Bošnjak 38

mail: bosnjak@bosnjak.si

mail: bosnjak@bosnjak.si

mail: bosnjak@bosnjak.si

Godina VIII

broj 38

LJUBLJANA

April

2010

Izlazi povremeno

2

Predsjedavajući predsjedništva BiH Željko Komšić u Ljubljani

4-5

Štrajk glađu radnika iz Kočevja

6-7

Pjesničko veče s Hadžemom Hajdarevićem

8-9

Promocija rodoslova dinastije Kotromanića

10-11

Časopis za kulturnu i duhovnu afirmaciju Bošnjaka Izdavač: BOŠNJAČKI KULTURNI SAVEZ SLOVENIJE P.P.1624 1001 LJUBLJANA

ZA IZDAVAČA Fahir Gutić

ODGOVORNI UREDNIK mag. Admir Baltić

Intervju sa Semirom Osmanagićem

12-17 REDAKCIJA

Zaključak projekta od volonterstva ka profesionalizaciji

18-19

U zvuku i slici

20-21

Fahir Gutić, Admir Baltić, Nadina Sadiković, mag. Aida Škoro Babić

Mala škola kulturnog menedžmenta

22-23

Od crte do crtanog filma

24-25

SARADNICI mag. Jasminka Dedić, Sejad Imamović, Vahid Mehičić, Fadila Bužimkić Halilović, Almina Agović, Edita Plava

TEHNIČKO UREĐENJE Fahir Gutić e-mail: fahir@bosnjak.si

Drugi bajramski donatorski koncert

26

Promocija romana Pjesme divljih ptica

27

ADRESA Bošnjaška kulturna zveza Slovenije P.P. 1624 1001 LJUBLJANA

Sevdah na Prešernovom trgu

28-29

Vicemanija

30-31

e-mail: bosnjak@bosnjak.si bkzs@bosnjak.si

Ambasadori bh. kulture u Sloveniji

32-33

Matični broj: 1161148 Poreski broj: 18322697 Tran. račun: 02083 - 0090659476

Bosanski med u Briselu

34-35 Štamparija: NOVA LINIA Ljubljana

Partnerski odnosi Etno revija u slikama

36 37-39

Časopis Bošnjak je plod isključivo dobrovoljnog rada, zbog toga od vas dragi čitaoci očekujemo da ćete nam greške koje primijetite, oprostiti i halaliti. Stavovi autora nisu uvijek identični stavu redakcije!

3

Riječ urednika

Poštovani čitaoci, pred vama je novi broj lista Bošnjak. Ovaj je broj trebao izaći krajem prošle godine, no zbog preokupiranosti drugim obavezama, on u vaše ruke dolazi tek sad u 2010. U člancima koji slijede se većinom osvrćemo na kulturne projekte i događaje koji su se desili krajem 2009. U novembru i decembru, je bilo veoma mnogo dešavanja u organizaciji kulturnih udruženja sa bošnjačkim predznakom i ovdje vam donosimo zabilješke o nekima od njih.

Kažu, šta nije zapisano, to kao da nije ni bilo. Nažalost često se dešava da naša kulturna udruženja organiziraju neke lijepe kulturne večeri, no tu ne bude nikog, da taj događaj zabilježi pisanom riječju i kojom fotografijom. A ta mala bilješka bi učinila, da spomen o tom događaju poživi na duži rok. Časopis Bošnjak se trudi činiti upravo to, dokumentirati ovdašnju prisutnost Bošnjaka kao zajednice i ostavljati pisane tragove za sve vas koji trenutno ovo čitate, a i za sva buduća pokoljenja, koja bi nekom slučajnošću mogla jednom u budućnosti ovaj list uzeti u ruke i prići mu sa bar malo ljudske radoznalosti.

Inače, ako se ograničimo samo na Bošnjački kulturni savez, možemo se pohvaliti kako je prošla jesen za nas bila veoma radna. U novembru mjesecu 2009., organizirali smo nekoliko kulturnih događaja, koje smo prilikom promocije nazvali Večeri kulture Bošnjačkog kulturnog saveza. Na narednim stranicama vam donosimo osvrt na te događaje. Tu je bila promocija rodoslova bosanske kraljevske dinastije Kotromanića, koju je za nas održao autor tog naučnoumjetničkog dijela (slika sa naslovnice) prof. dr. Enver Imamović iz Sarajeva. Na žalost, dogodilo nam se to, da je promocija održana 14. novembra, tačno na dan kad je Bosna i Hercegovina igrala prvu utakmicu u dokvalifikacijama za učešće na svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, pa je zbog tog posjećenost ovog događaja bila nešto manja no što se inače moglo očekivati. U vrijeme kad smo zakazivali datum promocije i rezervirali dvoranu, još se nije znalo ni s kim ni kad će BiH igrati

svoj baraž, tako da je to poklapanje datuma bila jedna neugodna slučajnost koja se kasnije više nije mogla izbjeći.

20. novembra smo održali jedno veoma prijatno pjesničko veče sa Hadžemom Hajdarevićem i prijateljima. Još prije toga, 5. novembra, održali smo koncert u sklopu projekta Bosanska i slovenka tradicionalna muzika u modernom ruhu. U dvorani Španski borci u Mostama u Ljubljani smo ugostili ljubljansku grupu Sedef, koja izvodi sevdalinke na neki svoj unikatan način, te pored njih još i slovenskog kantautora Leona Mateka. Koncert kao koncert je dobio samo riječi pohvale, no nažalost dvorana je bila tek dopola puna.

Slike sa koncerta možete vidjeti na našoj zadnjoj stranici.

Osrednji dio u ovom broju Bošnjaka je rezerviran za intervju sa Semirom Osmanagićem, bosansko-američkim

arheologom, koji tvrdi da pokraj Visokog postoje i stoje čak četiri piramide. U decembru je g. Osmanagić gostovao u Sloveniji, među ostalim je održao predavanje i u Ljubljani. Predavanje u Cankarevom domu je bilo veoma dobro posjećeno i možemo slobodno reći da je g.

Osmanagić ostavio veoma dobar dojam na prisutnu publiku. Svi oni koji ste propustili predavanje, možete pročitati naš intervju i saznati više o Osmanagićevim tezama i o potencijalnim piramidama u Visokom.

U ovom broju vam donosimo i dva članka vezana za političke odnosno socijalne teme. Bili smo na predavanju predsjedavajućeg predsjedništva BiH g. Željka Komšića u Ljubljani, a popratili smo i štrajk glađu radnika iz Kočevja, većinom Bosanaca. Pored ovog je potom tu još niz članaka naših saradnika o nekim drugim temama. Sve skupa je stalo na ravno četrdeset stranica, što je obim, zbog čije veličine, nam se možda može bar djelomično oprostiti ovo kašnjenje u izlasku lista.

4

BiH - SLO

Bosna i Hercegovina i zapadni balkan na putu ka Evropskoj Uniji Posjeta g. Željka Komšića, predsjedavajućeg predsjedništva BiH Sloveniji

Zabilježio: Admir Baltić admir77@volja.net

Nedavno je u službenu posjetu državi Sloveniji došao njegova ekscelencija Željko Komšić predsjednik Bosne i Hercegovine, odnosno preciznije rečeno trenutni predsjedavajući član predsjedništva BiH. Kao što je poznato tri člana

predsjedništva BiH, koji dolaze iz tri konstitutivna naroda, se svakih osam mjeseci izmjenjuju na poziciji predsjedavajućeg (u vrijeme izlaska ovog lista je već moguće, da će dr. Haris Silajdžić preuzeti mjesto predsjedavajućeg).

Tijekom svog boravka u Sloveniji g. Željko Komšić je među ostalim održao i predavanje na temu „Bosna i Hercegovina i zapadni balkan na putu u Evropsku Uniju“. Ovo predavanje, u kojem je predsjednik Komšić nastupio veoma otvoreno i iskreno, održalo se u petak 27. novembra u prostorijama Centra Evropa u Ljubljani u organizaciji Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES. Prepun auditorij, u kojem su bila većinom visoka imena iz diplomatskog kora te akademskog i poslovnog svijeta, mogao je čuti razmišljanja i stavove predsjednika Željka Komšića o najbitnijim izazovima koji stoje ispred Bosne i Hercegovine na putu prema euroatlantskim integracijama i na putu ka prosperitetu i unutrašnjoj stabilnosti. Komšić je istakao kako je ulazak BiH u NATO i Evropsku uniju najbolja garancija dugoročne stabilnosti same BiH kao i šireg područja Balkana. BiH je naime zbog svojih unutrašnjih suprotnosti, kao i zbog još uvijek osjetljivog dvoličnog stava Srbije prema bh. državnosti, i dalje veoma krhka i nedovoljno uvezana kao država. Tome svjedoči i činjenica da se gotovo svi međunarodni predstavnici koji dođu u BiH uvijek na nekoj tački osjete pozvani da „još jednom“ potvrde kako je Bosna i Hercegovina „neupitna i nedjeljiva“. S državom, kojoj uvijek iznova treba potvrda da je država, očito nije sve u najboljem redu. Za sve te probleme koji BiH čine onakvom kakva ona danas jeste, za predsjednika Željka Komšića najbolji lijek su euroatlantske integracije. Potonje naravno neće automatski razriješiti ključne bosansko-hercegovačke unutrašnje probleme, no barem će se pitanje dugoročne opstojnosti Bosne i Hercegovine i pitanje njenog teritorijalnog integriteta dugoročno riješiti.

foto: Admir Baltić Željko Komšić

Komšić je odgovorio i na brojna pitanja moderatora g. Zijada Bećirevića iz Ifimesa kao i na brojna pitanja iz publike. Na pitanje o izostavljanju Bosne i Hercegovine iz paketa balkanskih država kojima su prije pola godine ukinute vize za putovanje po zemljama Schengena - da podsjetimo vize su ukinute Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a ostavljene Albaniji, Bosni i Hercegovini i Kosovu - Komšić je odgovorio kako takav postupak nije fer i nije korektan, mada istini za volju, Bosna i Hercegovina kao država nije ispunila postavljene uslove za ukidanje viza. Pri tom je pak ponovo podsjetio, kako ni Srbija nije ispunila sve uslove pa su joj vize ipak ukinute, no unatoč takvom odnosu Evropske unije, BiH će po Komšiću najbolje uraditi ako se po pitanju liberalizacije viznog režima pozabavi svojim vlastitim propustima, a ostavi se moraliziranja, jer od potonjeg nema velike koristi.

Komšiću je postavljeno i pitanje o njegovom odnosu sa odlazećim predsjednikom Republike Hrvatske g. Stjepanom Mesićem te predsjednikom Republike Srbije g. Borisom Tadićem. Za predsjednika Mesića je Komšić po pitanju njegova odnosa prema BiH našao isključivo pohvalne riječi. Mesićeva jasna poruka bh.

Hrvatima da im je domovina Bosna i Hercegovina i da svoje probleme rješavaju u Sarajevu je značila prekretnicu u odnosima između Hrvatske i BiH. Nešto slično bi Komšić volio vidjeti i na srbijanskoj strani, no predsjednik Tadić za sad ne pokazuje takve namjere. Srbija se prema državnosti i neovisnosti Bosne i Hercegovine još uvijek ponaša dvolično.

Komšić je podsjetio na nekorektnost predsjednika Tadića kad je nedavno došao u Bosnu i Hercegovinu, da sa premijerom RS Miloradom Dodikom otvori novosagrađenu školu na Palama nazvanu „Srbija“.

Predsjednik Tadić je tom prilikom zaobišao protokol, nije najavio svoju posjetu predsjedništvu BiH, što u međunarodnim odnosima predstavlja grubu povredu diplomatskih normi. O samom imenu škole pak predsjednik Komšić nije želio trošiti previše riječi.

Svoje mišljenje o odnosu predsjednika Tadića prema BiH, Komšić je zaokružio sa porukom da će Srbija i predsjednik Tadić Bosni i Hercegovini najviše pomoći ako se prestanu miješati u unutrašnje stvari BiH. Na naše pitanje kako gleda na dolazeći popis stanovništva u BiH i naročito na nesuglasice oko toga da li bi se bh. građani na tom popisu trebali izjašnjavati i u nacionalnom i vjerskom smislu, g. Komšić je odgovorio kako je popis sam po sebi potreban državi Bosni i Hercegovini zbog planiranja njenog daljnjeg razvoja. Na drugoj strani pitanje o nacionalnoj ili narodnoj i vjerskoj pripadnosti građana nije suštinska potreba za državu i nije nužan podatak za oblikovanje razvojnih politika BiH pa je, s obzirom na sve moguće političke konotacije koje bi takvo izjašnjavanje moglo dovesti sa sobom, to

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić u službenoj posjeti Republici Sloveniji, 26.11.2009 Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić danas je u Brdu kod Kranja otpočeo državnu posjetu Republici Sloveniji susretom sa svojim slovenačkim domaćinom Danilom Türkom, predsjednikom Slovenije. U nastavku je održan sastanak delegacija Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije.

Tom prilikom predsjedavajući Komšić je istakao izuzetno dobre bilateralne odnose dvije zemlje, čija je dinamika u posljednje dvije godine dala nove kvalitete u ukupnim odnosima.

Predsjedavajući Komšić se osvrnuo na ekonomske odnose podvukavši da je obim ekonomske razmjene bitan za ekonomiju BiH i da slovenačke investicije svrstavaju Sloveniju među najveće investitore. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Komšić informisao je predsjednika Republike Slovenije Türka o aktuelnim političkim prilikama u svjetlu butmirskog procesa, o potrebi BiH da ubrzano iskorači preko MAP-a u NATO, te potrebe za liberalizacijom viznog režima za BiH. Izrazivši

Željko Komšić i Bakhtyar Aljaf

pitanje bolje izostaviti sa popisnih formulara. Podaci o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti bi naime slično kao i 1992. u atmosferi u kakvoj se BiH trenutno nalazi mogli poslužiti samo kao dodatno ulje na vatru političkih sukoba po etničkim linijama, koji se u Bosni i Hercegovini intenziviraju sve od propasti tzv. aprilskog paketa ustavnih reformi iz 2006.

