oko njegova struka, on ruke prebačene preko njezina ramena. Willow je putem izvikivala naredbe, slugama, zahtijevajući da joj smjesta donesu zavoje, toplu vodu i različito ljekovito bilje.

– Ne mogu vjerovati kako sam ikada mogao pomisliti da imate mala usta – promrmljao je Bannor, iskosa je pogledavši dok su se stubama uspinjali prema njegovoj sobi.

Možda bi ga i podsjetila da je ružno od njega što zbija šale na njezin račun, no stisnuo joj je rame i bolno zajaukao, pa nije imala srca to učiniti. Čim ga je smjestila u krevet, pošla je od sluškinja koje su stajale pred vratima uzeti posudu s toplom vodom, zavoje i ljekovito bilje.

Poslagala je sve to na klupu kraj kreveta pa uzela prstohvat mažurana i stavila ga u vodu. – Desmond nije ozbiljno mislio ono što je rekao, gospodine – rekla je, ne gledajući u njega.

Kratko se nasmijao. – Jasno da jest. Prezire me.

– Kad bi vas prezirao, ne bi se ljutio na vas nego bi bio ravnodušan. A to sigurno nije.

Bannor se zamišljeno zagledao u nju. – Na temelju čega mislite da ga tako dobro poznajete?

Uzela je zavoje i pola njih potopila u vodu. – Jer sam i sama često bila takva prema svojem ocu. Željela sam na bilo koji način svrnuti njegovu pozornost na sebe – rekla je i kiselo

186

Book as passion & BalkanDownload

se osmjehnula. – Makar i tako da se odlučim udati za muškarca kojeg nikada nisam vidjela.

Nije izgledao kao da mu je to najbolje sjelo. – Čin pobune zbog kojeg ste nedvojbeno gorko požalili? – upitao je.

Izbjegla je odgovor na to pitanje. – Hajdemo se pozabaviti vašom ozljedom – rekla je i raskopčavši mu prvih nekoliko gumba, odmaknula mu košulju s ramena, ne trudeći se pritom biti osobito nježna. Jer što se mora, mora se. Ipak, kad je vidjela ranu, preplavilo ju je sažaljenje. – Oh, kako sam mogla biti tako neoprezna? – promrmljala je, zdvojno odmahnuvši glavom. – Hoćete li mi to ikada moći oprostiti? – upitala je i komadom gaze nježno mu ranu oprala od krvi.

Duboko je uzdahnuo. – Srećom po vas, nisam zlopamtilo.

Pokušala mu je košulju spustiti niže niz rame, no to je bilo nemoguće. – Morate ćete je skinuti – rekla je. – U protivnom vam neću moći povezati ranu.

– To možda nije najpametnija zamisao – odvratio je, no uzalud, jer već mu je raskopčala košulju.

I zadivljeno se zagledala u njegova široka mišićava prsa, prekrivena tamnim dlačicama. Jedino Bog mogao je stvoriti nešto toliko lijepo. I jedino čovjek poput Bannora mogao je učiniti sve što je bilo u njegovoj moći da uništi to djelo.

Dok ga je kroz uzani prorez u zidu promatrala kako se svlači, bilo je to pri svjetlu svijeće koja je gorjela u njegovoj sobi.

Pri tom prigušenom treperavom svjetlu nije mogla vidjeti ništa od onoga u što je upravo gledala. Drhtavim prstima pomilovala je dugački ožiljak, od ključne kosti do dna rebara, pa bez riječi odmahnula glavom i visoko podigavši obrve, potražila Bannorov pogled.

187

Book as passion & BalkanDownload

– To je bila jedna od mojih prvih ozljeda – tiho je rekao. – Srećom, koplje mi je samo rasparalo kožu.

Bez riječi, vrhovima prstiju dotakla je mali ožiljak koji mu je prepolovio lijevu bradavicu, i ponovno ga upitno pogledala.

– Od bodeža – rekao je. – Francuski kralj platio je jednoj propalici da me ubije. Čovjek se noću uvukao u moj šator, zabio mi bodež u prsa i pobjegao, ostavivši me da umrem – objasnio je i nasmijao se. – Bio je prilično iznenađen kad sam se sljedeće noći uvukao u njegov šator, kako bih mu vratio bodež.

Dotaknula je mali okrugli ožiljak na desnoj strani njegovih prsa.

– To je od strijele – rekao je i zakolutao očima. – Još jedne. Od mnogih – dodao je pa naglo udahnuo i zaustavio dah kad je pomilovala nabranu kožu gotovo polovice njegova trbuha.

– Vrelo ulje – rekao je i slegnuo ramenima. – Bila je to moja pogreška. Nisam se dovoljno brzo izmaknuo kad sam se penjao uz zidine zamka.

Kad mu je rekla da sjedne i svuče košulju, na trenutak se namrštio no poslušao ju je. Vidjevši njegova leđa, Willow se istinski užasnula. – O, Bože! Ovo je doista... – u dahu je izgovorila pa u nevjerici odmahnula glavom.

Cijela leđa bila su mu izranjavana. No nisu to bili samo ožiljci od strijela, kao uspomene na dobivene ili izgubljene bitke.

Ono što je Willow zapravo užasnulo, bili su ožiljci od bičevanja.

Bez riječi, prstom je prošla duž jednog od njih.

– Samo dvadeset udaraca – rekao je, no mogla je osjetiti da se ukočio. – Moji uzničari bili su prilično ogorčeni kad sam jednog od čuvara zadavio bičem kojim me je bičevao.

188

Book as passion & BalkanDownload

Ganuta, Willow ga je zagrlila oko struka i naslonila lice na njegova izranjavana leđa. O, kad bi njezine suze barem mogle iscijeliti njegove rane, pomislila je i zdvojno uzdahnula.

Zadrhtao je. Taj snažni muškarac, gotovo neosjetljiv na bol, zadrhtao je zbog njezinih suza.

Kratko se nasmijao, pokušavajući prikriti nelagodu. – Mogu razumjeti ako si zgrožena time što si vidjela – rekao je. – Znam da moje izranjavano tijelo nije ugodan prizor za oči. Eto, zato mi je draže voditi ljubav u mraku, pod pokrivačem.

Bez riječi, poljubila je svaki od njegovih ožiljaka. Nije se ni pomaknuo. Ali ni opustio. Mogla je osjetiti njegovu ukočenost. I zato ga je nastavila ljubiti.

– Tvoji ožiljci služe ti na čast – rekla je i nastavila ga ljubiti. – Nemaš se čega stidjeti. Svatko bi se njima ponosio.

– Nisam ni sanjao da bi mogla biti toliko okrutna da na ovakav način iz mene izvučeš priznanje – s oklijevanjem je izgovorio. – No dobro. Priznajem, rana koju si mi zadala puka je ogrebotina. Drsko sam iskoristio tu situaciju kako bih se riješio djece i namamio te u moju sobu puno prije ponoći. Nije mi se vrtjelo u glavi. Doduše, sad mi se pomalo vrti – promrmljao je i čvrsto zatvorio oči kad ga je počela ljubiti po vratu.

Prisjetila se trenutka kad ga je prvi put vidjela i kako ga je poželjela dotaknuti, samo zato jer se htjela uvjeriti da je stvaran. Bilo joj je uistinu teško povjerovati da postoji muškarac poput njega. Princ o kojem je sanjarila bio je poput blijedog duha u odnosu na Bannora, pomislila je, duboko udahnuvši miris njegove kože. Rukama mu je obujmila lice i spustila malen poljubac na njegove usnice. Duboko je uzdahnuo, ali nije se ni pomakao.

189

Book as passion & BalkanDownload

Zubi njezina princa bili su bez ijedne mane, Bannorovi ne, jer jedan od prednjih zuba bio mu je malo otkrhnut, no to ga je činilo još privlačnijim. Spojila je usnice s njegovima i vrhom jezika prešla rubom njegovih zuba. No prije nego što je stigao uživati u njezinu poljupcu, spustila je usnice na njegova prsa.

Prsa njezina princa bila su glatka kao u momka. Bannorova su bila prekrivena tamnim dlačicama. Bilo je ih je lijepo ljubiti i milovati. Poljubila je ožiljak od bodeža pa ožiljak od strijele, a potom usnicama kliznula niz ožiljak od bodeža koji mu je rasparao prsni koš od ključne kosti do dna rebara, kao da nježnim vlažnim poljupcima želi ukloniti svu bol koju je pretrpio. Iz grla mu se oteo duboki uzdah, nalik bolnom jecaju. Sudeći po tome, uspjela je, jer ovoga puta, bilo je to zbog užitka. Vrhovima prstiju pomilovala je ožiljak od bodeža i kratko zadrhtala shvativši kako je malo nedostajalo da srce tog snažnog, hrabrog muškarca zauvijek prestane kucati. A kad je usnicama obujmila njegovu ukrućenu rasječenu bradavicu, tiho je zastenjao i upleo prste u njezinu kosu.

Vrhom jezika okružila je nabranu kožu ožiljka od strijele pa poljupcima kliznula niže, sve do velike opekotine na njegovu trbuhu.

Bio je to dio tijela na kojem je prije više od desetljeća ostao bez ikakva osjeta. Unatoč tome, dok je promatrao kako Willow usnicama klizi površinom te velike opekotine, Bannor bi bio spreman zakleti se da mu se osjet na tom mjestu vratio.

Opijen žudnjom, možda je to i umislio, no kako god bilo, godilo mu je i nije želio da prestane to činiti.

Ipak, kad se usnicama spustila niže od njegova struka, do ruba hlača, naglo se ukočio i čvrsto ju uhvatio za ramena. –

190

Book as passion & BalkanDownload

Gospo, moram vas upozoriti da uz sebe nemam šiling – u dahu je izgovorio.

Izazovno mu se osmjehnula. – Neće vam trebati, gospodine, osim ako ga vi želite držati između koljena.

Zapanjen, promatrao je kako mu zubima razvezuje uzice na pojasu i povlači mu hlače niz kukove, sve do mjesta koje je rijetko bilo izloženo zrakama sunca. Njezin vreli dah palio mu je kožu, izloživši ga istodobno paklenim mukama i rajskom užitku. A kad mu je preko hlača stavila ruku na međunožje i nježno ga stisnula, snažno se trgnuo i zamalo pao s kreveta.

– Vrlo impresivan nakitnjak, gospodine – prošaptala je, pogledavši ga kroz napola spuštene trepavice.

– Ne nosim nakitnjak – promrmljao je, kroz čvrsto stisnute zube.

– Oh – uskliknula je, jednako iznenađena koliko i postiđena zbog vlastita neiskustva.

Bannor se srušio na jastuke i prebacio ruku preko očiju.

Shvatila je to kao njegovu predaju pa duboku udahnula kako bi prikupila hrabrost i spustila mu hlače, otkrivši ono o čemu se nikada nije usudila maštati kad je sanjarila o svojem princu.

Oči su joj se raširile od divljenja kad je ugledala njegov ud.

Bio je velik i čvrst poput kamena. Obujmila ga je objema rukama, zagledala se u njega i bez trunke stida ili oklijevanja, počela ga izazovno lickati. Bila je to blagodat koju mu nijedna od njegovih supruga nikada nije pružila, a on je pak bio previše ponosan da bi takvo što tražio od njih. I da je htio, ne bi mogao prestati promatrati Willow kako ga uzima u usta, ljubi i liže, i to ne u

191

Book as passion & BalkanDownload

mraku ili pod pokrivačem, nego usred dana, pod blistavim sunčevim svjetlom.

Upleo je prste u tamne kovrče njezine svilenkaste kose pitajući se je li anđeo ili vrag. Iskreno govoreći, bilo mu je posve svejedno. Jer sve što je želio bilo je ostati u njezinu nježnom ropstvu sve dok ga bude htjela. A htjela ga je. Zabacio je glavu i glasno zastenjao, prepustivši se vrhuncu. Čak i kad bi umro tog trenutka – a na trenutak je pomislio da umire – ne bi požalio.

Preplavljen ushitom privukao ju je k sebi i spojio usnice s njezinima u dugi vruć poljubac.

Tko zna kamo bi ih to odvelo da ih nije prekinulo glasno kucanje na vratima.

– Willow, je li tata otišao u raj? – nestrpljivo je upitala Mary Margaret.

Bannor se prigušeno nasmijao. – O, da – prošaptao je i poljubio Willow u kosu. – I to u pratnji jednog prekrasnog anđela. Čim su zvona počela otkucavati ponoć, Willow se uputila u sobu svojeg supruga, s drvenim pladnjem u rukama. Ušavši, poslagala je po stolu košaricu s kruhom, tanjur sira i vrč kuhanog vina pa uzela jednu od baklji i njome upalila suhe jelove grančice koje je ranije te večeri pripremila za potpalu vatre u kaminu. Čim se kulom proširila ugodna toplina i miris jelovine, ugasila je baklju u kanti vode koja je u tu svrhu stajala u kutu pa pogledom okružila prostoriju i zadovoljno kimnula. Ugođaj je bio upravo onakav kakav je željela. No i hrana i piće i ugodna toplina, bili su samo naznaka užitka koji će uslijediti. Pomislivši

192

Book as passion & BalkanDownload

na slatku osvetu koju joj je Bannor obećao prije nego što je pošao uvjeriti kćer da još nema namjeru otići u raj, zadrhtala je od uzbuđenja.

Kao opijena, prišla je krevetu, odmaknula pokrivače pa brzo izula cipele i legla. Nije mogla odoljeti iskušenju da zagrli Bannorov jastuk. Naravno, mirisao je na njega. Zatvorila je oči, duboko uzdahnula i ubrzo utonula u san.

Probudila se kad su crkvena zvona otkucala tri sata ujutro.

Podigla se, protrljala oči pa pogledom okružila sobu. Jelo i piće na stolu bilo je netaknuto, vatra u kaminu gotovo se ugasila.

– Bannore? – prošaptala je i u odgovor dobila samo tišinu.

Naglo je ustala iz kreveta i ne trudeći se nazuti cipele, bosonoga izišla iz sobe i požurila niz stube.

Ušla je u prvu od nekoliko međusobno spojenih dječjih soba, onu koju je Desmond dijelio s Ennisom, Kellom i Edwardom, i gdje su s njima često noćila i ostala djeca. No te noći, u velikom krevetu nije bilo nikoga osim Desmonda.

Otvorenih usta i s dugim gustim trepavicama spuštenim na pjegave obraze, izgledao je više poput petogodišnjeg djeteta nego kao trinaestogodišnji momak. Willow je nježno prebacila pokrivač preko njegovih ramena, pitajući se misli li katkad na svoju majku i sjeća li se kako ga je pokrivala.

Iz sobe je izišla još zbunjenija nego što je bila. Produžila je hodnikom i širokim stubama spustila se u veliku dvoranu.

Vidjevši kako netko spava kraj kamina, u prvi trenutak nije se začudila. Ljudi s djecom i putujući trgovci, a katkad i zalutali pijanci, nerijetko bi potražili sklonište u zamku, osobito za hladnijih noći.

193

Book as passion & BalkanDownload

Ali jest se začudila kad je shvatila da se zapravo radi o gospodaru i njegovoj djeci.

Osmjehnula se. Po svemu sudeći, djeca ni uz najbolju volju nisu uspjela ostati budna iza ponoći. A ni njihov otac.

Ležao je između njih, ispružen na leđima poput diva kojeg su maleni ljudi oborili s nogu. Mary, Meg, Margery i Colm, usnuli su glava oslonjenih na njegova mišićava bedra, po dvoje uz svaku nogu. Ennis i Mary Margaret, ruku prebačenih preko njegova trbuha, a Hammish, Edward i Kell uz njegove potkoljenice. Edward je mrmljao u snu, a Hammishova usta bila su priljubljena uz Kellovo uho. Willow se iskreno nadala da momak ne sanja neke romantične snove.

Sudeći po tome kako se Mary Margaret privila uz oca i naslonila mu glavu na rame, ne bi se reklo da joj je svejedno je li otišao u Francusku ili na onaj svijet. Upravo suprotno, činilo se da nema namjeru ikada mu dopustiti da ikamo ode. Kad je tiho uzdahnula i kratko se promeškoljila u snu, Bannor ju je jače privio uz sebe, kao da joj želi poručiti da se uz njega ne mora ničega bojati i da ju je sposoban štititi od svakog zla, ma koliko veliko i strašno bilo. Prije tri sata, kad su crkvena zvona otkucala ponoć, Willow bi se bila spremna zakleti da je dobila sve što je ikada željela. No sada, dok je kroz zavjesu od suza promatrala oca i kćer u zagrljaju, shvatila je da nije nimalo bolja od gramzivog djeteta koje uvijek traži više od onoga što može dobiti.

Jer, to što ju Bannor želi, više joj nije bilo dovoljno. Željela je i njegovu ljubav. Željela je da ju voli kao što i ona voli njega.

194

Book as passion & BalkanDownload

Shvativši to, srce ju je zaboljelo od čežnje kakvu nikada prije nije osjetila.

Do tog trenutka nije mogla shvatiti kako Bannor može ljubav smatrati opakom bolešću od koje boluju samo budale. Ali sada je to mogla razumjeti. Polako se okrenula i tiho se udaljila iz dvorane, drhtureći od groznice za koju nije bilo lijeka.

195

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PRVO POGLAVLJE Sljedećeg jutra, kad je ustala iz postelje, Willow je imala i više nego dobar razlog za drhturenje. Tijekom noći je prilično zahladilo. Stakla na prozorima bila su prekrivena ledenim kristalima, sumorni oblaci nadvili su se nad zamak kao savršen odraz njezina raspoloženja.

Iako je znala da Beatrix nije navikla ustajati prije no što otkuca podne, pokušala ju je probuditi. Uzalud, jer po običaju je promrmljala nešto nerazumljivo, okrenula se na bok i pokrila se preko glave. Willow je duboko uzdahnula i odustala.

Najradije bi se i sama vratila u krevet i pokrila se preko glave.

Ipak, odjenula je tamnocrvenu vunenu haljinu obrubljenu krznom i spustila se u veliku dvoranu. Bannor, njegova djeca i vojnici već su sjedili za stolom. Čim ju je ugledao, Bannor je prekinuo razgovor s Hollisom kako bi ju pozdravio. – Dobro jutro, gospo – rekao je, pozorno se zagledavši u nju, kao da joj pokušava pročitati misli. – Nadam se da ste dobro spavali?

– Jako dobro, gospodine – odvratila je, pitajući se je li bio razočaran što ju nije našao u svojoj sobi kad se napokon vratio u nju.

Iako nitko nije sjedio na stolici do njegove — što je bio i više nego očit znak da je to mjesto predvidio za nju, odlučila je to zanemariti i sjesti do Hammisha. Bilo joj je draže ostaviti ga u uvjerenju da se duri na njega jer je prekršio njihov noćašnji

196

Book as passion & BalkanDownload

dogovor, nego mu pružiti priliku da nasluti pravi razlog njezina turobna raspoloženja.

U smeđim hlačama i jakni od tamnozelenog sukna, svježe obrijan i uobičajeno blistavih očiju, izgledao je savršeno odmorno, kao da veći dio noći nije proveo ležeći na podu kraj kamina.

Njegova djeca nisu se ni upola toliko dobro držala. Mary je prstima čeprkala po svojoj zdjelici, vadeći iz nje koštice nara prelivenog medom, i bezvoljno ih jednu po jednu stavljala u usta. Ennis je žlicom lijeno miješao svoj puding od smokava. Kell i Edward potpuno su odustali od jela. Zapravo, izgledali su kao da će zaspati za stolom. Mary Margaret također; samo što glavom nije uronila u svoju zdjelicu. Čak i Hammish je ostao bez teka. Činilo se da se samo reda radi trudi pojesti sve do zadnje mrvice.

Jedino Desmond je uporno stavljao žlicu za žicom u usta, kao da bi se radije ugušio pudingom od smokava nego odustao i priznao da mu se želudac diže već i od pogleda na njega.

No kad je služavka stavila pred Bannora kositreni pladanj pun sočnih komada različita mesa, svi su se naglo razbudili.

Bannor se zagledao u pladanj, zadovoljno pljesnuo dlanom o dlan i poslužio se komadom kuhane šunke. Willow se sumnjičavo zagledala u njega. Dovoljno ga je poznavala da ne bi znala kako nema običaj ujutro jesti takvo što.

Svrnula je pogled na djecu. Otvorenih usta zurili su u njega, pozorno prateći svaki njegov pokret.

– Jeste li za malo šunke? – upitao je nikoga posebno pa na nemalo razočaranje svoje djece svrnuo pogled na Willow. – Gospo?

197

Book as passion & BalkanDownload

– Ne, hvala, gospodine – odvratila je, prikrivši osmijeh. – Jest ću što i djeca.

– Možeš pojesti moj puding od smokava – rekao je Ennis i stavio svoju zdjelicu pred nju. – Nisam ga ni pipnuo. Ne želim ga više nikada ni vidjeti, a kamoli okusiti.

Willow je žlicom promiješala puding s još manje entuzijazma nego on. Očito, opaka bolest od koje se razboljela loše je djelovala na njezin tek.

– Ja bih rado pojeo komad piletine – veselo je rekao Hollis, pogleda uprta u pladanj.

Bannor je gurnuo pladanj prema njemu. Djeca su ga slijedila pogledom pa upravila pogled u Hollisa koji se bez oklijevanja poslužio komadom pečene piletine prelivene pikantnim umakom od šljiva. Desmond je s očitim naporom progutao još jednu žlicu pudinga od smokava.

Dok su Bannor i Hollis uživali u jelu i s vremena na vrijeme glasno hvalili kuharičine zlatne ruke, Edward se počeo češkati po tijelu i kosi. – Mogu li se danas okupati? – upitao je oca. – Sve me svrbi.

– I trebao bi – rekao je Kell i kratko se namrštivši odmaknuo se od njega. – Grozno smrdiš.

Bannor se poslužio sočnim komadom guščjeg mesa pa svrnuo pogled na Edwarda. – Žao mi je, sine, ali u skladu s vašim zahtjevima, ne bi se smio okupati još najmanje dva tjedna.

Kell je prstima začepio nos.

– Budalo – promrsio je Edward i laktom ga munuo u rebra.

– Misliš li možda da ti mirišeš na ljubičice?

– Sigurno ne smrdim kao da sam se valjao u svinjcu – odbrusio je Kell, uputivši mu dug gadljivi pogled.

198

Book as passion & BalkanDownload

Prije nego što su se stigli potući, Bannor je platnenim ubrusom obrisao usta pa ustao i rekao služavki da može odnijeti pladanj, potopivši djeci i zadnju nadu da će se dokopati pokojeg komadića mesa nakon što se on udalji od stola. Čim su se za služavkom zatvorila vrata, široko se osmjehnuo i okružio ih pogledom. – Dakle, što ćemo danas?

Igrati se lovice i skrivača? Ledene babe? Ili možda trule kobile?

Desmond se zagledao u svoju zdjelicu. Njegova braća i sestre bez riječi su zurila u oca. Nije bilo teško zaključiti da jedva drže oči otvorenima. Mary Margaret je široko zijevnula pa rukom brzo pokrila usta. Čak je i uvijek flegmatični Hammish djelovao neobično pokunjeno.

Bannor je duboko uzdahnuo i slegnuo ramenima. – U redu, ako se danas ne želite družiti sa mnom, družit ću se sa svojim vojnicama na vježbalištu – rekao je pa kratko namignuo Willow, zbog čega joj je srce napravilo dvostruki salto, i zakoračio u namjeri da se udalji.

– Možda bi trebao poći u Windsor upitati kralja želi li da mu obrišeš guzicu – rekao je Desmond.

Nastupila je mrtva tišina. Neki vojnici izmijenili su zgranute poglede, neki su se, pak, s velikim zanimanjem zagledali u tapiserije na zidovima, kao da ih nikad dotad nisu vidjeli.

Bannor je polako prišao Desmondu i ruku prekriženih na leđima zagledao se u njega. – Što bi to trebalo značiti, sine? – prijeteći tiho je upitao.

Willow je zaustavila dah. No ako je očekivala da će se Desmond po običaju izmotavati, prevarila se. Jer naglo je ustao od stola i lica rumenog od ljutnje – umjesto od srama –

199

Book as passion & BalkanDownload

zagledao se u oca. – Ništa čime bi se trebao zamarati, oče – odbrusio je. – Doista te ne bih želio zadržavati. Radije požuri vježbati mačevanje sa svojim vojnicima. Najzad, nikad se ne zna.

Francuzi bi nas mogli opet napasti, zar ne? Iskreno rečeno, nadam se da će to uskoro učiniti i da ćeš, kao i uvijek, bez i trunke oklijevanja poći obraniti kralja i domovinu. Jedino se nadam da se više nećeš vratiti. Ne drugačije nego tijela umotana u plahtu i prebačena preko leđa tvojeg moćnog pastuha.

Bannor je bez riječi zurio u njega. Lice mu je izgledalo kao iz kamena isklesano, pogled hladan kao led.

Opazivši kako je Hammish zadrhtao, Willow ga je ispod stola brzo primila za ruku i čvrsto je stisnula. Bila je i više nego sigurna da će Bannor ošamariti svojeg najstarijeg sina. A iskreno rečeno, držala je da Desmond to i zaslužuje.

No kad je napokon progovorio, Bannorov glas bio je jedva jači od šapata. – Budem li se morao boriti za kralja i domovinu, jasno da ću to učiniti, momče. To je ono što držim svojom svetom dužnošću. No nemam namjeru Francuzima dopustiti da me posijeku. Čak ni da bih tebe usrećio – rekao je i izišao iz dvorane, prepustivši izgovorenim riječima da ostanu visjeti u sablasnoj tišini.

– Bannore!

Bez osvrtanja nastavio je koračati preko zaleđene zemlje.

Doista je uporna, pomislio je. Dosad joj je već trebalo postati jasno da neće stati. Ali ne, i dalje ga je pokušavala dostići. Činilo se da joj ni najmanje ne smetaju krupne pahulje kojima joj je vjetar šibao lice.

200

Book as passion & BalkanDownload

Produžio je korak. Veći dio života proveo je u ratu, no trenutačno je samo želio malo mira. Sumor rijeke neodoljivo gaje privlačio, poput tihog obećanja da će uz njezinu obalu pronaći upravo to što je tražio.

– Bannore! Zaboga, stani!

Zvučala je kao da je ostala bez daha. Ne bi se čudio ako jest; krhkoj ženi poput nje zacijelo nije bilo lako trčati po zaleđenoj zemlji.

– Ostavi me na miru, Willow – preko ramena je viknuo. – Nitko me nije pogodio strijelom da bi me trebala njegovati.

– Osim Desmonda koji ti je jednu poslao ravno u srce?

Naglo se zaustavio i tiho opsovao.

Pogledao ju je tek kad je bez daha i raščupana doteturala do njega. Ruke i ogrtač bili su joj prljavi od blata. Očito se više puta spotakla i pala dok je trčala za njim. Izgledala je kao da više ne može stajati na nogama i da ju nije uhvatio za nadlakticu, možda bi se preko ruba obale otkoturala ravno u rijeku. Čim je prestala dahtati, odmaknuo se od nje i prekriživši ruke na prsima, zagledao se u daljinu. – Ako već moraš biti tu, bio bih ti zahvalan kad ne bismo pričali o mojem sinu – rekao je, što je staloženije mogao.

Stala je kraj njega i također prekrižila ruke na prsima. – A o čemu bih drugome ovoga trenutka pričala s tobom? Zar nisi opazio kako te je gledao? želio te povrijediti jer misli da ti nije stalo do njega. I to je razlog zbog kojeg te stalno izaziva.

– A iz kojeg razloga me ti stalno izazivaš?

– Došlo mi je da se rasplačem nad njim – nastavila je, kao da nije čula što ju je pitao. – Samo što te nije preklinjao da ga zgrabiš za ramena i dobro ga protreseš. Kad si se onako

201

Book as passion & BalkanDownload

okrenuo i otišao, izgledao je kao da će pred svima briznuti u plač. Srećom, uspio se suzdržati. U protivnom bi se osramotio, a to ti pouzdano nikada ne bi oprostio.

