Osobe sa invaliditetom diskriminacija predrasude sex(ulanost) deca

OSOBEN SA INVALIDITETOM

OSOBE SA INVALIDITETOM DISKRIMINACIJA PREDRASUDE SEX(ULANOST) DECA BROSURA ONI SU SASTAVNI DEO DRUSTVA

Osobe sa invaliditetom su, prema slovu Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, lica „sa urođenom ili stečenom fizičkom, senzornom, u aktivnosti društva na istom nivou sa drugima, bez obzira na to da li mogu da ostvaruju pomenute aktivnosti uz upotrebu tehničkih pomagala ili službi podrške.“

Diskriminacija;Predrasude;Problemi; Sex(ulalnost);Deca

UOSIK

Оdnos okoline prema osobama s invaliditetom?

Što se tiče ovdje kod nas u Srbiji, pogotovo u malim sredinama, mišljenje o osobama sa invaliditetom, konkretno prema ljudima koji su u kolicima ipak je nekako suzdržano i ljudi uviek pristupaju tim osobama s nekim žaljenjem i nekim oprezom, što se tiče ljudi s kojima se svakodnevno družе, njihov pristup je skroz drugčiji, nemaju tu barijeru u sebi što je i normalno jer ih poznaju dugi niz godina, čak i pre nesreće, uglavnom ljudi vas doživljavaju onako kako vi doživljavate sami sebe. Oni su vesele i živahne osobe i bez obzira na kolica, nadasve sposobni, tako da kad ih upoznaju sve češće doživljavaju da ih ljudi cene i žele biti u njihovom društvu, što im, naravno, jako podiže samopouzdanje

Problem usamljenosti

1

UOSIK

Usamljenost je negativna energija koja se pojavljuje većinom kada se ljudi nađu povređeni zbog nekih događaja i situacija, a emocije su blokirane i razbijene te se život ne odvija onako kako bi vi to želeli. Usamljenost su trenuci u kojima se osećate ne željeno, ne voljeno, iskorišteno i povrijeđeno, te se tada na vašem energetskom polju javlja blokada koja zatvara protok energije i vi osjećate na svome biću veliku tugu, bezvoljnost, namrgođenost, ljutnju i iscrpljenost, te se velika većina zatvara pred svima bez da išta govori. Usamljenost su trenuci u kojima na vašem licu nema osmeha, no velika većina to sama preboli i nakon jednog perioda počnu normalno funkcionirati. Zapamtite da niste jedini koji imaju ovakve osećaje, a temelj za stvaranje novih prijateljstava je druženje s ljudima koji imaju iste interese.

1. Pronađite nove hobije i provodite vreme s ljudima koji vas zanimaju.

2. Fizička aktivnost oslobađa endorfine koji su zaslužni za dobro raspoloženje. Nekoliko puta medeljno bavite se intenzivnijom telesnom aktivnosti, jer sedenje ili ležanje u krevetu neće vam pomoći da izbacite negativne misli.

3. Također, izlaganje sunčevoj svetlosti potiče proizvodnju vitamina D koji smanjuje depresiju.

4. Umesto da neprestano razmišljate što nemate i ne dobivate, koncentrirajte se na davanje.

5. Negujte prijateljstva i pazite na tuđe osećaje. Trenuci u kojima se neko svojevoljno osamljuje omogućuju prostor i vreme da se osoba posveti sebi i preispita vlastite osnovne postavke i stavove o životu a to se obično dešava u momentima kada je u nekim životnim krizama.

Mnogi psiholozi tvrde kako je usamljenost zapravo naš izbor i kako rešenje problema leži u nama.

2

UOSIK

Zbog invaliditeta teško se opuštam i stvaram prijateljstva

kako da povećati nivo oksitocina (tzv. hormona ljubavi) u svom životu.

Drugi mi daju pažnju i ljubav, ali mislim da je to zbog invaliditeta.

Istraživanja pokazuju da oksitocin prisutan kod muškaraca i žena opušta i popravlja raspoloženje – snižava krvni pritisak i blokira hormone stresa.

Pomaže u ublažavanju upala i stimulira metaboličke funkcije kao što je probava i rast, aktivan je tokom socijalne interakcije. Donosi osećanja opuštenosti, nesebičnosti i ljubavi.

