Bookvar #004

Page 1





www.redbox.rs



Životna priča Vjerana Miladinovića mogla bi nositi naslov: Jedna mladost u Jugoslaviji. Ili nekako tako. On, a pomalo i ona – kako je već kome volja i kako se tko osjeća u odnosi u Vjerana i Merlinku, i kako se Merlinka u kojem trenutku svoga života osjećala – proživjeli su život u zemlji u kojoj je bilo proklamirano i zajamčeno svako ljudsko pravo, ukoliko je grupno konzumirano i formulirano. Prava pojedinaca, onih koji su se, poput Vjerana Miladinovića, fatalno razlikovali, koji su mislili svojom glavom i usuđivali se biti ono što jesu, bila su krštena, obezvrijeđena, ismijana i na kraju ukinuta. Terezin sin priča je o životnome mučeništvu, i kada bismo je sveli na golu fabulu, na faktografiju ljudske egzistencije, priča Vjerana Miladinovića sličila bi kratkim i poučnim hagiografijama, žitjima kršćanskih svetaca, predraskolnih i poslijeraskolnih, čije je cjelokupno zemaljsko postojanje bilo jedna velika patnja, iza koje je stajala duboka vjera, ali i potreba da se bude u skladu s vlastitom prirodom. Između njih i autora ove knjige naročite razlike nema, osim što ne postoji vjera, niti uvjerenje, nema društvene skupine koja bi tog ljudskog stvora smatrala svojim svecem ili koja bi jedan od tristošezdesetpet dana u

godini, ili barem onaj tristošezdesetšesti prestupni dan slavila kao Dan svete Merlinke. Terezin sin se, naravno, može čitati i na neki drugi način: iz sociološke perspektive, kao autorefleksija transrodne osobe u vremenima socijalizma – ili još nešto učenije od toga. A može se čitati i bez ikakve primisli i tendencije, kao što se čitaju dokumenti čovjekove sudbine. Jedino što ovaj tekst traži, bez čega on ne može, jest minimum ljudske i čitateljske empatije. Bez toga, bez empatije, Terezin sin idealan je da ga se ritualno spali na nekome od beogradskih, zagrebačkih, jugoslavenskih trgova. I da tako priča krene ispočetka i da tako ponovimo naš tužni dvadeseti vijek. Merlinkin život, život Vjerana Miladinovića, nije bio freak show. Ali povijest zajednice u kojoj smo živjeli, povijest Jugoslavije, bila je jedan veliki, spektakularni freak show. Da nije tako, ne bi se te zemlje toliki njezini stanovnici danas sramili nje. Današnji nacionalisti u Srbiji i u Hrvatskoj, svi koji prepravljaju svoju prošlost, ljudi su koji danju pokušavaju sakriti da su noću šetali gradom u ženskim haljinama. Merlinka bi ih razumjela i nježno ih pomilovala. Miljenko Jergović

Knjigu možete naručiti preko sajta www.redbox.rs


10 20 32 40 58 70 82 90 110 124


Reč urednika Dragi moji knjigomani i drage moje knjigomanke, Polako smo stigli do četvrtog broja magazina koji se bavi promocijom kulture čitanja. Moram da priznam da smo dobili mnogo mejlova i komentara u kojima nas podržavate i čestitate nam na entuzijazmu. Hvala vam svima. Jedna pohvala se naročito tiče dizajna Bookvara. Većina uvek spomene i to. Zato će u ovom broju da bude mnogo više fotografija, slika, ilustracija nego inače. Dan izlaska ovog broja slaviće se kao Praznik za oči, a tome doprinose i radovi slikara Aleksandra Todorovića iz njegove serije “Ikonostas izama”. Ali nadam se da nećete samo da gledate sličice. Ima tu dosta toga zanimljivog i za čitanje. Posebno bih vam skrenuo pažnju na tekst o Gotfridu Benu

koji je napisao naš saradnik iz Nemačke. Tu je i tekst o studentima germanistike iz Kragujevca koji su, kroz pozorište, dobili priliku da prikažu jezik i kulturu koje izučavaju, a time i sopstvenu kreativnost i talente. U ovom broju predstavljamo mladu spisateljicu nove generacije, Milicu Marković. A tu je, kao i uvek, i džez standard – tekstovi o stripovima Ako ste zainteresovani za saradnju sa nama, javite nam se na naš mejl ili preko naše stranice na Fejsbuku . U slučaju da volite čitate i mislite da imate nešto da napišete o tome, a znate i kako da to uradite, pišite nam. Otvoreni smo za saradnju sa svima bez obzira na njegovu klinastu veru ili hijeroglifsko poreklo. Vaš, Milan Aranđelović

Bookvar -Magazin za promociju čitanja Izdavač: Regionalni info centar Web: www.bookvar.rs

E-mail: bookvarmagazin@gmail.com Facebook: www.fb.mr/bookvar.rs Magazin izlazi svakog drugog meseca


Poznato je da se percepcija o sadržini i kvalitetu neke knjige stvara na više načina. Jedan od najvažnijih su svakako korice knjige. Poznata je činjenica u izdavaštvu da za ženske autore, po pravilu, namenjene korice koje svojim dizajnom sugerišu da je u pitanju lakše štivo. To je zato što se, valjda, „podrazumeva“ da žene pišu o neobaveznim temama. Muškarac i žena mogu da napišu knjigu istog sadržaja, istog kvaliteta, ali će autorkina knjiga uvek da dobije neku kičastu koricu koja će da daje sugestiju da to i nije nešto jako važno i ozbiljno. Uprkos tome što postoje osobe koje knjige dele na „ženske“, „muške“, o volšebnom „ženskom pismu“ ili onome što već muškarci podrazumevaju pod tim pojmom postoje muškarci koji vole da čitaju „ženske“ knjige napisane „ženskim pismom“. Kada je američka spisateljica Maureen Johnson na svom tviter nalogu napisala da bi volela da je dobila po novčić svaki put kada je od nekog muškarca primila poruku u kojoj apeluje na nju da za svoje knjige odabira neke „neženske“ korice iz toga se ubrzo rodila jedna ideja. Maureen je za svojih 77 000 pratilaca na tviteru postavila mali zanimljiv izazov ili zadatak koji je nazvala Coverflip (Naslovnofrenija). Zato što ne želi da se o knjigama ceni po, već suđenim, koricama Maureen Johnson je od svojih pratilaca na tviteru tražila da zamisle kako bi izgledale naslovne strane poznatih knjiga da su ih kojim slučajem napisali autori suprotnog pola. Posle samo jednog dana dobila je hiljadu idejnih rešenja. Ovo su neka od njih.

