Bošnjak 6

BOŠNJAŠKA KULTURNA ZVEZA BOŠNJAČKI KULTURNI SAVEZ SLOVENIJE List Bošnjačkog kulturnog saveza SLOVENIJE P.P. 1624 LJUBLJANA

E-Mail: bkzs.fljds @ siol.net

Godina II

broj: 6

LJUBLJANA

decembar 2001

IZLAZI POVREMENO

Đogic´ Osman MUFTIJA LJUBLJANSKI

BOŠNJAK

2

Hommag/godišnjice:

onaku Bosnu koju je sanjao i kojoj je svoj cijeli život i znanje posvetio, jer on je bio čovjek, satkan od najfinijih niti ljudske duše. a.s.m.

“Satkan je bio od najfinijih niti ljudske duše”

K

ako shvatiti činjenicu da su u septembru ove godine Bosna i Bošnjaci izgubili još jednog od svojih velikana, dobrog i radnog prof. dr. Atifa Purivatru, samosvojeg, orginalnog u mišljenju i postupcima, otvorenog za nove spoznaje i iskustva, kritičnog prema nerazumnim i nadobudnim.Preselio se u vječni život a njegova misao, njegove spoznaje i nastojanja sa svim žarom iskre iz njegovih naučnih radova, knjiga, u sjećanjima ljudi s kojima je radio, koje je vodio i koje je učio. Njegov duh je otipljiv - osjećaju ga svuda gdje je dobri profesor bivao, stvarao, organizirao, tješio, pomagao.

Rahmetli prof.dr. Atif Purivatra bio je jedan od posljednjih istinskih “persona - institucija koje hodaše” jer skoro da je nemoguće brez njega zamisliti institu-

ciju Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca kojom je rukovodio kao ni subotnje tribune. Vodio je preko 400 tribuna. Na njima su gostovale svjetske i domaće veličine iz domena nauke, kulture, politike, ekonomije i svih aktualnih pojava, događaja. Obrađivane su sve teme koje su bile za Bosnu i Bošnjake aktualne i sudbonosne.

Shvaćao je duhovnu veličinu i snagu sklada različitosti. Kao socialno i emotivno zreo čovjek je nepotvorenom ljudskošću, originalnim dosjetkama, duhovitošću, očaravao sagovornike a u konfliktnim situacijama ublažavao napetosti i iznalazio najprihvatljivija rješenja. Poznavanjem prošlosti, shvatanjem sadašnjosti i sposobnošću sagledavanja dolazećih događaja zadužio je ova i buduća pokoljenja, da stvore

“Bilo mu je strano svako zatočenje duha i onečišćenje duše”

P

o elektronskoj pošti dobili smo pismo iz dalekog poljskog grada Lublina. Piše nam dr. filozofije Marian Aleksandrowich i moli da mu između ostalog pošaljemo kompletan rukopis knjige prof. dr. Muhsina Rizvića: Bosna i Bošnjaci - jezik i pismo, kojeg Bošnjak u nastavcima objavljuje - a uvaženi doktor bi ga želio prevesti na poljski jezik i objaviti u njihovim naučnim časopisima. On nas moli da se dogovorimo sa prof. dr.

Muhsinom Rizvićem. Međutim, našemu doktoru iz dalekog Lublina, nije poznato, da se je ove godine navršilo punih sedam godina od smrti jedne od najvećih ličnosti bošnjačke kulture dvadesetog stoljeća kao ni to, da je navedeno djelo objavljeno tek poslije njegove smrti (posthumno) kao i monografije Panorama bošnjačke književnosti i Bosanski Muslimani u Andrićevom svijetu. Uprkos silnim otporima i pritiscima pa i staljinističko

organiziranim kampanjama, rahmetli prof. dr. Mushin Rizvić je strpljivo slagao mozaik bosansko hercegovske književne prošlosti i savremenosti preko zbirke studija i kritika Iznad i ispod teksta, monografije o časopisu Behar, djela Književno stvaranje bosanskih muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske vladavine, studija i rasprava u knjigama Interpretacije I i Interpretacije II, Bosanskohercegovačke književne studije, Književni život u BiH između dva rata (u tri toma), Pregled književnosti naroda Bosne i Hercegovine, Tokovi i stvaraoci iz književne Bosne, Kroz Gorski vijenac, Između Gaja i Vuka.

Prof. dr. Muhsin Rizvić je ogromno znanja i energije uložio i u pripremu djela Safvet-bega Bašagića i Hamza Hume za biblioteku Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine a sudjelovao je i u redakciji stvaranja Enciklopedije

Prof. Dr. Atif Purivatra

Jugoslavije u jedinicama iz domena književnosti u BiH. U svom referatu: Perspektiva kulturnog i društvenog razvoja iznijetom na ratnom Kongresu bosansko muslimanskih intelektualaca (22. 12. 1992) između ostalog je rekao: ...”Jer, nad svima nama je strahovita odgovornost ljudske savjesti, budne i pravične. A mi će mo se tome visokom cilju približati naukom, i odgurnuti od sebe u historiju nečasti, jednom zauvijek, rugobe nasilja i strahote ubijanja: da nas ne proklinje prošlost da nas blagoslavlja budućnost!...”

Prof. dr. Mushina Rizvića pamtimo i kao cijenjenog profesora na filozofskom fakultetu u Sarajevu, u Zadru, u Dubrovniku kao i predavača na postdiplomskim studijama i kao mentora mnogih. Sjećamo ga se kao obnovitelja Bošnjačke zajednice kulture u BiH “Preporod” kao i organizatora Kongresa bosansko muslimanskih intelektualaca. Bio je odan temeljnim vrijednostima bošnjačkog i bosansko hercegovskog bića kao i univerzalnim vrijednostima nauke i istine. Neka njegova velika duša nađe mir u kući vječnosti! a.s.m.

BOŠNJAK

Inauguracija slovenskog muftije Osmana ef. Đogića Šestog oktobra 2001. godine u prelijepoj velikoj dvorani palate Smelt održana je svečana ceremonija inauguracije prvog slovenskog muftije Osmana ef. Đogića.

Ceremoniji su prisustvovali vjerski predstavnici religija u Sloveniji, predstavnici diplomatskih predstavništava, slovenski zvaničnici, javni radnici te visoka delegacija iz Bosne i Hercegovine: reis ul-ulema dr. Mustafa Cerić, naib reis hfz. Ismet ef. Spahić, generalni sekretar Rijaseta Muhamed ef. Salkić, šef kabineta reis ul-uleme Muharem ef. Hasanbegović, šef vjersko prosvjetne službe Muharem ef. Omerdić, predsjednik Sabora dr. Hilmo Neimarlija, šef protokola Ifet Mustafić te urednik vjerskog lista »Preporod« Azoz Kadribegović.

Delegaciju Islamske zajednice u Hrvatskoj je predvodio hrvatski muftija Šefko ef. Omerbašić. Ceremonijalu su prisustvovali i članovi sabora Islamske zajednice Slovenije i imami kao i veliki broj uzvanika iz Slovenije.

Slovenski muftija Osman ef, Đogić je već trinajstog septembra dao intervju za saudijsku televiziju a onda su se zaredali nastupi na slovenačkim javnim elektronskim i tiskanim medijima, tako da slobodno možemo reći, da je muftija Osman ef. Đogić izveo Islamsku zajednicu Slovenije iz »anonimnosti« i sam postao, po savremenom riječniku, medijska zvijezda mjeseca septembra i oktobra 2001. godine u Sloveniji. On je slovenačkoj javnosti (u vrijeme šoka poslije tragedije u New Yorku, kad se je gnijev zapada počeo slijevati na islam i njegove sljedbenike) tumačio bit islama, njegov doprinos svjetskoj civilizaciji kao i uzroke i posljedice sadašnjih suprotnosti. Njegova jasna i umjerena riječ, riječ kojoj se vjeruje, prouzrokovala je hlastanja slovenačkih javnih medija po toj njegovoj vrlini da objasni, da kaže istinu. Šest javnih nastupa u septembru i još više u oktobru najbolje potvrđuje tu činjenicu. Osim toga ljubljanski muftiluk je počeo izdavati i svoj interni list »Risala«, koji je skroman po obimu a bogat po transparentnosti o djelovanju muftiluka odnosno Islamske zajednice Slovenije, što je novost koju treba objeručke prihvatiti.

Poštovanom slovenskom muftiji Osmanu ef. Đogiću čestitamo na toj odgovornoj i teškoj funkciji sa željom da ostvari postavljene ciljeve.

A. Mehmedić

3

Naš dobri čovo, Abdulah Sidran pjesnik, prozaista, filmski scenarista i akademik BiH bio je ponovo u Sloveniji i to povodom premiere svog dramskog djela »Moje srce je u Zvorniku ostalo« u Celjskom pozorištu u Celju. Dramu je na slovenački preveo Milan Jesih a režirao je Zijah Sokolović, scenograf Nesim Tahirović. Tom prilikom je bio i gost Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije te je nastupio 7. decembra ove godine na pjesničkom večeru pod gornjim nazivom u prepunoj dvorani Društva slovenskih pisaca u Ljubljani. Moderatori su bili književnik Hadžem Hajdarević iz Sarajeva i pjesnik Josip Osti iz Ljubljane.

To je bila jedna od onih večeri kad čovjek osjeti, da mu je duša obogaćena nekom sanjanom toplinom, nekom dobrotom, nekom milinom iako sam naziv susreta »U domovini ostah željan domovine« odražava sadašnji trenutak Bosne, Bošnjaka i ogromne Bošnjačke diaspore rastresene diljem svijeta od Kanade do Australije. Prije trideset i više godina stihove nepoznatog autora »U domovini ostah željan domovine« Sidran je shvatio u doba agresije na Bosnu i Hercegovinu i unio ih u svoju pjesmu »Bolesnik Sarajevo« koju završava stihovima: Što god nisam/Prije trideset godina/Umio razumjeti/Danas mi se događa.

Da li smo mi Bošnjaci shvatili šta nam se događa danas? Da li smo svjesni činjenice da je jevrejska zajednica prije drugog svjetskog rata raspolagala, za nas Bošnjake, neshvatljivim, materialnim i duhovnim bogastvom, pa je ipak doživjela holokaust, i ko je siguran da Svijet u dvadeset i prvom stoljeću neće iznjedriti neku novu Elizabetu ili nekog novog Hitlera, zemaljskog gospodara i sudbinu Jevreja namijeniti nekoj novoj »masi«, jer iako je dvadest i prvo stoljeće Španija se može ponoviti.

U predgovoru Sidranove »Sarajevske zbirke« Hadžem Hajdarević kaže: U toku svoje zagledanosti u »nebo, iznad Venecije« na kojem se posljednjih sedam milijardi godina »ništa promijenilo nije«, pjesnik nastoji odkriti razloge Božijeg prisustva na zemlji, ali i razloge usljed kojih je izložen tonjenju njegov narod i njegova zemlja pod krvavim naletom balkanskog i, posrednog evropskog fašizma.« A Sidran se u istoj pjesmi između ostalog i pita: - Zašto ne treba na svijetu da ima naroda bošnjačkog?

Među bojama, jedna boja manje? Među mirisima jedan miris manje? Zašto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija? Među čudima - jedno čudo manje?

A. M.

BOŠNJAK

4

Muhsin Rizvić

Bosna i Bošnjaci JEZIK I PISMO -nastavak iz prošlog broja-

T

ako 1353. godine "gospodin knez Vladislav, i gospoja knjeginja Jelena, i niju sin gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobrijeh Bošnjana knezu Vlatku Vlkosaliću i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni poručenik, 53 ni njegovo dijete". A na kraju povelje još jednom se podvlači: "A tojzi vjeri i 54 priseši svjedoci - dobri Bošnjani." U jednoj povelji Jelene Kotromanić 1354. godine također piše: "V ono vrijeme, kada pride gospoja bana mati s Ugra i s svojim sinom, s knezom s Vlkom, i kada bi stanak na Milah vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje - prisegla je gospoja, bana mati, i njen sin, gospodin ban Tvrtko /i/ dumanadesete dobrih Bo-55 šnjane knezu Vlatku Vlkoslaviču...", ali u nazivu dvanaest "Dobrih Bošnjana" u ovoj i drugim poveljama vjerovatno se podrazumijeva dvanaest velikodostojnika Crkve bosanske, sa asocijacijom na dvanaest apostola, što daje još veću garanciju izvršnosti obaveza izraženih u sadržini ovih tekstova. U dokumentu Stjepana Kotromanića iz 1332, u kome "utvrdi se zakon koji je prvo bio među Bosnom i Dubrovnikom", iznosi se čitav niz stavaka u kojima se navode strane "Bošnjanin" i "Dubrovčanin" i propisuju odnosi među njima u svrhu reguliranja sporova: "Ako ima Dubrovčanin pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.// ako Bošnjanin zapši da nije dužan - da mu nareče priseći samošestu, koje ljubo postavi banj rod. /.../ A kto Dubrovčanin ubije ali posječe u Bosni ili Bošnjanin Dubrovčanina taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.// Ako bude svagda Bošnjanina z Dubrovčaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovački i sudje, a globa općini.//.../ I ako Bošjanin bude dužan, a pobjegne iz Bosne z

dugom da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana."56 U povelji Tvrtka Tvrtkovića iz 1405. također piše: "Tko godi je Bošnjanin ali Kraljevstva bosanskoga prije rata bil dlžan komu godi Dubrovčaninu, volja poklad imal od Dubrovčanina, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a može Dubrovčanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovčaninu vratiti i platiti."57 Isto je i u povelji Radoslava Pavlovića iz 1432, koji njenu sadržinu daje na viđenje svakome pred koga ona dođe, "pred gospodina kralja Tvrtka bosanskoga, ili onoga Bošnjanina..."58A već 1470. "Alibeg, sin

nastavkom -anin, -janin. U Srpskom rječniku Vuka Karadžića uz ove nazive, koje nalazimo u spomenicima kao jedine etnonime u srednjovjekovnoj državi Bosni, data su slijedeća objašnjenja: Bňšnjâk, Bođnjáka, m. der Bosnier, Bosnus homo. cf /Bošnjanin/, Bosanac, Bosanlija." "Bošnjanin, m. der Bosnier, Bosnius /vide Bošnjak/: Janko gleda Relju Bošnjanina."60 U Rečniku srpskohrvatskog književnog jezika Matice srpske i Matice hrvatske piše: "Bňšnjâk-áka. m. a Bosanac. b. zast. musliman iz Bosne." "Bňšnjanin. /mn. Bňšnjani/ zast. Bosanac"61 Steva-

59

kneza Ivana Vlahovića /.../ daju znati svakomu i od svake vrste človjeku, kako od istočne strane tako od zapadne, tako muslimaninu kako kaurinu" da se je sultan smilovao na Hercega Vlatka i da zapovijeda da mu se "vrate poklad i imanje roditelja mu gospodina hercega Stjepana, što59 je bio postavio u komun dubrovački". Iako su postojale neke dileme u vezi sa njegovom etimologijom, sam naziv "Bošnjak" izveden je u duhu i u skladu sa građenjem riječi bosanskog jezika: Bosn-jak Bošnjak, tj. nastavkom -ak, -jak dodanim na osnovu bosn od imena zemlje i njene središnje rijeke, slično nazivu "Bošnjanin", koji je od iste osnove izveden

nović u svojoj Gramatici srpskohrvatskog jezika navodi izvedenice sa nastavkom -ak, ali nema primjera za entonim, dok uz nastavak anin kaže da se upotrebljava "i za označavanje pripadnika neke narodnosti, građanina neke zemlje ili mjesta", i navodi među 62 primjerima i "Bošnjanin".