U svom izlaganju, g. Komšić je upozorio i na to da u godini koja slijedi (2010) Bosni i Hercegovini predstoje izbori. Napomenuo je da možemo očekivati jednu veoma žustru

zahvalnost na stvarnom razumijevanju procesa i potreba Bosne i Hercegovine, predsjednik Slovenije Türk je istakao da BiH prihvataju kao suverenu zemlju sa kojom žele nastaviti partnerske odnose i rekao da treba uvažavati realnosti BiH. Naročito je podcrtao značaj MAP-a kao sredstva, a ne cilja za Bosnu i Hercegovinu, osvrnuvši se na potrebu da članice NATO-a imaju senzibilniji odnos prema potrebama BiH, jer je stabilnost regiona i interes NATO-a. Obećao je dalju podršku BiH u razgovorima sa alijansom.

Izbor BiH u Vijeće sigurnosti UN-a ocijenio je pozitivnim doprinosom i pokazateljem za odgovornost za mir u svijetu, što je kompatibilno težnjama BiH za članstvom u NATO-u. Sugerisao je da svaka dobra vijest, poput usaglašavanja pitanja vojne imovine, može ubrzati taj proces.

Osvrćući se na proces ustavnih reformi, istakao je da je to proces u kojem treba strpljenja i da stoga ne smije biti korišten za uslovljavanja. Zajednički je konstatovano da postoji visoka saglasnost o brojnim bilateralnim i multilateralnim pitanjima, te realne mogućnosti za zajedničke poslovne nastupe na tržištima trećih zemlja koje su već inicirane od strane nekih zemlja. Slovenija i dalje nastavlja podržavati opravdane zahtjeve BiH za liberalizacijom viznog režima.

foto: Admir Baltić

i beskrupuloznu predizbornu kampanju u kojoj „brat brata neće poznavati“. No unatoč trenutnoj političkoj atmosferi u BiH, s perspektivom uspješnog uključivanja u euroatlantske integracije, može se reći da BiH ipak ima, možda ne blistavu, ali ono barem dovoljno svijetlu budućnost.

Inače povodom posjete predsjedavajućeg člana predsjedništva BiH g. Željka Komšića u Ljubljani na njegovoj službenoj stranici (www.zeljkokomsic. ba) izdato je sljedeće saopćenje za javnost.

Razgovor je prošao u izuzetnoj srdačnoj atmosferi. Istog dana privrednici BiH i Slovenije organizovali su Poslovnu konferenciju na kojoj je prisustvovalo više od stotinu privrednika, od kojih je njih oko pedeset iz BiH i to iz četrdeset preduzeća koja već imaju ili proširuju ekonomske odnose sa privrednicima Slovenije. Na ovoj konferenciji govorili su i predsjednik Türk i predsjedavajući Komšić koji je u svom govoru istakao da je nezaobilazna uloga privrednih komora u nametanju ekonomskih tema u kreiranju politika i donošenju zakona. Predsjedavajući Komšić, koji predvodi delegaciju BiH u ovoj zvaničnoj posjeti Republici Sloveniji, nastavlja posjetu susretom s predsjednikom Parlamenta Republike S l o v e n i j e Pa v e l o m G a n t a r o m , premijerom Borutom Pahorom, te sa gradonačelnikom Ljubljane Zoranom Jankovićem. U susretu s Gantarom, Komšić se zahvalio na podršci Slovenije procesima euroatlantskih integracija, aktivnoj ulozi na liberalizaciji viznog režima, te istakao potrebu nastavka parlamentarne saradnje, kao i važnost kulturne saradnje u razvijanju prijateljstva naših naroda.

PRAVDA

Štrajk glađu radnika iz Kočevja

Piše: Admir Baltić admir77@volja.net

U utorak, 9. marta, u 12.00 sati, grupa radnika zaposlenih u građevinskom preduzeću Prenova iz Kočevja, došla je pred Ministarstvo za rad, porodicu i socijalnu skrb na Kotnikovu u Ljubljani. Tog dana su ti ljudi iza sebe imali već čitavu sedmicu štrajka glađu. Radnici, mahom bosansko-hercegovački državljani, koji u Sloveniji rade na privremenim vizama, došli su pred ministarstvo da na licu mjesta predstave očajnu situaciju u kojoj su se našli po zasluzi svog eksploatatorskog poslodavca g. Zorana foto: Admir Baltić Perkovića, koji im već petnaest mjeseci nije isplaćivao plate ni doprinose, već im je samo tu i tamo davao manje svote novca za hranu.

Pored ovog konkretnog slučaja, protest je bio uperen i protiv nerada i nemara državnih službi, koje dozvoljavaju odnosno toleriraju ovakve slučajeve. Radnici su došli u Ljubljanu s namjerom da porazgovaraju sa ministrom za rad dr.

foto: Admir Baltić Radnici čekaju da ih primi ministar za rad

foto: Admir Baltić

Ivanom Svetlikom i da od njega dobiju adekvatnu zaštitu svojih radničkih prava, u prvom redu isplatu zarađenih plata i uplatu doprinosa. Ministar Svetlik je taj

dan bio odsutan, a radnike su primili niže rangirani službenici ministarstva, koji nisu bili spremni ispuniti njihove zahtjeve.

Zajedno sa radnicima iz Kočevja je pred ministarstvo došla i grupa od dvadesetak aktivista iz Udruženja Nevidljivi radnici svijeta iz Socijalnog centra Rog iz Ljubljane te nekolicina drugih ljudi, koji su došli izraziti svoju podršku obespravljenim građevinarima.

Pored demonstranata se okupio i velik broj novinara iz svih medijskih kuća. Dok su radnici bili na razgovoru u prostorijama Ministarstva, aktivisti Nevidljivih radnika svijeta su postavili svoje ozvučenje i javno predstavili ne samo slučaj radnika iz Kočevja nego i širu sliku teškog položaja radnika vizaša iz Bosne i Hercegovine u Sloveniji.

Naime, naši zemljaci koji dolaze u Sloveniju da rade, nalaze se u nejednakom položaju u odnosu na

druge radnike, jer po sporazumima o socijalnom osiguranju između Slovenije i BiH, za njih je situacija takva da moraju uplaćivati doprinose za socijalno osiguranje, no u situaciji da ostanu bez posla, nemaju prava na dobivanje nadoknade za nezaposlene, ako nemaju stalnog boravišta u Sloveniji. Stalno boravište u Sloveniji se pak dobiva tek s vremenom i tek nakon dodatnih stepenica i birokratskih procedura.

Sve to vrijeme su radnici iz BiH ovisni o svom poslodavcu, jer su sve mogućnosti za unapređenje svog statusa u Sloveniji vezane za stalno neprekinuto zaposlenje i važeću pogodbu o radu. Ostati bez posla za većinu tih radnika znači vratiti se nazad u Bosnu. Mnogi radnici se vrate u Bosnu bez da uspiju naplatiti dugovanja koja prema njima ima mržnje prema strancima i političkim bivši poslodavac, bilo u obliku plate neistomišljenicima. Jedan momak bilo u obliku obaveznih doprinosa. iz te grupe je prišao okupljenim ljudima i uz nacistički pozdrav Na žalost, javno okupljanje na uzvikivao parole protiv komuKotnikovoj je obilježio i incident, nizma, a zatim je pokušao i fizički kojeg je skrivila grupa neonacista ukloniti transparente podrške radniodnosno mladih slovenskih nacio- cima. Policiji je trebalo poprilično nalista, koji se ozbiljno i organizi- dugo vremena da uspostave rano bave širenjem i pokazivanjem kontrolu nad situacijom.

foto: Admir Baltić

Radnici iz Kočevja su, nezadovoljni odgovorima iz ministarstva, odlučili da noć provedu pred vratima ministarstva. Pažnja medija, koju su uspjeli privući, je bila veoma značajna, iako je gotovo istovremeno odjeknula i korupcijska afera u Slovenskoj nacionalnoj stranci. Vjerovatno su i mediji pored demonstranata pripomogli k tome da radnike naredni dan ipak primi i ministar za rad, porodicu i socijalnu skrb dr. Svetlik.

Pronađeno je rješenje da se radnicima isplate posebna sredstva u visini novčane socijalne pomoći.

Isto tako su u ministarstvu ponudili pomoć oko uređivanja daljnje dokumentacije radnika vezano za dobivanje osobne radne dozvole.

Radnici su na osnovu ponuđenog prekinuli štrajk glađu i vratili su se u Kočevje.

Da li će zbog ovog slučaja doći i do generalnog unapređenja položaja radnika na vizama, ponajviše naših Bosanaca i Hercegovaca, ostaje da se vidi.

foto: Admir Baltić

KULTURA

Pjesničko veče s Hadžemom Hajdarevićem

Pripremio: Admir Baltić admir77@volja.net

Teme razgovora nisu bile isključivo vezane za poeziju. Bile su šire, doticale su se i bh. kulture, bosanskog jezika te stanja bh. društva u širem smislu. Iako je potonje generalno gledano loše, na večeri ipak nije falilo ni smijeha ni pozitivnog duha. Kao što naravno nije falilo ni kvalitetne poezije.

Nakon razgovora sa Hadžemom i njegovim gostima, u kojem je sudjelovala i publika, uslijedilo je druženje uz kahvu, sok i pokoji kolač.

foto: Admir Baltić

U četvrtak 19. novembra u 19.00 sati, Bošnjački kulturni savez Slovenije organizirao je pjesničko veče sa jednim od najpriznatijih bh. pjesnika našeg doba g.

Hadžemom Hajdarevićem. Već duže vremena BKSS u Ljubljani nije priredio jednog ovakvog kulturnog događaja pa je stoga ovo veče bilo pravo osvježenje u našoj kulturnoj ponudi. U prostorijama društva Ljiljan u Ljubljani te večeri su se Hadžemu Hajdareviću kao posebni gosti pridružili i Josip Osti i Boris A. Novak, obojica poznati pjesnici i dobri poznavaoci

foto: Admir Baltić

a ujedno i prevodioci bogatog Hadžemovog pjesničkog opusa.

Bilo nam je u veliko zadovoljstvo vidjeti prepunu prostoriju društva Ljiljan, u kojoj se okupilo oko četrdesetak ljubitelja poezije. U današnje vrijeme na žalost nije baš pravilo, da pjesničke večeri budu tako dobro posjećene. Razgovor sa Hadžemom i gostima povezivao je predsjednik Bošnjačkog kulturnog saveza g. Fahir Gutić, a za recitacije se pobrinula mlada Maida Huskić, recitatorka iz društva Ljiljan.

Inače Hadžem Hajdarević je pjesnik, pisac, literarni kritičar, publicista i urednik.

Rođen je u Kruševu kod Foče, 1956. godine. U Sarajevu je završio Gazihusrevbegovu medresu te studij srpsko-hrvatskog jezika te južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu. Bio je urednik časopisa Preporod, Muslimanski glas i Ljiljan, glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Ljiljan te član uredništva zbirke Bošnjačka literatura u 1000 knjiga.

Danas živi u Sarajevu i radi kao stručni saradnik na Institutu za jezik. Član je društva pisaca BiH i bh. PEN centra.

Hajdarević važi za jednog od najboljih bošnjačkih pjesnika. Dobitnik je sljedećih nagrada za svoja književna ostvarenja: - Nagrada Trebinjskih večeri poezije 1982, - Nagrada Svjetlosti 1982, - Nagrada Skender Kulenović 1996, - Nagrada Planjax, 2005.

foto: Admir Baltić

Kao autor iza sebe ima veći broj objavljenih pjesničkih zbirki: - „Seoba obala", Svjetlost, Sarajevo, 1981, - "Koje Nuhove lađe", Veselin Masleša, Sarajevo, 1987, - „Žive vode“, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990, - "Pjesme ponornice", IPC i udruženi Izdavači, Sarajevo, 1995, - "Četvera ušća", izabrane pjesme, Ljiljan, Sarajevo, 1995, - "Peto ušće", Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, - "Nausikajina kći", izabrane pjesme o ljubavi, Damad, Novi Pazar, 1999, - "Sutrašnje putovanje brodom", Ljiljan & Bemust, Sarajevo, 2000, - "Ušća", Sto knjiga bošnjačke književnosti, VI KOLO (sa S. Mehmedinovićem), BZK Preporod, Sarajevo, 2003, - "Na sonetnim otocima", Vrijeme, 2004.

Hadžemovi radovi su prevedeni na njemački, engleski, turski i slovenski jezik.

Uvršteni su u više bosansko-hercegovačkih i stranih antologija.

Projekt Veče sa Hadžemom Hajdarevićem je financijski poduprlo Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije, na čemu se

Pored poezije je Hajdarević pisao i prozu. Objavio je sljedeća djela: - "Priče sa Dobrinje", anegdotalna proza, Bemust, Sarajevo, 1999, - "Klinika za plastičnu hirurgiju", priče, Ljiljan, Sarajevo, 2000, - "Kišno društvo", kolumne, Tugra, Sarajevo, 2006. foto: Admir Baltić

ovom prilikom još jednom zahvaljujemo.

Druženje sa Hadžemom i gostima je zbog očitog interesa i pažnje publike potrajalo gotovo četiri sata umjesto planirana dva, što nam govori da interes za bh. poeziju i kulturu među našim ljudima postoji, što je svakako dobra uputa za organiziranje nekih budućih sličnih kulturnih projekata.

PROMOCIJE

Promocija rodoslova dinastije Kontromanić

Zabilježio: Fahir Gutić fahir@bosnjak.si

Srednjevjekovna bosanska država je jedna od najstarijih u Evropi i datira još iz 11. stoljeća. Tokom perioda od 700 godina, država je imala svoje dinastije, kraljeve i kraljice, prinčeve i princeze.

