Bošnjak 5

BOŠNJAŠKA KULTURNA ZVEZA BOŠNJAČKI KULTURNI SAVEZ SLOVENIJE List Bošnjačkog kulturnog saveza SLOVENIJE P.P. 1624 LJUBLJANA

E-Mail: bkzs.fljds @ siol.net

BOŠNJAK Godina II

broj: 5

LJUBLJANA

oktobar 2001

IZLAZI POVREMENO

Ivana Kobilca: BOSANAC, ulje 1900

BOŠNJAK

2 Esad Lukač, dipl.politolog

Predstavljamo vam:

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca Kako je nastalo i čime se bavi?

U

uslovima brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida koji je vršen nad Muslimanima (Bošnjacima), u jesen 1992. godine među bošnjačkim intelektualcima je nikla ideja da se održi Ratni kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca (Bošnjaka). Tu inicijativu je nametnula dramatična situacija u kojoj se našao bošnjački narod, preživljavajući najsudbonosnije dane u svojoj dugoj historiji. Osnovni cilj Kongresa je bio da izrazi jedinstvo bošnjačke inteligencije i naroda. Individualni intelekt i talenat Bošnjaka tada se sjedinio u kolektivno biće koje će se oduprijeti agresiji i decenijama nametnutom historijskom zaboravu, koji je omogućavao da se nad Bošnjacima provedu genocidi od istih egzekutora i gotovo na isti način, a da žrtva bude uvijek zatečena i nespremna da se odbrani.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu, odbrana zemlje i njena perspektiva, kao elementarne pretpostavke za biološki i duhovni opstanak Bošnjaka, odredili su sadržaj ovog skupa koji je održan u Sarajevu 22. decembra 1992. godine. Kongres je u najtežim ratnim momentima u opkoljenom i svakodnevno granatiranom Sarajevu okupio više od 800 učesnika, među kojima su bili istaknuti znanstveni i javni radnici, akademici, profesori univerziteta, liječnici, inžinjeri, ekonomisti, istaknuti privrednici, novinari, književnici i umjetnici, teolozi, prosvjetni radnici i poslenici na svim poljima intelektualne ljudske djelatnosti. Okupljali su se bez obzira na svoju političku i idejnu opredijeljenost. Kongres bošnjačkih intelektualaca je nevladino, nezavisno ne-

stranačko udruženje čiji članovi mogu biti svi bošnjački intelektuaci koji prihvataju njegov Statut i Program.

Realizaciju svojih programskih opredjeljenja Kongres je prenio na Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, čiji su osnovni zadaci da utvrđuje temeljne interese i ciljeve bošnjačkog naroda u svim oblastima, društvenog života, da podstiče razvoj institucija bošnjačkog naroda za slobodno i samostalno djelovanje, u okviru ustavnopravnog poretka, da koordinira njihovo djelovanje u realizaciji vitalnih interesa bošnjačkog naroda, te da razvija saradnju sa organizacijama i intelektualcima iz ostalih bosanskohercegovačkih naroda, koji su opredjeljeni za nezavisnu, suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Vijeće djeluje na području cijele Bosne i Hercegovine putem svojih regionalnih i opštinskih odbora, a svoju aktivnost može da organizira i u inostranstvu. Sastavljeno je od intelektualaca afirmiranih na različitim poljima znanstvenog, kulturnog, vjerskog i političkog života, bez obzira na ideološki svjetonazor i politička uvjerenja. Iza osam godina rada Vijeća, stoje impozantni rezultati. Objavljeno je 190 publikacija različitih sadržaja, od 1993. godine do sada u kontinuitetu je održano

382 tribine i desetine okruglih stolova, na kojima su uzeli učešće najeminentniji političari, znanstvenici, univerzitetski profesori, nezavisni intelektualci, kulturni i javni radnici, iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, objavljeno je na stotine saopćenja za javnost, najboljim studentima bosanskog jezika dodijeljeno 45 jednogodišnjih stipendija itd. Ovo su samo neke od aktivnosti Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (premalo je prostora da bi smo ih sve nabrojali). Na kraju treba još jednom istaći da je Vijeće nevladino, nezavisno i nestranačko udruženje koje ima izuzetno dobru saradnju sa drugim nevladinim organizacijama u BiH, da je njegov rad javan i da na manifestacijama koje organizira Vijeće mogu prisustvovati svi zainteresirani građani bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost.Vijećem Kongresa rukovodi prof. dr. Atif Purivatra, a funkciju generalnog sekretara obavlja prof. dr. Jusuf Žiga. Prostorije Vijeća se nalaze u ul. Valtera Perića broj 13 u Sarajevu, a kontakt tel. i fax je 00387 33 210-982 i 445-451.

BOŠNJAK

3

Programi BKSS P Spomenute programe je finansijski potpomoglo Ministrstvo za kulturo R. Slovenije

rilikom ustanavljanja BKSS imalo se je na umu, da bi se u našoj drugoj domovin (sada prvoj) radilo na očuvanju kulture, kulturne baštine i kulturne identitete Bošnjaka u R. Sloveniji. Bošnjačka kultura je raznovrsna i da bi je očuvali je potrebno tu kulturu i gajiti kao i prezentirati širem auditorijumu. S obzirom da većina nas samih kao i »drugih« nema pojma uopšte o Bošnjačkoj i Bosanskoj kulturi, (ili ih prije nije zanimala) Bošnjački kulturni savez Slovenije svake godine pripremi po par projekata gdje se trudi da pokaže dio bogate kulturne baštine.

Kao i svake godine, tako je i ove godine Bošnjački kulturni savez Slovenije pripremio nekoliko kulturnih programa - projekata. Neki projekti su već realizirani a mi pogledajmo šta je još ostalo da se realizira.

1 PROMOCIJA KNJIGE »1001 NOĆ«

11. oktobra sa početkom u 19. sati.

Na promociji će nastupiti prof. dr. Esad Duraković prof. dr.

Enes Karić, književnik Hadžem Hajdarević, prof. dr. Mitja Velikonja, umjtnička zgodovinarka i prevodilac ga. Vesna Velkovrh Bukilica a prof. Boris Šinigoj,će na arapskom instrumentu »Lutnja« pokušati sa svojim virtuoznim izvođenjem pokazati i dočarati ljepotu arapske muzike.

2 PJESNIČKO - MUZIČKO VEČE Od samog formiranja, BKSS svake godine priređuje Pjesničko-muzičko veče gdje pored pjesnika iz matične domovine nastupaju kao gosti i pjesnici iz R. Slovenije. Pored pjesnika su predviđeni i nastupi mladih muzičara koji u pauzama čitanju pjesama pokazuju svoj vrhunski talenat. Ove godine je predviđen nastup poznatog pjesnika i scenarista mnogih filmova. Riječ je o pjesniku kojeg bi svakako mnogi željeli čuti i pobliže se sa njim upoznati. Dogovori su u toku i nadamo se da ćemo uspjeti realizirati projekat. Naravno da su moguće i rezervne varijante.

Vjerovatno će te ovaj broj Bošnjaka čitati na promociji knjige ˝Hiljadu i jedna noć˝ koja je i danas najutjecajnije djelo ljudskog genija a koju je preveo prof. dr. Esad Duraković. Prof. Duraković se je odlučio za bulačko (Kairsko) kritičko izdanje ˝Hiljadu i jedne noći˝ u četiri toma (Kairo, 1903). U prijevodu se je pojavilo 8500 prepjevanih i rimovanih stihova.

Prevodilac takođe nije zazirao od erotskih detalja - najproblemtičnijih u historiji prijevoda ˝Hiljadu i jedne noći.˝ Po promociji knjige su predviđeni razgovori sa nastupa- BOSNIAN JAZZ DOCUMENT jućim gostima. Promocija će se održati u konferencijskoj dvorani Skoro sa osamdeset godina zakašHotela »AUSTROTEL« u četvrtak njenja je snimljen prvi bosanski

3

entno-jazz. To je prvi primjer da je Bosanska muzika predstavljena na jazzovski način s važnimi etnomuzikološkim elementima bošnjačkog melosa. Snimljeni CD je zapravo mala zbirka bošnjačkih tradicionalnih pjesama snimljenih po jazzovskim standardima uz sudjelovanje mnogobrojnih priznatih domaćih i stranih muzičara. Promocija Bosnian jazz documenta je predviđena krajem novembra u dvorani KUD »France Prešeren« u Ljubljani. Na spomenutoj večeri bi nastupili i mladi muzičari koji studiraju muzičku akademiju u Gradcu u Austriji.

4 RAMAZANSKI KONCERT (nastup Sarajevske filharmonije) Prije dvije godine je u Slovenskoj filharmoniji bio održan Ramazanski

Sa nastupa Sarajevske filharmonije

koncert Sarajevske filharmonije na kojem su pored domćih izvođača kao gosti nastupila i poznata imena iz inostranstva. Sarajevska filharmonija je svojim nastupom oduševila prepunu dvoranu Slovenske filharmonije u kojoj je bio prisutan i cijeli diplomatski kor u Sloveniji.

Dogovori za nastup su u toku, koncert pa bi bio održan početkom mjeseca decembra u dvorani Slovenske filharmonije.

Fahir Gutić

BOŠNJAK

4 Muhsin Rizvić

Bosna i Bošnjaci -nastavak iz prošlog broja-

JEZIK I PISMO

A dvadeset godina kasnije Jožef Šipuš u svojoj knjižici Temelj žitne trgovine, izdanoj 1796. u Zagrebu, govoreći o jeziku u funkciji trgovačkog sporazumijevanja, ističe da tim "našim jezikom" govore Horvati i Slavunci, i Srblji i Muselmani i Dalmatini, ali da ga treba urediti tako da se odredi jedan "dijalektuš" koga vsaki u pisanju knig držati bi se moral", jer mnoge stvari svaki od njih drukčije naziva, a također "mnogim stvarim imena nejmamo".

On uočava da iste predmete, zapravo odivo i ruho, iz pojedinih južnoslavenskih oblasti, drukčije naziva "u starom (h)adetu živući jošter horvatski i slavunski paur", koji to odivo i ruho kupuje, a drukčije "Slavunac ili Srbljin, kome ono ruho žena njegova odkiva''. "Onaj primi ime od mire, (h)alata i1i odiva onako kako mu njegov trgovac dokazuje.

Ovaj u nekojima kako ga prilika svog jezika volj negdašnji vlastitelj i sadanji, a u strani pako komšija Muselmanin, volj njegova mati i žena naučila jeste, zato dovoljan uzrok vidi se, ako jednako odilje 29 drugačije zove i uspita." Nešto ranije, takoder krajem XVIII stoljeća, u svome znamenitom Pisrrcu Haralampiju iz aprila 1782, slijedeći ideje zapadnog prosvjetiteljstva i izražavajući vlastita etničko-jezična iskustva, Dositej Obradović je pisao o jeziku kojim "žitelji črnogorski, dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje muža), slavonijski, sremski, bački i banatski (osim Vlaa)" govore, "ne isključavajući ni same Turke Bošnjake i Ercegovce, budući da zakon i vera može se promeniti, a rod i jezik nikada," "Bošnjak i Ercegovac Turčin on se Turčin po zakonu zove,

a po rodu i po jeziku, kako su god bili njegovi čukundedovi, tako će biti i njegovi posljednji unuci: Bošnjaci i Ercegovci, dogod Bog svet drži", nastavljao je on, uočavajući u nazivu "Turčin" za slavenske muslimane vjersku sadržinu. I objašnjavao dalje, razlikujući tursko podaništvo i državljanstvo od narodnosti: "Oni se zovu Turci dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet otkuda su proizišli, Bošnjaci će ostati Bošnjaci, i biće što su njihovi 30 stari bili."

U evropskoj leksikografiji "ilirskoga" jezika nastavlja se obuhvat pojedinih južnoslavenskih zemalja.

Tako Josip Voltić Voltiggi) u predgovoru svoga djela Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i niimacskoga jezika, izdanog u Beču 1803, ističe: "Nema nijednog naroda, nijednog jezika koji se toliko prostire, i obuhvata toliko samih dijalekata kao što je ilirski, jer Albanija, Dalmacija, Dubrovnik, dio subalpinske Istre; Hrvatska, Bosna, Slavonija, Srbija, Raša, Bugarska, sve do Carigrada, veliki dio Ugarske, Moravska, Češka, Šleska, Poljska i Rusija i donji krajevi protežući se na kraj sjevera, i uzevši sve u jedno, i po porijeklu i proširenju, imaju isti jezik i običaje, a u najstarije se doba 31 /to područje/ nazivalo Illyricum."

Jedno desetljeće nakon toga, 1814, kanonik Marko Mahanović u knjizi Observationes circa Croaticam Ortographiam, navodeći Kopitara sa tradicionalnim pokrajinskim razlikovanjem dijalekata, među kojima je i bosanski, piše slijedeće: "Illyricam denuo in particulares dialectos: Bulgaricam, Servicam, Bosnensem, Slavonicam, Dalmaticam,

32

Raguzanam subdividit." U predilirskoj dokumentaciji prvih decenija XIX stoljeća spomeni Bosne u sastavu južnoslavenskih zemalja postaju sve češći. Tako Tomaš Mikloušić u svome djelu Izbor dugovanj svakoverstneh za hasen i razveselenje služećeh, izdanom 1821. u Zagrebu, u poglavlju Ilirov, Slovencev, ishod imena, ladavci i međe, navodi i jezik "bošnački" naporedo sa ostalim južnoslavenskim govorima, i ponavlja da "ilirički ili slavinski" "vu istom Carigradu ov isti jezik je dvor33 ni", upotrebljavajući ove nazive kao širu okvirnu oznaku južnoslavenskog jezika. Nakon ovoga se, u dokumentaciji predilirskog razdoblja hrvatske književnosti, spomeni Bosne i Bošnjaka prenose iz proznih 34 štiva u stihove. Da bi, na kraju ovog razdoblja, ovi spomeni dobili izrazitije političke pretenzije: Janko Drašković u svojoj anonimnoj brošuri Disertatia iliti razgovor.

