Bošnjak 3

BOŠNJAK

BOŠNJAŠKA KULTURNA ZVEZA BOŠNJAČKI KULTURNI SAVEZ SLOVENIJE List Bošnjačkog kulturnog saveza SLOVENIJE P.P. 1624 LJUBLJANA

E-Mail: bkzs.fljds @ siol.net

Godina II

broj: 3

LJUBLJANA

Februar 2001

IZLAZI POVREMENO

U povodu nastupajućeg Hadžinskog bajrama svim muslimanima u Sloveniji i po svijetu želimo

Bajram šerif mubarek olsun, i sretnu nadolazeću 1422. Hidžretsku godinu.

Redakcija Stara čaršija-ulje na platnu: A. Mehmedić

Zbog aktuelnog popisa stanovništva a na molbu čitalaca, koji su nam pisali i telefonirali, donosimo još jednom dio obrazca i primjer kako se Bošnjaci/Muslimani trebaju upisati.

Kako se treba upisati ?

Da bi obrazac bio pravilno ispunjen pri popisu stanovništva, koje će na terenu izvoditi mentori Statističkog zavoda Republike Slovenije, predstavljamo vam jedan dio obrazca za popis na kojem su navedeni podaci: NARODNA / PRIPADNOST:

ETNIČNA

Slovenec / Slovenka X

BOŠNJAK Drugo (vpišite na črto):........................

Narodnosno neopredeljen Narodnosno se ne želim opredeliti

Svi oni koji pri popisu 2001 budu željeli (a trebali bi) svoju narodno / etničku pripadnost upisati kao »Bošnjak«, imaće mogućnost to upisati na crtu kod druge ponuđene mogućnosti odgovora.

“Svuda smo a nigdje nas nejma, i kad nas ima onda nas jopet nejma...”

S

tvarno nas u Sloveniji ima svuda. Za strojem smo ili sa lopatom u ruci i u rudniku i u gradbenoj jami i na kopanju tunela, za tekućim trakom u tvornici, na cesti za volanom ili za smetarskim kamionom, na visokim građevinama. Radimo, gradimo, čistimo. vuda smo a nema nas nigdje tamo gdje se odlučuje. Tamo nas nema valjda radi našeg neznanja, nesloge, nesnalažljivosti ili je možda okolina oko nas splela iz najfinijih svilenih niti nevidljivi kavez pa sami nikako ne možemo shvatiti da smo unutra. Sve vidimo i opet ništa ne vidimo a sekunde prolaze, prolaze sati, dani, godine pa i desetljeća.

Topimo se i polahko nestajemo. Sve vidimo i opet ništa ne vidimo jer tamo gdje se odlučuje, tamo nas nema. a onda ima nas čak i tamo gdje se stvara slovenska i svjetska kultura.

Svjetskom kulturnom mozaiku prispijevamo svoje kamenčiće, dobivamo i priznanja. ma nas i među kulturnjacima ali nas nema u bošnjačkim asocijacijama gdje stroj, lopata i metla ne mogu sami očuvati nacionalnu svijest i gdje treba dugo, strpljivo i džabe raditi da naši postanu NAŠI BOŠNJACI, kao što su njihovi djedovi i pradjedovi bili. ve riječi redakcija namjenjuje bošnjačkim intelektualcima u Sloveniji s molbom, da nam se pridruže, da nas usmjere i obogate znanjem, da bi naša nastojanja pomogla, da ogromna količina pojedinaca shvati da pripadaju narodu koji je imao svoju prošlost, ima svoju sadašnjost i ne smije se izgubiti u budućnosti. vropski smo narod i toj Evropi ništa ne dugujemo. Uvijek smo bili žrtve njene »visoke« politike od križarskih ratova, Eugena Savojskog pa sve do Srebrenice.

S

P I O

E

Redakcija

BOŠNJAK

2

Deset godina rada »PREPORODA« Bošnjački kulturni savez Slovenije je član Bošnjačke zajednice kulture »Preporod«. Prošle godine se je navršilo deset godina od obnoviteljske skupštine »Preporoda« povodom koje je bila izdana knjiga Spomenica 1990 - 2000. Da bi naše čitaoce upoznali sa tim jubilejem i značenjem »Preporoda« za bošnjački narod - donosimo uvodni tekst iz Spomenice.

organiziranom životu Bošnjaka u kulturi. Riječ je dakako o dvojici najistaknutijih obnovitelja »Preporoda« - koji, nažalost, nisu više među živima Muhsinu Rizviću i Aliji Isakoviću. Iz istih razloga, koji su se očitovali u nagomilanim, neriješenim, temeljnim pitanjima u kulturi, obnavljanju »Preporoda« su Rizvić, Isaković, Purivatra te oni nešto mlađi u najužem krugu pristupili kao da je riječ o obnavljanju naučnog društva ili instituta, a ne o udruženju građana kod čijeg preteče »Gajret« U ovakvom stanju je sjedište Matičnog odbora BZK »Preporod« je u podnaslovu s početka dočekalo kraj agresije stoljeća stajalo: »Društvo ana 5. 10. 2000. zaokružuje se za potpomaganje siromašnih đaka«. punih deset godina od obno- Tako su se u statutu »Preporoda« našle viteljske skupštine »Prepo- brojne odrednice, a u planu i programu roda« kao bošnjačke zajednice u ku- rada nekoliko projekata koji su ovo lturi. Deset godina organiziranog i kon- društvo - sada zajednicu - vidjeli kao tinuiranog rada u kulturi, na osnovi bošnjačku »kuću znanja«. U takvoj dobrovoljnog udruživanja građana, ni- atmosferi izabrani predsjednik, prof. je kratko razdoblje, posebno kada je ri- dr. Muhsin Rizvić, u Završnoj riječi je ječ o Balkanu i osobito kada takav rad izrekao prisutnima poziv koji je u srži slijedi nakon decenija »gluhog doba« u ideje »Preporoda« kao zajedničkog organiziranom djelovanju u kulturi na bošnjačkog vakufa, ideje koja je nacionalnoj osnovi. Zabrana takvog decenijama ranije djelatno oblikovana i organiziranog rada u Bosni i Hercego- upečatljivo potvrđena u radu pregalaca vini - koja je uslijedila 1949 a trajala je »Gajreta« i »Narodne uzdanice«, do 1990-posebno je pogodila Bošnjake. pravnih i idejnih preteča obnovljenog Naime takva zabrana ondašnjih vlasti Društva: ...Sa ovog plemenitog mjesta odsudno je prikraćivala Bošnjake bu- stoga vas pozivam da dio svoga znanja, dući da izvan Bosne i Hercegovine nije svoga dara i umijeća, dio svojih postojalo mjesto gdje bi se mogla rješa- stvaralačkih snaga objedinimo u vati, na bilo koji način, bitna pitanja »Preporodu« i posvetimo našem bošnjačke kulture. Zato nije čudno da svijetu, muslimanskom narodu, da su obnavljanju »Preporoda« sa najve- spozna sebe na višestoljetnom putu ćim žarom pristupili upravo oni poje- razvoja i opstanka, kako bi umio dinci iz redova Bošnjaka koji su svojim cijeniti tekovine drugih naroda i djelom i djelovanjem u kulturi barem osjećati ih kao svoje. Nađimo u donekle premošćivali jaz koji je nastao »Preporodu« zajedničku misao, u tokom spomenutog »gluhog doba« u koju ćemo sabrati svu našu usrdnost i

D

naše samoodricanje... I zaista, vlastitim primjerom rijetko viđene samozatajnosti, časni naš profesor i dobrohotni prijatelj, Muhsin Rizvić odlučno je kao predsjednik »Preporoda« odredio pravac i dao živi uzor odricanja od pojedinačnog u korist općeg, za šta se sa žarom i iskrenošću založio u svojoj riječi na obnoviteljskoj skupštini. Nepune četiri godine života koje su mu od izgovorene Završne riječi preostale Rizvić je proveo u priželjkivanom nesebičnom davanju, čije izvore i prirodu još bliže objašnjava rečenica iz jednog njegovog pisma Matičnom odboru iz 1993 godine, u koju potvrđuje spremnost da nastavi doprinositi »Preporodovu« radu i razvoju,»svjestan da za našu generaciju nema uzmaka ni odmora«. Ovaj čas prisjećanja na obnoviteljske početke »Preporoda« obavezuje nas da kažemo istinu o odzivu na Rizvićev iskreni i dirljivi poziv. Samo na prvi pogled iznenađujuće, a životno i generacijski opravdano, na življi i djelatniji odziv Rizvićeve su riječi pokrenule one među obnoviteljima koji su mu po godinama bili bliži. Iskušenja koja su uslijedila te izazovne mogućnosti koje su se nadavale kod onih nešto mlađih jačale su pojedinačne želje i nakane, a slabile snagu »Preporoda« kao zajednice i usporavale početni zamah i zanos.

Srećom, ne u takvoj mjeri da ugroze provođenje zasnovanog, i to na ideji naslijeđenog i usvojenog plemenitog davanja, u čemu su - srazmjerno svojim mogućnostima - samozatajno učestvovale desetine i desetine pojedinaca u godinama iza nas. Samo tako su u teškim okolnostima ratnih mjeseci i kasnije mogli biti provedeni u djelo projekti o kojima se među obnoviteljima »Preporoda« godinama ranije sa žarom i zanosom razgovaralo: Bošnjačka književnost u 100 knjiga, Pravopis bosanskog jezika, Historija Bošnjaka tebiti započeti oni još dugoročniji, od

BOŠNJAK temeljnog značaja za svaku nacionalu kulturu, kao što su Bošnjački biografski leksikon i Bošnjačka enciklopedija. »Preporod« je tako na razini Matičnog odbora, jednim dijelom svoga bavljenja, obuhvatio ono što su u drugih naroda radile i još uvijek čine nacionalne akademije, a o potrebi da Bošnjaci osnuju jednu takvu objedinjujuću ustanovu progovoreno je inicijativom u čiju se opravdanost kritički svjesnija bošnjačka javnost svakim danom sve više uvjerava. Da bi što potpunije bilo odgovoreno u radu na spomenutim projektima, Matični odbor je osnovao jedinice djelovanja kao što su Institut za bošnjačke studije, Izdavačko preduzeće »Preporod«, RTV »Preporod«, Bošnjačka kuća podataka i još neke, dok su za tekuću djelatnost na usklađivanju rada općinskih društava i središta u inozemstvu, kao i za opsluživanje naučnoistraživačke te izdavačke djelatnosti profilirane Matične službe, sa najneophodnijim, profesionalno angažiranim osobljem. »Preporod« je tako dočekao desetgodišnjicu obnavljanja sa promijenjenom opisujućom sintagmom (Bošnjačka zajednica kulture), sa utemeljenim jedinicama za naučnoistraživačku i izdavačku djelatnost, sa primjerenom tehničkom službom koja u mnogo čemu opslužuje ne samo jedinice na razini Matičnog odbora, nego i općinska društva i središta u inozemstvu prema shemi na čijem se utemeljenju godinama radi i koja razvija i učvrščuje cjelinu ove zajednice u kulturi.

BZK »Preporod« zaokružuje deset godina od obnavljanja i kreće ususret stogodišnjici osnivanja sa nesumnjivo vrijednim učincima i živom sviješću da ove bošnjačke kuće znanja u budućnosti nema bez plemenite ideje davanja, odricanja i žrtve ideje, preuzete od predaka, sa obavezom predavanja potomcima, sve sa jasnim ciljem da samo učenje i znanje mijenja svijest, a tek probuđena svijest može omogućiti priželjkivanu promjenu stanja nabolje. U takvom raspoloženju završavamo ovu riječ o »Preporodovoj« godišnjici kao uvod tekstu skromne spomenice, u kojoj treba da bude načinjen sažet presjek kroz djelatnost ove bošnjačke zajednice u kulturi tokom proteklog desetljeća.

Ovu knjigu kao i sve knjige koje vas zanimaju a izašle su u izdanju BZK “Preporod” - možete nabaviti preko Bošnjačkog Kulturnog Saveza Slovenije.

3 Muhsin Rizvić

Bosna i Bošnjaci JEZIK I PISMO

N

auka je isticala da u ranom formiranju i etničkom istovjećenju naroda bitnu ulogu imaju dva faktora: država kao teritorijalno zasnovani organizaciono utvrđen savez plemena, i jezik kao sredstvo međusobnog saobraćanja i povezivanja. Smisao ovog uvodnog izlaganja je da iznese činjenice o imenovanju Bosne, Bosanaca i njihova jezika u izvanbosanskim povijesnim, geografskim, leksikografskim i drugim znanstvenim djelima i napisima, te u književnim i kulturnohistorijskim izvorim do vremena preporodnih pokreta u nas u XIX stoljeću, uz komparativno ukazivanje na etničko označavanje naroda, posebno muslimanskog, unutar bosanske regije i granica Osmanskog Carstva. Sve s ciljem da se vidi kako je, zapravo, drugi svijet, onaj evropskog civilizacijskog kruga, sudio o Bosni, kako ju je doživljavao i kakve je predstave imao o njenoj državno-povijesnoj, geopolitičkoj i jezično-kulturnoj cjelini. O ranom jezgru bosanske države zasvjedočio je još Konstantin Porfirogenit oko 950. godine: u poglavlju "O Srbljima i zemlji u kojoj sad stanuju" on nadodaje oblast Bosonu, sa gradovima Katerom i Desnekom, koja se u to doba historijski prostirala od Lašve do Drine, što govori o organiziranom okupljanju slavenskih rodova i plemena, da bi daljnji razvoj u toku XI i XII stoljeća, osobito u doba vladavine bana Kulina 1 potvrdio Bosnu kao državu. Naporedo s time upotrebljava se i ime vezano za pripadništvo Bosni, i bosanski etnikoni za predmete njene materijalne kulture.