Nivo oksitocina povećava se za vreme seksualnog uzbuđenja ili dodira među partnerima. Zanimljivo je istraživanje koje je pokazalo kako povećana , nivo oksitocina povećava poverenje, smanjuje strah te olakšava povezivanje s drugom osobom. Kad se luči hormon ljubavi u tijelu, potiče se seksualni odnos ili možda samo zagrljaj s voljenom osobom. Naucnici su uverenja kako oksitocin može poboljšati ljubavne veze jer se onda ljudi bolje razumiju te su opušteniji.

Oksitocin je prozvan “hormonom ljubavi” jer dokazano nam pomaže kod izgradnje poverenja i u povezivanju s drugim ljudima. No stručnjaci su otkrili kako bi se ovaj ljubavni hormon mogao početi koristiti i u lečenju

3

UOSIK

duševnih boljki. Konkretno, ono što pokušavaju je iskoristiti oksitocin u liječenju psihijatrijskih oboljenja kao što su shizofrenija, PTSP i anksioznost, ali i za poboljšanje socijalnih vještina kod autista. Većina istraživanja oksitocina već je dosegla klinički stadij, odnosno fazu kada se testira njegova konkretna primena, korist i sigurnost.

Dok se oksitocin ne pojavi na policama apoteka, ono što možete je prirodno postaknuti njegovo lučenje i to – seksom, masažom, dodirom i razmjenom nežnih pogleda s osobom koju volite. Pomoći vam mogu i kućni ljubimci. Naime, Andrea Beetz, psihologinja na sveučilištu u Rostocku, gde proučava emocionalne promene u interakciji ljudi i životinja navodi da vlasnici kućnih ljubimaca koji imaju blisku emocionalnu vezu sa svojom životinjom uz njihovu pomoć mogu smiriti svoje živce. Što je osoba bliskija životinji, veći je učinak maženja bez obzira radi li se o psu, mački ili zecu. A učinak je obostran jer i životinja oseća lučenje “hormona ljubavi” oksitocina. Čak i ljudi koji nemaju kućne ljubimce mogu se opustiti uz tuđu životinju.

Uslov je jedino da osoba koja traži smirenje zaista voli životinju u pitanju.

4

UOSIK

Sport je alat kojim osobe sa invaliditetom mogu postići ravnopravnost

Nemojte se sportom početi baviti da biste spasili svet, podarili osobama s invaliditetom ravnopravnost ili bili nešto što niste za nekoga kome do vas nije stalo Da sport je alat. Alat ne samo za svakog od nas, nego za sve nas. Alat jednakosti. Sport je jezik kojim čovječanstvo priča već hiljadama godina.

Medij merljivog i lako razumljivog uspeha. Dostupan je uvijek i svima. Zdrav i popularan. Pozitivan. Upravo zato ćemo kroz sport najlakše i najbrže promeniti percepciju ostatka populacije o osobama s invaliditetom. U sportu možemo postati junaci koje svijet voli. Zapravo, to neki od nas već jesu. Ali

5

UOSIK

treba nas biti više. Statistike o broju osoba s invaliditetom koje se bave sportom su u Srbiji više nego zabrinjavajuće, a priča verojatno niti negde u svetu nije bitno drugačija.

Sportom se počnite baviti zbog sebe. Spasite svoje telo i svoj um. Spasite sebe i one kojima je do vas stalo. I usput se zabavite.

Sah je sport nedostižno prilagođen osobama s invaliditetom – što je i logično, jer je ipak reč o aktivnosti koja nije fizička – sport, uopsteno, za osobe s invaliditetom je alat kao ni jedan drugi..

Ljudi, nije preuveličavanje ako kažem da vam telesna aktivnost može spasiti život. To vredi za svakoga, ali za nas posebno. Ako vam neće spasiti život, onda će sigurno poboljšati njegovu kvalitetu. Pitajte bilo koga ko se bavi sportom, ne mora biti ni profesionalac da bi vam to potvrdio.

Ipak, možda će zvučati čudno, no bavljenje sportom ima benefit koji je, vjerojatno i bitniji. Svaka aktivnost, ali sport posebno, ima moć spasiti vam um. Dođite i odigrajte s nama koju partiju šaha, bacite koju boću ili odigrajte samo jedan stolnoteniski poen. Možda nećete postati svjetski prvak, ali ćete se družiti s ljudima. Naučit ćete se boriti, gubiti i pobjeđivati. Bit ćete aktivniji i poletniji. Osećat ćete se bolje, bit ćete zdraviji. Bit ćete zadovoljniji i sretniji. Sigurno.