10


11


12


13


14


15


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Aleksandar Todorović: Ikonostasi izama Radovi iz ove serije proučavaju vezu između istorije, potrošačke kulture zapada, političkih sistema i religija, kao i sam fenomen zla. Radove sam slobodno nazvao Ikonostasima Izama, zbog Komunizma, Kapital-izma i Nac-izma. Formu za njihovo izvođenje sam preuzeo sa ikonostasa koji u klasičnoj umetnosti prikazuju raspeće, u koje sam onda simbolima i prikazom istorijskih ličnosti smestio predstavnike tri politička sistema koje najširi auditorijum može identifikovati, Komunizma, Kapitalizma, i Nacizma, kao tri pola koji opisuju fenomen političkog usmerenja uopšte. Time sam hteo da potcrtam vezu koja se javlja kod samih političkih sistema bilo koje vrste ka autoritetu i hijerarhiji koja stvara svoje heroje, idole i antiheroje, sledbenike i apostole, propagatore ideja, vernike, kao i mučenike koji se žrtvuju za te sisteme, što je direktna paralela sa Isusovim stradanjem, i religijom kao fenomenom uopšte. Sam stil crteža je stripski, ilustrativan i karikaturalan, jer treba da pojača vezu sa marketinško prihvatljivim načinom izražavanja i promocijom ideja, u ovom slučaju te ideje su politički sistemi, koji se, poput svakog proizvoda, moraju reklamirati, plasirati i na kraju konzumirati od strane najširih društvenih masa, te forma

16

plakata, kao i ilustrativnost postaju logičan izbor. Stoga je i forma radova prilagođena plakatu, dok lažno data trodimenzionalnost radova, sa iscrtanim, a ne plastično izvedenim ramovima, rezbarijama i pozlatama, ima za cilj da potcrta masovnu, plakatsku potrošnju samih ideja, i samim tim da ukaže na lažnost obećanja tih političkih dogmi o nekim novim kapitalističkim, komunističkim ili nacističkim utopijama. Likovi koji se javljaju na radovima predstavljaju spoj onih ličnosti koje smo putem istorije koju pišu pobednici, kao i onih koje smo upoznali gledajući TV, stripove i drugu masovnu pop kulturu, svi mi upoznali ili ih manje više i znamo, to su političari-mučenici i političari-sledbenici, i one sive mase, tj. potrošača-naroda. Taj narod je neprofilisan i bezličan (iz perspektive političara-manipulatora), te sam im dao formu lutaka za kreš testove, čime sam ukazao na manipulativnu vezu koja se stvara na relaciji političara-tiranina-despota, i naroda, pri čemu je narod taj koji trpi sve posledice sudara ideja koje oni sprovode u ime svojih gospodara i same surove stvarnosti, koja se protivi sistemu i dogmi bilo koje vrste. Krajnji rezultat tog po narod nesrećnog braka zvanog političarnarod predstavlja zlo, koje se krije u



Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

18

upravljačima sveta u formi bolesnih ambicija ka kontroli orvelovskog tipa (mada forma države-gulaga nije obavezna, sasvim je dobra i forma države materijalnog i tehnološkog obilja i američkog sna, a duhovnog i moralnog dna), koje se kroz narod i sisteme vrednosti konstantno multiplicira i umnožava. Treba istaći da samim tim ovi radovi ne prikazuju afirmativno nijednu ideju ni politički sistem, već prikazuju neminovno zlo koje nastaje iz njih, gušenje individualnosti i svođenje čoveka na bezličnu masu koju treba indoktrinirati, dok svaka afirmativna misao u umovima onih koji gledaju ove radove predstavlja rezultat sopstvene naklonosti ka nekom od ova tri pola, a ta naklonost pak predstavlja rezultat programiranja mase od malih nogu, kroz školu, kulturu i mas medije. Same radove sam podelio na dva dela. U prvom triptihu je reč o ličnostima i događajima koje su svojim delovanjem na svetskom planu postali sami za sebe simboli ideja koje su predstavljali. Da tako kažemo, ova serija se bavi ovom problematikom na svetskom, globalnom i od strane najširih masa najpoznatijem planu. Drugu seriju sačinjavaju četiri rada, i ti radovi obrađuju ove fenomene lokalno na nivou našeg društva (srpskog, balkanskog i postjugoslovenskog) iz perioda novije srpske istorije. Samim tim ti radovi imaju i više intimizma, jer živeći ovde na ovim prostorima kao čovek i

umetnički autor, imao sam mogućnost da mnoge prikazane scene i sam vidim pa i da učestvujem u njima, bilo kao posmatrač, bilo kao učesnik. U ovim pak radovima prisutan je i lik arhetipa političara, obrađivanog u mojim manjim crtežima, koji u mom sistemu predstavlja svojom pojavom i pohlepom sam početak zla, i koji se kao takav krije u svima nama. Rad koji povezuje ovaj manji triptih u jednu objedinjenu celinu zove se Ikonostas Srbizma i on prikazuje neke opšte karakteristike našeg društva, tzv. globalnu sliku propasti sistema, dok sam podređeni mu triptih obrađuje naše društvo secirajući ga na tri pola, SrboKomunistički, Srbo-Nacistički i SrboKapitalistički, preuzimajući u velikoj meri kompoziciju prve serije triptiha kao i elemente sa Ikonostasa Srbizma, ali vodeći računa o lokalnoj priči i njenim specifičnostima i uvodeći neke kompozicijske novine, npr. simbole kruga, kvadrata, i trougla koji formiraju iscrtani ramovi, pri čemu krug predstavlja jednakost komunizma, kvadrat konzervativizam nacizma, a trougao klasnu hijerarhiju kapitalizma. Prva tri ikonosatasa i Ikonostas Srbizma su formata 80x100cm i uramljeni su i zastakljeni, u pitanju su crteži rađeni kombinacijom akvarela, akrilika i tuša na papiru. Manji triptih je po svemu isti gore navedenim radovima osim po formatu, jer su ta tri rada formata 50x70cm.



Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Lujke koje volimo „Čovek mora da ima haos i ludilo u sebi , ako želi da stvori zvezdu koja pleše“, rekao je Friedrich Nietzsche. Mnogi umetnici su bili poznati po tome što su bili talentovani i nadareni zvezdostvoritelji. Koliko su sami umetnici uživali ili patili u svemu tome, razlikuje se od slučaja do slučaja. Neki su tiho patili u sebi i tako i skončali svoj život. A neki su

20

sišli sa uma u sjajan dan i uživali su u svemu tome. Najbolji primeri za ovo su slučajevi Sylvie Plath i Salvatorea Dallya. A ako umetnik postigne uspeh u onome što radi, uđe u modu ili zaradi velike pare, onda se više ne radi o ludilu već o maloj ekscentričnosti, svima simpatičnoj i dopuštenoj. Postoje više vrsta ludila od kojih su umetnici patili (ili uživali) i svi oni su različito živeli sa tim.