Ime Bošnjanin prvi put se spominje u carskoj tituli Manojla Komena 1166. godine.2 U srednjevijekovnom Dubrovniku od kraja XIII pa do XV stoljeća sreću se nazivi alla bosnese, ad modum bosnesem, ad ritum bosnesem; za razno oružje-sentus bosniensis, spata di Bosnia te nazivi za bosanske tepihe, 3 pafte i razni nakit. U najstarijim dubrovačkim hronikama, bilježenim oko 1380, čiji prvobitni tekstovi vode u

prvu polovinu XII stoljeća, spominje se "bosanski kralj" Radoslav, a za njegova unuka, koji je rođen u Rimu, kaže se da je bosanskog koljena (de stripe 4 Bosnese). U djelu Skazane izjavljenno o pismeneh, koje je nastalo između 1423. i 1426, Konstantin Filozof, naporedo sa bugarskim, srpskim, češkim i hrvatskim, spominje i bosanski jezik: uz ruski jezik, koji je bio osnova, ovi jezici su, po njegovom mišljenju, pomogli kada su Ćirilo i drugi "dobri5 muževi" oformili staroslavenski jezik.

Najzad, godine 1436, piše kotorski notar da je mletački knez u Kotoru kupio djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom 6 Djevenu". U to doba, od XIV stoljeća, trajući sve do u XIX vijek, začinje se i jedna, znanstveno neodrživa, ali karakteristična i raširena teorija, koja je porijeklo Bošnjaka izvodila iz tračkog plemena Besa. Nju nalazimo još u starog bosanskog hroničara Milića Velimislića, čije izvode donosi Lukarević, a šire je izlaže Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi (1601), ističući da se Besi protjerani iz Trakije od Bugara, naseliše između Save, Une, Drine, i Jadranskog mora, te se prevojem vokala u imenu prozovu Bosi, dajući 7 tako i ime zemlji - Bosna. Od starijih pisaca ovu teoriju zastupaju Bonfini (umro 1503), Münster (1489-1552), Tubero, Cerva, Bomman, Franjo Glavinić (umro 1652), Kačić i Androšević, a uz nju pristaju u novije doba E. Pricot de Sainte Marie, Abel Lukšić, Filip Lastrić (Epitome, 1766), te Salih Muvekit, Anto Knežević (Pad Bosne, 1886).8 U evropskom znanstvenom svijetu i knjigama izdanim na slavenskom Jugu ali izvan Bosne traje neprekinut kontinuitet njena imena i naziva njena jezika i pisma još od vremena njene državnosti, odslikavajući zapravo taj tradicionalno-državni i suvremeno-etnički kulturni identitet Bosne, koji je u evropskoj svijesti egzistirao i ( nastavak na strani 8 )

BOŠNJAK

4

22. susret pjesnika i pisaca drugih naroda i narodnosti

U

organizaciji Sklada Republike Slovenije za ljubiteljske kulturne dejavnosti i u sudjelovanju s Območnom izpostavom Slovenj Gradec, dana 28. i 29. oktobra ove godine, održan je »22. susret pjesnika i pisaca drugih naroda i narodnosti koji žive u Sloveniji.« Na raspis se je prijavilo 30 autora, koji su svoja djela poslali u italijanskom, mađarskom, ruskom, albanskom, srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku. Izabrana djela svih autora su objavljena u reviji Paralele, a pojedina i u Odsevanju (Koroška revija za leposlovje in kulturo). Ljubazni domaćini su učesnicima susreta, s ponosom (opravdanim), raskazali kulturne znamenitosti Slovenj Gradca, tog malog bisera Mislinjske doline, koji je 1989. godine dobio časni naziv Glasnik miru, kao domaćin mnogobrojnih izložbi u Galeriji likovnih umjetnosti i priredbi, koje su to malo mjesto, sa 8300 stanovnika približile svijetu. Između ostalog učesnici su obišli crkvu Sv. Elizabete, s baročnim oltarima Franca Mihaela Straussa (1674 - 1740), koja će iduće godine proslavljati 750 godina svog postojanja, a koja je najstarije zdanje u Slovenj Gradcu, te Koroški muzej i Galeriju likovnih umjetnosti. U knjižnici Ksaverja Meška, uz nastup kantautora Iztoka Hirtla predstavljena je približno polovica sudjelujućih autora u literarnom popodnevu. Vrijedno pohvale je bio i nastup Postavkovih deklet, koje su učesnicima, uz pjesmu, servirale i kulinarske dobrote mislinjske doline. Poslije smještaja u hotelu Kompas na literarnom večeru se predstavila i druga polovica sudjelujućih autora, uz svesrdnu pomoč učenika Gimnazije Slovenj Gradec, koji su vodili program. Predstavljena je i revija Odsevanja. Po završenom programu slijedila je večera u hotelu Kompas, gdje su folklornim nastupom članovi Srpskog kulturnog društva iz Celja doprinijeli još boljem i veselijem raspoloženju. Program je nastavljen drugi dan, s nastupom dr. Silvije Borovnik, s predavanjem na temu

»Tuja jezičnost u nacionalni kulturi«.

Susret je završen s promocijom novih knjiga učesnika susreta. Predstavljena je knjiga bošnjačkog književnika i dječijeg pjesnika Ismeta Bekrića »Cipele starijeg brata« koju je u slovenački jezik prepjesnio pjesnik Milan Dekleva, a koju je izdalo Društvo bosansko-hercegovskog i slovenskog prijateljstva »Ljiljan«, u svojoj zbirci Lilium. Knjigu je predstavio sam autor, koji već par godina aktivno sudjeluje u organizaciji literarnih susreta, kao član žirija za izbor prispjelih radova, te jedan od urednika revije Paralele. Predstavljene su, također, i dvije nove zbirke pjesnikinje Mile Vlašič: »Usred jarka sunca« i »Moj Mostar, ljubavi moja«, koje su uvrštene sa predhodnim dvijema zbirkama »Kada je zemlja darove dijelila« (1996) i »Cijeli vijek tihe čežnje« (1997) u ciklus pod nazivom Šeherezijade. Predstavljen je i dvojezični (bosansko-slovenski) prvenac »Ranjeni pločnici« koji je napisao Rade Vučković, a iz izvornog jezika preveo i uredio Ismet Bekrić. U zaključku, kao jedna od učesnica literarnih susreta, iznosim lična razmišljanja, te ovim putem želim da se zahvalim Skladu RS za ljubiteljske i kulturne dejavnosti, koja uz svesrdnu pomoć, uzdiže naše susrete na najviši kulturni nivo, te omogućava da njegujemo naš maternji jezik i širimo kulturu sredine iz koje dolazimo i da, pod njenim okriljem, rastemo i sazrijevamo u sočne plodove, zanimljive i ukusne za sve one kojima je pisana riječ poslastica, a koji su gladni svog maternjeg jezika. Zanimljivo je kako nas literarno stvaralaštvo, bez obzira na heterogenost naše skupine, u kojoj se razlikujemo ne samo po narodnosti, jeziku, kulturi, obrazovanosti i starosti, već i po literarnim dostignućima, ipak spaja, tako da smo kroz vrijeme od prvog susreta, koji je održan u Velenju, davne 1978. godine, postali kao stablo jednog korijena, čiju raznoliku krošnju čine još bogatijom mlade grane, što nam izniču. Tako nam se pridružuje sve veći broj

mladih pjesnika; koji su rođeni u Sloveniji, a kojima je pjesma maternjeg jezika ostala u srcu. Naši susreti i topla prijateljstva nisu zamrla ni u vrijeme dok je divljao rat na bivšim jugoslovenskim prostorima, što dokazuje da se svaki dobronamjerni čovjek može uzdignuti iznad primitivizma koje negira ljudsko dostojanstvo bilo kojeg naroda ili vjerske skupnosti.

Sretna sam da sam i ove godine udisala zrak iz »male galaksije«, kroz koju je lebdjelo toliko različitih svijetova, koji su se međusobno toplo stiskali, a ne sudarali gdje se iz jasnog pogleda razlijevala razumljivost svih jezika.

Koristim ovu priliku da pozovem sve zainteresovane da svoja literarna djela pošalju na adresu: Sklad RS za ljubiteljske kulturne dejavnosti, Štefanova 5. 1000 Ljubljana, p.p.

136, sa naznakom - za reviju Paralele.

Senada Smajić Vlastiti izbor sa literarnog srećanja

CIPELE STARIJEG BRATA Moje cipele, već izlizane, naslijedio sam od starijeg brata; ova, lijeva, dolje sa strane, Već ima prava mala vrata.

A i u desne prozori se šire, kroz koje prsti stidljivo vire.

U mojim cipelama uvijek ima novina sa krupnim naslovima, pa, kad je suho, kroz đonove tanke ulice čitaju novinske članke.

A kada kiši ili mraz steže, noge iz cipela hoće da bježe Ismet Bekrić

BOŠNJAK

5

Uz retrospektivu filmova Emira Kusturice Poslednjih dana oktobra bila je u Kinoteki retrospektiva bosanskog filma, ovog puta u čast režisera Emira Kusturice. Mogli smo vidjeti nekoliko njegovih filmova, među kojima najviše poznajemo Sječaš li se Dolly Bell, Otac na službenom putu, Underground, Arizona Dream, Dom za vješanje. Ljudi su sa nestrpljenjem čekali jesensku retrospektivu i bez dvojbe jedno je sigurno, retrospektiva mora postati tradicionalna. Spomenutu retrospektivu su financijski poduprli Ministrstvo za kulturu Republike Slovenije, Federalno Ministrstvo za kulturu, nauku, obrazovanje i sport Bosne i Hercegovine i grad Ljubljana. a tjednu bosanskog filma, kojeg je pretrčava po desnoj strani. Na razgovorima tamo snimio film »Arizona Dream«. Ali pripremio Bošnjački kulturni u večernjim šetnjama tu i tamo zaustavila »ništa više nije bilo kao prije«, mogli bi savez uz saradnju slovenačke bi nas pokoja ruka mladog Roma, tvrdeći, reći. Strana zemlja, drukčiji život. Nema Kinoteke, već drugi put u jednoj godini da je izbjeglica iz Bosne i moleći za koju više takozvane balkanske folklore, koja je upoznala sam se sa jednim posebnim paru. Ovaj skitnički narod, od boga proklet svim Kusturičinim filmovima davala ili pak blagoslovljen, posebnu draž. kako god uzmete, za I onda dođe film »Underground«. Kao da K u s t u r i c u b i o j e žele neutralizirati negativan dojam zbog tijesto, iz kojeg je jugoslovenskog značaja filma, proglasili su poslednjih dvadeset ovaj projekat kao jugoslovenskog o d i n a m i j e s i o i francusko-njemačko-madžarsku koprop r a v i o v e l i k a dukciju. Ali tad je već bilo jasno, da novac umjetnička dijela. dolazi iz »Miloševičevih« zdenaca. I da je Kultni film »Dom za sve u filmu pa i oko njega i zbog njega na vješanje« poneo je festivalima nekako u svrhu opravdanja i režiserovo ime u bijeli agitpropa tadašnje politike Beograda. Ali svet i doneo mu svijetu je već dosadio rat u bivšoj »jugi« i nagradu Zlatnu palmu dogodila mu se prva amnezija, prvi gubitak u f r a n c u s k o m pamćenja i reagovali su nekako ovako: Cannesu. Mi smo »Ma nemojte, zbilja! Pa šta onda, imali priliku upoznati umjetnost je umjetnost, a politika je ga već prije skoro politika. A Kusturica, on je zbilja genije!« deset godina, prije U stvari, on i jeste filmski umjetnik, koji Naslovna stranica kataloga retrospektive E. K. ciganskog epa. Sreli zaslužuje svu slavu i naše divljenje. oblikom amnezije, gubitka pamćenja u vezi smo ga kao režisera odličnog filma »Sjećaš Njegovi filmovi su majstorije. Ali ipak zar sa Emirom Kusturico. Prošlog ljeta sam se li se Dolly Bell« i posle toga film »Otac na baš mora na onaj način: Cilj opravdava u italijanskom lje-tovalištu Rimini na službe-nom pu-tu«. Ovdje u Slove-niji, ne- sredstva? svakom kora-ku susretala sa plakatima i posre-dan susret sa Kusturicom baš i nije Polako sam se upoznala i sa drugom na-javama premi-ere filma »Crna mačka bio bogzna kako »kulturan«, naime na amnezijom, drugim gubitkom pamćenja. beli mačor« u tamošnjim kinematografima. groblju na Mirju želeo je snimiti jedan Ljudi, koji su prošli kroz rat, patili, izgubili Bila sam izne-nađena, jer na plaka-tima prizor za veliki film »Dom za vješanje«, ali nije bio neki vrući prizor iz filma ili možda su mu tamošnji ljudi to zabranili, jer nisu druga krajnost samo tekst sa glumcima i željeli da neki filmadžija remeti mir drugim stvarateljima, ne bio je samo obični njihovim umrlima. Bilo je poslije dosta fotoportret Emira Kusturice. Odmah je bilo govora i pisanja o toj temi, neki su jasno, da italijanska publika poznaje proglasili događaj za pravi skandal. Bilo je režisera, i to dosta dobro. Dovoljno je puno oštrih riječi i na jednoj i na drugoj njegovo lice i ljudi hrljaju u filmske sale. strani.