U savremenom društvu vladaju vrednosti koje se zasnivaju na kvantitetu i kvalitetu proizvodnje i znanja. Osoba vrijedi onoliko koliko proizvede.

Proizvodnja je postala cilj, a čovjek samo sredstvo u postizanju tog cilja. U ovakvom okruženju zanemaruju se kriterijume čovečnosti i humanosti koji proizilazi iz shvatanja da je sam čovek najznačajniji pokretač vlastitog razvoja i razvoja društva uopće. Na taj način invalidne osobe postaju marginalizirane, često bez mogućnosti da ostvare osnovna ljudska prava.

Neophodno je menjati postojeći sistem vrednosti u našem društvu.

Da bismo postali društvo koje u praksi dostiže i sprovodi politiku da svaki pojedinac ima jednaka prava i mogućnosti bez obzira na individualne različitosti, integracija invalidnih osoba u društvo se nameće kao jedno od rešenja za ovaj prblem.

Neophodan preduslov za postizanje ovog cilja jeste promena stavova prema invalidnim osobama, a taj proces teče veoma sporo.

6

UOSIK

Kao krajnji oblik integracije razvija se projekat socijalne inkluzije ili uključenosti. Ovaj socijalni model naglašava kao osnovni problem odnos društva prema osobama sa invaliditetom. Osnovna je ideja modela da oštećenje koje objektivno postoji ne treba negirati međutim, ono ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bića. Ono što osobe sa invaliditetom isključuje iz društva su neznanje, predrasude i strah koji prevladava u društvu.

Inkluzija ili socijalna uključenost ne podrazumijevaju izjednačavanje svih ljudi, već uvažavanje različitosti svakog pojedinca. To i jeste suština vrijednosti ovog modela, jer nam kroz razvoj opće tolerancije omogućava širenje spoznaja, stjecanje iskustava i razvoj čovečnosti.

7

UOSIK

Stavovi prema osobama s invaliditetom nisu urođeni već stečeni, naučeni kroz predrasude drugih. Menjanje stavova veoma je kompleksan i dugotrajan proces zbog nekoliko razloga: 1. glavno obeležje svake predrasude je uporno održavanje 2. slaba i nedovoljna informiranost građana 3. tradicija i konzervativno shvatanje o tome sta treba smatrati normalnim, a šta abnormalnim 4. pasivnost institucija i službi koje su najpozvanije da rešavaju probleme osoba sa invaliditetom 5. pogrešni i neujednačeni stavovi samih stručnjaka prema osobama sa invaliditetom Ukoliko želimo da promjena dođe te da se generalni stav društvene zajednice u odnosu na osobe sa invaliditetom promijene, neophodno je da dođe do interakcije između osoba sa invaliditetom i ostatka društvene zajednice.

Prvi, i najvažniji korak, jeste uključivanje dece sa invaliditetom u sistem redovnog obrazovanja. Dosadašnja praksa naišla je samo na pozitivne rezultate kada govorimo o ovoj interakciji.

Društvo mora zakonski ukloniti sve prepreke zapošljavanju osoba sa invaliditetom te im pružiti odgovarajuću socijalnu sigurnost. Neophodno je osigurati im sva prava kao i ostalim građanima.

Također je neophodno da organizacije osoba sa invaliditetom u razvoju kao i organizacije roditelja ravnopravno sudjeluju u procesu odlučivanja i donošenja odgovarajućih zakonskih propisa.

Rana intervencija Djetinjstvoje, a posebno rano, veoma osjetljivo razdoblje u djetetovom životu te smo mu stoga obavezni pokloniti posebnu pažnju. Svijest o važnosti ove problematike i iznalaženju načina za njeno rješavanje u visokorazvijenim zemljama je široko rasprostranjena.

Sve studije i istraživanja upućuju na zaključak da je stimulacija u prvoj godini života kritična za njegov kasniji jezički i kognitivni razvoj. Uredan rani

8

UOSIK

razvoj deteta je pretpostavka daljnjeg zdravog i produktivnog života.

U svetu je poznat naziv «rana intervencija» koji počiva na spoznaji da rane godine života sadrže jedinstvenu mogućnost za uticaj na detetov razvoj i to s dugoročnim uticajem. Programi rane intervencije imaju vitalnu ulogu i u životima obitelji djece sa invaliditetom.

Inkluzija djece s invaliditetom kroz predškolski odgoj i obrazovanje Inkluzija je proces učenja i odgajanja dece sa invaliditetom zajedno sa decom koja nemaju ovakvih poteškoća. Inkluzija omogućuje deci sa invaliditetom mogućnost za promatranje, imitiranje i doticanje s decom koja su normalno razvijena. Ovakvom intervencijom pojmovi dece s ivaliditetom kao i one bez se proširuju – mogućnost da sva deca zajedno uče, igraju se i provode vreme skupa kako bi se svi razvili u odrasle osobe koje razumiju i 9

UOSIK

poštuju jedni druge. Socijalna interakcija sa vršnjacima je osnova za razvoj i socijalizaciju deteta.

 Važni faktori !

1. Stvoriti pozitivnu atmosferu.

2. Omogućiti osjećaj sigurnosti.

3. Omogućiti doživljaj uspjeha.

4. Omogućiti osjećaj prihvaćenosti i poštovanja.

5. Omogućiti izbor igara u centrima aktivnosti.

6. Omogućiti priliku za savladavanje novih vještina.

Inkluzija djece i omladine s invaliditetom kroz redovno školovanje U populaciji djece u osnovnoj školi je 20 – 25 % djece sa posebnim odgojnim i obrazovnim potrebama. Djeca sa izraženijim oblicima invalidnosti imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svoje potencijale optimalno razvijaju samo uz pomoć intenzivnijih oblika stručne pomoći i sa većim prilagođavanjem u procesu učenja, a upravo to se želi postići inkluzivnim obrazovanjem.  Osnovni principi inkluzivnog odgojno-obrazovnog procesa: 1. Pozitivan odnos do različitosti.

2. Dijete ima pravo da bude prihvaćeno.

3. Sva djeca i roditelji moraju biti tretirani sa svim poštovanjem.

4. Fleksibilan plan i program nastave 5. Kolektivna odgovornost svih stručnjaka.

6. Profesionalni razvoj stručnih radnika u školama.

Sport i rekreacija za djecu i omladinu sa invaliditetom Sport je jedan od načina na koji djeca i mladi sa invaliditetom mogu aktivirati i razvijati svoje talente i mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život. Izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom kada se radi o bavljenju sportom i rekreativnim aktivnostima, danas mora biti standard svakog demokratskog i humanog drštva.

10

UOSIK

Veoma je bitno izvršiti izbor najkorisnijeg sporta za osobu s invaliditetom, pazeći na stanje lokomotornog sistema, funkcionalnih sposobnosti srčanožilnog sistema kapacitet pluća, stanje osjetila.

Važno je također brinuti i o vanjskim faktorima, poput pravilne ishrane, intenzitetu napora, solu, dobi i dužini trajanja sportskog napora.

Uobičajeni sportovi kada se radi o osobama sa invaliditetom su: stoni tenis, kuglanje, jahanje, tenis, košarka, odbojka, pikado, plivanje, šah, bošanje, streljaštvo. Činjenica da danas postoje paraolimpijske igre za osobe sa invaliditetom najbolje svjedoči o tome koliko se u svijetu pažnje posvećuje ovom segmentu i koliko je on razvijen.

Mogućnost zaposlenja Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje svake osobe je jedno od najbitnijih, ključnih oblasti života, a za mladu invalidnu osobu je to još i više, jer put ka samoprivređivanju je istovremeno i put ka samostalnom životu, što je bitan preduvjet i veća mogućnost ravnopravnosti invalida u društvu, odnosno, njihove pune integracije u društvo.

Društvo bi trebalo biti svjesno koristi i blagostanja zapošljavanja mladih ljudi sa invaliditetom pa da zato stvara uvjete a ne postavlja prepreke zapošljavanju.

Seks(ualnost) i invaliditet No, postoji ipak tema o kojoj se ne raspravlja, koja se izbjegava, koja izaziva nelagodu i čuđenje... Seks i seksualnost osoba s invaliditetom.

11

UOSIK

Tabu tema

Seks.

Svuda je i stalno je prisutan. Istovremeno podcijenjen i precjenjen, taj se kulturni, biološki i društveni faktor s lakoćom pretvorio u koristan ekonomski i marketinški resurs, uvukao se u fraze i termine, u stranice blogova, foruma, časopisa i knjiga, u predmet rasprave i zajebancije.

Seks je odavno u društvu prestao biti tema o kojoj razgovarati nije pristojno, odavno je prerastao privatna četiri zida i uvukao se u stihove i pjesme, u reklame i vijesti, u misli i riječi. Razgovori o seksu različiti su zavisno o kontekstu i međusobnoj povezanosti u grupi ljudi, a najkreativniji se najčešće događaju u grupi prijatelja pa je ova tema izvor smeha, viceva i

12

UOSIK

šala, manje i više neukusnih dosetki i deljenja intime, što ponekad izgleda kao natecanje: tko će postaviti luđe pitanje, tko će dati luđi odgovor.

Razmišljajući o tome koliko je intimni odnos odavno prestao biti intiman, čini se da više ne postoji tema u području seksa i/ili seksualnosti koja nije adekvatna i prihvatljiva, kao da odavno ne postoji granica, kao da nema tabua. No, postoji ipak tema o kojoj se ne raspravlja, koja se izbegava, koja izaziva nelagodnost i čuđenje. Tema osetljiva i skliska, o kojoj se gotovo niko ne usuđuje govoriti a ako se to ipak dogodi, onda se stiša ton, zenice se rašire, lice poprima crvenu boju a govor tela otkriva da je tema problematična, kao da se radi o najskrivenijoj državnoj tajni, koja se priča sa strahom od ideje da netko čuje, sa strahom od nekakve kazne, od društvene osude.. Seks i seksualnost osoba s invaliditetom. Tabu tema. Što je seks bez seksualnosti?

Iako ubačen u sve moguće kontekste, seks je izvađen iz svog krucijalnog konteksta – seksualnosti. Razgovor o seksu, kao i razmišljanje o njemu, najčešće je lišeno seksualnosti, pa se često zaboravlja da je seksualnost više od nagonskog, fiziološkog i fizičkog fenomena. Seksualnost je izrazito složen psihološki i sociološki fenomen i upravo je društvo, kultura određenog društva, ta koja nas uči što je privlačno i seksi, a što ne, što je prihvatljivo i dolično seksualno ponašanje. Društvo je to koje oblikuje naše stavove vezane uz spolni život i ono je glavni krivac što su seks i seksualnost osoba s invaliditetom tabu.

Osobe s invaliditetom doživljavaju se kao aseksualne Na osobe s invaliditetom u društvu se gleda kao na potpuno aseksualne osobe, u celosti lišene potreba i želja, mogućnosti i šansi. O njihovoj seksualnosti nema potrebe govoriti, jer prevladava stav da ona i ne postoji.

Tu i tamo pojavi se ipak poneka crtica, poneki pokušaj ukazivanja na ovaj problem, ali gotovo u pravilu na web portalima specijaliziranim za osobe s invaliditetom. Na taj način tema ostaje nevidljiva, neizgovorena, marginalizirana. Baš kao i njihove potrebe.

Kao društvo sebično smo i bez posledica sterilizirali i kastrirali sve pojedince koji imaju neki nedostatak. Preciznije – fizički nedostatak. Još preciznije – vidljiv fizički nedostatak.

13

UOSIK

Izvan medijskih okvira lica i guzica

Osobe s fizičkim invaliditetom osuđene su stoga neretko na samački život, potpunu nepravednu segregaciju i degradaciju, diskriminaciju i etiketiranje.

Do te smo ih mere izgurali iz društva da se ne ostvaruju ni njihove osnovnije osnovne ljudske potrebe, a kamoli nešto toliko kompleksno poput potrebe za ljubavlju, za pripadanjem, za nježnošću. I sve s jednostavnim opravdanjem – jer njihovo tijelo nije u skladu s društvenim normama. Nije prihvatljivo jer nije lijepo. Jer, zna se što je lijepo. Iako se pojam ljepote

14

UOSIK

menjao iz jednog razdoblja u drugo, kao i poimanje seksualnosti, seksa, normi i vrednosti vezanih uz intimni život, zna se ipak što je danas lepo.