Zanimljivosti

Ezra Pound Nakon što su ga italijanski partizani uhapsili i isporučili Sjedinjenim Državama, Ezra Pound je bio optužen za veleizdaju i širenje fašističkih ideja tokom rata. Ubrzo je oslobođen optužbi za izdaju, ali su ga strpali u St. Elizabeth’s Hospital, specijalizovanu za umobolne kriminalce (neka vrsta pravog Arkham Asyluma). Dijagnostikovana mu je šizofrenija i on je tu proveo narednih trinaest godina. Ezra se tu odomaćio, nije klonuo

duhom, nego je prionuo na prevođenje Sofokleovih drama Women of Trachis i Electra kao i The Cantos, družio se sa posetiocima ludare... Iako je u instituciji bio relativno srećan, njegovi prijatelji su ipak pokušavali da ga izvuku iz nje. Kada je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hemingway je u jednom intevjuu izjavio da je ovo odlična godina da se pesnik oslobodi. Savezni sud je, 1958. godine doneo odluku da Ezra Pound više ne mora da bude držan pod ključem i on je oslobođen. 21


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Friedrich Nietzsche Kada je Nietzsche pošizeo jedne davne 1889. godine prijatelji su ga odveli u bolnicu u Jeni. U njoj je proveo godinu dana gde su lekari, ali i najmanje jedan napadni istoričar umetnosi, pokušavali da ga izleče. Ili da, makar, prvo dijagnostikuju nje-

22

govu boljku. Smatrali su da ima sifilis, mada su kasnije studije tvrdile da je bolovao od bipolarnog poremećaja, nekih vrsta demencije, ili CADASIL syndrome. Mada, naravno, iznenadno neobjašnjivo ludilo jednog genijalnog mozga je svakako najromantičnije objašnjenje.


Zanimljivosti

Sylvia Plath

trošokovima. Posle samo nekoliko meseci „lečenja“ Sylvia je pokušala O mentalnom stanju Sylvia Plath je samoubistvo. Smeštena je u ludnicu dosta raspravljano i postoji brojna u Belmontu u kojoj je provela nareddokumentacija, čak i van njene polu- nih šest meseci. Pun pansion joj je biografske knjige The Bell Jar. Zbog bio obezbeđen – lečenje elektrošokliničke depresije koja joj je bila utvr- kovima i insulinom. Na kraju će je deđena prepisana joj je terapija elek- presija koštati života.

23


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Anne Sexton Još jedna tragična pesnikinja koja je ulazila i izlazila iz mentalnih ustanova celog života. Lečili su je od bipolarnog poremećaja i suicidalnih misli. Interesantno je da je ona i poeziju počela da piše kao vid terapije koji joj je predložio doktor Martin Orne. Zato je i njena poezija prožeta temama ludila i bola. Isto kao i Sylvia i ona je sebi na kraju oduzela život.

24


Zanimljivosti

Zelda Sayre Fitzgerald Kao Sextonova i Zelda je svoj kratki život provela po raznim mentalnim institucijama. Kako je menjala bolnice tako se menjala i dijagnoza – bipolarni poremećaj, šizofrenija i slično. Bila je zarobljena u krugu koji se stalno ponavljao, njeno stanje nije nikada bilo stabilno, i na kraju je umrla 1948. godine u sanatorijumu u Ashevilleu gde je primala šok terapije insulinom.

25


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Paulo Coelho

ženju i nesrećan u školi. Nisam bio lud, već samo sedamnaestogodišBio je tinejdžer kada su ga roditelji njak koji je želeo da postane pisac. prvi put poslali u ludnicu. Kada je po- Zato što niko nije shvatao ovo mene begao iz nje, oni su ga vratili. Bežao su zatvorili i kljukali me sedativima za je još dva puta, sve dok ga u dvade- smirenje. A češće su mi davali eleksetoj godini nisu (od)pustili na miru. trošokove. Obećao sam sebi da ću O razlozima zbog kojih je bio institu- jednog dana da pišem o ovom svom cionalizovan on je napisao sledeće: iskustvu, da bi drugi mladi ljudi shva„Razlozi navedeni u mom zdravstve- tili da mi moramo da počnemo da se nom kartonu su stvarno banalni. Na- borimo za svoje snove veoma rano u pisali su da sam bio asocijalan, životu.“ neprijateljski nastrojen prema okru-

26


Zanimljivosti

Robert Lowell Kao i većina pesnika sa ove liste Lowell je veći deo života patio od bipolarnog poremećaja, zbog čega je nekoliko puta bio smeštan u ludnice. Posle majčine smrti imao je čast da bude gost ozloglašenog McLeana. Neka od svojih iskustava je iskazao kroz svoje pesme. Na kraju je, da bi kontrolisao svoju bolest, počeo da uzima litijum, inače uobičajeno sred-

stvo koje su davali depresivcima pre prozaka. Prema rečima njegovog urednika, ovo mu je pomoglo da se oslobodi patnje zbog ideje da je moralno i emocionalno odgovoran za stanje u kome se nalazi. Ipak, to nije zaustavilo sve neugodnosti. Uvek se osećao žalostan zbog činjenice da će njegova porodica i prijatelji morati da se nose sa njim i njegovim stanjem do kraja života.

27


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Richard Brautigan

trijski pregled. Tamo je dobio uput za bolnicu u Salemu u kojoj je proveo Posle jedne teške noći 1955. godine gotovo tri meseca. U toj bolnici su ga Richard Brautigan je doneo odluku pržili elektrošokovima i davali mu da je lud. On je ušetao u policijsku medikamente. Tada je shvatio da je stanicu i tražio da ga uhapse. Pošto one noći doneo pomalo ishitrenu su policajci odbili da ga uhapse bez odluku i da u stvari i nije lud. O tome razloga on je bio prinuđen da kame- je kasnije govorio svojoj ćerki kako je nom razbije prozorsko staklo na po- posle toga odlučio da izađe odatle licijskoj stanici. Sedmog dana što pre i da je zbog toga posao uzoizdržavanja svoje desetodnevne zat- ran pacijent. vorske kazne poslali su ga na psihija-

28


Zanimljivosti

David Foster Wallace On je još jedna izuzetno depresivna književna pojava koja je pohodila dvore McLanea. On je tamo proveo nekoliko nedelja i taj boravak mu je, po rečima njegovog biografa, promenio život. Bio je smešten u odeljenje za alkoholičare i depresivce. Doktori su mu rekli da ako se ne skine sa opijata da neće da doživi tridesetu. Kada je shvatio da je depresivac i da mu alkohol u stvari i izaziva depresiju bio je srećan kao petogodišnji dečak.