Srednjevjekovna bosanska država bila je autonomna sve dok je 1463. nije pokorila Osmanska turska carevina, invazijom koju je predvodila velika historijska ličnost, sultan Mehmed Osvajač.

Prije nego što je na kraju pala pod Turke, za Bosnu su se borile dvije velike moćne sile: Austrougarska i Turska carevina.

Postavljena između čekića i nakovnja, premala i preslaba da se brani, ali podijeljena i vjerskom netolerancijom, bosanska država je konačno pala pod Tursko carstvo, čija će vladavina trajati još narednih 500 godina.

Kad je palo bosansko kraljevstvo, pala je i zadnja bosanska kraljevska dinastija.

Tokom cijele svoje burne historije, čak i nakon odlaska Turaka, Bosnom će vladati mnoge države, a preko njene teritorije prelamat će se različite ideologije.

Sarajevski profesor, arheolog i historičar Enver Imamović sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu nedavno je sačinio genealoško stablo bosanskih kraljevskih porodica.

Projekat je već bio prikazan u javnosti i privukao je ogroman interes.

Imamovićevo stablo prikazuje sve kraljeve, kraljice i njihovu djecu - princeze i prinčeve.

Tokom svoje državnosti, vladajuća porodica u Bosni bili su Kotromanići.

Dugo vremena je bio planiran projekat „Promocija rodoslova dinastije Kotro-

manić“. Sa prof. Imamovićem je bilo izmijenjano preko tridesetak e-mailova, povodmo dolaska prof. imamovića u Ljubljanu učinjena je i jedna posjeta Sarajevu, razgovaralo se i po telefonu i konačno je upriličena promocija.

Nekako u isto vrijeme Bosna i Hercegovina je igrala jednu od odlučujućih utakmica za odlazak na svjetsko prvenstvo.

Dugo vremena se nije znao tačan datum odigravanja utakmice. Bošnjački kulturni savez Slovenije je zakazao promociju 14. novembra 2009 u dvorani hotela M. I kad se hoće se hoće i dogodilo se je. Isti dan se je igrala i utakmica sa Portugalom. Doduše ne u isto vrijeme ali eto to je bio i razlog za malo slabiju posjetu. Naravno oni koju su htjeli mogli su doći i na promociju i opet stići pogledati utakmicu. Unatoč tome promocija je uspjela. Uprvom sklopu promocije prof. Imamović je imao veoma zapaženo predavanje o dinastiji Kotromanić i njihovom rodoslovu. Prisutni su sa zanimanjem pratili izlaganje prof.

Imamovića koji je na upečatljiv način opisao nastanak rodoslova, od toga kako su dolazili do podataka pa do konačnog cilja.

Rezultat višegodišnjeg istraživanja prikazan je na umjetničkom plakatu, na kom je prikazana historija Bosne tokom

perioda od prethodnih 700 godina. U projektu su učestvovala i dva akademska slikara iz Sarajeva.

Dokumenti potrebni za sačinjavanje plakata nađeni su u arhivama Dubrovnika, Ankare, Italije, Njemačke, Austrije, Mađarske i Bugarske. "Čak i prije mene, jedan broj historičara jasno je utvrdio da je dinastija porodice Kotromanić imala potpuno domaće korijene u Bosni. To su bili naši vladari iz srednjevjekovnog doba, na teritoriji sadašnje centralne Bosne, u oblasti oko gradova Fojnice, Kreševa i Kiseljaka," kaže Imamović.

"Ova oblast je u srednjem vijeku zvana 'kraljevskom zemljom'. To je bilo kraljevsko imanje, a pošto je u srednjevjekovnom periodu ta oblast bila izuzetno bogata, s rudnicima zlata, srebra, bakra, željeza i olova, ta porodica je rasla ekonomski, a onda i politički. Kraljevstvo se širilo dok nije ujedinjena cijela Bosna," kaže on.

"Porodično stablo "Bosanska dinastija Kotromanića" je lična karta Bosne i ovo

porodično stablo je jedinstveno djelo. Malo je zemalja u Evropi koje ovo imaju", kazao je autor prof. dr. Enver Imamović.

"Na jednom mjestu slikovno i tekstualno je prikazana prošlost Bosne od skoro 700 godina, na način dopadljiv i razumljiv i za

djecu pa sve do intelektualaca, akademika.

Značaj ovog stabla je, pored ostalog, da je historija Srednjovjekovne Bosne pomaknuta za skoro 200 godina niže. Do sada se smatralo da je to tek od 13. stoljeća, međutim dokumenti do kojih sam došao pokazuju da je prvi spomen jednog bosanskog vladara iz 986. godine (10 stoljeće)", kazao je Imamović.

"Kroz dugo razdoblje na prijestolu se smijenili nebrojeni banovi, kraljevi i kraljice. Iako je na porodičnom stablu prikazano slikovno svega 14 vlada, u tekstu je preko 70 članova dinastije", kazao je Imamović.

On je naglasio kako postoji puno dokumenata koji govore o starosti Bosne i o državnosti. Bosna je imala svoju dinastiju, a to su Kotromanići i dinastija u svakoj zemlji podrazumijeva državu, a to znači dvor, državne službe, diplomaciju, zastave, novac, pismo, kazao je Imamović.

Prof. dr Enver Imamović je naglasio kako je na ovom projektu radio od 1963. godine, naglasivši kako je to bio zahtjevan posao jer

nije radio na jednom mjestu. Ilustracije i dizajn porodičnog stabla "Bosanska dinastija Kotromanića" uradili su Nedžad Čmajčanin i Mirza Ibrahimpašić.

Ahmed-paša Hercegović Povjesni izvori ne dvoje kako je Ahmedpaša Hercegović pod imenom Stjepan Kosača rođen 1445. godine u Humskoj zemlji (Hercegovini). Otac mu je sam herceg Stjepan Kosača, a majka njegova žena Barbara Bavarska. Mladi knez školovanje je počeo u Dubrovniku, a potom ga je njegov otac posalo u Carigrad. U Carigradu je uspješno nastavio školovanje na čuvenom Enderun mektebu. Pored maternjeg jezika, učio je osnove orijentalno-islamske metrike i poetike, kao i vještinu sastavljanja administrativnih spisa. Pod imenom Ahmed prvi put se javlja 1477, a već sljedeće godine bio je državni zastavnik, mirialam. U prosincu 1481. oženio se kćerkom sultana Bajezida II, princezom Hundi-hatun i ušao u sam vrh otomanskog plemstva. Ahmed-paša za svoga je života obnašao mnoge dužnosti.

Bio je sadžakbeg Burse, beglerbeg Anadolije, a 1488. postao kapudan-paša zapovjednik osmanske mornarice. Za nešto više od četiri i pol godine koliko je zapovjedao mornaricom stvorio je od nje jednu od najvećih pomorskih sila, a posebnu slavu donjela mu je pobjeda nad tada najjačom - španjolskom mornaricom. Nakon toga nakratko se vratio na dužnost anadolskog beglerbega, a U ožujku 1497. prvi put je imenovan za velikog vezira. Dužnost velikog vezira bila je najveća dužnost u izvršnoj vlasti crstva, pandam današnjem predsjedniku vlade, a ujedno i nakon sultana najveća funkcija u carstvu. Ahmed-paša Hercegović će još četiri puta biti imenovan velikim vezirom. Četrdeset godina proveo je u službi trojice sultana (Mehmed II, Bajazid II i Selim I) i sudjelovao u mnogim bitkama, upravo u vrijeme u osmanskoj povijesti znano kao "zlatno doba". Ahmed-paša umro je 1517. godine u 72. godini života.

Pokopan je na svom imanju na Mramornom moru, u selu Dil koje je kasnije, njemu u čast, nazvano u Hersek (Hercegovina).

Turska ga znanost i javnost i danas slavi kao jednu od najvećih povijesnih ličnosti.

Imao je četiri sina: Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega te jednu kćer kojoj je dao ime po svojoj domovini Huma. Ahmed-paša Hercegović Kosača je sin Hercega Stjepana Vukčića Kosače i Barbare Bavarske, brat je bosanske kraljice Katarine Kosača Kotromanić, zet sultana Bajazida II, tetak Gazi Husrev-bega i sultana Sulejmana Veličanstvenog, daidža Ishak-bega (Sigismunda) Kraljevića Kotromanića i Skender-bega Crnojevića Bušatlije itd.

www.bosona.ba

INTERVJU

dr. Semir Osmanagić

Priroda ne pravi takva uzvišenja, već čovjek

Razgovarao: Fahir Gutić fahir.gutić@siol.net

P

rilikom nedavnog boravka u Sloveniji gdje je g. Semir Osmanagić imao zapažena predavanja u Novom Mestu, Ljubljani i Mariboru, porazgovarali smo sa prvim čovjekom projekta istraživanja bosanske Doline piramida kod Visokog. U ovom razgovoru, Osmanagić govori o tome u kojoj fazi je istraživanje kompleksa piramida kod Visokog, šta danas misli akademska zajednica o istraživanju nakon početnog nepovjerenja, šta piramide u Visokom zapravo predstavljaju, a pročitat ćete i mišljenje ovog uvaženog istraživača o aktualnom trenutku alternativne historije, koja daje sasvim drugačiju sliku povijesti čovječanstva od 'zvanične' historije.

Piramida Sunca - preuzeto sa službene stranice Fondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

brda zapravo piramide? Kako objašnjavate činjenicu da to prije nije nikome palo na pamet?

dr. Osmanagića je primio i ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković

foto: Cvetka Drole

G. Osmanagiću, dobrodošli u Sloveniju.

Da li je ovo prvo vaše gostovanje u Sloveniji?

Zahvaljujem na dobrodošlici. Ovo je prvi put da predstavljamo projekt istraživanja bosanske doline piramida u Sloveniji.

S obzirom da niste niti geolog, niti arheolog po struci, kako ste se uopšte počeli baviti ovim poslom?

U zadnjih dvadeset i pet godina ja proučavam drevne civilizacije. Obišao sam čitav svijet, napisao desetak knjiga koje su

objavljene na tri kontinenta i proučavao civilizacije Maja, civilizacije Pacifika, Atlantika, Afrike i Evrope. Moja doktorska disertacija je upravo civilizacija Maja, gdje sam proveo nekoliko mjeseci u gradovima Maja u Hondurasu, Gvatemali, Salvadoru, Meksiku…Naravno, nakon otkrića bosanskih piramida držim predavanja po čitavom svijetu na univerzitetima u Egiptu, Maleziji, Švicarskoj, Norveškoj, Kanadi itd. Prema tome ljubav prema drevnim civilizacijama me je opredijelila da pišem i istražujem o njima, a evo u slučaju Bosne i da konkretno istražujem na terenu.

Kako ste došli na ideju da su tamo ona

Obilazeći čitav svijet i vidjevši nekoliko hiljada piramida od Perua i Bolivije preko srednje Amerike, Kanarskih otoka, Mauriciusa, Kine, Egipta i drugih zemalja, moj prvi dolazak u Visoko i trenutak kada sam ugledao uzvišenje Visočicu, današnju bosansku piramidu Sunca, zapravo je bio vrlo jednostavan. Predamnom je bilo uzvišenje perfektne geometrije, četiri stranice koje su bile trouglovi, bridovi su bili vrlo jasno izraženi, a kad se stavi kompas on pokazuje na stranice sa perfektnim stranama svijeta istok, zapad, sjever i jug. Priroda ne pravi takva uzvišenja već čovjek. Ono što malo zbunjuje je to što je piramida u potpunosti prekrivena sa vegetacijom. Ljudi obično kada razmišljaju o pirami-dama imaju u vidu egipatske piramide koje su u pustinji i koje su u drugačijem klimatskom okruženju ali oni koji poznaju piramide znaju da je dvjesto pedeset piramida u Kini potpuno prekriveno sa vegetacijom, da je hiljade piramida u Hondurasu, Gvatemali, Meksiku u šumama, džunglama i isto tako prekrivenih, prema tome mene uopšte ne iznenađuje činjenica da su i bosanske piramide prekrivene sa slojevima zemlje i šume. Što se tiče prvog dijela pitanja kako niko od ranije nije primijetio da se radi o piramidama, zapravo ljudi su vidjeli čudan oblik, ali kad se pogleda iz Visokog na bosansku piramidu Sunca, ona je toliko velika da ulijeva strahopoštovanje i niko nije mogao ni pomisliti da je riječ o djelu ljudskih ruku. Bosanska piramida Sunca je

13 sa svojih 220 metara visine najviša piramida na svijetu.

Je li vam poznato, da su u početku mediji u Sloveniji, a vjerovatno i danas, na otkriće bosanskih piramida gledali odnosno gledaju kao na neko šarlatanstvo?

Projekt istraživanja bosanske doline piramida je vrlo ozbiljan i dugoročan naučni projekt. Od prvog dana mi smo se odlučili da primijenimo interdisciplinarni naučni pristup, mada je riječ o arheologiji.

Ovdje ne rade samo arheolozi. Ovdje su uključeni geolozi, geodeti, geofizičari, stručnjaci za satelitska, termalna i radarska snimanja, paleontolozi, biolozi… Mi smo preko naše neprofitne fondacije »Arheloški park bosanska piramida Sunca«, u Visoko doveli nekoliko stotina vodećih svjetskih stručnjaka, doveli smo vodeće svjetske naučne i obrazovne institucije kao što su Kairski univerzitet, Univerzitet u Aleksandriji, aleksandrijsku biblioteku, ruske akademike, kineske arheologe,

Perepuna dvorani Cankarevog doma...

stručnjake iz Instituta za geofiziku sa univerziteta u Beogradu, njemačke stručnjake…

Naši uzorci, naša radiokarbonska istraživanja obavljaju se u vodećim laboratorijima kao što su univerziteti u Švedskoj, u Poljskoj, u Njemačkoj u Engleskoj itd. Prema tome nikada u povijesti Balkana jedan arheološki projekt nije imao više naučne argumentacije nego što je to istraživanje bosanske doline piramida. Što se tiče vašeg prvog dijela pitanja, to je naravno do profesionalnosti i educiranosti istih tih urednika i novinara koji o tome pišu.