Ukoliko neki još ne znaju - mediji su tu da ih nauče. Jer ipak svi spadamo baš u taj koš, taj isti medijski okvir lica i guzica s naslovnih stranica?

Najčešći stereotipi o seksualnosti i seksu osoba s invaliditetom Sto se zapravo krije iza zbunjenih pogleda i nelagode koja se javlja kod većine ako se slučajno nađu oči u oči s ovom temom? Najčešće se radi o strahovima, predrasudama i stereotipima koji se baziraju na svođenje celokupne osobe na jedan njezin deo, ponovno svođenje seksualnosti na seks, a seksa na seks iz udžbenika, onaj društveno nametnut kao jedini prihvatljiv. Strahovi, predrasude i stereotipi o seksualnosti i seksu (s) osoba(ma) s invaliditetom mogu se svesti na nekoliko najčešćih stavova i razmišljanja koji su u svojim pojavnim oblicima jednostavni i ogoljeni, baš kao i poimanje seksualnosti osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom ne mogu imati erekciju / ne mogu doživjeti orgazam: invaliditet ima toliko različitih nijansi i oštećenja da je nemoguće generalizirati i uistinu znati individualne mogućnosti i ograničenja. Nije svaki invaliditet isti. Umjesto medicinskih anamneza svake osobe s invaliditetom pojedinačno, postavlja se pitanje: koliko je među zdravim i normalnim osobama onih koji ne mogu postići erekciju ili orgazam?

Statistika kaže sljedeće: muškarci – 52 %, žene – svaka peta.

U tom odnosu nema spontanosti, nema kreativnosti - dokazano je da se usled gubitka jednog osetila pojačavaju druga. Dokazano je i da kreativnost nema nikakve veze sa fizičkim predispozicijama. Znači li nemogućnost kretanja ili akrobacija po krevetu nepostojanje drugih načina uživanja i ispoljavanja seksualnosti i senzualnosti? Koliko je spontanosti i kreativnosti u normalnim i zdravim vezama? Koliko je u uobičajenim, društveno prihvatljivim vezama predvidivosti i istosti?

Ako me privuče netko takav, nešto nije u redu sa mnom…Strah od drugog i drugačijeg postoji od kada postoji čovjek. Ono što se, međutim, nije razvilo u sva ova tisućljeća jest spoznaja da smo i mi uvijek nekome, iz nekog razloga, drugi i drugačiji. U ovakvom razmišljanju ključne su dvije stvari koje treba imati na umu; faktori zbog kojih se dvoje ljudi privuku i požele ostvariti vezu (je li to uvijek i jedini faktor u ostvarivanju veza zato što izgleda kao s naslovne stranice modnog magazina?) i drugo – društvena 15

UOSIK

očekivanja ili, narodski rečeno, A šta će ljudi reći? Ovaj takozvani argument neretko je glavni uzrok neostvarenih snova, želja, ambicija i plaćanja privatnih psihoterapija. A kada je isti uzrok direktnog diskriminiranja i zanemarivanja određene društvene grupe, naglo poprima mnogo opasniju i ozbiljniju no tu i biva kompleksan i značajan problem i prepreka, kako u ostvarivanju vlastitih, tako i u stvaranju okružja za ostvarivanje tuđih osnovnih ljudskih potreba.

Ključni problem: društveno

neprihvaćanje

Društveno neprihvatanje veliki je i ključan faktor u problemu seksualnosti osoba s invaliditetom. Intimni odnos sa invalidom jednostavno nije normalan - zaključit će mnogi i time prekinuti daljnje razmišljanje o tome. I otići zatim kući u svoja četiri zida koja dele sa svojim društveno prihvatljivim partnerima. Ima, među njima, emocionalno hladnih i nedostupnih partnera, onih koji varaju i lažu, onih koji psihički ili fizički zlostavljaju. Postoje i odnosi u kojima ne postoji intimni život, kao i oni puni gorčine i mržnje.

Odnosi s osobom koja ima psihički, duhovni, emocionalni, kreativni ili moralni invaliditet - takvih je pregršt.

Zaključujem stoga da su veze s osobama s invaliditetom itekako prihvatljive, dokle god se invaliditet – ne vidi.

16