29




Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Najgore od Farme Farma je rijaliti šou koji je lansirala švedska producentska kuća Strix. Danas se ova emisija realizuje u preko četrdeset zemalja širom sveta i jedna od najpopularnijih emisija ovog tipa. Ideja je da dvanaest ljudi, neko vreme, živi zajedno na farmi dok ih snimaju kamere i sve to prikazuju na televiziji. A gledaoci glasovima odlučuju ko će da ispadne, a ko će da ostane i pobedi u ovom takmičenju. Postoje dve vrste Farmi. One se običnim, nepoznatim ljudima, i one sa poznatim, zvezdama. Kod nas je uobičajena ova druga varijanta. Čak i da niste ljubitelj ovakve vrste zabave, i u slučaju da nemate televi-

32

zor, tokom prikazivanja Farme nema šanse da na neki način ne naletite na životinje sa Farme. Na svim sajtovima domaćih medija nalaze se izveštaji sa Bliskog istoka i bliskije nam Farme. Pročitaćete makar naslov. Ili dok sasvim nevino na trafici kupujete cigarete ili kondome sa naslovnih strana gotovo svih novina i časopisa u izlogu vrebaće vas ljupka lica farmera i farmerki. Ako želite da izbegnete kontaminaciju Farmom moraćete da pobegnete na neko pusto ostrvo. A na spisku knjiga koje planirate da ponesete na ostrvo svakako izbegavajte sledeće naslove jer vas i između korica ovih knjiga čekaju užasi farme.


Zanimljivosti

Charlotte's Web, E.B. White Ovo je roman za decu, ali mogu da ga čitaju i odrasli. A deca i ne moraju. Ovo je priča o životinjama koje žive na farmi, o njihovim međusobnim odnosima i požrtvovanju. One jednostavno svojim humanim delima čine svet boljim mestom. Radnja se dešava na Zuckermanovoj farmi gde prase Wilbur i pauk Charlotte postaju najbolji prijatelji. Međutim Wilburov život je na panju, bukvalno. I tu nastupa hrabra Charlotte koja smišlja plan kako da spase svog prijatelja od mesarskog noža. Šta je jezivo na ovoj Farmi? To što su životinje veći ljudi od ljudi.

33


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

As I Lay Dying, William Faulkner Frojd bi uživao da provede odmor na ovoj farmi. Siromašna, disfunkcionalna seoska porodica ne može da nađe način da se otarasi leša svoje nedavno preminule majke porodice Addie Bunchen. A leš polako truli. Šta je odvratno na ovoj farmi? Sve. Oni prave mrtvački sanduk pod Addienim prozorom dok je ona još živa. Njen leš su stavlili u kovčeg naopako, tako da ona, na putu do groblja, stalno ispada iz posmrtne kočije i onda stalno moraju da je vraćaju. A počinje i da kandiše.

A Thousand Acres, Jane Smiley Ova knjiga, za koju je autorka dobila Pulicerovu nagradu i po kojoj je snimljen istoimeni film, prikazuje oca, gospodara farme i svoje tri ćerke. Jasne su aluzije na Šekspirovog Kralja Lira. Šta je jezivo na ovoj farmi? Bolje reći, zlo. Kada se najmlađa ćerka suprotstavi svom ocu, on je razbaštini, ali to pokreće i niz događaja koji će na svetlo dana da iznesu svedočanstvo o višegodišnjem seksualnom zlostavljanju koje su ove devojke trpele.

34


Zanimljivosti

Animal Farm, George Orwell Kada životinje na farmi više ne mogu da trpe teror i diktaturu farmera Jonasa, one podižu bunu, ma šata bunu, pravu revoluciju. Ideja koja ih pokreće jeste da su sve životinje jednake. Štaje strašno na ovoj farmi? Kada životinje jednom preuzmu stvari u svoje papke i kopita, ispostavlja se da mnoge od njih nisu zainteresovane za jednakost mnogo više od starog farmera. Ovo je uznemirujuća lekcija o revolucijama, o vladama, kao i o onome što tinja u nama – surova zver.

Mating, Norman Rush Ovaj odličan roman o odnosu između rasa, polova i moći, prikazuje samozaljubljenog i briljijantnog naučnika Nelson DeNoona koji želi da stvori savršenu ljudsku zajednicu. On upseva da napravi svoju utopiju negde u divljinama Afrike u vidu samodovljne farme koja bi trebalo da donese blagostanje i sreću svim njenim stanovnicima. Šta je strašno na ovoj farmi? To što je tvorac ove utopije jedini muškarac kome je pristup u nju dozvoljen.

35


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

We Were the Mulvaneys, Joyce Carol Oates Život je lep za Mulvaneyove. Oni su poštovana, uspešna šestočlana porodica koja živi na svojoj farmi. Ili je barem bio lep. Međutim, kada se mezimica porodice, petnaestogodišnja Marianne, posle maturskog bala, zaputi na jednu žurku, sve se menja. Tamo je opije i siluje pripadnik više klase, uspešan poslovni čovek, i prijatelj njenog oca. Marianne ne želi da podnese tužbu protiv njega i tada porodica počinje da se raspada. Šta je strašno na ovoj farmi? Mulvanovi su lepi, uspešni, bogati, vole jedno drugo i međusobno se podržavaju. Ništa nije strašnije kada takva idila počne da se raspada na komade.

The Complete Stories, Flannery O’Connor Budući da ima titulu prve dame južnjačke gotike, Flannery se trudi da tu svoju titulu i opravda pišući jezive, strašne, groteskne i makabrične priče. Iz ove njene zbirke posebno se izdvaja priča „Dobri seoski ljudi“. Dvoje farmera živi u pastoralnom miru sa svojom ćerkom Joy, tridesetdvogodišnjom devojkom koja je u detinjstvu ostala bez noge i sada nosi protezu. Ona je pri tom i ateista. Kada u njihovu kuću svrati putujući prodavac Biblija, on zamoli Joy da sa njim ode na izlet. Na izletu, on iz jedne Biblije, koja je šuplja, vadi alkohol, porno slike i kondome. Traži od Joy da skine svoju protezu i naočari, a zatim želi da je napije i da je iskoristi. Pošto ga ona odbija on krade njenu protezu, govoreći joj da on skuplja proteze osoba sa invaliditetom i nihilističkih ateista i nestaje bez traga.

36


Zanimljivosti

Fiela’s Child, Dalene Matthee U ovoj knjizi čija se radnja dešava u devetnaestom veku, crna žena Fiela koja živi na farmi nojeva, usvaja i odgaja napuštenog belog dečaka. Devet godina kasnije dečka odvodi bela porodica koja tvrdi da je on njihov sin. Šta je morbidno na ovoj farmi? Dečko se zaljubljuje u devojku koja možda jeste, a možsa i nije njegova rođena sestra. Dodatni horor - nojevi...

The Good Earth, Pearl Buck Ova knjiga, koja je Pearl Bucku donela Nobelovu nagradu, prikazuje težak i mučan seoski život bračnog para Wang Lunga i O- Lan u Kini pre Drugog svetskog rata. Šta je strašno na ovoj farmi? Tokom teškog, mučnog i napornog farmerskog posla O – Lan se sama i bez ičije pomoći porađa, a zatim odmah vraća da radi na polju. Udarnički, ali ne pokušavajte ovo kod vaše kuće. Dodatni horor – ova knjiga se našla na spisku knjiga koje preporučuje Opra.