Jeste li u kontaktu sa kojim od slovenskih arheologa?

Ma ne. Mi smo slovenačkim arheolozima ponudili saradnju, da dođu u Visoko i da rade sa nama. Međutim do sada nije bilo zvaničnih nastupa slovenačkih arheologa.

Bilo je pojedinačnih obilazaka, jedan broj stručnjaka je dolazilo u Visoko, ostajali su

foto: Cvetka Drole

Fahir Gutić u razgovoru sa dr. Semirom Osmanagićem foto: Cvetka Drole

kraće vrijeme, neki od njih su promijenili mišljenje, ali uglavnom još uvijek je ta veza površna.

G. Osmanagiću, kako vi danas sa neke vremenske distance gledate na sve one koji su apriori odbacili vašu hipotezu o postojanju piramida u BiH, a i danas na to gledaju na isti način, negirajući vaša otkrića? Da li je u pitanju neka vrsta ljubomore?

14

Preuzeto sa službene stranice Fondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

Preuzeto sa službene stranice Fondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

Kada sam dvije hiljade i pete došao prvi put u Visoko, da bih narednih nekoliko mjeseci proveo u istraživanjima i poslije toga napisao knjigu i objavio svijetu vijest o postojanju piramida, tad se je možda i moglo govoriti da je ovdje riječ o hipotezi o postojanju piramida. Pet arheoloških sezona kasnije, dakle dvije hiljade peta, šesta, sedma, osma i deveta je donijelo oko 300 hiljada radnih sati na arheološkim iskopavanjima, analizama uzoraka i radiokarbonskim ispitivanjima. Danas znamo da je ovdje riječ o ogromnom piramidalnom kompleksu iz daleke prošlosti, to je u ostalom potvrdila i prva međunarodna konferencija u Bosni i Hercegovini o piramidama održana 2008. godine, gdje je sudjelovalo pedeset i pet vodeći svjetskih stručnjaka. Što se tiče onog drugog dijela stručne javnosti koji nikada nije došao u Visoko, koji apriori odbacuje mogućnost postojanja piramida, zapravo takvo razmišljanje govori o njima samima. Ako je neko istinski naučnik on prije svega mora biti otvoren za nova

otkrića. Mi smo imali slučaj da je kod nas vodeći bosanskohercegovački arheolog g.

Enver Imamović izašao na TV sa jednim priručnikom gdje je rekao: »Ova knjiga je pisana 1967. godine, - dakle prije pedeset godina - i u njoj se nalaze sva bosanskohercegovačka arheološka nalazišta. Na njima nema bosanskih piramida i one ne postoje.« To je jedan poguban stav za nauku. Ako bi se tako ponašali naučnici koji bi svoje znanje temeljili na knjigama koje su pisane prije pola stoljeća onda bi nauka stala. Nažalost prof. Imamović nije jedini koji tako razmišlja. Mnoštvo je onih koji još žive u devetnaestom stoljeću. Među njima je i jedan broj slovenačkih stručnjaka na čelu sa Predragom Novakovićem. Ljudi jednostavno u svojim glavama nemaju mjesta za nove ideje, za nova otkrića, zaboravljajući pri tom da je u posljednjih petnaest godina došlo do senzacionalnih arheoloških otkrića. To traži da mi mijenjamo historiju. Problem sa dijelom stručne javnosti je u tome što su oni navikli da pričaju iste one priče koje su čuli od

svojih profesora i taj svoj sistem ne žele da mijenjaju. Koji je njihov motiv mi nije poznato, međutim sa ovim otkrićem mi smo doveli u BiH BBC, CNN, National geographic…, pišu i govore o nama i bosanskim piramidama. Ono što je bitno za ovaj projekat je to što je on naučno zasnovan, mi imamo stručnjake od naučne važnosti koji potvrđuju da je riječ o ogromnom kompleksu.

Zašto su vas u početku a i danas arheolozi žestoko napadali, među njima recimo i dr. Blagoje Govedarica profesor arheologije jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Heidelbergu?

Prof. Govedarica kontinuirano govori protiv projekta i potpisuje peticije zajedno sa Imamovićem i drugima koji traže da se zaustave istraživanja. Zamislite taj nakaradni stav u nauci. Oni jednostavno tvrde da nema piramida, ne dolaze u Visoko ali traže da se zaustave istraživanja.

15 …Zašto?

Zbog toga što svakim danom sa novim otkrićima mi dokazujemo samo postojanje piramida. Njima to nije u interesu jer su od prvog dana bili protiv i to pokazuje da su njihova razmišljanja, zapravo njihove teze bile krive. Pisali su peticiju tadašnjem premijeru vlade Federacije BiH rahmetli g.

Hadžipašiću da se zaustave istraživanje, pisali su zatim Schwarzu Schillingu tadašnjem visokom predstavniku OHR-a u BiH, tražeći da se zaustave istraživanja itd… Problem je dakle što ti ljudi nekim nakaradnim a ne naučnim metodama, traže da se zaustave istraživanja. Istraživanja ne treba zaustavljati, uvijek treba istraživati i dokazati da li je nešto tačno ili nije.

Zašto i historičari negiraju vaše otkriće o bosanskim piramidama?

Historija je jedna živa nauka. Ona pokazuje da je naše znanje o prošlosti jako tanko i mi jako malo znamo o našoj prošlosti. Mi dijelom pokrivamo srednji vijek, nešto malo znamo o Rimu i Grčkoj i o svemu tome uglavnom špekuliramo. Prema tome historija zapravo čini tek početne korake. Mi u ovom momentu ne znamo ni ko je gradio bosanske piramide. Ono što znamo pak je, da su one prekrivene nanosima zemlje koja je prema napravljenim analizama stara dvanaest hiljada godina. Ako je zemlja toliko stara onda su piramide još starije. Šta smo imali prije dvanaest hiljada godina? Imali smo zapravo ledeno doba u Evropi. Južni dio od Austrije nije nikada bilo pod ledom.

Antropološka genetika i nova DNK istraživanja pokazuje da je prisutnost čovjeka već četrdeset hiljada godina u tom regionu. E sad, koja je bojazan historičara sa ovim otkrićem? Zvanično historija je krenula sa Sumerom prije sedam hiljada godina, uslijedio je Babilon itd. Međutim, nova otkrića vode u period prije dvanaest hiljada godina. Primjer bosanskih piramida je očigledan primjer neke ranije civilizacije. I toga se boje historičari jer kada se promijeni početak onda se mora mijenjati sve što je kasnije došlo. Sve njihove titule, doktorati, profesorska znanja, pogrešan način kojim uče svoje studente padaju u vodu. Toga se oni boje i zbog toga žele da zaustave Semira Osmanagića.

građevina na svijetu koje govore o vrhuncima znanja naprednih kultura iz prošlosti nego što su to piramide.

Istraživanja materijala i njihova čvrstoća pokazuje da je neko iz prošlosti imao moderniju tehnologiju nego što je danas naša. Naša tehnologija danas može pomjeriti samo 350 tona, a vi imate blok koji je četiri puta teži. Prema tome nagađanja da li su postojale razvijenije civilizacije u prošlosti ovdje nalaze odgovor. One jesu postojale.

Koliko je tačno da su u početku sedmorica geologa Rudarsko-geološkograđevinskog fakulteta u Tuzli potpisali izvještaj prema kojem je Visočica neupitno prirodna tvorevina.

Na samom početku istraživanja mi smo se obratili pojedinim institucijama među kojima je i spomenuti fakultet. Oni su došli na piramidu Sunca prije početka iskopavanja, obišli je i napisali izvještaj da je u pitanju prirodna tvorevina. Sedmicu nakon toga mi smo počeli sa iskopavanjima, našli smo čuvene naše blokove na sjevernoj strani piramide. Analiza je pokazala da je riječ o betonskom materijalu. Mi smo njih ponovo pozvali ali oni nisu željeli da dođu.

To zapravo pokazuje jedan nenaučan stav.

Kako danas akademska zajednica gleda na istraživanja Bosanskih piramida?

Ja bih rekao da je stav akademske zajednice po svim pitanjima isti. Jedan

...I moraju da se pišu nanovo knjige!

Neka se pišu. Ne treba se bojati nauke, ne treba se bojati novih znanja. Pitanje piramida nije samo pitanje poznavanja objekata u Egiptu, Meksiku… to je pitanje ljudske historije. Nema misterioznijih foto: Cvetka Drole

manji dio podržava, jedan dio se protivi a većina šuti čekajući da vidi ko će pobijediti.

Ono što je potrebno svakom istraživanju je da se mora doći na lice mjesta, moraju se proučiti materijali i na osnovu toga prezentirati svoje mišljenje. Ni jedan od gore spomenutih stručnjaka nije bio na licu mjesta, nije čitao naše izvještaje, naš zbornik radova koji ima osamsto stranica gdje više od pedeset stručnjaka daju svoje izvještaje. Mi smo njih pozivali i na međunarodnu konferenciju da tamo izlože svoje stavove i naučne argumente. Niko od njih se nije pojavio. Ja mislim da zato, što oni naučne argumentacije nemaju. Tako se ne radi u nauci.

Recite nam nešto o naučnom skupu o bosanskim piramidama. Koliko mi je poznato tada ste prvi put pred naučnicima, predložili i verifikovali ovaj projekat?

Održavanje same konferencije je bilo važno zbog toga što je međunarodna naučna zajednica došla u Visoko. Imali smo pored drugih, i dvadeset vodećih egipatskih arheologa među njima i dekane i prodekane tri najveća Univerziteta u Egiptu. Znate kad vam dođu takvi stručnjaci to ima svoju težinu.

Recite nam u kojoj ste sada fazi istraživanja i iskopavanja?

Iza nas je pet arheoloških sezona, preko 300 hiljada radnih sati. Dvije hiljade i devete godine smo se fokusirali na analize

16 arhitektonski izvanredno izveden.

Koliko nam iskopani i pronađeni uklesani znakovi i simboli govore o drevnoj civilizaciji i da li se radi na stručnoj analizi istih?

Piramida Sunca - preuzeto sa službene stranice Fondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

uzoraka sa piramida Sunca, Mjeseca kao i na radiokarbonska adaptiranja. Da samo spomenem da je piramida Mjeseca jako zanimljiva zbog drugačijeg građenja, građena je od drugačijeg materijala tj. pješčara. Mi smo našli na terasama piramide Mjeseca različitu tvrdoću i različitu poroznost materijala u istom nivou. To samo pokazuje da se naučnim pristupom kao i radiokarbonskim adaptiranjem može dokazati prisustvo piramida.

Koji su, prema vašem mišljenju danas, poslije nekoliko hiljada kubika iskopane zemlje, neoborivi argumenti koji dokazuju postojanje piramida u Visokom?

Neoborivi argument je geometrija.

Piramida mora imati geometriju. Bosanska piramida Sunca ima geometriju. Ima četiri stranice, one su trouglaste. Treći element je orijentacija. Piramide u Kini, Egiptu i Peruu su orijentirane prema sjeveru.

Orijentacija bosanske piramide Sunca, je perfektna orijentacija prema sjeveru.

Odstupanje Keopsove piramide prema sjeveru je 0 stepeni i dvije minute.

Odstupanje bosanske piramide Sunca je 0 stepeni 0 minuta i 12 sekundi. Zatim su tu postojanja prolaza u piramidi. Mi smo satelitskim radarskim istraživanjima dokazali da unutra postoje prolazi.

Nažalost nama su nerazumljivim odlukama onemogućili da dalje istražujemo, promijenili su i zakon i proglasili to područje zaštićenom zonom. Četvrti element je postojanje podzemnih tunela s tim da naše piramide imaju najveću mrežu podzemnih tunela. Prema tome ovi elementi, perfektna geometrija, perfektna orijentacija, postojanje unutrašnjih prolaza, postojanje podzemnih tunela te upotreba građevinskog materijala su neoborivi dokaz da je ovdje riječ o ogromnom građevinskom kompleksu.

Kad tome dodamo geometrijske elemente jasno nam govori da je gradnja ovog kompleksa bio jedan planski proces koji je

Ispod čitave doline piramida mi pronalazimo dokaze o postojanju jednog ogromnog labirinta. Mi smo našli dva ulaza u taj labirint kojeg smo nazvali KT tunel. Drugi tunel zovemo tunel Ravne i kad se uđe u njega vidi se da je riječ o jednom velikom labirintu. Dosad smo očistili oko 300 metara tunela u pravcu prema piramidi. Na tih prvih 300 metara našli smo veliki broj kamenih blokova koji su građeni od pješčara. Na megalitu k-1 ima uklesanih 25 simbola. Uglavnom je riječ o simbolima koji podsjećaju na strelice, dakle na oznake kretanja. Međutim, ako neko ukleše strelicu, to znači da komuniciraju, to ne mora biti pismo ali jeste vrsta pismenosti.

Ti simboli su izuzetno stari. Da li je tu riječ o graditeljima koji su uklesali te simbole o orijentaciji i kretanjima u tunelima ili o nekoj drugoj kulturi mi to ne znamo, ali čini mi se da ima nekoliko kulturnih slojeva, nekoliko kultura i civilizacija koji su ostavili tragove u tim tunelima. Šta mislite, kako će se u budućnosti odvijati proces otkrivanja i restauracije bosanskih piramida?

Ovo je proces koji je nezaustavljiv. U svijetu nema većeg otkrića nego što su to bosanske piramide. Mi planiramo u 2010

Preuzeto sa službene straniceFondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

god. veliku međunarodnu radnu akciju volontera. Mi smo već pozvali i dalje pozivamo mlade ljude iz čitavog svijeta da dođu u Visoko na tu akciju. Sa novim otkrićima bit će sve više i više posjetilaca.