Okrenuo joj je leđa i bez riječi uputio se niz obalu.

Pošla je za njim. – Ne mogu shvatiti zašto mu dopuštaš da divlja uokolo – ljutito je izgovorila. – Trebao bi ga učiti borilačkim vještinama kao i sve svoje novake. Kako je moguće da se muškarac kojim se cijela Engleska ponosi i pred kojim Francuzi dršću od straha, boji jednog mršavog trinaestogodišnjaka?

Naglo se okrenuo i ošinuo ju pogledom. – Ne bojim se njega! Nego sebe.

Bez riječi zagledala se u njega.

Provukao je prste kroz kosu. – Za razliku od većine muškaraca, doista sam opasan kada se razljutim. Ne izgovaram prazne prijetnje niti me može zadovoljiti da u tučnjavi nekome razbiti zube. O, ne. Kada se ja razljutim, Willow, glave padaju i krv teče u potocima. Ljudi umiru – rekao je i duboku uzdahnuo. – Pogledaj moje ruke – nastavio je i bespomoćno joj pokazao svoje široke dlanove. – Što bi bilo da sam ošamario Desmonda? Možda bi pao na pod i ne bi više ustao. Ili kad bih Mary Margaret samo lupio po stražnjici? Ne bih se čudio ako nakon toga danima ne bi mogla hodati.

Willow se smeteno zagledala u njega, pitajući se kako je moguće da netko toliko snažan istodobno izgleda tako bespomoćno. Da već nije shvatila da ga voli, tog trenutka pouzdano bi to shvatila.

Prišla mu je korak bliže i nježno uzela jednu od njegovih ruku u svoju. – Te snažne ruke mogu biti i vrlo nježne. Uvjerila sam se u to.

202

Book as passion & BalkanDownload

– Zaslužne su i za više izgubljenih života nego što možeš zamisliti – turobno je odvratio.

Pomilovala je izranjavane zglobove na njegovim prstima. – Dakle, cijelo vrijeme bježao si od djece i zatvarao oči pred njihovim groznim ponašanjem jer si strahovao da bi im mogao nauditi ako te dovoljno razljute. Čega si se zapravo bojao? Da ćeš nekome od njih otkinuti glavu ili učiniti nešto jednako grozno?

Slegnuo je ramenima. – Kako mogu biti siguran da ne bih to učinio? Kada se razljutim, potpuno gubim nadzor nad sobom.

– Ali, upravo si ljut, zar ne? I to na mene.

– Istina – priznao je.

Spustila je malen poljubac nasred njegova žuljevita dlana. – Jesam li možda u opasnosti? – tiho je upitala, pogledavši ga ravno u oči.

– I više nego što misliš – rekao je i drugom rukom otro snježne pahuljice s njezine kose.

– Ni najmanje te se ne bojim – izvijestila ga je, iako to nije bila istina. – Častan si i pošten čovjek. Rese te mnoge vrline. Muškarac poput tebe ne bi nikada naudio nikome slabijem od njega.

– Ah, ali vi niste slabiji od mene, gospo – rekao je i vrhom palca pomilovao njezinu donju usnicu, namjerno je podsjetivši na ono što mu je dan prije činila tim usnicama. – Upravo suprotno. Nikad dosad nisam se suočio s neprijateljem koji bi bio toliko opasan po moje srce.

Kad je Bannor stigao na vježbalište sa suprugom koja ga je pratila u korak, vojnici su po izrazu njegova lica smjesta shvatili da se zbiva nešto neuobičajeno. Jer takav izraz lica Bannor je imao

203

Book as passion & BalkanDownload

samo kad se spremao u neki ratni pohod. Zbunjeni, kratko su izmijenili poglede, pitajući se jesu li Francuzi možda doista ponovno zaratili s Englezima, kao što je Bannorov sin netom predvidio.

Nekoliko njegovih odanih vojnika smjesta je pošlo za njim, ne toliko iz navike koliko iz znatiželje. Malo zatim ušli su u dvorište zamka gdje se Desmond šepurio pred skupinom seoske djece.

– Kad ja budem gospodar, svećenik nam neće propovijedati što smijemo a što ne smijemo činiti. Ja ću biti taj po čijim će se pravilima ovdje postupati. Nećete morati laštiti čizme uobraženim vojničinama. Natjerat ću ih da sami to čine. Ako itko ikada odbije bilo koju moju zapovijed, bacit ću ga u tamnicu. I ostat će tamo sve dok ne bude spreman na koljenima me moliti za milost.

Nastavio je govoriti i u zanosu propustio opaziti da djeca više ne gledaju u njega nego u nekoga iza njega i da su im oči postale neobično velike od straha.

Shvatio je to tek kad je velika sjena pala preko njega. Naglo se okrenuvši ugledao je oca u pratnji desetak mrkih ratnika.

Djeca su se u tren oka razbježala. Desmond se ukipio jer znao je da nema kamo pobjeći. Čvrsto ga uhvativši za ovratnik, otac ga je podigao sa zemlje i osmjehnuo mu se jednim od onih osmijeha zbog kojih bi njegovi neprijatelji redovito problijedjeli od straha. Ni Desmond u tom smislu nije bio iznimka.

– Žao mi je što ti moram pokvariti planove, momče, ali još nisi gospodar ovog zamka. Ja sam.

204

Book as passion & BalkanDownload

Kad je Desmond pozelenio u licu i počeo kašljucati, poput vreće ga je prebacio preko ramena i ponovno se uputio prema vježbalištu. Obuzet panikom, Desmond je pogledom kružio po ljudima koji su se našli u blizini, u potrazi za nekim kome bi se mogao obratiti za pomoć. Ugledavši Willow, istinski mu je laknulo.

– Willow! – iz sveg glasa je povikao. – Molim te, spasi me od njega! Sišao je s uma. Ne zna što radi... mogao bi mi otkinuti glavu!

Willow se potrudila prikriti osmijeh no to joj nije najbolje uspjelo. – Nema tome dugo kako si njega molio da te spasi od mene – odvratila je. – Čini se da otad nisi ama baš ništa naučio.

– O, ne – uzviknuo je Desmond kad su se približili podiju za kažnjavanje zločinaca i prijestupnika. – Samo ne to! Molim te, oče, nemoj mi prikliještiti prste! Kunem ti se, neću više nikada govoriti onakve gluposti. Kunem ti se!

No shvatio je što je pravi strah tek kad su prošli kraj podija. Čeznutljivo je preko ramena pogledao vješala. Zacijelo bi i vješanje bilo bolje od tko zna kakve jezive kazne koja ga čeka. Čim su se našli izvan zidina, Bannor je produžio prema štalama. A čim je ušao u jednu od njih, svi koji su se zatekli unutra, smjesta su požurili van. Bannor im čak i nije morao narediti da izađu. Bilo je dovoljno da ih pogleda.

Pričekao je da i zadnji vojnik izađe pa snažno zalupio vratima.

Dakako, njegovoj supruzi nije bilo ni na kraj pamti pokušati ući za njim. Kell je dotrčao do nje i povukao za rukav. – Jesi

205

Book as passion & BalkanDownload

li vidjela što se zbilo? – uzbuđeno je upitao. – Desmond je ovoga puta zbilja nadrapao. Zar ne?

Prebacila mu je ruku preko ramena i privukla ga k sebi. – Jest, momče – odvratila je. – Bojim se da je – dometnula je, jer pravo rečeno, doista se počela bojati za Desmonda.

206

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DRUGO POGLAVLJE Ne osobito nježno, Bannor je spustio sina na balu svježeg sjena. No ako je pomislio da će briznuti u plač i moliti ga za milost, prevario se. Jer, Desmond je smjesta skočio na noge i prkosno se ustobočio pred njim.

Drhturio je od straha, a ipak se nije predao. Teško da bi Bannor mogao opisati koliko ga je to razveselilo.

– Hajde, završimo s tim – promrsio je, trudeći se prikriti kako mu zubi cvokoću. – Izlemaj me. Obojica znamo da sam to zavrijedio.

– Naravno da hoću, ali kad ja to budem htio.

Desmond je sjeo na sijeno i podrugljivo se nasmijao. – A kada će to biti? Nakon što završiš s obukom svojih vojnika?

Možda... čim zašiješ glavu jednoj od Mary Margaretinih lutki? Ili kad izvučeš ruku iz Willowinih...

Bannor je podigao obrvu, izazivajući ga da nastavi.

Desmond je gurnuo jednu suhu stabljičicu između usana i zgledao se pred sebe.

– Nikada ne bih pomislio kako jedva čekaš da te izlemam – rekao je Bannor, prekriživši ruke na prsima.

207

Book as passion & BalkanDownload

Desmond je slegnuo ramenima. – Stekao sam dojam da ti se žuri. Svjestan sam da imaš pametnija posla – rekao je i snizio glas.

– Možda treba kralju isprazniti kahlicu.

– Kad već zbijaš šale na račun moje odanosti kralju, možda bi se trebao prisjetiti da bih bez njegove pomoći i utjecaja danas bio nitko i ništa – ljutito je odvratio Bannor. – Po povratku iz rata morao bih prodati svoj mač jer ne bih imao od čega živjeti. Sve što imam, dobio sam kao nagradu jer sam mu vjerno služio. I titulu i zamak i zemlju po kojoj hodaš. Zahvaljujući njemu nisi ni gol ni bos, ni gladan ni žedan. I samo njemu mogu zahvaliti što se tvoja majka udala za mene. Bez njegova blagoslova, kopiletu poput mene ne bi bilo dopušteno dodirnuti ni rub njezine haljine. I ma koliko god se to tebi ne sviđalo, ostat ću mu odan. To je najmanje što mu dugujem. Ako bi opet došlo do rata, jasno da bi mogao računati na mene.

– Nema potrebe da se pretvaraš kako si se žrtvovao zbog nas! Uvijek bi jedva dočekao da se vratiš u rat. Vidjeli smo vatru u tvojim očima kad si se spremao u bitku. I moja majka i lady Margaret danima su plakale kad bi otišao, no iskreno sumnjam da si ikada puno mislio na bilo koju od njih. Ili na nas.

Riječi njegova sina Bannora su zaboljele jače od bilo kojeg udarca bičem zadanom od ruke njegovih neprijatelja. No njima je mogao uzvratiti, i jest, činio je to, prije ili poslije uvijek bi se uspio obraniti. No sinu se jedino želio opravdati. Počeo je nemirno koračati amo-tamo duž štale. Najzad, naglo se okrenuo i stao pred sina. – Ratovanje je jedino što poznajem i u čemu sam dobar.

Jedino u čemu sam postigao značajne uspjehe. Borio sam se za vas, kako bi vama bilo bolje i kako biste se ponosili svojim imenom i porijeklom.

208

Book as passion & BalkanDownload

Desmond se umorno osmjehnuo. – Zbog nas? – upitao je, poput nekoga tko sve zna i sve razumije, što je uistinu bilo teško spojivo s dječakom njegovih godina. – Želiš li reći da ti nije nimalo stalo do slave? Ne možeš to reći, zar ne? Jer želio si se dokazati na bojnom polju, želio si postati slavan. I zato si odlazio u rat. Nisi to činio zbog nas, nego zbog sebe.

Bannoru se želudac stisnuo u čvor. Svi uspjesi koje je postigao, njegovu sinu nisu ništa značili. Odrastao je bez oca i nije mu to mogao oprostiti. Bannor bi se prije ubio nego okrenuo leđa bilo kojem od svojih vojnika. A najzad je učinio upravo to, kad je zanemario vlastitu djecu. Čast, slava i odanost kralju, sve o čemu je govorio... naravno da je njegovu sinu sve to zvučalo poput prazne priče. Sada je mogao razumjeti zašto.

Oborio je pogled. Prvi put u životu osjećao se istinski poraženim. – Nisam to namjerno učinio, ali očito sam ti nanio veliku nepravdu – tiho je izgovorio. – Želio si oca, a dobio si heroja. I tako sam naposljetku u tvojim očima ispao nitko i ništa. Nisam otac kakvim bi se ponosio, zar ne?

Desmond je nekoliko trenutaka šutio, a kad je ponovno progovorio, glas mu je zvučao neobično tužno. – Jednom sam pobjegao od kuće. Bilo je to ubrzo nakon majčine smrti. Uzeo sam sa sobom jedan od tvojih mačeva. Bio je velik i težak, i nisam ga mogao cijelim putem nositi pa sam ga vukao za sobom. I tako do granice našeg posjeda. Trebalo mi je dugo da dođem do nje. Čak i nisam znao gdje sam. Bio sam uvjeren da sam već stigao do Francuske. Kad me je jedan od tvojih slugu napokon pronašao, zaprijetio sam mu mačem i rekao mu neka produži svojim putem jer ja sam sin lorda Bannora Smionog i uskoro ću mu se pridružiti u bitki.

Bannor je polako podigao pogled. – I, što je učinio?

209

Book as passion & BalkanDownload

– Oteo mi je mač, prebacio me kao vreću preko ramena i odnio me k Fioni – odvratio je Desmond, slegnuvši ramenima. – Cijelim putem sam vrištao i otimao se. Ali uzalud, nije me htio pustiti.

– Ne mogu reći da sam iznenađen – rekao je Bannor i kratko se nasmijao. No vidjevši suze u njegovim očima naglo se uozbiljio.

– Bilo je trenutaka kada sam se ponosio tobom – tiho je rekao Desmond. – Smatrao sam te herojem i htio sam biti poput tebe. Ništa na svijetu nisam želio više od toga.

Bannor mu je brzo prišao i čvrsto ga zagrlio. – Siguran sam da ćeš jednog dana biti jako dobar ratnik. I puno bolji otac svojoj djeci nego što sam ja vama ikada bio. Bit ćeš i dobar gospodar. No zasad, jedino se trebaš potruditi biti sinom kojim ću se ponositi – rekao je i kratko mu promrsio kosu. – I tvoja majka se ponosila tobom. Sjećam se dana kad mi te je prvi put stavila u naručje. Bila je presretna što mi je podarila sina.

– Sada se više ne bi dičila sinom poput mene – promrmljao je i nadlanicom otro nos.

Bannor ga je primio za bradu, podigao mu glavu i odlučno mu se zagledao u oči. – Upravo suprotno. Sve ove godine braći i sestrama bio si poput oca i majke. Jasno da bi se ponosila tobom.

Kao što se i ja ponosim.

Desmond se nesigurno osmjehnuo. – Doista tako misliš?

– Da – rekao je Bannor trudeći se da mu glas zvuči što je moguće uvjerljivije. – I siguran sam da bi i tvoja majka tako mislila. Štoviše, u vlastiti život bih se okladio da je tako.

– Oklada – odsutno je izgovorio Desmond i kratko se namrštivši, izvukao se iz očeva zagrljaja i požurio prema vratima.

210

Book as passion & BalkanDownload

– Kamo ćeš? — upitao je Bannor i požurio za njim.

– Moram od novaka ubrati novac od jedne oklade.

Izgubili su i red je da plate. Ne mogu im dopustiti da se izvuku...

– Ni ja tebi ne mogu dopustiti da se izvučeš.

Desmond je stao kao ukopan. Trenutak potom, polako se okrenuo i oprezno pogledao oca.

Bannor mu se široko osmjehnuo, jednim od onih osmijeha koje nitko ne bi nazvao toplim i susretljivim. – Još uvijek nismo riješili pitanje tvoje kazne, momče.

Vrijeme je prolazilo, a vrata štale još uvijek su bila čvrsto zatvorena. Uznemirena, Willow je hodala amo-tamo ispred nje, pitajući se je li grozno pogriješila što je Bannora potakla na rješavanje problema sa sinom. Što ako izgubi nadzor nad sobom i ubije ga? Što ako se pojavi na vratima s njegovim mrtvim tijelom u naručju, potpuno slomljen i preplavljen mržnjom prema sebi i njoj. Nikada joj to neće oprostiti. Kako bi mogao? Najzad, jasno joj je stavio do znanja da ne može vladati sobom kada se razljuti.

Bannorovi vojnici izgovorili su se nekim poslom i udaljili se. Zapravo, nisu mali nikakva posla nego više nisu mogli podnijeti pogled na njezine, od straha ukočene oči. Ni izdržati dugu jezivu tišinu.

Snijeg je sve jače padao, no Willow se nije željela povući u toplinu zamka. Najzad, pridružila su joj se i Bannorova djeca. Svi do jednoga bili su ozbiljni i snuždeni, kao na sprovodu. Iako joj nitko ništa nije prigovorio pa čak ni Edward, kojem je teško uspijevalo držati jezik za zubima, znala je da je osuđuju.

Malo iza jedanaest, i Beatrix im se udostojala pridružiti.

211

Book as passion & BalkanDownload

– Čim sam sišla u kuhinju, čula sam što se dogodilo.

Svi pričaju samo o tome – tiho je rekla i pogledom kratko okružila Bannorovu djecu. – Nije to smio reći ocu. Ako mene pitaš, kako god ga tvoj muž kaznio, to će biti manje od onoga što je zaslužio.

Bilo je to uistinu pakosno i Willow je zaustila da ju prekori pa naglo zatvorila usta kad je vidjela kako zabrinuto pogledava prema vratima štale i nesvjesno grize nokte. Beatrix, koja je toliko držala do svojih noktiju.

Kad su crkvena zvona počela otkucavati podne, sjela je na balu sijena i zdvojno rukama pokrila lice. Jedva je i opazila da je Hammish sjeo kraj nje i pomilovao je po kosi.

Nedugo potom, začuvši škripu vrata, naglo je ustala i kroz zavjesu od krupnih snježnih pahulja zagledala se u Bannora.

No ako je očekivala vidjeti čudovište uništeno prokletstvom vlastite nagle ćudi, prevarila se. Ono što je ugledala bio je nasmiješen muškarac, ruke prebačene preko ramena svoga sina.

Desmond je djelovao starije i ozbiljnije, kao da je odjednom odrastao. Zelenih očiju i kestenjaste kose, bio je više nalik majci, no odjednom, Willow je shvatila da u njemu ima mnogo toga očevog. Ponosno uzdignuta glava. Pogled iz kojeg je zračila samouvjerenost; i način na koji se osmjehivao, kutom usnica.

Djeca su veselo potrčala prema njima. Beatrix ih je slijedila u stopu. Dakako, Desmond je u njihovim očima postao junak bez premca. Ponosili su se njime i željeli su mu izraziti svoje divljenje.

Blizanci su mu se široko smiješili. Meg ga je zagrlila oko struka, a Mary Margaret mu je čvrsto stisnula ruku i s obožavanjem se zagledala u njega. – Uplašili smo se da te više nećemo vidjeti živoga – rekla je i duboko uzdahnula.

212

Book as passion & BalkanDownload

– Izlemao me na mrtvo ime – rekao je Desmond i kratko se osmjehnuo ocu. – Život mi je visio o koncu.

Willow je začuđeno podigla obrve. Izgledao je prilično veselo za nekoga koga je netko izlemao na mrtvo ime.

– Jest, dobio je dobru porciju lemanja – rekao je Bannor, i više nego očito se trudeći da ne prasne u smijeh.

– Uh, to je sigurno boljelo – promrmljao je Hammish.

– Jezivo – rekao je Desmond. – Ne mogu ti to ni opisati.

Beatrix ga je polako odmjerila od glave do pete. – Ne mogu vjerovati da si sve to podnio a da nisi pustio ni glasa. Jesi li molio za milost?

– Ne. Nisam pustio ni glasa.

Bannor je podigao obrvu.

– U redu – brzo je rekao Desmond. – Jesam, molio sam za milost. Ali samo jednom.

Mary ga je zadivljeno pogledala. – Doista si hrabar. Prilično sam sigurna da bih na tvojem mjestu iz sveg glasa urlala i molila za milost.

– Ja ne bih – rekao je Edward ponosno se isprsivši. – Jer sam muškarac. Muškarci ne plaču.

Kell ga je šakom lupio po ramenu. – Prestani se praviti važan. Obična si svinja. Peku me oči od tvojeg smrada.

Otac ih je razdvojio prije nego što su se stigli pograbiti. – Vaš brat i ja smo nakon lemanja imali jedan dug razgovor.

Dogovorili smo i neke promjene vezane uz vaše prethodne zahtjeve.

Desmond je kimnuo, ponosan što ga je otac naveo kao ravnopravnog pregovarača. – Tako je. Više nećemo triput na dan

213

Book as passion & BalkanDownload

jesti nar u medu i puding od smokava, nego meso i svježe pečeni kruh.

– I povrće? – upitao je Hammish, očiju punih nade. – Rado bih jeo i ono koje prije nisam volio.

– I povrće – potvrdio je Bannor. – Usto, odsad pa nadalje, kupat ćete se jednom tjedno, bilo za time potrebe ili ne. A budući da se u međuvremenu ispostavilo da vam je prenaporno ostati budnima do ponoći, ubuduće ćete na spavanje odlaziti ranije. Ostanete li budni do kasnih sati – što dopuštam da se katkad može dogoditi – morat ćete sljedećeg dana popodne malo odrijemati. I tako počevši od danas.

Edward i Kell izmijenili su zgrožene poglede.

– Spavat ćemo usred dana? – zapanjeno je upitao Edward.

– I to počevši od danas? – dometnuo je Kell, u nevjerici odmahnuvši glavom.

Bannor mu je kratko promrsio kosu. – Oraspoloži se, sine.

Lijepo je ležati u krevetu i slušati pucketanje vatre u kaminu dok snijeg lagano pada s druge strane prozora. Siguran sam da će ti se svidjeti – rekao je i široko se osmjehnuo Willow, siguran da će joj se, uz sve navedeno, svidjeti i način na koji će je ugrijati.

– Hajdemo, djeco – naglo je izgovorila i uzevši dvoje najmlađih za ruku, uputila se prema zamku. Istog trenutka svi su poslušno poput janjaca pošli za njom.

Osim Mary Margaret koja se prkosno ukopala na mjestu i prekrižila ruke na prsima. – Ne želim sada ići na spavanje – odlučno je izgovorila, ljutito napućivši usnice. – Ne možeš me natjerati.

214

Book as passion & BalkanDownload

Willow se okrenula i strpljivo joj se osmjehnula. – Ne budi tako tvrdoglava, mila. Malo ćete odrijemati, a zatim ćemo svi zajedno uživati u ukusnoj večeri. Hajde, pridruži nam se.

– Neću.

Djeca su se znatiželjno zagledala u oca. Očito, svi do jednoga su se pitali može li ovakva pobuna proći bez posljedica.

Jer ako može, onda bi to značilo da i oni mogu kršiti uvjete dogovora, kad god im se prohtije.

Bannor je duboko uzdahnuo i sa žaljenjem pogledao Willow. – Po svemu sudeći, moj podnevni odmor je propao – rekao je pa zgrabio kćer, prebacio je preko ramena i uputio se prema štali. Za razliku od brata, Mary Margaret nije bila toliko hrabra da bi očevu torturu otrpjela a da ne pusti glasa. Zapravo, toliko glasno je tulila, vrištala i razdragano se smijala da su je čuli čak i u zamku. Ljudi su se počeli križati i pitati se je li vrag ušao u nju. Pater Humphries također. Znao je da bi trebao poći provjeriti što se zbiva i ponuditi Bannoru svoju pomoć. No za takvo što morao se prvo osokoliti s nekoliko gutljaja rakije. Čim je vriska utihnula, požurio je do štale i oprezno ušao u nju, očekujući najgore. No mali vražićak mirno je spavao u naručju svojega oca.

Ugledavši svećenika, Bannor je hitro stavio prst na usta. – Upravo sam ju uspavao – prošaptao je i nježno se osmjehnuvši obrisao joj obraze vlažne od suza. – Pravi je mali anđeo, zar ne?

Pater Humphries hitro je u rukav svećeničke halje ugurao križ i bočicu svete vode, kako Bannor ne bi vidio čime se naoružao za susret s njegovom kćeri. – Jest, gospodine – s osmijehom je odvratio. – Pravi mali anđeo.

215

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET TREĆE POGLAVLJE Svatko tko je te večeri vidio Bannorovu djecu okupljenu oko stala, bio bi se spreman zakleti da je pater Humphries istjerao demone iz većine njih. Čak i vojnici koji su ih sumnjičavo promatrali od trenutka kada su postali žrtve njihovih podmuklih nestašluka, počeli su vjerovati u čuda.

Naspavani, okupani, počešljani i uredno odjeveni, doista su izgledali poput skupine anđelaka. Nedostajala su im samo krila i aureola oko glave. Kosa im je blistala pod treperavim svjetlom baklji, koža se presijavala od čistoće. Lica su im bila rumena i poput jabuka. Prštali su od zdravlja.

Fiona im se također pridružila, s Peg i Mags koje je stavila na pokrivač kraj kamina, smatrajući da sva djeca trebaju biti na okupu.

Iako je na stolu bilo različitih slatkiša i kolača, djeca su se radije sladila hrskavim zalogajima pečene janjetine i punjenim lukom. Više od svega, vojnicu su bili zapanjeni njihovim uljudnim ponašanjem. Nisu mogli vjerovati da ta djeca znaju reći hvala i molim ili pristojno zamoliti nekoga da im doda nešto sa stola.

216

Book as passion & BalkanDownload

Te večeri, Bannor je zauzeo središnje mjesto za stolom.

Pijuckajući vino iz srebrnog pehara, s osmijehom je promatrao svoju djecu, svjestan da se dogodilo čudo.

Znao je tko je zaslužan za to. Vitka čarobnica imena Willow.

Svako malo, pogledavao je prema stubama, pitajući se kada će se napokon pojaviti. Njegova neposlušna kći zakinula ga je za puno više od popodnevnog sna. Vrijeme koje je izgubio kako bi ju naučio pameti, mogao je provesti u naručju svoje supruge. Pomislivši to, ponovno se osmjehnuo. Jer, jedno je bilo i više no sigurno: u tom slučaju, ni ona ni on ne bi puno spavali.

Završilo bi tako da bi oboje ustali iz postelje znatno umorniji nego što su bili kad su legli u nju. Čim je Willow sišla u dvoranu, naglo je živnuo. Bila je u plavoj haljini, mekoj poput zebina perja, a oko čela je nosila tanki zlatni lančić.

Kad je prišla stolu, podigao je pehar i nazdravio joj. – Svaka vam čast, gospo. Izvojevali ste tešku bitku – rekao je i pogledom okružio djecu. – Za ovo što ste učinili, zaslužili ste od kralja dobiti osobitu nagradu.

– Radije bih od njega zatražila pojačanje – rekla je i sjela u stolicu do njegove. – Mary Margaret spalila je uvojak na ugljenu, jer se nagnula nad stalak za grijanje vode. Edwarda sam za kaznu morala triput potopiti jer je stalno potapao Kella.

A Hammish je progutao komadić sapuna.

Bannor ga je kratko pogledao kako bi provjerio izlaze li mu mjehurići sapunice iz usta, pa svrnuo pogled na Willow. – S obzirom na Desmondov pogani jezik, možda bih mu trebao sapunom oprati usta.

217

Book as passion & BalkanDownload

– Oh, to više neće biti nužno. Beatrix je to učinila jer joj je stalno virio u dekolte dok je manjoj djeci prala uši.

Bannor je duboko uzdahnuo. – To me ni najmanje ne iznenađuje. Nakon što sam ga izlemao, Desmond i ja porazgovarali smo kao muškarac s muškarcem. Zamolio me da mu savjetujem kako bi vašu malu sluškinju mogao natjerati da opet sjedne na njega. Rekao je da ima oštar jezik, ali da mu se inače jako sviđa.

Willow je zakolutala očima. – Tako nam Bog pomogao.

Najzad, kakav otac, takav sin. Možda ćete se uskoro morati igrati i s njegovom, a ne samo sa svojom djecom.

Bannor je nehajno odmahnuo rukom. – Ne budite smiješni.