37




Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Gotfrid Ben, gr

Piše: Marko Stojkić

40


Poezija

rađanin pesnik „Živite od senki, stvarajte umetnost.“ G.B Dva su vodeća stereotipa o pesnicima. Stereotip „A“ je u idealnom slučaju zanesenjak ili očajnik, opijen životom, njegovim ponorima i liticama, boem, bard, opijen alkoholom, ponekad i drogama, neposredan, u njegovim stihovima ključa iskustvo, on prkosi tabuima, živi i piše slobodno, često za tu slobodu plaća i cenu u vidu, recimo, prerane smrti. Stereotip „B“ je – pogađate – učenjak, poeta doctus, knjiški moljac, onaj mršavac iz prve klupe sa teglama od naočara kojeg su za vreme odmora dečaci tukli iz zabave (debela Milica ga branila), sa stalnom poštedom na fizičkom, onaj koji još od školskih književnih sekcija revnosno gutajući knjige korak po korak grabi ka Akademiji. Pesnik „A“ ima Biografiju, koloplet mitova i legendi oko svog imena, auru, harizmu. Pesnik „B“ ima Bibliografiju, titule, katedru, spisak nagrada. Prvi je Dionis, drugi Apolon.

Pesnik ne postoji bez publike. A publika, uprkos naporima postmodernista, ipak ne ume pesnika da svede samo na tekst. Ma koliko se trudili da pesniku ukinemo nameru, da izađemo iz osnovne škole i prestanemo da se pitamo „šta je pesnik hteo da kaže“, a da svu pažnju posvetimo pitanju „šta pesma hoće da kaže“ ili „gde sam ja-čitalac u ovoj pesmi“, ma koliko se trudili da se otarasimo diktature autorstva, da prisvojimo tekst, uvek iza svega ostane jedan nedeljivi ostatak. Ostaju pitanja. Ko je ovo napisao? Ko je taj čovek? Ko je pesnik? Gde živi, čime se bavi, od čega živi, ko je „građanin pesnik“? Čitalački apetit je nezasit, često bezobziran, skoro pa kanibalan, on neće samo udobne cipele, hoće i marku tih cipela, celog autora, genija! Publika stvara genija. Tip „A“ – Bodler, Rembo, Đura Jakšić, Silvija Plat, Mika Antić, Brana Petrović, neću zaboraviti Bu41


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

kovskog, onda Alen Ginsberg (na kojim li je drogama?), Ana Ahmatova, čak i Vislava Šimborska. Tip „B“ – duga pauza – Eliot, Miodrag Pavlović, Malarme, Valeri, Ivan Lalić, Seferis (uglavnom muškarci, smeju li žene da budu učene?), Sen Džon Pers, Aneta fon Droste Hilshof (evo, da spomenem jednu). Pesnik „A“ – miljenik „šire“ publike, plebsa. Pesnik „B“ – miljenik intelektualnih snobova. Starozavetni dualizam – rok vs. pop, narodna vs. zabavna muzika, Zvezda i Partizan. Ima li prelaznih tipova, prema Darvinu, prelaznih „biografskih tipova“ (biografija me ovde zanima), ima li izuzetaka? Ima, ali zar je to važno, to me ometa u čitanju, ja hoću ili-ili, hoću „A“ ili „B“, da bih uopšte bio u stanju da čitam, da u čitanju uživam. Ja sam čitalac, gazda, ja stvaram i proglašavam pesnika, elem, izuzeci me ne zanimaju. Tako nekako. Postoji, u stvari, ipak jedan važan prelazni oblik, malograđanski fetiš, a to je „A plus B“, Klark i Supermen, Erik i njegova Banana, kancelarijski činovnik koji je u slobodno vreme serijski ubica, sve one ličnosti-heroji u koje se da isprojektovati sav čemer svakodnevnice, a te i takve ličnosti žive, svima nam omiljeni, dvostruki život. Ovako je Gotfrid Ben, a o njemu nameravam da pišem, naslovio pred kraj života svoju autobiografiju. Opet šablon, reći ćete, i dajem vam za pravo. Ali ja volim šablon, ja sam svemoćni čitalac, voajer, hoću krv i meso, hoću trač. 42


Poezija

Detinjstvo, rani jadi, Edip, Frojd bi se obradovao Maradona je rođen u siromašnoj četvrti toj i toj, u predgrađu Buenos Airesa – tako nekako počinje jedan dokumentarac koji sam voleo kao dečak. Tako počinje i Benova biografija. Rođen je 1886. u jednom seocetu od dvesta ljudi (zove se Mansfeld), na krajnjem severoistoku Nemačke. Otac protestantski sveštenik, starozavetno strog i pravedan, majka... Majka osmoro dece, od kojih je Gotfrid rođen po redu drugi. Društveni status u detinjstvu? Ugled i veze koje je otac imao kao sveštenik, sa jedne strane, dovode mladog Gotfrida u kontakt sa bogatom decom. Se druge strane, teška nemaština i odricanje (očev sveštenički prihod nije bio dovoljan za preživljavanje, pa se porodica bavila i zemljoradnjom) dovode ga u neposredno okruženje siromašnih. Družio se, hvala ocu, i sa aristokratskom i sa decom zemljoradnika. Dobar štof za kasniju rascepljenost. Ako se setimo Fridriha Ničea i, recimo, Ingmara Bergmana, čiji su očevi takođe bili sveštenici, mogli bismo od Benove edipalne pobune protiv oca i protiv Boga, protiv „boga-oca“, mogli bismo od toga da napravimo pravilo. No, neću tu izlizanu priču o ateizmu, neću ni psihoanalizu, hoću fakte. Skrolujem timeline malo napred, do 1912. 43


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

godine. Ben ima 26 godina i licencirani je lekar, živi i radi u Berlinu. Benova majka, objekt i izvor bezuslovne ljubavi, umire na teškim mukama od raka dojke. Otac – religiozni fanatik (Benov opis) – ne dozvoljava sinu lekaru da majci ublaži bolove morfijumom, jer „Bog je hteo bol“. Majka umire. Ben sa ocem prekida kontakt. Majka je umetnost. Otac je istorija. Majka je beskraj, sloboda, ekstaza. Otac je struktura, realnost, sistem. Edip je Sfingu ubio jednom jedinom rečju – čovek. Možda je zbog toga Ben za oružje izabrao upravo reč, a za životnu okupaciju upravo čoveka. Čovek je bolestan, treba ga lečiti, treba izlečiti čovečanstvo. Mladi Ben želi da studira medicinu, logično. Otac mu to, naravno, ne dozvoljava (stara igra), uz objektivna obrazloženja – medicina predugo traje, nema se para, i tome slično. Ben, posle gimnazije, u jesen 1903. upisuje prvo studije evangelističke teologije i filozofije u Marburgu, da bi se godinu dana kasnije prebacio na filološke studije univerziteta Fridrih Vilhelm u Berlinu. Promena nije pomogla – nemotivisan je, nezainteresovan. U leto 1905. godine devetnaestogodišnji Ben konačno biva precrtan sa liste studenata „zbog lenjosti“. Otac mora da popusti. Ben upisuje medicinu, ali – zbog ekonomskih prilika – na Vojnomedicinskoj akademiji u Berlinu. Studije su besplatne, uz uslov da kasnije 44