Ovo otkriće ima pozitivni financijski efekat kako u Visokom tako i u cijeloj BiH. Prema tome to je proces koji je naučni, istraživački ali istovremeno i proces koji podržava razvoj arheološkog turizma i turizma uopšte. U Egipat dođe godišnje oko osam miliona turista koji ostave 15 milijardi dolara. U Meksiko samo na jednu arheološku lokaciju dođe 4 milijarde turista koji ostave 5 milijardi dolara. To su ogromne sume novca i od toga arheološkog turizma bi BiH koja je u odnosu na ove zemlje mala zemlja, mogla komotno živjeti. Turizam će povući razvoj BiH i umjesto da imamo mlade političare koji će voditi računa o razvoju i o budućnosti države mi imamo političare koji vode računa samo o svom džepu. Budućnost Bosne nije u gradnji kompjutera jer se mi sa

foto: Cvetka Drole

17

foto: Cvetka Drole

time ne možemo nositi i porediti sa svjetskim korporacijama ali jeste u razvoju turizma i u ponudi onoga što je unikatno u Bosni, a to su ljepote Bosne.

Kako je danas sa financiranjem iskopavanja bosanskih piramida?

Mi u Bosni imamo izraz… »kokuzna su vremena«. Na čelu projekta je neprofitna, nevladina fondacija »Arheološki park bosanska piramida Sunca«. U fondaciji su ljudi koji daju svoje vrijeme, volonterstvo… oni su tu ne zbog ličnih interesa nego zbog ljubavi prema istraživanjima i ljubavi prema Bosni. Živimo samo od donacija. Donacije su podosta rijetke, nešto nam pomaže lokalna zajednica, nešto nam pomaže vlada zeničko-dobojskog kantona što jako cijenimo, a federalne vlasti uglavnom daju verbalnu podršku. Što se tiče novca Ministarstvo kulture koči svaki dotok novca, onemogućavaju nam dozvole da i dalje radimo na najvažnijim objektima, ne

dozvoljavaju nam da idemo prema UNESCO-u. Neki od ljudi vrše pritisak na medije, tako da postoji određena medijska blokada. Dakle, suočavamo se sa velikim brojem poteškoća. Međutim, to je dugoročno gledano nebitno. Istina je na našoj strani.

U ime redakcije vam se zahvaljujem na razgovoru. Želim vam i dalje puno uspjeha na istraživačkim projektima ne samo u Bosni nego i šire po cijelom svijetu.

Hvala i vama i želim vam svako dobro.

Za kraj, šta biste poručili svima onima koji osporavaju postojanje Bosanskih piramida?

Onaj dio koji je još uvijek otvoren i dobronamjeran, ali su skeptici, neka dođu u Visoko. Nakon što obiđu arheološke lokacije, nakon što vide one blokove, tunele… neka steknu svoje zaključke i neka prodiskutuju sa nama. Ako žele da nam se pridruže uvijek su dobrodošli. Ovakvog projekta nema u svijetu. Pozivamo sve naučnike, konzervativne i alternativne, pozivamo istraživače, studente, profesore,… da rade zajedno sa nama. Oni stručnjaci koji odbijaju da dođu, smatram da je to njihov lični gubitak.

Preuzeto sa službene stranice Fondacija „Arheloški park: Bosanska piramida Sunca“

18

PROJEKTI

Zaključen projekt Bošnjačka kulturaod volonterstva ka profesionalizaciji

Piše: Admir Baltić Foto: AdmirBaltić

Bošnjački kulturni savez Slovenije je pokrenuo projekt Bošnjačka kultura – od volonterstva ka profesionalizaciji početkom septembra 2008., a uspješno ga priveo kraju u oktobru 2009. Želimo se i na ovom mjestu zahvaliti Evropskom socijalnom fondu i Ministarstvu za kulturu republike Slovenije, koji su financijski poduprli ovaj projekt i tako omogućili njegovu realizaciju. U dobroj godini dana, koliko je projekt trajao, mnogo smo toga naučili i stekli smo jedno veliko i zaista vrijedno iskustvo.

Projekt je već svojim imenom htio predstaviti svoj osnovni cilj, odnosno ambiciju. Željeli smo učiniti prve konkretne korake ka profesionalizaciji rada

unutar bošnjačkih kulturnih udruženja, a Bošnjački kulturni savez Slovenije je pokrenuo projekt Bošnjačka kultura – od volonterstva ka profesionalizaciji početkom septembra 2008., a uspješno ga priveo kraju u oktobru 2009. Želimo se i na ovom mjestu zahvaliti Evropskom socijalnom fondu i Ministarstvu za kulturu republike Slovenije, koji su financijski poduprli ovaj projekt i tako omogućili njegovu realizaciju. U dobroj godini dana, koliko je projekt trajao, mnogo smo toga naučili i stekli smo jedno veliko i zaista vrijedno iskustvo.

Projekt je već svojim imenom htio predstaviti svoj osnovni cilj, odnosno ambiciju. Željeli smo učiniti prve

konkretne korake ka profesionalizaciji rada unutar bošnjačkih kulturnih udruženja, a prije svega u Bošnjačkom kulturnom savezu, na nivou planiranja, rukovođenja i koordiniranja planiranih aktivnosti.

Kroz sve ove godine, volonterstvo je bilo glavni, ako ne i jedini vid rada u kulturnim udruženjima sa bh. ili bošnjačkim predznakom u republici Sloveniji.

Generalno gledano, volonterstvo pak po pitanju učinkovitosti i širine djelovanja ima svoja ograničenja koja posljedično utiču na kvalitet konačnih rezultata. Već dugi niz godina je u okvirima BKSS-a i ispred te organizacije isticana potreba za zaposlenjem stručnog profesionalnog kadra i ovim projektom su učinjeni prvi koraci u tom smjeru.

Projekt je u svom sadržaju bio zacrtan kao osposobljavanje na području izdavačke djelatnosti za članove i simpatizere bošnjačkih i drugih useljeničkih kulturnih udruženja. U tom smjeru smo organizirali desetak radionica. Učili smo kako pisati novinarske i druge tekstove, kako potom tekstove oblikovati i pripremiti za štampu te kako napraviti dobre fotografije koje se dodaju tekstu. To je bila glavna nit, no uz to smo učili i kako smišljati i pisati kulturne projekte te kako komunicirati unutar kulturnih udruženja u svrhu unapređenja kvaliteta rada. Na radionicama je sveukupno učešće uzelo četrdeset i troje učesnika i učesnica, većinom članova i simpatizera bošnjačkih kulturnih društava.

Projekt je uključivao i dvije studijske posjete po zemljama Evropske Unije, preciznije u Švedskoj i Holandiji o čemu smo već pisali u prošlim brojevima Bošnjaka.

19

Tačka na i cjelokupnog projekta je zbornik radova sa istim naslovom kao što je i ime projekta. U toj publikaciji smo se pozabavili kulturnim društvima sa bošnjačkim predznakom u Sloveniji, ne svima no onima, čiji članovi su sudjelovali u edukativnom dijelu projekta i ujedno iskazali želju da napišu reprezentativan članak o svom vlastitom udruženju. Želja nam je bila na jednom mjestu udružiti iskustva najstarijih i najaktivnijih udruženja sa bošnjačkim predznakom u Sloveniji.

O toj temi do sad još nije bilo pisanih tragova u ovakvom obliku. U zborniku je predstavljen put i razvoj društava Ljiljan iz Ljubljane, Biser sa Jesenica, Izvor iz Kranja te Sandžak iz Medvoda, a pored njih je naravno predstavljena i historija samog Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije.

U zborniku smo stanje organiziranog dijela bošnjačke zajednice u Sloveniji uporedili i sa nama srodnim zajednicama u Holandiji i Švedskoj. Želja nam je bila, da iz tog poređenja možda nešto naučimo. Na kraju smo dodali i dva teksta koji nisu vezani za kulturna udruženja nego svaki na svoj način iz individualne perspektive govore o dodirima naše bošnjačke kulture i ovdašnje većinske slovenske kulture. U ta

dva teksta se možda krije i uputnica za neke buduće izdavačke poduhvate sa bošnjačkim ili bosanskim predznakom u Sloveniji.

Nadamo se da će takvih i sličnih poduhvata biti značajno više no što ih je do sad bilo.

Zbornik Bošnjačka kultura – od volonterstva ka profesionalizaciji je izašao iz štampe 27. oktobra 2009., a promoviran je 29. oktobra u prostorijama društva Ljiljan u Ljubljani, 30. oktobra u dvorani društva Biser na Jesenicama i 20. novembra u prostorijama društva Sandžak u Medvodama. Zbornik se još uvijek može dobiti u prostorijama društva Ljiljan u ulici Luize Pesjakove 9, u Savskom naselju u Ljubljani.

Knjiga je besplatna, svoj primjerak možete obezbjediti, ako radnim danom pozovete na telefonski broj 059053360 ili pak pišete na elektronsku adresu

podalpski.selam@gmail.com.

20

PROJEKTI

»Manjinska kultura u zvuku i slici«

Piše: Admir Baltić Foto: AdmirBaltić

U junu mjesecu ove godine, Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije ponovo je objavilo raspis za projekte na području kulture za manjinske zajednice, koji se sufinanciraju iz sredstava Evropskog socijalnog fonda. Nakon iskustva kojeg smo stekli sa prošlogodišnjim projektom „Bošnjačka kultura – od volonterstva ka profesionalizaciji“, ove smo godine odlučili, da ponudimo projekt osposobljavanja i obučavanja na području filmske produkcije. Projekti su naime po zahtjevima raspisa morali sadržavati neki novi sadržaj koji ne predstavlja redovnu aktivnost organizacije, koja prijavljuje projekt. Bošnjački kulturni savez Slovenije je do sada imao iskustva sa promocijama dokumentarnih i igranih filmova, no sa samom filmskom produkcijom se nikad nije bavio. S projektom „manjinska kultura

u zvuku i slici“ dobili smo priliku da krenemo i u taj smjer kulturne produkcije.

Zbog napretka modernih digitalnih tehnologija, filmska produkcija danas znatno je jeftinija nego što je bila koju deceniju ili čak godinu unazad. Na tom polju se pružaju i velike mogućnosti za predstavljanje manjinskih kultura u Sloveniji bilo kroz dokumentarne, promocijske, možda čak i igrane filmove.

Ciljna grupa našeg projekta su upravo pripadnici manjinskih zajednica, koji možda imaju želju da na filmskom planu naprave nešto za predstavljanje svoje zajednice i za unapređivanje međukulturne saradnje u ovoj zemlji.

Učesnici našeg obučavanja imaju i imati će priliku, da sa vrsnim poznavaocima

filma i filmskim stvaraocima kroz 18 radionica steknu potrebna uvodna znanja o svim fazama stvaranja filma. Inicijalno je kod projekta bilo u planu da učesnici nakon radionica u ruke dobiju profesionalnu kameru na dva dana te profesionalni studio za montažu na dva dana i u to vrijeme snime svoj vlastiti kratki film na temu koju sami odaberu. No tijekom radionica se oblikovala ideja da konačni produkt bude rezultat timskog rada, a individualni projekti, će biti samo dopuna glavnog rezultata. Na radionicama je do sad bilo oko tridesetak učesnika.

Radionice će se odvijati do kraja aprila 2010., snimanja i montaže kratkih filmova će teći od aprila do kraja juna 2010.

Konačni rezultat našeg projekta – zbirka kratkih filmova u DVD formatu – ćemo

21 javno predstaviti krajem septembra 2010.

Na našim dosadašnjim radionicama su predavali Lana Zdravković i Nenad Jelesijević iz Zavoda Kitch, koji se bavi (i) filmskom produkcijom. Zatim je kod nas bio Jure Černec profesionalni kamerman, koji među ostalim kao direktor fotografije potpisuje i jesenski filmski hit „Trst je naš“ r e ž i s e r a Ž i g e Vi r c a . S p e c i f i k e dokumentarnog filma nam je predstavila Zemira Alajbegović Pečovnik, priznata video umjetnica i avtorica brojnih dokumentarnih filmova. U scenaristiku za igrani film nas je uvodio g. Miroslav Mandić predavač sa ljubljanske i sarajevske Akademije za filmske

umjetnosti. O osnovama režije igranog filma nas je poučavao režiser Miran Zupanič, isto tako sa ljubljanske Akademije za filmske umjetnosti (AGRFT).

Projekt podupiru Evropski socijalni fond in Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije. Projekt se financira iz Operativnega programa razvoja človeških virov za obdobje 2007-2013, razvojne prioritete »enakost možnosti in spodbujanje socialne vključenosti«, prednostne usmeritve »Dvig zaposljivosti ranljivih družbenih skupin na področju kulture in podpora njihovi socialni vključenosti«.

22

PROJEKTI

Društvo bosansko – hercegovačkog i slovenskog prijateljstva „Ljiljan“ od septembra 2009. pa do kraja septembra 2010. izvodi projekt Mala škola kulturnog menedžmenta. Radi se o besplatnom obrazovanju na području kulturnog menedžmenta odnosno vođenja kulturnog društva. U sklopu projekta možete naučiti više o tome: - kakva su prava i obaveze kulturnog društva u odnosu do države;

Mala škola kulturnog menedžmenta

- kakva treba biti organizacijska struktura jednog kulturnog društva; - kako ostvariti kvalitetnu unutarnju komunikaciju u društvu i kvalitetan timski rad; - kako kvalitetno predstavljati društvo u javnosti; - kako obogatiti kulturne sadržaje, koji se nalaze u ponudi društva; - kako kvalitetno surađivati sa drugim kulturnim udruženjima i sa lokalnom zajednicom;

- kako uredno bilježiti i dokumentirati aktivnosti društva (u tom sklopu smo održali video i foto radionice); - kako osmišljavati i pisati kulturne projekte; - gdje prijaviti kulturne projekte za dobivanje financijske podrške; - i još mnogo drugih korisnih znanja i informacija.