Darovan gospodi poklisarom zakonskim i buduchjem zakonotvorzem kraljevinah naših, za buduchu dietu Ungarsku odaslanem, držan po jednom starom domorodcu (Karlovac, 1832), već na samom početku ističe "naški jezik", upravo štokavski govor, koji je "najhodniji" u "Slavo-Hrvatih", "jer ga Slavonac, krajiški Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac, i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Mađarske 35zemlje rasuti jesu, jednako govore". On je pritom izražavao nadu "da Dalmacija jedan put, kako je prije bila, bude s nami sklopljena" i "ako li svrimenom Bosna, gdi toliko rozgve naše živoše, s pomočju našum u nadre naše se povrati", onda bi takvo "kraljevstvo Iliričko" brojalo pol četiri milion

BOŠNJAK duša". Općenito gledano, v slavističkoj nauci prve polovine XIX stoljeća sve do Miklošiča trajao je etnografski sistem Josefa Dobrovskog, koji je prema jezičnoj srodnosti dijelio Južne Slavene na Vinde (u koje spadaju Slaveni Koruške, Kranjske, Primorja, Štajerske, Prekomurja) i provincijalne Hrvate (odnosno kajkavce), zatim na Srbe, na Bošnjake, Slavonce, Dalmatince, Crnogorce i Hrvatsku krajinu, koje naziva jednim imenom Iliri, a to su 37 sve štokavci, i na Bugare. Jernej Kopitar je tako u svojoj Gramatici iz 1808. (Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steiermark) u Ilire obuhvatao Dalmatince, Slovence, Hrvate, Bosan38 ce i Srbe. Pozivajući se na Dositeja Obradovića on je 1810. u "Annuale der Literatur und Kunst in den österreichischen Staaten" (mart, 435-440) kao oblast "slavenosrpskog" narječja označio Crnu Goru, Dalmaciju, Hercegovinu, Bosnu, Srbiju, vojničku Hrvatsku, Istriju, Slavoniju, Srem, Bačku žu39 paniju i Banat. A Pavle Josip Šafarik je u svome djelu Geschiehte der Slawische Sprache u. Literatur nach allen Mundarten (Ofen, 1826) također posebno spominjao katoličke Bosance u naslovu odsjeka Geschichte der Sprache und Literatur der katholischen Slawoserben (Dalmatier, Bosnier, Slavonier).

U doba preporodnih pokreta na slavenskom Jugu u prvoj polovini XIX stoljeća - Bosna, Bosanci, i oni islamske vjere, osobito njihov jezik spominju se u različitom kontekstu i imenovanju: hrvatski preporoditelji ih uključuju u obuhvat Ilirskog, zapravo jedinstvenog južnoslavenskog naroda i jezika sve dok pojam "ilirizam" nije ustuknuo pred pojmom "kroatizam". Vuk Karadžić smatra da su oni, kao i drugi narodi štokavskog narečja, "Srbi svi i svuda", a jezik im naziva srpskim.

5 Naporedo s tim izvanbosanskim imenovanjem, u srednjovijekovnoj državi Bosni se etnički logično i jezički prirodno upotrebljava naziv naroda izveden iz njena imena te pridjev koji označava pripadnost njoj. Tako se negdje izmedu 1214. i 1217 godine potpisuje Desoje kao "gramatik bana Ninoslava, velijega 40 bosn’akoga", a 1234 se pod tim nazivom kune općini dubrovačkoj "rab Božiji Matej, imenom ban bo41 sanski Ninoslav."Na stećku iz Zgošće iz XIII stoljeća piše: "Sije leži 42 Stjepom, ban bosanski..." Stjepan Kotromanić, "po milosti Božijej gospodin vsim zemljam' bosan'skim", dariva "kneza Vlkoslava" za "jegovu vjernu službu" poklanjajući mu "dvije župe", a "tomu 43daru biše svjedoci dobri Bošnjane", koje dijak Priboje poimenično navodi. U hiži velikoga gosta Radoslava u Radoslali, ban Stjepan godine 1323. ponavlja ovu darovnicu i daje garancije "pred djedom velikim Radoslavom, i pred gostem velikim Radoslavom, i Žunborom, i Vlčkom, i pred 44vsom Crkvom, i pred Bosnom." Ivaniš Ivanović godine 1323. piše svoju ispravu "u to vrijeme kada bješe Stjepana bana sin u svoj 45 Bosni gospodin najbolje", a taj naslov, negdje poslije 1323, i sam Stjepan Kotromanić, u prvom licu, ističe uz svoju titulu: "Az sveti Grgur, a zovom ban Stipan, po milosti Božijoj gospodin vsin zemljam bosanskim i šolskim i uzorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji go46 spodin". Država Bosna, "vsa Bosna", u dokumentima izdanim u njoj naziva se "Kraljevstvo bosansko"47 /Hrvoje Vukčić Hrvatinić 1404/; 1405. Tvrtko Tvrtković, "Kraljstvo 48 bosansko" i "rusag bosanski" 1427.

- Radosav49Pavlović - "Kraljevstvo bosansko". Isti naziv za bosansku državu, "kraljevstvo bosansko", ispisao je u potresnom kontekstu dijak Radoje između 1415. i 1423.

50 Na stećku Ozrisala Kopijevića, a

1427. u povelji Radoslava Pavlovića "kraljevstvo bosansko" i "rusag bosanski" upotrebljavaju se napore51 dno. Heretička crkvena organizacija u srednjovjekovnoj Bosni naziva se u ovim dokumentima dosljedno "crkva bosanska"; tako, na primjer, u povelji Stjepana Ostoje 1404. godine, ili u darovnici Stjepana Tomaša 1446, u kojoj se ističe da se ono što je poklonjeno "našim virnom i drazim slugama /.../, Da im se toj ne ima poreći i potvoriti ni na manje donesti, ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu našemu, što ne bi ogledano gospodinom didom i Crkvom 52bosanskom i dobrimi Bošnjani". Narod Bosne u ovim dokumentima naziva se "dobri Bošnjani" u pluralnom obliku, dok se pojedini pripadnik jednostavno naziva "Bošnjanin".

29. Jožef Šipuš: Temell žitne trgovine. Vu Zagrebu, 1796, str. 42, 39.

30. Dositej Obradović: Dela. Narodno delo Beograd, 1932, str. 5. Pismo Haralampiju.

Slično ovom Dositejevu shvatanju Matija Mažuranić je, kasnije, 1839-1840. pisao "Naši ljudi svakoga, iz Turske zemlje zovu Turčina, kao što i Turci nemačkoga podanika svakoga zovu Švabom." /Pogled u Bosnu..., Drugo fototipsko izdanje, zagreb, 1938, 5/ A na drugom mjestu, što se tiče "bošnjačkog" jezika tako imenovanih i shvaćenih "Turaka", on kaže: "Pravoga turskoga jezika se manje čuje u Bosni Nego u Srbiji; jerbo ga u Srbiji čaršilije smatraju kao nekakav izobražen zato svaki varošanin govori turski. A u Sarajevu ima dosta agah, koji ne znaju nego bošnjački. I premda paša sarajevski dobro znade turski, arapski i arnautski, zato mu ipak nije drago, da tko pred njim turski razgovara. Ako mu tko po tursko što kaže, on uvijek bošnjački odgovara, i kaže "da je naš slavni bošnjački jezik od svih svih najlepši na svitu" /54/. Uz to Mažuranić u ovom djelu jasno razhkuje "Bošnjake turske vere" od "Osmanlija" /53/.

35. Navedeno prema djelu Viktora Novaka Vuk i Hrvati, Beograd, 1967,str.15 36. Dr Franjo Francev: O.c., 69.

33. Ibidem, 151.

34. Rizvić, 246-249.

35. Dr Franjo Francev: O.c., 297.

36. Ibidem, 301 37. Dr Ferdo Šišić: O.c., 124 38. Miodraf Popović: Vuk Stef. Karadžić 1787-1864.

Beograd, 1972, 64.

39. Ljubomir Stojanović: Život i rad Vuka Stefanovića Karadžića. Beograd, 1924, 21.

40. Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi. Sarajevo, Svjetlost, 54.

41. Ibidem 56 42. Ibidem, 66.

43. Ibidem, 71-72.

44. Ibidem, 74.

45. Ibidem, 78.

46. Ibidem, 79. s 47. Ibidem, 193.

48. Ibidem, 197, 196.

49. Ibidem, 220.

50. Ibidem, 213 51. Ibidem, 220.

52. Ibidem, 230.

(nastaviće se)

BOŠNJAK

6 Alenka Auersperger

Putni hronogrami Na jednoj od sarajevskih uzbrdica iznad hadžijske džamije, tamo gdje se prostor suzi u strmu kaldrmisanu ulicu Alfakovac, nalazi se kulturno dr.uštvo "Ivan Cankar". Svježe omalterisano pročelje zgrade još uvijek nije sakrilo stotine šrapnelskih rana iz prošle agresije. Na kući broj 5 naslikan je portret i napisano "Cankar". Na desnoj obali Miljacke, u neposrednoj blizini Mejtaša, iznad spaljenog Muzeja olimpijskih igara, nalazi se ulica Ivana Cankara. Niz kuća i kućica, prepletenih telefonskim žicama, avtomobilima parkiranim između kanti za smeće, daskama zagrađenim dvorištima i mnogim skinutim vratima na ulazu u kuće s kojim su se njihovi stanovnici grijali u najhladnijim zimama 1992 - 1994. Cankar je šetao Sarajevom i njegovom okolicom jeseni 1909. godine prilikom posjete brata Karla, koji je u to vrijeme bio tajnik nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Sam, pa i u društvu s "mantijama", kao što je to navodio na svojim razglednicama i pismima, upoznavao je grad i njegovu okolicu. Popeo se i na Trebević, njegovo srce - to je opisao u svojoj crtici "Pokojne duše" - je bilo teško i žalosno. U njemu je bila ona pjesma,razmišljao je, koju sam čuo, u brdima, u tim sivim, golim brdima koji se okomito dižu prema nebu.

M

oja draga prijateljica Ana pita: Da li je Cankar stvarno tako značajan za nas kao što su tu za nas važni Krleža i Andrić?

Riječi za nas izgovara sa nekom nesigurnošću - jer jednog od spomenutih pisaca nije baš najbolje spominjati radi nesretnog mosta na Drini. Kad Ana kaže za nas time označava svoju odanost Bosni i gradu kojem pripada i to od onog dana kada je srela svog prvog i jedinog muža. Potvrdih: "Da! Za nas je značajniji i veći i zato mu nas dvije možemo reći Pjesnik.

Tako ga je zvala njegova zaručnica iz Beča."

A zašto je njegovo srce bilo teško i žalosno kad je gledao sa Bistrika u dolinu?, Željela je znati Ana. Možda u Kaptolu nisu bili prijazni?

"Bili su! I to tako jako ljubazni. I sobica u Nadbiskupiji je bila kao stvorena za njega i njegov rad. Odmah po dolasku je pisao zaručnici, da je u Sarajevu sve po njegovoj mjeri i da nema dana a da ga ljubazni domaćini ne bi dočekali s osmijehom i pitanjima: Kako ste? Kako vam se dopada Sarajevo?Inače?

Možda nije bio naviknut na ovdanašnja svakodnevna pitanja koja su uobičajena i koja se svakodnevno postavljaju jedni drugima. Kako ste? Kako se osjećate? Inače, kako ste? To je pogled u srce koje se takvim pitanjem otvara ili ne. Kako ste - te dvije riječi su mehlem a istovremeno i znak neprijatne

radoznalosti. Da li to Pjesnik nije znao?

I šta je napisao o gradu? Da u njemu živi velika mješanica, većina muslimana, Židovi i vojnici. To je bilo prve godine poslije austro-ugarske aneksije Bosne. Pet godina prije nego što je vlakom u Sarajevo doputovao nadvojvoda Ferdinad kao i Pjesnik te čašicom žilavke nazdravio zemaljskom namjesniku i državnim službenicima Austrijancima i Mađarima. Na kraju i domaćinima.

Pjesnikovo razmišljanje o golim, sivim brdima posijanim dušama umrlih spodbudilo je moj put s Anom s desnog na lijevi brijeg Miljacke.

P

***

jesnik je napisao, da je grad lijep: besonders die alten Vierteln.