Kakva priča, kakvi glumci, dovoljan adut Ali ipak, film su uspješno završili, slali ga za uspjeh je sam Kusturica! Ova premiera, u svijet uz fanfare i tamo ga primili sa još o kojoj je riječ, nekakvim slučajem pala je većom euforijom. U javnom životu rastao baš u vrijeme, kad su u Riminiju slavili je mit o režiseru, običnom mladom momku, Prizor iz filma »Sjećaš li se Dolly Bell« veliki jubilej svoga režisera Fellinija. Tu i koji ne mari za holivudsku raskoš i kome je tamo bio je pokoji plakat sa obaveštenjem, dovoljno, da radi, da mu ljudi dozvole raditi svoje drage, danas otvorenih ruku umjeda će biti u centru starog grada slavje u čast u miru, i da mu ponekad možda čak tniku Kusturici nude častno mjesto u velikog italijanskog režisera i zbilja, na tom pomognu, da ostvari svoj trenutni san. Rad i retrospektivama bosanskog filma; ruku na slavlju bilo je mnogo poznatih zvijezda sa stvaranje bili su mu sve. srce - kao umjetnik to mjesto i zaslužuje. filmskog pa i političkog neba. A na ulicama Ali došao je rat. I Kusturica je otišao iz Svaka čast organizatoru, Bošnjačkom borba postera: jedan ugao sa Fellinijem i tri Bosne. Kao mnogi, koji so bježali, da riješe kulturnom savezu, na ovakvim temeljima ugla sa Kusturicom. Takav je bio rezultat u svoje živote a možda ponekad i svoje gradi se novi svijet, ali ipak moram priznati, papirnom posterskom takmičenju jednog kariere. Svijet je razumio i primao ih moje srce nije tako veliko in ne praštam »majstora svoga zanata« sa drugim. Jedan otvorenih ruku. Ah da, kako koga i ne baš tako brzo. je legenda stoljeća, a drugi ga nekako uvijek. Kusturica je pokušao u Americi i Nada Muminovič

N

BOŠNJAK

6 Razgovor sa prof. Ferhatom Šetom

»Što više djece na univerzitetima« etiri godine boravka u jednoj državi, kao diplomata, su dovoljan i uvjerljiv razlog za razgovor. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi bošnjačka diaspora u svijetu a posebno u R. Sloveniji je naš sagovornik prof. Ferhat Šeta, danas u ulozi ministra savjetnika Bosne i Hercegovine u Ljubljani, više nego kompetentan da ocijeni situaciju i život bošnjačke diaspore.

Odmah po dolasku u R. Sloveniju pored državničkih obaveza, aktivno se je uključivao i u rad bošnjačkih asociacija u R. Sloveniji. Njegovo zalaganje i nesebični trud nesumljivo je pomoglo da se Bošnjaci u R. Sloveniji organiziraju na najbolji mogući način, te je sa svojim djelovanjem i danas rado viđen gost na svim sastancima, aktivnostima ili priredbama koje organiziraju Bošnjaci u Sloveniji.

Ovih dana je prof. Ferhat Šeta i pored velikih obaveza našao vremena da odgovori i na neka naša pitanja.

Č

Prof. Šeta, ove godine je 450-ta generacija studenata završila školovanje na Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu.

Znano nam je, da je dr. Haris Silajdžić tu medresu završio 1965. god. a slijedeće godine i Vi. Da li nam možete u kratkim crtama pretstaviti tu ustanovu? »Medresa, koja u arapskom jeziku označava školu, ili doslovno mjesto gdje se uči i odgaja, u islamskoj kulturi i civilizaciji predstavlja instituciju u kojoj se poučava islam putem učenja, prosvjećivanja, odgoja i obrazovanja. Gazi Husrefbegova medresa u Sarajevu osnovana je 1537. godine, a njen osnivač, kako i ime samo kazuje, je čuveni dobrotvor Gazi Husref-beg. U

Prof. Ferhat Šeta u razgovoru sa predsjednikom R. Slovenije Milanom Kučanom

početku ova škola je nosila ime »Seldžuka«, po majci Gazi Husrefbega, inače sultaniji - sultanovoj kćeri, a u narodu je prozvana »Kuršumlija« jer je bila pokrivena olovom (tur. kuršum - olovo).

Značajno je znati da je karakter ove škole odredio sam vakif Gazi Husref-beg, i to navođenjem obaveznih nastavnih predmeta u svojoj vakufnami.

Po njegovim uputama, glavni predavač mora predavati: 1. tumačenje Kur'ana (tefsir) 2. islamsku tradiciju (hadis) 3. šerijatsko pravo (akham) 4. metodologiju prava (usul) 5. semantiku/poetiku (me'ani) 6. retoriku (bejan) 7. teologiju (kelam) i 8. sve ostalo što budu zahtjevali običaji, vrijeme i mjesto.

Zahvaljujući tako dalekosežnom gledanju osnivača, Gazi Husrefbegova medresa je prilagođavala svoj program zahtjevima mjesta i vremena te kroz vijekove bila

lučonoša obrazovanja i odgajanja.

Medresa je tokom vremena bivala nekad srednja, a nekad viša škola, no bez obzira na sve ostala je, bez sumnje, najznačajniji obrazovno odgojni zavod na Balkanu, pa i šire; s punim pravom se može smatrati pretečom Sarajevskog univerziteta.

Veoma sam ponosan da sam i sam bio učenikom te škole, zatim predavač, a od 1979. do 1985. i njen direktor; preuzevši tu funkciju sa nepune 33 godine bio sam najvjerovatnije najmlađi direktor Gazi Husref-begove medrese u dugoj historiji te škole.« Kakav je utjecaj imala ta ustanova na stvaranje bošnjačke misli i bošnjačke inteligencije? »Gazi Husref begova medresa je imala nemjerljiv uticaj na razvijanje i oblikovanje misli kod bošnjačke inteligencije kroz vijekove. Gotovo svi značajniji ljudi u sferi nauke, kulture, politike i vojske bili su đaci te medrese, posebno u vremenima kad drugih obrazovnih zavoda nije

BOŠNJAK ni bilo. Može se s punim pravom reći da bi bez Gazi Husref-begove medrese sudbina Islama i Bošnjaka na Balkanu bila neizvjesna.« Koje su bile prve žrtve u borbi za priznanje bošnjačkog naroda i bošnjaštva? U mislima imam dva mlada studenta rahmetli Halida Kajtaza i Omera Kovača, koji su bili osuđeni na smrt u procesu protiv Mladih muslimana i strijeljani 1949. godine. »Da, u novijoj historiji rahmetli Kajtaz i Kovač jesu bili žrtve, jer su se borili za bošnjački narod i islam, ali i prije njih svršenici Gazi Husrefbegove medrese bili su na nišanu, i to od predaka napadača iz ovog, posljednjeg rata. Nažalost, to nije bilo samo 1949. godine, nego u prosjeku svakih desetak godina, a posljednji put, 1983. godine, u sudskom proeesu protiv bošnjačkih intelektualaca, većina osuđenih bili su svršenici medrese.« U odbrani naroda, vjere i domovine u ratu 1992-1995 veliku ulogu su imali i učenici Gazi Husrev-begove medrese. Oni najčasniji i najodabraniji, njih 85 dalo je svoje živote. Među šehidima su i učenici i svršenici i profesori medrese. Kakvu ulogu imaju poslije Daytona-svršenici te ustanove u životu Bosne, bošnjaštva i stvaranju boljeg sutra? »Podijelivši sudbinu sa svojim narodom, velika većina svršenika, pa i učenika Gazi Husref-begove medrese stala je u odbranu svoje domovine. Tačno je da je 85 njih dalo svoje živote i njihova imena su uklesana na pločama u dvorištu medrese, da se nikada ne zaboravi njihov doprinos i da budu svijetli uzor generacijama koje dolaze.

I poslije Daytona svršenici Gazi Husref-begove medrese ostali su u službi svog naroda, vjere i domovine, bilo da su u Bosni ili po svijetu,

7 aktivno se boreći znanjem i trudom da osiguraju bolje sutra generacijama koje dolaze. Pored toga, prenošenjem islama na mlade, ostaje jedan od glavnih temelja očuvanja te svijetle vjere te nauke i kulture na ovim prostorima.« Iseljeništvom su najviše ispostavljeni Bošnjaci. Da li to znači, da se poslije Daytona nastavlja etnički inžinjering iseljavanjem Bošnjaka? »Nažalost, tačno je da su Bošnjaci najraseljeniji narod na Balkanu. Ima nas u preko 50 zemalja svijeta i na svim kontinentima, a i oni u Bosni i Hercegovini u velikom broju nisu još u svojim kućama niti u svojim rodnim krajevima. Povratak teško ide, a teški su i uslovi za život, pa mladi gube strpljenje i odlaze. To je tragedija koja se mora zaustaviti.

Prijatelji i međunarodna zajednica bi nam, ako žele pomoći, trebali ponuditi programe povratka prije svega mladih i obrazovanih kadrova; stari će se ionako sami vratiti.« Dugo vremena ste u Sloveniji i u tom vremenu ste upoznali skoro svu ekonomsku bošnjačku dijaspo-

ru u Sloveniji . Šta bi ta dijaspora morala učiniti, da se nacionalno osvijesti i odupre asimilaciji? »Kroz protekle četiri godine mog bivanja u Sloveniji mislim da sam upoznao, kako vi kažete, ekonomsku bošnjačku dijasporu. Smatram da se neke stvari moraju riješiti međudržavnim ugovorima između Slovenije i BiH, ali najveći dio posla ostaje Bošnjacima ovdje, koji moraju definirati svoje ciljeve i zatim ih postepeno ostvarivati.

Mislim da ovoj bosanskoj dijaspori ovdje treba, prije svega, generacija akademski obrazovanih, osvješćenih i upućenih ljudi koji će znati definirati i ostvariti svoje ciljeve.

Bošnjaci u Sloveniji, i to ova generacija danas, morali bi vrlo brzo postaviti svoje ciljeve i krenuti ubrzanim tempom u realizaciju, jer se kasni.

Cilj ovdašnjih Bošnjaka trebao bi biti što više djece u elitnim školama i na univerzitetima, a što manje u kanalima i na građevinama te u kafanama; što više ljudi sa privatnim firmama, a što manje jeftine radne snage po domovima za samce i barakama.

Prof. Ferhat Šeta sa Bošnjacima u Sloveniji

BOŠNJAK

8 Za ostvarenje tih ciljeva potrebne su institucije i korektna suradnja sa novom domovinom Slovenijom, pri čemu će svoju pomoć ponuditi i matična država, i to sve više kako bude jačala.« Da li ima nade da će se i bošnjački intelektualci, koji žive u Sloveniji, prihvatiti toga posla ili će i dalje, radi niskog bošnjačkog nivoa, izbjegavati odnosno nemati vremena za taj posao? »Moja želja je da se što više Bošnjačkih i općenito bosanskih intelektualaca što ozbiljnije prihvati posla i rada sa svojim narodom; to su interesi i pojedinca i grupe. Taj

niski bošnjački nivo se mora podizati putem institucija i, prije svega, obrazovanja. Tako rade ozbiljni narodi koji imaju cilj i znaju šta hoće. Smatram da ima puno praznog hoda, besposlice i niskih udaraca, što vuče nazad i u prvi plan promeće ljude sumnjivog morala, šarlatane i neradnike, a sa njima se ne može napredovati.« Tko bi trebao, po Vašem mišljenju, da brine za informacije o gostovanjima pojedinih umjetnika i kulturnih institucija iz BiH u Sloveniji? »Mišljenja sam da je za to najprimjerniji Bošnjački kulturni savez,

koji je te zadatke i do sada uspješno obavljao te bi tako trebao nastaviti i još pojačati tempo. Smatram da sam osobno uvijek bio na raspolaganju kad je bilo potrebno uspostaviti veze sa institucijama ili pojedincima iz BiH i tako će ostati i ubuduće; rad za naš narod u Sloveniji bio je i ostaje moj prioritetni zadatak.« Najsrdačnije Vam se zahvaljujemo za iscrpne odgovore i želimo Vam puno uspjeha u životu i radu. »Hvala vama na ustupljenom prostoru. Želim vam puno uspjeha u budućem radu.« Abdulah Mehmedić

(nastavak sa 3. Stranice)

poslije 1463. godine, kada je ona pala pod osmanlijsku vlast, iako su mu politički nosioci bili Bošnjaci koji su prihvatilti islam. Tako se godine 1530. kaže za jednu ispravu Petra Kružića da je bila pisana "bo- 9 snensibus literis". Sredinom XV stoljeća, u šesnaestom poglavlju svog geografsko-historijskog djela De Europa Enea Silvo Piccolomini, kasnije papa Pio II, piše slijedeće: "Poslije Albanije slijede ilirska plemena; taj soj ljudski naziva naše doba Slavenima i Bošnjacima, drugi ih opet zovu Dalmatincima, Hrvatima, 10 Istranima i Kranjcima." Drugi, nešto kasniji iskaz, oko 1470. godine, odnosi se također na Bosnu: bizantijski historičar Laonik Halkokondil naziva bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovića vladarem Ilira.11 A u predgovoru Novom zavjetu, koji su južnoslavenski protestanti štampali glagoljicom 1562. godine u Urachu, piše slijedeće: "Jesmo li s timi našim tumačenjem svim slovenskoga jezika ljudem služiti hote-

li, najprvo vam Hrvatom i Dalmatinom, potom takajše Bošnjakom, Bezjakom, 12 Srbljanim i Bulgarom." U djelu Jeronima Megisera Thesaurus polyglottus, izdanom u Frankfurtu na Majni 1606. i 1613. godine, spominju se dijalekti dalmatinski s dubrovačkim, zadarski, rabski, srpski, hrvatski, istarski, kraški ilirski, bezjački te slovenački, ali 13 izričito i bosanski.