Sveukupno će se u okviru ovog projekta održati 30 radionica. Konačni rezultat

23

projekta će biti izdavanje dvojezičnog priručnika sa radnim naslovom „Sve što je potrebno znati o vođenju kulturnog društva u Sloveniji“. Priručnik bi trebao izaći u septembru 2010. Inače cilj ovog projekta je obučiti članove kulturnih društava o svim gore spomenutim temama. Isti će s tim novostečenim znanjima moći potom bolje upravljati svojim društvima. Tim širenjem znanja i informacija bi u konačnici i cijela zajednica trebala dobiti obimniju i kvalitetniju kulturnu ponudu.

Do sad su na našim radionicama predavali g. Matej Verbajs sa Centra nevladinih organizacija Slovenije, Špela Polak stručnjakinja za javno komuniciranje, Marjeta Novak stručnjakinja za unutarnje komuniciranje i timski rad, Urška Bittner Pipan, Marjeta Turk i Bojan Knifec sa Javnog sklada za kulturne dejavnosti, mag.

Nenka Krušič sa Računskog sodišča Republike Slovenije, Bojan Štern stručnjak za evropska sredstva, mag. Nastja Mulej stručnjakinja za kreativno razmišljanje i djelovanje i Nina Arnuš iz Evropske

volonterske službe. Praktične radionice su dosad za nas izvodili snimatelj Jure Černec, grafička dizajnerica Damjana Sušnik i likovna umjetnica Maja Modrijan. Mala škola kulturnog menedžmenta je primarno namijenjena članovima i simpatizerima kulturnih društava doseljeničkih zajednica, ali su dobrodošli i svi ostali koje zanimaju spomenute teme.

Odaziv na naš projekt je veoma dobar. Do sad su na naše radionice dolazili predstavnici i predstavnice iz 17 kulturnih društava, a najviše učesnika, razumljivo, dolazi iz samog društva Ljiljan. U tih gotovo dvadesetak kulturnih udruženja su zastupljene praktično sve doseljeničke zajednica, kao i sama slovenska zajednica.

Sveukupno je naše radionice dosad posjetilo oko osamdesetak različitih osoba od srednjoškolske do penzionerske starosne dobi.

Radionice i predavanja u sklopu projekta se obično izvode utorkom od 18.00 do 21.00, u prostorijama Društva Ljiljan, u

ulici Luize Pesjakove 9, u Savskom naselju u Ljubljani. Sve dodatne informacije možete dobiti na našoj internet stranici www.ljiljan.si/mskm, koju smo postavili posebno samo za ovaj projekt. A možete nam se obratiti i telefonom na broj 059053360 svaki radni dan. Koordinatorica projekta je ga. Irma Mušedinović.

Projekt podupiru Evropski socijalni fond in Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije. Projekt se financira iz Operativnega programa razvoja človeških virov za obdobje 2007-2013, razvojne prioritete »enakost možnosti in spodbujanje socialne vključenosti«, prednostne usmeritve »Dvig zaposljivosti ranljivih družbenih skupin na področju kulture in podpora njihovi socialni vključenosti«.

Društvo Ljiljan

24

PROJEKTI

Od črte do risanega filma

Piše: Edita Plava koordinatorica projekta

Zavičajno društvo Plava i Gusinja »Izvor« je prošle godine uspješno kandidiralo na javnom raspisu Ministarstva za kulturu RS sa projektom »Od črte do risanega filma«. Projekt nudi obrazovanje na području likovne umjetnosti i koncipiran je tako, da učesnici radionica postepeno razvijaju crtež od same njegove osnove pa sve do crtanog filma. U okviru projekta su predviđene 24 radionice, koje traju od oktobra 2009 i trajati će sve do jula mjeseca ove godine. Produkti projekta su kalendar, sa slikama učesnika radionica, za iduće dvije godine, potom zbirka kratkih stripova, koje će ostvariti učesnici, a sve

skupa ćemo zaokružiti sa kratkim crtanim filmom, kojeg će takođe ostvariti učesnici radionica. Preko ovog projekta ćemo, nadamo se, uspješno prezentirati naše društvo i naše krajeve širom Slovenije, a težimo ka tome, da se sa zaključnim radom predstavimo i van granica Slovenije.

Radionice vodi g. Skender Bajrović, prof. lik. kult. A obično se održavaju

ponedjeljkom u prostorima Mestne hiše Kranj. Drago mi je reći, da radionice pohađa raznolika generacija, od najmlađih, pa do osoba u srednjim godinama.

Do sad smo uspješno priveli kraju prvu fazu projekta, izveli smo osam likovnih radionica, na kojima su učesnici već savladali osnove tehnike crtanja i izradili

25

zavidan broj svojih radova. Kalendar, kojeg smo izdali, je još uvijek moguće dobiti u prostorijama društva Izvor (Trg Rivoli 3 u Kranju).

radionicama, shvatili, da imaju (skriveni) talenat za crtanje i oblikovanje i nadamo se, da će ga razvijati i njegovati i dalje. Između ostalog i to je cilj našeg projekta.

U drugoj fazi radionica smo se posvetili stripu, našim crtežima smo dodali priču odnosno sadržaj u obliku stripa. Ovih dana uspješno privodimo kraju drugu fazu projekta koja će se zaključiti sa izlaskom stripa iz štampe. Važno je napomenuti, da su neki od učesnika naših radionica, tek na

U trećoj-konačnoj fazi ćemo upoznati osnove crtanog filma (animaciju, govor, fonogram, scenarij, scenografija, rotoskop,..) i izraditi konačni produkt našeg projekta, to jest crtani film.

Projekt podupiru Evropski socijalni fond i

Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije, financira se iz Operativnega programa razvoja človeških virov za obdobje 2007-2013, razvojne prioritete »enakost možnosti in spodujanje socialne vključenosti«, prednostne usmeritve »Dvig zaposljivosti ranljivih družbenih skupin na področju kulture in njihovi socialni vključenosti«.

26

IKC

Drugi bajramski donatorski koncert

Piše: Almina Agović

5. decembra 2009. Omladinski krug džemata Ljubljana organizovao je drugi bajramski donatorski koncert, koji je bio namijenjen prikupljanju sredstava za odplatu zemljišta za izgradnju islamskog vjersko-kulturnog centra. Koncert se održao u prepunoj sportskoj sali Kodeljevo u Ljubljani. Organizatori su zajedno sa posjetiocima prikupili 17.042,50 eura, koji su potom uplaćeni u fond za IKC.

Detalji sa koncerta

Na priredbi su se predstavili članovi folklorne sekcije Kulturnog udruženja Sandžak, Društvo bosanskohercegovačkog i slovenskog prijateljstva Ljiljan i KUD Lukavica iz Bosne i Hercegovine.

Prisutnima su se obratili g. Nevzet Porić, sekretar Islamske zajednice u Sloveniji i mufitja, dr. Nedžad Grabus. Izrazili su

Detalji sa koncerta

zadovoljstvo što se okupio veliki broj posetioca i istakli historijski značaj početka gradnje islamskog vjersko-kulturnog centra, za kojeg se muslimani u Sloveniji bore već četrdeset godina.

Slijedila je zabava sa muzičkim gostom Nihadom Fetićem Hakalom, koji je pjevao svoje pjesme, kao i neke starije hitove svojih muzičkih kolega. Prisutne je zabavljala i pjevačica Mirela sa svojim bendom.

Detalji sa koncerta

27

Promocija romana Pjesme divljih ptica

2. decembra 2009. godine Kulturnoobrazovni zavod Averroes organizovao je promociju romana Pjesme divljih ptica autora prof. dr. Enesa Karića. Promocija se odvijala u konferenčnoj dvorani City hotela u Ljubljani. O romanu su osim autora govorili i Nusret Čančar, ambasador BIH u Albaniji, književnik Hadžem Hajdarević, prof. dr. Dževad Hodžić i prof. dr. Hilmo Neimarlija. Priredbu je vodila gđa. Barbara Hočevar. Prisustvovao je veliki broj posjetioca, među njima i ministrica unutarnjih poslova Republike Slovenije gđa. Katarina Kresal i njen partner, poznati advokat, g. Miro Senica. Na početku se prisutnima obratio muftija, dr. Nedžad Grabus.

Roman Pjesme divljih ptica prva je Karićeva prozna knjiga, koju je pisao posljednjih deset godina. Govori o događajima u BiH na kraju šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća. Uskoro možemo očekivati i prijevod na slovenski jezik. Jedan od recenzenata, poznati bosanski pjesnik Hadžem Hajdarević kaže da roman ne govori samo o srednjevjekovnoj, već ujedno i o današnjoj BiH. To je roman o BiH poslije rata, tako da je i danas aktualan. Prof. Karić je pisac, koji uči svog čitaoca. 16. stoljeće je vrijeme kada u BiH dolaze kahva, kukuruz, duhan,... u romanu se spominju sva ta otkrića, kao i mnogi historijski događaji.

Pisac zadržava historijske fakte, ali ih oživljuje i aktualizira. Hajdarević kaže, da je upravo to uspoređivanje onoga što se

dogodilo u 16. stoljeću sa onim što se u BiH desilo u zadnje vrijeme, ono najljepše u ovom romanu. Svoje izlaganje o romanu Pjesme divljih ptica završio je riječima, da je ovaj roman nešto najljepše što se BiH dogodilo u posljednjih deset godina.

Prof. dr. Karić završio je promociju čitajući dio iz svog romana. „Pitao sam šejha Zelkanovića da li se on razumije u trgovinu, dali bismo mu da vodi oba dućana. Razmislio je, a nakon dva dana mi je kazao da je za promet vunom i pamukom posve ostario, bole ga leđa, sandžije su na staru čovjeku kao hladne

Učesnici promocije

LITERATURA

zmije, a ne može više ništa teško dizati. Ali, misli, ima jedna vrsta trgovine koju u Sarajevu još niko nije otvorio: kupoprodaja ptica, divljih i pitomih. Naveliko! On se u ptice razumije, u razne vrste, naročito istočne. Eto, zamisli, toliko Sarajevo, a u njemu nema naprodaju pauna, nijednog! A mogao bi biti u svakoj bašči po jedan.

Paunov rep je nadahnuće umjetnicima, srazmjer njegovih repnih boja je opio derviše pjesnike od Horasana do Antiohije, tolika se pjesan o njima izlila, a u nas o tome ne znaju ni jedne jedine riječi. Samo šutnja. Sramota! Farisijski hazardestani su posebna bića, izišla iz samoga raja, za nas neočekivana prilika da se zgrnu pare, velike i s lahke strane. Horasanske hazardestane sva djeca vole jer pjevaju umilno, a malo jedu, dragocjena životinja a malo košta. Mali kljun, još manje grlo, zoblje samo sitno zrnje, za njega je lahko.

Hazardestana ima svakakih vrsta, čak i onih koji zaklikte u ponoć, za punog mjeseca, zasanjaju se, dozivaju družicu, šta li?! A možda se i zbune i smetu, ko zna.

Mogli bismo nabaviti i kata-pticu, jest da je Bosna za nju hladna, ali nek se navikne, nek' joj pogušća perje, šta se može. Na Bosnu smo se i mi navikli, ko nam je kriv!

Odveo sam šejha Zelkanovića Safiji i Lejli, saopćili smo prijedlog, uzbudljivo, a iza zastora se javio zadihani umjetnik Mustafa, spravljao je isfahanske boje, ljutito je kazao: - Ni govora! Kakve ptice! Životinja koja se ne veže nije u Bosni za držanje. Još manje za trgovanje...“

28

MUZIKA

Sevdah na Prešernovom trgu

Piše: Fadila Halilović

trgovačkih centara. Svoje strasti do kupovanja probavam sačuvati za sezonska sniženja u januaru.

Ja se decembru veselim zbog kulturnih priredbi na otvorenom u Ljubljani. Posebno se veselim novogodišnjih koncerata na Prešernovom trgu. Tamo se u to vrijeme izmijenjaju zvijezde zabavne glazbe, nastupaju najbolji izvođači slovenačke i ex-yu scene.

Tako dođu na svoj račun svi ljubitelji zabavne glazbe. Mogu besplatno uživati u koncertima svojih omiljenih pjevača.

Jako sam se obradovala ovom zadnjem novogodišnjem koncertu.

Naime, moj omiljeni pjevač, Hari Varešanović, predvodnik grupe Hari Mata Hari, zaključio je ovogodišnji veseli decembar u Ljubljani.

foto: Fadila Halilović

Hari na koncertu

Decembar je jedan od najveselijih mjeseci u godini. Razloga za veselje ima mnogo. Svako zapamti i uzme ono što želi. Teško se isključiti iz svih događanja, koja nas okružuju.

Izlozi nas mame na sve strane, trgovci se trude svaki na svoj način.

Trgovine su pune, ljudi oko nas samo o tome pričaju. Mada nikad nisam u tome previše uživala, još manje sudjelovala. Moja kćerka već

odavno ne vjeruje u djeda mraza.

Moram reći, da se u decembru osjećam privilegiranom, kao rijetko kad u godini. Vesela sam da u našoj kulturi nema tih običaja. Dok svi drugi, oko mene nervozno kupuju, razmišljaju o poklonima, ja posve mirno uživam u gledanju izloga. Čak ni gužva u trgovinama mi ne smeta, rijetko kad padnem u iskušenje, da zađem u koji od

Na svoj račun smo došli svi ljubitelji ove velike zvijezde bosanske scene.

Neprestano, dva puna sata, Hari je pjevao sve svoje velike hitove uz neumornu pratnju publike. Na binu je došao i gradonačelnik Ljubljane g. Zoran Janković, da se lično zahvali velikom sarajevskom glazbeniku i da uživa u njegovim skladbama. Prepuni trgovi su odzvanjali zvukovima njegovih hitova: Lejla, Ružmarin, Baš ti lijepo stoje suze, Sedamnaest mi je godina, Kao domine…

No kao i svaki pravi Bosanac, Hari je znao da nema pjesme bez sevdaha.