svaku godinu studiranja vrati po godinom lekarskog rada u vojsci. Studija medicine Ben se rado sećao. Disciplina je postojala, ali u podnošljivoj meri i – mada se sve dešavalo u krugu vojske – bogovi nisu bili generali nego naučnici, ljudi kao Firhof, Helmholc, Lajden, Bering. 1912. godine Ben postaje lekar. Iste godine umire mu majka. Prekida kontakt sa ocem. Postaje finansijski samostalan. Kako kaže u jednoj pesmi iz tog perioda („pesma“? pa on piše?) – izgubljene majke, cela zemlja - / grobnica puna očeva: - sinovi su sada veliki/ i podižu crvena božanska čela/ goli u pijanstvu razularene krvi. To je trenutak kada Ben stupa i na književnu scenu.

Ako želimo da Benove pesničke ok ljene grupe motiva, mogli bismo to da ura mozak, lobanja, lično, duh, stvar, Ja, kame teći, rana, pijanstvo, daleka sreća, daleka v Ben stupa na književnu scenu 1912 slična onoj koja se dešavala u nemačkom Umetnici više ne ulepšavaju i ne podražava građanskog društva. Umetnici se okupljaj Piše se šokantno, neumereno, često i blasf u Nemačkoj daju umetnosti poseban kolo jarke, sve pršti, praska, krvari. Dominantne teme su kraj sveta, rat su ovo kasnije obeležavali kao proročki ele umetnici pevali opelo jednom mlitavom i l devetnaestovekovnog esencijalističkog po Hodis, Alfred Lihtenštajn, Georg Trakl, Bert nisu preživeli Prvi svetski rat.


Rubrika Poezija

Ples sa leševima, eros i tanatos, godine zaleta Nisam vičan pisanju biografija, ali za sve postoji prvi put. Čini mi se ipak da je objektivno teško pohvatati gde je sve bio i šta je radio Gotfrid Ben počev od 1912. godine pa do kraja Prvog svetskog rata. No, prihvatam izazov. Po završetku Vojnomedicinske akademije Ben prvo kratko vreme radi kao vojni lekar pri bataljonu Berlin-Štandau. Zatim iz zdravstvenih razloga (šetajući bubreg, imaju ga mnogi) biva otpušten iz vojne službe i zapošljava se na odeljenju patologije klinike Vestend u Berlin-Šarlotenburgu. Ključna go-

dina. Pedantni biografi beleže da je Ben za godinu dana (1912-1913.) uradio ukupno 197 obdukcija. Neki idu čak i dotle da tvrde kako je pisanje obdukcionih nalaza i popunjavanje protokola presudno uticalo na formiranje i zaoštravanje Benovog preciznog, deskriptivnog stila. Ja ne bih išao toliko daleko. Elem, fakat je da je Ben u tih godinu dana bio do grla u formalinu i da je posmatrao, opisivao i secirao mnoga beživotna tela. Smrt i sav njen besmisao. Pitanje je kako bi izgledao Benov proboj na književnu scenu da nije bilo svih tih leševa. Kažu da je

Ben i ekspresionizam

kupacije, po key-word principu, onako strukturalistički grupišemo u dve suprotstavdimo ovako: 1) formativni, trezveni, racionalni element sa rečima kao što su glava, en; 2) anarhični, ekstatični, vitalistički element u rečima plavet, krv, more, strujati, večnost, dubina, jeza. 2. kao predstavnik ekspresionističke avangarde. Književna revolucija bila je donekle slikarstvu, istovremena i relativno nezavisna od slikarskih grupa Plavi jahač i Most. aju već stvaraju stvarnost. Umetnik je dekadentan, sit šupljeg moralisanja i licemerja u u kabareima, izvode performanse, žive i pišu oslobođeni malograđanskih stega. femično. Postoji neprestani veliki uticaj francuske moderne, ali društvene okolnosti orit. Nasuprot klimatskom sivilu i nasuprot sivilu građanske svakodnevnice, boje su

t, smrt, slobodna ljubav, mašine, vozovi, kretanje, grad, alijenacija pojedinca. Mnogi ement, kao anticipaciju Prvog svetskog rata. Primerenije je reći da su tadašnji mladi licemernom građanskom društvu, da je apokalipsa o kojoj su pevali bila apokalipsa ogleda na svet. Pored Bena, predstavnici ekspresionističke poezije bili su Jakob van tolt Breht, Elza Lasker Šiler, Franc Verfel, Georg Hajm, Ernst Štadler... Mnogi od njih

45


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

najveći deo pesama iz zbirke Mrtvačnica i druge pesme (1912) napisao za jednu noć. Potreba da umetnički osmisli svu tu smrt, da joj se naruga, da je nadvlada? Ironično, lagano, a opet sa tom njemu svojstvenom ekstatičnom notom (recimo razneženost pred gnezdom malih pacova koje iznenada otkriva u nečijoj utrobi, u pesmi Lepa mladost). Nije teško pretpostaviti kakav je skandal izazvalo pojavljivanje Benove prve knjige u puritanskom književnom okruženju. Nije samim tim teško ni predstaviti oduševljenje na koje je Mrtvačnica naišla u krugovima – da se izrazim socijalistički – književne omladine. Da damo sad malo traču na volju? Jer o biografiji je ovde reč, o iskustvenim podsticajima. Bilo je i vrsnih patologa, sa mnogo boljim skorom obdukcija, mnogo njih, pa niko o tome nije pisao pesme. Da li su samo leševi uticali na Benov pesnički razvoj? Ne govorim ovde o lektiri, o književnim podsticajima, o biografiji pričam. Mlad čovek, pa gde je seksualni, gde je emotivni život? Buran. Iste godine dok radi na patologiji Ben se zabavlja sa poznatom pesnikinjom jevrejskog porekla Elzom Lasker Šiler, ravno 17 godina starijom od sebe. Ponovo Edip? Potreba za majčinskom figurom kratko posle majčine smrti? Ili – da budem surov – pomalo sračunatosti, koristoljublja u celoj toj avanturi, malo muške prostitucije? Način da se uđe u književne krugove? Žena kao trofej? Od svega pomalo, pretpostavljam, kako to obično biva. Elem, ljubav je obostrana, Elza posvećuje Benu mnoge svoje pesme, Ben Elzi posvećuje svoju drugu knjigu pesama, onu sa edipalnim naslovom Sinovi (1913). Idemo dalje. Krajem 1913. Ben dobija vodeće mesto na patologiji ginekološke bol46


Poezija

nice Šarlotenburg, gde se nije dugo zadržao. Zatim neposredno pred izbijanje rata kao brodski lekar isplovljava za SAD. Iste, 1914. godine ženi se Editom Brosin, iz ovog braka 1915. godine rađa se Benovo jedino dete, ćerka Neli. Prvi svetski rat baca ga u novu odiseju. 1914. angažovan je kao vojni lekar na Zapadnom frontu, kao sanitetski oficir učestvuje u osvajanju Antverpena, dobija pritom čak i orden – Gvozdeni krst druge klase. Spominjem ovo zato što, nažalost, nije bio imun na ordenje. Ali do toga ću doći kasnije. Konačna ratna odrednica – sudbina se opet poigrala – bila je jedna bolnica za prostitutke u osvojenoj Belgiji. Sa jedne strane, Ben je kao vojni lekar bio dužan da prisustvuje egzekucijama, svedoci su govorili o hladnoj profesionalnosti sa kojom je obavljao dužnost konstatovanja smrti, recimo čak i pri pogubljenu čuvene britanske medicinske sestre Edite Kavel. Po pitanju istorijskih previranja Ben je bio težak fatalista, sa jakim osećanjem dužnosti. Sa druge strane, život mu je uporno stavljao pred nos živopisne likove margine i podzemlja. Prostitutke, omiljena tema francuske umetničke boemije, setimo se samo Tuluza Lotreka, omiljena tema i ekspresionističkih slikara, spomenimo Kirhnera i Šilea. A kod Bena – recimo – Sav taj šljam u uskim cipelicama,/ Ruskinje, Jevrejke, mrtvi narodi, daleke obale,/ sve se to smuca kroz prolećnu noć ili Vrata skliznuše: jedna žena./ Spržena pustinja, hananski smeđa./ Čedna, puna udubljenja./ Sa njom stiže miris. Jedva da je miris,/ to je samo slatka oblost vezduha/ nad mojim mozgom. Telo! Seks, čula, sloboda, sva ta niskost, razularenost, grešnost koju je u istorijskoj klanici nemoguće osuditi, o kojoj je jedino i vredelo pevati. Da li su prostitutke u

47


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

vreme rata najpošteniji humanisti? Droga? Kokain? Bilo je i toga. Mnogo mnogo kasnije, u jednom pismu Ernstu Jingeru, Ben će elegantno zapisati: „Ako bih u ovoj prilici smeo da spomenem, kažem Vam da droge lično niti uzimam niti sam ih uzimao, ako izuzmem jednu kratku epizodu sa kokainom u Prvom svetskom ratu“ (1951). To samoraspadanje, slatko, duboko čeznuto,/ koje mi daješ (pesma Kokain, 1917) ili O, noći! Već sam uzeo kokain/ i krv je u pogonu, raspodeljuje se./ Kosa sedi, godine lete,/ moram... (pesma O, noći, 1917). Burne godine. Pesnici su

pevali o depersonalizaciji, o samoponištavanju, o otuđenju. Obezličenost se prelivala u raznim sferama. Droge su bile bekstvo, jedno od slatkih obećanja. Bilo je pesnika koji su im u to vreme potpuno podlegli, setimo se Georga Trakla. Ko zna gde bi Bena odvela ova briselska epizoda da godinu dana pre kraja rata iz nepoznatih razloga nije demobilisan. 1917. vraća se u Berlin, nekoliko nedelja radi kao lekar-asistent na dermatologiji klinike Šarite, a onda u jesen iste godine otvara privatnu praksu kao specijalista za kožne i polne bolesti.

Benove pesme

Ben je veliki zanatlija, stilista, zastupnik forme. Čak i kada deluju najspontanije, nje pažljivog rada. Pisanje je za njega laboratorija, on pesme ne piše, on ih pravi. Njegov montaža, vešta krojačka dela sastavljena iz krpica među kojima se ne vidi šav. Ben n „je“, metafora zauzima mesto poređenja. Ne voli glagole jer oni ne daju drugim reč reči su imenice, one su stožeri i odrednice kroz koje pesma plovi. Njegova omiljena more, nebo, dubina, beskraj, neiskazivost. Ton njegovih pesama je istovremeno i nau tičan. Čista pesma je ona koja sama iz sebe zrači, kristal jezika, brilijant, isijavanje. gdohu, majstor je kovanica i neologizama, prava muka za prevodioce. Pesme, kako pesme su upravo ono što ostane kada se osećanja odstrane. Njegove pesme su ne događaj u jeziku, iznenađenje, čudo, one ne pripovedaju, one su antiteza naraciji, o čati, sušta su nenarativnost, lirika. U poimanju forme i pesme, Ben je nepopravljiv nista. Pesma mora ili da bude savršena ili da je ne bude, jer poezija ne trpi osred Nema, kako kaže, uzaludnijeg posla od pisanja poezije jer nema savremenog pes uspeo da napiše više od 6-7 savršenih pesama. Pesnik je, dakle, u pokušajima da se na neuspehe. 50 godina rada i teške askeze, a sve zbog tih 6-7 savršenih pesama. Ta ziju. Sa izlaskom iz ekspresionističke faze, Benov stil se u osnovi nije mnogo menja su godine odmicale, više u njegovim pesmama bilo one sudbonosne note, ekstatič pala mesto rezignaciji, kontrastiranje je ustupilo mesto nijansiranju, ali sam pristup

48


Poezija

Građanski život, put ka Akademiji, flert sa nacistima

Godina je 1918. rat je završen. Bilo je, kažu, među ekspresionistima i takvih koji su se ratu radovali, sa nadom da će u njemu biti sahranjeno trulo građansko društvo. Ove nade su surovo raspršene u klanicama bojnih polja širom Evrope. Ben ima 32 godine i počinje da vodi naporan građanski život. U ulici Merigdam u Berlinu imao je lekarsku ordinaciju, a odmah pored nje i mali stan u kojem je provodio mnogo vremena. Supruga i ćerka za to vreme žive na drugoj adresi, u ulici Pasau, i Ben ih ne posećuje često. Nezavisnost mu je egove pesme su plod bila potrebna za ve pesme su mozaici, književni rad, ali e voli reč „kao“, nego nije manjkalo ni čima da dišu. Kraljice ljubavnih afera. a boja je plava, ona je 1921. zabavlja se učno-egzaktan i ekstasa 12 godina mla. Voli redukciju, sineđom bibliotekaro kaže, nisu osećanja, kom Getrudom epredvidljive, one su Cences, a kasnije one se ne daju prepriga dovode u vezu i idealista, perfekciosa fotografkinjom dnjost. Ben je asketa. snika koji je za života Fridom Ris, kojoj e izrazi stalno osuđen je posvetio jednu ako je Ben video poepesmu. Benova ao. Nije doduše, kako supruga Edit nost je sve više ustuumire 1922. gop pisanju ostao je isti. dine, a brigu o