1.Dr Muhamed Hadžijahić: Od tradicije do identiteta /Geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana/, Sarajevo, Svjetlost, 1974, str. 14. u daljnjem tekstu Hadžijahić.

2.Ibidem, 16 3.Ibidem, 15-16.; Vidjeti o tome:V. Han: La culture materielle des Balkans au Moyen age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. Balcanica, III/1972, 159 - 164. M. Šunjić: “Mossolmani di Bossina” - Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XXII/1967, 23, 55 - 56 4.Hadžijahić, 18, f. 24.

5.Ibidem, 27, f. 47.

6.Dr. Aleksandar Solovjev: Trgovanje bosanskim robljem do god. 1661. - Glasnik Zemaljskog muzeja, N. S., 1946, 1, 151.

7.Hadžijahić, 31.

8.Ibidem 9.E. Larsovski: Monumeta habsburgica I, M.S. H. S: M. 35, Zagreb, 1894, 397.

10.Citirano prema: dr. Ferdo Šišić, Biskup Štrosmajer i južnoslavenska misao. Prvi dio. Beograd, SKZ, 1932, str. 116-117.

11.Ibidem 12.Matija Murko: O prethodnicima ilirizma. - Nova Evropa, II/1920, 3, 26.

13.V. Putanec: Leksikografija, Enciklopedija Jugoslavije, V, 1962, 504. (nastaviće se)

Bošnjaci su stari dobroćudni, miroljubivi, evropski narod o čemu je najviše pisao uvaženi književnik i hrvatski naučnik iz Livna dr.prof. Mirko Vidović u knjizi “Kulin ban i Bosna.”

Oni nikad nisu digli ruku na svoje komšije i uvijek su gubili živote za tuđe račune, izuzev što su u posljednjoj agresiji branili gole živote i jednu jedinu domovinu Bosnu.

BOŠNJAK

9

Piše: prof. Ferhat Šeta

Fragmenti iz historije Bosne

P

rvi do sada poznati spomen Bosne nalazi se u djelu bizantinskog cara Konstantina Porfirogeneta »De administrando imperio« iz 10. stoljeća. U njemu se kao političko teritorijalne formacije na tlu današnje BiH spominju Bosna s gradovima Desnek u okolici Visokog, Katera Kotorac kod Sarajeva, Hum, Trebinje s Konavljem i dio oblasti Neretvljana.

To je, dakle, vrijeme kada su već relativno visoko razvijeni neki drugi feudalni suvereniteti kao što su Raška, Duklja i Hrvatska.

Najslavniji imenom poznati vladar Bosne je neki knez Stjepan, postavljen od Bodina, kralja Duklje u 11. stoljeću.

U vrijeme bana Borića, polovicom 12. stoljeća, već je prisutan porast ugarskih aspiracija prema Bosni.

Za vladavine bana Kulina (1180-1204) počinje političko-ekonomska stabilizacija i teritorijalno širenje Bosne, njeno trgovačko otvaranje prema Dubrovniku, koji će u tom pogledu igrati vrlo značajnu ulogukroz čitav srednji vijek i vršiti snažan kulturni uticaj na to područje.

U to vrijeme pojavljuje se bogumilstvo i Crkva bosanska, a s tim i prve denuncijacije papskoj kuriji (kralj Vukan papi Inocentu III, 1199 g.), što će dovesti do prvih prijetnji kaznenim ekspedicijama i križarskih ratova, koji će se od tada često sručivati na Bosnu pod izgovorom iskorjenjenja »kuge bosanske« (pestilenza bosignana).

U Bosni pod banovima Matijom, Ninoslavom, Prijezdom i Stjepanom Kotromanom cijelo 13. stoljeće prolazi u znaku političkih oscilacija i unutrašnjih dinastičkih sukoba, mahom izazvanih ugarskim intervencijama. Jedna od najvećih bila je krvava ofenziva hercega Kolomana (1235-1237) u kojoj su, pod izgovorom očišćenja od bogumilske hereze, osvojeni u jurišu čitava Bosna i Hum. Međutim, samo nakratko, jer to nije žnačajnije utjecalo na političku samostalnost Bosne ni na dalji razvoj i profiliranje Crkve bosanske u njenom narodnom antipapinskom usmjerenju. S banom Stjepanom II Kotromanićem (1322-1353) u Bosni se

stvara osnova za svestrani napredak, koji doživljava kulminaciju u vrijeme vladara Tvrtka I Kotromanića. Tada Bosna dostiže vrhunac političke snage i teritorijalne veličine, prostirući se od Jadranskog mora (na dugom potezu od Kotora do Biograda na moru, sa otocima Korčulom, Bračem i Hvarom) do Save i Drine, a Tvrtko postaje prvi južnoslavenski vladar sa titulom u čijoj se simbolici očituju pretenzije nadilaženja političkog i etničkog partikularizma (1353-1377; ban, 1377-1391: kralj).

Bosna u 14. stoljeću je scena brojnih dinamičnih procesa te važnih događaja, i plodonosnih i protivrječnih, koji karakteriziraju svako razdoblje naglog razvoja života u svim sferama. U ovom razdoblju grade se brojni utvrđeni gradovi i vladarski dvorci, pojačavaju se veze sa evropskim dvorovima. Intenziviraju se neke privredne grane, npr. rudarstvo i trgovina, u kojoj su i dalje najvažniji partneri Dubrovčani. Razvijaju se zanati, niču nova naselja, trgovačke kolonije, trgovišta itd.

Među dubrovačkim kolonijama i domaćim otvorenim naseljima poznati su: Fojnica, Olovo, Podvisoci, Srebrenica, Foča, Prača, Podborač i mnogi drugi. Veze sa svijetom se pojačavaju, a ogledaju se, između ostalog, i u tome što sve veći broj domaćih ljudi počinje odlaziti na izučavanje različitih zanata u razvijene gradove-Dubrovnik, Zadar, Split.

U kovaonicama Bosna kuje svoj vlastiti novac, a po nalazima i nekim opisima nakita, odjeće pribora i predmeta za svakodnevnu upotrebu može se vidjeti Dinar a´ Peffigie du ban Stjepan II Kotromanić (1314-1353) Dinar a´ Peffigie du roi Stjepan Tvrtko (1353-1381)

da se u dvorovima i velikim gradovima ne živi nimalo manje otmjenim i luksuznim načinom života od onoga po suvremenim evropskim dvorovima.

Umjetnost stećaka već je daleko odmakla na putu rafiniranja izraza, koji će kulminirati u 15. stoljeću. Ustanove Crkve bosanske već su ne samo u duhovnoj sferi, nego i u državnim poslovima veoma utjecajan, nezamjenljiv autoritet, usprkos pojačanom i istovremenom djelovanju institucija pravoslavne i katoličke crkve. No, u krilu ovog općeg procvata počeo se, krajem 14. stoljeća, nakon Tvrtkove smrti, naglo razvijati jedan maligni proces razdora i borbe za prestiž, u kojem se oblikuje profil moćnog feudalca-oblasnog gospodara, kakvi su bili Hrvoje Vukčić-Kosača u Donjim Krajima, Sandelj HranićKosača u Humu, Pavao Raduinović u Podrinju itd. Politčku situaciju u bosanskom kraljevstvu nakon Tvrtkove smrti i u prvim decenijama 15. stoljeća obilježavaju borbe za krunu, sve ozbiljniji i češći upadi Turaka i anarhično djelovanje oblasnih gospodara, koji praktično vladaju samo na svom području.

Ovo stanje karakteriziraju brze smjene na vladarskoj stolici u Bosni; za samo trideset godina, od 139l. do 1421., na njoj sjede Stjepan Dabiša, Jelena, Stjepan Ostoja, Tvrtko II, ponovo Stjepan Ostoja te Stjepan Ostojić.

Evropu zahvata sve veći strah od prodora Turaka. Rim pojačava katoličku ofenzivu u Bosni, obećavajući zauzvrat organiziranje odbrane od turske najezde. Osiljeni oblasni gospodari ne biraju sredstva u međusobnim obračuuima i težnji da se sasvim otrgnu od kraljevske vlasti, paktiraju sa Turcima koji vječito koriste njihovo rivalstvo i uspijevaju se učvrstiti u nekim gradovima u istočnim oblastima zemlje i čak nametnuti kralju obavezu plaćanja danka.

Od godine 1415, kad su Turci u velikoj bici kod Doboja porazili ugarsku vojsku, njihov uticaj na unutrašnje političke prilike u Bosni sve je veći i direktniji. (nastavak u idućem broju)

BOŠNJAK

10

Naši

običaji

HEDIJA - poklon i darovi Koji sve predmeti mogu biti darovi, zavisi od toga kome se daju i kojim povodom. Nekako je uobičajeno, da hedija nije previše skupa, jer to može izgledati kao da poklonom želimo nekoga zadužiti. Uvijek treba voditi računa o spolu, starosti i odnosu do onoga kome želimo da nešto poklonimo. Poklon treba da je skromniji ako se radi o nekim manje važnim događajima ili događajima koji se češće pojavljuju, kao što je

Rođendan, godišnjica braka ili nekimanje važan događaj. Za izuzetne događaje poklon treba da je vrijedniji, kao što je: vjenčanje, hatma, sunetluk, rođenje prvog dijeteta. Nabrojaćemo nekoliko stvari, koje mogu biti poklon, kao što su: knjige, cvijeće, sahat, kozmetički preparati, igračke, umjetničke slike, pribor za brijanje, neki odjevni predmeti i slično. Nije prikladno poklanjati rublje,

predmete za intimnu toaletu, jako skupe predmete. Ove predmete može da pokloni muž ženi ili obratno. Poklon se predaje odmah po dolasku u kuću i to lično onome kome je namijenjen. Poklon se predaje uz nekoliko riječi kojima se izražava dobra želja i zadovoljstvo da nekoga daruješ. Lijepo je ako znamo šta će obradovati odnosno koji poklon će obradovati onoga kome ga uručujemo. Osoba koja primi poklon paket otvori i zahvali se za lijepo odabrani poklon. Buket cvijeća treba da je sastavljen od neparnog broja cvjetova iste boje, zamotan u tanki bijeli papir ili celofan.

Husein S. Kustura

Pogled na obalu sa Bosnom i Islamom počinje se povezivati. Dosada bilo pojedinačnih druženja u stilu kako se je ko snašao. Primjer su bile Jesenice, Koper, Postojna...Omladina Kopra je jedna od aktivnijih. Zadnja njihova akcija je bila doček gostiju iz KraDruženje u Kopru nja i ugodno tariji ljudi vole ponoviti onu reče- druženje. Jasno da veselja nije nedonicu kako svijet ostaje na mladima. stajalo. Pravo bosansko sijelo kroz Poslije dugog, možda i predugog vre- upoznavanje, obojeno šalama, šetnjom, mena bošnjačka omladina u Sloveniji fudbalom (rezultat: jedna ekipa je opet se budi iz svog »zimskog sna«. izgubila, druga pobijedila) i drugim Istina, bilo je više pokušaja, al' pošto je stvarima koje mladi vole, prošao je dan u slozi snaga, pojedinačno se nije mo- kao tren okom. Koliko je omladina glo dosta učiniti. Lijep haber, za sve uživala dovoljno kazuje želja da se mlade Bošnjake i Bošnjakinje koji žele organizuje sličan doček u Kranju.To je nešto učiniti za sebe i za svoj narod, već tek početak, moglo se čuti u razgovoje pred vratima. Bošnjačka omladina u rima. Zaželimo im puno uspjeha u Sloveniji, koja ima bilo kakvu vezu njihovim nastojanjima.