On je još dijete.

Willow je kratko zatreptala, čineći se naivnom. – A koliko je vama bilo godina, gospodine, kad vam je neka ljepojka prvi put zapela za oko?

Bannor je naglo problijedio pa u jednom gutljaju ispio ostatak vina. – Moram to spriječiti. Bez odlaganja, počevši od ove noći. Zaključat ću ga u neku sobu, tako da ne može izaći do jutra.

– Hoćete li i sebe zaključati u sobu?

Nagnuo se prema njoj. Na obrazu je mogla osjetiti njegov vreli dah. – Jedino ako vi imate ključ, gospo.

Zagledala se u njegove oči. Ostali su tako, pogleda prikovanih jedno uz drugo, u nekom vlastitom oblaku, nesvjesni bilo čega izvan njega.

Iluziju su razbila djeca, pljeskom i klicanjem, kad je jedan od slugu u dvoranu unio pauna na velikom pladnju. Prije no što su ga ispekli na ražnju, pauna su lišili veličanstvenog repa, a poslije mu ga opet natakli, pero po pero, što je zacijelo bio

218

Book as passion & BalkanDownload

mukotrpan posao. Ujedno i hvalevrijedan, jer bila je to svečanost za oči.

– Popodnevno spavanje možda nije bila najbolja zamisao – tiho je rekao Bannor, promatrajući djecu. Ustali su sa stolica i veselo poskakivali kraj stola, međusobno se gurkajući i glasno se smijući. – Bojim se da neće moći zaspati do jutra.

– Kao ni vi, gospodine.

Njezine izazovne riječi i drzak pogled koji mu je pritom uputila, nagnale su ga da počne razmišljati kako bi se izvukli odavde. Osjećao se poput nekog očajnog štitonoše koji vreba priliku da servirku pritisne uz zid u nekom polumračnom hodniku. Više od svega živcirala ga je pomisao da je sposoban pobjeći iz dobro čuvane tamnice, ali ne i od vlastite djece.

Bio je u opasnom iskušenju da ju prebaci preko ramena, isuče mač i zaprijeti da će probosti svakoga tko mu stane na put.

No u dvoranu je ušla skupina putujućih zabavljača koji su odlučili ponuditi svoje usluge u zamjenu za večeru i prenoćište. Dva akrobata smjesta su počela s izvođenjem vratolomija, što je osobito oduševilo vojnike. Dvorana je odjekivala od njihova klicanja i zviždanja, popraćenog kišom kovanica; čak i najškrtiji razvezali su kesu.

Jedan zabavljač skočio je na stol i počeo udarati u bubanj, a drugi je istodobno pokrenuo vergl. Uz zvuke vesele melodije, na scenu je stupio čupavi terijer i počeo plesati na stražnjim nogama.

Glasno se smijući, Willow ga je primamila komadićem paunova mesa. Prišao joj je, uzeo nagradu iz njezine ruke i razmetljivo nastavio izvoditi svoju plesnu točku.

Dok je ona uživala u pogledu na pametnog malog psa, Bannor je uživao u pogledu na nju. Oči su joj blistale, a

219

Book as passion & BalkanDownload

svako malo oduševljeno bi pljesnula dlanom od dlan. Izgledala je poput djevojčice, ne puno starije od Mary Margaret.

Prebacio je ruku preko njezina ramena i nježno ga stisnuo. – Neodoljivi mali stvor, zar ne, princezo? – upitao je i osjetivši kako se ukočila, zbunjeno je pogledao. Sive oči bile su joj širom otvorene i... suzne? Bilo je to uistinu čudno.

– Bannore... moram ti nešto priznati – tiho je izgovorila i oborila pogled. – Nije mi to ugodno reći, ali... mislim da bi trebao znati...

Strpljivo je čekao da nastavi, no kad je zaustila u namjeri da nastavi, začulo se glasno lupanje po vratima zamka. U svakom slučaju, dovoljno glasno da nadjača veseli žamor i zvuke glazbe u dvorani.

Willow je naglo zatvorila usta.

– Vjerojatno još netko traži prenoćište – rekao je Bannor, položivši ruku preko njezinih, sklopljenih u krilu, i ohrabrio je kratkim stiskom. – O čemu se radi? – tiho je upitao. – Što mi želiš priznati? Možda neki grozan grijeh? Ili grešne misli o onome što ćemo činiti ako te uspijem barem nakratko izvući odavde?

Prije nego što je stigla reći da je lijepo od njega što pokušava sve okrenuti na šalu, no da se ipak radi o nečem puno ozbiljnijem, u dvoranu je ušao vojnik koji je te noći stražario u kućici s unutrašnje strane zidina.

Osmijeh na Bannorovu licu polako je izblijedio. Nevoljko je maknuo ruku s Willowinih pa ustao, očekujući da mu vojnik priđe i kaže što već ima za reći, što god to bilo. No činilo se da se mladić jako trudi i ne pogledati ga. Ozbiljna izraza lica i pogleda uperena ravno pred sebe, dugim koracima prošao je kraj

220

Book as passion & BalkanDownload

njega, produživši do Fine koja je sjedila kraj kamina i šapnuo joj nešto na uho.

Starica se kratko namrštila pa ustala, pozvala Beu da pričuva Mags i Peg, i zajedno s vojnikom požurila iz dvorane.

Gledajući za njima, Bannor se nije mogao oteti nejasnom predosjećaju, iz prijašnjih iskustava poznatom kao crna slutnja, i koji se najčešće pokazao točnim.

Tako je bilo i tog puta jer nedugo potom, Fiona je ušla u dvoranu sa zavežljajem prislonjenim uz prsa. Bannnor se nije ni najmanje začudio kad se uputila ravno prema njemu. Žamor u dvorani naglo se utišao, glazba je utihnula, zabavljači posjedali na klupe, čak su se i djeca umirila.

Prišavši mu, Fiona mu je bez oklijevanja gurnula u ruke dijete umotano u stare krpe. – Našli su ga ostavljenog kraj kapije – rekla je. – Siroto dijete već je poplavilo od hladnoće.

Bannor je oprezno otkrio djetešce i zagledao se u njega. Bilo je sićušno i mršavo, kost i koža, preslabo da bi čak i glasno plakalo. Nedvojbeno, radilo se o djetetu rođenom možda tek prije nekoliko sati. Kakvog li žalosnog dolaska na svijet, ogorčeno je pomislio.

– U košari je bila i poruka – rekla je Fiona i budući da su Bannoru ruke bile zauzete, pružila komadić zgužvanog papira Hollisu.

Pročitavši poruku, Hollis je dvaput pročistio grlo pa napokon glasno pročitao sadržaj. – Pobrinite se za njega, gospodine. Vaš je.

Bannor je kratko pogledao Willow. Zurila je pred sebe, ukočena poput mumije i lica bijelog poput bale platna.

221

Book as passion & BalkanDownload

Svrnuo je pogled na djetešce. Bilo je preslabo i da bi stisnulo prst kojim ga je poškakljao po malenom dlanu.

– Naravno da je moje – odlučno je rekao i gurnuo dijete u Fionine ruke. – Sjedni s njim kraj vatre prije nego što mu nosić otpadne od hladnoće. I pošalji Beu po Magsinu dojilju. Žena ima dovoljno mlijeka za desetero djece.

Kazavši to, okružio je zanijemjele vojnike i sve ostale jednim od onih pogleda zbog kojih bi se svatko poželio sakriti u mišju rupu. – Što ste se natmurili? – upitao je. – Nismo na sprovodu – dometnuo je pa vinom napunio svoj pehar i visoko ga podigao. – Trebali biste se veseliti što je vaš gospodar dobio još jednog sina.

Veselim uzvicima vojnici su mu složno stavili do znanja da sudjeluju u njegovoj radosti pa uzeli svoje pehare i okupili se oko njega. Zabavljači su skočili s klupa, zvuci glazbe ponovno ispunili dvoranu, a djeca su požurila vidjeti svojeg novog brata.

Jedan od mlađih vojnika, prisno je pljesnuo Bannora po ramenu, što se u nekim drugim okolnostima ni u ludilu ne bi usudio učiniti. – Rat je završio, gospodine, no lijepo je znati da vam je koplje uvijek spremno za bitku – rekao je i glasno se nasmijao vlastitoj šali.

– Ne obraćajte pozornost na tog balavog mamlaza – rekao je Darrin i zločesto se osmjehnuo. – Čuo sam da je njegovo prekratko i da najčešće promaši metu. No mora mu se priznati da se trudi.

Mladićevo lice poprimilo je boju zrele rajčice. – Bolje i tako nego da ga ne mogu ni podići – odvratio je.

Svi su se grohotom nasmijali i nastavili se šaliti na račun Bannorovog legendarnog koplja. Kad se napokon okrenuo

222

Book as passion & BalkanDownload

i pogledom potražio praznu stolicu.

Willow,

ugledao

je

samo

njezinu

Otišla je.

Pogleda uperena u krupne pahulje snijega, Willow je ukočeno ležala u krevetu, osluškujući kako crkvena zvona otkucavaju ponoć. Svaki otkucaj bio joj je poput uboda u srce. I tako, kako se činilo, u nedogled. Ipak, kad je nastupila tišina, bilo joj je još gore. Sada je jedino mogla osluškivati ne baš ženstveno hrkanje njezine polusestre i pitati se nada li se Bannor da će se ona predomisliti i ipak doći k njemu.

Ležala je na boku, hladnih ruku sklopljenih ispod obraza.

Kad je Beatrix ušla, pretvarala se da je zaspala. Ni uz najbolju volju ne bi mogla izdržati njezino blebetanje o skandaloznoj pojavi još jednog Bannorovog djeteta.

Vjerojatno bi trebala biti sretna što se to dogodilo prije nego što je uspjela napraviti budalu od sebe. A to bi se pouzdano dogodilo da mu je rekla one dvije riječi koje mu je namjeravala reći, neovisno o tome što je znala da će joj srce tada postati ranjivije no što je ikada bilo.

Duboko je uzdahnula i zatvorila oči. Njegove riječi još uvijek su joj odjekivale u glavi. Neodoljivi mali stvor, zar ne, princezo?

Možda ne bi kapitulirala pod navalom osjećaja koji su je preplavili dok je sjedila uz njega i njegovu djecu. Prvi put u životu osjećala se dijelom jedne obitelji. No ono što ju je ganulo do suza i primoralo je na predaju, bilo je to što ju je nazvao princezom, kao što joj je i njezin otac laskavo tepao u vrijeme kada je bila mala djevojčica koja nije mogla zamisliti da na svijetu

223

Book as passion & BalkanDownload

postoji itko tko je ne bi mogao voljeti. Istog trenutka u mislima je vidjela krasnu tapiseriju svojeg budućeg života istkanu od zlatnih i srebrnih niti. Budućeg života u kojem će Elsinore postati dom o kakvom je oduvijek sanjala.

No čim je Fiona prišla Bannoru kako bi mu predala još jedno njegovo dijete, niti te tapiserije počele su se rasplitati.

Shvatila je kako je dom o kojem je maštala i za koji je mislila da ga je napokon pronašla, samo kula od snova podignuta u oblacima.

Lica oslonjena na jastuk mokar od suza, nije se ni pomaknula kad se crkveno zvono ponovno oglasilo jednom jedinom tužnom notom, pustivši je da melankolično odjekne u noći.

Willow je još uvijek osluškivala njezin odjek kad su se vrata naglo otvorila, a njezin suprug uletio u sobu. Čak i pod oskudnom svjetlošću vatre iz kamina moglo se vidjeti da kipti od bijesa.

224

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Beatrix se naglo uspravila i glasno vrisnula. Willow nikad dotad nije svim srcem suosjećala s Bannorovim neprijateljima.

Izraz lica bio mu je mračan kao noć u ponoć. Usnice su mu bile čvrsto stisnute, iz očiju su mu sijevale munje. Bilo je savršeno jasno da ga ni kiša strijela ne bi spriječila da provali u njezinu sobu.

Gotovo da joj je laknulo kad je svrnuo pogled na Beatrix. – Izađi iz sobe – rekao je, tonom koji nije trpio protivljenje. – Smjesta.

– Ali... ali – promucala je Beatrix, privukavši pokrivač do brade – navikla sam spavati samo u vlastitoj koži, gospodine.

No kad je prijeteći zakoračio prema krevetu, brzo je zgrabila pokrivač, priljubila ga na grudi, iskočila iz kreveta i bosonoga izjurila iz sobe, zabljesnuvši Bannora svojom golom stražnjicom. Ispratio ju je pogledom pa prišao vratima i neobično tiho ih zatvorio, što je jedino moglo značiti da se morao svjesno potruditi da ih ne zalupi.

Shvativši da mu je samokontrola ipak jača strana, Willow se prilično okuražila. Ako je očekivao da će zamuckivati i povući pokrivač do brade, kao što je Beatrix učinila, vraški se prevario.

225

Book as passion & BalkanDownload

Odmaknula je pokrivače, ustala i ponosno se ustobočila pred njim, mada je na sebi imala samo prozirnu spavačicu, istu onu koju je prve večeri pronašla u ormariću. Onda, kada je o Bannoru mislila kao o pohotnom pastuhu kojemu žene služe samo kao robinje njegove požude.

Dok je pogledom polako klizio niz njezino tijelo, na način zbog kojeg joj se smjesta zamutilo pred očima, zaključila je da i nije puno pogriješila kad je tako mislila o njemu. Košulja mu je bila razdrljena do sredine prsa, kosa razbarušena. Budući da nije mogla učiniti ama baš ništa kako bi od njegova pogleda sakrila ružičaste bradavice i tamni trokut među nogama, nije se ni trudila pokušavati.

Kao što je i pretpostavila, nije došao čavrljati s njom o vremenu. – Što si očekivala da ću napraviti, Willow? – naglo je upitao. – Reći im da dijete ostave gdje su ga i našli i pustili ga da umre od hladnoće?

– Jasno da ne! Misliš li da bih mogla biti tako okrutna?

– Gotovo bih to i poželio – rekao je, počevši hodati amotamo po sobi. – Tako bi sve bilo puno lakše, zar ne? Jednostavno bih zaključio da ti je tijelo zanosno lijepo i da u grudima umjesto srca imaš komad leda – rekao je, glasom promuklim od strasti i naglo se okrenuvši zagledao se u nju. – Možda bih te čak mogao i mrziti.

– Žao mi je što te moram razočarati, ali tvoja samilost prema sirotom djetetu nije ono što mi je ranilo srce. Nego sućut koju sam vidjela u Hollisovim očima dok me promatrao. I u Fioninim. I u očima tvojih vojnika – ljutito je izgovorila, trudeći se da se ne rasplače. – I tvoje djece – tiho je dometnula.

226

Book as passion & BalkanDownload

Odmahnuo je glavom. – Žao mi je zbog toga, ali valjda razumiješ da te nikada ne bih namjerno izvrgnuo takvom nečemu. Rado bih te poštedio toga da sam ikako mogao.

– Kako? Jasno da nisi mogao odbiti uzeti dijete koje si napravio nekoj ženi. Žalosno je jedino što uokolo siješ djecu, a meni nemaš namjeru napraviti nijedno.

Nije imala namjeru to reći, no bilo je prekasno. Riječi su ostale visjeti u zraku između njih, zahtijevajući odgovor.

Prihvatio je izazov pa u dva koraka smanjio udaljenost između njih. – Mislio sam da smo u vezi toga postigli suglasje.

Ako sam pogriješio, mogu te uvjeriti da sam i više nego voljan izvršiti svoju bračnu dužnost. Ako želiš dijete, dobit ćeš ga. Prvo od mnogo njih, u to barem možeš biti sigurna – rekao je i počeo otkopčavati pojas od upletena srebra, koji je nosio nisko na kukovima.

Hitro je položila ruku na njegove, no spustivši pogled malo niže, shvatila je da nije samo voljan napraviti joj dijete nego i potpuno spreman.

Polako je podigla pogled. Osmjehnuo joj se, bez imalo stida.

Za razliku od nje, koja se toliko postidjela da je porumenjela do korijena kose kad je shvatila kako je dobila upravo ono što je tražila.

Naglo je maknula ruku i prkosno podigla glavu. – Ja nisam jedan od tvojih vojnika koji su zadivljeni tvojim kopljem i onim što radiš s njim. Niti sam jedna od tvojih ljubavnica kojima u dokolici praviš djecu. Ako misliš da se sa mnom možeš malo poigrati u krevetu i napraviti mi dijete, tako da idućih devet mjeseci mogu biti mirna, a onda sve ispočetka, ljuto se varaš.

227

Book as passion & BalkanDownload

Gorko se nasmijao. – Zacijelo razumiješ da je dijete koje sam večeras uzeo, začeto mjesecima prije nego što sam odlučio ponovno se oženiti – rekao je i pomilovao je po licu. – Mjesecima prije nego što sam te vidio.

Ukočila se, uplašena da će nježnošću razbiti njezin ponos u stotinu krhotina, i tako je ostaviti bez ikakve obrane. – Možeš li mi obećati da se to više nikada neće dogoditi? Možeš li prisegnuti da više nijedno dijete neće biti ostavljeno pred vratima tvojeg doma nakon devet mjeseci našeg braka? Godinu dana? Pet godina?

Bolno se zagledao u nju, poput čovjeka progonjenog duhovima prošlosti, pa spustio ruku i pognuo glavu. – Nikada ne dajem obećanja koja ne mogu održati.

– U tom slučaju, bojim se da ću morati tražiti slobodu koju si mi velikodušno ponudio – drhtavim glasom je izgovorila i izgubivši bitku sa suzama, rukama pokrila lice.

Naglo je podigao glavu. – A gdje misliš da bi u tom slučaju pošla? Natrag k svojima, gdje će se prema tebi odnositi gore nego prema služavki? Je li to bolji izbor nego biti mojom ženom? – ljutito je upitao pa uzeo njezine ruke u svoje i palčevima pomilovao tragove žuljeva na njezinim dlanovima. Trebalo bi više od nekoliko tjedana da izbriše tragove dugogodišnjeg rintanja.

Pokušala je izvući ruke iz njegovih, ali nije joj to dopustio. – Ne moram se vratiti u Bedlington. Mogla bih otići u samostan.

Nije li to upravo tebi prvo palo na um?

Neveselo se nasmijao. – I onda sam po tvojem mišljenju ispao gad koji želi da se tamo osušiš i umreš kao djevica – rekao je i obujmivši joj lice rukama, zagledao joj se ravno u oči. – Je li to

228

Book as passion & BalkanDownload

ono što doista želiš, Willow? Ležati budna na uskom tvrdom krevetu i svake noći me sanjati? Sanjati o ovome – prošaptao je i spojio usnice s njezinima.

Da ju je poljubio grubo i posesivno, možda bi mu i odoljela.

No učinio je to neopisivo nježno, tako da je na trenutak doista pomislila da sanja. Bio je to uistinu čaroban poljubac, jedan od onih koji navode na pomisao da se sve može riješiti, svaka želja ispuniti, svaka tužna priča imati sretan završetak. I da pouzdano neće uvenuti i napustiti ovaj svijet kao djevica. Kad legne na uski tvrdi samostanski krevet, sjećat će se ovog trenutka i tada će, kao i sada, dušom i tijelom čeznuti za njim.

Prekinuo je poljubac i prislonio svoje neobrijano lice uz njezino. – Ostani sa mnom, Willow – promuklo je izgovorio. – Budi moja žena. Kunem ti se, ni za što nećeš biti zakinuta.

Iako se priljubila uz njega i rukama ga čvrsto zagrlila oko struka, kao da bi prije umrla nego se odvojila od njega, znala je da ne može učiniti ništa drugo nego otići. Ako bi ostala, bilo bi to po cijenu nečega što si nije mogla dopustiti izgubiti.

Svoga ponosa.

Pogledala ga je kroz zavjesu od suza. – Ako ne želiš moje srce, onda mi ne preostaje drugo nego ponuditi ga Bogu. Hoćeš li mi dopustiti da odem ili ćeš me držati ovdje protiv moje volje?

Nikad u životu nije osjetila takvu hladnoću, kao kad je duboko uzdahnuo i odmaknuo se od nje. Izgledao je potpuno poraženo, svjetlo u njegovim očima se ugasilo, kao u čovjeka pomirenog sa sudbinom.

– Nikada ne kršim obećanja. Ako sam ti obećao slobodu, dobit ćeš slobodu. Hollis će te ujutro otpratiti u samostan. Budući da nismo konzumirali brak, ne bi trebalo biti teško dobiti

229

Book as passion & BalkanDownload

poništenje – rekao je i teškim koracima uputio se prema vratima, potom zastao i okrenuo se. – Cijenio bih kad bi otišla prije no što djeca siđu na doručak – dometnuo je, s prilično gorčine u glasu. – Rado bih ih poštedio boli rastanka s još jednom majkom.

Ostavši sama, Willow je prišla prozoru i naslonila čelo na hladno staklo. Suze su joj se u potocima slijevale niz obraze. Oh, kad bi ga barem mogla mrziti. Ali nije mogla. Više od svega bila je ljuta i ogorčena na samu sebe. Otišla je iz Bedlingtona sigurna da je duhove prošlosti ostavila iza sebe. Ali nije. U duši je i dalje bila ista mala patetična djevojčica, kao i nekada.

Djevojčica koja je bez ikakve borbe prepustila oca njegovoj novoj supruzi i njezinoj djeci dopustila da ju potisnu i primoraju na povlačenje. A sada, kada je napokon pronašla muškarca za kojeg se vrijedilo boriti, priznala je poraz a da nije ni prstom maknula kako bi ga barem pokušala zadržati.

Odraz te djevojčice upravo je gledala u prozorskom staklu, i ne, nije joj se svidio. O, ne, pomislila je. Ne više. Dosta je bilo patetike i samosažaljenja. Ljutito je obrisala suze, a kad je opet pogledala svoj odraz u staklu, u nju je gledala odlučna, samouvjerena žena.

Postoji osoba koja joj može pomoći. Koja će joj reći protiv koga se treba boriti. Morala je to znati. Hitro je uzela haljinu i odjenula je preko tanke spavaćice jer nije imala vremena za presvlačenje pa obula cipele, zgrabila ogrtač i izjurila iz sobe.

– Tko je ona?

Naglo otvorivši oči, Netta je nasred svoje sobe ugledala gospu od Elsinorea. Prekrivena pahuljama snijega izgledala je kao anđeo obuzet pravedničkim gnjevom. Gledajući je preko

230

Book as passion & BalkanDownload

ramena pijanog vojnika koji se ritmički pomicao gore-dolje između njezinih nogu, preko volje morala je priznati da joj se divi na samopouzdanju. Trebalo je imati hrabrosti usred noći izaći iz zamka i upasti u kuću seoske kurve. Štoviše, nije čak ni ustuknula, a kamoli pobjegla, kad je shvatila da ju je zatekla usred posla. Ako se to moglo nazvati poslom, jer mladi vojnik nije imao ni opremu ni znanje nužno za obavljanje posla kojeg se prihvatio.

– Tko je ona? – ponovno je upitala Willow i prišla korak bliže krevetu, kao da su same.

Netta je pljesnula mladića po nadlaktici. – Silazi s mene, tikvane. Nismo sami.

– Ali još nisam gotov – pobunio se i čvrsto zatvorenih očiju nastavio se zabijati u nju. – Platio sam ti. Neka se momak malo strpi. Samo što nisam...

– Ne radi se o muškarcu nego o ženi, budalo – promrsila je.

Zabio se u nju pa prigušeno zaječao i napokon se odvojio od nje. Netta mu je brzo dobacila plahtu da se pokrije, u želji da mladu gospodaricu poštedi pogleda na nešto znatno manje privlačno od onoga što je dotad već zacijelo vidjela. Ona je trebala samo spustiti suknju preko nogu, budući da se zbog tog šeprtljavog glupana nije vrijedilo svlačiti.

Vojnik se s neskrivenim zanimanjem zagledao u Willow. Činilo se da ju u mašti već vidi u krevetu. – A tko bi to mogao biti? – upitao je i drsko se nasmijao. – Malo janje koje traži pastira?

– Gubi se odavde – odbrusila je Willow, tonom hladnijim od vjetra koji je zviždao u dimnjaku.

231

Book as passion & BalkanDownload

Bahato se osmjehnuo. – Ne budi brzopleta, curo. Sposoban sam zadovoljiti i dvije žene za redom.

Netta se prezirno nasmijala. – Samo u snovima. Prvo bi trebao naučiti kako se to radi.

Bolje pogledavši mladića, čime se dotad nije zamarala, Willow je odjednom shvatila o kome se radi. Bio je to samouvjereni mladi vojnik koji je Bannora pljesnuo po ramenu kao da su u najmanju ruku zajedno odrasli, i pohvalio njegovo koplje.

Namjerno, i s velikim užitkom, podigla je ruku i spustila kapuljaču.

Oči su mu se naglo raširile od straha. – Mo... molim vas, gospo... oprostite mi – promucao je. – Nisam imao pojma da ste to vi.

– Tornjaj se odavde – rekla je, mahnuvši prema vratima.

Bespomoćno je pogledao Nettu pa omotao plahtu oko bokova, iskočio iz kreveta i počeo šeprtljavo navlačiti hlače. – Nećete reći lordu Bannoru što sam vam rekao, zar ne? Ako mu kažete, mrtav sam! Odsjeći će mi glavu na panju.

Willow se slatkasto osmjehnula. – S obzirom na ono što si mi ponudio, iskreno dvojim da bi te lišio glave.

I dalje mrmljajući isprike, vojnik je brzo pokupio ostatak odjeće i oružje pa izjurio iz kolibe, zalupivši vratima za sobom.

Willow je svrnula pogled na Nettu pa u nevjerici odmahnula glavom. – Kako to možeš izdržati? – upitala je, jer doista to nije mogla shvatiti. – Ne mogu zamisliti da legnem u krevet i činim te stvari s ikim osim s voljenim muškarcem.

– Ne može si svatko priuštiti biti toliko izbirljiv, draga moja – rekla je Netta pa ugurala raskošne grudi natrag u korzet i brzo

232

Book as passion & BalkanDownload

svezala vrpcu. – A kad se podaš desetorici, možeš i jedanaestom.

Nema razlike. Možeš tako unedogled, dokle možeš. Tako mi je barem majka rekla kad me je prvi put prodala. Valjda je mislila da će me time utješiti. Laknulo joj je što nije morala sama opslužiti cijelu kraljevu gardu. Čak mi je dopustila da od svega što sam zaradila zadržim jedan šiling, kako ne bi ispalo da sam radila zabadava.

– Oprosti, nisam te željela uvrijediti – tiho je rekla Willow pa svukla ogrtač i prebacila ga preko naslona stolice. – Pretpostavljam da si čula o djetetu ostavljenom pred zamkom?

Netta je kratko kimnula. – Kad je vitez od malog koplja došao ovamo, nije mogao prestati brbljati o tome. Iskreno rečeno, nije mi jasno zašto se zbog toga podigla tolika bura. Kao da je to prvo kopile ostavljeno na pragu zamka lorda Bannora. Očekivalo bi se da će ljudi dosad na to početi gledati kao na uobičajenu pojavu, zar ne?

Willow se ukočila. Činilo se kao da ju Netta namjerno želi povrijediti. – Želim znati tko je djetetova majka – odlučno je izgovorila. – I tko su majke ostale djece.

Netta ju je iskosa pogledala, prstima pročešljala svoju gustu razbarušenu kosu i svrnula na slabašnu vatru u ognjištu. – A što bi učinila ako bi to saznala? Protjerala ih iz sela? Kamenovala?

– Možda i bih – odbrusila je Willow, razljućena njezinom provokacijom. – Trebale su misliti s kim liježu u krevet.

– Što ako ti odbijem reći? Misliš li i mene protjerati iz sela?

Ili kamenovati? – upitala je Netta i ironično se nasmijala. – Što bi uopće time postigla?

– Ah ne, ne bih to učinila – hladnokrvno je odvratila Willow i široko joj se osmjehnula. – Bacila bih te u tamnicu dok taj svoj

233

Book as passion & BalkanDownload

jezik ne odlučiš uporabiti za nešto pametnije od zadovoljavanja pohote Bannorovih vojnika.

Nekoliko trenutaka Netta je zurila u nju poput mastifa kojeg je mala bespomoćna maca ogrebla po nosu pa ustala iz kreveta i osmjehnula se, više popustljivo nego ironično.

– Sjedni – rekla je pa natočila pivo u otkrhnutu glinenu čašu i stavila je na stol pred Willow. – Reći ću ti sve što znam o ženi koja mu je zarobila srce. Čuvši to, Willowje pomislila da će joj se srce raspući od jada. Iako je rijetko pila išta jače od kuhanog vina, hitro je posegnula za čašom i popila nekoliko gutljaja piva. Netta je sjela na rub kreveta, popila gutljaj piva iz boce i započela priču.

– Na blagdan Bogojavljenja, po dubokom snijegu uputila se u Elsinore. Vjetar joj je puhao u lice, a bio je toliko hladan da bi zamrznuo pljuvačku prije nego što padne na zemlju. U zamku se slavilo, iz daljine se mogla čuti glazba. Nije bila sama, za ruku je vodila malog dječaka. Bila je umorna i prestrašena, no znala je da nema izbora. Morala je doći do zamka, u protivnom bi njezino dijete umrlo od gladi. Dotad je bila prisiljena prodavati vlastito tijelo kako bi mu mogla kupiti hranu. O sebi nije vodila računa, jedva da je išta jela. Bila je toliko slabašna i mršava da ju je bilo žalosno pogledati.

Kazavši to, kratko je zašutjela i zagledala se u daljinu.

– Kad je s dječakom ušla u veliku dvoranu, nastupila je mrtva tišina – nastavila je. – Svi pogledi bili su upereni u nju.

Gospodar je sjedio na čelu stola, njegova lijepa žena i djeca, lijevo i desno od njega. Povela je sina ravno k njemu. Odbacila je zadnju mrvicu ponosa i bacila se na koljena pred njim. Rekla mu je da je

234

Book as passion & BalkanDownload

dječak njegov sin i počela ga preklinjati da se smiluje i uzme ga k sebi.

Gospodar je bez riječi odmjerio dječaka od glave do pete i najzad ga pogledao u oči. Iako mu je tada bilo samo šest ili sedam godina, dječak mu je hrabro uzvratio pogled. Gospodar se nagnuo, kratko mu promrsio kosu, glasno se nasmijao i upitao njegovu sirotu majku zašto misli da bi on želio uzeti dijete jedne kurve kad već ima djecu sa svojom zakonitom suprugom.

Willow je odložila čašu na stol jer ruke su joj toliko drhtale da se uplašila da će ju ispustiti.

– Zatim je pozvao vojnike i naredio im da ženu i dijete izbace iz zamka. I tako su ponovno oboje završili na snijegu, u ledenoj zimskoj noći. Nakon toga što je doživjela, žena se previše stidjela pokucati na vrata neke kolibe. Namjeravala se vratiti u svoje selo, no više nije imala snage boriti se s hladnoćom i vjetrom. Kleknula je u snijeg i privila dijete na grudi. Htjela se samo malo odmoriti i skupiti snagu.

Netta je ponovno zašutjela. Willow se zagledala u nju, blijeda i očiju preplavljenih strepnjom.

– Dječak je preživio noć. Majka nije. Ujutro, kad su ih našli, ležao je čvrsto privijen uz nju. Nije mogao prestati plakati, kao da suzama pokušava otopiti led s njezina tijela. Jedva su ga odvojili od nje.

Očiju punih suza, Willow je naglo skočila na noge. – To ne može biti istina. Bannor nije takav... nikada ne bi mogao biti tako okrutan i bešćutan da ženu s djetetom izbaci u hladnu zimsku noć!

Nettine oči kratko su bljesnule. – Naravno da on to nikada ne bi učinio, ludo. Ali njegov otac bi.

235

Book as passion & BalkanDownload

Willow se spustila u stolicu. Odjednom, prisjetila se Bannorovih riječi... Što si očekivala da ću napraviti? Pustiti ga da umre od hladnoće?

Oči su mu plamtjele od bijesa kad ju je to upitao. Oči, kojima je gledao majku kako umire u snijegu. I koje su bile preplavljene tugom i suosjećanjem kad je te večeri promatrao mršavo, napola smrznuto djetešce umotano u stare krpe.

– Ta djeca koju mu ostavljaju pred vratima zamka... – tiho je izgovorila, gušeći se od suza – nisu njegova, zar ne?

– Ne – odvratila je Netta. – Moja su.

236

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PETO POGLAVLJE Netta je naglo ustala i prkosno se zagledala u Willow. – Moja je Meg, blizanci i beba koju si sa sobom donijela onog jutra.

Druga beba i ona od sinoć, nisu moje.

Willow je doslovce ostala bez riječi. Nikada ne bi pomislila da je Peg njezina kći. Zato joj je pogled bio tako čudan dok ju je držala u naručju; istodobno nježan i začuđen.

Pribravši se od iznenađenja, namrštila se. – A čije su onda Mags i beba koja je sinoć ostavljena pred kapijom?

– Tu koju zoveš Mags rodila je žena koja već ima dvanaestero djece. Drugu je sinoć rodila dvanaestogodišnjakinja koju je zaveo slatkorječivi trubadur dok je prije devet mjeseci gostovao s trupom zabavljača u selu.

Willow je u nevjerici odmahnula glavom. – Ne mogu razumjeti da majka može samo tako odbaciti vlastito dijete.

– Samo tako? – razjareno je upitala Netta. – Annin otac je prijetio da će dijete utopiti u čabru ako ga se ne riješi. Bila je tako slaba nakon porođaja da je jedva ustala iz kreveta. Morala bi otpuzati do zamka, a to bi i učinila da joj nisam priskočila u pomoć. Ja sam bila ta koja je njezino dijete ostavila pred kapijom – u dahu je izgovorila pa stala kraj ognjišta, naslonila ruke na policu i zagledala se u vatru. – Što bi ti učinila na njezinom mjestu? – upitala je i naglo se okrenuvši, ošinula je pogledom. – Ili na mojem? Kakvu bi sudbinu namijenila svojoj kćeri? Sudbinu

237

Book as passion & BalkanDownload

seoske kurve? To je ono što sam ja postala uz moju majku. Što bi drugo osim kurve moja kćer mogla postati uz mene? Tko bi htio oženiti kćer seoske kurve? – oštro je prošaptala i uprla prst u krevet. – Ne bi joj preostalo drugo nego se na ovim zgužvanim smrdljivim plahtama valjati sa svakim muškarcem u selu, osim sa svojim mužem jer ga ne bi imala. I tako do starosti jer kad kurva ostari, više ju nitko neće.

Naglo je zašutjela pa umorno odmahnula glavom. – Ili bi je se radije odrekla i prepustila je nekome tko joj može pružiti sve osim majčine ljubavi?

Posramljena, Willow je pognula glavu. – Zašto mi to nisi prije rekla? – tiho je upitala. – Zašto si dopustila da mislim najgore o njemu?

– Jer mi se zakleo da nikada nitko neće saznati kako to nisu njegova djeca. Tražila sam od njega da mi to obeća. Nisam željela da odrastu stideći se što su djeca seoske kurve. A stidjeli bi se, jer ljudi ih ne bi gledali isto kao i drugu djecu.

Willow nije znala bi li se smijala ili plakala. Bannor je bio spreman zaštititi djecu čak i pod cijenu da ju ostavi u uvjerenju kako nije ništa drugo nego rasplodni pastuh spreman oploditi svaku kobilu koja mu lijepo zamiriše. I po cijenu njezina odlaska.

Dopustio bi da ujutro ode i nikada se više ne vrati.

Gorko se nasmijala. – Rekao mi je da nikada ne krši obećanja.

– Istina – složila se Netta i sjela na rub ognjišta. – Čovjek je od riječi. Kad sam Mag, svoje prvo dijete, ostavila pred njegovom kapijom, jedne hladne noći u studenom, nisam mogla ni sanjati da će je on uzeti. Mogla sam se jedino moliti da ju uzme neka pralja ili služavka – rekla je pa kratko zadrhtala. – Drugog dana,

238

Book as passion & BalkanDownload

kad su dvojica njegovih vojnika došla po mene, mislila sam da ću završiti u tamnici ili svezana za stup srama.

Htjela – ne htjela, Willow se morala osmjehnuti kad se prisjetila kako Desmonda nije htio čak ni ošamariti.

– Kad su me doveli pred njega, drhtala sam kao list na vjetru – pognute glave nastavila je Netta. – Naredio je vojnicima da se udalje i pošao si natočiti pehar medovine. Mislila sam da želi naplatiti svoje milosrđe pa sam se brzo počela svlačiti.

– Pretpostavljam da je bio prilično iznenađen – nehajno je rekla Willow.

– O, da – odvratila je Netta. – U prvi trenutak sam pomislila da će izjuriti iz sobe. Ali čim je shvatio da cijelim tijelom dršćem od straha, brzo me ogrnuo vlastitim ogrtačem i ponudio mi da sjednem u stolicu kraj kamina. Potom mi je ispričao sve o svojoj majci i rekao mi da u njegovu domu ima dovoljno mjesta za svako dijete koje očajne majke ne mogu zadržati i dok je on gospodar, tako će i biti.

– Napola si zaljubljena u njega, zar ne? – upitala je, opazivši kako je porumenjela. I istog trenutka požalila što je bila toliko nepromišljena. Jer bilo je to nešto što si Netta nije mogla dopustiti ikome priznati.

Tužno se osmjehnula. – A koja žena ne bi bila zaljubljena u njega? – drhtavim glasom je upitala i ne trudeći se obrisati suze koje su joj se počele slijevati niz obraze.

– Doista – promrmljala je Willow i uzela njezinu ruku u svoju. – Koja ne bi? ***

239

Book as passion & BalkanDownload

Willow je brzo koračala mračnim hodnicima Elsinorea.

Zora još nije svanula i u mrtvoj tišini čulo se samo lupkanje njezinih potpetica po kamenim pločama. Bilo je to kao da se čarobno tihi zimski ugođaj izvana ušuljao u svaki kutak zamka.

Dok je prolazila hodnikom drugog kata, nije odoljela proviriti kroz poluzatvorena vrata Desmondove sobe.

Srcem joj se razlila čudna toplina kad je vidjela da su se djeca vratila staroj navici spavanja u istom krevetu. No uzme li se u obzir da je noć bila izuzetno hladna, to je bilo posve shvatljivo.

Vatra u kaminu još uvijek je gorjela. Desmondova olinjala vrana drijemala je na prečki kraj prozora, a jednooki mačak spavao je u podnožju kreveta. Kad je na vrhovima prstiju ušla u sobu, otvorio je oko, ali nije se ni pomaknuo.

Desmond je ležao na boku, kestenjaste kose rasute po jastuku. Do njega, raščupane plave grive ležala je ni više ni manje nego Beatrix. Nakon što je bila izbačena iz vlastita kreveta očito joj nije bilo druge nego prenoćiti zajedno s Bannorovom djecom.

Willow se nije mogla ne upitati što će Desmond učiniti kad se probudi i shvati da Bea leži iza njega, nagog tijela umotanog u pokrivač. Osmjehnula se. Imat će sreće ako ne slomi nogu kad iskoči iz kreveta.

Kad je tek došla u Elsinore, o svima njima mislila je kao o napornoj deriščadi. Sada, kad je pogledom prelazila preko njihovih lica, shvatila je da su joj postali bliži i draži od njezine braće i sestara.

Mršavi Ennis, bio je glas razuma među njima. Ozbiljna mala Mary, svemu je nalazila nedostatak. Velikodušan, dobroćudan Hammish; brbljavi Edward; Kell, kose boje sunca, dovitljiv i uvijek sklon Šali. Svojeglava Mary Margaret. Meg i

240

Book as passion & BalkanDownload

blizanci, debeljuškasti i s rupicama u obrazima, izgledali su poput malih anđelaka.

I Desmond, još uvijek dječak, a ipak dovoljno ozbiljan i odgovoran kako bi se postavio kao zaštitnik mlađe braće i sestara. Od svih, Desmond je po tome bio najviše nalik ocu. Bilo je dovoljno pogledati njegovog mačka i vranu – životinje koje nitko nije htio – i sve bi postalo savršeno jasno.

Bila je tu i Fiona. Tiho je hrkala na tapeciranoj klupi koja je stajala uz zid kraj kamina. Do nje, u kolijevci, spavale su Peg i Megs, jedna do druge, kao dva mala debeljuškasta janjeta.

Willow se nježno osmjehnula, i okrenula se u namjeri da ode pa ispred kamina ugledala košaru od pruća. Kleknuvši kraj nje, zagledala se u sićušno djetešce koje će ubrzo postati krupan mali dječak i koji zahvaljujući Bannoru nikada neće znati kako je biti gladan i jadan.

Nježno je pokrila djetešce i na prstima izišla iz sobe. Čim se malo udaljila, počela je trčati. Malo zatim pojurila je uz stube i uletjela u Bannorovu sobu a da se nije potrudila pokucati.

Soba je bila prazna. Vatra u kaminu ugašena, krevet uredno pospremljen. Bilo je očito da Bannor nije spavao u njemu. Na podu je ležao prevrnut pehar, kao da ga je netko u ljutnji rukom pomeo sa stola.

Izišavši iz sobe brzo se niz stube spustila do velike dvorane.

Iako je miris svježe pečenog kruha već dopirao iz kuhinje, putujući zabavljači još su uvijek spavali po klupama. Očito, nakon što je Bannor velikodušno priznao da je otac djeteta ostavljenog pred zamkom, uslijedilo je sveopće veselje na kojem se pivo i vino točilo u potocima. Willow je iskreno sumnjala da će zabavljači biti sposobni napustiti zamak prije no što otkuca podne.

241

Book as passion & BalkanDownload

Izišavši pred zamak, smeteno se osvrnula oko sebe. Nije imala pojma gdje bi mogla potražiti Bannora. Zaslijepljena bjelinom snijega pod prvim sunčevim zraka, rukom je zaklonila oči i najzad, ugledala ga kako stoji na zidinama, ispred ograde.

Pogled mu je bio uperen u daljinu, tamna kosa vijorila se na vjetru.

Popevši se uz kamene stube, Willow je zastala kako bi umirila dah, no kad je krenula prema Bannoru srce joj je svejedno snažno bubnjalo u grudima.

I dalje je stajao ruku oslonjenih na kamenu ogradu. Nije se okrenuo, čak ni kad je čuo škripanje snijega pod njezinim nogama.

– Gospo, nije li vam palo na um kako bih možda i sebe želio poštedjeti boli rastanka s mojom trećom ženom? – upitao je, glasa čvrsta i hladna poput blistavih kristala leda na golim granama stabala.

No njegove riječi svejedno su joj ogrijale srce. Nikad dotad nije ju nazvao svojom ženom. – Nije li vama, gospodine, palo na um kako bih vas možda mogla poželjeti poštedjeti te boli?

– Iskreno rečeno, nije.

– Upravo sam obišla vašu djecu. Svi mirno spavaju, uključujući i vašeg novog sina. Mogla bih se okladiti da će prije kraja dana pobijediti malu Mags u borbi za dojiljinu sisu.

– Drago mi je što će dijete preživjeti no nisam raspoložen slušati hvalospjeve o mojoj velikodušnosti. Ne uz cijenu koju sam za to morao platiti.

Nehajno je slegnula ramenima i potrudila se da joj glas zvuči jednako tako. – Oh, nisam vas došla pohvaliti zbog velikodušnosti nego prekoriti zbog prevelike gordosti.

242

Book as passion & BalkanDownload

Neveselo se nasmijao. – Oh, to je sad već drugi put kako me je netko optužio za taj grijeh. Jeste li možda pričali s Desmondom?

– Ne – odvratila je, sretna što ne može vidjeti njezin kiseo osmijeh. – Nego s jednom osobom koja vam je odana više nego što mislite.

– Po svemu sudeći, dovoljno odana da me proglasi nadmenom budalom.

– Nadmenim možda ali ne budalom – rekla je pa duboko uzdahnula – dovoljno glasno da on to čuje – i počela hodati amotamo iza njega. – Kad bih bila muškarac i k tome i još i glasoviti ratnik pred kojim strepe svi njegovi neprijatelji, možda bih i ja željela ljude ostaviti u uvjerenju kako je moje sjeme jednako moćno kao i moj mač. Nimalo ne dvojim da bi vam reputacija bila ozbiljno ugrožena kad bi se saznalo kako vam je srce tako mekano da ne možete odbiti uzeti nijedno dijete ostavljeno pred vašom kapijom – rekla je stavši na prste kako bi mu ostatak mogla šapnuti na uho. – Čak ni ako ga niste vi napravili.

Trenutak je šutio, a zatim se polako okrenuo prema njoj. – Ljudi svašta pričaju kad nemaju druga posla, gospo – rekao je. – Tko god vam je to rekao, sigurno mi nije prijatelj – dometnuo je, oštro se zagledavši u nju.

Hrabro mu je uzvratila pogled. – Bih li tračem trebala smatrati i priču o ženi koja je nedaleko odavde umrla od hladnoće nakon što je vaš otac nju i njezino nevino dijete bešćutno izbacio na vijavicu?

Da mu se nisu trzali mišići na čeljusti, Willow bi pomislila da je napravljen od leda.

243

Book as passion & BalkanDownload

– Dječak o kojem pričate nije bio nikakvo nevinašce, gospo.

Dotad je već mnoge noći proveo smrzavajući se ispred vrata majčine kolibe, dok bi ona primala u krevet smrdljive muškarce.

A iako s velikom mukom, progutao je svaki zalogaj hrane koji mu je dala, jer znao je koliko ju je koštao – rekao je i ponovno se okrenuvši, naslonio dlanove na ogradu. Nekoliko trenutaka šutke je zurio u daljinu pa duboko uzdahnuo i odmahnuo glavom. – Kad je umrla, zakleo sam se da će sve ovo jednog dana biti moje.

Jedino ne mogu prežaliti što moj otac nije dočekao taj dan.

Pomilovala ga je po ukočenoj nadlaktici. – Zapravo ste sve te godine ratovali protiv njega, zar ne? Jeste li ikada ikoga posjekli mačem, a da pred sobom niste vidjeli njegovo lice?

Suho se nasmijao. – U svemu tome zapravo je najžalosnije što ne mogu oprostiti svojoj majci.

Dakle, u cijeloj toj strašnoj priči bilo je još nešto. Nešto čega ju je Netta očito željela poštedjeti. Willow je mogla pretpostaviti što. – Voljela ga je, zar ne? – tiho je upitala.

– I više od toga. Obožavala ga je. Bilo joj je samo petnaest godina kad ju je zaveo. Cijeli život živjela je u nadi da će joj se vratiti. Nije htjela vjerovati pričama da je u svakom selu kilometrima oko Esinorea imao curu poput nje – izgovorio je, s puno više žestine i gorčine nego prije. – Govorila mi je da je krasan čovjek. Velikodušan! Ljubazan! Plemenit! Kad je bila primorana početi prodavati vlastito tijelo, danima je plakala. Ali ne zato što tijelo i dušu prodaje za koricu kruha, nego zato što se bojala da ju on zbog toga više neće htjeti – rekao je i pogledao ju, s mješavinom molbe i upozorenja. – Ljubav prema njemu bila je njezina bolest. I ta ju je bolest naposljetku ubila.

Willow se želudac stisnuo u čvor. Odjednom je shvatila čemu je služila njegova kolekcija ubojitog oružja i štitovi koji su

244

Book as passion & BalkanDownload

resili zidove zamka. Bio je to bolan podsjetnik da se mora zaštititi od otrovne strijele koja je njegovu majku najzad stajala života.

Godinama je uspješno štitio svoje srce od svake prijetnje.

Pa tako i od nje.

Ovoga puta ona je bila ta koja se rukama oslonila na ogradu i zagledala se u daljinu. Vjetar joj je mrsio kosu, sušio joj suze u očima. – Mogu razumjeti zašto ne želite imati još pokoje svoje dijete – tiho je rekla. – No ako se proširi glas da ste spremni uzeti svako dijete ostavljeno pred vašom kapijom, ubrzo ćemo imati hrpu mališana o kojima ćemo se morati skrbiti.

– Mi? – tiho je upitao Bannor, kao da nije siguran da je dobro čuo.

Mogla je osjetiti kako iz njegova tijela zrači toplina, ugodna poput njegova dodira. Dotad i nije shvatila koliko joj je bilo hladno. Prije je bila dovoljno nadmena da bi žalila njegove prve dvije žene što su pristale na manje od njegove ljubavi. Sada je osjećala samo neobičnu prisnost s njima.

Okrenula se i hrabro se zagledala u njega, visoko podignute glave i suhih očiju. – Čovjek ste od riječi, Bannore od Elsinorea.

Niste skloni opijanju, ne psujete i niste nasilni. To bi svakoj ženi trebalo biti dovoljno. Ako mi ne možete ponuditi ništa više od mrvica vaše ljubavi, zadovoljit ću se time.

– Mislite li da je to sve što vam mogu ponuditi? Samo... mrvice? – upitao je i pomilovao je po obrazu, zagledavši se u nju poput čovjeka kojeg razdire neka puno dublja glad od one koja se može zadovoljiti hranom. – Upravo suprotno, gospo. Ako ćete večerati za mojim stolom, mogu vam obećati banket slađi i raskošniji nego što ste ikada mogli sanjati.

245

Book as passion & BalkanDownload

Zadržala je dah. Nekoliko trenutaka su se bez riječi gledali u oči, a zatim je polako spojio usnice s njezinima, u poljubac slađi od meda, s okusom nebeske ambrozije. Ovila je ruke oko njegova vrata i bespomoćno se privila uz njega. Podigao ju je u naručje i odnio je niz stube. Opijena njegovom blizinom, nije ni shvatila kako su došli do njezine sobe. Cijelim putem ju je nosio, spustivši stotinu malih poljubaca na njezinu kosu, oči i usnice. Po ulasku u sobu, nogom je zalupio vratima, odnio je do kreveta i brzo joj svukao ogrtač i haljinu. Ostavši samo u tankoj spavaćici, Willow je možda trebala drhtati od hladnoće. Ali ne, drhtala je od strasti.

Kao i on. Iako se vatra u kaminu odavno ugasila, oboje su drhtali od vruće žudnje da utaže glad svojih tijela.

Oči su joj se ponovno zamaglile od suza. Kako i ne bi, kad ju je tako nježno ljubio i milovao?

– Ne mogu podnijeti tvoje suze – šaptao je, poljupcima joj otirući suze s obraza.

– Čak i kad plačem od sreće? – hrabro je upitala, ne stideći se otkriti mu koliko ju je usrećio.

Ali ni u mašti se ne bi usudila zamisliti ga kako pada na koljena pred nju i podiže joj spavaćicu kako bi kušao sedefasti unutrašnji sloj njezine školjke. Od zaprepaštenja je doslovce ostala bez daha kad joj je palčevima razdvojio svilenkaste kovrče, spreman otkriti joj čudesa uporabe jezika na tom mjestu.

Nagonski je stisnula bedra, kako bi i njega i sebe spriječila u počinjenju grijeha toliko slatkog da bi nedvojbeno trebao pripadati smrtnim grijesima.

– Molim te, Willow...

Jedno je bilo sigurno: Bannor nije bio muškarac koji moli.

Ni muškarac koji bi klečao pred ikim osim pred kraljem. No bio je

246

Book as passion & BalkanDownload

voljan uniziti se kako bi nju uzvisio. Velikodušno joj poklonivši takvu moć nad sobom, učinio ju je nemoćnom da mu bilo što uskrati. Uplevši prste u njegovu kosu, dopustila mu je da joj razdvoji bedra pa čvrsto zatvorila oči, previše sramežljiva da bi mogla gledati njegovu glavu između svojih nogu Kad je srknuo prvi gutljaj iz njezina prepuna kaleža, pomislila je da će se onesvijestiti od užitka. Ruku ukopanih u njegovu kosu, tiho je jecala i molećivo izgovarala njegovo ime.

Dlanovima joj je čvrsto obujmio stražnjicu, stavivši joj do znanja da joj se neće smilovati, ma koliko ga preklinjala da prekine to grešno slatko mučenje.

Jezikom je istraživao njezinu školjku, kao da traži neko blago. Kad je pri njezinu vrhu napokon pronašao blistavu perlicu i nježno je počeo sisati, izvila je bokove i glasno stenjući prepustila se valovima neopisiva užitka.

Kad su drhtaji oslabjeli, nije mogla pogledati drugamo nego preko njegovih ramena. Osjećala se poput utopljenice u dubokom moru. Njihov grijeh nedvojbeno je bio smrtni. Umrla je u njegovim rukama; ukrao joj je dušu kao što joj je ukrao i srce.

– Nismo još završili, mila – tiho je rekao, obraza prislonjena uz njezin trbuh. – Ne ovoga puta. Ovog puta dati ću ti puno više – dometnuo je pa ustao i svukao joj spavaćicu. Odmah potom svukao je košulju preko glave i ponovno se vratio u krevet. Izraz lica bio mu je odlučan, kao da se sprema u bitku. Čeznutljivo ga je privukla k sebi, u želji da osjeti njegova gola prsa priljubljena uz svoja. Pohlepno je spojio usnice s njezinima u kratak vlažan poljubac i nastavio ju ljubiti po licu, vratu i grudima. Usisavši joj bradavicu, gurnuo je ruku između njezinih nogu i srednjim prstom se polako probio u nju.

247

Book as passion & BalkanDownload

Ponovno je zadrhtala. Svidjelo joj se kako prstom klizi unutra i van. Nesvjesno, podigla je bokove i počela se gibati u skladu s ritmom poznatim od pamtivijeka, pozivajući ga da uđe dublje i žešće u nju. Dah joj se ubrzao, pogled zamaglio od čežnje za nečim potpunijim, nečim što nije mogla u potpunosti razumjeti, što tinjalo je duboko u njoj.

No zato je Bannor točno znao što joj treba. Nježno je ljubeći, ugurao je dva prsta u nju, i palcem počeo kružiti biserom skrivenim pri vrhu njezine školjke. Ponovno je glasno zajecala, zatečena valovima užitka koji su se razlili njezinim tijelom i ostavili je da zatvorenih očiju i onemoćala, leži na leđima, zadovoljena, a ipak čudno neispunjena.

Pribravši se, shvatila je da Bannor leži kraj nje, ruke prebačene preko očiju. – Bannore? – tiho ga je pozvala.

– Mmm? Nije se ni pomaknuo. Okrenula se na bok i počela mu milovati prsa, pomislivši kako je neobično što ne osjeća ni trunku srama što pred njim leži potpuno gola, dok je on napola odjeven.

– Znam da mrziš otvoreno pričati o tim stvarima – započela je, vrhom prsta kružeći njegovom bradavicom – no ako ćemo ostati u braku i pri dogovoru da ne želimo djecu, možda bi mi trebao reći kako ti je uspjelo žene s kojima si bio u vezi, sačuvati od trudnoće?

– Lakše nego što misliš. Budući da nisam želio imati nezakonitu djecu koja bi odrasla prezirući me kao što sam i ja prezirao svojeg oca, nisam ih ni pravio.

Willow se ukočila. – želiš li reći da nikada prije braka nisi...

– Ako se nasmiješ, jamčim ti da ću tražiti poništenje braka – zaprijetio joj je i pogledao je u oči pogledom po kojem bi svatko s

248

Book as passion & BalkanDownload

imalo razuma zaključio da se nimalo ne šali. – Nakon što te zadavim. Široko se osmjehnula, nimalo podrugljivo nego iznenađeno.

– I nakon smrti svojih supruga nikada nisi...

– Nijednom. Iako mi je Bog svjedok da sam želio – rekao je i naglo se namrštio. – Pogotovo kad sam te prvi put vidio. Poželio sam te više nego ikada ikoga.

Pomislila je da će se rastopiti od sreće. – Netta mi je rekla za još jedan trik koji bismo mogli iskušati – s oklijevanjem je izgovorila, jer ipak ju je bilo malo sram govoriti o tome.

Upitno ju je pogledao. – Misliš li da je mudro slušati savjete žene koja je rodila četvero djece?

Sagnula se i prošaptala mu nešto na uho. Na trenutak je mirno ležao pa skočio iz kreveta i počeo raskopčavati hlače.

Bila je pomalo smetena njegovom iznenadnom žurbom. – Naravno, istaknula je da to nije potpuno sigurno. Želimo li biti potpuno sigurni, postoji samo jedan način.

– A to je? – upitao je pa bacio hlače u kut sobe i legao kraj nje.

Vidjevši njegov napeti ud, Willow je osjetila kako joj krv nadire u obraze. Činilo se da ipak nije toliko besramna koliko je na trenutke pomislila da jest. – Trebali bismo se zavjetovati na čistoću.

Dlanovima joj je obujmio lice. – I, što ćemo učiniti? Hoćemo li se zavjetovati? – upitao je i smjestio se između njezinih nogu. – Ili ćeš možda odluku prepustiti meni?

– Tebi – prošaptala je, očarana zločestim bljeskom njegovih očiju.

249

Book as passion & BalkanDownload

Pogleda prikovanog uz njezin, duboko se zabio u nju. Kad joj je obećao banket slađi i raskošniji nego što bi ikada mogla sanjati, propustio je spomenuti da će biti prilično obilan. Dug promukao jauk oteo joj se iz grla – napola bolan, napola iznenađen ugodnom puninom. Bol je bila oštra ali kratka, no užitak kao da se pojačavao sa svakim drhtavim otkucajem njezina srca.

Poljupcima joj je otro suze s očiju i počeo se polako pomicati, ulazeći u nju do kraja pa natrag, tako da joj je ubrzo postalo bolnije kad ga ne bi osjetila u sebi nego dok je bio potpuno u njoj. Bio je toliko veći i jači od nje, a ipak beskrajno nježan i suzdržan, kao da se bojao da bi ju mogao smrviti svojom požudom – Bannore, molim te... molim te – molećivo je izgovorila i čvrsto ga zagrlila oko vrata.

Očito je pomislio kako želi da prestane, no prije nego što se stigao povući, podigla je kukove i nogama ga obujmila oko struka, tako da je opet potpuno ušao u nju. Promuklo je zastenjao, kao da je on, a ne ona, bio žrtva ubojita udarca.

Oduševljeno je uzdahnula, uživajući u pomisli da njezino krhko tijelo ima toliku moć. Užitak joj se još i pojačao kad je osjetila kako mu tijelo lagano podrhtava od siline unutrašnje vatre. Primio ju je oko struka i počeo se zabijati u nju, kao da pokušava još dublje prodrijeti, iako bi se mogla zakleti da dublje ne može.

A kad je ubrzao ritam, krv joj je kao sumanuta jurnula venama. Spojio je usnice s njezinima i pohotnim poljupcem zajamčio joj da se ovoga puta neće povući. Neće joj se smilovati niti ju osloboditi okova strasti kojima je njezino tijelo držao u

250

Book as passion & BalkanDownload

ropstvu, dok ju potpuno ne izbezumi i natjera ju da mu se preda bez ostatka.

Willow nije imala izbora nego učiniti upravo to. Mahnita od požude, obavijena ružičastom izmaglicom užitka, doživjela je veličanstveni vrhunac. Bannor je također počeo snažno drhtati, a zatim se – prije no što ga je stigla privući k sebi – odvojio od nje i promuklo stenjući prosuo sjeme na njezin trbuh.

251

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE Hollis se upravo cjenkao s putujućim trgovcem oko cijene bačve vina, kad je Bannorov glas zagrmio s vrha kule. Dakako, ne bi se tako žestoko trgnuo da Bannor nije zaurlao njegovo ime.

Promrmljavši ispriku niskom krivonogom trgovcu, smjesta se uputio prema zamku, trudeći se hodati što je moguće dostojanstvenije. No čim se našao u zamku, pojurio je prema stubama koje su vodile u sjeverni toranj. Zadnji put kad ga je gospodar tako pozvao, našao ga je zaključanog u kuli, kako proklinje primirje s Francuzima jer da nije bilo toga, ne bi postao zatočenikom svoje dječurlije.

Ovoga puta, vrata njegove sobe bila su širom otvorena, a soba preplavljena zlaćanim zrakama sunca. Čim je Hollis prešao prag, Bannor se okrenuo od otvorena prozora i široko mu se osmjehnuo.

– Zvali ste me, gospodine? – upitao je Hollis, pokušavajući doći do daha.

– Nisi se morao toliko žuriti. Nigdje ništa ne gori.

Osjećajući se poput zadnje budale, Hollis je kratko pročistio grlo i pridružio se Bannoru kraj prozora. – Stare navike teško se iskorjenjuju, gospodine. Odakle sam mogao znati da vam neki

252

Book as passion & BalkanDownload

Francuz ne drži nož pod grlom? Ili da vam ne moram skinuti Mary Margaret s grbače?

Bannor se kratko nasmijao. – Prije bi mi prvo bilo draže nego drugo, no više nisam siguran u to – rekao je i ponovno pogledao u dvorište. Začuvši veselu dječju vrisku, osmjehnuo se.

Dan je bio prilično hladan, ali vedar. Nakon što je snijeg padao gotovo dva mjeseca, djeca su jedva dočekala da izađu iz zamka.

Izgledali su poput pčela koje su nestrpljivo napustile košnicu.

Odlučili su se igrati zuje. Jedan igrač morao bi preko glave staviti vreću i ispružiti ruku. Ostalima je zadatak bio udarati ga po dlanu dok ne pogodi tko ga je udario. Kad pogodi tko ga je udario, taj preuzima njegovo mjesto.

Kad je Ennis upitao tko će prvi, javio se Hammish. Veselo je prekrio glavu vrećom i rekao im neka ga slobodno udaraju šakom po ramenu ili gdje god žele, jer on to može podnijeti.

Naravno, to im se svidjelo no ubrzo im je dosadilo jer Hammish nikako nije mogao pogoditi tko god ga udario, a na svaki udarac samo bi se glasno nasmijao.

Desmond je napokon predložio da netko drugi preuzme Hammishovo mjesto i počeo nagovarati Beu do to bude ona. S oklijevanjem je pristala pa stavila vreću na glavu i ispružila ruku.

Igra se nastavila, popraćena veselim smijehom i glasim povicima.

Bannor je odmahnuo glavom. – Ne mogu shvatiti zašto je Willow tako privržena toj maloj sluškinji. Otkad je stigla, jedva da se i primila ikakva posla.

U dvorištu, došao je red na Desmonda da Beu udari po dlanu. No budući da su joj duge pletenice virile ispod ruba vreće, predomislio se i povukao ju za pletenicu.

253

Book as passion & BalkanDownload

Brzo je skinula vreću i ošinula Desmonda pogledom.

Glasno se nasmijao i preko dvorišta pojurio prema kapiji.

Podigavši rub suknje, Bea je pojurila za njim. S dugim pletenicama i zaigrana, izgledala je poput male djevojčice – što i nije bilo daleko od istine – a ne žene, što se uporno pretvarala da jest.

– Brži je od nje, neće ga uloviti – rekao je Hollis.

– O, da, ulovit će ga – rekao je Bannor, prikrivši osmijeh. – Jer će joj on to dopustiti; mogao bih se okladiti u to.

Dok je Bannor promatrao kako Desmond preko vježbališta trči prema štali i nestaje u njoj, a tako i Bea za njim, Hollisov pogled bio je uperen u ženu koja je upravo izišla iz cvjetnjaka, s malenom Peg u naručju. Putem, Peg joj je uplela prste u punđu i povukla je, tako da joj se kovrčava kestenjasta kosa rasula niz ramena. Umjesto da ju prekori, žena ju je poljubila u ružičasti obraščić i s ljubavlju joj se osmjehnula.

Bannor je slijedio Hollisov pogled. – Zgodna žena, zar ne?

– Prilično tvrdoglava – odvratio je Hollis, pretvarajući se da ne vidi Bannorov upitan pogled.

– U to sam se osobno uvjerio – kazao je Bannor. – Kad joj je Willow predložila da dođe ovamo živjeti jer je Fioni itekako potrebna pomoć oko djece, odbila je. Rekla je da joj ne treba ničije sažaljenje. Popustila je tek kad sam joj zaprijetio da ću ju dati prvom muškarcu koji ju bude htio oženiti.

Osjetivši kako mu krv nadire u obraze, Hollis je brzo okrenuo glavu na drugu stranu. – Fiona je isprva bila ljubomorna na nju, zar ne? Nije joj se svidjelo što se još jedna mačka mota oko njezinih mačića.

254

Book as passion & BalkanDownload

Bannor je slegnuo ramenima. – Nekoliko dana se durila, a onda je shvatila da je i Netta poput izgubljenog djeteta koje vapi za majčinskom ljubavlju.

Netta nije bila jedino izgubljeno dijete koje je Bannor uzeo u zaštitu tijekom zadnja dva mjeseca. Zahvaljujući Willow koja ga je na to potakla, Anna je dobila čast pridružiti se jedinicama njegove posluge. Njezinu ocu Bannor je također ukazao čast tako što ga je posjetio u njegovu domu. Seljani su nakon toga šaputali da je kovaču trebalo šest sati kako bi prepilio kahlicu koju mu je Bannor nabio na glavu, skupa sa sadržajem.

Hollis se primorao svrnuti pogled s Nette. – Dvojim da ste me pozvali kako bih se divio vašoj djeci ili njihovoj novoj dadilji, ma koliko bila zgodna.

Bannor je prebacio ruku preko njegova ramena i poveo ga do stola. – U pravu si, Hollise. Trebaš mi zbog svoje mudrosti i pameti. Želim da mi pomogneš oko najvažnije urote u mojoj karijeri.

Prije, njegove riječi u Hollisa bi pobudile veliku znatiželju.

Držao bi to vrlo uzbudljivim. No sada je osjetio samo malodušnost. Štoviše, bio je zgranut. Vojnički život više mu se nije činio ni upola toliko zanimljivim kao nekada. – Je li sporazum s Francuzima prekršen? Je li vas kralj pozvao u boj?

Zar ćete opet u Francusku? Ako je tako, možda bi bilo najbolje da ja ostanem ovdje. Najzad, netko se mora pobrinuti da sve ovdje bude kako treba, zar ne?

Bannor ga je hladnokrvno gurnuo prema stolcu. – Ne trebaš mi u vezi toga, niti se radi o tome. Nego o tome da se želim oženiti.

255

Book as passion & BalkanDownload

– Oženiti? – zapanjeno je upitao Hollis i od očaja poželio lupiti čelom o zid.

– Da. Želim da mi pomogneš pripremiti svadbu. I to svadbu kakve još nije bilo u Elsinoreu niti će je ikada više biti – rekao je i nježno se osmjehnuo. – Želim se vjenčati s Willow.

Hollis je u nevjerici odmahnuo glavom. – Ali već ste u braku s njom. Vjerujte mi, vjenčani ste. Bio sam tamo.

– Istina. Ali ja nisam – odvratio je Bannor. – Ovoga puta želim joj se osobno pred svećenikom zavjetovati na odanost – dometnuo je i kratko pogledao prema krevetu u kojem je s Willow proveo tolike lijepe trenutke. – I da ću je štovati dušom i tijelom.

– Što se potonjega tiče, zacijelo se već uvjerila da ju jako štujete.

Bannor je zanemario njegovo podbadanje i stavio pred njega komad papira. – Prvo ćemo njezine pozvati na vjenčanje.

Hollis je jedva mogao vjerovati što je čuo. – Jeste li sišli s uma, gospodine? Ona im nije bila ništa više od robinje za prodaju onome tko najviše ponudi.

Bannor se naglo smrknuo. – Zato i želim da dođu. Kad vide kako se usrećila, pozelenjet će od jada. Želim vidjeti kako joj se klanjaju i ulaguju. Jer to će biti ono što će činiti. Želim vidjeti izraz njezina lica kad ih vidi tako ponizne.

– Zar ne zna da ćete ih pozvati? – zapanjeno je upitao Hollis.

Bannor je izgledao kao da se pita kako ga može takvo što uopće pitati. – Jasno da ne zna – odvratio je. – Želim joj prirediti iznenađenje. Ne zna ništa ni o vjenčanju. I to je iznenađenje.

256

Book as passion & BalkanDownload

Hollis je od muke zamalo glasno zastenjao. – Mislite li doista da je mudro pripremati svadbu bez znanja mladenke?

– Ne vidim zašto bi joj to smetalo. Već više od tri mjeseca smo u braku.

– Sumnjam da bi joj smetalo dvaput se udati za vas, ali koliko je meni poznato, mladenke misle da i one imaju nešto za reći u vezi pripreme svadbe.

Bannor je nehajno odmahnuo rukom. – Oprosti, dragi prijatelju, ali otkad sam s Willow, naučio sam o ženama više nego u trideset dvije godine dosadašnjeg života. Naravno, umio sam im pružiti mnoge užitke i mislio sam da im je to dovoljno za sreću. Ali nije – rekao je i duboko uzdahnuo. – Ženi treba znati i udovoljiti, a ne ju samo zadovoljiti. Pogoditi joj misli. Šteta što to nisam prije znao. Da jesam, bio bih puno bolji suprug Mary i Margaret.

– Koliko je meni poznato, gospodine, vaše dvije plemenite gospe, pokoj im duši, nisu imale osobita razloga za žaljenje.

Bannor mu se zahvalno osmjehnuo. – Ipak, ne želim da Willow ima ikakvog razloga za žaljenje.

Hollis se kratko nasmijao. – Za promjenu, lijepo vas je vidjeti u ulozi zaljubljenog pastira.

Osmijeh na Bannorovu licu naglo je izblijedio. – Ne budi smiješan – začudno tiho je rekao. – Nisam nikakav zaljubljeni pastir. Samo pažljivi suprug koji cijeni svoju suprugu.

– Cijenite i dobar mač. I dobro sedlo. I dobre konje – odvratio je Hollis prepustivši mu da sam izvuče zaključak.

Bannor ga je ošinuo pogledom. – Cijenim i svojeg vazala.

Pogotovo jer zna kada treba pregristi jezik i svoje mišljenje zadržati za sebe.

257

Book as passion & BalkanDownload

Mudro shvativši upozorenje, Hollis je umočio pero u tintu i pripremio se za pisanje.

– Morat ćemo požuriti sa svadbom – zamišljeno je rekao Bannor. – Sumnjam da ćemo dugo uživati u lijepom vremenu – rekao je i počeo mu diktirati pismo.

Sve u svemu, bilo je kratko. Kako i dolikuje, započelo je uobičajenim ljubaznostima. Hollis se iskreno nadao da neće završiti u baš toliko ljubaznom tonu.

– ... Veliko mi je zadovoljstvo pozvati vas na... – rekao je Bannor pa zašutio i zločesto se osmjehnuo. – Ne, precrtaj to.

Poslije ćeš sve nanovo prepisati – dometnuo je i nastavio. – Očekujem da po primitku ovog pisma smjesta krenete na put jer vas želim vidjeti na vjenčanju vaše premile kćeri...

– Desmonde? Gdje si? – prestrašeno je upitala Beatrix hodajući kroz polumračnu štalu. Vraški balavac kao da je propao u zemlju, pomislila, pogledom oprezno kružeći uokolo. Oskudne zrake sunca probijale su se kroz pukotine u zidu, osvijetlivši sićušne čestice prašine u zraku. Strmog zašiljenog krova i s visoko postavljenim gredama, štala je pomalo podsjećala na crkvu, osobito zato jer je unutra bilo jednako tiho i mračno.

Beatrix je kratko zadrhtala od nelagode. Nikada nije voljela crkve.

Kako bi ih voljela nakon toliko klečanja u njima poslije svake ispovijedi?

– Desmonde?

Začulo se prigušeno šuškanje. Beatrix je naglo stala i osvrnula se oko sebe. Sluge su iskoristile lijepo vrijeme kako bi konje izveli iz štale i pustili ih da se istrče po livadi, i u štali nije bilo nikoga osim nje i Desmonda koji je propao u zemlju.

258

Book as passion & BalkanDownload

Miris sijena škakljao joj je nosnice. Prigušeno je kihnula i pogledala prema gore, jer mogla bi se zakleti da je iznad glave ponovno čula šuškanje. No više se nije ponovilo. Vjerojatno miš, pomislila je.

– Ili šišmiš – šapnula je i povukla se nekoliko koraka unatrag, tješeći se da šišmiš i nije ništa drugo nego običan miš s oštrim kandžama koji ima naviku zaplitati se u kosu.

Uplašena, naglo se okrenula i pojurila prema vratima.

Odjednom, kutkom oka ugledala je tamnu sjenu kako se s jedne od nižih greda obrušava na nju. Trenutak potom našla se na hrpi sijena pod golemim šišmišom koji se nadvio nad nju.

Još uvijek je vrištala kad je shvatila da to što je skočilo na nju nije nikakav monstruozni šišmiš, nego Desmond.

Koji se cijelim tijelom tresao od smijeha.

– Skini se s mene, glupane – povikala je, pokušavajući se iskobeljati ispod njega.

Uzalud. U zadnja dva mjeseca ramena su mu se prilično raširila, a noge produžile. Više ga nije mogla svladati ni upola tako lako kao prije. Ako uskoro ne prestane rasti, morat će visoko podići glavu da bi ga pogledala.

Zagledao se u nju očima boje mahovine i široko joj se osmjehnuo. – Nemaš pojma kako si glupo izgledala dok si hodala po štali kao izgubljena ovčica. Mislio sam da ćeš početi blejati od straha.

– Ako me ne pustiš, molit ćeš me za milost, magarče jedan – odbrusila je i zavrnula mu uho.

Stisnuo je zube, ali nije se ni pomaknuo. – Ako ne prestaneš, kunem ti se da ću te... da ću te...

259

Book as passion & BalkanDownload

Kratko je dvojio bi li joj rekao da će ju zadaviti ili ugristi i napokon se dosjetio nečeg boljeg. – Poljubiti – u dahu je izgovorio zagledavši se u njezine usnice.

Naglo je spustila ruku s njegova uha. – Ne bi se usudio.

Podigao je obrve, baš kao što je i njegov otac to često činio, i izazovno ju pogledao u oči. – Misliš?

Rumenilo joj je navrlo u obraze.

I njemu. Otvorio je usta, zatvorio ih i napokon se pribrao. – Nisi se još ni s kim ljubila, zar ne?

Iskoristila je priliku i odgurnula ga od sebe pa sjela i hitro otrla sijeno s pregače. – Ne budi smiješan. Imala sam puno udvarača, a neki od njih su me i zaprosili.

– Ali nijedan te nije poljubio – istaknuo je i drsko joj se osmjehnuo, siguran da je u pravu.

– Jasno da je – ustrajala je.

– Ne, nije – rekao je i pa prebacio ruku preko koljena, odmahnuo glavom i glasno se nasmijao. – Tko bi to pomislio!

Slatka mala Bea koja isturenih prsa paradira pred novacima i pritom maše svojom slatkom malom stražnjicom, nije se još ni s kim poljubila.

– U redu – vrisnula je, priznavši poraz. – Nisam se još ni s kim ljubila. Slobodno mi se rugaj zbog toga ako baš moraš, ali ako to itko ikada sazna, osobito Willow, umrijet ću od srama.

Zapravo, skratit ću si muke i baciti se u rijeku – u dahu je izgovorila. – Kunem ti se da hoću! – patetično je dometnula. – Ako si častan muškarac, nećeš to nikome reći.

Dugi trenutak zagledao se u nju. – Nikad me još nisi nazvala muškarcem. Sviđa mi se kako to zvuči sa tvojih usana – tiho je rekao pa nagnuo glavu u stranu i iskosa je pogledao kroz

260

Book as passion & BalkanDownload

kosu koja mu je pala na čelo. – Upravo mi je sinulo kako ne bih mogao nikome reći da se još ni s kim nisi ljubila, ako jesi.

Da je u njegovom glasu bilo imalo ironična prizvuka, dobio bi što je tražio i Beatrix bi mu zajedljivo odbrusila. Ali izraz lica također mu je bio ozbiljan, pogled ujedno radoznao i pomalo nesiguran. I zato Beatrix nije izustila ni riječ kad ju je uhvatio za pletenicu i poslužio se njome kako bi joj lice primakao svojemu.

Naglo je zatvorila oči, znajući da ne treba biti iznenađena ako joj ugura jezik u usta, kao što su joj starije sestre rekle da će se dogoditi. No nije to učinio. Samo je ovlaš prislonio usnice uz njezine. Ostali su tako onoliko dugo koliko su se usudili, ne dodirujući se ničim osim usnicama. Kao opijena, Beatrix se pitala kako je moguće da Desmond usred zime miriše na sunce.

Kad se napokon povukao, trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi prikupila hrabrost otvoriti oči. Vise od svega strahovala je od njegove reakcije. Ako se nasmije, uzet će vile i njima ga prikovati uz zid. Ohrabrena tom odlukom, otvorila je oči.

Smiješio se. Ne drsko i pouzdano ne podrugljivo, nego pomalo sramežljivo. I time ju je potpuno razoružao.

– Vjerojatno ne želiš da itko sazna kako si se samo jednom poljubila s momkom – tiho je izgovorio. – Kao častan muškarac, držim svojom dužnošću da te još jednom poljubim.

– Kako galantno od vas, mladi gospodine – rekla je, i budući da joj je zavođenje bilo prirodno kao i disanje, napućila usnice i nagnula se prema njemu.

Naravno, smjesta je prihvatio izazov i približio usnice njezinima. Ali netom prije no što će ju poljubiti...

– No moraš me prvo uloviti – prošaptala je i glasno se nasmijavši skočila na noge i pojurila prema vratima.

261

Book as passion & BalkanDownload

– Drska mala izdajice – povikao je i glasno se nasmijavši, gotovo jednako srčano kao i ona, pojurio za njom.

Willow je stajala uz mali polukružni prozor na drugom katu zamka i s nevjericom promatrala zbivanja u cvjetnjaku u kojem, s obzirom na doba godine, nije bilo ničeg osim zimzelenog grmlja. Proteklih nekoliko minuta Desmond je pokušavao uloviti Beatrix koja je jurila oko kamene klupe, glasno se smijući i vrišteći. To nije bilo ono zbog čega se Willow iznenadila. Jer njih dvoje stalno su se koškali, naganjali i visjeli jedno drugome za vratom.

Iznenadila se tek kad je Desmond preskočio klupu, uhvatio Beatrix i privukao je k sebi. A umjesto da ga odgurne od sebe i grubo mu se naruga – kao što je uvijek činila – sramežljivo mu se osmjehnula i pognula glavu. Tko bi to očekivao od prefrigane male rospije poput nje?

No pravo iznenađenje tek ju je čekalo. Jedva je mogla vjerovati vlastitim očima kad je Desmond uhvatio Beatrix za bradu, podigao joj je lice i spustio malen poljubac na njezine usnice. Bio je to slatki mali nevini poljubac, no ujedno toliko pun obećanja, da bi svatko tko ih je vidio zaključio isto što i Willow – da su do ušiju zaljubljeni jedno u drugo.

Posramljena što ih potajice promatra, odmaknula se od prozora. Naravno da nije tako jadna da bi bila ljubomorna na polusestru. Zašto bi i bila? Zašto bi zavidjela Beatrix što je Desmond zaljubljen u nju? Jasno da joj nije zavidjela.

Imala je dom. Imala je obitelj. Više nije morala raditi od jutra do mraka kako bi zadovoljila zahtjevnu maćehu koju je bilo nemoguće zadovoljiti.

262

Book as passion & BalkanDownload

I imala je Bannora.

Bila je prava sretnica.

Pomislivši na Bannora, nježno se osmjehnula. Naravno da je bio čovjek od riječi. Svake večeri priredio bi joj raskošan čulni banket. I stalno je otkrivao nove načine na koje joj je pružao užitak, a da joj pritom ne napravi dijete, jedan bolji od drugoga.

Prošle večeri igrali su šah na svlačenje. Ona je bila ta koja je pobijedila, no samo zato što je Bannor više gledao u njezine nage grudi obasjane treperavom svjetlošću vatre iz kamina, nego u šahovsku ploču.

Shvativši da je izgubio, odlučio joj se osvetiti tako što ju je prije nego što se snašla oborio na vučju kožu ispred kamina. Ipak, stigla je promrmljati mat, prije nego što ju je kaznio pohotnim poljupcem.

Tek poslije, dok je ležala u njegovu naručju osluškujući neobično umirujući zvuk njegova hrkanja, preplavila ju je tiha tuga. Jer on je bio njezin princ, ali ona nije bila njegova princeza.

Tako bi se osjećala tek kad bi joj rekao da ju voli. A to joj nikada nije rekao.

Nije bila tako naivna da bi vjerovala kako se većina brakova temelji na ljubavi. Upravo suprotno, većina njih dogovorena je još u vrijeme dok su budući mladenci bili djeca. A ni njezin otac pouzdano nije oženio Blanche zato što ju je volio. Nego iz interesa.

Ipak, Willow se još uvijek sjećala izraza njegova lica kad joj je rekao da nijednu ženu nikada neće moći voljeti kao što je volio njezinu majku.

263

Book as passion & BalkanDownload

Sjetno je uzdahnula. Koliko god joj Bannor ugađao, i što god činio za nju, ona će po svemu sudeći u duši ipak ostati ona ista mala djevojčica koja žudi za nečim što ne može dobiti.

264

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET SEDMO POGLAVLJE Drhtavim rukama Rufus je nagnuo srebrnu plosku. No tog trenutka kočija je prešla preko još jedne rupe na putu, pa mu se žestica prolila po bradi. Uzdahnuo je poput umornog starca jer tako se i osjećao pa nadlanicom obrisao bradu i povukao dug gutljaj iz ploske.

To ga je ugodno zagrijalo no nije mu pomoglo da ne čuje Blanchein na trenutke neugodno vrištavi smijeh i ne vidi Stefanove zlobne osmijehe. Cijelim putem šaputali su i smijali se kao da su ljubavnici, a ne majka i sin.

Njegov visok i snažan plavokosi posinak izgledao je zadovoljniji nego ikada. Sjedio je do majke, a njegove duge mišićave noge zauzimale su više mjesta nego što bi mu pripadalo u skučenom prostoru kočije. Kad je kočija opet poskočila, koljenom je udario Rufusovo već od kostobolje bolno koljeno.

Kratko se trgnuo, ali nije rekao ni riječ.

– Oprosti – nimalo pokajnički kazao je Stefan i zabljesnuo ga za njega tipičnim vučjim osmijehom pa iz kožnate torbice koja mu je visjela na pojasu izvadio komad presavijenog papira, rastvorio ga i zagledao se u nj.

Očito se radilo o pismu. Bilo je zgužvano i iskrzanih rubova, očito puno puta pročitano i pažljivo presavijeno prije

265

Book as passion & BalkanDownload

idućeg čitanja. Znatiželjan, Rufus je provirio preko ruba papira, no nije stigao ništa vidjeti jer Blanche mu je ispred nosa stavila jedan od jastučića koji je sama uresila vezom.

– Želiš li jastučić, mili? – cvrkutavo je upitala.

Svrnuo je pogled na nju. Oduvijek je bila draga i ljubazna prema njemu. Brižna. Daleko od toga da se nije trudila ugoditi mu. Ipak, nije se mogao riješiti nejasnog osjećaja da bi mu taj jastučić najradije pritisnula uz lice.