Baš na kraju tisućljeća je sve veselo iako se ponegdje, radi opće sigurnosti,

šetaju vojnici: Već pomalo svečana Baščaršija je ostala bez kupaca i prodavača, bez onih koji donose i odnose na srebrenim, bakrenim ili običnim tacnama kahvu. Mladi parovi se osvrću za golubovima, koji imaju domovinsko pravo na baščaršijskim glavnim uskim ulicama kao i na još užim sporednim uličicama. Ovo su naši! - pošalim se i gledamo grupicu ispred nas. Naš, naša, naše su prisvojne zamjenice, koje nikada nisu bile u ovolikoj upotrebi kao sada. Ti naši su iz Štajerske. Veseli i razigrani. Mladi. Svi su otišli negdje, rekli su nam. Pitali smo se: Zašto ne bi dočekali kraj tisčljetja tamo gdje je ono u stvarnosti i počelo? U Sarajevu ! . .

Zato smo tu ! Izbliza su gledali golubove. I bijela golubica među njima je nosila ime Naša. Ne naš, egipatski pjesnik Ahmet Behdžet je zapisao, da je imala Naša, prije nego se je zaljubila, neko drugo ime. Staro ime ne govori dosta o novoj ličnosti kojom je postala kada se je zaljubila.

Na taj način nastaju nova imena.

Mladi parovi još ne znaju razlikovati bijele golubice od drugih golubova niti znaju zašto bi se ta, zvala Naša i uopšte, zašto bi - kad se zaljubi promijenila ime.

D

***

vije riječi tvore jednu: kalós-lijep i drómos-put. Iz te dvije grčke riječi nastala je turska riječ: kaldrym.

Tu kažu kaldrma. Znaš, to je onaj okrugli, gladki kamen koji je posebno u kišnom vremenu ugodan za hodanje.

Međutim neko veče kad sam išao uzbrdo, dogodilo se ono što se je moralo dogoditi. Poljubio sam majku Poštovani čitaoci !

Zbog ograničenih financijskih sredstava, tekstovi u »Bošnjaku« nisu lektorirani.

Molimo vas za razumijevanje.

BOŠNJAK zemljicu i pri tome su moje ljetne hlače doživjele krah. Tako je Pjesnik pisao svojoj zaručnici u Beč. Da li ti to vjeruješ, Ana? Ta priča je tako nepristojna da bi bolje bilo šutjeti. Pjesniku na rubu monarhije, tek tako rastrgaju se hlače a nikakvih drugih nema. I Pjesnik je, na kraju, samo čovjek.

Znaš Ana, te hlače je zakrpala djevojka iz vrhbosanske nadbiskupije, kojoj je bilo ime kao i tebi. Bijelom vunom. Ali nije to naša sramota? Sa bijelom zakrpom je hodao po Baščaršiji. Baščaršija nije Pariz gdje je svejedno. I šta je još najgore. Da ga ne bi svi gledali u šareno koljeno je na licu, pored nosa, namaljalo umjetnu modricu.

Ne vjerujem, da bi zaista tako nešto napravio. Šta su sve spremni muškarci ispričati nama ženama i zaručnicama, da bi nam se smilili.

I zašto, zašto je hodio po uskoj i klizavoj kaldrmi, koja je namijenjena danu i ne noći. Ponoćnjak ne koristi signalizaciju i nije sposoban shvatiti pojam sastavljene riječi kalós i drómos.

Logično je, da mu se je okliznulo. Lijep put. Upravo taj lijepi put zaslužuje, da pred njime padneš na koljena. Da ga opaziš.

***

S

tvarno postoje i putevi i mostovi na kojima vrijeme jedva ostavi svoje tragove. Pogledaj, među njima je i onaj kojim se ulazi ili izlazi iz grada preko Kozije ćuprije. Dodatno je pjesnik Selam Sarajzade sviji hronogramom na nju upozorio. Prilikom dolaska i Pjesnik se je poklonio kamenoj umjetnini i lijepim riječima hronograma.

Poklonio se je svim bosanskim namjesnicima, vezirima i njihovim spremstvima kao i hadžijama, koji su petstotina godina dolazili preko mosta sa druge strane, iz Istambula. Iz Sarajeva su odlazili u svijet, najčešće, u Meku.

Doček nije bio službeni, samo puno zastava, muzike, općeg veselja... da su se naši vratili živi i zdravi kući. Veziri su su se prilikom dolaska za kratko vrijeme zaustavljali u prihvatilištu pored mosta, popili kahvu i hvalili most. O njemu su čitali hronogram: Ko ga vidi, misli da je dženet. To je pravo mjesto za, zaljubljene! Alejkumuselam! Pozdravom su saopštavali, da donose mir. Kako im je drago jer su došli u tako lijepu pokrajinu. S toga

7 mjesta je Pjesnik svojoj dragoj poslao poseban pozdrav. Mahsus selam!

Topovi su oznanili da dolaze hadžije, kuriri su stajali pored ceste i prenosili vijesti, muštuluke.

Ponekad je pritrčalo dijete, zastalo pred vratima i povikalo: Nano, majko naš babo, naš otac se nije vratio! Iza vrata je nastao plač koji se brzo umirio, jer se ne smije žaliti za onima koji su na putu ispustili dušu.

R

***

adi lijepih misli Ana je zavoljela Pjesnika. Visoko raste drvo koje je izniklo iz suza, napisao je. S time se je i sama tješila u životu. Sada je strpljivo hodila uzbrdo iza mene i pitala, da li ima vjetar, koji šumi u granama drveća, u pjesništvu isti značaj kao i u botanici.

Ona se bavi hortikulturom. Pogledaj one topole! Pokazala je drvored topola pored napuštene željezničke stanice na Bistriku. Pjesnik nije nogao mimo a da ih nebi opazio iako su u vrijeme njegovih šetnji to bile mladike.

Sarajevo ih je dobilo u vrijeme Franc Jožefa I. Tamo je Pjesnik čuo neku pjesmu.

Pjesma je dolazila iz podzemlja, iz duša mrtvih. Prenosili su je topole, koji su u vječnom svaštvu sa žalošću i bolom. Živ i ni danas ne razumiju ulogu topola i postaju nestrpljivi kad se počnu otvarati njihove višesjemenske glavice.

Smeta im bijeli vunasti puh, koji sa sjenenom lebdi u zraku, pleše naokolo i povećava sanjavost zaljubljenih te umor ostarjelih. Sve pojave, brstenje i lebdenje pripisuju vjetru. Dugo nisam čula vjetra u drveću. Spustio se je na zemlju, došunjao do zadnjeg ugla i svi smo ga vidjeli, kad se je počeo zadržavati pored prepunih kanti za smeće, svoje misli je zaustavila Ana. Sa tržnice sam se ponekad vraćala s punom polivinilastom vrećom vjetra skakutao je i cvilio kao da je uhvaćen. Taj vjetar je stvarno dolazio iz pakla. Bez sumnje, vjetar i topole su u nekom dogovoru.

Zaljubljenih te umor ostarjelih. Sve pojave, brstenje i lebdenje pripisuju vjet-

ru. Dugo nisam čula vjetra u drveću.

Spustio se je na zemlju, došunjao do zadnjeg ugla i svi smo ga vidjeli, kad se je počeo zadržavati pored prepunih kanti za smeće, svoje misli je zaustavila Ana. Sa tržnice sam se ponekad vraćala s punom polivinilastom vrećom vjetra skakutao je i cvilio kao da je uhvaćen.

Taj vjetar je stvarno dolazio iz pakla.

Bez sumnje, vjetar i topole su u nekom dogovoru. *** a tržnici blizu Bogoslovije, koju je Pjesnik zvao palača, što je i bila jer su je izgradili Austrijci odmah poslije okupacije - rano se sjatilo sve živo.

Majce, gaće, puloveri, sir, jufke, mandarine, pomorandže. I to na zadnji dan stare godine. Kao da su svi htjeli nadoknaditi nestašicu u kojoj su živjeli cijelu godinu.

Pogledaj, prodaju i kremu za cipele, koja se nigdje ne može kupiti. Konačno sam je našao, čudio se neki čovjek.

Okretao kutiju i okretao pa onda povikao prodavaču: A, jebo ga ti. Iz fabrike Kruševac, Četničko! Neću je kupiti!

Niže, pored pokrivene tržnice, prije par godina ljudi su čekali na hljeb. Gravirana mramorna ploča, na susjednoj kući u ulici Ferhadija, govori o tome.

Ana, koja je naučena na »Slobodnu Bosnu« kaže, da je radi toga hronograma bilo puno polemike. Ljudi ne žele čitati imena onih, koji su u trenutku slabosti digli ruku na nemoćne. Ne žele ni čuti za njih. Uspomene na raspršene gelere, zarivene u živo meso živih, dovoljno simboliziraju kapljice krvi.

Vremenom će ih ljudi tumačiti kao cvjetove prašnika. Ne smije se žalovati za onima koji su na putu ispustili dušu.

N

(Nastavak u sljedećem broju)

BOŠNJAK

8 Nadina Sadiković

Šehadet U

prošlom smo broju nabrojali temelje islama sa kojima bi se trebali svi vjernici pozabaviti odn. obratiti pozornost na njih ako želimo ostati na pravom putu. A pravi nam je put ukazan i nema nikakve sumnje o njemu. Sve preporuke Allaha dž.š., kao i Njegove zabrane, sve riječi Poslanika a.s. i sva njegova djela usmjereni su da nauče čovjeka kako da postigne najveći cilj. Put prema tom najvećem cilju počinje upravo sa tim temeljima, jer nam prvo oni moraju biti čvrsti i stabilni da bi naprijed gradili svoje znanje, vjerovanje. Ti su nam temelji poznati ali ćemo ih ipak ponoviti (jer ponavljanje je majka mudrosti).

Hadis Božijeg poslanika a.s. glasi: Islam se temelji na pet stvari: - u očitovanju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, - u obavljanju namaza, - u postu mjeseca ramazana, - u davanju zekata i - u obavljanju hadždža. (Muteffekun ‘alejhi) Sa objašnjavanjem bih počela od principa, koji čini osnovu oko koje se kreće cijelokupno učenje islama, a to je princip apsolutnog monoteizma (vjeru u jednog Boga) koji je najbolje izražen u formuli: Nema drugog boga osim Allaha (LA ILAHE ILLA 'LLAH), On je Jedan, Jedini. Vjera u jednoga Boga bila je osnov i svih ranijih objava - od Nuha, Huda, Saliha, Šuajba, Musaa, Isaa a.s. itd. Kelime-i-Šehadet sadrži dva vrlo bitna elementa: 1. negiranje više bogova (politeizam) i očitovanje postojanja samo jednog Boga (monoteizam), 2. vjerovanje da je Muhammed Božiji Poslanik.

Neko je dobro rekao da je Kelime-iŠehadet sjeme od kojeg se razvija iman (vjerovanje). No, Allahova jedinost je spomenuta i u Kur'anu na mnogo mjesta, a naročito je istaknuta u suri Ihlas odn. u 112. suri (znamo da ih ima 114.

R

ođena u Sloveniji.

Osnvnu školu završava u Domžalama gdje provodi divan dio svog djetinjstva. Krajem 1993. je počela pohađati islamsku vjeronauku. Njen prvi ef. Ismet Selimović, je upoznava sa mogućnošću školovanja u Medresi i od tada nije više imala želju upisati elitnu Bežigradsku gimnaziju u Ljubljani, nego odlazi u Medresu “Dr. Ahmed Smajlović” u Zagreb. Ambicioznost i želja za znanjem je dovodi do najboljeg uspjeha (ocjena 5,0) u Medresi, gdje upoznava i izučava islamske propise, Kur’an, arapski, engleski i latinski jezik a fakultativno i njemački jezik. Sada je uspješni student u Ljubljani na Fakultetu ekonomskih nauka kao i na Filozofskom fakultetu, odsjek njemački jezik.

Redakcija

u Kur'anu) Reci: »On je Allah Jedan! Allah je utočište svakom!

Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!« Da je Bog jedan i da nema druga nas upućuje jedno od Bozijih ličnih svojstava (vudžud). Jer kad bi bila dva boga, pa se jedan ne bi mogao protiviti drugome slijedilo bi iz toga da je jedan od njih slabiji i na svijetu i u kozmosu vladao bi kaos, a ne savršeni red. To i Kur'an potvrđuje ajetom: »Da zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se!« (Al-Anbiya':22) Da je Bog bez početka nam govori i drugo lično svojstvo-kidem, jer kad bi imao početak trebao bi postojati neko ko bi ga stvorio i ko bi mu odredio kraj.

A to je nemoguće jer On je Vječni (beka) a to se vidi i iz ajeta: »ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.« (ArRahman:27) Njemu ništa slično nije (muhalefetun lil havadis) jer On nije materija, nije tijelo, ne može se ograničiti vremenom, nema boje, oblika i nije ni u što utjelovljen. Evo i dokaz iz Kur'ana: »Niko nije kao On.« (AšŠura:12) On opstoji sam sobom (kijamun bi nefsihi) i ništa Mu nije potrebno. »pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.« (Ali 'Imran:97) On vrši djela svojom slobodnom voljom (iradet) u skladu sa zakonima koje je On kao Zakonodavaoc postavio. Jer da nije tako, značilo bi da ima ograničenu slobodu volje i da nije ni Svemogući, a ni Savršen. Ovo sve možda izgleda na prvi pogled komplicirano ali pogledajmo sa druge - jednostavnije strane.

Kur'an je objavljen kada su Arapi i mnogi drugi u svijetu obožavali kipove, zvijezde, životinje, prirodne pojave...