Sanel Fejzić

S

Stari most u Mostaru

Novi Stari most u Mostaru Nedavno su klesari isklesali prvi kameni blok koji će biti ugrađen u novi, čuveni Stari most u Mostaru. Blok su isklesali u istem kamenolmu u kojem su prije više od pola stoljeća izklesali dijelove za orginalni most, koji je na popisu Unesca.

Novi most će biti sagrađen po prvobitnom nacrtu. Cijena izgradnje iznosi 15,5 milijona dolara. Četiri milijona dolara donirali su Italija, Nizozemska i Turska. Ostalo je namaknuto iz ugodnih kredita Svjetske banke. Država iz koje su oni, koji su najviše pomagali srušiti historijski most, tj. Hrvatska, je donirala samo deset tisuća dolara. f.g.

BOŠNJAK

11

Zanimljivosti prvih stoljeća islama

Kad je knjiga na lomači...

PAPIR - KNJIGE - KNJIŽNICE - KNJIŽARE ad se spomene jedna od gore navedenih riječi u naslovu, mnogi i nehotice pomisle, da su to riječi iz novijeg vremena i da su to novije institucije. Malo današnjih ljudi zna da su temelj evropskoj civilizaciji postavili zarobljeni Kinezi u osmom stoljeću, kad su Arapima izdali tajnu proizvodnje papira. Odmah poslije toga, prvo u samom Bagdadu a poslije i po cijelom islamskom civilizacijskom prostoru, otvaraju se radionice za proizvodnju papira. Ta umjetnost se preko Španije prenosi u Francusku a preko muslimanske Sicilije u Italiju i ostale dijelove Evrope.

Papir se pridobivao iz kaše dobivene iz pamučnih i lanenih krpa te krpa iz konoplje. Stiskanjem te mase, natopljene sa mnogo vode u koritima, dobivala se bijela vlaknasta masa koju su ulivali u drvene kalupe pokrivene sitom.

Prirodnim sušenjem pridobivao se ručno izrađeni papir koji je i danas jako cijenjen za izradu umjetničkih djela i za posebne namjene.

Masovnija proizvodnja papira omogućila je stvaranje posebnih gradskih dijelova u kojima su se obavljale sve one obrti vezane za papir i knjigu pa i same knjižare koje su u svom sklopu obavezno imale i prostorije za prepisivače. Vrijednost prepisa odnosno knjige bila je odvisna ne samo od vrijednosti sadržaja nego i od kvalitete papira, ljepote slova i upotrebljenih boja (zlatih listića), ukrasa i crteža, od umijeća knjigovezca. Posao prepisivača u muslimanskom svijetu su obavljale i žene i pisci ako su bili vješti tom zanatu.

U tom svijetu su postojali i "izdavači" stručnjaci, ko ji su obilazili gradove i tražili zanimljiva djela i izvođače za nova izdanja a bavili su se i prodajom vrijednih knjiga bogatim ljubiteljima trećinu stanovnika Bagdada pretstavljali obrazovani i učeni ljudi. U gradovima se otvaraju javne knjižnice koje u

K

Svom fundusu imaju stotine tisuća knjiga a među njima je najbogatija bila kairska knjižnica sa fundusom od preko milijon knjiga.

Kairska knjižnica je imala četrdeset čitaonica dok je katalog knjiga u čitaonici u Kordobi tvorilo četrdeset i četiri sveska. Knjige su bile složene jedna na drugu u zatvorenim ormarima a popisi shranjenih djela su bili nalijepljeni na vratima ormara ili na polici.

Knjižnice su bile smještene u raskošnim palačama i podijeljene na odjele za pojedina područja znanosti i kulture.

Kod izbora knjiga čitaoci su upotrebljavali kataloge u kojima je bilo navedeno šta knjiga opisuje i gdje se nalazi.

Knjige su se mogle i posuđivati.

Dovoljno je bilo navesti svo je ime i adresu. Mnogi pojedinci, među njima i veliki broj žena, posjedovao je i vlastite, bogate knjižnice.

Tada u trinajstom stoljeću dolazi do sumraka islamske kulture. Javljaju se pokreti vjerskih fanatika pod čijim pritiskom pojedine vlasti naređuju

Racunar Put kroz lakši život je sa puno znanja i što manje fizičkog rada a bez računara danas, a pogotovo sutra jednostavno neće moći da ide.

R

azvoj tehnologije ide munjevitom brzinom. Jučer smo slušali muziku preko kaseta neki čak preko velikih i malih ploča, danas slušamo preko CD, sutra će mo preko DVD. Dnevno nam stižu u poštanska sandučad različiti prospekti, gdje nam nude »vruće i najbolje« ponude za računar. Svaka razumna osoba složit će se sa izjavom kako je danas ama baš u svakoj kući potreban računar tj.(kompiuter).

Ukoliko ga nejmaju djeca koja idu u osnovnu školu onda je to skoro obavezno.

Posebno ako se uzme činjenica da se sa 1,5 prosječnom slovenskom platom može kupiti vrlo dobar i vrlo jak računar. Šta je PC tj. Računar?

Možda bi bilo bolje kada bi se upitali šta sve ide uz riječ računar tj. PC (personal computer).

Računar je sastavljen iz četiri dijela: Ulazna jedinica (tastatura, miš, skener, jostick...)

Izlazna jedinica (monitor, štampač, projektor...)

Memorijska jedinica (radna memorija, tvrdi disk...)

Programska oprema (operacijski sistem (Win 95/98/2000), software (Word, Excel, Corel...))

Kada kupujete...

Kada kupujete računar morate paziti na sve.

Posebno je važno šta i koliko čega ima.

Glavne stvari su procesor, RAM i tvrdi disk. Naravno i druge stvari su važne kao što je monitor, grafična kartica i sl.

PROCESOR

spaljivanje knjiga, posebno filozofskih. Mongoli zadaju najstrašniji udarac toj civilizaciji. Godine 1258 su osvojili Bagdad, pogubili 24.000 učenjaka i u rijeku pobacali knjige iz knjižnice i ostalo spalili.

Kad je knjiga na lomači onda gori ono što je najljepše u duši čovjeka, gori njegova slobodna stvaralačka misao.

A. Mehmedić

Procesor ili CPU (central proces unit) je srce računara. Od njega zavisi kako vam je brz računar. Na tržištu su najpoznatiji Intel, Celeron i AMD. Do sada je bilo pravilo da su Inteli bolji i za malenkost brži, zato je Celeron dosta jeftiniji. Sada se slika mijenja. Celeron dolazi u vodstvo unatoč nižoj cijeni. Ništa puno slabiji nije ni AMD procesor. Kupite li Celeron ili Intel bi će vam isto jer samo zahtjevniji korisnici razmišljaju Celeron ili Intel.

Ako sada kupujete računar pogrešno bi bilo (nastavak na strani 12)

BOŠNJAK BOŠNJAK

12 kupiti procesor koji je manji od 500 Mhz. Sada je i 300 MHz dosta za školu al' kroz godinu bi će premalo. Zato bolje sada dati kojeg »Prešerna« više jer će te dobiti gotovo 2x jači računar. Uz procesor ide i matična ploča. Prilikom kupovanja prvog računara dobivate srednju kvalitetu.

RAM Drugi važan dio u računaru je RAM. Rami su mali čipovi za koje bi mogli reći da su mozak računara. Imamo dvije vrste. DIMM (168 pin) i SIMM (82 pin). Više manje srest će te DIMM. Što više, to jači je vaš računar.

Kad budete kupovali računar pazite da bar ima 64. To će vam za početak biti više nego dovoljno. Ukoliko imate »višak para« onda uzmite 128 RAMi. TVRDI DISK

uzeti? Bilo koju! Vaš računar može još imati sledeće dijelove: zvučnu karticu, grafičnu karticu, TV tuner, radio karticu, modem.

ZVUČNA KARTICA Dio računara koji omogućava zvuk. Bez nje vaš računar je nijem. Na tržištu je malo more. Kada budete kupovali dobi će te srednju kvalitetu. Posle prema potrebama kupujete jače. Ne zaboravite zvučnike i eventualno mikrofon.

MONITOR Monitor je ekran koji prikazuje ono što mi radimo na računaru. Trenutno na tržištu imamo, EGA, VGA i Super VGA, koji su od 14 palčnega do 21. Ukoliko imate 17 ili čak 19 palčni onda je to super. Dovoljan je i 15 palčni. 21 imaju ljudi sa većim potrebama veličini monitorima i kvaliteti prikaza (npr. arhitetki).

Tvrdi disk ili HARD DISK (HDD) je dio kompiutera na kojeg se sve što napišete, nacrtate, odpjevate, snimi.To su kao sobe u kući. Što veće sobe u njih možete više staviti. Na tržištu imamo IDE, EIDE i SCSI. Najbolji su SCSI koji su ujedno i najskuplji. Običan smrtnik koristi EIDE. Preporujčujemo da je vaš disk veličine oko 10 GB (giga bajtov). Šta je bajt (byte), kilo bajt, mega bajt i, giga bajt? Jedan bajt je jednan znak ili slovo ili broj. Kilobajt je 1000 znakova. Mega je milion a giga je milijarda.

TV TUNER pretovri vaš računar u TV. Za oko 20.000 SIT dobi će te TV. Radio kartica pomogne da vaš računar postane i radio.

DISKETA

CD-ROM

Tako npr. disketa je veličine oko 1,44 MB što je jednako 1.440.000 bajti. Prosto kazano na jednu disketu može stati 1.440.000 znakova (npr. slova ili brojeva).

Puno? Ako pišete pismo da, al' ovako i nije!

Slično disketniku CD-ROM je dio računara u kojeg stavljamo CD-eje.

Mogu oni sa muzikom što idu u CD PLAYER (linija) ili kompituerski CD-eji.

Imamo različitih brzina: 16x, 24x, 32x, 36x, 40 putna brzina itd.

Brzina znači kolika količina podataka prođe u jednoj sekundi. Tako npr. 32x brzina znači da u jednom sekundu prenese CD-ROM oko 4,8 MB/s ili 4.800.000 slova na sekundu.

U disketnik idu diskete, u CD-ROM idu CD-eji. Na jedan CD ide 650 MB podataka na neke i više.

ZIP DISKETA Novi generacija disketa je ZIP disketa na koju ide 100 MB. Prednost je njena dosta veća kapaciteta, slaba stran je da morate imati ZIP jedinicu u koju će te staviti i svako kome odnesete tu zip disketu (npr. prijatelj, preduzeće, škola...) mora imati ZIP disketnik.

MIŠKA Sa njom klikate. Može i bez nje al' bolje ne jer će te u jednom danu oboljeti od živaca.

Kojeg uzeti? Nešto srednje. Ako želite dobro uzmite Logitech.

GRAFIČNA KARTICA Namijenja je za prikazivanje slike na monitoru. Vrlo je važno koliko MB memorije ima. Vrlo dobra ima 32MB RAMa. TV TUNER i RADIO KARTICA

DVD Slično CD-ROM, postoji i DVD. Moglo bi se reći da je to nova generacija. Mašina koja će zamijeniti CD-ROM i vaše skupe VHS kasete. Na jedan DVD ide oko 4.3 GB i više podataka. Više o DVD drugom prilikom.

obavezna (ukoliko kupujete nov PC, modem dolazio kao dio računara). Ukoliko ga nema, mislim da 5.000 SIT neće puno uzdrmati vaše finacijsko stanje. Imamo od 28.8, 33.6 i 56kb brzinu. Preporučujemo modem sa brzinom od 56kb.

O internetu, modemima. ISDN i sličnim stvarim bi će u narednim brojevima Bošnjaka.

SKENER To je neke vrste »fotokopirni stroj« samo što umjesto da izađe na papir ono izađe na monitor i ostane u računaru.Naravno, može se natisnuti i na papir.

PRINTER ili ŠTAMPAČ Ovo morate imati. Bilo što da napišete ili nacrtate nemate baš neke koristi ako nemožete ispisati na list. Istina možete napisati, snimiti na disketu i isprintati u preduzeću, školi isl. al' to se radi samo u sili.

Na tržištu su 2 vrste pritnera: inkjet i laser.

Ukoliko ga koristite kod kuće onda uzimite inkjet. Ukoliko je to za preduzeće i imate veće potrebe po pisanju na list uzmite laserski (sa mrežnom karticom može ga više kancelarija koristiti). Zbog cijene (od 100.000 SIT naprijed) laserski se vrlo malo koriste u kući.

I šta da sad kupi?

To je jedan dio o tome šta ima u računaru, šta sve ide uz njega i šta bi sve moglo ići. Tu možete dodati kamere, satelitske anetene, linije...Jednostavno da vas glava zaboli.

Zaključak bi bio sledeći.

Kupiti računar za oko 180.000 SIT i neka ima sledeće: Celeron ili Pentium ili AMD 500 Mhz ili više, 64 RAM ili više, HDD sa oko 10 GB, Grafična kartica Zvučna+zvučnici+mikrofon CD-enota Modem Disketnik (1,44) Monitor Štampač Mala napomena; štampač nikad nije dio računara zato onih 180.000 SIT ne broje štampač.

Put kroz lahči život je sa puno znanja i što manje fizičkog rada a bez računara danas a još manje sutra jednostavno neće ići.

MODEM TASTATURA Bez nje ne ide. Valja negdje kucati. Koju

Želite Internet? Onda obavezno morate imati modem. Stvar je vrlo korisna, skoro

Sanel Fejzić F.G.