Petar Skok u Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika također ne navodi za sveslavenski sufiks indoevropskog i baltoslavenskog porijekla - /a/k da može imati i značenje etnika u muškom rodu,63 kao što ga ima sufiks-/a/c.64 Ali on priznaje da su općeslavenskom sufiksu -anin, janin, koji ima i značenje etnika, sinonimi -bc,

BOŠNJAK -ak, jak, i navodi kao jedini primjer Ljubušak od Ljubuški.65 Analogno tome, može se uz Bošnjanin kao sinoniman etnički naziv dodati i Bošnjak. U samom Bosanskom Pašaluku, koji je u nekim razdobljima osmanske vladavine, pored današnje Bosne i Hercegovine i Sandžaka obuhvatao i druge okolne teritorije, muslimani slavenskog porijekla i jezika i stariničkog pisma nastavljali su tradiciju državnosti srednjovjekovne Bosne pa su sebe u domovinskoetničkom, političkom i jezičnom smislu nazivali Bošnjacima, diferencirajući se tako prema Turcima i vlastima u Carigaradu. A produžavajući bosanski jezik i bosansku srednjovjekovnu pismenost, mnogi od njih su sve do kraja XIX i početka XX stoljeća pisali bosančicom.

Bosančica se konstituirala u srednjovjekovnoj bosanskoj državi od početka bosansko-humske epigrafike XI-XII stoljeća, preko srednjovjekovnih ustavnih biblijskih i apokrifnih kodeksa namijenjenih potrebama bosanskih "krstjana", preko bosanske diplomatike, administrativno-pravnih spisa, koji su u doba Tvrtka I /od 1377/pisani kancelarijskim brzopisom, sve do XV stoljeća.66 Osobenosti brzopisne kurzivne bosančice, kojom će nastaviti da pišu islamizirani Bošnjaci, kao posebnim pismom sa vlastitom ortografijom, teškim za čitanje ćirilovcima, jesu slijedeće: tu je najprije fonologijsko načelo, tj. u njoj nema znakova koji su izgubili glasovnu vrijednost, tako da ćirilička v /ižica/.bl /jery/ i -jat/ mogu označavati samo glas i jer je u ikavskih Bošnjana glas -jat prešao u i a razlike između jery i i je nestalo. Uz to sključen iz upotrebe i grafem i digrami Jat / / se u bosančici upotrebljava i za oznaku glasa j kada se jat / / nalazi pored kojeg vokala / /, ali se piše i slovo upotrebljava se i namjesto srpskoćirilskoga /ja/, napr. /Ostoja/, /gospoja/.

Bosančica je u svom kurzivnom obliku, prema talijanskom gl i gn stavljala znak đerv te tako označavala lj i nj. Taj znak đerv, koji je z bosančicu najkarakterističniji, označava iglasove đ i ć.

Istovremeno bosančica razvija nove oblike v /č/, # /v/, n /z/ /k/. Brojčana vrijednost bosančice također je ponešto drukči'a od srpske ćirilice, jer se za 1000 upotrebljava znak Y, a za 90 nije

5 srpsko g već grčko koppa. Najzad, bosančica je nagnuta na desnu stranu, a crte slova produžene su prema gore i dolje, po uzoru na zapadnjačku ligaturu. Bosančica se naslanja na glagoljicu a udaljava od ćirilice. Treba istaknuti još da je jezik bosančicom pisanih spomenika čist narodni bosanski jezik ikavskoga izgovora dok e u onih pisanih srpskom ćirilicom nenarodni, crkveni.67 O tome koliko se bosančica morfološki znatno razlikuje od drugih tipova ćirilice pisao je Vuk Karadžić: "Rukopis bosanske bukvice tako je različan od našega današnjega da ga niko ne bi mogao pročitati dok ne bi 68 najprije učio i namučio se..." I arheolog i putopisac Artur Evans, koji se našao u Bosni kao posmatrač prilika za vrijeme ustanka na Krajini, iznosi kako e od " mudira otomanskog cara u Kulen Vakufu" dobio pismo "napisano starim ćirilskim slovima" i napominje: "Pismo je bilo napisano slovima naročite vrste i za bosanske muslimane i znatno se razlikuje od obične ćirilice, koju upotrebljavaju pravoslavni Slaveni i tako su sasvim nečitljiva za njih. Jedino trgovci u trgovačkim gradovima radi trgovinskih veza sa Bosnom, mogu čitati ovo pismo. Priznali su mi čak i slavenski profesori da ga ne mogu 69 pročitati." Inače za bosančicu u Bosanskih Muslimana, kako utvrđuje Hadžijahić, znali su stranci još odranije: Basano /XVI stoljeće/iznosi kako "turski" svećenici služe slavinskim pismom, koje Slaveni nazivaju "Buchviza" /bukvica/ i "Ciuriliza, 70 Chiriliza" /ćirilica/, dok su protestantski pisci zaključivali o slavenskom 7l porijeklu "turaka" upravo po tome što su upotrebljavali /bosansku/ cirilicu.

Sam naziv "bosansko pismo" sreće se, 72 prema Hadžijahiću,prvi put 1530. godine. Ovaj ćirilski brzopis nazvao je Francuz Guillaume Postel /1510-1581/ 73 "srpskim ili bosanskim pismom": Fra Marijan Lišnjić u izvještaju od 1672.

74 donosi "bosanski alfabet". Lovro Bračuljević zalagao se 1730. za prilagođavanje pisama našem jeziku, "slažući latinska slova za naško izgovaranje onako kako su naša vlastita slova, tj. bosanska ilitl srpska za to 75 složena" Kurzivnu bosančicu Truhelka naziva narodnim pismom, koje je "kao i narodna pjesma, narodna priča prelazilo predajom od oca na sina", pri

čemu se spoljašnji oblik mijenjao. "Tim pismom služili su se u Bosni i katolici i pravoslavni i muhamedanci" - kaže on 1889. - Do prije četrdeset godina bila je bosančica rekao bih službeno pismo u franjevačkim manastirima./.../ U muhamedovaca je to pismo još nedavno bilo običajno u svim begovskim kućama, a još i danas imade dosta familija, koje ostadoše vjerne bosančici. To pismo bilo im je ostavština iz vremena, kada su njihovi pradjedovi bili još plemići "rusaga" bosanskoga, prije nego li se poturčiše, a kao takvo cijenili su ga. Tim pismom napominje Truhelka ne samo da su muškarci pisali, već i žene - pojava, koja ide među najrjegje u muhamedovskom svijetu./.../ Što se tiče pravoslavnog žiteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio, pa se i 76 pismo manje više oslanja na lice." U okviru "rukopisne bosančice" on razlikuje dvije vrste: manastirsku, koja se razvila "među ljudima, koji su kulturnom svijetu daleko bliže bili nego begovski čitluci i kule", i koja je "pravilna, katkad lijepa"; dok "u begovske bosančice svega toga nema".

"Slova su tu puki grafički znakovi za pojedine zvukove, a upotrebljavaju se bez ikakva pravila i zakona. Narod ne pita ni za ortografiju, ni za gramatiku, on ne odjeljuje riječi, rečenicu od rečenice, već meće slovo do slova, kako 77 dotični zvuk čuje ili misli čuti. “ 53 Ibidem, 93 54 Ibidem, 94 55 Ibidem, 96 56 Ibidem, 85-86 57 Ibidem, 197 58 Ibidem, 227 59 Ibidem, 286 60 Vuk Stef. Karadžić: Srpski rječnik. Četvrto državno izdanje.

Beograd, 1953. str. 39 61 Matica srpska Matica hrvatska:Rečniksrpskohrvatskog književnog jezika, I. Novi 62 I. Stevanović: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. Beograd, 1951. str. 262, 266.

63 Petar Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I. Zagreb, JAZU, 1971. str. 18.

64 Ibidem, 4.

65 Ibidem, 44, 66 E. HA/Eduard Hercigonja/: Bosančica Enciklopedija Jugoslavije, 2. JLZ, Zagreb, str. 88-89.

67 M. T. /Seid Mustafa Traljić/: Barcenčica. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb, 1942, str. 97-99.

68 Muhamed Hadžiajahić: Građa o posljednim ostacima bosančice pri nas. Anali GHB, XI - XII/ ( 1985, 108.

69 Artur Dž. Evans: Ilirska pisma. Sarajevo, 1967, 81.

70 Rad JA, knj. LXII, Zagreb, 1882, 132.

71 Hadžijahić: Građaa..., 107.

72 Mon.Habs. I, 397.

73 Vjekoslalav Štefanić: Jakov Ledessma i njegov 'Nauk karstjanski" /1538/. - Vrela i prinosi, sv. II, 1940,XXVIII, br. 34.

Branko Čulić: Ferdinand Pel i njegova "Bibliografija Bnsne I Hercegovine". - Bibliotekarstvo, XXII/1976, 1-2, 104-105.

74 Dr Karlo Jurišić: Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba vladavine. Zagreb, 1972, str. 74 i 171.

75 Dr Ante Sekulić:Tri priloga hrvatskoj kulturnoj povijesti.

- Kačić, god. II, Split 1969, 79-90, i 83-84.

76 Dr Ćiro Truhelka: Bosančica. Prilogg bosanskoj kaleografiji. GZM, /I/, knj.IV, 81.

77 Ibidem, 82-83

(nastaviće se)

BOŠNJAK

6

V

idim samo blještavu sljepoću snijega koja se je spojila s bijelinom kamena na musafirskom mezarluku.

Musafir je putnik, gost. Njima je u početku bio namijenjen Alfakovac, najljepše brdo u gradu. Smrtni vjetar ih je zanio u Firduzov dženet. Ana vidi savijene grane ružinog trnja koje se uzdižu nad snijegom i ovijaju nišane.

Uvijek sam vjerovala ružama. Pogledaj! Kao da su tu još od rimskih vremena kada su iz njih pleli vjence i ukrašavali pobjednike, čudila se Ana, koja je više puta govorila na televiziji o značaju starih sorti.

Vrt ili park počinju živjeti tek sa ružom.

Bez nje nema savršenstva. Savršenstvo? Da li je savršenstvo u preraštanju i prekrivanju prvobitnog? Trnje preraste kamen, koji neprestalno mijenja svoj oblik i tekstove na njemu. Kamen iz rimskog doba. Ustaknuo je pred nekropolama stećaka. Mjesec, luk i ruka na kamenu. Ta obilježja su ustupila mjesto nišanima iz kristalnog mramora kojeg su zvali skopski.

Jednostavni oblici kamena dobili su turbane na muškim nagrobnicima i ukrašene kape na ženskim.

Bosančica sa nagrobnika je ustupila mjesto arapskim napisima. U ovom stoljeću su se mrtvi sa ovog groblja preselili na veće groblje podijeljeno na židovsko, muslimansko, pravoslavno, katoličko i ateističko - na drugoj strani Miljacke. Oni koji su ostali na Alfakovcu podlegli su zakonitostima parka. I sada? Ponovo nagrobnici i među njima najveći, isklesan u obliku ogromnog srca. Svježe iskopana ilovača. Da li je u cijolom tome ustupanju i povlačenju mrtvih ispod kamenih nagrobnika ovitih grmićima ruža i pokrivenih snijegom bilo kakvo savršenstvo?

KRONOGRAM (krono- + -gram), riječi, rečenica ili stih u kojima majuskulom istaknuta slova označuju rimske brojeve. Zbroj tih brojeva kazuje godinu događaja na koji se te riječi odnose, godinu izdanja neke knjige i slično.

Primjer: ChrIstVs DVX; ergo trIVMphVs. Zbroj velikih slova: C+I+V+D+V+X+I+V+M+V po rim. označi da je 1632, tj. godinu, kad je Gustav Adolf kovao medalju s tim nadpisom.

Jugoslovenska enciklopedija

Alenka Auersperger

Na hronogramu u neposrednoj blizini nalaziš dio odgovora. Na grobu neke djevojčice Arife, hćerke Abdullaha: Ne traži savršenstva! Ne traži mira na ovom dunjaluku jer vrijeme odlazi. Žalost radi gubitka voljene osobe najbolje je liječiti strpljenjem. Neka bude njeno prebivalište sretna kuća vječnosti u društvu dženetskih hurija.