Neka afrička i azijska plemena to i danas prakticiraju. Ali jesu li se ti ljudi ikada upitali da li nam kip ili zvijezda može pokloniti oko, uho, ruku, nogu, jezik, srce, emocije i drugo?!? Da li je životinja mogla stvoriti nekog ko je

savršeniji od nje same?!? Prvo mora životinja biti savršena i bez ikakvih mahana da bi mogla stvarati SLABIJA bića, a nikako savršenija. Da li je životinja mogla stvoriti Sunce i planetarni sistem? Odgovori su jasni, logični i svima poznati - NE! Islam zato poziva svoje vjernike da vjeruju u Jednog, Jedinog Boga Allaha dž.š., to neka potvrde jezikom odn. izgovorom, a srcem i dušom prihvate i pretvore u praksu i ponašanje. Kur'an neprestano ističe i upozorava na očitu Božiju prisutnost u procesima i svim vrstama zbivanja: »Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - zaista su dokazi za one koji imaju pameti.« (AlBakara:164) »Reci: I posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji! A ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.« (Yunus:101) Prema tome sve ukazuje na prisutnost postojanja Apsolutnog bića. Ali, moramo biti svjesni, da s obzirom na naše ograničene spoznajne mogućnosti, ne možemo suštinski definisati Boga. Osjećamo Ga, doživljavamo Ga, jasno vidimo

BOŠNJAK Njegovu prisutnost u raznim manifestacijama, ali smo u nemogućnosti da u biti odredimo Njegov identitet.

Muhammed a.s. je zato upozorio na tu nemogućnost rekavši: »Nemojte razmišljati o suštini Božijeg bića. Mogli biste lako zalutati. Radije razmišljajte o Njegovim djelima«. Ovo bi bilo u grubom obrađen prvi dio Šehadeta ali pošto islam poziva svoje slijedbenike da odmah nakon vjerovanja u Boga potvrde i svoje vjerovanje u poslanstvo Muhammeda a.s. Zaustavit ćemo se kratko i na tom dijelu. Muhammed a.s. bio je uzoran državnik, političar i vođa.

On se borio protiv politeizma i idolopoklonstva (vjerovanja u kipove, idole, slike) kod svih svojih arapsih saplemenika. Bitno u ličnosti, životu i ponašanju našeg Poslanika a.s. predstavlja realističko ljudsko postavljanje i ostajanje u ljudskim granicama. Nikad se nije uzdizao i pravio bitnijim od drugih, nije dozvolio da ga se veliča bojeći se da bi ljudi nakon njegove smrti lako zalutali i vjerovali u njega, a ne u Boga!

9 Za nas vrlo je važan Njegov pristup problemima SVOGA vremena. Važne su njegove metode, strategije i taktike kojima se služio i kako se suočavao u datim situacijama, kako se u njima postavljao i kako je na njih primjenjivao Kur'an. U islamu je sve okrenuto čovjeku i životu i sve mora imati životni smisao. Islam je u djelima - a ne na riječima, on (islam) je u praksi a ne u teoriji. On (islam) je življenje i ponašanje i zato ima Muhammed a.s. i kao moralni uzor za nas osobit značaj. Poslanik islama je stvorenje čiji duhovni i moralni lik nosi puninu božanskoga dostojanstva, pa je on stoga i najljepše stvorenje, kako se to u jednom hadisu kaže: »A Poslanik je čovjek najljepšeg lika i morala.« Tako njegovo dostojanstvo izvire iz lijepog Božijeg imena ALLAH, koje se ugleda u njegovom srcu, zbog čega je Muhammed a.s.od Allaha dobio naziv koji niti jedan raniji poslanik nije ponio, tj. 'Abdullah - što znači: onaj koji se cijelim svojim bićem predaje Allahovoj volji. Na njega se

Stanje muslimana u savremenom dobu Hutba održana u ljubljanskoj džamiji 17.08. 2001.

Evropa se dva puta masovno susrela sa muslimanima i islamom. Prvi put u dva maha: a) u početku srednjega vijeka muslimani su iz Srednje Afrike dolazili na Pirinejski poluotok i išli dalje prema srcu Zapadne Evrope. To se desilo početkom 8. stoljeća i trajalo sve do 16. stoljeća. To je bio arapski prodor, djelovanje i utjecaj. b) sredina 14. stoljeća, odnosno prijelaz iz srednjega u novi vijek. Ovaj prodor je išao preko balkana i Južne Evrope i trajao je sve do kraja 18. stroljeća. To je prodor TurakaOsmanlija. Pored Arapa i Turaka na spomenuta dva poluotoka živjele su i značajne skupine muslimana autohtonog etničkog stanovništva. Oni su pronijeli i sačuvali islam do današnjih dana. I drugi susret jest kad se je Zapad u savremenom dobu susreo sa posustalim muslimanskim svijetom koji su uvijek dobro došli kao friška radna snaga. Već u 19. stoljeću zapad iz kolonija ne crpi samo prirodna bogastva već i frišku radnu snagu. Tako imamo u Francuskoj radnike iz: Tunisa, Alžira, Maroka, u Velikoj Britaniji iz: Indije, Jemena, Iraka, Palestine, Kipra, u Njemačkoj iz Turske i bivše Jugoslavije. Pod, gore spomenutim savremenim dobom, misli se na vrijeme kada su zaostalost i nazadovanje islamskog i muslimanskog svijeta dostigli

svoju najvišu tačku. Muhammed Abduhu, poznati islamski reformator je rekao: ''Možemo kazati da je džahilijjet (neznanje, zaostalost, slabo stanje vjere) danas veći od džahilijjeta i zabludjelih ljudi u vrijeme Vjerovjesnika, a.s.'' To ujedno znači da se vrhunac muslimanske nemoći poklapa sa vrhuncem moći na zapadu. Mi muslimani, moramo uvidjeti svoj dio krivce u svemu ovome te od Zapada hrabro preuzimati ono što je dobro po nas. Nažalost, danas muslimani preuzimaju samo ubitačna oružja.

Rjeđe preuzimamo korisne obrasce znanosti i tehnologije koja nije ekološki opasna. S pravom možemo kazati da su muslimani prvi u nafti, manganezu, kromu, kalaju, boksitu, prirodnome plinu, drugi u bakru i fosfatu, treći u željezu itd. Ali, nažalost, oni su na dnu ljestvice kad je posrijedi djelotvoran i efikasan odnos prema tim bogatstvima koje nam je Bog dao. Nakon sagledavnja svega i uočavanja slabog stanja muslimana u svijetu moramo krenuti od nekog realnog početka. U muslimana je na djelu opća kriza institucija. Mi ne znamo organizirati institucije, a ko to ne zna, onda on ne zna za efikasan i dostojanstven sistem, ko ne zna za takav sistem on ne može ni voditi bilo kakvu značajnu riječ u svjetskom sistemu današnjice, on je tu sporedna stvar. Kur'an kaže: ''Vi ste narod najbolji

moramo ugledati i potvrditi to u određenoj praksi, životu i ponašanju.

Muhammed a.s. izražava i Božiju milost, jer on je poslan kao milost svijetovima, on nam je poslat da nas opameti, osvijesti i probudi!!! Njegove naredbe isto moramo primati, a zabrane ostavljati! ZAŠTO??? Pa, Muhammed je bio običan čovjek i zašto bismo mi trebali uvažavati njegove zabrane i naređenja? »Ono što vam Poslanik kao nagradu daje - to uzmite, a ono što vam zabrani - ostavite.« (Al-Hašr:7) Sve što je Poslanik zabranio - zabranio je Allahovom zabranom; sve što je naredio - naredio je Allahovom naredbom.

Prema tome: dok se klonimo zabrane Poslanika istovremeno klonimo se i Allahove zabrane. Jer da Bog nije htio da se određene stvari zabrane Muhammed a.s. to ne bi mogao, smio a ni htio zabraniti. I za kraj: sama riječ, samo izgovaranje Kelime-i-Šehadeta ne iskazuje ništa, ne potvrđuje ništa, ne znači nikakav odnos ako u to ne vjerujemo! od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćajte i u Allaha vjerujete. (Ali-Imran, 110.) Postavlja se pitanje jesmo li najbolji?

Muslimanski narodi i muslimanska društva današnjice su pretežno neslobodni narodi i društva. Muslimani su u krizi, jer je njihov um u krizi. Nažalost, muslimansko se je mišljenje svelo na duhovna pitanja i na osobni status čovjeka. Upitajmo se kome je objavljeno IKRE? Nama ili njima?

Muslimani danas u usporedbi sa svojim predhodnicima nisu dobri ni u tumačenju Kur'ana niti su efikasni u upotrebi razuma.

Islamskom svijetu potreban je temeljit preporod. Upravo radi toga ova hutba je bila na ovu temu. Treba stvari pokrenuti iz malih džemata koji će biti mjesta za edukaciju naše djece i omladine, jer oni su naša svjetla budućnost.

Literatura: - Kur'an - Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu, Sarajevo, 1997.

- Maurice Bucaille, Bibilija, Kur'an i nauka, Sarajevo, 2001.

- Mustafa Klančo, Islam u Evropi- Muslimnaksa zajednica Bošnjaka u zapadnoj Evropi s posebnim osvrtom na Njemačku, Zagreb, 1997.

- Husein Đozo, Potreba i pokušaj savremene interpretacije i egzegeze Kur'asnke misli, Sarajevo, 1997.

- Seyyed Hossein Nasr, Kur'an-Bozija riječ, izvor znanja i djela, Sarajevo, 1997.

Ljubljana, 05.09.2001.

Nevzet Porić

Student Fakulteta islamskih nauka, Sarajevo

10

Zanimljivosti islama ji i NNaašši i oobbprvih i iččaajstoljeća Bolnice/Bimaristani -kuće znanja

B

ima odjel gdje se primaju i pregledaju bolesnici i gdje im se poslije ustanovljene dijagnoze daju iz domaće ljekarnice lijekovi ili se smiještaju u odjele.

Bolesnici su odvojeni po spolu a oni sa zaraznim bolestima su smješteni u odvojenim odjelima. Uprava vodi evidenciju o svakom bolesniku, od ličnih podataka do diagnoze, načinu liječenja, prehrani i cijeni za svaku uslugu.

Liječenje i boravak su bili besplatni.

Svakodnevno grupe liječnika obavljaju liječničke preglede bolesnika i to ne samo u bimaristanu nego i u zatvorima i u domovima za osobe poremećenog uma a štićenike u sirotištima liječnici obilaze i pregledaju dva puta tjedno. Grupe liječnika obilaze i sela da bi pomogli bolesnim i dali im odgovarajuće lijekove. Neki izvori navode, da su u to doba postojale i pokretne ambulante.

Bimaristani pored prostorija za bolesnike imaju i velike bogate knjižnice i prostorije za izradu lijekova kao i prostorije za predavanja jer bimaristani su u to vrijeme i medecinski fakulteti i znanstveni laboratoriji i rasadnici medicinskih nauka jer su u njima djelovali najveći umovi tog vremena. U bimaristanu studenti oba spola stječu teorijska i praktična znanja. Osnova studija je kliničko posmatranje. Da bi student dobio diplomu morao je napisati i odbraniti diplomski rad i tek nakon položene Hipokratove zakletve mogao je raditi kao ljekar. Sačuvani su podaci da je 931. godine u Bagdadu uvedena ijaza (svjedodžba) i da se je te godine za liječničku praksu prijavilo 880 kandidata. Bimaristan Nuri u Damasku je u XII stoljeću predstavljao vrhunac medicinskih nauka kao i akademija u Gundišapuru (Perzija).

Kairski bimaristan Al Mansuri sagrađen je 1284. godine (neki njegovi dijelovi su sačuvani do U IX stoljeću je Hunjan Ibu Isak napisao »Knjigu o deset načina liječenja oka« u kojoj je opis anadanašnjih dana) mogao je u tomije oka bio nepromijenjen do XII stoljeća. ono vrijeme primiti oko 8000

olnice su ustanove namijenjene smještaju, liječenju, rehabilitaciji i njezi bolesnika. Iz historijskih podataka znamo, da su već u III stoljeću prije nove ere postojale bolnice u Indiji. U doba grčke antike postojali su hramovi posvećeni bogu liječništva Akslepiju u kojima su se nalazile i prostorije za bolesne građane. Za bogate građane postejale cu takve prostorije u kućama grčkih liječnika koje su nazivali Ijatreje a ustanove za smještaj siromašnih i nemoćnih Ksenodohije. U starom Rimu pored vojnih bolnica postojale su i ustanove za njegu bolesnih robova koje su morale što prije osposobiti bolesne robove za rad na latifundijama a zvali su ih valetudinariji. Prvu ustanovu koja bi odgovarala bar malo savremenoj bolnici osnovao je 370.godine u Cezareji (Kapadokija u današnjoj Turskoj ) Biskup Bazilije.