BOŠNJAK

13

Reportaža

Bosno moja poharana…

V

rijeme nesvakidašnje. Pada ili bolje rečeno lije dosadna hladna jesenjska kiša. Ponovni susret sa Bosnom i Bosancima. Poslije nekoliko preveženih kilometara na autocesti poznatoj pod imenom cesta »Bratstva i jedinstva« na radiu se čuje poznata folk muzika. Čovjek bi pomislio da je negdje na vašaru. Kod pažljivijeg slušanja može se zaključiti da pojedine radio stanice vrte samo svoju folk muziku, neke stanice ubace nešto i iz drugog entiteta itd.svakakvih - li, dragi bože, pjevača…

Već kod prelaska granice na Savi, dolazi se do kobojagi neke carine. Sam susret sa policijom i pogled na njihovu uniformu govori da je Bosna država koja ne poznaje nikakve zakone ili bolje rečeno poznaje samo nacionalističku politiku. Zašto nacionalističku? Pa kad se bolje pogleda i carina i policija, nose se oznake koje nemaju nikakve veze sa Bosnom kao državom ili Federacijom Bosne i Hercegovine kao nekim po Daytonu, priznatim entitetom. Oznake su još uvijek, oznake neke neostvarene države »Herceg-Bosne« koja još kod tamošnjih Hrvata visoko i duboko živi u njima. Pitanje je da li će se te ideje ikada i odreći isto kao i Srbi svojih ideja. Na graničnom prijelazu se nigdje ne vidi ni zastava države Bosne i Hercegovine koju su joj nametnuli ljudi koji imaju protektorat nad državom. Važno je da se vidi zastava neostvarene hrvatske države na bosanskim prostorima.

razne kasete sa srpskim pjevačima, poneki već prodaju i kasete od pjevača iz Federacije. Uglavnom je ta roba falsifikat odnosno presnimavana i jeftina za prolaznike. Naravno, poneko nešto i gradi kao što su recimo skladišta građevinskog i drugog materiala. Posebno su vidljivi odpadki pored ceste a i takođe »autoodpadi« gdje se nalaze islužena njemačka auta.

Ekologija je u Bosni riječ nepoznatog sadržaja. Isto tako je otvoren veliki broj prodavnica koje nude robu veoma sumljive kvalitete. Poslije nekoliko prevezenih kilometara dolazi se do najveće buvlje pijace na Balkanu.

Navali narode i nema šta nema!

Navalio narod 'ko da se dijeli džaba.

Nema koga nema i nema šta nema. I tu se prodaje roba sumljive kvalitete.

Zapravo sva roba je skoro po prvoj upotrebi neupotrebljiva. Može se ponešto naći i da je da valja, međutim… Jedni imaju parkirališta i naplaćuju nekakvu parkirninu što je postala moda u Bosni odmah poslije završetka srpske agresije. Sve što se vidi su improvizirane barake sklepane od raznih dasaka, a na njima obješena roba iz Turske, Mađarske, Rumunije, Bugarske itd. Prostitucija cveti, a većina na svakom koraku moljaka za kakvu marku. Poneki računaju da će to da traje dugo pa su počeli i da zidaju prave trgovine. Po riječima odgovornih za tu zonu bilo je pokušaja da se ta pijaca ili ukine ili na neki način legalizira, međutim do sada je ostalo samo na pokušajima.

Arizona, pravi raj…

Tuzla jednu kozu muzla!

Poslije carinskih formalnosti, put vodi ka »Arizoni«, poznatoj pijaci između dva entiteta (naziv entitet neki niti ne izgovaraju) gdje se zaista vidi sav jad, bijeda i nemoć države. Već kod prelaska preko teritorije koju Srbi smatraju da je samo njihova, može se vidjeti život tamošnjih ljudi. Pored ceste na svakih kilometar i sa jedne i sa druge strane nalaze se improvizirani štandovi koji većinom nude samo

Dalje put vodi cestom prema Tuzli. Na dijelu koji je pod ingerencijom Federacije je vidjeti da se bolje živi.

Niklo je mnogo novih kuća. Ponekud se otvaraju i sitna preduzeća. Najvidljivije je, da se na svakom koraku nalaze moderne benzinske pumpe.

Zanimljivo je, da se ponekud nalaze i tri pumpe jedna do druge. Očigledno se je gradilo na crno i bez potrebnih

građevinskih dozvola. Kada bi sve bilo lijepo kao što su pumpe…?! Tuzla. Na pojedinim objektima su još vidljivi tragovi srpskog divljanja, ali i to se obnavlja. U razgovoru sa ljudima koji su preživjeli rat u Tuzli, da se zaključiti da je riječ »divljanje« jako blaga, zapravo da ne postoji riječ s kojom se to da kazati. Sa obližnje planine Majevica, koju su Srbi imali pod svojom kontrolom su mogli birati ciljeve na kojima bi se iživljavali. Neke su i pogađali a neke nisu. Vjerovatno su računali, da će poslije svega to njihovo biti.

Malo morgen.

Sarajevo, heroj grad!

Cesta koja od Tuzle preko Živinica, Kladnja i Olova vodi ka Sarajevu je s obzirom na situaciju u dosta dobrom stanju. Za nepuna dva sata vožnje stiže se u Sarajevo. Mnogo toga je bilo napisano o Sarajevu, o Sarajkama i Sarajlijama. Sigurno je međutim samo jedno. Koliko god se pisalo i koliko god će se pisati bit će premalo da se napišu sve ratne strahote koje su tamošnji ljudi preživljavali. I u Sarajevu se još najviše vide ostaci rata. Dosta toga se je obnovilo, međutim ono najvažnije se ne obnavlja.

Mnogo ljudi je naezaposlenih, fabrike ne rade, nešto malo radi Tvornica automobila u Vogošći koja sastavlja češke škode i skoro da je to sve.

Tvornice su strašno devastirane.

Ono što se nije moglo ukrasti i odnijeti, a to su zidovi, je porušeno. Bez obzira na sve što su preživjeli, na tim ljudima nije vidjeti nikakve mržnje prema drugim ljudima.

Još uvijek primaju u goste svakog stranca koji im dolazi u posjetu bilo zbog biznisa ili kao turisti, još uvijek imaju onu svoju značajnu gostoprimljivost po kojoj su poznati i u svijetu, gostoprimljivost koju su posebno pronijele XIV zimske olimpijske igre.

Emin Kallim

BOŠNJAK

14 Poštovani čitaoče !

S

poznanje o tome da ovako savršen mehanizam - čovjek - je izučavan i izučava se od strane naučnika sa raznih područja praktično svakodnevno, iz minute u minutu, trebalo bi biti inicijator i nama običnim ljudima da što više naučimo o sebi. Ne tako rijetko sam bio svjedokom pogrešnog shvatanja i interpretiranja npr. uloge; funkcioniranja; položaja pojedinih organa - liječenja nekakvom nadrimedicinom i sl. To je svakako pokazatelj koliko nam je malo stalo do nas samih, kako smo nemarni do sebe, do nauke, do razvoja, pa i do Božijih propisa. U svakom slučaju, ništa novo ne nudimo što se ne može naći na stotinu drugih mjesta (časopisi, knjige, elektronski mediji i sl.) ali osobno ću smatrati uspjehom, ukoliko se probudi interesovanje za ovim o čemu ću pisati i ako počnemo tražiti odgovore na pitanja koja zasigurno često nam kolaju po glavama. Posao koji je pred nama je ogroman i zahtijevaće puno rada, strpljenja ali i prostora u »Bošnjaku« zbog čega ću pokušati biti izvoran, sažet i aktualan. Dobrodošli.

Emir Čolić, dr.med.

Ukratko o potpornom / lokomotornom sistemu (nastavak iz prošlog broja) U prošlom broju »Bošnjaka« je navedeno nekoliko osnovnih uvodnih pojmova o holesterolu i njegovoj ulozi u tijelu. Međutim, da bi bio jasan mehanizam njegove povezanosti sa nastankom ateroskleroze spomenuti ću još jednom »fluidnost ćelijske membrane«. U detaljnije objašnjavanje ovog pojma, zbog same zamršenosti mehanizama koji se uključuju za očuvanje fluidnosti te zbog skučenosti prostora koji mi je na volju, neću se upuštati. Zato iznosim samo

par kratkih objašnjenja. Od fluidnosti ili protočnosti gradivnih jedinica (fosfolipida i bjelančevina) membrane ovisi njena enzimska i transportna uloga. Ako je holesterola previše, fluidnost se smanji i membrana postane više kruta prema vani(1).

Do povećane količine holesterola HIPERHOLESTEROLEMIJE, bi moglo doći i u slučaju blokade aktivnosti LDL (nisko zasićeni lipoproteini od engl. Low Density Lipoprotein) receptora (ciljna osjetljiva mjesta, slob.prij.), naročito u jetri(2).

Ovi receptori poput kontrolora uravnavaju optimalnu koncentraciju holesterola u ćeliji. Ako je npr. povećana količina holesterola, broj receptora se smanji i njegovo preuzimanje iz plazme u ćeliju se zaustavi.

I obrnuto. A u tijelu to izgleda ovako: holesterol iz pojedene hrane, apsorbovan u krv i plazmu, putem njih dođe do ćelija jetre. Kada ga je tamo dovoljno aktivnost LDL-receptora se smanji. Naravno da se posljedično njegova količina poveća u serumu. Ne zaboravimo da je u našem tijelu bezbroj sigurnosnih mehanizama. Jedan od njih je: ukoliko s hranom ne unesemo dovoljno holesterola, ćelije jetre će ga sintetizirati (izgraditi, slob.prij.).

Sada bi mogli postaviti sasvim logično pitanje: Čemu onda sav moj trud i dijete?

Odgovor je zaista jednostavan: samo i dalje pazite na nivo holesterola. Jetra će pravovremeno zaustaviti sintezu kada nivo holesterola bude zadostan potrebama. (nastavak u idućem broju)

da mediastinum ispunjavaju slijedeći organi:jednjak (oesophagus),dušnik (trachea), aorta (najveća krvna žila odvodnica) a dolje i lijevo srce (cor). Ovo su najveći ali ne i jedini organi u prsnom košu. Spomenuću i još neke: thimus (prisutan kod djece, poslije isčezne), limfni čvorovi...

Odgovor na pismo naše čitateljice Poštovana!

Par riječi o prsnom košu

P

rsni koš je smješten između vrata i trbuha.Ovo su anatomske cjeline koje zbog lakšeg objašnjavanja i sporazumijevanja tretiramo odvojeno.

Jednostavno je reći: boli me u prsnom košu, zar ne? A da bi preciznije objasnili šta to boli, moramo poznavati bar osnove anatomije. Rekli smo prije da sigurnu zaštitu organima u unutrašnjosti čini lokomotorni aparat. Prsni koš izgrađuju kosti: sasvim gore ključnjače (claviculae) pozadi prsna kičma (vertebra thoracica) od koje se prema desno-lijevo i naprijed protežu rebra (costae) a sasvim sprijeda je prsna kost (sternum). Sasvim straga na prsni koš su prislonjene lopatice, plećke (scapulae) za koje se pričvršćuje gornji ud ruka. O tome ćemo govoriti kao o posebnom anatomskom entitetu. Kosti prsnog koša povezane su u različite spojeve pomoću hrskavičnog tkiva, a sam prsni koš dobije oblik lijevka sa manjim otvorom okrenutim prema gore, većim prema dolje.

Manji je zatvoren tj. ispunjen sa vratnim organima, veći sa najvećim disajnim mišićem dijafragmom. Kostur prsnog koša tapeciran je različitim mišićima, a sve je to izvana pokriveno potkožnim tkivom i kožom. Najprostorniji organ u unutrašnjosti prsnog koša su pluća. Imaju dva krila između kojih je prostor imenovan, središnji tj. mediastinum. Takođe sam mediastinum se dalje dijeli u prividne prostore. Na ovom mjestu će biti sasvim dovoljno ako kažemo

Od kako sam dobio Vaše pismo pokušavam naći rješenje koje bi Vam najviše odgovaralo. Osobno Vam ne bih bio od velike pomoći, te je to između ostalog najveći razlog da nismo u direktnoj vezi. Mislim da su autoriteti za pitanja Islama, prof. Ferhat Šeta i ef.

Vahid Brdar (obojica iz Ljubljane) daleko kompetentniji od mene. Do njih možete jednostavno doći. Naime, ono što bih Vam ja mogao savjetovati u vezi sa njegom bolesnog ili utjecajem islama na medicinu, bilo bi samo moje osobno mišljenje a ne argumentirani, dokazima iz literature potkrijepljeni fakti koji su Vam itekako potrebni za rad na diplomi. Osobno, pozdravljam Vašu želju da se naučnim radom dotaknete ovako interesantne teme. Sa velikom sigurnošću tvrdim da ćete požnjeti veliki uspjeh, sa radom tako interesantnog naziva. Biće to rad interesantan za šire čitateljstvo.

Hvala na pohvalama rubrici i sretno.