1181 po hidžri - to je 1767/68.

Cvijet i ruka isklesana na kamenu.

Ruka sa dva cvijeta. Uzdignuta ruka.

Božija ruka. Kuće su ušle među nišane sa isklesanom rukom, mačem i strijelom.

Malaksali smo... Daj mi ruku!

Okliznuće mi se!, vikao je mlađi dječačić starijem koji ga je tjerao nizbrdo, između grobova.

* * *

U

sput smo pogledale, da li su na Pozorišnom trgu postavljene pozornice. Večeras će tamo svirati ˝Plavi orkestar˝ i bit će oko tisuću mladih. U međuvremenu stari će šetati po ulici Matšala Tita ili sjediti u ˝Imperialu˝, prije kafana ˝Romanija˝. U 4 sata i 25 minuta top je svojim pucnjom označio kraj posta.

Iftar je a ja nemam pripremljenih jela,brižljivo će Ana. I pjesnik je bio u Sarajevu za vrijeme ramazana. Tada, daleke 1909. godine praznik je pao na

Putni

sredinu oktobra. Uz kahvu je u kahvedžinici na bajram dobio i kruh, kojeg su zvali ˝ramazanski somun˝ i dvije cigarete. Ne baš džabe. Poslije toga se vratio u nadškofijsku sobu i počeo pisati četvrti čin drame ˝Sluge˝. Ana me nije slušala, nego je usput rekla, da finije gulim krompir.

Oljupine moraju biti takve, skoro kao prozirne. Oprosti, nekada ni sama nisam mislila na takve sitnice, dodala je. To upozorenje me je nekako zabolilo. Poslanica visokog prestavnika Wolfganga Petritscha na TVdnevniku je kratka. Sve najbolje ljudima BiH! Govorio je o demokraciji i povjerenju u međunarodnu zajednicu.

O novom poredku. Malo prije toga je zamijenio 22 funkcionera. Onda je počeo novogodišnji program. Čast mi je, da na novogodišnjoj večeri imam tri prijateljice!, nešto kasnije je rekla Ana. Čast mi je! To su nekako prevelike riječi. Da li su te riječi još uvijek u upotrebi? G. i J. pitaju, gdje smo Ana i ja bile cijeli dan. ˝Bile smo svuda. I u antikvarijatu pored tržnice. Tražile smo Pjesnikova djela i to neuspješno˝.

Stariji čovjek u njemu, vjerovatno vlasnik, upravo je uživao u prvoj kahvi poslije iftara. Nije puno govorio, više se žalio. Šta bi sve dao kad bi imao na svojim rafama djela Envera Kadića ili Hamdije Kreševljakovića ili cijelo djela šejha Kemure. Njihove historijske

BOŠNJAK

7

hronogrami

rasprave bi se prodavale kao havla.

Možda historije ne bi ni prodao nego bi je zadržao za sebe. Kada su stanovnici Sarajeva grijali zadnje ostatke razrijeđenih instant juha nisu znali, da knjige na vatri ne daju toliko topline kao kožne cipele ili rukavice. Razumijem ih, jer kad imaš promrzle ruke onda prvo pomisliš i pouzdaš se na ono što ti je nedavno upalilo i zagrijalo srce. Pjesme. Poslije na red dolaze knjige, one, koje su malo zaprašene, one historijske. Zato su starine, dan današnji, tako skupe.

Kupila sam dva separata, po deset maraka: ˝La cháteaux et-fortsset les manoirs de Bosnia et Herzégovine˝ i ˝Les symboles sur les monuméntes mëdievaux de Bosnie et Herzégovine˝.

Prvi govori o odbrambenim kulama, drugi o stećcima i oba su iz zbirke ˝Naše starine˝. Historičari, dostojni poštovanja! Unaprijed su znali, da ljudi hoće da znaju. Zato je Muhamed Enveri Kadić zaslužio dva posmrtna hronograma i to oba na turskom jeziku. Više od stotinu ih je drugim spjevao. Bio je i epigrafičar. Sastavio je lijepu i opširnu historiju...,stoji na kamenu hronogram, koga je po razmišljanju spjevao Hilmija. ...Dugo se nije pojavilo djelo slično tome i vjerovatno se neće pojaviti u skorijoj budućnosti. Neštašica učenih ljudi se osjeća na svakom koraku. Neka Stvarni i Uzvišeni Allah

obdari umrlog svojom milošću i daruje njegovoj duši mir! Neka ga u dženetu Meva nagradi! Muhamed Enveri neka nađe u grobu radost! - godine 1931.

G. i J. su u šali pitale, da li Ana i ja napamet znamo sarajevske hronograme. Ne, sviju ne znamo! Najljepši su bili na grobnicama, koje je zajedno sa 120 džamija u Sarajevu spalio i porušio slavni princ Eugen Savojski 1697. godine. I sada pogledaj ovo! Na jednoj strani svijeta još uvijek cijelimo rane od njegovog mača dok na drugom dijelu, u Beču dodjeljuju mu jednu od najljepših bečkih ulica. On svojim mrtvim pogledom ulivenim u bronzu, pred kraljevom palačom u Budimpešti, još i danas nadzire Podunavlje.

Crvene, krvave mrlje su se pretvorile u cvjetove prašnika. Zaborav je u čovjeku, u krvi njegovoj. Kako smo glupe. Razgovaramo o vatri i maču.

Nikako ne znamo izaći iz muškog svijeta. Morale bi stati na zemlju i malo se poveseliti.

* * *

I

zvrsna jela i dobro vino. Kao nekada slušam kroz prozor zvuke gitare ˝Plavog orkerstra˝ i pjevanje.

Vesela sam kad slušam tolike glasove.

To je nekakvo valovanje kojeg osjećaju i oni koji ga ne čuju, sjeti se L.

Vesela sam kad u blizini slušam pjevanje, vodeći muški glas i njegovu pratnju, doda G. A ja sam vesela kad je prostor ispunjen i to do zadnjeg mjesta, reče Ana i doda, da je na stolu, među slatkišima, i nekoliko rahatlokuma. To je slatko iz riževog brašna, šećera i aromatičnog ulja. Riječ “rahat” izražava raspoloženje, mirnoću i zadovoljstvo.

Sasvim slučajno, L. koja je maloprije govorila o valovanju sada pomisli: Ne mogu biti rahat. To nije prirodno. Moje srce, kao kad bi bilo povezano telefonskom žicom od koje je odvisan glas, koji dolazi iz daljine i sve njegove varijacije. Nikada nisam ni sanjala, da ću biti mama po telefonu. I to već godinama. Od početka rata. Šta imaš od milovanja telefonske žice. Prestani!

Sve tri imamo istu sudbinu, tješila je Ana. Naše kćeri sada u nebo gledaju. Čekaju vatromet? Znam... Međutim s time se ne mogu pomiriti, reče L. Tješim se, kad vidim one koji imaju djecu u Kanadi. Njima je gore. Kako daleko odlaze čuvati svoju unučad te transkontinentalne nane, koje nikada prije nisu ušle u avion. Idem u Vancouver, kaže susjeda, kao da ide na Dolac Maltu po paprike. Eto, to je to! Napola u zraku. Za trenutak zažive kao druga polovica pola. Ipak, nemaju nikakvog oslonca. Ne znaju čak ni čija će im ruka ispisati nagrobni hronogram. Upravo tada se jave kćerke. Prvo Anina. Da vidiš mama koliko je u zraku svjetlosti.

Stojim na obali Temze. Na hiljade iskri je iznad mene. Ovdje smo sve tri.

Poslije su govorile i ostale dvije . Ponoč (nastavak u sljedećem broju) BOŠNJAČKA EPIGRAFIKA ...Hronografski nadpisi su najzastupljenija, najbogatija i, po sadržaju i izrazu, najraznovrsnija književno-umjetnička, tačnije pjesnička forma u našoj književnosti na orijetalnim jezicima, tj. na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Dosada se ovom korpusu naše književnosti poklanjala prije svega sakupljačka, registratorska i prevodilačka pažnja, i to sa ciljem da se njeni tekstovi tretiraju i interpretiraju na prvom mjestu kao izvor za svekoliku historiju naše zemlje u vrijeme osmanske vlasti. Ovi nadpisi, uz neke druge žanrove poezije, putopise i historiografska djela, predstavljaju izvorno svjedočenje o kulturi i civilizaciji našeg naroda, pa im zato svakako treba pokloniti mnogo širu pažnju.

Njihovu izvornost potvrđuje i naš najveći dosadašnji istraživač ovih epigrafskih napisa Mehmed Mujezinović: “Velika je, dakle istina da islamska epigrafika kod nas nije import ni po ljudima koji je nose, ni po oblicima spomenika na kojima se javlja, ni po jeziku, ni po pismu...”

Sulejman Grozdanić

BOŠNJAK

8 Alenka Auersperger

I danju i noću s njom je

Beskrajno čudo “Hiljadu i jedne noći” Bošnjački kulturni savez Slovenije je u četvrtak, 11. oktobra 2001. godine u prepunoj konferenčnoj dvorani hotela Austrotel u Ljubljani izveo promociju knjige “Hiljadu i jedna noć”, koju je sa arapskog na bosanski jezik preveo prof. dr. Esad Duraković - likovno i grafički opremio ljubljanski diplomant D‘evad Hozo. Promociju su svojim razmišljanjima, primjedbama, pitanjima pa i odgovorima na pitanja iz publike obogatili: prof. dr. Enes Karić, knji‘evnik Had‘em Hajdarević, prof. dr.

Mitja Velikonja, doc. dr. Tonči Kuzmanić i ga. Vesna Velkovrh Bukilica koja je prevela knjigu “Mali leksikon islama” dok je prof. Boris Šinigoj svojim sviranjem na starom arapskom instrumen-tu (lutnji) dopunio muzički ugođaj te priredbe. U prijatnom ambijentu i još prijatnijoj atmosferi poslije predstavljanja knjige bilo je tu govora: o samoj knjizi, arapskoj knji‘evnosti, iskrivljenim “ istinama” zapada o islamu i islamskoj kulturi, ustaljenim dogmama o ‘ena-ma u muslimanskom svijetu itd.

Promociju je vodio g. Ibrahim Nuhanović, koji je u svom uvodu iznio svoje mišljenje, da bi bilo korisno kad bi se to djelo sada iz bosanskog jezika prevelo na slovenački jezik. Projekt je financijski poduprlo Ministarstvo za kulturu R. Slovenije. Povodom te promocije je novinarka Alenka Auersperger intevjuirala prof. dr. Esada Durakovića. Njen intervju, koji je bio napisan na sloveFoto:fagu

Sa promocije

Nakon više od hiljadu sarajevskih noći preživljenih u prigušenoj svjetlosti svijeće, dr. Esad Duraković s obožavanom prespavao je i nekoliko noći u Ljubljani. Iako su ga prije toga opisivali kao tihog i više nego sramežljivog profesora, on je bez ustručavanja jednostavno rekao: “Nudila mi je neopisiva zadovoljstva. Još uvijek živim s njom.” Krajem sedamdesetih godina susreo se sa ljepotom arapskog jezika i lektire. Studije je počeo na Višoj ekonomskoj školi u Mariboru ali se odmah na početku odlučio, da rađe ode na robiju nego da se mora baviti matematikom.

Zapetljao se među drugačije znakove te umjesto devet brojeva i ništica upao u klopku od 28 slova koja se pišu s desna na lijevo. Poslije diplome i magisterija u Beogradu predaje arapski jezik u Prištini da bi pred doktoratom u Beogradu napravio i specijalizaciju na Filozofskom fakultetu u Kairu te 1991. godine počeo raditi u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Pola radnog vremena radi na Institutu a drugi dio na Filozofskom fakultetu gdje vodi Odjel za orijentalistiku i kao redovni profesor predaje arapsku književnost. Ne skriva zadovoljstvo činjenicom: “Na sarajevskom fakultetu imamo sada kolegij od 25 školskih sati na temu: Hiljadu i jedna noć - savremenost i tradicija. Povećao se i broj studenata arabistike. Na odjelu za arapski, turski i perzijski jezik i književnost upisano je 20 redovnih i 15 izvanredovnih studenata. Genocid je izazvao kontrareakciju. Ljudi traže svoje duhovne korijene - svoj nacionalni i kulturni identitet.” U svom hodu kroz prošlost Bosne susreo se i sa svojim zemljakom iz Bugojna - Pruščakom, profesorom i kadijom iz Prusca, koga su nazivali Aqhisar a njegovo pravo ime je bilo Hasan ibn Turhan al Kafi al-Aqhisar, tvorcem poznatog djela “Temelji mudrosti o uređenju svijeta” i velikog broja rasprava iz filologije, logike i prava. Proučavajući temelje arapske stilistike, dr. Duraković nije mogao mimoići ni druge bosanske autore koji su u 16. stoljeću stvarali na arapskom (tadašnjem jeziku nauke). Bosanci su pisali i na perzijskom kao i na turskom jeziku, koji je bio jezik administracije. Na turskom jeziku su bili pisani dvorski fermani koji su se odnosili na najbogatiji paršaluk u osmanskom carstvu - čiju je skoru propast prorokovao baš Pruščak. Pisali su pjesme, igrali se ritmiziranom prozom, rimama te i sami postali dio tradicije. Među njima je zapisano i ime Ahmad ibn Hasan al Bosnawi (Ahmed sin Hasanov, Bošnjak) i njegovo djelo “Oplemenjivanje dragulja”. Kad je analizirao Bošnjakovu “Bisernu nisku”, traktat o metafori dr. Duraković je u uvodu naveo fantastičnu želju pojedinaca da zablistaju u svojim rimama. Tako je jedan od najznačajnijih pjesnika u historiji arapske književnosti Abú Nuwas, savremenik i sagovornik abasidskog kalifa al-Ahmara (umro 796. godine), prije nego što je postao pjesnik zapitao kalifa, šta da radi, da bi mu se izpunila želja da postane pjesnik. Kalifa, veliki poznavalac jezika, savjetovao mu je da se na pamet nauči hiljadu kasida starih arapskih pjesnika i to prije nego počne sam pisati svoje pjesme.