Prvi muslimanski bimaristan (bolnicu) osnivaju 707. godine u Damasku, dok su u kršćanskom svijetu počeli osnivati takve ustanove kao zavjetišta i prenoćilišta zvane hospital nakon Sinode u Aachennu 816. godine kasnije su tim ustanovama dograđivali i prostorije za gubavce koje su se zvale leporozariji a za druge zarazne bolesti lazareti. U IX stoljeću je već svaki veći muslimanski grad imao bimaristan koji je bio smješten u najljepše palače sa svijetlim sobama i udobnim posteljama. Bimaristan

BOŠNJAK bolesnika oba spola. Prvu stalnu bolnicu u Bosni i Hercegovini sagradio je u Sarajevu valija Osman Topal paša 1866. godine. Učenjaci tog vremena ljekari, kirurzi, apotekari nisu usko specijalizirani nego se bave skoro svim znanim naukama, eksperimentiraju, prevode grčke rukopise i sami pišu svoje priručnike i enciklopedije.

Najveći među njima su: Muhamed Ibn Musa Al (865 - 925) na Zapadu poznat kao Rhazes bio je najpoznatiji predstavnik muslimanske medicine. Bio je glavni upravnik bimaristana u Bagdadu. U svojem najvećem djelu »Al Hawi« (Potpuna) koje je enciklopedija kompletnog medicinskog znanja tog vremena i to tako, da je pri opisu svake bolesti naveo saznanja svojih predhodnika a poslije toga i svoja saznanja. U XII stoljeću je tu enciklopediju preveo na latinski jezik neznani autor i pod nazivom »De continens« bila je u upotrebi do XVII stoljeća kao i njegova sjajna djela »Rasprava o malim boginjama« i »Knjiga o kugi« (De pestilentia). On proučava i one bolesti koje će deset stoljeća kasnije nazvati alergije.

Abu I ´Kasim (?-1013) hirurg na Zapadu poznat kao Abulacasis iz Kordobe autor je enciklopedije o hirurgiji u tri sveska u kojoj između ostalog opisuje upotrebu skalpela i ogroman broj hirurških zahvata. U toj enciklopediji je nacrtao i preko dvjesta instrumenata koje je sam izumio.

Abu Rajhan Al Biruni (973 - 1048) naučnik i enciklopedista, na Zapadu poznat kao Aliboron. Bio je u pravom smislu pojma muslimanski naučnik srednjeg vijeka. Proučavao je tehniku, minerologiju, optiku, astronomiju, matematiku, primijenjene nauke, filozofiju i historiju. Između ostalog napisao je »Knjigu o farmakologiji« u kojoj je opisao ljekovito bilje i pripremanje lijekova. On je 1018. godine izračunao radius Zemlje pomoću ugla između neke gore u Pakistanu i obzorja.

Razlika između njegovog izračuna i izračuna napravljenog savremenim metodama i na najsavremenijim računarima je manja od 15 km.

A. Mehmedić

BOŠNJAK

11

Knjige koje treba pročitati Anne - Marie Delcambre: »Mohamed - Alahov prerok« (Naslov orginala: Mahomet - La parole d’Allah) Prevod na slovenački: Nadja Dobnik DZS.d.d. - zbirka »Mejniki« - Ljubljana 1994 ko uzmemo činjenice da slovenačka sredina gaji kultni odnos do slovenačkog jezika i da je imala jako malo dodira sa arapskim jezikom pa i to da je još manje arapskih islamskih tekstova bilo prevedeno na slovenački, onda možemo zamisliti na kakve teškoće je naišao izdavač i prevodilac ovog djela. Pa ako sve te činjenice uzmemo u obzir ipak moramo objasniti, da je naslov knjige za muslimane neprihvatljiv jer je Muhammed a.s. vjerovjesnik ili poslanik u (arapskom jeziku se naziva »Nebi«) što u jeziku islama znači od Boga izabranog čovjeka a ne Prerok.

Autorica ove knjige Anne - Marie Delcambre je rođena 1943. godine.

Studirajući pravo i arapski jezik upoznala je islamsku civilizaciju koju je od 1973. do 1976. godine predavala na libanonskom univerzitetu Saint Josepsh u Bejrutu. Magistrirala je islamologiju i doktorirala šeriatsko pravo. Člancima o šeriatskom pravu sudjeluje pri stvaranju (Zapadne) Enciklopedije o islamu. Napisala je i dva udžbenika za učenje arapskog jezika (Linguaphone i Mentor) kao profesorica arapskog jezika u saradnji sa Paulom Balto napisala je i članak o islamu za knjigu »L’Etat des religions« u izdanju La Découverte.

Knjiga o životu Muhammeda a.s. je bogato opremljena slikovnom građom što joj daje posebnu draž. Uvodni dio predstavlja posebnu cjelinu u kojoj je minjaturama u boji prikazan dio iz života Muhammeda a.s.. Minijature potiču iz XVI stoljeća i djelo su turskih umjetnika.

Sadržaj knjige je razdijeljen u sedam poglavlja a osmo poglavlje (dodatak) nosi naslov: »Svjedočenja i dokumenti« gdje se nalazi i članak »Mohamed i literatura« u kojem je opisan mukotrpan proboj istine o

A A

Muhammedu a.s. kroz kršćanske dogme. U tom članku autorica govori o iskrivljenoj predstavi kršćanske Evrope o Muhammedu a.s. jer za nju čitanje starih riječnika i enciklopedija predstavlja ogledalo vremena i uredničke ideologije i baš u slučaju Muhammeda a.s. je došla do zaključka da su svoj neprijateljski stav izražavali iz različitih razloga. U knjizi su navedeni samo neki uvredljivi nazivi Muhammeda a.s. kao i »literatura« djela u kojima su bile iznesene te »istine«. Život i djelo Muhammeda a.s. nisu bili »nadahnuće« samo za autore riječnika i enciklopedija nego i za poznate evropske pjesnike, tragediste i dramatičare.

Dante u svom djelu “Infern” opisuje rasparano tijelo Muhammeda a.s., Volter ga je u svojoj tragediji oblikovao kao fanatika a Goethe u drami kao ubicu. Prevod Kur’ana na latinski jezik po nalogu ruskog cara Petra Velikog, polemička djela dominikanaca i Raymonda Lulla kao i izvještaji koje su u Pariz donijeli Guillamude de Tyr i Mathien prisiljavaju kršćansku Evropu da počne mijenjati svoje predstave o islamu i njegovom vjerovjesniku. Tek u prvoj polovini XIX stoljeća Lamartin u svojoj “Historiji Turske” piše: “Nikada nije čovjek htio to ili ne, postavio plemenitiji cilj”, skoro nadljudski: upoznati praznoverje, usiljene između tvorevine i stvoritelja, vratiti Boga čovjeku i čovjeka Bogu, ponovo uspostaviti razumnu i svetu ideju Boga u kaosu materializiranih i bezobličnih bogova.

Nikada nije čovjek tako skromnim sredstvima počeo graditi nešto što će prevazići njegovu snagu, jer prilikom nastanka kao i prilikom izvođenja toga velikoga nacrta nije imao drugih sredstava osim sebe samog niti drugih oslonaca osim negdje u pustinji šačice boraca. Ukratko, nikada na svijetu nije postojao čovjek koji je u kraćem vremenu izveo tako obimne i trajne revolucije jer je islam od nastanka do svog vrhun-

ca poukom i oružjem u roku manjem od dva vijeka vladao u tri Arabije, zauzeo Perziju, Korosa n, zapadnu Indiju, Siriju, Egipat, Etiopiju, cijeli zapadni dio sjeverne Afrike, više otoka u Sredozemlju, Španiju i dio Galije. Ako zamislimo: veličinu, skromnost sredstava, neizmjerljivost učinka - kao tri kriterija genijalnosti čovjeka, ko će smjeti dostojno upoređivati bilo kojeg velikana moderne historije sa Muhammedom a.s.? Najslavniji među njima su pobijedili samo armije, promijenili zakone, vladavinu - stvorili su (ako su šta stvorili) samo materialna dobra koja su se puno puta srušila još za vrijeme njihova života.

On je pobijedio vojske, potresao zakonska uređenja, vladavine - razdramio narode, dinastije, milione ljudi na trećini zemaljske kugle: pored toga on je također uzdrmao i oltare, bogove, vjere, ideje, vjerovanja i oplemenitio duše knjigom u kojoj je svako slovo postalo zakon, utemeljio je duhovnu narodnost koja obuhvata narode svih jezika i sviju rasa te im utisnuo, kao neizbrisiv pečat te muslimanske narodnosti, mržnju do idolov (malika) i ljubav do Jednog Boga. Taj patriotizam, osvetnički do onih koji obesčastiše nebo, postade vrlina Muhammedove Djece... ...Da li je taj čovjek varalica? Poslije svega, kad smo upoznali njegov život i djelo mislimo da nije. Varanje je licemjerstvo uvjerenja a laž nikada nema snagu istine... ...Filozof , govornik, poslanik, zakonodavac, ratnik, mislilac, dogmatičar, osnivač dvadesetih zemaljskih vladavina i Jednog Duhovnog - to je Muhammed a.s.!

Koji je čovjek , po svim mjerilima s kojima mjerimo veličinu čovjeka, bio najveći...?

A. Mehmedić

BOŠNJAK

12

Priča o astmi! (nastavak iz prošlog broja) danas se zna da se dugotrajnim preventivnim mjerama asmatski napadi mogu spriječiti ili barem reducirati u velikom broju. Na taj način može se asmatični bolesnik osloboditi od trajnih oštećenja bronhijalnog stabla koja vode do teških komplikacija.

Šta je to Astma?

To je kronična - trajna upala disajnih puteva. Posljedica je kašalj, stiskanje u prsima, gušenje i piskutanje.

Astmu nemožemo izliječiti ali redovnim uzimanjem lijekova znatno smanjujemo njene simptome, naPrevencija može biti primarna i predovanje i ponavljanje. sekundarna. Šta izaziva astmu?

Primarna prevencija se sastoji od mjera kojima je cilj da se u poZnačajno je naslijeđe. Nastanak astme kod osoba koje su imale u tencijalno asmatičnog djeteta sprijeporodici asmatskog bolesnika, naj- či razvoj bolesti, ili ako se ona ipak češće prouzrokuje alergija, ponekad razvije, da to bude što kasnije i u što virusna upala, dočim jako često lakšem obliku. Počinje savjetovanjem roditelja ako potiču iz poropravog uzroka nemožemo naći. dica alergičara, pogotovo ako su Šta pruzrokuje pogoršanje astme? sami bolesnici od astme ili neke druge alergijske bolesti. Zatim sa svim sekundarnim mjerama preven- alergeni: kućna prašina (grinje), pelud trava i stabala, životinjske tive u trudnoći i za vrijeme dojenja dlake, perje, plijesni alergeni u koje je vrlo bitan faktor u ranoj preventivi alergija te do kasnije pravilradnoj sredini (drvo), ne ishrane djeteta, izbjegavanje - infekcije gornjih i donjih disajnih infekcija i zaštite od utjecaja od razputeva, nih nepovoljnih vanjskih faktora.

- ne uzimanje lijekova.

Sekundarna prevencija obuhvata Pošto je bronhijalna astma kronična bolest osoba sa sklonošču za tu niz mjera kojima je cilj spriječiti ili bolest nije tačno mišljenje da će do barem maksimalno reducirati broj puberteta astma sama po sebi nestati asmatskih napada ako su se oni već i da je ne treba liječiti. Isto tako nije počeli pojavljivati. opravdano mišljenje: jednom astma Sastoji se od: izbjegavanje dodira sa uzročnim alergenom, profilaksa sa doživotno astma.

Zahvaljujući novim saznanjima nekim lijekovima, hiposenzibilizacija i uzimanje bronhospazmolitika. Pored toga vrlo su bitne nesželji da obogatimo naše novine, odlučili pecifične preventivne mjere koje su smo se uvesti novu rubriku »savjeti našega ljekara«. Na ovome mjestu moći ćete u stvari opće higijenske i dijetetne pročitati edukativne tekstove o građi mjere. Njih nikako ne smijemo podljudskoga tijela, ulozi pojedinih organa, cjeniti jer jačaju odbrambenu snagu bolestima i sl.

Osim toga, pozivamo vas da i sami i suzbijaju štetne provocirajuće utjeučestvujete u oblikovanju rubrike. Šaljite caje. Prehrana mora biti optimalna, nam prijedloge, imenujte teme o kojima bi treba osigurati odmor, izbjegavati voljeli nešto saznati, ali i direktno pitajte. Za svako vaše pitanje, upućeno nam putem sva iritirajuća sredstva, provoditi obične ili elektronske pošte, uz pomoć našega svake godine klima terapiju na moru ljekara, pokušati ćemo pronaći odgovor. U nadi da smo vašu pozornost privukli i ovom ili planinama

U

Poštovani čitaoče !

S

poznanje o tome da ovako savršen mehanizam - čovjek - je izučavan i izučava se od strane naučnika sa raznih područja praktično svakodnevno, iz minute u minutu, trebalo bi biti inicijator i nama običnim Emir Čolić, dr.med. ljudima da što više naučimo o sebi. Ne tako rijetko sam bio svjedokom pogrešnog shvatanja i interpretiranja npr. uloge; funkcioniranja; položaja pojedinih organa - liječenja nekakvom nadrimedicinom i sl. To je svakako pokazatelj koliko nam je malo stalo do nas samih, kako smo nemarni do sebe, do nauke, do razvoja, pa i do Božijih propisa. U svakom slučaju, ništa novo ne nudimo što se ne može naći na stotinu drugih mjesta (časopisi, knjige, elektronski mediji i sl.) ali osobno ću smatrati uspjehom, ukoliko se probudi interesovanje za ovim o čemu ću pisati i ako počnemo tražiti odgovore na pitanja koja zasigurno često nam kolaju po glavama. Posao koji je pred nama je ogroman i zahtijevaće puno rada, strpljenja ali i prostora u »Bošnjaku« zbog čega ću pokušati biti izvoran, sažet i aktualan.

Dobrodošli.

ZANIMLJIVOSTI

Kahva Kada je Evropa otkrila kahvu (poslije bitke za Beč) ona je postala u trenutku modni hit.

Najnovija naučna istraživanja govore, da Nijemci popiju prosječno godišnje po 170 l. kahve. Naučno su dokazali, da ona ne povećava broja kardiovaskularnih oboljena ake se pije umjereno i na tanane.

Prije tih silnih naučnih istraživanja naš narod je znao, da kahvu treba piti sa ćejfom i na tanane.

Sjećam se priče jednog Slovenca kad je bio u Stocu na služenju vojnog roka i kad je dobio ranom zorom posjetu nije imao gdje nego u kahvanu. Jasno, naručio je sebi i svojoj posjeti kahvu i svi su je na expres popili. Pozvao je kahvedžiju.

- Da platim, koliko sam dužan?

- Ništa, odgovorio je kahvedžija, jer kahvu niste uopšte popili i molim vas lijepo nemojte mi više dolaziti.

rubrikom, srdačno vas pozdravljamo.

Redakcija

(nastavak u idućem broju)

Husein Kustura

BOŠNJAK

14 Ešref Čampara

TOLERANCIJA

Moto: I sa sljedbenicima knjiga raspravljate na najljepši način - osim s onima koji su nepravedni - I recite: Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste jedan, a mi se njemu pokoravamo”. Kur’an 29/46

P

rvi društveni odnosi između muslimana i Jevreja uspostavljeni su nakon Hidžre, a na osnovu Medinskog ustava koji je donesen na podsticaj Poslanika Muhameda. Taj Ustav predstavlja društveni ugovor stanovnika Medine kojima se utvrđuju njihova prava i obaveze i lokalna samouprava. Time Medina postaje grad država. Ustav garantira slobodu vjeroispovijesti svim građanima Medine, slobodna organiziranja vjerske zajednice, ravnopravnost svih građana Medine. Ustavom se garantira zaštita nepovredivosti stana. Pored medinskih muslimana, taj društveni ugovor potpisuju medinska jevrejska plemena. Jedan od članova Ustava glasi: "Jevrejska plemena (nabrojano 10 plemena) čine zajednicu s vjernicima (muslimanima).

Jevreji slobodno slijede svoju vjeru, a muslimani svoju". Protujevrejski stav Bizanta, koji je naročito došao do izražaja u Justijanovim zakonima, bio je razlog da su Jevreji Palestine, Sirije i Egipta sa radošću dočekali prodor islama, a napose su se radovali ulasku Arapa u Jerusalim (638. godine). Arapi su ubrzo uspostavili jevrejske visoke škole u Suri i Pumpaditi, koje su Bizantinci bili ukinuli. Preko egzilarha i vjerskih vođa, Jevreji su regulirali svoje odnose sa vlašću muslimanske države. Islam se širio i na istok i na zapad, Afrikom prema Antlantiku kretala se muslimanska vojska i jevrejski poslovni ljudi, novčari, trgovci, činovnici, kao i nestorijanski učenjaci, prevodioci, itd., tako da je vlast u cijelosti odmah uspostavljena svuda dokle je islam dopirao. O tom širenju islamska država kosmopolitskog tipa, španski pisac i književnik kaže: "Nije to bila invazija koju je bilo moguće ustaviti oružjem. To je bila mlada civilizacija koja je na sve strane puštala korijenje..." (Blasko Ibanjez) A Englez Montgomeri Vat veli: "To je

bio prodor sunčevih zraka". Sve biblioteke koje su bile dostupne svapotlačene skupine Pirinejskog poluo- kome. Nikada nisu rušili biblioteke, a toka dočekale su 711. godine musli- ni ostale kulturne ili sakralne mane kao oslobodioce. Novi upravlja- objekte. Pisali su knjige istine, a ne či, držeći se Muhamedove preporuke knjige laži. Voljeli su svoju religiju, a koja glasi: "Ko mrtvu zemlju oživi, poštovali tuđu. To su bila pravedna njegova je"- islamski upravljači podi društva. U vrijeme izgona muslimana jelili su zemlju onima koji su je obra- sa Pirinejskog poluotoka koncem 15. đivali. To je omogućilo da se poljo- vijeka, islam se pojavljuje na privreda naglo razvije i za nekoliko Balkanskom poluotoku u liku Otodecenija počne davati višestruki prinos, manske imperije. Zajedno sa islamom kako po obimu tako i po raznovrsnosti. dolazi i princip tolerancije prema Preporod se desio na svim područjima drugim religijama, narodima, rasama. života. Ranije depresirani slojevi sta- Princip koji se u islamu zove zaštita. novništva, među njima i Jevreji, oslo- Mislim da još ni izdaleka nije izražen bođeni stege, tlačenja, izrabljivanja, fenomen integracije kompletnih napostali su blagoslov za društvo, mani- rodnih zajednica u islamsko društvo, festirali svoje najbolje vrline i sposob- zajednica kojom su ostavljeni njihovi nosti u službi kosmopilitske zajednice. kršćanski, jevrejski i običajni zakoni.

Nema naučnog područja kojim se nisu Te zajednice su živjele samostalno svoj bavili Jevreji, katolici, muslimani. Tu život. Ako je nešto islam razbio, to je se pokazalo kako tolerancija stvara bila stara feudalna struktura o čemu otvoreno društvo u kome je sasvim srpski pisac Živojin Pavlović piše: "Mi slobodan protok ljudi, robe i ideja. imamo 500 godina paganske slobode Osnovne škole djeca su završavala u pod islamom, koje je Sebre i Metopse svojim bogomoljama. Srednje škole i oslobodio užasnog ropstva pod pijanim univerziteti bili su zajednički, otvoreni velemožama". i za inostrane studente. Tu se školovala Kroz čitavih 14. stoljeća na Bliskom čitava plejada nadarenih mladića iz istoku i u Africi, dakle u moru islama, drugih zemalja Evrope koji će kasnije održale su se kršćanske i jevrejske biti najviši učenjaci i pisci Evrope. zajednice, a nakon protjerivanja turske "To je bila, veli historičar Risler prava vlasti, potpuno nestaje muslimanskih organizacija općeg obrazovanja na zajednica iz većeg broja zemalja Bakoju se Zapad kasnije ugledao i koju je lkana. Kad je u Evropi donesen Zakon o UNESCO preuzeo u naše doba". vjerskoj toleranciji za vrijeme Francu"Tu je vladao um i duh, a ne nasilje. To ske revolucije i zavladala kakva - takva je bio pravi ambijent za preporod Jevreja" - rekao je BORIS S., avtomehanik: jevrejski historičar Simon “Jaz sem proti postavitvi džamije v Dubnov. Ovo je priča o ljudima bližini, saj je že zdaj preveč the ljudi tod koji su u sretna vremena zajedno okoli. Pravijo sicer, da naj bi postavili gradili kosmopolitska društva, nekakšen kulturni center, vendar dobro složene kulturne zajednice najvemo, kakšne centre imajo. Potem višeg dometa civilizacije, gdje bodo zganjali samo hrup. Zaradi mene je učestvovalo mnoštvo naroda, naj postavijo džamijo kar tam, od koder rasa, religija, tradicija. prihajajo, tu pa jih ni treba. Naj bodo Gradili su svoje hramove, a kjerkoli drugje.”

Dnevnik, 29.5.2001. nikad nisu rušili tuđe, gradili

BOŠNJAK sloboda drugačije vjeroispovijesti, nastavlja se teška rasna segregacija u zapadnoj Evropi i Americi. Prati je antisemitizam, priče o zavjeri svjetskog židovstva, a zatim slijedi hajka na islamski fundamentalizam, hapšenje, logori itd. U Srednjem vijeku, u nekim

zemljama Evrope, Jevreji su živjeli, ali kao građani drugog reda. Stanovali su u posebnim kvartovima niskog konfora, zvanim geto, a povremeno se dešavalo da grupa Jevreja bude optužena za ritualno umorstvo kršćanina i da na montiranom procesu bude osuđen na smrt. Na području turske imperije nije nikada održan takav proces. Nažalost, održan je u Dubovniku protiv grupe Jevreja i oni su nakon mučenja i suđenja smaknuti. To je bilo 1502 god.

Bosanski valija Skender-paša oštro je osudio Dubrovčane zbog tog procesa.

Kad su mu Dubrovčani poslali uobičajne godišnje darove, on nije htio primiti ni izaslanike, ni darove. Dubrovnik je morao dugo vremena preko Istanbula nastojati da udobrovolji Skenderpašu i privoli ga na izmirenje. Tolerancija i međusobna naklonost i pažnja među stanovnicima Bosne i Hercegovine trajala je stoljećima. Nacionalističkom okupacijom BiH i formiranjem NDH, Jevreji, Srbi i Cigani stavljeni su van zakona, što su naročito osjetili Jevreji koji su u velikom broju odvedeni u logore i tamo stradali. Kad su se nacionalisti obrušili na Jevreje, Sarajlije su pokušavale da im pomognu prema svojim mogućnotima. O tome je

15 među ostalim, pisao Ivan Čerešnjaš, iskreno, i bez ostatka, za vrijeme kobivši predsjednik Jevrejske općine u munistične Jugoslavije vjerovali u Sarajevu: “Među građanima Jugosla- parolu "bratstvo i jedinstvo". Oni su vije najviše pravednika ima među ostali vjerni jugoslavenstvu sve dok im muslimanskim narodom koji je pod koljačka družina nije izbila iz glave san zarovima, feredžama sklanjao Jevre- o bratstvu, jedinstvu, jugoslavenstvu je, slao ih u Mostar, slao ih u Split”. izbila za sva vremena, i na najveću štetu Kad je 1941.godine Pavelićev izaslanik samih koljača. Jer mi smo jedini narod došao rahmetli Mehmedu Handžiću, na Balkanu koji Srbe nije mrzio, kao što velikom učenjaku i neformalnom vođi ne mrzi ni druge narode. Kad je prvi banašeg naroda, tražeći od njega da izjavi lvan stavljen preko puta da spriječi kreda odobrava progon Srba iz Sarajeva, tanje ljudi, da napravi blokadu u drušon je sa police uzeo Kur’an i rekao: tvu, kada su posukljale riječi mržnje i “Recite gospodinu Poglavniku da laži, to je bila najava pokušaja ostvasam se zakleo nad ovom knjigom da renja paklenog plana jedne mračne nikome neću činiti zlo. Poklanjam akademije nauka da se zatre bošnjački i mu ovu Knjigu. Zamolite ga neka hrvatski narod. Balvan preko puta pročita i neka vidi na čemu je moja ostao je kao simbol i poslije čitave nazakletva. Nikoga neću progoniti, pa še tragedije. Taj balvan ostao je u vimakar mi prvom otišla glava. Ugled- du opstrukcije i svih mogućih blokani muslimani iz svih većih gradova da koje nam protiv preporoda Bosne Bosne i Hercegovine uputili su Rezo- i Hercegovine postavljaju i oni sa lucije Poglavniku i ustaškom režimu Istoka i oni sa Zapada. Kako se opaka tražeći da se obustave progoni i maltre- sudbina poigrala našim gradom za tiranje Srba, Hrvata i Cigana u BiH. vrijeme agresije na Sarajevo i čitavu Pjesnik Skender Kulenović napisao je Bosnu i Hercegovinu, dok su drugi za vrijeme partizanskih borbi potresnu gradovi širom Evrope Jevreje prisipoemu "Stojanka majka Knežpoljka" u ljavali da žive u getu ukoliko se uopće kojoj on opisuje tragediju majke kojoj imali pristup u te gradove, Sarajevo su zločinci ubili tri sina. A jedan drugi nikada nije imalo geto, a u njemu je pjesnik, sasvim drugačijeg mentalnog stoljećima živjela brojna jevrejska sklopa piše u svojoj pjesmarici zajednica.

“Zverinjak”, kako on naziva Sarajevo Ironijom sudbine, Sarajevo je ovih (1972.): godina bio najeveći geto u historiji, Grade kad te srušim osim možda nekadašnjeg geta u (To će biti skoro) Varšavi. Ne čudi to što ga je u geto zaTvoj siroti duh uklet će da luta tvorila i u njega sasula milione granata Baš kao što sam ja oko tebe moro fašistička umno bolesna bratija, čudi to Ponad zverinjaka. što su evropske zemlje poslale svoje Da, strašnog li puta. vojnike da onemoguće oslobođenje Ta zlehuda pjesma prorekla je krvave orgije koja će pjesnikova sabraća pokrenuti dvadeset go- STEVO S. upokojenec iz Ljubljane: dina kasnije. Čudnom igrom su- “Nisem proti postavitvi džamije, ne dbine, u dvorištu Skenderove strinjam pa se s tem, da bi jo zgradili kuće u Bosanskom Petrovcu, ne- tukaj, kjer so urejeni vrtovi. Že šesnajst davno je ukopano trideset Boš- let obdelujem tu svoj vrt, pripeljal sem njaka koje su masakrirali kom- že veliko zemlje, zdaj pa bi mi kar vse šije Srbi i ideološki istomi- vzeli. Poleg tega bi po mojem mnenju šljenici pjesnika Noge. Kada su džamijo morali postaviti malo dlje od ustaše u Bijeljini, 1943. godine središča mesta, nekje na samem. Tukaj pokušali da sruše pravoslavnu bo preveč odmevalo” Dnevnik, 29.5.2001. crkvu, muslimani su to spriječili.