Otpjevao nam je: Ružo moja, Mujo kuje konja po mjesecu i Žute dunje. Za sve nas koji ga volimo, poštujemo i Bosnu nosimo u duši, to je bio vrhunac večeri. Bilo je posebno zadovoljstvo, zapjevati sevdalinku na Prešernovom trgu. Taj veličanstveni Prešernov trg je postao i naš bosanski, dočarao nam ga je naš veliki umjetnik Hajrudin Hari Varešanović, sa sa

29 svojom grupom Hari Mata Hari. Bila sam više puta na njegovim koncertima, i svaki put uživala i divila se predivnim skladbama, glasu i profesionalizmu, sa kojim je pristupao publici. To je bio veličanstven zaključak ovogodišnjeg novogodišnjeg slavlja na ulicama Ljubljane. Hvala Hari, što si nam svojom pjesmom donio djelić Bosne.

Hajrudin Varešanović, poznatiji kao Hari Varešanović (Sarajevo, 16. januar 1961), jedan je od najznačajnijih bosanskih kantautora, pjevač grupe Hari Mata Hari.

Karijera Estradnu karijeru započeo je krajem 1970-ih u sarajevskoj grupi Ambasadori, da bi je nastavio u grupi "Zov". Kao frontmen grupe postiže veliki uspjeh pjesmom "Golubica", u kojoj objedinjuje e le me n te popa i rock a sa elementima tradicionalnog bosanskog folklora.

Hari Mata Hari Sredinom 1980-ih njegova nova grupa Hari Mata Hari počinje pohod na jugoslavenske top ljestvice, što im uspjeva zahvaljujući prije svega romantičnim ljubavnim baladama kao: "Ja te volim najviše na svijetu", "Strah me da te volim",

"Javi se", a u dijelu svojih hitova koristi i lokalni kolorit i elemente sredine iz koje potiče, a koje uspješno kombinira sa tekstovima svoga dugogodišnjeg saradnika Fahrudina Pecikoze ("Prsten i zlatni lanac", "Sjeti se ljeta").

Milionske tiraže ploča, svejugoslavenska popularnost i nadasve kvalitetan muzički proizvod obilježile su vrijeme kasnih 1980-ih i ranih 1990ih godina, kad je grupa "Hari Mata Hari" slovila za apsolutni vrh domaće zabavne i pop muzike.

Eurosong Hajrudin Hari Varešanović je zajedno sa grupom "Hari Mata Hari" četiri puta nastupao na nacionalnim izborima za Pjesmu Eurovizije. Prvi put se pojavio na jugoslavenskom izboru 1986. u Prištini sa pjesmom "U tvojoj kosi", s kojom zauzima peto mjesto, a godinu dana kasnije, 1987. na izboru u Beogradu njegova "Nebeska kraljica" zauzima 14. mjesto.

Historija nastupa na bosanskim

natjecanjima započinje 1999. godine na prvom svebosanskom izboru u Sarajevu, koji je održan u sklopu festivala Vaš šlager sezone, gdje i pobjeđuje u jakoj konkurenciji između Dine Merlina, Vajte, grupa "Plavi orkestar" i "7Up". No kako je njegova pjesma "Starac i more" već bila objavljena u Finskoj ne odlazi na Euroviziju Jerusalim. 2006. godine Hajrudin Hari Varešanović, izravni kandidat i predstavnik Bosne i Hercegovine na Eurosongu u Ateni, sa pjesmom "Lejla" izborio je fantastično treće mjesto. "Lejla" je ljubavna balada sa karakte-rističnim elementima bosanske sevdalinke, u kojoj u potpunosti do izražaja dolaze Harijeve glasovne sposobnosti.

Autor pjesme je Željko Joksimović.

Hajrudin Hari Varešanović živi u Sarajevu.

30

POGLEDI

Vicemanija »naših susjeda« i ostalih

Piše: Abdulah Mehmedić

„Manipulacija se može odrediti kao smišljen, sistematski i kontrolirani postupak ili skup postupaka pomoću kojih manipulator, koristeći simbolička sredstva u za njega pogodnim psihosocijalnim uslovima odašilje u masu preko sredstava komunikacije, određene poruke, s namjerom da utiču na uvjerenja, stavove i ponašanja velikog broja ljudi, tako da bi se oni, u stvarima u kojima ne postoji opća suglasnost, a za koje su životno zainteresirani, usmjerili prema ubjeđenju, stavovima i vrijednostima manipulatora, a da toga nisu ni svjesni…« (Đ. Šunjić: Ribari ljudskih duša).

U onoj staroj, takozvanoj zajedničkoj državi vicevi o Muji, Sulji i Fati bili su svakodnevnica, kao da netko ništa drugo radio nije nego viceve o njima izmišljao.

Mujo, Suljo i Fata su nekoj zajednici pripadali, jer toj zajednici nije bio priznat nikakav status; niti status naroda niti status nacionalne manjine. Oni su smjeli biti Srbi, Hrvati, neopredijeljeni pa čak i Jugoslaveni. Radi te »činjenice« svi yugomeni su imali prirodno pravo, da sve slabosti, gluposti, kvazimudrosti i ostale ljudske mahane pripišu tim osobama jer je jako teško te »osobine« pripisati dobrim, pametnim, bogatijim i obrazovanijim Baricama i Ivicama, Francki i Franceku, Jovanki i Jovanu. Polako, ali sigurno, ti vicevi postaše osnova današnjih »evropskih predrasuda«.

Kad se ta takozvana zajednička država raspade i na njenim teritorijama nastadoše nove države i kvazi državice, vicemanija o Muji, Sulji i Fati se nastavi iako se ta zajednica za ime (Bošnjaci) naroda svoga izbori i račun krvavim žrtvama plati - što na stratištima, što u konclogorima, što Srebrenicom, što iseljavanjem širom svijeta, što totalnim siromaštvom. U 21. stoljeću još uvijek im nijeću njihovo postojanje, negira im se domovina i njen jezik i tek kad otkrivaju najminimalniji minimum svoje historije, proglašavaju ih najvećim mitomanima (a gdje je Stari Jug Bogdan i devet Jugovića, a gdje je Kosovka djevojka, koju su i Mujo i Suljo i Fata morali znati napamet?). Ukratko, za susjede ne postoje jer su merakli teritorije na kojima Suljo, Mujo i Fata prebivaju. Zar

nisu pripadnici naroda nebeskog bosanskoj Fati u dvorištu sagradili crkvu, pa se Evropa pravi Englez i pravnim se poslovima odgađa premještanje (rušenje) bogomolje do Fatine smrti a onda… opet vic.

Nije mi poznato kada je prvi vic o Muji, Sulji i Fati svjetlo dana ugledao ali znam kad su oni počeli plaćati svoju tursku svojeglavost.

Vjerovatno je to bilo one junske večeri 1826. u Carigradu, kad je sultan Mahmud II odlučio, da se jednom zauvijek obračuna s janjičarima, gomilom vječno nezadovoljnih i korumpiranih bundžija, koji su se umjesto ratovanja počeli baviti dvorskim spletkama i svim nečasnim poslovima, punim pohlepe za ugodnim životom i svim onim što proizlazi iz toga. Sultan janjičare ukinu i zamijeni ih regularnom vojskom (nizamom). »…Te noći je što pobijeno i u more pobacano, a što u kasarnama topovskom vatrom sažeženo više od 6.000 janjičara.

Od te noći janjičarsko ime nije se više smjelo ni spominjati.«

U to vrijeme i u Bosni je bilo puno janjičara koji se digoše protiv ukidanja janjičarske vojske i svih novotarija.

Njihovom nezadovoljstvu se pridružiše i skoro svi bosanski feudalni prvaci. Po tadašnjem običaju sastaviše (arzuhal) molbu upućenu sultanu, koju su trebali svojim pečatima potvrditi ugledni ljudi.

Sarajevski uglednik Nuruddin-efendija Šerifović odbi staviti svoj muhur na arzuhal i u znak svog protivljenja svoj muhur u havanu stuče. Pošto je bio pristalica sultanovih reformi (tanzimata), obuće »tijesno« evropsko odijelo (koje se u Carigradu uveliko već nosilo) i na glavu stavi fes, uzjaha konja i pođe prema Žutoj tabiji gdje se mislio skloniti. Konzervativna sarajevska razjarena masa ga sustiže, svuče sa konja i kamenova tako, da je ispod kamene gomile virio samo fes, koji će postati simbolom islama. Gomila kamenja pred avlijskim vratima ili pred dućanom postade prijetnja.

Reakcija Carigrada na ta zbivanja u Sarajevu poče na ramazan, kad po sultanovim ovlaštenjima okrutni Abdurrahman

31 paša poče nemilice sjeći po dvadeset i više bosanskih glava dnevno. Odsječene glave su sarajevski ćurčijski majstori punili slamom i pamukom a paša ih je slao u Carigrad kao dokaz svoje odanosti sultanu i Carevini. Kad bi tih dana počeli pucati topovi, po 20-30 na dan, značilo je, da je na tvrđavi udavljeno toliko ljudi. Možda je tog ramazana i počelo (zulum) uništavanje prvaka jedne skupine kojoj pripadaju Mujo, Suljo i Fata.

Pokoljima Abdurrahman-paše nad bosanskim prvacima slijedila su zlodjela Omer-paše Latasa (Mihajla-Miće Latasa), koji sa vojskom sačinjenom od prebjeglih vojnika i oficira iz Poljske, Madžarske i Hrvatske bosanskim mesom nahrani vode Save i Bosne. Latas je, po pisanju Jukića, prebio kičmu feudalne aristokracije Bosne i Hercegovine. „Obavio je to temeljito, sa strašću i do kraja. Ono što Carigradu nikad do tada nije pošlo za rukom, uspjelo je Latasu. I to za manje od godinu dana. Štaviše, uspjelo mu je da je ne samo pokori, već ju je bacio na koljena, slomio joj kičmu i unizio je kao niko prije njega…“ Uslijedio je Berlinski kongres i zatim okupacija Bosne i Hercegovine. O odnosu

susjeda i okupatora evropskog duha prema Muji, Sulji i Fati može se saznati iz djela slovenskog pisca Podlimbarskog u njegovom djelu Gospodin Franjo. Lik Turčina (kojim su i u to vrijeme pripadali i Suljo i Mujo i Fata) je slikan najcrnjim bojama koje je mogao pisac naći u opisu negativaca tog doba.

Stvara se Jugoslavija 1918. i prije njenog osnivanja, jedan od uglednika osnivača, na pitanje šta će biti sa Suljom, Mujom i Fatom odgovara: Daćemo im vremena, da u roku od 24 sata pređu na… a ostatak ćemo uništiti ili iseliti u Tursku. Po mom skromnom mišljenju, i to je jedan od »viceva«, i to krvavi, o Muji, Sulji i Fati.

Kako je bilo u onoj »zajedničkoj« višemanje je poznato većini čitalaca a kako je danas najbolje se vidi na TV kanalima, dnevnicima i revijama. Vicemanija se nastavlja, možda samo u nešto drugom obliku. Postala je poštapalica za sve kvazi humoriste, kvazi pisce i sve one, koji misle, da su nešto i neko u svojoj okolini.

Sulji, Muji i Fati neki savremeni slovenački menadžeri propisuju, pored ostalog i visinu decibela, s kojima smiju iz

svojih skromnih ležaja, zbijenih u sobice ili druge (ne)stambene prostore, poslušati svoju (bosansku???) muziku.

Za mene je vicemanija o Muji, Sulji i Fati i upoređivanje TV snimaka sa inauguracije nadbiskupa ljubljanskog g.

Stresa i »raskošne sportske dvorane Kodeljevo« prilikom klanjanja islamskih vjernika.

Vicemanija je kad ljubljanskim borcima za čistu vodu smeta visina nepostojeće ili planirane munare islamskog kulturnog centra u Ljubljani. Vicemanija su i buduće financijske teškoće slovenskih građevinskih firmi, jer će, po mom skromnom mišljenju i za njih biti krivi Suljo, Mujo i Fata, pa će njihove zarade biti radi toga umanjene, ako ih uopće bude bilo.

Literatura:

Rešad Kadić: Paša Latas, Đuro Šušnjić: Ribari ljudskih duša, Jovo Hadžibesarović: Zapamćenja.

32

KULTURA Piše:Fadila Bužimkić Halilović

Početkom godine po običaju svodimo račune za prošlu i pravimo planove za novu godinu. To radimo ako ne zbog sebe onda zbog drugih potreba, najčešće zakonskih dužnosti. To se odnosi prije svega na pravne subjekte, firme i društva.

Društva to rade tako, da sazovu skupštinu i članovima predlože izvještaj o aktivnostima u protekloj godini i financijski izvještaj o poslovanju. Kao član društva » Ljiljan«, odazvala sam se pozivu za skupštinu članova društva u subotu 13. februara u Ljubljani.

Izvještaj o poslovanju i djelovanju društva podnio je predsjednik g. Ale Botonjić. Društvo je u protekloj godini imalo niz uspješnih aktivnosti, na koje se možemo s ponosom prisjetiti. Brojne aktivnosti su bilježile folklorne grupe

Ambasadori bosanske kulture

33

društva, dramska sekcija i sportska sekcija. Društvo je u protekloj godini uspjelo dobiti i jedan veći projekt nazvan Mala škola kulturnog menedžmenta, koji se financira iz sredstava slovenskog Ministarstva za kulturu i Evropskog socijalnog fonda, a namijenjen je obučavanju članova i simpatizera kulturnih društava na području vođenja društva.

Ljiljan je društvo iz čijeg djelovanja se da mnogo šta naučiti. Uspjeli su prije svega zato, jer su jedni od rijetkih, kojima je uspjelo udružiti starost i mudrost, mladost i energiju.

Pri tom su nezamjenjivu ulogu odigrali predsjednik Ale Botonjić sa suprugom Sadom i potpredsjednik Sejad Redžić, koji je ujedno i harmonikaš. Ljubav prema društvu i omladini te njihova predanost poslanstvu društva su neprocjenjivi. Oni su ti, koji poprate svako zbivanje u Ljiljanu.