– Ne, hvala – rekao je i zavalio se u sjedalo. – Uskoro ćemo stići u to selo gdje je i Bog rekao laku noć. Pod uvjetom da ne budemo živi zakopani u mećavi – rekao je i zabrinuto pogledao guste oblake koji su se nadvili nad oštrim liticama. – Ne djeluje li vam Bannorov poziv prilično bahato? I čemu tolika žurba?

Najzad, već se vjenčao s Willow preko posrednika. Čemu i drugi put? U moje vrijeme, jednom je bilo posve dovoljno.

Blanche i Stefan zagledali su se u njega poput mačaka koje promatraju miša.

– Možda drži da Willow zaslužuje drugu svadbu – rekla je Blanche. – Prikladniju od prve.

– To je ono što svi želimo, zar ne? – upitao je Srefan i gurnuo pismo u torbicu. – Da Willow najzad dobije ono što zaslužuje.

Uznemiren proždrljivim bljeskom u njegovim očima, Rufus je svrnuo pogled na Blanche. – Ako već ništa drugo, barem ćeš svoju buntovnu kćer primorati da se vrati kući.

Izmijenila je tajanstveni pogled sa Stefanom. – Ako je to ono što želi, što se mene tiče, Beatrix može tamo i ostati. U zadnjem pismu pisala mi je da je jako draga lordu Bannoru.

266

Book as passion & BalkanDownload

– Prava je sreća što sa sobom nismo poveli ostalu djecu.

Možda bi otkrio i da su mu oni jako dragi, pa bi i njih zadržao – rekao je pa drhtavim rukama odmaknuo zavjesu i ponovno pogledao kroz prozor. Bio je prilično uzbuđen što će vidjeti kćer, no ujedno je i strahovao od susreta s njom, iako ni i uz najbolju volju nije mogao shvatiti zašto.

Prisjetio se kako je stajala pred svećenikom u kapelici u Bedlingtonu. Glas joj ni na trenutak nije zadrhtao kad se preko posrednika zavjetovala na vjernost i odanost muškarcu kojeg nikada u životu nije vidjela.

Neću prodati vlastitu kćer!

Zašto ne, oče? Ne bi ti bilo prvi put da si to učinio.

Prisjetivši se tih njezinih riječi, srce mu je preplavila mješavina srdžbe i grizodušja. Ipak, nije imala prava osuđivati ga! Uvijek je mislio na njezino dobro. Trudio se činiti ono što je najbolje za nju. Najzad, svatko zna da maloj djevojčici treba majka. I braća i sestre. Ne bi bilo dobro da je odrastala samo uz njega i lutala uokolo poput neke male šumske vile. A voljela je lutati.

Blanche ga je uvjerila da kao majka šestero djece, pouzdano zna što je najbolje za tvrdoglavu djevojčicu poput Willow. Tvrdila je da ju treba obuzdati jer je previše nemirna i nestašna. Kad god se pobunio i rekao joj da je možda previše oštra prema njoj, umirila bi ga blagim riječima i medenim poljupcima. Kako joj je mogao prigovoriti što je prema Willow tako gruba, kad je prema njemu uvijek bila tako nježna i pažljiva? I tako velikodušna u krevetu?

Istina, oči njegove kćeri postale su tužne i prestala se smijati. No Blanche ga je uvjerila da Willow ne može zauvijek

267

Book as passion & BalkanDownload

ostati prpošna djevojčica i da je to cijena koju mora platiti kako bi odrasla u dobro odgojenu mladu djevojku.

Popio je još gutljaj žestice. Nije mu prijao. Više ga je palio nego ugrijao.

Utonuo je dublje u sjedalo. Piće mu je donekle pomoglo umiriti drhtave ruke, no zato su mu očni kapci postali preteški.

Zatvorio je oči i utonuo u san. Sanjao je kako je došao u Elsinore, u posjet kćeri, i kako izlazi uz kočije laka srca i koraka, onakav kakav je bio prije nego što je oženio Blanche, dok je još bio čestit i ponosan muškarac. I kako mu Willow trči u susret vesela, nasmijana i očiju blistavih od sreće. I kako ju grli i skrivajući suze, ljubi njezine meke neposlušne uvojke.

Willow je jurila uzduž i poprijeko dvorišta, pokušavajući uhvatiti svinju koju je Mary Margaret otela mesaru.

– Ennise! Pazi! – vrisnula je i prasnula u smijeh kad se svinja zaletjela u njega i oborila ga s nogu, a potom isto učinila Margery i Colmu. Bila je i više nego sigurna da svinja to namjerno čini i da neće odustati dok ih sve ne obori u blato.

Malo potom, u očajničkom pokušaju da se spasi od razljućene životinje, Mary je potražila spas u njezinu naručju i toliko snažno ju zagrlila oko vrata da se Willow uplašila da će ju ugušiti.

Edward i Kell počeli su oprezno kružiti oko svinje i trenutak potom se istodobno bacili na nju. No svinja se izmakla, a oni glavama snažno lupili jednu o drugog i završili na stražnjicama u blatu. Čim je ugledala Hammisha kako joj se oprezno približava, svinja je usporila pa stala i zagledala se u njega. Polako joj je

268

Book as passion & BalkanDownload

prišao i ispružio ruku. – Dođi, svinjice – počeo ju je nagovarati. – Imam nešto za tebe.

Privučena njegovim pjevušenjem, kratko je onjušila zrak pa uronila njušku u njegov dlan i radosno se poslužila žirovima.

– Dobra mala svinja – pohvalio ju je Hammish i počešao je između ušiju. – Baš si slatka.

– I ukusna – promrmljao je Ennis, pokušavajući očistiti blato s hlača.

– Hammish bi prije pojeo mesara nego nju – dobacila je Mary i napokon opustila stisak oko Willowina vrata.

– Pretjeruješ – rekao je Edward skočivši na noge. – Ne bi valjda pojeo mesara!

– Bih ako bih bio jako gladan – promrmljao je Kell, trljajući bolno čelo.

Mary Margaret napokon im se pridružila. – Ah, tu si, zločesta svinjice! – uskliknula je. – Posvuda sam te tražila – rekla je i svezavši svinji oko vrata dugu vrpcu boje lavande, povela je na šetnju po dvorištu, očito nesvjesna meteža koji je izazvala.

Willow je spustila Mary na zemlju. – Ne moraš se više bojati, mila – rekla je. – Sada će sve biti u redu.

Mary je požurila pridružiti se Mary Margaret u šetnji svinje po dvorištu. Willow je duboko uzdahnula i svrnula pogled na svoju uprljanu odjeću. Suknja joj se zaprljala kad se u lovu na svinju spotakla i pala na koljena u blato. Prsluk od damasta uprljala joj je Mary svojim rukama. U cijelom tom metežu oko hvatanja svinje ostala je i bez nekoliko bisernih puceta. Podigavši rub suknje, otkrila je da su joj čarape poderane na nekoliko mjesta i da joj nožni palac izviruje iz jedne – jer na tom stopalu nije imala cipelu. I nju je izgubila.

269

Book as passion & BalkanDownload

Zaključivši kako je to ipak više komično nego tragično, iz džepa je izvukla rupčić i njime svezala raščupanu kosu. Ako se već ponaša kao čuvarica svinja, red je da tako i izgleda, pomislila je i krenula u potragu za cipelom. Obrazi su joj bili rumeni od ledena vjetra. Sudeći po tamnim oblacima koji su polako nadirali sa sjevera, spremala se snježna oluja.

U potrazi za cipelom zavirila je pod kola putujućeg trgovca, a kad se ponovno uspravila, ugledala je Bannora i Hollisa kako žure prema njoj.

Visok, naočit, tamne kose i njegovane brade, u hlačama boje slonovače i kratkoj tamnoplavoj jakni, izgledao je neodoljivo privlačno.

Za razliku od nje. Nije odoljela našaliti se na vlastiti račun, pa podigla rub suknje, otkrivši time poderane čarape, i naklonila mu se. – Dobar dan, gospodine – s osmijehom je izgovorila. – Sviđa li vam se kako sam se dotjerala?

Odsutno ju je poljubio je u čelo. – Dražesna si, mila, kao i uvijek – kazao je i s Hollisom produžio prema stražarnici kraj kapije.

Smetena, Willow je pošla za njima. Bannor se od jutra prilično čudno ponašao. Upravo je zabrinuto pogledao prema cesti koja je vodila prema zamku pa svrnuo pogled na guste snježne oblake. Willow ni uz najbolju volju nije mogla shvatiti zašto je odjednom toliko zabrinut zbog dolazeće mećave. Najzad, zacijelo je znao da lijepo vrijeme neće dugo potrajati. Nije opazio čak ni da mu kći šeće svinju po dvorištu.

Hollis je pak djelovao mrzovoljno, no razlog za to bio joj je poznat – Netta je uporno odbijala njegovo udvaranje. I nije se činilo da će popustiti.

270

Book as passion & BalkanDownload

– Prestani me slijediti u stopu. Dosadan si.

Okrenuvši se, Willow je ugledala Beatrix kako izlazi iz vrta.

Trenutak potom, zalupila je za sobom drvena vratašca i zakračunala ih, no Desmond ih je bez problema preskočio. – Kakav sam, takav sam; barem nisam uobražen kao ti. Mogla bi malo spustiti nos.

I dalje su se koškali pretvarajući se da preziru jedno drugo.

Bilo je to već komično za gledati. Pogotovo zato jer su potajice nerijetko zaljubljeno promatrali jedno drugo.

Desmond se pridružio braći i sestrama, a Willow je zamolila Beatrix da joj pomogne pronaći izgubljenu cipelu.

Malo zatim, stražar s promatračnice zatrubio je u rog, najavljujući nečiji dolazak. U to doba godine, rijetko tko je dolazio ovamo. Još rjeđe netko čiji bi dolazak trebalo na taj način najavljivati.

Willow se okrenula i kroz otvorenu kapiju pogledala prema cesti.

Kočija skromna izgleda kretala se prema zamku, u pratnji samo tri, kako se činilo, starija vojnika. U nju je bio upregnut samo par konja. Willow se nelagodno premjestila s noge na nogu.

Zvuk praporaca na njihovim uzdama pobudio joj je prilično neugodna sjećanja.

Koja su uskoro bila potvrđena.

– O, Bože – zapanjeno je prošaptala Beatrix. – To je moja majka!

Kako se kočija približavala zamku, Willow se sve više osjećala poput male djevojčice. Jedva je odoljela nagonu da vrisne i sakrije se negdje gdje ju nitko neće pronaći.

271

Book as passion & BalkanDownload

Unatoč tome, ostala je mirno stajati. Pogleda prikovana uz kočiju, vrhovima prstiju dotakla je rupčić kojim je svezala kosu pa hitro poravnala prsluk.

Bannor je izišao iz stražarnice i široko se osmjehnuo Hollisu. – Pogledaj ju. Rekao sam ti da će biti ugodno iznenađena.

– Ako mene pitate, gospodine, izgleda kao da će joj pozliti – promrmljao je Hollis.

No Willow je bila nesvjesna da ju promatraju i govore o njoj. Jedva vjerujući vlastitim očima promatrala je kako kočija prelazi preko mosta i zaustavlja se u dvorištu. Jedan od Bannorovih vojnika smjesta je požurio otvoriti vrata kočije.

Otmjena žena odjevena u krzno i svilu izišla je iz kočije.

Dakako, bila je to Blanche. Plava kosa bila joj je prošarana pokojom srebrnom vlasi, no osmijeh na njezinu licu još uvijek je bio jednako zavodljiv. Nisko oko širokih kukova nosila je pojas s ušivenim biserima, koji je nekad pripadao Willowinoj majci.

Pogledala je preko dvorišta i široko se osmjehnula. – O, moja voljena kći! Nemaš pojma kako si mi nedostajala!

Promatrajući je kako raširenih ruku juri prema Willow, Bannor se zbunjeno namrštio. – Je li moguće da sam ju potpuno krivo procijenio? – upitao je jednako zbunjenog Hollisa.

No ne, nije Willow bila ta koju je Blanche čvrsto zagrlila i poljubila. Nego Beatrix.

272

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET OSMO POGLAVLJE Beatrix se iskobeljala iz majčina zagrljaja i nelagodno se premjestila s noge na nogu. Bannor je mrko zurio u nju. Desmond s nevjericom, kao da ga je izdala. A Willow je izgledala kao da joj je mrak pao na oči.

Pribrala se tek kad je njezin otac izišao iz kočije i nesigurno joj se osmjehnuvši, uputio se prema njoj. – Oče – prošaptala je i nagonski krenula prema njemu.

No oboje su stali kao ukopani kad ga je Stefan pretekao, zgrabio ju za ramena i spustio ne baš bratski poljubac na njezine usnice. – Nemoj biti tužna što te taj bezdušni podlac odbacio, draga sestrice – rekao je i poljubio je u čelo. – Uvijek se možeš vratiti kući. To ti osobno jamčim. Jer dok sam ja tamo gospodar, ne moraš se brinuti gdje ćeš spavati – dometnuo je i pomilovao je po licu, ne obazirući se na Rufusov iz više razloga zapanjeni pogled.

Prije nego što se Willow uspjela odmaknuti od njega, Bannor se stvorio pred njim, ubojita pogleda i ruke položene na držak mača.

Blanche se smjesta progurala između njih. Stefan se nadmeno osmjehnuo, no povukao se od Willow.

273

Book as passion & BalkanDownload

Bannor ga je ošinuo pogledom svrnuvši pogled na Blanche.

– Što je to trebalo značiti? – upitao ju je, oštro se zagledavši u nju. Široko mu se osmjehnula. – Ah, vi ste zacijelo lord Bannor.

Dopustite mi da se predstavim. Ja sam Blanche, Willowina pomajka.

– Dovraga, znam tko ste – rekao je i upro prst u Beatrix. – Za početak, želim znati tko je ona.

Nekoliko trenutaka Blanche ga je zbunjeno promatrala pa najzad zaključila da se šali. – Ah, vrlo ste duhoviti – rekla je i ponovno mu se široko osmjehnula. – Ona je moja kći i vaša nova zaručnica, zar ne?

Istinski zapanjen, Rufus ju je upitao o čemu, pobogu, priča.

Nimalo manje zapanjen, Bannor je pak bez riječi zurio u nju.

Blanche je sažaljivo pogledala Willow. – Moram priznati da nisam osobito iznenađena što vas Willow nije usrećila. Smjesta smo znali da ona nije žena za vas. Da gospodin Hollis nije inzistirao... – rekla je pa slegnula ramenima, zgrabila Beatrix za nadlakticu i gurnula je prema Bannoru. – Moja kći je posve drugačija. Biti će vam jako dobra supruga.

– Jesi li sišla s uma? – upitao ju je Rufis. – Lord Bannor je već oženjen. Mojom kćeri.

Bannor se napokon uspio pribrati. – Čini se da se vi neobično duhoviti, gospo – rekao je. – Ne znam na temelju čega ste to zaključili, ali nikada ne bih oženio vašu kćer. Zaboga, ona je još djevojčica!

Zadovoljan osmijeh na Stefanovu licu naglo je izblijedio.

Blanchein se pak zaledio. – Bojim se da ne razumijem o čemu pričate, gospodine – rekla je i nekoliko puta smeteno trepnula. –

274

Book as passion & BalkanDownload

Najzad, osobno ste nas pozvali na vjenčanje s našom premilom kćeri. Dapače, inzistirali ste da smjesta krenemo na put.

– Ti si ih pozvao? – tiho je upitala Willow, no toliko oštro da su se svi zagledali u nju.

Iako Bannor pouzdano nije bio kukavica, osjećao se kao da bi se najradije sakrio u mišju rupu. Njezin bolan, optužujući pogled pekao ga je do kosti.

– Ti? – ponovila je. – Ti si to učinio? Pozvao si ih, a da me nisi ni pitao? A kad si to već učinio, nisi se udostojao ni reći mi da dolaze. Što je to trebalo biti? Neka neslana šala?

Bannor je pogledom pozvao Hollisa u pomoć. Radije bi bio usred najžešće bitke s Francuzima. Čak i u mračnoj tamnici, u društvu kostura i štakora. No Hollis je bespomoćno podigao ruke i odmahnuo glavom, davši mu do znanja da će tu bitku morati voditi bez njegove pomoći.

– Pozvao sam ih kako bi prisustvovali našem vjenčanju, mila – rekao je, zavodljivim tonom koji je jednom uporabio kako bi iz francuske špijunke koja mu se noću uvukla u krevet, izvukao sve što je želio saznati prije nego što ju je nježno izbacio iz kreveta. – Želio sam ti prirediti veličanstveno vjenčanje jer prvo je bilo samo reda radi.

– I nije ti palo na pamet upitati se bih li se možda željela dotjerati za njihov dolazak? – upitala je, ljutito raširivši ruke. – Jesi li naglo oslijepio? Zar ne vidiš kako izgledam?

Jedva je mogao vjerovati da je ta divlja mačka ista ona umiljata mačkica koja je te noći zadovoljno prela u njegovu naručju. Polako ju je odmjerio od glave do pete. Oči su joj blistale, obrazi joj bili prekrasno ružičasti, a haljina je lijepo isticala njezine obline. Istina, bila je prljava od blata, ali kakve to veze ima?

275

Book as passion & BalkanDownload

Smeteno je slegnuo ramenima. – Mislim da nikada nisi bila ljepša – rekao je i široko se nasmiješio. – Valjda znaš da te nikada ne bih uvrijedio. Želio sam ti prirediti iznenađenje.

– Ah, iznenađenje! Naravno, uspio si me iznenaditi.

Oduševljena sam! Otprilike kao neočekivanim dolaskom ubirača poreza. Ili nekom ne baš ugodnom viješću.

Blanche se odlučila uplesti. – Moram priznati da je to zvučalo prilično neuljudno.

Willow ju je neobično mirno odmjerila od glave do pete.

Više nije bila mala djevojčica primorana šutke gutati svaku otrovnu riječ koju joj pomajka poželi servirati. – Što ti znaš o lijepom ponašanju, Blanche? Uz tebe sam se godinama osjećala kao uljez u vlastitom domu.

Blanche je ljutito udarila nogom o zemlju. – Kako se usuđuješ tako razgovarati sa mnom? Neću to trpjeti!

– A kako me misliš spriječiti? – upitala je Willow i naglo razvezala kosu, otkrivši svoje kratke uvojke. – Zaprijetit ćeš mi da ćeš me ošišati? Nagovoriti moga oca da me pošalje u krevet bez večere? Ili da me izbaci iz kuće?

Nadahnuta njezinim riječima, Blanche se za pomoć obratila Rufusu. – To je tvoja kći. Na tebi je da se pozabaviš njezinom drskošću. Ako si dovoljno muško za takvo što.

– Ali... ali – promucao je pa rupčićem otro oznojeno čelo.

Nikada nije imao hrabrosti otvoreno joj se suprotstaviti pa tako ni tad. – Kad biste se vas dvije barem malo potrudile...

Njezin otac, muškarac kojeg je nekad kovala u zvijezde, bio je rastrgan između kćeri i žene. Willow je iskreno žalila što prema njemu ne osjeća više ništa osim mješavine sažaljenja i prezira.

276

Book as passion & BalkanDownload

Kratko ga je potapšala po pognutim ramenima. – Ne živciraj se, oče. Potrudit ćemo se – rekla je i uputila Blanche dug ironičan pogled. – Žao mi je, gospo. Naravno da nisam mislila to što sam rekla.

Sudeći po otrovnom osmijehu njezine pomajke, te riječi shvatila je točno onako kako je i trebala. Kao kurtoaznu ispriku.

Bannoru se svidjela njezina nepopustljivost. Srca preplavljena ponosom, stao je iza nje i naslonio joj ruke na remena pa pogledom okružio njezine. – Nemam pojma što izvodite i kako vam je to palo na um, no Willow je moja supruga i to će zauvijek ostati. Ona je žena koju... koju...

Willow ga je pogledala preko ramena. Zagledao se u njezine velike sive oči. Nikada nije djelovala toliko ranjivo.

Nagonski je znao da bi trebao iskupiti grijeh počinjen kad je Adam kukavički okrivio Evu što mu je dala jabuku. Ali nije mogao.

Duboko je udahnuo i u dahu izrekao ostatak. – Ona je žena koju duboko poštujem i kojom se namjeravam i po drugi put oženiti.

Hollis je duboko uzdahnuo i rukom pokrio lice. Stefan se podrugljivo osmjehnuo.

Willow se polako okrenula i zagledala se u Bannora dugim ledenim pogledom koji ga je zabolio do kosti. – Mislim da ne, gospodine. Jer da sam znala kakav ste neuljudni klipan, ne bih se za vas ni prvi put udala – rekla je pa zgrabila Beatrix za ruku i gurnula je prema njemu. – Nadam se da ćete biti jako sretni jedno s drugim – dometnula je i visoko podignute glave uputila se prema zamku.

277

Book as passion & BalkanDownload

Beatrix je pak briznula u plač i kroz kapiju izjurila na livadu.

Bannor je još uvijek bespomoćno zurio prema Willow kad mu je Hollis prišao i utješno ga potapšao po ramenima. – Srećom što znate sve o ženama, gospodine – rekao je. – Siguran sam da ćete začas to srediti. Teško da bi se manje sposoban muškarac snašao u ovakvoj zavrzlami.

Desmond je pronašao Beatrix u štali. Očiju vlažnih od suza, sjedila je na hrpi sijena na kojoj su se prvi puta poljubili.

– Ako si mi došao držati predavanja, radije odustani – mrzovoljno je izgovorila obgrlivši koljena. – Nisam raspoložena slušati takvo što.

– Zar je čudno što se ljutim na tebe? Navela si me na zaključak da si obična sluškinja, a zapravo si... – kratko je zašutio i u nevjerici odmahnuo glavom. – Mlada dama.

– Willow je bila ta koja me je Bannoru predstavila kao sluškinju. Nije mu željela reći da sam pobjegla od kuće jer se bojala da će me istog trenutka poslati natrag – objasnila je pa kratko šmrcnula i nadlanicom obrisala nos. – I eto. Ona me sada mrzi, a tvoj otac ionako će me poslati kući.

Desmond joj je brzo prišao i zagledao se u nju. – Ne, neće – odlučno je odvratio. – Neću to dopustiti – dometnuo je, kao da bi se njega u vezi s tim nešto pitalo. Ipak, bio je uvjeren da hoće; nije uzalud bio sin svojeg oca.

– Zašto bi se time uopće zamarao? Ionako me ne podnosiš.

Počeo je hodati amo-tamo ispred nje pa stao i kratko protrljao tek izrasle dlačice na bradi. – Dok si bila sluškinja, mogao sam se s tobom ponašati kako god želim. Loviti te po vrtu

278

Book as passion & BalkanDownload

pa čak te i poljubiti – rekao je pa pričekao da ga pogleda. – Ali sada kad znam da si dama, ne mogu se samo tako s tobom ljubiti u sijenu. Ne ako te ne mislim oženiti. Ali dovraga, želim te oženiti!

Beatrixine velike plave oči ispunile su se suzama radosnicama. – Ah, nitko me nikada nije ljepše zaprosio – izgovorila je šapatom.

Nježno, a ujedno i odlučno, zagledao se u nju i pružio joj ruku u namjeri da joj pomogne ustati. – Ako se mene bude pitalo nešto u vezi s tim, više nitko nikada i neće dobiti priliku za takvo što.

Netom prije sumraka, kad se Bannor napokon uputio k svojoj supruzi, zatekao je djecu kako sjede pred vratima njezine sobe. Svi do jednoga izgledali su kao da su na sprovodu.

Desmond i Beatrix sjedili su na najgornjoj stubi i držali se za ruke, no kad su ga vidjeli, oboje su porumenjeli i brzo su se odmaknuli jedno od drugog.

Tako dakle, pomislio je dok se probijao između njih. Nije da ga je osobito veselilo što će s djevojčinom pohlepnom majkom morati vršiti pregovore oko zaruka i predbračnog ugovora, no tako je, kako je. A tako je zato što je njegov sin i nasljednik odlučio zavesti najljeniju sluškinju u Engleskoj. Da mu je bilo do smijeha – što pouzdano nije – glasno bi se nasmijao.

Pogotovo zato što je snijeg u međuvremenu počeo padati i nije se činilo da će uskoro prestati. Bude li tako, imat će i više nego dovoljno vremena za pregovore, dogovore i sklapanje predbračnog ugovora. Pravo rečeno, bilo mu je mučno i od same pomisli da će do proljeća biti zarobljen u zamku s članovima

279

Book as passion & BalkanDownload

takozvane obitelji svoje supruge. Njezin otac se nakon scene u dvorištu toliko nalokao da je zaspao za stolom u velikoj dvorani.

A njegova žena se cijelo vrijeme zlobno smješkala. Bilo ju je istinu teško gledati i ne poželjeti joj razbiti zube.

Iz Willowine sobe nije se moglo čuti ni glasa. Bilo bi mu draže da je vrištala i razbijala posuđe. Kratko je zatvorio oči pa prokleo sebe i sve svoje muške pretke zbog glupe muške tvrdoglavosti i taštine. Da je poslušao Hollisa, sada bi s Willow ležao u krevetu, umjesto što poput prosjaka stoji pred zatvorenim vratima njezine sobe.

Kad je prišao vratima u namjeri da pokuca, djeca su ga izvijestila da se ne mora truditi.

– Neće te pustiti k sebi – rekla je Mary, suosjećajno mu se osmjehnuvši.

Ostali su složno kimnuli.

– Otkud znate da neće?

– Jesi li ti zadnji muškarac na svijetu? – upitala ga je Mary Margaret.

– Ne bih rekao.

Slegnula je ramenima. – Ne bi te pustila ni da si zadnji.

– Ni ostala s njim u braku – dometnuo je Ennis.

– Ni dobacila mu uže ako bi upao u bunar – podsjetio ih je Edward.

– I sve to vam je rekla?

– Ne nama nego Fioni. A Fiona je to onda rekla nama – objasnio je Hammish.

Bannor se kratko zamislio. Činilo se da će ovo biti puno teže nego što je mislio.

280

Book as passion & BalkanDownload

Duboko je udahnuo, prikupio hrabrost i pokucao. – Willow? Mila? Bismo li mogli nakratko porazgovarati?

Pomislio bi daje to nemoguće, no tišina se još i produbila.

Naslonivši uho na vrata, začuo je tiho šuškanje. Malo zatim vrata su se odškrinula i... ugledao je Fionino naborano lice.

– Ne želi vas vidjeti. Bit će bolje da ju zasad pustite na miru – rekla je i pokušala zatvoriti vrata, no Bannor je hitro podigao ruku spriječivši je u tome.

– Čekaj! Reci joj... Što? Da bi ju želio zagrliti jer mu već strašno nedostaje? I da je tvrdoglava budala s više ponosa nego hrabrosti.

Duboko je uzdahnuo i odmahnuo glavom. – Reci joj da mi je žao.

Fiona je kratko kimnula i pred nosom mu zalupila vratima.

Prije, Bannor bi vjerojatno bez oklijevanja provalio u sobu.

No proteklih mjeseci naučio je da se takvim naglim i nepromišljenim postupcima možda može dobiti bitka ali ne rat.

Willow ni uz najbolju volju nije mogla prestati plakati. Bilo je to kao da su se sve suze koje je godinama potiskivala, odlučile odjednom izliti. Najradije bi glasno ridala poput malog djeteta.

No nije. Navikla je tiho plakati. I premda su joj se ramena tresla, a suze u potocima slijevale niz obraze, nije ispustila ni glasa.

Nije mogla prestati razmišljati o onome što se zbilo u dvorištu. O očevoj bolnoj zbunjenosti. Blancheinoj pakosti. I Stefanovu podrugljivom osmijehu.

No ništa od toga nije bilo toliko strašno kao panika koju je vidjela u Bannorovim očima u trenutku kad je trebao izgovoriti

281

Book as passion & BalkanDownload

riječ kojom bi njezinima jasno stavio do znanja što mu je ona i kakvo mjesto zauzima u njegovu životu.

I zato nije mogla prestati plakati. Nakratko bi se smirila, a potom sve iznova; potok za potokom suza. Fiona ju je cijelo vrijeme tješila i tapšala po leđima. Iako se već mračilo, Willow joj nije dopustila da upali svijeću. Sumrak je savršeno odgovarao njezinu raspoloženju.

– Oh, Fiona – kroz jecaje je izgovorila. – Mrzim ga. To je uistinu grozno od mene, zar ne?

– Naravno da ne, mila – promrmljala je Fiona. – Običan je glupan. Kao i svi muškarci.

Willow je nakratko prestala plakati i namršteno se zagledala u nju. – Ali nije glup. Drag je i ljubazan i hrabar i... – uronila je lice u jastuk. – O, Bože... zato ga još više mrzim. Kako su Mary i Margaret to mogle izdržati? Vjerojatno su sretne što su umrle. I ja bih najradije umrla – rekla je i ponovno počela tiho jecati. – Tada bi mu bilo žao što mi nikada nije rekao da me voli.

Fiona ju je nježno pomilovala po kosi. – Smiri se, mila. Sve će biti u redu. Posve je razumljivo da si osjetljiva – rekla je i kratko se nasmijala. – Kad sam ja prvi put zatrudnjela, toliko sam plakala da bi se najzad i moj siroti Liam gotovo rasplakao od muke jer me nikako i ničim nije mogao utješiti.

282

Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DEVETO POGLAVLJE Willow je naglo prestala plakati. Okrenula se, sjela u krevet i zagledala se u Fionu kao da jedva može vjerovati što je čula. – Misliš da sam trudna?

Fiona ju je nježno potapšala po trbuhu. – Ne bi trebala biti tako iznenađena, draga. Ne nakon što već skoro dva mjeseca spavaš s mužem.

– Ali... to nije moguće! Nisam mogla zatrudnjeti. Bannor ne želi djecu. Uvijek smo pazili da... – tiho je rekla i ostatak rečenice šapnula Fioni na uho.

Fiona je prasnula u smijeh. – To bi možda i upalilo kod manje potentnog muškarca. No što se Bannora tiče, ne bih se začudila ni da napravi dijete ženi ako ona stoji s jedne, a on s druge strane jarka.

Willow je hitro obrisala suze pa skočila iz kreveta i počela hodati amo-tamo po sobi. – Zadnja mjesečnica mi je puno slabija, ali nije mi zlo i ne hvataju me nesvjestice. Štoviše, imam odličan tek. Jesi li vidjela što sam sve sinoć pojela? Tri komada kruha s guščjom paštetom, komad mesa preliven umakom, zdjelu kamenica, puding od smokava i tri velika... – naglo je zašutjela i sjela na stolicu kraj kamina. – Hm... mislim da mi se ipak malo vrti u glavi.

283

Book as passion & BalkanDownload

– Ubrzo ćeš se priviknuti na to – rekla je Fiona i kratko se nasmijala. – Kao i na promjene raspoloženja. Pravo je čudo da bilo koji muškarac preživi devet mjeseci takve torture.

Willow je stavila ruku na trbuh pa svrnula pogled na Fionu.

– Kako si znala?

Fiona je zakolutala očima. – Ah, zadnji put kad sam pojela kamenice i puding od smokava u istom obroku, nosila sam blizance.

Willow je pogledala svoj trbuh, oduševljena pomišlju da u njemu nosi majušno ljudsko biće. – Nikada ne bih pomislila da bi mi se to moglo svidjeti – tiho je rekla. – Ali sviđa mi se. Dio je mene, zar ne?

Fiona je kimnula. – I njega. Najbolji dio vas.

Willow je znala da bi sada zapravo trebala plakati, no val radosti preplavio joj je srce. – Možda se Bannor neće veseliti djetetu, ali ja se veselim. Kako ne bih bila sretna? – upitala je i ponosno podigla bradu. – On me možda ne voli, ali svoje dijete hoće.

Fiona je odmahnula glavom i sažaljivo ju pogledala. – Što misliš da je ljubav, drago dijete? Moj Liam i ja bili smo četrdeset sedam godina u braku. Tvrdoglavi stari jarac nikada mi nije rekao da me voli. Ali zato nije prošao dan da nije posegnuo za mojom rukom ili me zagrlio. Ljubav nije kad se zemlja trese i otvaraju nebesa. Ljubav znači popiti zajedno šalicu čaja sjedeći zimi kraj kamina. Vidiš je u njegovu pogledu kad mu u naručje staviš vaše prvo dijete – rekla je i tužno uzdahnula. – To je bol u tvojoj duši kad gledaš kako mu svjetlo u očima gasne, potpuno svjesna da će i dio tebe napustiti ovaj svijet zajedno s njim.

284

Book as passion & BalkanDownload

Willow je shvatila da se opet rasplakala, tek kad joj je suza kanula na ruku.

Fiona ju njezinu ruku uzela u svoju i kratko je stisnula. – Mary i Margaret nikada nisu požalile što su se udale za Bannora.

Jer i jedna u druga u srcu su znale da su bile voljene, iako nijednoj to nikada nije rekao – rekla je i ponovno joj kratko stisnuvši ruku, uputila se prema vratima.

Willow je ustala i obrisala suzne oči. – Reci mojem mužu da sada može doći k meni – rekla je, trudeći se da joj glas zvuči dostojanstveno.

Fiona joj se naklonila i široko se osmjehnula. – Sa zadovoljstvom, gospo.

Odijevajući se za Bannorov dolazak Willow je panično prekopavala ormar i bacala haljine, čarape i korzete lijevo, desno i preko ramena.

Imat će vlastito dijete. Malo ljudsko biće koje će ju stalno živcirati, glasno plakati i ljepljivim ručicama prljati joj haljinu tražeći da ga podigne u naručje. Više nikad u životu neće moći biti mirna i spokojna. Strahovat će da se dijete ne opeče, ne padne kroz prozor ili u bunar. A kad poraste, da se ne zaljubi u nekoga tko jako voli grah i kupus ili žvače otvorenih usta.

Nikad u životu nije bila sretnija.

Najzad je odjenula krasnu haljinu od najfinijeg sukna, s orukvicama od samurovine. Navukavši novi par čarapa učvrstila ih je podvezicama i nazula fine cipelice od jelenje kože, jedne od onih koje je Bannor poslao prije vjenčanja, zajedno s ostalim lijepim stvarima.

285

Book as passion & BalkanDownload

Prije bi se vjerojatno bojala reći mu da je zatrudnjela.

Strahovala bi da će ju prestati voljeti, kao što ju je i njezin otac prestao voljeti nakon ženidbe s Blanche. Onakva kakva je bila kad je došla ovamo, možda bi čak i pobjegla ne rekavši Bannoru da će postati otac. Čak i to bi joj bilo lakše nego riskirati da joj okrene leđa.

No više nije bila nesigurna mlada djevojka. Pretvorila se u ženu, a uskoro će postati i majka djeteta muškarca kojeg voli.

Očito je došlo vrijeme da tom muškarcu osim svoje ljubavi pokloni i povjerenje.

Umivši se i počešljavši, uzela je zrcala i zagledala se u svoj odraz. Ruke su joj bile mirne, oči blistave. Kad bi ju netko od njezinih sada vidio, ne bi mogao vjerovati koliko se promijenila.

Spustila je zrcalo i sa svih strana pogledavala svoj trbuh, provjeravajući vidi li se što, pa shvatila da je to doista šašavo.

Jasno da je bilo prerano da bi se išta vidjelo, a ne prestane li se toliko diviti svojoj ljepoti, ubrzo će postati tašta kao i Beatrix.

Začulo se oštro kucanje. Naglo je ustala, odložila zrcalo, poravnala nabore haljine i zatakla neposlušni uvojak iza uha pa duboko udahnula kako bi se pribrala. Odlučila je djelovati ponosno i dostojanstveno, a ne kao da je jedva dočekala da ga vidi. Ali, nakon dva tri koraka odbacila je dostojanstvo pa potrčala, širom otvorila vrata i... zapanjeno se zagledala u muškarca koji je stajao rukom oslonjen o dovratak. Čim je čuo da ga Willow želi vidjeti, Bannor je požurio u zamak. U žurbi da što prije stigne do nje, upravo je preskakivao po dvije stube odjednom. Bio je u stražarnici, gdje je našao pribježište od njezinih. Bude li trebalo, rado će tamo ostati do kraja zime. Prije nekoliko minuta, kad je ušao u veliku dvoranu,

286

Book as passion & BalkanDownload

zatekao je njezina oca u razgovoru s Blanche. Tek što se probudio i koliko toliko došao k sebi, nastavio je piti. Vjerojatno zato što trijezan nije mogao podnijeti žalopojke njegove žene o tome kako ju je Willow uvrijedila i da ju je zbog toga trebao ćušnuti, kao što bi svaki otac napravio.

Ljutito se osmjehnuo. Jer jedno je bilo sigurno: ostao bi bez ruke i prije nego što bi ju stigao ćušnuti.

Malo prije nego što će stići do vrata, usporio je, poravnao jaknu, prošao rukom kroz kosu i duboku udahnuo kako bi se pribrao. Nije želio djelovati kao da je jedva dočekao da ju vidi.

Možda će pomalo zamuckivati dok je bude molio za oproštaj, no iskreno se nadao da će mu sve oprostiti kad je uspije odvesti u krevet, pa i to što je običan tvrdoglavi glupan.

Podigao je ruku u namjeri da pokuca pa shvatio da su vrata odškrinuta.

Kad ih je lagano pogurao, širom su se otvorila. – Willow?

Gusti snijeg koji je padao s druge strane prozora, stvorio je pomalo jezovit ugođaj. Posteljina na krevetu bila je razbacana. S hrpom odjeće pobacane po podu soba je izgledala kao poprište neke bitke. Svaki mišić u njegovu tijelu se napeo. Polako je ušao i pogledom hitro okružio prostoriju, kao da traži nekoga za koga će prekasno ustanoviti da se nije radilo o prijatelju.

Soba je bila obavijena teškom tišinom. Trenutak potom, shvatio je i kakvom. Istom onakvom kakva je tu vladala nakon Maryne i Margaretine smrti. Nije se toliko radilo o odsustvu zvuka, koliko o osjećaju da je iz te sobe otišao netko tko se u nju više nikada neće vratiti. Zaboravio je taj grozan osjećaj, jer Willow je radošću i živošću iz tog prostora istjerala sve teške uspomene.

287

Book as passion & BalkanDownload

Pogledom je polako kružio uokolo, kao neprijateljskim bojnim poljem, i upijao svaku pojedinost. Razbacane rukavice i haljine nisu ga nimalo uznemirile. Nego cipelica koju je ugledao kraj vrata. Da ga nisu mučile crne slutnje, vjerojatno je ne bi opazio.

Počeo je prekapati po ormaru u potrazi za drugom. Zavirio je i pod krevet. Pretražio je i ormarić tako što je jednim pokretom ruke pomeo sve što je bilo u njemu.

No nije našao drugu cipelu. Teško dišući, stao je nasred sobe, s jednom cipelom u ruci, toliko nježnom i laganom da bi je jednim stiskom mogao pretvoriti u prah.

Vani, vjetar je počeo jezovito zavijati.

S cipelom u ruci, Bannor je izjurio iz sobe.

– Fiona!

Njegov gromoglasan povik odjeknuo je zamkom utjeravši strah u kosti svakome tko ga je čuo, osim Fioni. Već odavno je znala da njegova ljutnja ne traje dugo i da za posljedicu nema nista osim malo šibanja jezikom. Cim bi čuo ispriku, ma koliko glupu, umirio bi se. Možda se uopće ne bi odavala da nije vidjela izraz njegova lica kad je ušao u veliku dvoranu. Tek tada je dijete koje je cupkala u krilu dodala Anni i požurila mu ususret. – Što se dogodilo, gospodine? – zabrinuto je upitala.

– Izgledate kao da ste vidjeli đavla!

Lice mu je bilo blijedo, oči užarene. – Ako se radi o šali, vjeruj mi, nije duhovita.

– Bojim se da nemam pojma o čemu govorite.

288

Book as passion & BalkanDownload

Gurnuo joj je cipelu u ruku. – O ovome. Ako je moja žena naumila nasmrt me preplašiti kako bi me kaznila, uspjela je. Bio bih ti zahvalan kad bi rekla gdje se sakrila.

– Zar se negdje sakrila? Ali zašto bi to učinila? Koliko je meni poznato, ostala je u sobi čekati da dođete k njoj.

– Nije bila tamo kad sam došao. Pretražio sam cijeli zamak.

Ni djeca je nisu vidjela. Kao da je u zemlju propala.

Blanche im se pridružila, poput zvijeri koja je nanjušila krv.

– Nemate razloga za strah, gospodine – nehajno je izgovorila. – Vjerojatno je otišla negdje cmizdriti nad samom sobom. Ne bi bilo prvi put da je takvo što izvela, zar ne, Rufuse?

– kazala je, kratko pogledavši muža. – Prilično je hirovita, sklona durenju i izljevima bijesa. A tek tvrdoglava! Uvijek sve mora biti po njezinom.

Willowin otac promrmljao je nešto nerazumljivo pa popio dug gutljaj piva.

Osmijeh na Blancheinu licu se zaledio no nije imala namjeru odustati. – Za razliku od nje, moja Beatrix je mirna i pitoma kao janje. Nikada se ni na što ne žali.

Bannor joj je pogledom jasno stavio do znanja kako misli da je potpuno sišla s uma, pa svrnuo pogled na Fionu. – Molim te, razmisli kamo bi Willow mogla poći. Je li možda rekla nešto što ti je zvučalo neobično? Bilo što?

Fiona je odmahnula glavom, više zato jer je bila zbunjena nego kao odgovor na njegovo pitanje. – Možda joj nisam trebala reći za dijete. No mislila sam da to već zna. Nikada ne bih pomislila da bi ju takvo što moglo toliko uznemiriti.

– Zar se nešto dogodilo nekome od djece? – zabrinuto je upitao Bannor i pogledom okružio djecu. – Kome? Peg? Megs?

289

Book as passion & BalkanDownload

Ovome? – upitao je, uprijevši prst u bebu koju je Anna držala u naručju, a čijeg imena se trenutačno nije mogao sjetiti.

Fiona se zagledala u njega pa obrisala staračke suzne oči. – Ah, ne – razuvjerila ga je. – Radi se o vašem djetetu, gospodine.

Supruga vam je trudna.

Blanche je promrsila psovku, što se baš i ne bi očekivalo od jedne dame. – Možemo se pokupiti i krenuti kući, Rufuse – rekla je. – Nakon ovoga nikada neće dobiti poništenje braka.

– Willow nosi moje dijete? – tiho je upitao Bannor, zapanjeno se zagledavši u Fionu.

Kimnula je. – Da. Bila je jednako zapanjena kao i vi.

Zapravo, i više od vas. Prestala je plakati čim sam joj rekla da je preosjetljiva jer je trudna. Oči su joj postale velike poput dva srebrna mjeseca i rekla je... hm, rekla je...

Naglo je zašutjela i zagrizla usnicu kao da se kaje što je uopće počela govoriti o tome.

Bannor ju je hitro primio za nadlakticu. – Što je rekla?

Pognula je glavu i bespomoćno slegnula ramenima. – Da to ne može biti istina i da vi ne želite djecu.

Bannor je tiho zastenjao. – O, Bože! Što sam učinio? Je li se bojala da ću se ljutiti na nju zbog toga? Je li prijetila da će pobjeći?

Valjda ne bi bila tako luda da ikamo ode po ovakvom nevremenu?

Kao u odgovor na njegove riječi, vrata zamka naglo su se otvorila i ledeni zrak nošen snažnim naletom vjetra preplavio je dvoranu. Bannor je požurio prema hodniku, u nadi da će ugledati Willow, ali ne, nije ona bila ta koja je ušla u zamak.

Nego Desmond i Beatrix.

290

Book as passion & BalkanDownload

Hodao je ruke prebačene preko njezina ramena. Ona ga je pridržavala oko struka. Lice mu je bilo blijedo, a s čela mu je tekao potočić krvi.

Bannor ih je uspio oboje uhvatiti prije nego što su od iscrpljenosti pali na pod. Beatrix ga je smjesta zgrabila za jaknu i očiju raširenih od straha zagledala se u njega. – Willow... morala je otići... s njim – promucala je. – Oteo ju je!

291

Book as passion & BalkanDownload

TRIDESETO POGLAVLJE Trojica vojnika morala su se boriti s jakim naletima vjetra kako bi zatvorili vrata zamka. Čim se uvjerio da njegov sin ne trpi ozbiljnije posljedice od nesvjestice, Bannor ga je prepustio Fioninoj skrbi. Posjela je momka na klupu i vlastitim rupčićem mu nježno obrisala krv s čela. Beatrix je Bannor posjeo kraj kamina jer djevojka je toliko drhtala od straha da su joj čak i zubi cvokotali.

– Što se dogodilo, Bea? – staloženo je upitao, trudeći se prikriti vlastitu nemalu strepnju. – Tko je oteo Willow?

– Ste... Stefan. Desmond i ja bili smo u štali... sje... sjedili smo na sijenu kad smo vidjeli kako ulaze. Držao joj je no... nož pod grlom i primorao ju da uzjaše njegova konja. Čim je Desmond shvatio što se zbiva, pokušao ga je spriječiti, no Stefan je već uzjahao i gotovo ga pregazio konjem.

Bannor se oštro zagledao u sina. – To je bio vrlo nepromišljen postupak, momče. I hrabar.

Desmond je kratko kimnuo i pokušao ustati, no Fiona ga je povukla za uho, natjeravši ga da sjedne i naredila mu da bude miran.

Blanche je prišla kćeri i uperila u nju svoj dugi plemenitaški kažiprst. – A što si ti tamo radila? Kako si se uopće našla u sijenu s tim... dječakom? – upitala ju je pa svrnula pogled na Bannora. – Tek toliko da znate, gospodine, ako je vaš sin na bilo koji način

292

Book as passion & BalkanDownload

kompromitirao moju kćer, njezin poočim i ja ćemo s punim pravom očekivati da ju jednoga dana oženi. U tom slučaju, čeka nas sastavljanje predbračnog ugovora – izvijestila ga je i popustljivo se osmjehnula. – Ili ćete nam se, u najmanju ruku, morati velikodušno odužiti.

Bannor je odlučio zanemariti njezino klepetanje pa uhvatio Beatrix za ramena i zagledao joj se u oči, primoravši ju da se usredotoči na razgovor s njim. – Zašto je to Stefan učinio, Bea? – upitao ju je. – Zašto misli da ima prava na Willow?

Beatrix je naglo oborila pogled. – Sve je to moje maslo – potišteno je priznala. – Stefan me je poslao ovamo kako bih vas zavela. Pretpostavio je da ćete u tom slučaju razvrgnuti brak s Willow i vjenčati se sa mnom. Tako bi on dobio nju, što je cijelo vrijeme i želio. Kada ste se vi i ona posvađali, Willow mi je rekla da vas ne želi i da se, što se nje, tiče, mogu udati za vas, ako me želite. Tada sam Stefanu napisala da se sve odvija kako smo i zamislili i da je samo pitanje vremena kad ću ga pozvati ovamo.

Iskreno rečeno, posve sam zaboravila na to pismo. No Stefan je, očito, pogrešno shvatio vaš poziv na vjenčanje. Mislio je da se ja udajem za vas, a ako je tako...

– Onda je Willow slobodna i po njegovu mišljenju, njegova – završio je Bannor pa naglo ustao i zagledao se u Blanche. – Jeste li znali išta o toj njegovoj spletki, gospo? – oštro je upitao.

Povukla se korak unatrag. – Naravno da ne! Stefan je uvijek bio svojeglav. Teško podnosi kad nešto ne ispadne onako kako je on zamislio.

Bannor je ponovno zakoračio prema njoj. – Trebali biste znati da ni ja ne trpim kad nije po mojem. Upozoravam vas, gospo, ako vaš sin na bilo koji način naudi mojoj ženi, tražit ću da mi vašu glavu donesu na pladnju.

293

Book as passion & BalkanDownload

Blanche se povukla još nekoliko koraka unatrag i spotakavši se, završila u krilu svojeg muža. – Rufuse! – uzbuđeno je vrisnula. – Zar ćeš mu dopustiti da ovako razgovara sa mnom?

Rufus ju je mrtvo hladno gurnuo iz krila, tako da je pala ravno na stražnjicu, pa ustao. Klateći se na nogama, ispraznio je čašu a da pritom nije prosuo ni kapljicu piva. – A zašto ne bih?

Davno sam trebao upravo tako porazgovarati s tobom. Tada tom tvojem klipanu pouzdano ne bi palo na um da bi mogao imati išta s mojom kćeri.

Bannor je ogorčeno pomislio kako je šteta što Willow to nije čula pa ponovno prišao Beatrix i čvrsto je uhvatio za ramena. – Jesi li vidjela u kojem smjeru je krenuo? Možda, prema cesti? Ako je tako, stići ću ih za manje od sat vremena.

– Prema sjeveru – rekao je Desmond. – Preko livade.

Bannor je bio poznat po tome što i najteže udarce može podnijeti a da ne i trepne, no to što je upravo čuo toliko gaje pogodilo da su mu koljena otkazala poslušnost. Naglo je sjeo na klupu, rukama na trenutak pokrio lice i zdvojno odmahnuo glavom.

Willow je vani, usred mećave. I ostala je bez cipele. Što će sad? Kako bi ju uopće mogao pronaći? Do trenutka kad su Beatrix i Desmond ušli u zamak, snijeg je već zacijelo pokrio tragove kopita Stefanova konja.

Mogao je zamisliti kako dršće od hladnoće. I kako njezina topla ružičasta koža polako počinje blijedjeti i modrjeti. Cvokotat će zubima i tako jako će drhtati da će pomisliti kako čuje zveket vlastitih kostiju. Ubrzo više neće osjećati prste na rukama i nogama.

294

Book as passion & BalkanDownload

A zatim će prestati drhtati. Više joj neće biti hladno. Blistavi kristali leda pokrit će njezine usne i trepavice, priljubit se uz cijelo njezino lijepo lice, toliko čvrsto da ih ni vruće suze ne bi mogle otopiti. Jedino što Willow neće, poput njegove majke, umrijeti s djetetom u naručju, nego s djetetom u utrobi.

Umrijet će a da nikada neće saznati koliko mu je stalo do nje i njihova djeteta, i koliko ih oboje voli.

Ponovno je rukama pokrio lice. Negdje, u nekom mračnom dijelu svoje duše, vjerovao je da nema što izgubiti bude li i dalje živio u uvjerenju da to što osjeća prema njoj nije ljubav. Jer ako si to prizna, možda bi ju mogao izgubiti kao što je izgubio i majku.

Netko ga je nježno pomilovao po kosi. Na trenutak, preplavila ga je suluda pomisao da se Willow nekim čudom vratila, ali ne, kada je podigao glavu pred njim je stajala Beatrix.

Lice joj je bilo obliveno suzama.

– Sve je to moja krivnja, gospodine. Ali kunem vam se, nisam joj željela nauditi. Ponijela se prema meni bolje nego moja vlastita majka.

Zanemarivši Blancheino zgražanje, Bannor je djevojku privukao u naručje i pomilovao je po kosi. – Ne plači, dijete – rekao je. – Pronaći ću je. Tako mi svega na svijetu, hoću. Dovest ću je kući – odlučno je dometnuo i čvrsto zatvorivši oči, u mislima zamolio Boga za pomoć. Jer bio je svjestan da će mu Božja pomoć biti itekako potrebna. U protivnom neće moći izvršiti što je obećao. Iskreno se nadao da mu Bog i ne bi dopustio da takvo što obeća, ako mu ne bi bio spreman pomoći.

– Čujete li? – naglo je upitao Desmond, skočivši na noge.

Bannor ga je zbunjeno pogledao. Jedino što je mogao čuti bilo je Beatrixino šmrcanje i štucanje. Prebacio joj je ruku prema

295

Book as passion & BalkanDownload

ramena i poveo je k Fioni. Odjednom, sinulo mu je što je njegov sin želio reći.

Vjetar je prestao zavijati. Izvana je dopirala samo tišina.

Bannor je požurio prema vratima i širom ih otvorio. Nošene povjetarcem, rijetke pahulje snijega dotakle su mu lice poput majušnih anđela; srebrni mjesec veselo mu je namignuo kroz raspršene oblake.

Bannor je zamalo pao na koljena i zahvalio se Bogu. No odmah potom prisjetio se da se prvo mora pozabaviti zadatkom koji mu je Bog namijenio.

Bannor Smioni bio je spreman za boj. Preko tunike boje šafrana urešene grbom, nosio je žičanu košulju, a o pojasu, s jedne strane korice s mačem, a s druge, korice iz kojih je virila draguljima optočena drška ubojitog bodeža.

Izraz lica bio mu je ozbiljan, pogled ubojit. Ovoga puta ne kreće u bitku za obranu domovine. Niti u boj za obranu vlastite časti. Nego za nešto što mu je vrijedilo više od ičega što bi mu kralj mogao ikada ponuditi kao nagradu.

– Još jednom vas molim, gospodine. Dopustite mi da vam se pridružim – rekao je Hollis. – Nije u redu da u potragu za suprugom odete bez mene. Zacijelo ću vam trebati.

– Ne, nećeš – odvratio je Bannor. – želim da ostaneš ovdje.

Počne li oluja uskoro opet divljati, netko se za vrijeme mojeg odsustva mora pobrinuti da se život ovdje nastavi odvijati bez prevelikih poteškoća – rekao je pa kratko zašutio. – I za moju djecu – dometnuo je, bolno namrštena čela.

– Fiona i Netta su savršeno sposobne pobrinuti se za njih – rekao je Hollis. – Mrzim se osjećati beskorisno. Želio bih vam na

296

Book as passion & BalkanDownload

neki način pomoći, a ostanem li ovdje, ne mogu ama baš ništa učiniti.

– Možeš – odvratio je Bannor i dugim koracima uputio se prema vratima. – Pođi u kapelicu i moli Boga da ju pronađem – preko ramena mu je dobacio i izišao.

Mladi vojnik stajao je pred vratima, držeći za uzde njegova pastuha. Bijel kakav je bio, pastuh je izgledao kao da je izronio iz snijega, poput nekakvog mitskog zmaja.

Bannor se bacio u sedlu, mahnuo Hollisu i potjerao pastuha u kas.

No nije uspio izjahati iz zamka. Ne još.

297

Book as passion & BalkanDownload

TRIDESET PRVO POGLAVLJE Desmond, Ennis, Mary, Hammish, Edward, Kell i Mary Margaret, bili su uredno poredani jedno do drugoga, kao i onog dana kada su čekali dolazak njihove nove majke. Jedina razlika bila je u tome što su sada čekali njega, i to u sjedalima njihovih konja. Izuzev Mary Margaret koja je uzjahala ponija. Srećom, pomislio je Bannor, jer mogla je i svinju.

Mary Margaret naoružala se lukom i strijelama – istim onim iz kojeg je Willow ispucala strijelu u njegovo rame. Ostali su se naoružali dugim vilicama i batičima za meso. Umjesto štitova u rukama su držali pladnjeve i tave. Hammish se naoružao toljagom, a Edward vilama. Bilo je očito da su se spremili za bitku, kao i onog dana kad su u se uputili u njegovu kulu, spasiti Willow iz zarobljeništva njegovih poljubaca.

Svi do jednoga zurili su njega, čekajući njegovu naredbu.

– Maknite se u stranu – zapovjedio im je. – U protivnom ću vas morati zatočiti zbog neposluha.

Desmond je podbo svoju pjegavu kobilu i stao pred njega.

Možda zbog širokog bijelog povoja preko čela ili plavojke koja je sjedila iza njega, rukama ga čvrsto držeći oko struka, odjednom je djelovao starije i ozbiljnije.

– Želimo ti se pridružiti u potrazi, oče – rekao je. – Nije samo tebi stalo do Willow, nego i nama.

298

Book as passion & BalkanDownload

– Znam, sine. No luđak koji ju je oteo očito je spreman na sve. Neću riskirati da naudi bilo kome od vas.

– Taj luđak je moj brat – podsjetila ga je Beatrix. – Vjerujem da bih ga mogla urazumiti.

– Što ako ga ne uspiješ urazumiti?

– Onda činite s njim što god vas volja.

Bannor ih je polako okružio pogledom. Znao je da su puno teži protivnici nego što bi itko pomislio. Bili su lukavi i odlučni. A upravo te dvije osobine čine dobrog ratnika.

– Molim te, oče – rekao je Desmond. – Nemoj nas opet razočarati. Želimo ti pomoći pronaći tu gnjidu od čovjeka koja je otela Willow.

Bannor se osmjehnuo. – Tako mu Bog pomogao kad ga pronađemo – odvratio je Bannor i na njihovo veliko veselje postavio se na čelo kolone i poveo ih u potragu za Willow.

Ušavši u kapelicu, Hollis je zatekao Nettu kako kleči pred oltarom. Gledajući je kako se moli, zatvorenih očiju i lica koje se kupalo u svjetlosti svijeća, nije mogao ne pomisliti da je lijepa poput Madone. Trenutak potom zabrinuto je svrnuo pogled k nebu i zamolio Boga da to ne shvati kao svetogrđe.

Kad je stao kraj nje, kratko ga je pogledala, porumenjela i brzo ustala, kao da je činila nešto nepoćudno, a ne molila se Bogu. Trenutak potom, pogled joj je postao uobičajeno oprezan, a držanje hladno i ukočeno.

Došlo mu je da glasno opsuje.

– Molila sam se za našu gospodaricu – rekla je, prkosno podigavši glavu. – Doduše, vjerojatno sumnjate da bi molitve jedne prostitutke mogle biti uslišane.

299

Book as passion & BalkanDownload

– Upravo suprotno. Nije li se Isus Krist nakon uskrsnuća najprije ukazao Mariji Magdaleni, ženi sumnjive reputacije?

– Možda, no mnogi njegovi sljedbenici bi bez oklijevanja bacili kamen na mene, a da se ne bi ni upitali jesu li oni ikada išta zgriješili.

– Lady Willow zacijelo nije jedna od tih. Kad bi bila, ne biste se molili za nju.

Slegnula je ramenima, no po izrazu njezina lica nije bilo teško zaključiti da je zabrinuta. – Uvijek je bila ljubazna prema meni. Kao i lord Bannor – rekla je i kratko mu se naklonila. – Do viđenja, gospodine. Ostavit ću vas da se u miru pomolite.

– Molim vas, ostanite – rekao je, umoran od njihova vječnog nadmudrivanja.

Već je prošla kraj njega, no okrenula se i pogledala ga ravno u oči. – Ako želite uživati u mojem društvu, morat ćete to platiti – izazovno je odvratila. – Šiling za uobičajeno kraćenje vremena, a dvostruko ako želite...

Naglo ju je uhvatio za zapešće. Nikad dotad nije učinio takvo što. Nije se usudio ni dotaknuti je. I što god mu rekla – a znala je biti prilično drska – nikad dotad nije si dopustio staviti joj do znanja da je pretjerala. – Zar doista mislite da ne vrijedite više od toga? I da muškarac ne može poželjeti ništa drugo nego valjati se s vama u krevetu? Možda samo razgovarati s vama? Ili čak u tišini sjediti kraj vas?

Zabacila je glavu i ironično mu se osmjehnula. – Možete se pretvarati da prema meni nemate nikakvih nečasnih namjera, no ne možete prikriti da me želite. Vidjela sam kako me gledate i znam što znači taj pogled. Vidjela sam ga u očima mnogih muškaraca.

300

Book as passion & BalkanDownload

Bilo je to uistinu okrutno od nje, jer dosad je već mogla shvatiti da on nije jedan od takvih muškaraca. Ispustio je njezinu ruku i povukao se korak unatrag. – Neću i ne mogu zanijekati da vaš želim. Štoviše, čeznem za vašim zagrljajem – priznao je. – No ne bih se zadovoljio s noću ili dvije u vašem naručju. Želim vas zauvijek, do kraja mojeg života. Koliko bi me to moglo stajati, Netta? Ako vam moja ljubav i odanost nisu dovoljni, možda će ovo biti – rekao je pa strgnuo s remena hlača baršunastu vrećicu i bacio je pred njezine noge. Sudeći po zvuku, bila je puna novca.

Znajući da ne bi mogao podnijeti kad bi vidio kako se saginje da ju uzme, okrenuo se i dugim koracima uputio se prema vratima.

– Gospodine?

Nastavio je hodati. Neće se tako jeftino prodati.

– Hollise...

Zvučalo je više poput molbe nego poziva. Stao je i polako se okrenuo.

Bez riječi, ispružila je ruku prema njemu. Baršunasta vrećica i dalje je ležala na podu kraj njezinih nogu.

Ruka joj je podrhtavala, a oči su joj blistale su od suza. – Biste li mi se pridružili u molitvi? – tiho je upitala.

Brzo joj je prišao i primio njezinu ruku između svojih.

I nije ju više pustio. Kleknuli su jedno kraj drugoga, isprepleli prste i priljubili glave jednu uz drugu, moleći Gospodina da u svojoj beskrajnoj dobroti spasi njihovu gospodaricu.

301

Book as passion & BalkanDownload

*** Willow je uporno stavljala nogu pred nogu, probijajući se kroz duboki snijeg. Cijelim svojim bićem vapila je za snom, no znala je da ne smije odustati. Popusti li, neće se nikada probuditi.

Bilo je to poput zanosnog pjeva sirena. I kad god bi gotovo popustila i predala se, čula bi šapat Bannorove majke. Hrabrila ju je da nastavi hodati, da se ne predaje. Mogla bi se zakleti da je čula njezin glas. Ipak, možda je to bio samo vjetar.

Hladnoća joj se uvukla duboko u kosti. Zubi su joj cvokotali. Čarape su joj se smrznule, stopala utrnula.

Trebala joj je cijela vječnost kako bi shvatila da joj vjetar više ne šiba lice sićušnim iglicama. Naglo je stala i pogledom okružila veliko bijelo prostranstvo. Obasjano mjesečinom, izgledalo je poput blistave vilinske prašine. Čak i u svojoj ledenoj okrutnosti, prizor je bio veličanstven.

Odjednom, Stefan ju je udario po leđima. Pala je na koljena i da se nije razljutila, možda bi pognula glavu, priznala poraz i ostala klečati u snijegu. No toliko se razljutila da joj je krv počela jače kolati venama, i to je bilo ono što joj je dalo snagu da ustane i prostrijeli ga pogledom.

– Ljuti se koliko god te volja – promrsio je. – Ali da nisi otjerala konja, sada bismo bili na pola puta do Škotske.

– Da ga nisam otjerala, sada bismo bili na dnu rijeke – odbrusila je. – Zamalo si ga potjerao preko ruba litice.

– Samo zato jer si mi htjela iskopati oči!

– Oh, oprosti. Zapravo sam ti namjeravala iščupati jezik.

Zlobno joj se nacerio. – Previše si digla nos, Willow. Ako misliš da si postala dama zato što si oprala lice i navukla otmjenu haljinu, ljuto se varaš. Ili zato što si spavala s lordom –

302

Book as passion & BalkanDownload

podsmješljivo je rekao i vrhom palca pomilovao je po obrazu. – Htio sam ti biti prvi – prošaptao je, zapuhnuvši je smradom iz usta. – Prvi koji će te probosti.

Gadio joj se toliko da je gotovo povratila. Sada više nije drhtala samo od hladnoće. – Ti ćeš pouzdano biti proboden kad nas Bannor pronađe – ljutito je odvratila i odgurnula ga od sebe.

Nasmijao se. – Vjerojatno će biti sretan što te se riješio, tako da može oženiti Beatrix. Za sve nas bi bilo bolje da je to odmah učinio.

Odbila je biti žrtvom njegova ponižavanja i podsmijeha. – Iskreno sumnjam da bi se riješio majke svojega djeteta – rekla je, položivši ruku na trbuh.

Zagledao se u njezin trbuh. – Želiš li reći da ti je taj bijedni kopilan već uspio napraviti dijete? – ironično je upitao, no nije mogao prikriti strah u svojem pogledu.

Ponosno se uspravila. – Jest – samouvjereno je odvratila. – I ako se nešto dogodi njegovu djetetu, na svijetu neće biti mjesta na kojem ćeš se moći sakriti. To ti unaprijed jamčim. S time se nećeš izvući.

Trenutak je šutio pa polako kimnuo glavom. – Istina – složio se. – S time se vjerojatno ne bih izvukao – prijeteći tiho je rekao i počeo odmotavati uže koje mu je bilo omotano oko pojasa.

Willow se naglo povukla korak unatrag, prekasno shvativši da je podcijenila dubinu njegove zloće. Bio je duboko pokvaren; izopačen i spreman na sve. – Što misliš učiniti s tim? – upitala je, nadajući se da će ga možda ipak prizvati k svijesti.

Slegnuo je ramenima. – Ako ne mogu pobjeći od Bannorove odmazde i ako mi je suđeno nestati s ovoga svijeta, nestat ćeš i ti – rekao je i prije nego što je stigla pokrenuti obamrle noge i

303

Book as passion & BalkanDownload

pokušati pobjeći, čvrsto joj svezao zapešća pa nožem prerezao uže i drugim komadom svezao joj noge.

Naravno, pokušala mu se oteti, no uzalud, bio je jači od nje.

– Ne možeš mi to učiniti, Srefane – rekla je, trudeći se prikriti paniku u glasu. – Ne budem li nastavila hodati, smrznut ću se u snijegu.

– Ne brini, draga sestrice – podrugljivo je rekao pa provjerio je li uže dovoljno čvrsto svezano. – Tvoj odani suprug će te pronaći. Ako ne prije, onda sigurno u proljeće, kada se snijeg otopi.

– Stefane! – viknula je, ali uzalud. Otišao je a da se nije ni osvrnuo.

Nastavila ga je dozivati. A zatim iz sveg glasa zvati u pomoć, u nadi da će ju netko čuti. Prestala je tek kad je ostala bez glasa. Isprva je poskakivala kako bi se zagrijala. A kad je pala, valjala se leđima po snijegu poput prevrnute kornjače. Činila je sve što je mogla. Bjesnila i psovala. Jer i to ju je grijalo.

Najzad, snaga ju je napustila i bila je prisiljena odustati.

Zagledala se u mjesec i proklela nepoštenu sudbinu. Toliko se borila ostati na nogama, nastaviti se kretati i ne gubiti nadu da će je Bannor pronaći. I sve to najzad se pokazalo uzaludnim. On nikada neće saznati koliko je bila hrabra i ustrajna, i koliko se borila za njihovo dijete. I još uvijek se borila, pokušavajući olabaviti konopac kako bi oslobodila ruke. Ali nije mogla. Gorke suze kliznule su joj niz obraze i zamrznule se prije nego su pale u snijeg.

Savila se u klupko, pokušavajući zaštititi dijete u trbuhu od ledenih udara vjetra. Snijeg je opet počeo padati, prekrivši je paperjastim bijelim pokrivačem. Ubrzo, preplavila ju je ugodna

304

Book as passion & BalkanDownload

letargija. Bila je umorna i iscrpljena; postalo joj je uistinu teško držati oči otvorenima. Ako bi ih samo nakratko zatvorila, ako bi samo nakratko zaspala, možda bi joj njezin princ opet došao u snove.

Više ga nije mogla zamišljati. Znala je kako izgleda.

Milovala je njegovo muževno lice, njegovo snažno, izranjavano tijelo. Zatvorila je oči, naslonila obraz na jastuk od snijega i utonula u san.

305

Book as passion & BalkanDownload

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE Čim su stigli do zaravni na vrhu brijega, Bannor je konja potjerao u galop. Otkad je otkrio tragove konjskih kopita u snijegu, nada da će ju pronaći uvelike je porasla. Sudeći po tragovima, ostali su bez konja. To ga nije pretjerano iznenadilo; od idiota poput Stefana moglo se i očekivati da putem izgubi konja. Životinja se dosad već vjerojatno vratila u Elsinore i upravo uživala u toplini štale žvačući zob u svojem pregratku.

Preostalo mu je slijediti tragove stopa u snijegu. Bio je to dobar znak – jer, dokle god ih ima, Willow je živa.

Problem je bio jedino u tome što je snijeg već neko vrijeme jače padao, pa su tragovi postali teže uočljivi. A i vjetar ih je lagano brisao.

Stvar je postala još gora kad su oblaci sakrili mjesec. Sjahao je, pogledom okružio dolinu i promrsio tihu psovku. Što će sad?

Malo zatim, okružila su ga djeca. Nitko nije rekao ni riječ.

Jer nije se imalo što reći. Preostalo je samo čekati da mjesec ponovno izađe iza oblaka.

Iako im se možda činilo da je dotad prošla čitava vječnost, nisu dugo čekali. Mjesec se pomaljao iza guste koprene i obasjao udolinu gotovo nadnaravno blistavim svjetlom.

306

Book as passion & BalkanDownload

Bannor je duboko uzdahnuo. Njegovi najgori strahovi su se ostvarili. Vjetar je u međuvremenu pomeo tragove ljudskih stopala u snijegu, i ponovno ga pretvorio u blistavo čisti bijeli sag.

– Oče! Gledaj! – viknula je Mary Margaret uprijevši prstom u nešto podno brijega.

Bannor je otro snijeg s trepavica i pozorno se zagledao u dolinu. Jest, nešto je bilo tamo, nešto crno i gotovo prekriveno snijegom, ali ipak. Možda... Willowin ogrtač? Pomisao da joj je možda skliznuo s ramena, a Stefan joj nije dopustio da ga pokupi, istinski ga je zgrozila. No bolje i to nego da... ne, o tome nije želio ni misliti.

– Ostanite tu – naredio je djeci pa dobacio Desmondu uzde svojeg konja i počeo se brzo spuštati u dolinu.

Barem jednom, bez pitanja su ga poslušali.

Sišavši u dolinu, usporio je korak pa duboko udahnuo kako bi prikupio hrabrost. Oblaci su opet prekrili mjesec. Unatoč tome, mogao je jasno vidjeti da se radi o Willowinom ogrtaču. Sve što je želio bilo je glasno se nasmijati i podići ga visoko u zrak, kako bi djeci pokazao da se ne radi o onome čega su se bojali.

Mjesec je ponovno izronio iz oblaka, kao vođen nekom okrutnom namjerom da osvijetli svaku pa i najmanju pojedinost.

Jedan tamni, već sleđeni uvojak; kao iz bijelog mramora isklesan dio lica i vrata; jedno vitko stopalo bez cipele.

Bez one cipele koju je nosio u unutrašnjem džepu, kraj svojeg srca.

Pao je na koljena i počeo rukama otkopavati njezino tijelo iz snijega. Malo potom, kad ju je privio k sebi, glasan jecaj oteo mu

307

Book as passion & BalkanDownload

se iz grla. Kao u magli, vidio je kako se Beatrix uputila niz brijeg i kako ju je Desmond povukao natrag i čvrsto je zagrlio.

Prerezao je uže na Willowinim zapešćima i gušeći se u tihim dubokim jecajima, otro joj snijeg s lica. Prošlost kao da se vratila, i Bannor Smioni opet je bio isti onaj mali prestrašeni dječak koji nije mogao razumjeti kako je njegova majka mogla tako duboku usnuti i zašto ju ne može probuditi. Gledajući u nepomično Willowino lice odjednom je shvatio da njegovu majku nije ubila ljubav, nego nedostatak ljubavi.

– Milostivi Bože na nebesima, smiluj mi se – zavapio je pa ustao, podigavši ju u naručje. I počeo je nježno ljuljuškati. – Volim te, mila – prošaptao je. – Zavolio sam te od prvog trenutka kada sam te ugledao i voljet ću te dokle god budem živ – zakleo se i spustio poljubac na njezine hladne usnice. Tople suze su mu poput proljetne kiše kapale na njezine obraze. Bio je toliko preplavljen tugom da mu je trebalo nekoliko trenutaka kako bi shvatio da je otvorila oči.

Zapanjio se toliko da je ustuknuo nekoliko koraka i zamalo je ispustio iz ruku. – Gospode Bože... mislio sam da si mrtva!

– Mrtva? – smeteno je upitala pa rukom pokrila usta i široko zijevnula. – Koje li gluposti! Zaspala sam i to je sve – rekla je i kratko zadrhtala. – Smrzavala sam se od hladnoće, ali kad me snijeg pokrio, postalo mi je ugodno toplo. Znala sam da ćeš doći ako zaspem – dometnula je i nježno mu se osmjehnula. – Jer ti si moj princ. Uvijek si mi dolazio u snove, čak i kad sam bila mala djevojčica.

Odmaknuo je smrznute uvojke s njezina čela pa u nevjerici odmahnuo glavom, još uvijek zbunjen njezinim čudesnim uskrsnućem. – Tvoj princ?

308

Book as passion & BalkanDownload

Široko mu se osmjehnula. – Da. I moj muž. I muškarac kojeg volim – rekla je i pomilovala ga po licu. – I otac mojeg djeteta.

Bannor je zaboravio disati. Život je cvjetao u njegovim rukama poput najljepšeg cvijeta. Zagrijao je Willowinu kožu, obojio joj obraze, pokrenuo slatke sokove u njezinu tijelu.

Počeo joj je ljubiti kosu, čelo, oči i obraze. Djeca su ih okružila, njihovi su mu veseli uzvici poput pjesme zvonili u ušima. Doista je poput vrbe, pomislio je, ganuto promatrajući svoju suprugu. Tanka i nježna, naizgled krhka. Ali ne, vrba se povija na vjetru i nikada se ne slama. Ruke njegove žene bile su poput grana vrbe, spremne pružiti utočište od svake oluje. Bila je nježna, a ujedno nesalomljiva. I kao takva, duboko je pustila korijenje u njegovo srce.

Nije mogao znati jesu li njegove riječi, suze i poljupci bili čarolija koja je Willow probudila iz možda vječnog sna. No jedno je pouzdano znao – ljubav nije bila njegovo prokletstvo, nego spas.

– Volim te – prošaptao je i nježno je poljubio u čelo.

Dlanovima mu je obujmila lice i zagledala mu se duboko u oči. – Znam.

309

Book as passion & BalkanDownload

EPILOG Kad je zamkom odjeknuo ženski vrisak, Bannor je upravo drhtavim prstima uhvatio kraljicu u namjeri da njome uzme Hollisova topa.

– Dovraga – promrsio je i šakom lupio posred šahovske ploče. Dakako, raspala se na dva dijela, a figure se razletjele na sve strane.

Hollis je rezignirano pogledom okružio svoju palu vojsku. – Uvjeren sam da bih dobio ovu partiju.

Bannor je ustao od stola i provukao prste kroz kosu. – Ne možeš od mene očekivati da se usredotočim na neku glupu igru dok moja žena trpi takve muke!

Hollis je slegnuo ramenima. – Nije se činilo da ste se time osobito zamarali kad se radilo o Mary i Margaret.

– Tada sam bio u Francuskoj, budalo – rekao je i počeo hodati po sobi poput životinje u kavezu. – Usto, nisam imao pojma da je to tako strašno. Mislio sam da djeca izlaze iz žena... – kratko se zamislio pa neodređeno odmahnuo rukom – kao iz katapulta.

Hollis je zakolutao očima. – Prije bi bilo da na taj način ulaze u njih – rekao je i odlučio promijeniti temu. – I, kako se drži polubrat naše drage gospodarice? Ima li što novoga?

310

Book as passion & BalkanDownload

Na Bannoru je bio red da zakoluta očima. – I dalje odbija izaći iz svoje ćelije. Boji se da ću opet dopustiti djeci da se malo poigraju s njim.

Hollis se kratko nasmijao. – Nikada neću zaboraviti kako je izgledao kad su ga dovukli u zamak. Leđa su mu bila načičkana malim strijelama.

I Bannor se nasmijao. – Kad je šakom raspalio Hammisha po čeljusti, ni u snu nije očekivao da će mu se nasmijati u lice. Još manje je očekivao kako od boli danima neće moći uspravno hodati, kad ga je Hammish zauzvrat šakom udario u trbuh. Mora se priznati da mali ima tešku ruku.

– I ostali su mu se propisno revanširali. Nisam mogao vjerovati kad sam čuo što su mu sve putem do zamka obećali učiniti. Bogme su mu utjerali strah u kosti. Ne čudim se što ne želi izaći iz ćelije; boji se da bi nešto od obećanog mogli i ispuniti.

Oboje su prasnuli u smijeh. Koji je – dakako – bio naprasno prekinut čim su začuli još jedan vrisak, strašniji od prethodnog.

Bannor je na trenutak oklijevao pa odlučno zakoračio prema vratima. No Hollis ga je tog puta pretekao. Stavio je stolicu pred vrata, sjeo na nju i prekrižio ruke na prsima. – Fiona mi je rekla da vas ne puštam odavde ako mi je život mio. A vama je rekla da ostanete tu dok vas ne pozove. Muškarcima nije mjesto u sobi u kojoj žena rađa.

– Sudeći po zvukovima koji otamo dopiru, ni ženama tamo nije mjesto – promrmljao je Bannor.

– Mislio sam da ste neosjetljivi na bol.

– Na svoju bol, ne na njezinu – odvratio je pa zgrabio mač i prislonio vrh na Hollisov vrat. – Jesam li ikada ikojeg svojeg

311

Book as passion & BalkanDownload

vojnika ostavio da se sam snađe u nekoj teškoj situaciji? Ako smo zajedno krenuli u bitku, zajedno se i borimo, zar ne?

Hollis je uzdahnuo i podigao ruke. Što je drugo mogao?

Bannor se odmaknuo, pustio ga da ustane pa maknuo stolicu, otvorio vrata i izišao.

– Rekao sam Fioni da bi vas trebalo lancima svezati za zid u tamnici – promrmljao je Hollis i požurio za njim.

– O, ne! Ne dolazi u obzir – vrisnula je Netta i raširila ruke, priječeći Bannoru ulaz u Willowinu sobu. – Ne možete sada k njoj, gospodine. To se ne pristoji!

Budući da Bannor nije mogao mačem zaprijetiti ženi u šestom mjesecu trudnoće, naglo se okrenuo i potražio pomoć njezina supruga. – To je tvoja žena. Urazumi je.

– Moja ili ne, žena je – rekao je Hollis i kratko namignuo Netti. – One ne mogu biti razumne.

Znajući Bannora, očekivao je puno režanja i praznih prijetnji, ali ne i to da klekne pred njegovu ženu i nježno je uhvati za ruku.

– Hej! – uzviknuo je Hollis i potapšao ga ramenu. – Kao što ste me netom podsjetili, ona je moja žena, a ne vaša.

– I najbolja i najsuosjećajnija duša u Engleskoj – rekao je Bannor i zagledao se u Nettu pogledom koji bi otopio i najtvrdokornije srce. – Siguran sam da nikada ne bi mogla lišiti ženu utjehe muža u trenucima njezine najveće patnje.

Hollisu nije preostalo drugo nego škrgutati zubima i gledati kako se otpor njegove žene slama pod navalom Bannorova šarma.

312

Book as passion & BalkanDownload

– Ah, valjda bih vas mogla pustiti da malo provirite – rekla je. – Ali morate mi obećati da Fiona neće saznati kako sam popustila pred vašim nagovaranjem.

Bannor joj je oduševljeno poljubio ruku. – Obećavam – bez oklijevanje je izgovorio. – Kazat ću joj da je to bilo Hollisovom zaslugom.

Prije nego što se Hollis stigao pobuniti, Bannor je širom otvorio vrata i zakoračio u sobu. Istog trenutka začuo se ljutiti vrisak i zemljani vrč poletio je u smjeru njegove glave. No uspio se sagnuti pa se vrč razbio na dovratku.

Brzo zatvorivši vrata, izmijenio je pogled s Hollisom, ne znajući kako bi reagirao na taj nepredviđeni napad.

Dakako, Hollis je samo slegnuo ramenima.

Shvativši da će se morati snaći bez njegove pomoći, Bannor je u drugom pokušaju samo odškrinuo vrata i provirio u sobu. – Želiš li da odem, mila? – upitao je.

– Ne – vrisnula je. – Dolazi ovamo!

– Želi da dođem k njoj – prošaptao je Bannor i široko se osmjehnuvši Netti i Hollisu, ušao u sobu.

Netta je za njim tiho zatvorila vrata.

Bila je to najkrvavija i najteža bitka koju je ikada vodio. No kad je bilo gotovo i kad je Fiona položila novorođenče umotano u plahtu u ruke njegove žene, preplavio ga je osjećaj trijumfa jači od bilo kojeg ikada doživljenog.

Odmaknuo je vlažne uvojke s Willowina lica i s neskrivenim obožavanjem zagledao se u od ljutnje crveno lišce svoje kćeri. Iz sveg glasa je plakala.

313

Book as passion & BalkanDownload

– Prije nego što si došla u moj život, mislio sam da mi je Bog okrenuo leđa – tiho je rekao. – No prevario sam se. Pokazao se neizmjerno darežljivim.

U potvrdu njegovih riječi, Netta je širom otvorila vrata i pustila njegovu djecu u sobu.

– Smijemo li je vidjeti? – sramežljivo je upitao je Desmond, držeći Beatrix za ruku.

– Mogu li se igrati s njom? – upitala je Mary Margaret i privila na prsa lutku bez glave.

– Nemojte dopustiti Hammishu da je pojede – našalio se Kell. – Mislim da je gladan.

Još netko ušao je za djecom.

Sir Rufus od Bedlingtona. Zanemario je oštro protivljenje svoje supruge i došao ovamo kako bi bio uz kćer u tom, za nju posebnom trenutku. Pognute glave prišao je krevetu, nesiguran hoće li ga smatrati dobrodošlim.

– Oče! – uskliknula je čim ga je vidjela. – Veselim što te vidim – dodala je i pružila mu ruku.

Primio ju je između obje svoje, kratko je stisnuo i nježno poljubio. – Nadao sam se da ćeš ovoj staroj budali pružiti šansu da dokaže kako može biti bolji djed nego što je bio otac. Znam da to nisam zaslužio, no ako bi mi mogla ispuniti jednu želju... – rekao je i šapnuo joj nešto na uho.

Kad je kimnula, toplo joj se osmjehnuo i u znak zahvalnosti, položio ruku na srce.

Pustivši njegovu ruku, Willow je povukla Bannora za rukav. – Tata bi želio da nazovemo kćer po mojoj majci. Imaš li što protiv?

314

Book as passion & BalkanDownload

Bannor se nasmijao. – Ne, osim ako se nije zvala Mary ili Margaret.

– Zaboga, moja majka je bila Francuskinja – rekla je i široko se osmjehnuvši, šapnula mu njezino ime na uho.

Glasno je zastenjao i zakolutao očima, pa duboko uzdahnuo i ispružio ruke kako bi mu Willow položila kćer u naručje.

Potom je ustao i okrenuo se prema svojoj djeci. – Dragi moji, dobili ste još jednu sestricu – rekao je i svečano ih okružio pogledom pa duboko uzdahnuo i kratko svrnuo pogled k nebu. – Zvat će se Marie Marguerite.

Začuo se pljesak i veseli uzvici. Preplavljen ljubavlju i ponosom, Bannor je podigao rub plahte i zagledao se u novorođenče. Nikad u životu nije u rukama držao nešto tako majušno. I krhko. I vrištavo. A tek krvavo!

Opazivši kako je problijedio, Fiona je brzo uzela dijete iz njegovih ruku. U zadnji čas, jer...

Lord Bannor Smioni, ponos Engleza i strah i trepet Francuza, onesviješten se skljokao u krevet kraj svoje žene.

– SVRŠETAK –

315