Kad su 1992. godine srpski geta. Ko je taj svijet što je formirao geto agresori okupirali Bijeljinu, za neko- svojim sugradanima, što je sa brda graliko dana porušili su sve džamije u natama rušio njihove domove, ili ih Bijeljini, kao što su to učinili svuda palio, što je ubijao njihovu djecu ispred gdje su dolazili. Bošnjaci su jedini škole, dječake i djevojke što su stajali u

16 redu za vodu, što je sa najvećim sadiz- Je narod kod koga vrijedi pravilo: mom sijao smrt po gradu snajperima i napoji žednoga i nahrani gladnoga. To granatama, sijao smrt po gradu koji im je narod koji se drži pravila: Pomozi je sve bio pružio. To je svijet koji, čim ljudima u nevolji, bez obzira na to jesu se dočepa slobode, odmah počne gaziti li iz tvog naroda i jesu li tvoje vjere. slobodu drugih, to je svijet koji je "Bosna je evrospki san o mogućem" nesretan kad vidi sreću drugoga, i sre- rekao je glumac Josip Pejaković. A tan kad vidi nesreću i patnje drugoga. jednom prilikom inžinjer Emerik Blum To je svijet koji više voli srušiti tuđu rekao je: "Ovaj narod nije znao za mržnju, nikuću nego izgraje mrzio Jediti svoju.

JOŽICA R. upokojenka: vreje, nije Računali su pobiti “Menim da džamija ne sodi v bližino znao šta je čitav jedan narod i naselja. Tu je zelo raven teren in bi antisemitiz uništiti svu njegogrozno odmevalo. Nasploh smo proti am". vu baštinu. Ko je postavitvi džamije v Ljubljani. Kljub taj narod na kog Moni Finci, temu, da jo spoštujemo, to ni naša su oni kidisali? To kultura. Bili smo šokirani, ko smo u jevrejskoj je tvoj otac, tvoja zvedeli, da naj bi džamija stala v bližini. "Spomenici majka, tvoj brat, Islam preveč prihaja k nam, bojimo se, "govorio je tvoja sestra, tvoja da bi se to preveč razraslo. o "impreDnevnik, 29.5.2001. sionantnoj supruga, tvoja nena čije lice blista toleranciji čistotom i dobrotom, tvoj djed i svi tebi kroz stoljeća u Bosni". U istoj knjizi dragi. Tvoj narod, to su svi ti ljudi od Todor Kruševac govori o tome kako je kojih nikad nisi čuo pogrdnu riječ o bosanska sredina čudovišno zanosila i kršćaninu ili jevrejinu, ljudi koji pro- privlačila Jevreje. "Sarajevo je lekcija laze pored crkve i sinagoga s dužnom iz tolerancije" - davno je rekao pijetetom, bez mističnog straha i odvra- književnik Momo Kapor. Treba upotnosti kakvu neki osjećaji prolazeći rediti protjerivanje Bošnjaka iz Srepored džamije. Mati moje majke brenice i Žepe, uz masakriranje njiSelme, pobožna i darežljiva žena, nikad hovih muškaraca, sa odlaskom, bolje nije napravila neko ljepše jelo, a da mi reći bijegom, Srba iz prigradskih nanije rekla: "Hajde sine, odnosi ovaj selja Sarajeva. Kažem bijegom stoga sahan pite teti Sari!”, a skoro nije bilo što su mnogi od njih učestvovali u dana kad njih dvije nisu zajedno ubijanju Sarajlija iz snajpera i minokahvenisale. bacača. Srebreničani i Žepljani su Bošnjaci, to je narod prebogate kul- mogli biti sretni, ako su uspjeli spasiti turne baštine, narod koji je stoljećima goli život, a Karadžićeve "Sarajlije" gradio vodovode, vakufske zgrade, (ko zna iz kakvih sve zabiti), pri hamame, mektebe, medrese, biblio- odlasku vozili su na automobilima, teke, džamije, tekije, imareta; narod, kamionima, autobusima, ne svoje, nego koji je dao velike pisce, filozofe, uglavnom stvari autohtonih Sarajlija pjesnike, kroničare i tako dalje. Djela čije su stvari opljačkali, a stanove mnogih prevedena su na evropske devastirali, ostavljajući za sobom pravu jezike i uključena u evropsku kulturnu pustoš, a da im ni dlaka s glave nije baštinu. falila. To upoređenje pokazuje moralni Bosna je zemlja koja nikome zlo ne habitus jednog ili drugog naroda, čime misli. Bosna je zemlja koja nikog nije se možda najprije može objasniti napala. Bosna je zemlja koja tuđe ne uporna tvrdnja uljeza o nemogućnosti otima, a svoje ljubomorno čuva. Bosna zajed-ničkog života sa muslimanima. je zemlja koja poštuje tuđi hak, tuđi Ali ja vjerujem, da će čestiti, radni, život i tuđe dostojanstvo. Bosna je doma-ćinski dio srpskog naroda uspjeti zemlja na koju su kidisali "nebeski da dozove pameti te haramije i lezinarodi" sa Istoka i pripadnici "tisuć- hljeboviće. ljetne uljudbe" sa Zapada, a kao poma- Španski pisac Blasko Ibanjez kaže za gači velmože sa Zapada. Bosna je ze- muslimane koji su osvojili Španiju: mlja na koju je napalo sve što ne valja “Oni su sa sobom nosili princip na svijetu, nasrnulo da je razdijele, ra- slobode vjeroispovijesti, onaj vječni zbacuju, unište. Ko su to Bošnjaci? To temelj svih velikih nacija. U poko-

BOŠNJAK renim gradovima ostavljali su crkvu kršćaninu, a sinagogu Jevrejinu.

Džamija se nije bojala hramova na koje je nailazila. Od XIII. do XV. vijeka stvarala se i razvijala najviša i najšnažnija civilizacija Evrope u srednjem vijeku. A historičar jevrejskog naroda Simon Dubanov pisao je: "Tu je vladao um i duh, a ne nasilje, to je bio pravi ambijent za preporod Jevreja."

"Muslimani su pretvorili Španiju u najljepšu, najuredniju i najnaseljeniju zemlju Evrope." Nicali su gradovi. Kordova, prjestonica zapadnih Halifa važila je kao glavni grad zapadnog svijeta.

Nakon raspada halifata početkom XI. vijeka, male muslimanske države - gradovi padali su pod udarcima kršćanskih, španskih država sa sjevera. Nakon pada Kordove 1216. godine, preko dva i po stoljeća opstala je državica Granada, kojom je vladala dinastija Nasrida, 1481. godine Granadu su napale kraljevine Aragon i Kastilija, ujedinjene pod katoličkim kraljevima Ferdinandom i Izabelom. Očajna odbrana trajala je 10. godina. Kad je Emir Granada vidio da nema izgleda za dalju odbranu, ponudio je kapitulaciju pod određenim uslovima, među ostalim, da narod Granuda bude pošteđen od maltretiranja i da se garantuje sloboda islamske i jevrejske vjere.

Očuvat će se vjerski objekti, kupatila, vjerska obuka, 2. januara 1492. godine.

Ferdinand i Izabela ušli su u dvorac nasridskih vladara. Pošto su ih neki katolički teolozi uvjerili da je ugovor sa nevjernicima bezvrijedan, već 31. marta 1492.g. kraljevski par izdaje edikt o protjerivanju Jevreja sa čitave teritorije njihove kraljevine. Morali su se iseliti u roku od četiri mjeseca ukoliko ne prihvate krščanstvo.

IVA K., upokojenka: “Nič nimam proti drugim veroizpovedim, ne razumem pa, zakaj bi džamijo postavili ravno tukaj. Še toliko je grdega terena, ki bi ga bilo treba počistiti, zakaj bi razkopavali vrtove, v katere so ljudje vložili toliko truda. Postavili bi jo nekam na obrobje. Slovenci smo bolj navajeni na krščanske cerkve, ki so tu že od nekdaj.”

Dnevnik, 29.5.2001.

BOŠNJAK

17

Pisma čitalaca Neka se i to zna...

Putem mog starog prijatelja, kojeg znam već desetljećima sve sam doznao o osnivanju, problematici i razvoju koje taru vaš časopis. Da je izašlo već četiri broja je čisti entuziazam svih onih koji u njemu sudjeluju. Iz jednog broja u drugi se osjeća sve veća briga i nastojanje da bi svi čitaoci zavoljeli svoj časopis u kojem bi svatko našao nešto za sebe kao i odgovore na svoja pitanja a na koja ne bi dobili drugdje odgovor.

Kako je Bošnjak interni časopis Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije za kulturu i duhovnu afirmaciju Bošnjaka, to je u svakom broju sve više kvalitetnih doprinosa i u tom smjeru. Na težini mu daju pogotovo doprinosi mnogih poznatih kulturnih djelatnika iz Bosne ili onih Bošnjaka koji su se silom prilika našli u Sloveniji u kojoj su našli svoj drugi dom. Snašli su se i mnogi drugi Bošnjaci različitih profila i profesija i struka i mnogi su postali cijenjeni kao dobri radnici najviše u građevinarstvu.

A tih i ja znam mnogo i moji su dobri prijatelji.

U društvu sa njima budim svoje

p.p. 1624 uspomene na Bosnu mnogo godina unazad - od Vazduhoplovnog učilišta za rezervne oficire 1947/1948 pa sve do svojih samostalnih umjetničkih izložbi u Zenici, Sarajevu, Mostaru, Stocu, kao i putovanja po njoj - uvijek zadivljujući se krajolikom i ljudima, na koje me sada spominju i brojne razglednice ili umjetničke reprodukcije slika koje Bošnjak objavljuje u svakom broju.

Kao vanjski saradnik radio sam više godina na području propagande za tada veoma poznatu zeničku firmu “Vatrostalna”, koju je osnovao i bio dugogodišnji generalni direktor i dobročinitelj ALOJZ DERLING, kojeg sam upoznao već 1945. godine radeći u Željezari Jesenice. Njega su svi znali i kao bosanskog Slovenca. Kada me neki poznanik (a sa svima govorim bosanski) pita, odakle sam - uvijek odgovaram: “Iz Zenice”; jer u Zenici i danas živi mnogo Slovenaca. Bošnjak je i za nas “nevjernike” veoma zanimljiv i poučan svojim bogatim sadržajem, pogotovu kada je riječ o Islamu i njegovoj historiji, jer u njemu iz svakog broja sve više doznaješ novog.

Pogotovu za nas koji smo dosta islamskih krajeva vidjeli po svijetu te koji su nas uvijek impresionirali i dali nam misliti. Kao penzionisani dugogodišnji tehnički urednik i grafički dizajner moram pohvaliti i izgled časopisa i njegovo grafičko uređenje, koje svojom specifikom istupa od ostalih takvih časopisa. Zato svi trudbenici koji svojim nesebičnim radom doprinose tom uspjehu zaslužuju sve čestitke. I zato jedva čekam peti broj Bošnjaka.

Mario L. Vilhar

Poštovani Mario, zahvaljujemo se za Vaše pismo i poslanu fotografiju Vaših slika i slika Vašeg oca Lea. Vašu sliku “Motiv iz Zenice” objavljujemo kao ilustraciju Vašeg pisma a slike Vašeg oca na zadnjoj strani. Znano nam je, da je Vaš otac živio u Maroku i Alžiru od 1937. do 1948. god. i da su objavljene slike nastale u tom periodu. Na naslovnoj strani smo objavili sliku poznate slovenske slikarice Ivane Kobilca: “Bosanac”, koja je u Bosnu došla na poziv sarajevskih Slovenaca 1897. god. i u njemu ostala punih osam godina. Slika je nastala oko 1900. godine i bila je objavljena u njenoj monografiji “Življenje i delo” - Ivana Kobilca, koju je napisala Breda Ilich Klančnik a izdala 1997. god Mladinska knjiga iz Ljubljane.

Objavljene slike smatramo kao naš prikaz djela slovenskih slikara koji su stvarali na bosanskim prostorima i u islamskom svijetu.

Redakcija

Poštovani čitaoci !

Da bi Vaš i naš časopis i ubuduće izlazio nesmetano a pogotvo sa kvalitetnijim prilozima i člancima ponovo Vas pozivamo na saradnju. Kao što smo objavili u predhodnom broju, svaka kritika dobronamjerna ili ne, bit će objavljena.

Ukoliko se u vašem kraju događa nešto značajno, bilo kakava kulturna, vjerska ili politička manifestacija Vi nam o tome pišite a mi ćemo to objaviti. Ako neko posjeduje kakve stare fotografije sa motivima vezanim za Bosnu i Bošnjake molimo Vas pošaljite nam to za objavu.

Naravno da fotografije, osim rukopisa, vraćamo pošiljaocu.

Možete nam pisati i preko E-mail: bkzs.fljds @ siol.net, kao i na adresu:

Mario L. Vilhar Motiv iz Zenice, ulje

Bošnjaška kulturna zveza Slovenije P.P. 1624, 1001 LJUBLJANA, sa naznakom “za časopis” Redakcija

BOŠNJAK

18

INTERNET (2.dio) ovjek doživi mali hladni tuš kada krene u informacijske vode (čitaj Internet) i proba naći bošnjačku stranicu iz Slovenije. Posle nekoliko pokušaja jednostavno odustaneš. Ili ja ne znam tražiti iako sam više na Interentu nego u krevetu ili nema takvih web stranica. Mislim da je ovo drugo.

Č

BOŠNJAK INTERNI ČASOPIS BOŠNJAČKOG KULTURNOG SAVEZA SLOVENIJE ZA KULTURNU I DUHOVNU AFIRMACIJU BOŠNJAKA Izdavač: BKSS, P.P.1624 1001 LJUBLJANA GLAVNI UREDNIK Hasan Bačić

ODGOVORNI UREDNIK Abdulah Mehmedić

REDAKCIJA Fahir Gutić, Fajik Zukanović, Huse Muminović, Šaban Delić, Nadina Sadiković

DOPISNIŠTVO Sanel Fejzić, Koper

TEHNIČKO UREĐENJE Fahir Gutić, e-mail: guta @ email.si Abdulah Mehmedić

ADRESA Bošnjaška kulturna zveza Slovenije, P.P. 1624 1001 LJUBLJANA E-mail: bkzs.fljds @ siol.net Matični broj: 1161148 Poreski broj: 18322697 Žiro račun: 50100 - 678 - 707052 Štamparija: JA - Grafika Avšar s.p. Litostrojska 40 Ljubljana

Šta je surfanje?

Poslije teksta o tome šta nudi Internet u ovom broju ćemo vam malo pobliže predstaviti pregledavanje web starnica ili surfanje kako to nazivamo u internet slengu. Za pregledavanja web stranica porteban vam je »browser« tj. software ili program za pregledavanje.

Na tržištu imamo više browser-a, najpoznatiji su Internet Explorer i Netscape. Ako ste prvačič u internet vodama biće svejedno koji koristite

www.saray.net www.tuzla.net www.rijaset.net www.interliber.com www.djesi.ba Ako ste našli neku zanimljivu internet adresu i želite je podijeliti sa ostalom rajom pošaljite nam na našu e-adresu ili putem razglednice.

Do idećeg broja kada ćemo pisati o otvaranjeu e-adrese i slanje e-haber po svijetu imate dovoljna vremena da isprobate što ste danas pročitali.

Kako na neku Internet stranicu?

Prvo morate pokrenuti browser sa dvojnim klikom na ikonu od IEa ili Netscape-a. Kada se otvori browser možete ukucati internet adresu u prozočić za a d r e s u n p r .

Www.rtvbih.ba (nema razmaka između slova osim tački) i tako ćete dobiti Internet stranicu RTV BiH. Naravno prije toga morate bi povezane na internet.

Ako želite neku stranicu sahraniti tj. memorisati na disketu to uradite sa: Datoteka (File) —> Shrani kot (Save as).

Po »Sahrani v:« izaberite Disketni pogon 3,5 A: ako želite na disketu inače dovoljno je samo ime datoteke i kliknite na Sahrani (Save).

Ukoliko ste našli zanimljivu stranicu i želite je memorisati pritisnite tipke CTRL (Control) i drzite slovo D. Automatski će se dodati među Priljubljene (Favourite) Za ispisivanje na papir (Tiskanje tj. Print) pritisnite CTRL + P. Kada tražite po internet pretraživačim probajte izostaviti bosanska slova sa kvačicama (šđčćž) jer većina tih pretraživača ignorira tj. razumije po svoje i tako pogrešno traži. Da shranite sliku sa internet stranice, kliknite sa mišom (nad slikom) na desnom tipkom i izaberi Shrani sliko kot...

Kao što je rekao Božiji Poslanik Muhammed a.s.: Za znanjem se isplati otići u Kinu. Nama je dovoljno da odemo do prve knjižnice ili internet kluba ako već nemamo kompiutera i interneta kod kuće i sa jednim klikom stižemo u Kinu.

I šta onda?

Kada se uspješno povežete sa nekom stranicom preostaje vam da klikate okolo i otkrivate šta sve ima na toj stranici.

A ako ne znam adresu?

Internet adrese su kao adrese za obično pismo. Da pošaljete morate imati adresu. Ako nemate pogledate u telefonski imenik. Tako postoji i internet imenici tj. pretraživači, gdje ukucate riječ npr. »Bosna« i onda dobijete sve šta imaju u bazi na temu Bosna. Imenika i pretaživača ima malo more. Iz iskustva preporučujem vam: www.google.com Osim njega imate još: www. yahoo.com www.lycos.de www.altavista.com www.web.de Slovenski: www.najdi.si www.matkruja.com www.slowwwenia.com Bosanski: Www.bosnia-online.com www.bosnia.ba Preporučujemo...

Za početak evo par adresa: www.infobih.com www.sehara.com

Internetni savjeti

Sanel Fejzić

PREDSTAVIMO BOŠNJACKE WEB STRANICE Odlučili smo se da u narednim brojevima »Bošnjaka« počnemo sa predstavljanjem bošnjačkih web strnica. Zato pozivamo sve Bošnjake i Bošnjakinje webmastere tj. autore web stranice koji žive u Sloveniji da pošalju svoj Fejzić URL tj. interenet adresu Sanel na našu eadresu: bksz.fljds@siol.net (sa naznakom: ZA SANELA) kako bi ih predstavili i dali naše mišljenje na izgled i sadržaj.

BOŠNJAK

19

Tanja Lesničar - Pučko

Retorika poslije “New Yorka”

VRIJME JE ZA RADIKALAN PACIFIZAM Šta je temeljni osjećaj svijeta poslije New Yorka gdje je na užasan način pao i posljednji privid o sigurnosti razvijenih? Strah, strepnja, nesigurnost. Najednom se to sada ne događa “drugim” nego “nama”. Ni Bukurešta, ni Kuvajt ni Balkan, Irak, Ruanda, Gaza, nije ganula zapadnjake jer nisu bili sposobni shvatiti sve te strahote. Bili su zarobljenici ideoloških predrasuda, da su za takve strahote, potrebni neki drugi - ljudi tamnije kože, neke posebne, primitivne okolnosti. Sada je konačno jasno da je u nasilju izgubljeni život svuda jednaka tragedija. Civil je svuda jednako ranljiv i jednako žrtva.

I

kakva to retorika vlasti prevlađuje »poslije New Yorka«? Skoro strašnija od samih događaja jer predviđa još bjesniji novi val nasilja. Političari koji su svojom kratkovidnom i neodgovornom politikom stvorili takve odnose u svijetu - u ovom kaosu sasvim gube razum te da bi našli opravdanje pred preplašenim i uvrijeđenim narodom - obećavaju najprimitivnije odgovore: zub za zub, krvnu osvetu ne samo krivcima nego i cijelom njihovom okolišu, obećavaju rasni rat.

Civilizirani barbari Najednom svi govore o »cijeloj našoj civilizaciji « da je napadnuta i kao što je dodatno »zasolio« naš ministar vanjskih poslova g. Rupel koji više ne propušta priliku da dokaže kako je bez kompasa: »Napad na SAD predstavlja novu diobu na civilizirani i barbarski nevaljali svijet«, - dakle najmanje rascjep između zapadne kršćanske civilizacije i barbarskog muslimanskog svijeta. Šakica, za sada samo osumljenih Arapa u trenutku predstavljaju milijardu i pet stotina miliona ljudi, predstavljaju »nevaljali svijet!« Kako je u ovom trnutku biti Arapkinja u New Yorku? I to u vremenu kad Amerikanci napadaju džamije širom Amerike? Da li je akcija Amerikanca desničara Timothya McVeigha, koga su nedavno »civilizirano« pogubili, bila akcija cijele barbarske Amerike, toga nevaljalog novog svijeta? Ako i logiku okrenemo: da li bombardiranje drevnog Bagdada treba shvatiti kao napad na sve Iračane i cijelo na svu arapsku civilizaciju? Dakle upravo tako kao što su ga muslimanske države tada interpretirale?

Da li su Palestinci, koje je Bush tako prijazno prepustio izraelskim tenkovima dio tog nevaljalog svijeta ili borci za samostalnu Sloveniju, pardon, Palestinu? Da li je arapski svijet, odakle u suštini izvire zapadna civilizacija (ukoliko iz civiliziranih udžbenika nisu odstranili Mezopotamiju?) stvarno svijet barbara kao što nas uvjerava Rupel

ili je to svijet izvanredne historije, naslijeđa i raznovrsnih potencijala koji su Zapadu opasni i to prije svega kao rivali na svim pa i na opasnim područjima?

Svi ubijeni civili i vojnici pod suncem su »napad na našu civilizaciju«, na sve civilizacije. To bi mogao dokučiti i dr.

Rupel jer ne postoje manje vrijedne i više vrijedne žrtve jer ako moral shvaćamo ozbiljno, ne postoji opravdano ubistvo.

Krvlju natopljena zajednička historija Izvanredno stanje u SAD definitivno je dakle skinulo feredžu sa rasističnog diskursa o kojem su nedavno, upravo zahvaljujući SAD i sa nedužnim hlinjenjem Evrope tako uspješno neuspješno govorili u Durbanu. Terorizam kao produkt nasilja islama i zaostalosti muslimanskog svijeta? Kako žalosno je kratke pameti ta interpretacija! Jer baš u Evropi je terorizam najustaljeniji. Ako islam, kršćanstvo i židovstvo imaju pored zajedničkog korijena (muslimani, potomci Ibrahimovog sina Ismaila, vjeruju da su Židovi potomci Ismailovog polubrata Izaka a kršćani da su prepravili Sveto pismo) još nešto zajedničko onda je to upravo do korijena krvlju natopljena uzajamna historija: historija osvajanja i protiosvajanja, neprestalnih borbi za prevlast »prave« vjere i istovremenog suzbijanja drugih poganskih vjerovanja i to ne samo pored »bešike/zibeljke« trojca na Srednjem istoku nego i na svim ostalim kontinentima svijeta. Krvi triju najvećih monoteističkih vjera su tako sudbonosno izmiješana, da ih je nemoguće razdvojiti ma koliko se njihovi daleki stričevići međusobno mrzili - možda baš zato! Zato nije čudno što sve više ljudi, posebno u SAD, prihvata budizam kao jedinu veliku vjeru koja se stvarno u potpunosti odriče nasilja iako to rade pomalo jeftinim oblicima.

Mete su uvijek simbol Najgori oblici masovnog nasilja svakako nisu proizvod nerazvijenih druš-

tava nego suprotno - ona nastaju u civiliziranim, tehnološko i ideološko sofisticiranim okolinama i njihovim feudima koje su obremenjene dugom historijom sukoba. Terorizam je skrajni, poludjeli odziv slabijeg u borbi s predviđeno nepobjedivim i njegove mete su, bilo to u Irskoj, Korzici ili Baskiji, uvijek simboli (centri ili predstavnici političke i ekonomske moći i samovolje) - a žrtve uvijek konkretne i što je najgore kao i u svim ratovima to su civili. Dakle, šta možemo očekivati? U najboljoj varijanti selektivnu osvetu u kojoj će biti krivci pobijeni i možda još nekoliko (desetak, sto, tisuću?) nedužnih u blizini - i svakako novi ludi svjetski krug naoružavanja kojeg sad nazivaju odbrana demokracije (demokracija je u SAD, kao što je rekao Chomsky, već dugo razumljena prije svega kao nesmetano gnijezdenje američkih ekonomskih interesa kojima se politika potčinjena u cjelosti za koji će potrošiti na milijarde dolara da bi se nekad opet mogli začuditi što je to oružje ubijalo...

I kod nas se osjećaju odjeci jer su logički saltomortale izveli takoreći svi slovenski političari, koji u potpunoj suprotnosti sa zapadnim političarima, koji bar u sebi kriju spoznaje, da u ovom trenutku članstvo u Natu sigurno nije prednost, guraju glave na panj - i za to su spremni još i platiti. U najgorem slučaju: nepremišljeni američki osvetnički napad na neku od arapskih država, eskalacija nasilja, ostatak svijeta pretvoren u jednu jedinu kontrolnu sobu u kojoj će ti prvo pregledati utrobu prije nego što će ti prodati jogurt... Oni koji misle i ne bluze u donošenju te odluke neće sudjelovati jer njih nikad za savjet ne pitaju, njima je dodijeljena uloga grobara i komentiranja - post festum. Možda je upravo radi toga bezizlaza vrijeme kada treba ponovo zahtijevati nemoguće - treba zahtijevati radikalni pacifizam. Treba zahtijevati korjenite promjene - nedotakljivost života. Drugačije niko neće znati kada će grliti mrtvo tijelo svog najdražeg.

Dnevnikova zelena pika Subota, 15.09.2001

prevod: A. Mehmedić

Bosnische Marktscene

Bosna 1880

Mlini ulica (Sarajevo) M.D. Gjuric

Arabska ulica, olje - L.Vilhar

Sarajevo: Begova dĹžamija - T. Chvrakitch

Pogled na Sarajevo: - T. Chvrakitch

Bou-Saada, AlĹžir, olje -L.Vilhar