Prvi dolaze i zadnji odlaze. Do mladih se ponašaju, kao da su to njihova djeca i unučad. Zato su prostorije društva uvijek pune, ali baš kao i u stara zaboravljena vremena vrijedi da »kuća nije tijesna, gdje

čeljad nisu bijesna«. Oni svojom vedrinom i gostoprimstvom prenose bošnjansku dobrotu.

što nije, Ljiljan bi dobio najviše državno priznanje za očuvanje bosanske kulture izvan granica.

Vjerujem, da je društvo Ljiljan jedinstven primjer, kako mladi i stari sudjeluju i jedni druge poštuju. To je ono o čemu mnogi govore, a rijetkima uspijeva provesti u djelo. Lijepo je vidjeti, kako u društvu svako uspijeva naći svoje mjesto i ulogu. To je ono zbog čega su prostori Ljiljana prepuni.

Za utjehu su Ljiljanovci sami, svojim najzaslužnijim članovima podijelili zahvalnice i simbolično im se zahvalili za njihov doprinos djelovanju društva. Samo zahvaljujući djelovanju društva, mnoga djeca koja su rođena u Sloveniji uspijevaju naučiti ponešto o bosanskoj kulturi.

Pjevaju pomalo zaboravljene pjesme i igraju kola. Ljiljan i Ljiljanovci su pobjednici u srcima nas koji volimo Bosnu, zbog njih je lijepo biti Bosanac u Sloveniji.

Ovih dana smo u Sloveniji proslavili Prešernov kulturni praznik, mnogi zaslužni na različitim poljima su dobili najviša državna priznanja, neki i veliku Prešernovu nagradu. Slovenci znaju šta znači kultura, zato znaju primjerno nagraditi zaslužne pojedince. To je ono o čemu mi Bosanci možemo sanjati.

Jedno od rijetkih mjesta, gdje se kontinuirano brine o bosanskoj kulturi u Sloveniji, je društvo Ljiljan. Tamo se pjevaju sevdalinke, igraju bosanska kola, čitaju knjige i recitiraju pjesme bosanskih pjesnika. Kada bi naša domovina bila ono

34

AKTIVNOSTI

Bosanski med u Parlamentu Evropske Unije

Piše: Fadila Bužimkić Halilović

Brisel je glavni grad Belgije i u njemu se nalazi sjedište Evropskog parlamenta. To je grad u kojem se kroje sudbine miliona ljudi u Evropi. Važan je za stanovnike članica EU, koji imaju pravo delegirati svoje Euro poslanike, po već poznatom ključu koji se odnosi na broj stanovnika. Predstavnici EU parlamenta donose sve značajne odluke za budućnost Evropske unije i njenih članica.

Europski parlament broji 756 parlamentaraca, koji su podijeljeni u sedam političkih grupacija. Najveća politička grupacija su evropski Kršćanski demokrati, koji imaju 265 poslanika, drugi po broju poslaničkih mandata su Socijalni demokrati sa 184 poslanika, treći su Liberalni demokrati sa 84, četvrti su Zeleni sa 55 poslanika, Evropski konzervativni

reformisti imaju 54 poslanika, Konzervativna grupa evropske ljevice 32 i na kraju je tu još grupa samostalnih poslanika sa 27 zastupnika.

Svi skupa čine jednu veliku mješavinu interesa svojih zemalja i različitih drugih utjecaja.

Taj veliki birokratski mehanizam je pod utjecajem lobija i lobista, koji svakodnevno kucaju na vrata EU poslanika i pokušavaju se progurati naprijed sa svojim prijedlozima i interesima. Šokantan je podatak, da je u Briselu prisutno oko 15.000 lobista, koji rade za različite države i interese.

Uprkos svojoj moći, Evropski parlament

nije tako značajan u životu stanovnika EU. Tome u prilog govore i izbori za evropske poslanike, koji imaju mali odaziv u svim evropskim državama. Razlog za to su zapleteni mehanizmi odlučivanja i nepoznavanje uloge parlamenta i mogućnosti participacije pojedinaca. Zato su u EU parlamentu odlučili, da naprave više za svoju prepoznatljivost. Jedna od akcija u tom pravcu, bila je posjeta Evropskom parlamentu i upoznavanje s njegovim djelovanjem u Briselu. Evropski poslanici dobivaju sredstva za promociju, koja namjenjuju članovima svojih političkih opcija i svojim glasačima, na način da im sponzoriraju posjetu EU parlamenta. Jedna od dužnosti EU poslanika je i organizacija tih susreta u EU

35 parlamentu. Parlamentarne stranke pozovu svoje članstvo i simpatizere na besplatni izlet u Brisel i tamo ih na licu mjesta upoznaju sa djelovanjem evropskih institucija: Evropske komisije, Evropskoga parlamenta i Vijeća ministara.

Na poziv Socijalnih demokrata Slovenije, čija članica sam, priključila sam se jednoj od mnogobrojnih grupa koje svakodnevno posjećuju Brisel. Priliku koja mi se ponudila, nisam željela propustiti. Dobila sam program posjete, saznala da će nas dočekati zastupnica Tanja Fajon ili Zoran Thaler i da ćemo imati mogućnost razgovora sa njima. Moja prva misao je bila, da ih želim upozoriti i zamoliti za pomoć Bosni i Hercegovini, konkretno za djelovanje u korist ukidanja viza za bh. državljane.

To sam osjećala, kao svoj dug prema domovini i jedinstvenu priliku, da budem lobist za svoju rodnu Bosnu i Bošnjake. Željela sam tu svoju želju saopštiti nekom od službenih predstavnika naše države u Sloveniji. Zato sam odlučila da pozovem nekog u ambasadi, da malo o tom popričamo, da ih zamolim za primjeran

poklon, kojeg bi poklonila poslanici Fajon.

Prvi problem je bio doći do kontakta sa bh. ambasadom. Potražila sam informacije na internetu, na stranicama za kontakt bh. ambasada. Brojeve koji su bili tamo napisani sam uzaludno okretala. Potom sam se obratila na predsjednika društva Ljiljan, gospodina Alu Botonjića, koji mi je dao novi broj. Dva dana sam uzaludno pokušavala da dobijem nekog iz ambasade, a onda konačno shvatila, da na njihovu pomoć ne mogu da računam. Na žalost, sa dolaskom novog ambasadora, osjetno su umanjeni svi kontakti sa nama, koji se trudimo da očuvamo bosansku kulturu i koji djelujemo na različnim područjima i u društvima. Dok je u Ljubljani bio ambasador gospodin Izmir Talić, nijedna priredba nije mogla proći bez njega.

Njegov meil i telefon je bio poznat svima onima, koji vole Bosnu i rade bilo šta sa bosanskim prizvukom.

To me nimalo nije pokolebalo u mojoj nakani. Odlučila sam se da moj simbolični poklon u ime Bošnjaka, bude med iz košnice moga oca Jusufa.

Kao što je bilo najavljeno, dočekala nas je gospođa Tanja Fajon, evropska parlamentarka iz stranke Socijalnih demokrata Slovenije. Predstavila je svoje područje djelovanja. Jedna od njenih najvećih obaveza u EU parlamentu je bilo djelovanje na ukidanju viza, za države izvan EU, pohvalila se da upravo dolazi iz Sarajeva.

Iskoristila sam ponuđenu priliku, da joj se zahvalim, za njeno djelovanje i zamolim je za pomoć u ime bošnjačkog naroda, kojeg taj vizni režim najviše pogađa. Poklonila sam joj med iz košnice moga oca, koji je ubran u netaknutoj prirodi. Bila je prijatno iznenađena, dirnuta i obećala mi je, da će učiniti sve što je u njenoj moći. Meni je bilo veliko zadovoljstvo i čast, da sam učinila nešto za moju domovinu i moj narod. Tako je med moga oca Jusufa stigao do Brisela. Želim i nadam se, da će se gospođa Tanja Fajon sjetiti svojih obećanja i da će u najskorijoj budućnosti državljani moje domovine moći da putuju po Evropi, kao sav normalan svijet.

36

ŽIVOT

Partnerski odnosi

Piše: Vahid Mehičić

U partnerskim odnosima ljudi, bilo na poslovnom ili privatnom području, mora postojati neka određena, ali ne tako malena, kvota povjerenja. Bez toga svako povezivanje ljudi ne bi imalo smisla i osuđeno bi bilo na neuspjeh. Takva veza može se ilustrirati sa principom djelovanja vezivnih posuda u kojima se zbog uticaja vanjskih faktora, npr. zagrijavanja jedne posude, promijeni situacija i u drugoj posudi. Pri tom se mijenja nivo tekućina i pritisak zraka ili plinova u objema posudama. O takvoj ilustraciji piše i poznati indijski mudrac i naučnik Mahariši Maheš, Jogi, kada govori o međusobnoj povezanosti svih ljudi: "to je tako kao vezivne posude: što god da se dogodi u jednoj posudi, automatski se raširi i na sve ostale. Ako npr. kapnemo kap boje u jednu od posuda, boja će se raširiti i na sve ostale.

Ili ako u jednu od posuda nalijemo vodu, s tim automatski podignemo razinu i u svim ostalim. I što više vode nalijemo u vlastitu posudu, toliko veće podizanje razine prouzrokujemo u preostalim posudama".

Takav efekat možemo ilustrirati i na mikro nivou odnosa u preduzeću, porodici ili kod dvoje ljudi, koji tek započinju svoju vezu ili ona već neko vrijeme traje. Bilo šta

da se desi jednom članu te malene zajednice, sigurno će se odraziti i na ostale članove iste zajednice. Pri tom je veoma značajno povjerenje svih prema svakom.

Dakle uzajamno povjerenje. Zato se mora svaki član zajednice ponašati odgovorno i brinuti da budu odnosi unutar zajednice, ako ne harmonični, a ono barem prihvatljivi, odnosno takvi, da ne dođe do kolapsa zajednice. Ovdje se sudarimo sa problemom subjektivne procjene i najčešće sa premalenom kritičnošću prema svojim djelima i kritične ocjene prema djelima partnera odn. drugih članova zajednice.

Logično je da smo tolerantni prema sebi, jer nas to brani pred savješću i opravdava naše ponašanje. Na taj način štitimo sebe, što je sa aspekta pojedinca logično. Ali pošto s tim rušimo odnose unutar zajednice, moramo se barem upitati, da ipak možda nismo djelovali nepravilno i nekorektno.

Takva sposobnost i osobina veoma su bitne, jer povećavaju mogućnost i šanse za očuvanje zajednice.

Ponekad partneri pokušavaju jedan drugog staviti u podređeni položaj, što je za očuvanje zajednice jako nepoželjno i najviše kobno. Možda se takva težnja u čovjeku pojavi sasvim spontano i normalno

kao posljedica borbe za svoje pozicije i na početku je vjerovatno nije ni svjestan dovoljno. Ukoliko se takva težnja jednom od partera ostvari, osjećat će se kao pobjednik i dominirat će. Međutim, to je Pirova pobjeda! U normalnim međuljudskim, partnerskim odnosima, takvo stanje ne može trajati dugo. Svaki čovjek je individuum sa svojim stavovima, kriterijima i običajima koje donosi iz svoje porodice, okoline u kojoj je odrastao, vaspitanja, obrazovanja, društva i takođe sa svojim kritičnim razmišljanjem, dakle sa svim atributima koji ga definiraju kao ličnost. Zato će sve te svoje atribute braniti i pokušat će se otresti dominacije bilo koga nad njim. Doći će do pogoršanja partnerskih odnosa, a vrlo vjerovatno i do prekida veze. Ukoliko bi se takva veza slučajno i održala, to bi značilo dominaciju jednog i podređenost drugog partnera. Za onoga, koji bi dominirao, takav odnos bi vjerovatno bio prihvatljiv, dok bi za onoga koji bi bio u podređenom položaju takav odnos bio duhovno poražavajući. Postao bi poslušna osoba bez kritičnog razmišljanja.

Dakle jedna prazna u dvjema vezivnim posudama, što ni po zakonima fizike ne može funkcionirati.

37

ETNO REVIJA U SLIKAMA Bosanske narodne nošnje na modnoj pisti Zabilježio: Admir Baltić foto: Admir Baltić

26. septembra prošle godine, Društvo bosansko-hercegovačkog i slovenskog prijateljstva Ljiljan, priredilo je jedan nesvakidašnji i možemo slobodno reći nezaboravan kulturni događaj. Ljiljanovci su u goste pozvali Fatimu Mršić iz Sanice kod Ključa, koja se profesionalno bavi izradom narodnih nošnji Bosne i Hercegovine te šireg područja Balkana.

Gospođa Fatima je sa sobom iz Bosne donijela tridesetak parova različitih narodnih nošnji, od makedonskih do slavonskih, a naravno ponajviše je tu bilo bosansko-hercegovačkih. Društvo Ljiljan je osiguralo dvoranu kulturnog doma u Šentvidu i među svojim mladim članovima i članicama te njihovim prijateljima i prijateljicama pronašla više od četrdeset dobrovoljnih manekena i manekenki, koji su na bini pronosali vrijedne Fatimine rukotvorine na očigled brojne publike. Red je napomenuti da je gospođa Fatima Mršić u Ljubljani boravila o svom trošku i za svoj nastup te za posuđivanje svojih nošnji, od kojih je svaka unikatna, društvu Ljiljan nije htjela naplatiti ni jednog jedinog eura.

Publika, koja je do kraja ispunila šentvidsku dvoranu, je imala izvrsnu priliku da se upozna s tim kako su se prije stotinjak godina oblačili muslimani, pravoslavni i katolici žitelji u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine te bosansko-hercegovačke komšije iz Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije i Hrvatske.

Djelić viđenog vam donosimo i u foto reportaži koja slijedi. Nadamo se da će se ovakva modna revija u Ljubljani, a i drugdje po Sloveniji, čim prije ponoviti, jer to što se te septembarske večeri desilo u šentvidskom domu kulture je zaista vrijedilo vidjeti.

KULTURA

38

39

Sa koncerta u Ljubljanskiemu domu kulture u Mostah u organizaciji Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije