XVIII

XVIII.

Mali princ je prešao pustinju i sreo samo jedan cvijet. Cvijet s tri latice, sasvim bijedan cvijet... —Dobar dan —reče mali princ. —Dobar dan —reče cvijet. —Gdje su ljudi? —upita pristojno mali princ. Cvijet jednom bijaše vidio kako prolazi karavana. — Ljudi? Ima ih, mislim, šest ili sedam. Ima nekoliko godina da sam ih primijetio. No nikad ne znaš gdje ćeš ih naći. Vjetar ih nosi. Nedostaje im korijenje i to im jako smeta. —Zbogom —reče mali princ. —Zbogom —reče cvijet.