U

želji da obogatimo naše novine, odlučili smo se uvesti novu rubriku »savjeti našega ljekara«. Na ovome mjestu moći ćete pročitati edukativne tekstove o građi ljudskoga tijela, ulozi pojedinih organa, bolestima i sl.

Osim toga, pozivamo vas da i sami učestvujete u oblikovanju rubrike. Šaljite nam prijedloge, imenujte teme o kojima bi voljeli nešto saznati, ali i direktno pitajte. Za svako vaše pitanje, upućeno nam putem obične ili elektronske pošte, uz pomoć našega ljekara, pokušati ćemo pronaći odgovor. U nadi da smo vašu pozornost privukli i ovom rubrikom, srdačno vas pozdravljamo.

Redakcija

BOŠNJAK

15

VEGETERIJANSTVO

Piše: Arut

Suk

A

merička akademija znanosti je 1983 godine objavila, samo jedan razlog zbog čega je meso skupo. Prema da bi ljudi trebali da jedu manje mesa, a više povrća, pa podacima kmetijskog inštituta Slovenije, 1993 godine bi tako spriječili pojavu čestih vrsta raka. Čovjekovoj troškovi proizvodnje za jedan kilogram pitanog goveda anatomiji, zubima, čeljustima i probavnom traktu, više iznose 220 sit., a za proizvodnju poljskih artikala i mlijeka odgovara bezmesna hrana. Američko društvo dietetika troškovi su bili neuporedivo manji. Troškovi su iznosili recimo za kg pšenice otkriva, da se je kroz svu historiju 26 sit., za kukuruz 25 čovječanstva, većina ljudi prehranjiMESOJEDI RASTLINOJEDI ČOVJEK sit., krompir 18 sit., za vala sa vegetarijanskom hranom. mlijeko 40 sit., što je u Veliki dio svijeta i danas se hrani Ima kremplje Nema kremplje Nema kremplje prosjeku sedam puta vegetarijanskom hranom. Čak i u Znoji se kroz milion Znoji se kroz milion manje nego proizvonajrazvijenijim industrijskim ze- Nema kožne pore kožnih pora kožnih pora dnja mesa. Kakve su mljama mesna prehrana se je raširila Nema oštrih strukturne osobine prije manje od 100 godina. Švedski Imaju oštre zube Nema oštrih prednjih zuba prednjih zuba mesojedih životinja, znanstvenik Karl von Linne kaže: rastlinojedih životinja “Ako vanjsko i unutrašnje ustrojstvo Male žlijezde Dobro razvijene Dobro razvijene i osobine čovjeka vidi čovjeka usporedimo sa tjelesnim slinavke žlij. Slinavke žlij. Slinavke tabelu. ustrojstvom životinja, vidjećemo da Bazična slina puno Bazična slina puno je ljudska hrana voće i povrće, znači Kisela slina bez Ovaj pregled nam encima ptialina ptialina ptialina prirodna hrana.” Mliječni proipokazuje, da mesojeImaju ravne zvodi, žitarice, voće i povrće su jako Nemaju kutnjaka Imaju ravne dci imaju mnogo kraći kutnjake za mljev. kutnjake za mljev. probavni trakt, tako da bogati beljakovinama. U siru, za mljevenje arašidima i leči je naprimjer više Puno klorovodiŽeludačna kiselina Želudačna kiselina probavljena hrana či beljakovina nego u govedini. kove kiseline prije napusti tijelo. deset puta slabija deset puta slabija Istraživanja u institutu Max Planck u Mesojedci imaju vrlo Njemačkoj su pokazala, da je većina Probavni trakt tri Probavni trakt šest Probavni trakt šest jake klorovodikove povrća, voća, sjemena jezgara i puta duži od tijela puta duži od tijela puta duži od tijela kiseline u želudcu, raznih vrsta žitarica vrlo bogata tako mogu prebaviti beljakovinama i sa svih osam ključnih aminokiselina. I zašto je žilavo meso, mišice i kosti. Rastlinojedci imaju u meso skupo? Za proizvodnju jednog kilograma mesa na dobro potpunosti prilagođene sve elemente u želudcu i organizovanim farmama goveda, potroše 16 kg. žita. To je probavnom traktu, da mogu uživati vegetarijansku hranu. (nastaviće se)

11

Ludi ljudi - lude krave

D

anas ne bi bilo ludih krava, da nije bilo ludih ljudi, koji su prisilili rastlinojedu životinju kravu, da postane mesojeda životinja. Šta sve sadrži kostno brašno kojim se hrane krave, da bi dale što više mesa? Savremena tehnologija vrlo uspješno prerađuje sve odpatke, koji se ne mogu upotrijebiti ni za kakvu drugu svrhu.

Na primjer životinjske otpadke od kostiju, unutrašnjih organa itd.

Takva ishrana životinja, vrlo je opasna za zdravlje ljudi jer ta bolest ludih krava izaziva kod ljudi strašnu bolest (Creutzfeldt-Jakobova bolest). Vjerovatno će neka komisi-

ja Evropske unije zabraniti upotrebu kostnog brašna za ishranu domaćih životinja. Time se neće riješiti problem, jer sve dok se čovjek ne osvijesti, da ne smije mijenjati zakonitosti, koje je priroda propisala, uvijek će se pojavljivati novi problemi. Ovo je još opomena da se čovjek ne smije uplitati u ono što je prirodnim zakonima određeno.

Veliki je grijeh, a velika je i kazna za ovakve prekršaje kao što je rastlinojede životinje prisiliti da postanu mesojede životinje. I kakva je bila kazna za to? Jasno je da su

pridobili nešto više mesa nego da su goveda hranili sa krmom biljnog izvora, ali su za kaznu morali pobacati i kremirati na stotine hiljada krava. Danas još ne možemo sagledati posljedice ovakve ludačke logike. Za razne bolesti, nisu krive lude krave, nego su krivi ludi ljudi.

Husein Kustura Poštovani čitaoci !

Zbog ograničenih financijskih sredstava, tekstovi u »Bošnjaku« nisu lektorirani.

Molimo vas za razumijevanje.

BOŠNJAK BOŠNJAK

16

FORMIRANO UDRUŽENJE BOŠNJAKA PRIVREDNIKA U REPUBLICI SLOVENIJI Pod naslovom šta Bošnjacima u Sloveniji treba, šta hoćemo a šta možemo, održan je skup najeminentnijih Bošnaka iz javnog, vjerskog, kultumog, sportskog, političkog i privrednog života u Republici Sloveniji.

D

vadesetog decembra 2000 god., dvadeset i četvrtog dana Ramazana, održan je skup kojem je prisustvovalo pedesetak najeminentnijh ljudi iz javnog, vjerskog, kulturnog, političkog, sportskog i privrednog života Bošnjaka u Sloveniji. Na inicijativu nekoliko uglednih privrednika Bošnjaka koji žive i rade u R.Sloveniji, sazvan je skup na kojemu su pored tridesetak uglednih privrednika učestvovali i predstavnici bošnjačkih institucija, asocijaja udruženja i klubova registriranih u R. Sloveniji. Pored pomenutih, skupu su prisustvovale i eminentne ličnosti, dr. Hasan Muratović, Ambasador R. BiH u R. Hrvatskoj, prof. Ferhat Šeta Ministar savjetnik u Ambasadi R. BiH u Sloveniji, gospođa Rasema Muhadžić, drugi sekretar u Ambasadi R.BiH u R.Slovenji. Iz kulturnog života spomenimo akademika g. Ismara Mujezinovića, iz vjerskog života ef.

Ibrahima Malanovića, iz sportsokog života prisustvovali su g. Mahmut Kapidžić i g. Sabahudin Vugdalić.

Skup je u imenu organizatora otvorio g. prof. Ferhat Šeta koji je poselamio sve prisutne, te im se istovremeno i zahvalio što su svojim prisustvom uveličali značaj ovoga skupa. Prof. Šeta je rekao, da je cilj ovoga skupa sagledati situaciju, ulogu i položaj Bošnjaka u Republici Sloveniji.

Zato je i radni naziv ovoga skupa bio “Šta Bošnjacima u R.Sloveniji treba, šta hoćemo a šta možemo”!? Nakon otvorene rasprave za riječ su se javljali mnogi prisutni, a između ostalih izdvajamo sledeća izlaganja. U imenu Islamske zajednice Slovenije skupu se obratio ef. Ibrahim Malanović. On je naglasio, da je položaj IZ u Sloveniji na zadovoljavajućem nivou. Islamska zajednica je organizirana u trinajst većih gradova u Sloveniji, posjeduje dvanajest svojih objekata koji su prilagođeni obavljanju vjerskih dužnosti.

Rekao je da se vode aktivnosti oko izgradnje Islamskog centra u Ljubljani, te da su postignuti određeni rezultati na tom projektu. Na kraju ef. Malanović se zahvalio organizatorima ovoga skupa i izrazio potrebu što češćeg druženja i okupljanja Bošnjaka na ovakvom i drugim nivoima. Bošnjački kultumi savez Slovenije je predstavio predsjednik

Hasan Bačić i rekao da, BKS Slovenije djeluje već četri godine, te da je u tom periodu učinio puno na promociji i očuvanju bogate bošnjačke kulture. BKS se identificira sa svojih nekoliko kvalitetno organiziranih kulturnih manifestacija u R.Sloveniji. Između ostalih napomenuo je organizaciju tri retrospektive filmova ugledih bosanskih autora, predstavljanje knjige prof. Mustafe Imamovića »Historija Bošnjaka«. BKS je nedavno krenuo sa izdajanjem lista »BOŠNJAK«, čiji je cilj duhovna i kulturna afirmacija što većeg broja Bošnjaka u Sloveniji.

Kao sve organizacije Bošnjaka u R.Sloveniji tako i BKS ima problema koji ga sputavaju u njegovom radu.

Najveći problem je što nema svojih stalnih prostora koji su od životnog značaja. Pored toga tu su i kadrovski problemi kojima se ni BKS ne može izmaknuti. Na kraju svog izlaganja g.

Bačić je rekao, da se BKS može pohvaliti, da ima vrlo dobre odnose sa određenim institucijama u R. Sloveniji, kao i u R. Bosni i Hercegovini, te pozvao sve da u okvirima svojih mogućnosti pomognu u radu i opstanku BKS-Slovenije.

Skupu se obratio i Ambasador Republike Bosne i Hercegovine u R.Hrvatskoj dr.

Hasan Muratović, zahvalio se na pozivu te rekao nekoliko riječi o organiziranosti Bošnjaka u R. Hrvatskoj.

Bošnjaci u Hrvatskoj su organizirani u Bošnjačku zajednicu koja se financira iz proračuna R.Hrvatske, u okviru koje pored ostalih, djeluje i udruženje privrednika. Isto tako postoji i organizirana Islamska zajednica odnosno islamski centar, društvo Preporod, Stranka Demokratske akcije Hrvatske, te kulturni centar pri Ambasadi Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj.

Mag. Asim Perviz je rekao da u Sloveniji postoji Stranka Demokratske akcije Slovenije koja je registrirana 1991 god. I pored svih problema koji su pratili stranku u proteklom periodu, stranka se ipak pojavila sa listama svojih kandidata na proteklim izborima, za državni parlament R.Slovenije. Sa postignutim rezultatima svakako nije zadovoljan ali je naglasio da treba i dalje raditi na oživljavanju i afirmaciji stranke i uređenju odnosa u stranci. Slabe izborne rezultate

opravdava slabim stanjem unutar stranke u proteklom periodu. Stanje se u stranci mora urediti, u što kraćem vremenskom roku. Da li će to biti moguće, pokazat će predstojeći kongres stranke koji će biti početkom februara 2001 godine. U imenu privrednika, inicijatora ovoga skupa, govorio je g. Kerim Dizdar. Napomenuo je da se je među Bošnjacima privrednicima u Sloveniji pojavila želja i ideja o udruživanju privrednika. Privrednici članovi udruženja bi se sastajali jednom mjesečno na dogovorenom mjestu, gdje bi dogovarali strategiju svojega rada.

Ciljevi ovog udruženja su: organizacija seminara, predavanja i druženja. Predložio je da se formira Inicijativni odbor koji bi pripremio sve potrebno za održavanje osnivačke skupštine udruženja. Prijedlog je dobio punu podršku, te je izabran Inicijativni odbor u sastavu: Hari Kulauzović Kerim Dizdar, Asim Hamidović, Mirsad Bešić, Esad Ajeti, Hasan Bačić, Safet Brčvak, Zahid Babajić, Sabahudin Vugdalić, Ismar Mujezinović. Samim izborom Inicijativnog odbora zvanično je pokrenut postupak za stvaranje udruženja privrednika u R. Sloveniji. Nadamo se da će sa formiranjem ovog udruženja, bošnjački korpus u R.Slovenji, dobiti još jednu mogućnost više za relizaciju svojih ciljeva, u borbi za hemogenizacijom i očuvanjem nacionalne zajednice. Na skupu su se čule i riječi da bi država Bosna i Hercegovina trebala povesti mnogo više računa o Bošnjacima izvan BiH-e, a posebno bi trebala voditi računa o Bošnjacima u R. Sloveniji. To Bosna i Hercegovina može i mora.

Fajik Zukanović

Spoštovani čitaoci!

U prošlom broju našega lista “Bošnjak” je došlo do tehničke greške prilikom unošenja tekstova u časopis.

Naime kod članka pod imenom “Olimpijski duh opet počinje da živi” je prilikom unošenja teksta ispala riječ prijevod kao i ime novinarke. Tekst je napisala novinarka časopisa Delo Mimi Podkrižnik. Izvinjavamo se i čitaocima kao i spomenutoj novinarki.

Redakcija

BOŠNJAK

17

Pisma čitalaca ...naletio sam na vaš poziv!

Es-selamu alejkum ! Čovjek se svaki dan obraduje nečime.

Eto "Bošnjak" je to učinio jedno popodne posle džume namaza. Dok sam čitao one tekstove naletio sam na vaš poziv za saradnju tj. da skupa uradimo još više za islam i Bošnjake u Sloveniji. U želji, da dodamo "Bošnjaku", koji je već sada odličan, još jedan biser vrijednosti vas mahsuz selamim.

Sanel Fejzić Koper

p.p. 1624 na razpolago nasim študentkam in študentom ter po en izvod tudi v kulturnem centru Metelkova Mesto Klub Gromki, kjer sem vaš časopis prvič našla. Želela bi si tudi naslednjih številk. Želim vam še naprej veliko uspehov pri vašem delu in vas lepo pozdravljam, in še enkarat hvala za vašo prijaznost, Jelka Zorn Ljubljana

Otvoreni stupac

Plakat, ne zaboravi Bosnu!

Spoštovano uredništvo, čestitam vam ob izidu časopisa "Bošnjak". V roke mi je prišla druga številka časopisa in z velikim zanimanjem sem ga prebrala. Želela bi vedeti, kje se časopis lahko dobi oz. kupi.

Potrebovala bi več izvodov, da bi ga odnesla še našim študentkam in študentom (delam na Visoki šoli za socialno delo v Ljubljani). Nekaj med njimi jih je iz Bosne, pa tudi druge mislim, da bi to zanimalo. Poleg tega si močno želim imeti plakat, ki je objavljen v vašem časopisu - "Ne zaboravi Bosnu", nalepila bi ga v šoli. Ali morda veste, kje bi si ga lahko priskrbela?

Mislim, da je pomembno narediti prostor pripadnikom in pripadnicam drugih nacionalnih skupin, saj v Sloveniji ne živimo le Slovenci in Slovenke in jaz tudi ne bi želela živeti v takšni državi. Zato sem zelo vesela, da se Bošnjaki organizirate in skrbite za ohranjanje vaše kulture in s tem bogatite ta prostor v katerem vsi skupaj živimo. V naprej se vam zahvaljujem za vaš odgovor in vas vse lepo pozdravljam, Jelka Zorn Ljubljana

Poskrbela bom...

Spoštovani, danes sem v šolo prejela vaše časopise in se vam za to najlepše zahvaljujem. Poskrbela bom, da bodo

Svako svoje ZAŠTO? Ima svoje ZATO! Poštovani čitaoci!

U prošlom broju “Bošnjakla” potkralo nam se je dosta grešaka za koje Vam se unaprijed izvinjavamo i molimo za vaše razumijevanje. Kao što smo naveli na 14. strani tekstovi radi finančnih problema nisu bili lektorirani a korigirana verzija u računalniku nije bila pravilno memorisana i u štampu je otišla “sirova verzija”. Međutim najveću i neoprostivu greškusmo napravili na 3. strani u srednjem stupcu gdje smo pogrešno naveli ime prevodioca knjige “Hiljadu i jedna noć”. Zato se ovim putem iskreno izvinjavamo dr. Esadu Durakoviću, koji je stvarni autor prevoda i dr. Enesu Kariću za pogrešno navedeno i upotrijebljeno njegovo ime.

Na 4. stranici prvog broja smo naveli “Odakle i zašto ime Bošnjak” u kojem smo naveli naše želje odnosno koje ciljeve želimo postignuti sa izdavanjem “Bošnjaka”. Pošto je “Bošnjak” namijenjen svim Bošnjacima u Sloveniji to on donosi i raznovrsne teme pa je i njegov jezik raznovrstan - od onoga kojeg govore “mali” ljudi do onog knjižnog. Pošto nemamo financijskih sredstava, da platimo lektoriranje rezultat su neželjene greške. Što se tiče redoslijeda članaka dužni smo slijediti zahtjeve i želje onih koji naše projekte finančno pomažu i te projekte i njihovu realizaciju dati na prve stranice, jer je to osnovna djelatnost našeg

saveza. Nesmisleno je određivati već u prvim brojevima rubrike, jer to uniformira novine i sužava broj suradnika i tema. U ovoj fazi “Bošnjak” nije ne znanstveni i ne politički list jer za to nema ni kadra ni sredstava. Uz pomoć čitalaca i njihovu suradnju očekujemo bolje dane,i ozbiljniji i ljepši “Bošnjak”. U poplavi raznih ustnih kritika od strane raznih “dobronamjernih” ljudi upućenih na adresu Bošnjačkog kulturnog saveza, kao i na njegove aktiviste nađe se i pokoji svijetli primjer. Kao što smo i tvrdili svaka dobronamjerna kritika koja bi pripomogla dizanju nivoa kvalitete lista “Bošnjak” je dobrodošla. Kritika u stilu: “To nije dobro”! “To treba zaustaviti”!, a ne učiniti ništa da bi se digla kvaliteta samoga lista je kritika radi kritike.

Takvi “dobronamjerni” ljudi, bošnjačkim asocijacijama zaista nisu potrebni.

Ukiliko ovo pročitaju prepoznat će se sami, tako da njihova imena nije vrijedno niti spomenuti.

I drugi primjer.

Na žiro račun Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije uplaćen je novčani iznos od strane gosp. Hasana Kljunića iz Jesenica, gdje je navedeno “za časopis Bošnjak.”

To je taj primjer kojeg posebno spominjemo i ujedno koristimo priliku da se g. Hasanu Kljuniću iskreno zahvalimo.

Redakcija

Poštovani čitaoci !

Da bi Vaš i naš časopis i ubuduće izlazio nesmetano a pogotvo sa kvalitetnijim prilozima i člancima ponovo Vas pozivamo na saradnju. Kao što smo objavili u predhodnom broju , svaka kritika dobronamjerna ili ne, bit će objavljena. Ukoliko se u vašem kraju događa nešto značajno, bilo kakava kulturna, vjerska ili politička manifestacija Vi nam o tome pišite a mi ćemo to objaviti. Ako neko posjeduje kakve stare fotografije sa motivima vezanim za Bosnu i Bošnjake molimo Vas pošaljite nam to za objavu. Naravno da fotografije, osim rukopisa, vraćamo pošiljaocu.

Možete nam pisati i preko E-mail: bkzs.fljds @ siol.net, kao i na adresu: Bošnjaška kulturna zveza Slovenije P.P. 1624, 1001 LJUBLJANA, sa naznakom “za časopis”

Redakcija

BOŠNJAK

18

DA SE NE ZABORAVI Rubriku pripremio: prof. Ferhat Šeta

Ključna razdoblja i datumi u historiji Bosne i Hercegovine SREDINA X STOLJEĆA: Bosna se prvi put spominje u spisu "De administrando imperio" bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta (913-959).

Iz tog stoljeća potječe i najstariji spomenik bosansko-humske književnosti, Humačka ploča.

Na Bilinom polju kod Zenice izdaje 1189. povelju Dubrovčanima kojom im se garantira sloboda trgovine u Bosni. Za vrijeme vladavine bana Kulina, a u prisustvu papskog izaslanika, održan je l203. sabor na Bilinom polju na kojem je od Kulina zatraženo da se odrekne učenja Crkve bosanske.

SREDINA XI STOLJEĆA: Dovršeno je oblikovanje državne organizacije s većim brojem župa između Drine i Vrbasa te konstituirana vlast koju predstavlja ban Bosne.

1252. godina: Katolički biskup, potisnut od Crkve bosanske, napustio je Bosnu i preselio se u Đakovo, koje je postalo njegovo stolno mjesto.

1154-1163 godine: Vladavina bana Borića.

1292. godina: Dolazak franjevaca u Bosnu.

1167-1203 godine: Kulin, "Veliki ban Bosne", drugi je put gospodar nad Bosnom.

1314-1353. godine: Za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića, Bosna dolazi u svoje suvremene granice: "od Save do mora, od Cetine do Drine"

B O Š N J A K

1340. godina: Osnivanje franjevačke Bosanske vikarije.

INTERNI ČASOPIS BOŠNJAČKOG KULTURNOG SAVEZA SLOVENIJE ZA KULTURNU I DUHOVNU AFIRMACIJU BOŠNJAKA Izdavač: BKSS, P.P.1624 1001 LJUBLJANA GLAVNI UREDNIK Hasan Bačić

ODGOVORNI UREDNIK Abdulah Mehmedić

1377. godina: Vrhunac svoje moći Bosna dostiže za vladavine Tvrtka I Kotromanića (1353--1391), koji je od te godine "kralj Srbljem i Bosne i Primorju" 1463. godina: Pad srednjevjekovne bosanske države i osnivanje Bosanskog sandžaka. Intenziviranje procesa prihvatanja islama od bosanskog stanovništva 1470. godina: Osnovan Hercegovački sandžak

REDAKCIJA Fahir Gutić, Fajik Zukanović, Huse Muminović, Šaban Delić

DOPISNIŠTVO Sanel Fejzić, Koper

TEHNIČKO UREĐENJE Fahir Gutić, e-mail: guta @ email.si Abdulah Mehmedić

ADRESA Bošnjaška kulturna zveza Slovenije, P.P. 1624 1001 LJUBLJANA E-mail: bkzs.fljds @ siol.net Matični broj: 1161148 Poreski broj: 18322697 Žiro račun: 50100 - 678 - 707052 Štamparija: JA - Grafika Avšar s.p. Litostrojska 40 Ljubljana

1492. godina: Početak dolaska Židova u Bosnu poslije njihovog progona iz Španije 1580. godina: Osnivanje Bosanskog ejaleta (pašaluka), u čiji je sastav ušlo sedam sandžaka: Bosanski, Hercegovački, Kliški, Lički, Pakrački, Požeški i Zvornički

1878. godina: Na osnovu odluka Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je dobila mandat da "okupira i upravlja pokrajinom Bosnom i Hercegovinom", prepuštajući upravu nad Novopazarskim sandžakom Osmanskom carstvu. Bosanska vojska, sastavljena uglavnom od Bošnjaka, uz mjestimično učešče Srba i pojedinih Hrvata, koju su materijalno pomagali Židovi, pružila je jak otpor austrougarskom okupatoru. Bosansko-austrougarski rat trajao je od 29. jula do 20. oktobra i završio se pobjedom Austro-Ugarske. Nakon toga počinje razdoblje četrdesetogodišnje austrougarske uprave nad BiH. 1908. godina: Austrija je anektirala Bosnu i Hercegovinu.

1918. godina: Prvodecembarskim aktom ujedinjenja Bosna i Hercegovina ulazi u sastav novostvorene Kraljevine SHS. 1921. godina: Vidovdanskim ustavom Kraljevine SHS, Bosna i Hercegovina zadržava svoju teritoijalnu cjelovitost.

1929. godina: Diktatorski režim kralja Aleksandra oblikovanjem novih administrativnih jedinica (banovina) razbio je bosanskohercegovačku teritorijalnu i historijsku cjelovitost.

1939. godina: Sporazumom CvetkovićMaček i uspostavljanjem Banovine Hrvatske podijeljena je BiH. 1941. godina: Početak II svejtskog rata na području kraljevine Jugoslavije i ulazak BiH u sastav novonastale Nezavisne Države Hrvatske.

1943. godina: Na osnivačkoj skupštini ZAVNOBIH-a u Mrkonjić-Gradu 25. i 26. novembra, Bosna i Hercegovina konstituirana je kao jedna od ravnopravnih federalnih jedinica DFR Jugoslavije.

1945. godina: U Sarajevu od 26. do 28. aprila na Trećem zasjedanju ZAVNOBIH je proglašen Narodnom skupštinom. Tada je formirana i bosanskohercegovačka Narodna vlada.

1699. godina: Nakon poraza Osmanlija u Bečkom ratu (1683-1699) protiv Austrije i Venecije, Bosanski ejalet je izgubio cijelu Slavoniju i Lički sandžak, te dijelove Kliškog i Hercegovačkog sandžaka

1992. godina: Krajem februara održan je referendum građana o nezavisnosti BiH, kada se preko 65 % stanovnišiva sa pravom glasa izjasnilo za to da Republika Bosna i Hercegovina bude nezavisna i suverena država unutar svojih historijski potvrđenih granica. - 7. april: Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.

1737. godina: Boj pod Banjom Lukom i pobjeda Bošnjaka nad Austrijom

1992-1995. godine: Rat za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

l831-1832. godine: Pokret Huseinkapetana Gradaščevića ("Zmaja od Bosne") protiv Porte i njenih reformi.

1995. godina: 21. novembra potpisan Daytonski sporazum.

BOŠNJAK

Iz zaboravljene prošlosti...

19

Bihać

Bos.Krupa

Turski vojnici pred Begovom dĹžamijom

Travnik

Sarajevo