Poslije nekog vremena Abú Nuwas potraži al-Ahmara te mu saopšti, da je izvršio zadatak i upita, da li sada smije početi pisati pjesme. “Prije nego počneš pisati svoje pjesme” - odgovori mu jezikoslovac - “moraš zaboraviti sve one stihove kasida koje si dosada na pamet naučio !”

U ono doba jezikoslovlje je imalo autoritativnu logu. Književnost su nazivali abad - što znači izobraževanje.

“Arapska tradicija je izrazito poetska i razgranata. Njen problem je u tome što pripada istoj vrsti poezije koju zovem filotehnička a to je poezija kojoj je forma formirana do perfekcije. Često između sadržaja i oblika opazimo dvojnost (dihofomiju). Sadržaj je podređen.

Za poeziju se u arapskom jeziku upotrebljava riječ nazm - što znači organizovati, ostvariti, red, razvoj. U tom potpu-

nom redu su nastale i priče Hiljadu i jedna noć sa 8500 stihova. U harmoniji sa unutrašnjim koncentričnim krugovima-sistemima koji prelaze iz jednog u drugi...”

Alf layla wa layla. Priče Hiljadu i jedna noć. Djelo nije dovršeno. Bez porijekla.

Ne znamo tačno gdje je nastalo. Među tragačima duhovne riznice i štovaocima lijepe besede to djelo baš i nije bilo puno poštovano. Odklanjali su ga kao: priče su za široke narodne mase.

Međutim, dr. Duraković, kao vrhunski arabista, uspijeva ga podići na prvo

BOŠNJAK

drugovao... mijesto svetske književnosti. Slijede mu Sedam mu’allaqa gdje spada i Antara ibn Šedad jer se djela tog pjesnika (nastala u predislamskom vremenu) do Durakovićevih dana nisu prevodila na neki od slavenskih jezika. On ih je obradio na tri načina. Filološkom prevodu je dodao prepjevanje, izvornom tekstu još i transliteraciju. Pri tome je došao do raznih spoznanja: “Reafirmacija klasičnih vrijednosti predstavlja fazu koja će biti savladana.

Stvaraoci će nastaviti svoj mukotrpni put. Pa i postmoderna je za neke polumrtav konj a vraćanje natrag nije u naravi čovjeka. Postoje autori koji smatraju, da je sve dostignuto, istrošeno do krajnjih granica te da se nema ništa novo reći i da je glavna zadaća samo to, da se na novi način organizira gradivo, da ga reinterpretiraju. Upravo i Antara u 6. stoljeću počinje jednu od najpoznatijih pjesama pitanjem: Šta pjevati i o čemu pjevati kad je bilo već sve opjevano.

Pitao sam se, da li to slučajno nije samo depresija pjesnička? I baš poslije onog pitanja Antara ibn Šadad je napisao krasnu pjesmu o hrabrosti, o svojoj dragani Abli. Pjesnika su zvali Ahilom njegovog vremena jer je puno ratovao i volio se hvalisati. Pjesma ima oko sto distiha, svi su u homofonoj rimi. Ima monorimu. Jedinstveni meter. Inače je prepuštena tokovima jezika, plimama i osekama. Zato je pored teksta potrebno zapisivati svoje komentare. Sematika je tako bogata da je pjesmu skoro nemoguće prevesti u drugi jezik.

Izgubite rimu , ritam. Radi tog predanja poeziji priče Hiljadu i jedna noć nisu nikada uživale dostojan ugled u arapskom svijetu. Bile su prepuštene same sebi. Neukim ljudima... Evropa je djelo prihvatila iako evropski civilizacijski krug nije nikada upoznao sve oblike arapske poezije, koja je u svojoj raskoši neprenosljiva. Prevodom Hiljadu i jedne noći na bosanski jezik želio sam premostiti tu rijeku.”

Tada se je pojavila Šeherezada, koja je noćima uz trepetavi plamen svijeća pričala čudne stvari. I danju i noću je drugovao s njom. U zoru je obično rekla: ”Ništa to nije u poređenju s onim što

9 ću vam ispričati noćas...” Intimni doživljaj uz trepetavi plamen svijeće kasnije je zamijenilo svijetlo iz automobilskog akumulatora, što je u stanovima ratnog Sarajeva bio velika privilegija.

“Moj rad je bio sličan pričama iz Hiljadu i jedne noči jer sam prevodio u sasvim nerealnim uslovima. U vremenu kada je stradavalo deset tisuća stanovnika moga grada. Svega je ponestalo. Nismo imali ni vode, ni elektrike, ni stakla na prozorima a na kraju nije više bilo ni papira. Tada je jednu od banaka pogodila granata. Ostala je bez krova i bezbrojni formulari su se rasuli po okolici. Poslao sam djecu da sakupljaju taj papir. I sam sam ga sakupljao jer sam na njegovoj poleđini mogao nastaviti svoj prijevod. Molio sam Dragog Boga, da me na tom svijetu zadrži bar toliko vremena, da završim svoj prijevod.

Hiljadu i jedna noć je jedan od načina mog otpora barbarstvu i ponižanju.”

Da li su druge Šeherezadine priče u bezizlaznim noćima stvarno roba bez porijekla? Bez početka, njeno rođenje bez rođendana i bez kraja rođenja?

Orijentalisti navode da je u predislamskom Iranu na srednjeperzijskom jeziku (pahlevi) postojao nekakav zbornik indijsko-iranskih priča pod nazivom Hezar efsane, što bi u prijevodu značilo hiljadu priča. Dvjesta godina nakon osvajanja Perzije, u 9. stoljeću to djelo su preveli na arapski jezik i nazvali ga Alf layla, dakle Hiljadu noći. Odakle onda još ona jedna noć? Enno Littmann i Francesco Gabrieli misle da ju je prouzrokovala kasna kontaminacija turskog idiomatskog izraza bin bir što znači hiljadu i jedan. Drugi tvrde, da je ta jedna noč dodana radi straha pred parnim brojem. Objašnjavali su to djelo i u njega se zaljubili.

Bilo je puno zaljubljenih i jako malo vjernih.

“Upravo se je slavni Gabrieli sreo sa opojnošću Hiljadu i jedne noći, nažalost, ni on kao ni mnogi drugi nisu mogli u svoj jezik prenijeti nadahnuća stihova. Šeherezada puno puta nastavlja priču riječima: “O tome je pjesnik ispjevao prekrasne stihove...” a njih u prijevodu nigdje nema jer je i namjesto njih proza. Gdje je 8500 stihova? Ruski kolega Vladimir se žali: Imamo prije-

vod iz 1939. godine i nismo sposobni napraviti boljeg.

Hiljadu i jednu noć su prevodili sa francuskog i engleskog jezika. U Sloveniju je Alenka Auersperger zadnje slovenačko izdanje došlo preko njemačkog prijevoda. Između prijevoda na slovenske jezike najviši nivo je dostigao Besim Korkut, izvrstan prevodilac Kur’ana iz arapskog na bosanski jezik.

Ali ni vjernost nije sve. Korkut je poznavao arapski jezik bolje nego svoj.

Međutim lagano ritmiziranje u prijevodu ne može sasvim sakriti nedostatak željenog pjesniškog nadahnuća. Stihovi nisu rimani - prevedeni su u blokovima i ne u distisima ili kiticama. Vidio sam šta se sve događa drugima i zato sam pokušao osnovni tekst prevesti u prozi a pjesmama dodati rimu iako sam bio svjestan činjenice, da je to još uvjek slabije od originala. To je proza satkana hiljadama stihova. Pored toga su i dijelovi u prozi rimani i ritmizirani. Hiljadu i jedna noć je kao bosanski ćilim.”

Ako su noći onda su i dani. Tama je i svjetlo je.Nije teško naći na Balkanskom poluostrvu dualizam: u filozofiji, vjeri koja se je doselila sa istoka (crkva bosanska, patareni, bogumili, više vrsta hereze) koje se oslanjaju na dvojnost.

Da li se i dvojnost s pričama Hiljadu i jedne noći doselila iz daleke Perzije?

“Svakako. Kasnije su Arapi težili depoganizaciji, a to znači izostavljanje onih dijelova koji su bili vezani na prijašnju religiju.

Dualizam su zadržali. To je naslijeđe Perzije. Prisutan je multiplicirani dualizam: pripovijedanje - slušanje.

Vjernost - nevjernost, ljubav - mržnja, život - smrt.

To su opozitivni pojmovi. I Kur’an na puno mjesta govori, da je Bog sve stvorio u dualu (dvojnini). Sabir dualnosti pretstavlja univerzum. Prvu misao koju sam zapisao u prijevodu Hiljadu i jedne noći je: univerzum. Priče su vrhovni princip univerzuma.”

BOŠNJAK

10 Foto:fagu

prof. dr. Esad Duraković

Uvod u Hiljadu i jednu noč počinje molitvom: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog - i neka je blagoslovljen Hazreti Muhammed... Na samom početku, u nekoliko redova su zapisane Božije svete riječi, međutim, nije prošla ni deveta noć kad se u pričama pojavljuju junaci koji se zaklinju na lutnju i harfu, klarinet i flautu, piju vino i što je jeoš gore - opće sa svim i svačim.

“Istina je, poslije Bismillahi-rRahmani-r-Rahim u knjizi su nanizani događaji koji nisu u skladu sa Kur’anom. U islamu je zabranjeno piti vino a Bošnjaci su poznati kao akšamlije koju uveče vole malo porazgovarati i pri tome popiti pokoju čašicu i to ne smatraju kao smrtni grijeh. Ta navika je - strogo gledajući - u suprotnosti sa islamom. Zašto je alkohol zabranjen? U početku piće nije bilo zabranjeno ali su vjernici dolazili na molitvu pijani i kod toga im se je jezik zaplitao pa je molitva puno puta dobila suprotno značenje.

Tada je bio objavljen ajet: 5/12/93 - O vjernici, zaista su vino (alkoholna pića), kockanje, kipovi, strelice (za gatanje) nečista djela šejtanova. Klonite se toga da biste se spasili! Radi postepenog uvođenja te zabrane neki su došli do zaključka, da se to ne odnosi na malu količinu.”

Neki tragovi iz predislamskog vremena vode Hiljadu i jednu noć po klizavom putu u Indijo, cijelo Kama sutri.

Preci cara Šahriara s kojim Šeherezada noćuje potiču sa dalekih ostrva Indije i Kine..

“Nekih sigurnih tragova sa Kama sutrom vjerovatno nema. Ipak postoje sličnosti. Hiljadu i jedna noć ima puno erotičnih detalja, puno erotičnih pasaža. Puno prevodilaca se je sukobilo baš oko toga. Bilo je puno puritanaca koji su

te erotonime eufemenizirali, tražili su pristojnije riječi. Čak su to radili i Francuzi. A drugi su išli u drugu skrajnost tražeći još više bluda i gore izraze od onih u orginalu. Nisam prevodio bagdadsku redakciju koja u Hiljadu i jednoj noći veliča abasidski kalifat nego kairsku. Bagdadski zbornik Knjiga o hiljadu i jednoj noći, u 12. stoljeću u vrijeme križarskih ratova, našao se u novoj domovini i tamo ostao do 15. stoljeća. Mi te redakcije nemamo. Postoji još jedna redakcija i to takozvana bejrutska odnosno jezuitska, koja je u cijelosti deerotizirana. Arapi su izbacili iz nje sve što je bilo erotsko. To je još više udaljilo tekst od izvornika. Ja sam izabrao, kao što sam već rekao, egipatsku (kairsko/bulačku) redakciju.

Moj cilj je bio da moj prijevod ne zađe ni u jednu skrajnost. Tajnica, koja je kasnije radila čistopis stihova, čudila se je i pitala: Kako je profesor smio napisati nešto tako? Ogromno je erotskih izraza.”

Hiljadu i jedna noć i u bosan-skom prijevodu sadrži puno bezobraznih i slikovnih izraza: pica, kita, minđa, čuna, junakov bosiljak, uze je, povali je... Pojavljuju se u prozi pa i u pjesmama. Nikada ne vjeruj ženama, ne vjeruj njihovim obećanjima, njihov gnjev i zadovoljstvo leži u njihovim picama, lažnu ljubav iskazuju...dr.

Duraković se nije nimalo dvomio, da Hiljadu i jednu noć svoje životno djelo poslije sarajevske promocije koja je bila kulturni događaj godine - predstavi u organizaciji Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije i u Ljubljani i to u danima kada se je u njoj odvijao XX. Međunarodni festival savremenih umjetnosti pod nazivom “Mesto žensk” (mjesto žena). Našao je razlog.

“Među ljubavnicima često čujemo: Ne vjeruj joj, ne vjeruj mu! Pa ipak u stvarnosti vjerujemo jedno drugome i stvaramo cjelovitu harmoniju na osnovu koje postoji svijet. U hiljadu i jednoj noći postoje stihovi koji govore, da ženama treba vjerovati. U toj prelijepoj priči, u tome univerzumu koji je posvećen ženskoj Čistoći, ženskoj odanosti, Šeherezada utjelešuje literarni univerzum. Odana je caru Šahriaru te svojom vjernošću spašava cijeli ženski rod. Ona je triumf žene...Položaj žena!? Za ocjenu položaja ne uzimajte u obzir samo one koje su pokrivene kao na prim-

jer u Iranu i Pakistanu a koje nam svakodnevno prikazuje televizija. Samo kad moli, kad je pred Bogom - žena mora biti pokrivena. Nisam teolog.

Znam da je islam afirmisao biološke razlike među spolovima. Žena ima svoj položaj. Uzvišen. Mislim, da je na Zapadu žena iskorištena. Previše mora da radi. Na poslu. U kući. Pa i moja. Zbog toga žene gube na svojoj ženstvenosti, na svojoj funkciji. Samo rade.”

Baš nas Hiljadu i jena noć upozorava na nedostatak razgovora među spolovima u svakodnevnom životu. “Dosta je tog razgovora ali on nije na visokom lirskom nivou. Gdje god se u Hiljadu i jednoj noći pojavi ljubav, tamo su i stihovi. Oni su kao pozlata osjećaja. I šta se događa? U ljubavnom zanosu ili transu ljubavnici jedno drugome šapuću stihove koji još povećavaju taj zanos.” Ukoliko sami ne znamo stvarati pjesme, da li u ljubavnom zanosu možemo šaptati pjesme drugih? Da li će i tada ljubav usplamtjeti?

“Hegel je već davno rekao, da je poezija mrtva. Ja ne znam da li je to istina. Znam samo da ona nema više takvu snagu kao nekada. Sada važe drugi sistemi vrijednosti, međutim i danas stvarno srećnim, ona može obogatiti njihova osjećanja. U Hiljadu i jednoj noći junaci recituju tuđe stihove i ti ih uzdižu, da lebde u čistoći svojih osjećaja.”

Na kraju se je i car Šahriar ipak promijenio?

“Negdje Šeherezada kaže: “Ispričaću priču pa ćeš vidjeti šta i kako!” Život glavnog junaka kao i njegovi postupci bistveno se mijenjaju jer sam sadržaj priče utječe na njegov život. Šeherezada je izvanredan pripovjedač kad rješava svoj život.”

Vladar, koji raspolaže silom, samo šuti.

Zar ta šutnja ne izražava neku vrstu muške premoći? “Šutnja je izraz požude i u neku ruku znak careve nesigurnosti. Šah je superioran samo u jednom slučaju i to samo onda kad odlučuje. Šeherezada ga pobjeđuje. Ona ga prisiljava da šuti, da je obožava, i upravo radi njene mašte i snalažljivosti, car odgađa njenu smrt.

Ona je od njega jača jer je pobijedila njegov zločinački nagon. Istovremeno

BOŠNJAK kao što sam već rekao, ona je spasila čitav ženski rod. To je moje shvaćanje ovog djela. Iskreno rečeno poluvalentnu strukturu možemo tumačiti na razne načine i nije rečeno da sam ja u pravu.

Car, koji je odlučivao o životu i smrti zahvaljujući čarobnosti priča promijenio je svoju narav. Te su svemoguće upravljaju univerzumom.”

Zašto govorimo da nije lijepo pričati priče o drugima kad Šeherezada priča priče samo o drugima?

“Grijeh je pričati o drugima. Međutim priče iz Hiljadu i jedne noći se transformiraju u književnost, literaturu, a to je nešto sasvim drugo. Kad priču dignete na nivo literature - tada se govori o transpoziciji, o čisto drugom kavalitetu. To više nije ogovaranje, nego literarno oblikovana stvarnost.”

Kakva je Šeherezada?

“Lijepa! Prelijepa! Još živim s njom!” Šta ste vidjeli u njoj ?

“Projektu sam pristupio kao vrsti literature. Znano mi je bilo, da dosadašnji prijevodi nisu bili dobri. I zato, kao profesor književnosti, smatrao sam svojom obavezom da se prihvatim prevođenja. Šeherezada me je nagrađivala svojim pričama koje neizmerljivo kultiviraju ljudsku fantaziju. Šeherezada je narator, koji daje krila imaginaciji, ona vas obnovi, relaksira od teške stvarnosti. Nudila mi je užitke koje nudi svako vrhunsko djelo.”

“To nije ništa u poređenju s onim što ću vam ispričati slijedeće noći...” obećava Šeherezada.Kakvu ulogu imaju njena obećanja?

“Cijelo djelo prikazuje borbu ljubavi i smrti. Čežnja za ljubavlju koja ne ugaša.

Ona iz noći u noć prkosi sama sebi, na rubu života priča priče caru Šahriaru i sestri Dunjazadi.

Iz noći u noć njene su priče maštovitije i fantastičnije. Brojne su obrubne priče koje kao niz alkica tvore veliku, sveobuhvatnu alku ili sistem - stvaraju stvarni univerzum u kojem putovanja postaju sve brža. To je ona vrsta putovanja u kojima jedva zadržavate svoju nestrpljivost u očekivanju neslu-

11 ćenih avantura koje su pred vama. Jer upravo dovršene priče ili dovršene faze neslućenih putovanja, suprotno svom sjaju i dramatiki, nemogu da prisile čitaoca, da se okrene nazad ili da stane. Šeherezadin univerzum je tako strukturiran da vas sve brže i brže vuče naprijed. Očaranost savršenom pričom je ogromna ali čitaoc nema vremena da se zadrži u tom divljenju jer je radoznalost o novim Šeherezadinim svjetovima mnogo jača. Koncentrični krugovi - sistemi (ili okvirne priče) postavljeni su upravo idealno: prelazeći često iz jednog u drugi zaboravljate prijašnji, međutim čim se približite kraju određene okvirne priče onda vam u sjećanje doplivaju oni zaboravljeni krugovi - sistemi i tek tada shvatite izvanrednu fukcionalnost u sistemu cjeline. Uzbuđenje je beskonačno a obogaćena fantazija je u stalnom razmicanju. Rasplet se odgađa do one tačke na kojoj se čitava radoznalost svede na stanje blizu neizdržljivosti gdje se kao dostojna nagrada očekuje potpuno zadovoljstvo i smirenje u spoznaji o Šeherezadinoj nepobitnoj koncentraciji pričanja.”

S kojim djelom svjetske književnosti bi mogli upoređivati priče Hiljadu i jedne noći?

“Ne znam. Možda su po obliku slične Pančatantri, to je Petoknjizi, koja je u 8. stoljeću prevedena na arapski jezik pod nazivom Kalila i Dimna autora Ibn alMukaffe. Sličnosti su u strukturi djela, što znači da su oba djela građena na principu okvira odnosno koncentričnih krugova. U bosanski jezik je ušao zaslugom Besima Korkuta. Ne znam da li postoji kakvo djelo koje bi vam omogućilo vraćanje u sunčane dijelove djetinjstva i koje bi vam na sreću dozvolilo da nepovratno odrastete ili tačnije da vam omogući da se kao odrastao vratite u djetinjstvo i potlačeni dio svog unutrašnjeg svijeta.”

Poslije svega nije teško razumjeti arabista Antoina Gallanda - a ko će kod tih stvari biti prvi nego Francuzi - koji je sa hamajliskim zapisima, pisanim arapskim jezikom, požurio u Pariz, da najavi prijevod priče Hiljadu i jedna noć. Do tada su bile poznate samo u trokutu Bagdad - Damask - Kairo.

Kad su 1704. godine izašle iz štampe, u

trenutku su bile rasprodane. Evropa ih je tek tada upoznala. Gallandu su zamjerili što ih je previše slobodno preveo.

“Knjiga ima aromu. Nije čudno što Arapi sada to djelo prevode iz francuskog jezika. Paradoks je i to da na svijetu ne postoji okradenije djelo od Hiljadu i jedne noći.”

Neki govore, nemojte je čitati, jer umrijeće onaj ko je u cijelosti pročita.

Ne brinite se, govore drugi, knjiga Hiljadu i jedna noć nije završena, pišu se nove priče. Dr. Esad Duraković nije zabrinut zbog toga pa pričama dodaje epilog: “Volim kad je tko pomiluje, posebno njene korice (te je likovno oblikovao Dževad Hozo). Ne mogu kazati koja je priča iz Hiljadu i jedne noći za mene najljepša. Meni se sviđaju erotske priče. Kakva je to dvojnost ako pomislim, da je prijevod nastajao u vrijeme najveće mržnje oko mene, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zvoni patetično - gledao sam kad su u Sarajevu gorjele Nacionalka i Orijentalni institut u kojem je bilo pet ipo tisuća rukopisa, najstariji iz 11. stoljeća. Stvarno patetično. Ja sam plakao.

Da li je u orijentalnom institutu izgorio i neki vaš rad?

“Pisaća mašina, priručnici, sve. Ipak to nije tako strašno. Izgorjeli su brojni autografi: ono što je autor zapisao svojom rukom na margini. Godinu dana sam radio na jednom od izgorjelih rukopisa Pruščaka iz 16. stoljeća. Izgorio je arapski original. Univerzitetski sam profesor i znam šta to znači i kakvo nam je bogatstvo izgorjelo. Beskrajno nesrećan sam se vraćao kući i prevodio. To je bio moj doprinos odporu. Iz noći u noć me je Šeherezada hrabrila. Zajedno smo preživjeli sarajevsku ratnu hiljadu i jednu noć a rat i dalje traje kao i borba za Bosnu i Hercegovinu. Za državu koju ni dan danas nemamo.

U Ljubljani i Sarajevu, oktobra 2001

12 Nadina Sadiković

BOŠNJAK sobom. Ovaj mjesec strpljenja je ođena u Sloveniji. prilika da se odazovemo najuzviOsnvnu školu završenijem pozivu i propisu. Taj šava u Domžalama gdje propis je POST. »O, vjernici! provodi divan dio svog Propisuje vam se post, kao što je djetinjstva. Krajem bio propisan i onima prije vas, da 1993. je počela pohabiste se grijeha klonuli…« (2:183) đati islamsku vjeronaPost nije značajan samo za nas, uku. Njen prvi ef. Ismet muslimane, već je on propisan Selimović, je upoznava svim narodima. Bogobojaznost se sa mogućnošću školovanja u Medresi i od tu određuje kao cilj posta. Šta je tada nije više imala želju upisati elitnu zapravo post? Post (arap. sawm) Bežigradsku gimnaziju u Ljubljani, nego nije patnja, gladovanje, iscrplji- odlazi u Medresu “Dr. Ahmed Smajlović” vanje, mučenje kakvim se on u Zagreb. Ambicioznost i želja za predstavlja u medijima. Naš post znanjem je dovodi do najboljeg uspjeha je, istina, apstinencija od jela, pića, (ocjena 5,0) u Medresi, gdje upoznava i izučava islamske propise, Kur’an, spolnih užitaka, griješenja i svega arapski, engleski i latinski jezik a onoga što post kvari. Ali Allah fakultativno i njemački jezik. Sada je dž.š. nije 'pozvao' samo stomake uspješni student u Ljubljani na Fakultetu da poste, nego čitavo čovjekovo ekonomskih nauka kao i na Filozofskom biće. Tako naši jezici poste od laži, fakultetu, odsjek njemački jezik. psovke…, oči poste…,uši poste…, Redakcija razum posti…, srce posti… Zato i svako biće može gladovati ali - da činimo dovu prilikom iftara; muslimani poste! Islam je po pitanju - da se ustaje na sehur… posta eksplicitan i jasan. On ima svoje Ramazan i post imaju pored vjerskog i vrijeme i cilj. Vrijeme: čitav mjesec družbeni i etički vidik.U tom se periodu ramazan od zore do zalaska sunca: aktiviramo u ibadetu (nažalost pa traje »Jedite i pijte sve dok ne budete mogli ramazan samo mjesec dana), češče obirazlikovati bijelu nit od crne niti zore; lazimo naše vjerske objekte, mesdžide od tada postite do noći…« (2:187) Cilj: (nadamo se, da ćemo u bliskoj budućpotpuna predanost Bogu bogobo- nosti moći obilaziti i 'slovenačku' jaznost (već smo spomenuli). Za post se džamiju), odričemo se zlim namjerakaže da je specifičan jer u njemu ne ma, više se međusobno družimo… može biti licemjerja. Posti se samo i Još bih se samo kratko zaustavila na jedino u ime Boga. Otud je post i SADEKATUL-FITR-u. To je isl. svojevrsna potvrda istinske pobožnosti vjersko-imovinska dužnost (to nije i zbog toga je i nagrada za post posebne obavezni godišnji zekat!) na koju je naravi. Allah dž.š. će nagraditi svako obavezan svaki imućniji muslinaše dobro djelo a posebno post. To po- man(ka). Daje se takom ramazana do jašnjavaju Božije riječi (Hadisi- pred samo klanjanje bajram-namaza.

Kudsijj): »Svako dobro djelo nagrađuje Imamo tri kategorije sadekatul-fitra: se i vrijednjuje od 10 do 700 puta, post minimalni, srednji, maksimalni. Svako je Moj i Ja ću za njega posebnu nagra- daje prema svojim mogućnostima i tidu dati.« (Buharija, Muslim) Kako sve me potpomažemo siromahe i dajemo u islamu ima svoje farzove (Božije im mogućnost da se i oni mogu radovati naredbe) i sunnete (Poslanikove prepo- postu i Bajramu. ruke) tako ima i post. Farzovi posta su: Neka nam Allah svima pomogne da sa 1. NIYYET - odluka hajrom, rahatlukom i u miru ispostimo (Nevejtu en esume gaden feridaten min mjesec ramazan. Da ga, ako Bog da, šehri ramadan.) isto tako ispratimo i dočekamo, naše 2. IFTAR - prestanak posta novo radovanje, Bajram, živi, zdravi (Allahumme leke sumtu ve bike amentu i u veselju. Amin! ve 'alejke tevekkeltu ve 'ala rizkike Literatura: Besim Korkut: Kur`an s prevodom eftartu.)

Cerić dr. Mustafa: Ramazanske preporuke, Preporod3. VRIJEME - od zore do zalaska sun- Sarajevo,1998 Rhm.Đozo Husein: Islam u vremenu, Sarajevo, 1976 ca (2:187) Omerdić Muharem: Živjeti u islamu, Sarajevo, 1995 Sunneti su pak: Spahić Mustafa: O ramazanu, Preporod- da se požuri sa iftarom; Sarajevo,1998

R

Islam se temelji na 5 stvari: 1. ŠEHADET-u 2. NAMAZ-u 3. POST-u 4. ZEKAT-u 5. HADŽDŽ-u O šehadetu je već bilo govora u prošlom broju. No, da se podsjetimo! Šehadet glasi: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.

U ovom broju bih se pokušala osredotočiti na mjesec ramazan i post.

Možda je najbolje početi sa hadisom Muhammeda a.s.: »Allah dž.š. prvih deset dana spušta Svoj rahmet - milost među ljude, drugih deset dana ramazana On oprašta grijehe, a zadnjih deset dana Allah dž.š. oslobađa i od džehennemske kazne.« Pored tog i mnogih drugih hadisa, u tom mubarek mjesecu desili su se i značajni događaji u povijesti islama i muslimana: 1. Početak objave Kur`ana 610.g. u noći Kadr (Lejletul-Kadr), na brdu EnNur, u pećini Hira, kada je Poslanik a.s. navršio 40 godina. »U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur`ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla…« (2:185) 1. Desila se najznačajnija bitka Bitka na Bedru. To je bila borba prvih muslimana i idolopoklonika, to je bila bitka za vjeru i pravdu koja se 17. ram. 624. g. završila pobjedom muslimana.

2. Oslobođenje Mekke iz mušričkih ruku 21. ram. 630. g.

Muhammed a.s. kaže: »Mom ummetu (narodu, slijedbenicima) dato 5 odlika: 1-prvu noć ramazana Allah će pogledati u moj ummet, a koga On pogleda neće ga nikad kažnjavati; 2-zadah postača ljepši je i vrijedniji kod Allaha od mirisa miska; 3-Allah naredi džennetu: 'Uljepšaj i pripremi se za Mog roba. Želim da se odmori od dunjalučkih poteškoća u Mojoj kući uz Moju počast.'; 4-kad bude zadnji dan ramazana Allah dž.š. će oprostiti svim postačima.« (Buharija, Muslim) Kako vidimo, posebno u mjesecu ramazanu nas je Allah dž.š. počastio Svojom milošću i zato je taj mjesec idealna prilika da se suočimo sa samim

BOŠNJAK

13

Medecinski i društveni vidiki bolova u krstima D

esetljeće 2000-2010 je posvećeno bolestima kostiju i zglobova.

Među najviše spominjanima su bolovi u krstima sa svim posljedicama: odsutnost sa posla, invalidnost pa i depresija ali prije svega puno slabiji kvalitet života.

Veliki fizički napori i težak fizički rad su uzrok za bolove u krstima kod 60% bolesnika. Dizanje, vuča, guranje, savijanje ali i dugotrajno sjedenje, ispostavljenost vibracijama isl. doprinose nastanku bolova u krstima.

Oni ljudi koji na svom radnom mjestu obavljaju dosadne jednolične kretnje i u tome dakako da ne uživaju, imaju češće bolove u krstima.

Debljina je često spominjana kao uzrok bolova u krstima.

Mršavi su uvijek imali manje takvih problema. Međutim, debljina sama nije krivac. Ne zaboravimo da deblji ljudi obično puno sjede i malo se kreću što je isto tako veoma važan faktor koji doprinese nastanku bolova u krstima.

Psihične faktore ne smijemo potcenjivati.

Nezadovoljstvo na radnom mjestu, suradnja i (ne)slaganje sa radnim kolegama, (ne)shvatanje od strane nadređenih su od presudnog značaja.

Za lakšanje bolova u krstima je takođe važno i prilagođavanje (humanizacija) uslova rada, dizanje uslova rada na viši nivo, poboljšavanje zadovoljstva u vezi sa/na radu.

Predhodnim sam se dotakao samo onog dijela društva koje svojim radom ostvaruje dobitak radno sposobni ljudi.

Od njihovog rada zavisi prosperitet i blagostanje ostalih grupa društva (djece i ostarjelih).

Ne mislimo da druge dvije grupacije ne poznaju ili nemaju bolove u krstima. Imaju ali o tome nekom drugom prilikom.

Bolovi u krstima LUMBALGIJA, je jako čest problem kod ljudi. Procjenjuje se da je

U

želji da obogatimo naše novine, odlučili smo se uvesti rubriku »savjeti našega ljekara«. Na ovome mjestu moći ćete pročitati edukativne tekstove o građi ljudskoga tijela, ulozi pojedinih organa, bolestima i sl.

Osim toga, pozivamo vas da i sami učestvujete u oblikovanju rubrike. Šaljite nam prijedloge, imenujte teme o kojima bi voljeli nešto saznati, ali i direktno pitajte. Za svako vaše pitanje, upućeno nam putem obične ili elektronske pošte, uz pomoć našega ljekara, pokušati ćemo pronaći odgovor. U nadi da smo vašu pozornost privukli i ovom rubrikom, srdačno vas pozdravljamo.

Redakcija

oko 70-80% ljudi makar jednom u životu imalo lumbalgiju.

Pomislimo kakav je to zdravstveni, socijalni i ekonomski problem bilo kojem društvu.

Ovim zdravstvenim problemom se uglavnom bave: osobni ljekari, ortopedi, reumatolozi, fiziatri.

Ipak, faktor samopomoći u slučaju lumbalgije je od neprocijenjive važnosti kako za samog oboljelog tako i za ljekara koji ga liječi.

Samopomoć se očituje kroz nekoliko naputaka: - redovno gibanje (pogledati priložene vježbe) - smanjenje tjelesne težine (ukoliko je prevelika) - pažljivo i pravilno obavljanje radnih obaveza (gledati priloženu sliku) - po potrebi uzimanje (u dogovoru sa svojim ljekarom) određenih lijekova - redovne konsultacije sa osobnim ljekarom.

Poštovani čitaoče !

S

poznanje o tome da ovako savršen mehanizam - čovjek - je izučavan i izučava se od strane naučnika sa raznih područja praktično svakodnevno, iz minute u minutu, trebalo bi biti inicijator i nama običnim Emir Čolić, dr.med. ljudima da što više naučimo o sebi. Ne tako rijetko sam bio svjedokom pogrešnog shvatanja i interpretiranja npr. uloge; funkcioniranja; položaja pojedinih organa - liječenja nekakvom nadrimedicinom i sl. To je svakako pokazatelj koliko nam je malo stalo do nas samih, kako smo nemarni do sebe, do nauke, do razvoja, pa i do Božijih propisa. U svakom slučaju, ništa novo ne nudimo što se ne može naći na stotinu drugih mjesta (časopisi, knjige, elektronski mediji i sl.) ali osobno ću smatrati uspjehom, ukoliko se probudi interesovanje za ovim o čemu ću pisati i ako počnemo tražiti odgovore na pitanja koja zasigurno često nam kolaju po glavama. Posao koji je pred nama je ogroman i zahtijevaće puno rada, strpljenja ali i prostora u »Bošnjaku« zbog čega ću pokušati biti izvoran, sažet i aktualan.

Dobrodošli.

UPUTSTVO ZA LAKŠANJE BOLOVA U KRSTIMA U slučaju akutnih bolova u krstima je potrebno nekoliko dana rasteretiti kičmu. Najbolje je ležati u jednom od položaja kojeg će svako za sebe izabrati obzirom na jačinu bolova.

POLOŽAJI (gledati sliku)

1. na leđima

2.

4.

5.

VJEŽBE NA SNAGU

3. na boku 1.

2. na trbuhu

2.

VJEŽBE Sa vježbama započnemo kada se bolovi u krstima smanje. Nađite miran kutak sa ravnom, tvrdom podlogom. Vježbajte smireno, ne zadržavajte dah, mislite na vježbu.

Zagrijte se sa vježbama za rastezanje, nastavite sa vježbama za snagu, završite sa opuštanjem.

VJEŽBE NE SMIJU PROUZROKOVATI BOLOVE ILI POVEĆAVATI IH

Efekat je najveći ako svaki dan napravite vježbe u kompletu.

2.

4.

OPUŠTANJE

Preporuka je da se dodatno makar dva puta sedmično bavite sportom. Neka to bude sport koji podiže tjelesnu izdržljivost (brzo hodanje, trčanje, plivanje, biciklizam...)

PAR UPUSTAVA ZA PRAVILAN RAD

RASTEZANJE

1.

2.

Nepravilno Pravilno Nepravilno Pravilno

BOŠNJAK

14

M

ultikulturalnost bosanskog društva bila je golim okom vidljiva gotovo na svakom koraku; od Trebinja i Stoca na jugu do Gradačca i Brčkog na sjeveru, od Zvornika i Višegrada na istoku do Bihaća na zapadu zemlje. Stoljećima je bosanski narod živio u izmiješanim selima, gradovima a u potonje doba i stambenim blokovima. I nikome to nije zapinjalo za oko, već je prihvaćano kao uobičajeni i svakodnevni način življenja.

Kao rijetko koji grad u svijetu, Sarajevo je stoljećima prototipski svjedičilo o mogućoj duhovno kulturnoj multilateralnosti života.

Sada nas rušitelji ove države i društva, »progonitelji Bosne iz Bosne«, uporno nastoje »ubijediti« kako to uopće nije postojalo, niti funkcioniralo. Što je možda najgore izostala je blagovremena i adekvatna reakcija svjetskih centara moći na barbarizam koji je ovdje počinjen. Čekalo se više od tri i pol godine - dok je u Bosni za to vrijeme pobijeno nekoliko stotina hiljada nedužnih ljudi, desili se stravični koncetracioni logori, masakriranja, silovanja, razaranja i masovni progoni sa stoljetnih ognjišta - da se Dejtonskim sporazumom zaustavi to bezumlje. I to nije sve. Na temelju predrasuda i podržavanju stava da

Prof. dr. Jusuf Žiga

Iz knjige “Tradicija Bosne koju su izdali” su odnosi među narodima Bosne i tičko ustrojstvo Bosne i HerceHercegovine (Bošnjacima, bosans- govine posve je atipično i za njega je kim Srbima i bosanskim Hrvatima) teško pronaći validno uporište u »predodređeni mržnjom«, formiran prvno-političkoj teoriji i praksi. je posve pogrešan i zasigurno pogu- Novo ustrojstvo države primarno je ban stav međunarodne zajednice utemeljeno na efektima sile i počiprema onome što se dešavalo u ovoj njenim zločinima, na rezultatima državi. A sve to uprkos neprikosno- tzv. etičnog čišćenja, (što je eufemivenoj historijskoj činjenici da suko- zam za genocid). Najkraće kazano, bi između ovdašnjih katolika, pra- ovdje je izvršeno »legaliziranje« voslavaca i muslimana nikad nisu brutalno ostvarenog ratnog plijena, poticani iznutra. Naprotiv ovde je nakon što je na najsvirepiji način tradicionalno njegovan odnos pobijeno nekoliko stotina hiljada dobrosusjedstva i tolerancije. Ono ljudi, a više od polovice stanovniššto je trebalo učiniti nije učinjeno! tva pomjereno sa svojih stoljetnih Prije svega, nije spriječena agresija ognjišta. No, tako to i mora biti kad na Republiku Bosnu i Hercegovinu se polazi od krivih premisa. O čemu iako je to bilo moguće učiniti. Javno je, zapravo riječ? Multikulturalnost priznanje o tome dato je prilikom Bosne i Hercegovine uporno se želi NATO-ove intervencije na Kosovu, svesti na kategoriju »neevropskog« odnosno na području SR Jugosla- (pri čemu se, prije svega, misli na vije. Kalkulira se i sa izvođenjem prisustvo islamske komponente u najodgovornijih ljudi za počinjene njoj), umjesto da se tretira kao jedna zločine pred Haški tribunal. A ono od evropskih posebnosti. Kao da je i što je, pak, urađeno, izuzimajući tzv. kršćanstvo autentično evropsko, a Vojni dio iz Dejtonskog mirovnog ne također uvezeno sa Bliskog istougovora, uglavnom je loše i po ka, odakle je pristigao i islam. Druduhovno-kulturno biće Bosne i gu skrajnost u fetišiziranju multiHercegovine, odnosno Bosance ra- kulturalnosti Bosne i Hercegovine zorno. Umjesto da se spašava, čine pojedini pripadnici bošnjačkog reafirmira i rekonstituira milenijski naroda. Radi se, naime, o nipodaštasedimentirana mutilateralna sadr- vanju predislamskog perioda u žajnost Bosne (a ona bi, kao takva, razvoju ovog društva, te glorificimorala biti potrebna i Evropi i ranju islamske komponente unutar svijetu ako doista žele ostati u njega a to je upravo ona vrsta krathorizontu proklamirajućih integra- kovidosti koju jedva čekaju rušitelji cija i suradnje), uporno se tolerira Bosne i progonitelji Bošnjaka. Njipolitička aktivnost suprotna spome- ma treba priča o nekoj »odjučenutom duhu ovog društva i tako rašnjoj Bosni i Hercegovini«, o »sponzorira« razaranje njegove Bosni i Bošnjacima »koji nikada nisupstance. Svjedoci smo ne samo su postojali«, koje su »neprirodno fetišiziranja multikulturalnosti instalirali i izmislili Titovi komuBosne i Hercegovine nego i posve nisti« i tome sl., a ne povijesna istina krivog čitanja i zloupotrebe historije o milenijskom trajanju ove zemlje, ove zemlje, /12/ što je bitno utjecalo što podrazumijeva i njeno dugovrena donošenje sudbonosnih odluka u meno preislamsko razdoblje. Dakavezi s njom, pogotovo u novije ko, prisutne su fetišizacije multikulvrijeme. Dejtonskim ugovorom turalnosti Bosne i Hercegovine i instalirano administrativno-poli- drugačije naravi, kao što su progla-

BOŠNJAK

š

avanje njene duhovno-kulturne, pa i biološke sadržajnosti isključivo srpskom, odnosno hrvatskom, ovis-no o kojoj je velikoaspirativnosti ri-ječ. Na taj način se želi »pripremiti teren« za aneksiju ove države bilo jednome ili drugome njenom susje-du, ili, pak, u varijanti njene podjele između njih, što je naročito došlo do izražaja prilikom nedavnog brutal-nog napada na ovu zemlju.

Stoga je Bosni i Hercegovini prijeko potrebna istina, pa i kad je riječ i karakteru njene multilateralnosti.

15

gim. Kako Foču, naprimjer, proglasiti Srbinjem, odnosno »ekskluzivno srpskim gradom«, ako će u njoj ostati starogradska četvrt sa prepoznatljivom islamskom arhitekturom i stilom života, sa čuvenim džamijama Aladžom i Carevom? Ili kako

Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su se u cijelosti identificirali sa Bosnom i iskali odlučnost da se za nju bore do kraja, bez obzira koliko će ih to koštati i što su, svakovrsno, bili hendikepirani u toj borbi (nedostatak naoružanja, opreme, izoliranost, glad). Naime, smatralo se da će sa uništenjem tog naroda definitivno nestati i država Bosna i Hercegovina, tj. da će se, jednom zasvagda, podijeliti između dva, u velikodrža-

Banja Luku »posvojiti« ekskluzivno za Srbe ako će u njoj ostati 16 džamija, kao i nemali broj katoličkih sakralnih objekata? Stoga je, u cilju realiziranja velikosrpskog projekta, barbarski uništeno gotovo sve nesrpsko, a posebno bošnjačko na području onoga što se danas zove Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Slično se može kazati i za dijelove ove države koji su predmet velikohrvatskih pretenzija: Stolac, Čapljina, Počitelj, Mostar…, s tim što je na tim područjima uništavano sve ono što je nehrvatsko, a posebno, opet, bošnjačko. Nije slučajno da se protagonisti oba velikodržavna projekta prema Bosni i Hercegovini najžešće okomili na Bošnjake i njihovu duhovno-kulturnu sadržajnost. Znajući da ne mogu računati na bilo koju drugu varijantu opstanka izvan očuvanja države

vnom smislu aspirativna susjeda: Srbije i Hrvatske. Ovdje treba naglasiti da se u suprostavljanju agresije na Bosnu i Hercegovinu angažirao i nemali broj Srba, Hrvata i ostalih. U početnoj fazi agresije bilo ih je čak oko 30% ! Ne treba izgubiti iz vida i da su stradali mnogi sakralni i kulturni spomenici bosanskih Hrvata i bosanskih Srba. Valja znati da su i oni, kao i bošnjački, smetali rušiteljima Bosne i Hercegovine jer su, tako upečatljivo, svjedočili o apostrofiranom višestoljetnom multietnikumu ove zemlje.

Njihovim rušenjem želio se pospješiti i animozitet »svih proti svih«, odnosno dodatno pripremiti teren za »sliku o građanskom ratu« u ovoj zemlji i tako maskirati neoborive dokaze o brutalnoj agresiji izvršenoj na nju. .

»Izgon Bosne« iz Bosne i Hercegovine Više je nego indikativna činjenica da je u Bosni i Hercegovini spaljeno i na druge načine uništavano više od stotinu urbanih cjelina. Barem polovica su bile kulturno-historijske vrijednosti, neka vrsta gradova kulturno-historijskih spomenika.

Razarane su neolitske gradske utvrde, zamkovi, kule i druga njima slične slojevite i kontinualne tradicijske vrijednosti koje su nastajale u rasponu od neolita pa do srednjeg vijeka, kao i na hiljade sakralnih objekata, od kojih su mnogi predstavljali dragulje umjetničke kreacije i graditeljstva općenito.

Uništavani su kulturni spomenici nulte kategorije. Razorena su i mnoga ruralna naselja, po mnogo čemu specifična, pa groblja koja na svoj način svjedoče o prostornom i etničkom kontinuitetu Bosne i Hercegovine.Očigledno su rušitelji Bosne sve željeli pretvoriti u prah i pepeo, a onda to proizvedeno NIŠTA proglasiti »svojim«. Jer sedimentiranom, ali i živom etnološkom sadržajnošću Bosna i Hercegovina je tako moćno svjedočila o sebi da se bez spomenute devastiranosti nikako nije mogla proglasiti ičim dru-

BOŠNJAK

16

Ljiljanov jubilej 3. Pjesničko veče 20.9.2001 u prostorijama zdravstvenog zavoda Slovenije sa podjelom nagrada pobjednicima literarnog natječaja te prijatno druženje poslije priredbe uz bosanske kulinarske dobrote.

Svoje radove su čitali pjesnici Ismet Bekrić i gost Milan Dekleva te pobjednici natječaja;

Pobjednici šahovskog turnira

Jedan od ustanovitelja Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije je i Društvo bosansko-hercegovskog i slovenskog prijateljstva »Ljiljan« iz Ljubljane proslavlja iduće godine desetogodinjicu osnivanja i redakcija im ovim putem izražava iskrene čestitke sa željom, da ustraju na realizaciji svojih ciljeva i programa te da i ubuduće okupljaju mlade ljude i sve one koji vole Bosnu, njenu kulturu i njene ljude. »Ljiljan« je bio jedan od prvih organizatora asocijacija »Bosanaca« u Sloveniji koji je puno doprinio raščičavanju pojmova o Bosancu (svi oni preko Kupe) i Bosancu (stvarnom stanovniku Bosne i Hercegovine). Društvu su pristupili i pomagli mu sredstvima pa i javnim nastupima i mnogi Slovenci koji su htjeli i željeli pomoći ugroženim i napaćenim ljudima Bosne. Na manifestacijama toga društva raščišćeni su mnogi ratni, propagandni i politički pojmovi, prilozima samih članova pa i i drugih ljudi dobre volje spašeni su mnogi ugroženi ljudski životi. Društvo će u vlastitom izdanju objaviti štampanu građu o tome a naša namjera je, da

navedemo bar neke od manifestacija toga Društva ove godine povodom njegova jubileja.

1. Literarni natječaj za mlade Stvaraoce;

4. Promocija knjige Valerije Skrinjar-Tvrz : »Bosna i Soča« 23.11.2001 u Vodnikovoj domačiji u Ljubljani. Knjigu je izdalo »Oslobođenje« iz Sarajeva a sponzor izdavanja knjige je bio privrednik iz Ljubljane g. Asim Hamidović.

Na promociji su sudjelovali pored autorice i književnica Azra Širovnik i dr. Vasja Klavora. Za muzički ugođaj večeri se je potrudila muzička grupa »Vali«.

O nastanku društva, njegovom radu, njegovim pregaocima, članovima kao i donatorima te o samoj proslavi biće štampan odgovarajući bilten o kojem će mo pisati u jednom od sljedećih brojeva.

2. Šahovski turnir 19.9.2001 u prostorijama društva u Ljubljani, Tržaška 2;

Sa pjesničke večeri: pjesnici Ismet Bekrić i Milan Dekleva

BOŠNJAK

17

Pisma čitalaca

p.p. 1624

BOSNA I SOCA 13.11.2001 u 19 sati okupili smo se u Vodnikovoj domačiji i prisustvovali promocijinajnovije knjige književnice Valerije Skrinjar Tvrz, Bosna i Soča.

Najprije nekoliko riječi o autorici.

Slovenka, rođena u Zagorju ob Savi, partizanka od svoje šesnaeste godine, 1954 godine dolazi u Bosnu, u Sarajevo, i u njemu ostaje 38 godina.

Pored svoje zanimljive novinarske profesije ostvarila je i veoma bogat literarni opus.Uz brojne knjige za mlade (Bosonoga, Da ne zalutaju snovi, Dobriduško i mi i dr.), tu su i romani za odrasle (Dolina crne rijeke, Melem divljih trava, Na svojoj, naplemenitoj, i drugi), deset radio-igara za djecu, dvije zbirke pjesama i brojni prevodi sa slovenskog jezika. 1992. godine napušta ratom već teško obilježeno Sarajevo i vraća se u Sloveniju. Od tada živi i radi u Ljubljani.

A sada o priredbi.Vodila je književnica Azra Širovnik. Posebni gost je bio dr.

Vasja Klavora, poznati stručnjak za historiju prvog svjetskog rata i autor više knjiga o Soškom frontu. Priredbu je ugodnim glasovima dopunjavao i povezivao mladi ansambl Vali.Sa velikim smo zanimanjem slušali uvodno izlaganje dr. Vasje Klavore o Bošnjacima na Soškom frontu. Neumovljive historijske činjenice vješto je isprepleo mnogim pričama iz života ratnika, malih Ijudi iz brojnih dijelova stare, već umorne monarhije,sa naročitim naglaskom na Bosni i Bošnjacima. Zatim je voditeljica pročitala pismo pjesnika Ismeta Bekrića spriječenog da, iako najavljen, prisustvuje promociji. U svom pismenom obraćanju analizirao je književno djelo Valerije Skrinjar Tvrz i njenu ulogu u bosanskoj književnosti, opisavši, veoma pretresno, i svoje viđenje njene knjige Bosna i Soča. Usljedio je razgovor sa autoricom. Potaknuta brojnim a vještim pitanjima voditeljice, autorica nam je ispričala put nastanka knjige Bosna i Soča od prvih ideja do realizacije. Put dug i naporan i tako uspješno okončan. Odgovorila je i na mnoga druga pitanja o svom životu u Bosni, o obitelji, o svojim knjigama i literamim junacima. Dok je, po vlastitom izboru, čitala nekoliko odlomaka iz svoje najnovije knjige, dvoranu je ispunila tišina puna iskrenog divljenja i

Sa promocije knjige “Bosna i Soča” dr. Vasja Klavora, autorica Valerija Skrinjar-Tvrz i pisateljica Azra Širovnik

dubokog poštovanja. Odlazeći, bogatiji za raskošno druženje, iskreno smo vjerovali njenim rječima: »Bosna i ja se dobro poznajemo«.

M. Zrinka

Ljubljana Drazi prijatelji Pise Vam doktor filozofije iz poljskog grada Lublin. Vašu e-mail adresu sam našao u 5/2001 »Bošnjaka«, koji mi je prislao moj slovenački prijatelj dr. Mitja Velikonja. Zbog toga, da u svojem znanstvenom radubavin se teorijom nacije, nacionalnim ideologijama i nacionalizmom, zanima me sve, što se tiče ovih tema i što se o tome pise u BiH. Zato hteo bih dobivati od Vas časopisi i knjige na ove teme; nešto iz toga prevest ću na poljski jezik i objaviti u

našim znanstvenim časopisima ili antologijama, preko svog u općeslavenskom filozofskom časopisu SOFIA, koji izlazi u gradu Rzeszowu. U prvom redu molim, pogovorite se s g.

Muhsinom Rizvićem, nek mi pošalji puni tekst svog rada »Bosna i Bošnjaci jezik i pismo«; čim se bavi g Rizvić, znam, jer je o njem u svom esejo »Pisac u osami« pisao moj prijatelj iz Zagreba g. Ivo Zanić (ovaj njegov esej sam preveo i objavio u časopisu NA PRZYKLAD) i zato hteo bih prevesti takođe i njegov članak. Ako vaši tekstovi, koji će te da mi prišaljete nisu u štampanoj formi, šaljite mi ih elektronskom poštom kao doc files u MS WORD 6.0; ako bi to bile knjige ili časopisi na moju adresu.

Marian Aleksandrowicz Ul. Rymwida 8/28 Lep pozdrav!

20.60 Lublin Dr. M. Aleksandrowicz Polska

Poštovani čitaoci !

Da bi Vaš i naš časopis i ubuduće izlazio nesmetano a pogotvo sa kvalitetnijim prilozima i člancima ponovo Vas pozivamo na saradnju. Kao što smo objavili u predhodnom broju, svaka kritika dobronamjerna ili ne, bit će objavljena.

Ukoliko se u vašem kraju događa nešto značajno, bilo kakava kulturna, vjerska ili politička manifestacija Vi nam o tome pišite a mi ćemo to objaviti. Ako neko posjeduje kakve stare fotografije sa motivima vezanim za Bosnu i Bošnjake molimo Vas pošaljite nam to za objavu.

Naravno da fotografije, osim rukopisa, vraćamo pošiljaocu.

Možete nam pisati i preko E-mail: bkzs.fljds @ siol.net, kao i na adresu: Bošnjaška kulturna zveza Slovenije P.P. 1624, 1001 LJUBLJANA, sa naznakom “za časopis” Redakcija

REAGOVANJA U petom broju novina BOŠNJAK, pročitao sam članak o načinu pijenja kahve, a zatim sam ga odnijo jednom mom starom prijatelju i dobrom poznavaocu naših - bosanskih običaja.

Taj moj poznanik ima malu radnjicu, pa počesto pije kahvu pred svojom radinjicom. Kahvu mu ispeče žena, pa je piju zajedno. On je sa velikim zanimanjem pročitao ovaj članak, pa je njegov komentar bio slijedeći: " Prosto je nevjerovatno, da "taj pisac članka živi u Sloveniji i da zna kako se pravilno pije kahva, a ovdje mnogo naših Bosanaca ne pozna pravi način pijenja kahve".

Sarajevo, 25. 10. 2001.

Rejhan KUSTURA Muhmaeda Hadžijahića 20 SARAJEVO

18

www.humci.net

e-pošta V

eć isti dan poslije zbrke oko "bijelog praha" u Americi, korištenje obične pošte astronomsko je upalo dok je korištenje Internet pošte rapidno poskočilo. Ponekad i takve strašne stvari kao zbrka oko "praha" imaju pozitivne učinke. Ljudi su se okrenuli nečemu što je zaista praktičnije, jeftinije i brže. ŠTA JE E- POŠTA? Pomoću posebnih programčića ili preko web strnica možete slati svoju e-poštu. Najbolji izbor je kombinacija korištenja programčića i web čitanja. Ukoliko imate svoj računar kod kući ili na poslu definitvno je bolje da koristite taj program za slanje pošte i to iz više razloga: - na serveru gdje imate poštu obično imate od 510 MB prosora dok na računaru imate čitav disk.

- program radi po sistemu, poveže se sa na Interente, pokupi poštu i poslije čitate poštu off-line, dok je kod WEB čitanja pošte neophodno da ste non-stop na vezi i tako trošite

impulse. Kada budete izvan kuće možete svoju poštu gledati preko web stranice (npr. u knjižnici ili klubu). Danas većina nude provajdera nudi i web čitanje pošte.

KAKO SE ŠALJE E-POŠTA? U ovom broju ćemo pogledati kako se šalje preko Outlook Express-a, iako imao još mnogo drugih koji nude mogućnost slanja e-pošte (MS Outlook, Agent...). Ono što je lijepo je to da je svuda skoro isti sistem slanja. Kada otvorite Outlook Express ili drugi program pod: TO: (slo. ZA) upišite adresu primaoca, npr. jaran@selam.si Uvijek ide neko_ime@domena.

CC: (carbon copy, slo. kopija) upišite adresu ako nekom želite poslati kopiju iste poruke.

Ako npr. šaljete nekom e-poruku i uz to kopiju “v vednost” njegovom šefu, da ne može reći da nije dobio.

BCC: Blank Carbon Copy Razlika između CC i BCC je u tome ako

BOŠNJAK jatelji, smijeh...) i tamo sortiratje poštu. Neka u INBOX-u tj. pod PREJETO bude što manje poruka. Neka je samo neodgovorena pošta.

RIJEÈNIK STRANIH IZRAZA - Account—vaš račun ili prijava kod provajdera - Attachment—sponka sa kojom pripnemo datoteku - Off-line čitanje — čitanje porukada nakon što ste prekinuli vezu sa Internetom. Nema troškova.

- Folder—mapa u koju poslije stavljate staru poštu, npr. Smijeh, gdje idu sve poruke sa šala koje bi voljeli imati. Novi fodler napravite: FILE (Datoteka) - FODLER (Mapa) - NEW (Nova) i ukucajte ime.

- Forward—preusmjeri poštu tj. pošalji kopiju te poruke nekom drugom brez da šta popravljate - Provajder—preduzeća koja nude pristup

BOŠNJAK INTERNI ČASOPIS BOŠNJAČKOG KULTURNOG SAVEZA SLOVENIJE ZA KULTURNU I DUHOVNU AFIRMACIJU BOŠNJAKA

Izdavač: BKSS, P.P.1624 1001 LJUBLJANA GLAVNI UREDNIK Hasan Bačić

ODGOVORNI UREDNIK Abdulah Mehmedić

REDAKCIJA Fahir Gutić, Fajik Zukanović, Huse Muminović, Šaban Delić, Nadina Sadiković

DOPISNIŠTVO Sanel Fejzić, Koper

TEHNIČKO UREĐENJE Fahir Gutić, e-mail: guta @ email.si Abdulah Mehmedić

ADRESA Bošnjaška kulturna zveza Slovenije, P.P. 1624 1001 LJUBLJANA E-mail: bkzs.fljds @ siol.net Matični broj: 1161148 Poreski broj: 18322697 Tran. račun: 02083 - 0090659476 Štamparija: JA - Grafika Avšar s.p. Litostrojska 40 Ljubljana

Stavovi autora nisu uvijek identični stavu redakcije!

koristite CC: onda primaoc vidi da ste poslali kopiju još nekom, ako koristite BCC onda ne vidi, tj. izgleda kao da šaljete samo nju. Ovo je vrlo koristno ako šaljete masovne poruke ili ako nekom čestiate. Mrsko vam slati svakom posebno a nije lijepo da se vidi da ste poslali svima od jedan put.

SUBJECT (predmet, zadeva). U par riječi napišite o čemu se radi.

ATTCHMENT (što bi rekli u Bosni, bašlija).

Ukoliko želite nekom poslati i neku datoteku (npr. sliku) onda kliknite na ikonu sa sponkom i izaberite sliku.

Gledajte da je datoteka do 1 MB, jer nemaju svi LAN veze. :) Kada ste upisali još i poruku onda kliknite na SEND ili Pošalji. Ukoliko ste taj tren ne vezi poslat će u suprotnom sačekat će kada budete na vezi.

E-POŠTA SAVJETI! - Ne otvaraj sumljive datoteke, posebno sa sumljivih adresa. Mogu imati virus.

- Nabavite antivirusni program - Kada pišete nečiju adresu pod TO: tj. ZA: nisu važna mala, velika slova i NEMA razmaka!

- Napravite više foldera (npr. Poslovno, pri-

interentu - Reply—odgovori na dobivenu poštu - Server—računar, koji je 24 sahata povezan sa interentom.

- Virus—bolest računara - WEB čitanje pošte—čitanje pošte preko internet stranica. Većina provajdera to nudi.

Ide u stilu Hotmail-a, Yahoo, Email.si i slično.

PAR ZANIMLJIVIH ADRESA bkzs.fljds@siol.net Bošnjački kulturni savez Slovenije urednik@rijaset.net Urednik www.rijaset.net mesihatinslo@siol.net e-adresa mufije i mesihata u R Sloveniji Slanje SMS poruka: 031_ _ _ _ _ _@linux.mobitel.si 041_ _ _ _ _ _@linux.mobitel.si Na crtice upišite broj kome šaljete poruku.

Pazite da ne bude više od 160 znakova.

U sledećem broju predstavit ćemo vam prvu bošnjačku stranicu u Sloveniji.

Sanel Fejzić

BOŠNJAK

19

Usporedba dešavanja nakon eksplozije u Oklahomi 19. aprila 1995 i napada u SAD 11. septemmbra ove godine

E

ksplozija u Oklahoini 19. aprila 1995 i napadi na zgrade Svjetskog trgovačkog centra pa i sam Pentagon su najgori napadi na američke ciljeve u historiji. U nekim su segmentiina ti napadi potpuno identični: nakon napada američki su muslimani doživiljali teška vremena, Šta se je dešavalo nakon eksplozije 19. aprila 1995 ispred federalne zgrade Murrah u Oklahomi? Godine 1995 je 19. aprila strahovito eksplodiralo ispred federalne zgrade Murrah u Oklahomi. Eksplodirao je kamion sa eksplozivom i potpuno razrušio zgradu. Umrlo je skoro 170 ljudi, pretežno civila. Već nekoliko trenutaka nakon napada na licu mjesta su stigli policija, agenti agencije FBI i novinari, koji su zajedno pokušavali ugotoviti, ko bi to mogao uraditi. Najviše puta su se spominjali teroristi sa Bliskog Istoka, ali se kasnije pokazalo da je odgovornost preuzela rasistička organizacija bijelaca, zvana Aryan Nations, a kaimion je po službenom izvještaju aktivirao Tim McVeigh kojeg su usmrtili ove godine. Zbog neobjektivnog prikazivanja o islamu i samih izjava određenih političara i tzv. stručnjaka za terorizam u SAD se u samo 48 sati desilo 222 nasrtaja na muslimane ili zgrade, koje su na određeni način povezane sa islamom (džamije, kulturni centar, trgovine restorani, škole). Samo za komparaciju ću navesti da je tih napada bilo u cijeloj 1991 godini svega skupa 119. U kategoriju napada su klasificirali strijeljanje, tučnjavu, pljačku vandalizam, policijsku torturu, prijetnje sa bombom ili smrću i prijetnje po telefonu. Zadnjih napada je bilo najviše skoro polovica (92). Većina napada se desila u američkim državama New York, Kalifornija i Teksas (46%).

Napadi so bili posljedica emocija i opšte psihoze, a tome su izuzetno puno doprinijeli mass mediji. Pogledajmo nekoliko izjava: a) televizija: »Znate, nakon eksplozije sam prvo pomislio da iza svega stoje određene grupacije islamskih terorista, koje imaju sjedež u gradu Oklahoma City.« (David McCurdy. bivši kongresnik, CNN, 19. aprila 1995) »Kažem vam, Oklahoma City je najaktivniji centar islamskih radikalaca Bliskog Istoka.« (stručnjak za terorizam, Steve Emerson, CNN, 19. aprila 1995) b) radio stanica: »Trebali bi ih sve (muslimane) pobiti in zaviti v svinjsku kožu te im tako onemogućiti odlazak Allahu.« (Bob Grant radio WABC, 20, april 1995)

c) časopis: »Ljudi moraju shvatiti da je ovo tek počeak. Fundamentalisti so digli glave i jasno so kazali da smo njihove mete. Oni su potpuno opsjednuti sa nama.« (Daniel Pipes, urednik lista Middle East Quarterly v USA Today, 20. april 1995) U dva dana je bilo takvih izjava 144. Od televizija je najviše odudarala CBS (25 izjava), radio stanica WABC, časopisa Washington Post i New York Times a od stručnjaka za terorizam Steve Emerson, koji je bio daleko ispred sviju sa svojih 29 izjava. Kada su američke vlasti napokon ugotovile da je za napad kriv Tim McVeig, muslimanima se niko nije izvinuo. Šta se dešavalo nakon napada 11. septembra ove godine?

11. septembra ove godine se desio jedan od najtežih napada, ako ne i najgori, na ciljeve unutar SAD. Medijske kuće su prenijele vijest da je kidnapovano više aviona: dva su udarila u dvije zgrade Svjetskog trgovačkog centra u Njujorku. treći je pao na Pentagon a četvrti je eksplodirao u blizini Pitsburga. Umrlo je više od 5.000 ljudi, od toga skoro 700 muslimana.

Istoga dana su novinari, razni stručnjaci in političari bili mišljenja da je za napade odgovoran Usama bin Laden i njegova mreža Ai-Kaida. Američka organizacija CAIR (Council on American - Islamiic Relations) je istim metodom kao godine 1995 klasificirala napade na muslimane i njihove objekte. Tih napada je bilo 959 od 11. septembra do 24. oktobra ove godine.

Prvih 300 se desilo u prvom tjednu. Ako sad poredimo te podatke sa oimna nakon eksplozije u Oklahomi, vidimo, da je tih napada daleko više (222/959), unatoč vrem?nskoj razlici. Ali ne smijemo zaboraviti još jednu bitnu razliku. Godine 1995 je zbog napada na muslimane spontano abortirala jedna žena, a ove godine je od napada sa oružjem umrlo šest osoba. Od šest žrtava su dvojica bila Sikha, koja su poginula zbog brade i turbana na glavi. Od 11. scptembra dalje u pritvoru je više od 700 ljudi, koji su arapskog porijekla.

Takvoj situaciji su puno doprinijeli sami mass mediji sa prenošenjem izjava punih netolerancije i vjerskog diskriminacije. I ovog su puta razne osobe, koje imaju status stručnjaka i autoriteta, izgovorili riječi, koje su dodatno motivirale mržnju i netoleranciju do islama i muslimana.

Muslimani su daleko ispred svih najviše zapamtitili izjave Georgea Busha ml., koji je govorio o »krstaškim ratovima« i dije-

ljenju svijeta na dobre i zle sa rečenicom: »Ili ste s nama ili sa teroristnna.« Kasnije je bio malo »mekši« pa je zbog smirivanja tenzija i opšte psihoze obišao Islamski centar u Vašingtonu 19. septembra, gdje je izjavio da je islam vjera mira i da se muslimani, koji žive u SAD, ne smiju osjećati ugroženi. Teroristi predstavljaju zlo i rat, bio je zaključak njegovog govora.

Pogledajmo još dva primjera takvih izjava: a) U ovom trenutku u SAD ima nekoliko hiljada Arapa, koji su ovamo došli kao studenti ili turisti. Sve bi ih morali lijepo i bez predrasuda zamoliti da se vrate svojim kućama. To će prouzrokovati određene incidente, što je nama žao, ali oni nemaju pravo na boravak u SAD,« (Mona Charen, The Washington Tmies, 18. oktobar 2001) b) Mi moramo paziti na mlade Arape.

Zahtjevamo puno strpljenja od nedužnih ljudi. I znate šta? Mislim da ne tražimo previše. Ako ne pokažu razumijevanja, mi će mo to obravnavati kao čudno ponašanje.« (Peggy Noonan, Wal Street Journal 19. oktobar 2001) Šta sada?

Oba događaja su u nekom smislu identična. Najžalosnija je činjcnica da su u samim napadima i dešavanjima nakon njih stradali nedužni civili. Mediji su pri tome imali izuzetno bitnu ulogu. U stvari imamo zatvoreni krug: mass mediji pokušavaju preko svojih kanala i novinara utjecati na javnost, a javnost sa izražavanjem svojih mišljenja pokušava utjecati na same medije, koji su ovisni od te iste javnosti. Vijest sama je društvena konstrukcija i nije ovisna samo od novinara. Tu su bitni još politička ekonomija medija društvena klasifikacija i obrazovanje novinara, iskustva, izvor informacija, sastanci sa urednicima, profesionalizacija i socializacija novinara te sama namjera priče. To su makro i mikro dimenzije, koje su najbitnije za vijesti u vezi »drugih« i »drukčijih«, što muslimani sa Zapad svakako jesu. Mass mediji danas propagiraju život individualizma, utječu na intra- i interljudsku komunikaciju, a izuzetno bitni su kao »proizvođači simbola« o određenom događaju. U današnjim društvima imaju mediji skoro ekskluzivnu kontrolu nad simbolima, koji su potrebni za deklariranje ljudskog konsenzusa i to je ono, što može biti opasno, jer mijenjanje negativiuh mišljenja može trajati izuzetno dugo vremena.

Jesenice, 23.10.2001 Elvis (Ahmed) Pašić, univ. dipl. komunikolog

1930 - Sarajevo

1921 - Sarajevo

Alipašina džamija

Begova džamija iznutra

1921 - Mostar

Karadjozbegova džamija