ćerci Neli preuzima danska operska pevačica Elen Overgard. Dvadesete godine, period Vajmarske republike, bile su ekonomski veoma teške. Kao poražena strana u ratu, Namačka je morala da plaća velike ratne odštete, vladala je stalna recesija, inflacija le ličila onu na našu devedesetih, novčanice su se štampale i štampale i štampale. Ni Benova lekarska ordinacija nije bila bogznakako profitabilna i on je, na ličnom planu, bio u osnovi nesrećan. Naporan lekarski rad ne donosi mu ekonomsku stabilnost, a čak ga ni književni uspesi (kontinuirano objavljivanje pesama i eseja, sve brojniji kritički osvrti na njegovo delo, učešće tu i tamo u novinskim polemikama) ne ispunjavaju. Ili, kako je tih godina zapisao: Ovo nije život, ovo svakodnevno mackanje i ušpricavanje i šarlatanstvo, a uveče takav umor da ti dođe da urlaš... 49


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Da, neopisivo sam umoran i beživotan i opet naizgled, a o tome tek nema šta da se kaže, sva ta besmislenost postojanja u čistoj kulturi i bezizglednost privatne egzistencije u svoj njenoj rasejanosti. Evo nas kod te čuvene modernističke rascepljenosti, zjapa između građanske i umetničke egzistencije, od kojih je svaka podjednako uzaludna, zjapa između kulture i istorije koji je obeležio Benov duhovni svet. Uopšte – dualizam, dvostrukost, životna dijalektika – sve ono što su mnogo kasnije postmodernisti sa velikim apetitom dekonstruisali. No, reći ću ovde da se radilo o istorijskom periodu u kojem nije bilo moguće živeti drugačije. Vraćam se sada kratko na one stereotipe o pesnicima. Stereotipu A pripisao sam buran život i poeziju koja nastaje kao destilat iskustva. Stereotipu B pripisao sam učenost i poeziju koja nastaje kao reciklaža pročitanog. Ben je imao buran život, ali dovoljno je pročitati makar jedan njegov esej pa videti o kakvom se intelektualcu radilo, o kakvoj načitanosti, o kakvom renesansnom duhu. Kako su godine prolazile, zjap između umetnosti i istorije, između kulture i politike, postajao je kod Bena sve veći. Zastupnik neograničene slobode u umetničkom stvaranju, Ben je u političkom i društvenom pogledu postajao sve veći konzervativac. Građanski život do nekog trenutka uspe50

šno je odvajao od umetničkog. Njegovi medicinski saradnici nisu imali pojma o tome da se bavio književnošću. Ben je ipak bio samo čovek. Nailaze godine koje će ga obeležiti. Godine 1928. postaje član nemačkog PEN-a, a 1932. primljen je u Prusku akademiju umetnosti (ekvivalent svima nam omiljenoj SANU), gde ubrzo postaje predsednik sekcije za književnost. Vrtoglavi ulazak u politički kulturni fokus. Ko bi rekao da je ovaj čovek toliko poštovao institucije? Ako je umetnost za njega bila svetinja, otkud u njemu potreba da veruje da svetinja mora da ima svoj hram, Akademiju? Nacisti 1933. godine dolaze na vlast, sastavljaju se


Poezija

liste nepoželjnih pisaca, većina njih odlazi u emigraciju, naročito oni jevrejskog porekla. Ben ostaje u Akademiji. I ne samo što ostaje! Na privatno pismo Hajnriha Mana, koji iz emigracije pokušava da ga dozove pameti, Ben odgovara javnim obraćanjem „književnim emigrantima“ u jednom govoru na radiju. Poručuje im, između ostalog, da ne razumeju istorijski trenutak, da se u Nemačkoj dešava narod, da je lako praviti se pametan iz francuskih kupališta, da treba zasući rukave i staviti se u službu novoj državi, takve stvari. Celu je salvu reakcionarnih poštapalica sasuo izbeglim piscima. Ali ni on nije bio nacistima po volji, te već krajem 1933. iz Akademije biva sklonjen. To-

talitarni sistem voli realizam, voli umetnost razumljivu, pitku, propagandnu, ona koja će da „oplemeni“ narod. A Ben se tu nije uklapao. Za naciste je bio samo stari dekadent prerušen u novo političko ruho. Za svoje nekadašnje prijatelje bio je moralni izdajnik, otpadnik. Ben ostaje sam. U svakom pogledu sam. Da li je to zaslužio? Jeste. Benova dalja biografija za vreme nacističke vlasti i za vreme Drugog svetskog rata može da stane u nekoliko rečenica. 1935. ostavlja svoju ordinaciju i reaktivira se u vojnoj službi, pa će kao vojni lekar biti raspoređen prvo u Hanoveru, a od 1937. opet u Berlinu. 1938. ženi se svojom sekretaricom Hertom fon Vedemajer, sa kojom će provesti i ratne godine. U privatnim pismima iz tog perioda (zakasnela pamet) oštro se suprotstavlja nacističkom režimu, 1938. godine nacisti zabranjuju objavljivanje njegovih knjiga. Iste godine premešten je u grad Gožov Vjelkopolski u današnjoj Poljskoj, gde će kao vojni lekar u tamošnjoj kasarni provesti ceo Drugi svetski rat i gde je napisao veći deo autobiografije. Godine 1945. vraća se u Berlin, ponovo preuzima staru lekarsku ordinaciju. Iste godine supruga Herta izvršava samoubistvo morfijumom plašeći se, kako kažu, brutalnosti Crvenoarmejaca. Ben i žene. Pesnik i mrtva draga. 1946. godine oženiće se zubarkom Ilzom Kaul. 51


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Dvostruki život Česta je pojava da mladi anarhisti pod starost postanu konzervativci, mnogi su veliki levičari u starosti zatvarali luk prema desnici. Ni Ben tu nije bio izuzetak. Epizoda sa nacistima, ta jedna jedina godina teškog političko-društvenog greha, morala je da ga opameti. Jer bio je kažnjen, zaista kažnjen. Od kraja 1933. pa sve do kraja rata živeo je potpuno skrajnuto. Po povratku u Berlin zabrana objavljivanja knjiga produžava se i za vreme novih (pogađate – sovjetskih) vlasti i traje sve do 1948, kada se Ben konačno ponovo vraća u književni život (u Zapadnoj Nemačkoj). Možda ga je upravo taj sudbonosni flert sa nacistima naveo da u književnom delovanju posle Drugog svetskog rata izađe iz šablona, iz tipskog uljuljkivanja davno afirmisanog autora u staru slavu. Književno delovanje poslednjih godina života Ben je nastavio punom snagom, sa jedne strane verovatno svestan činjenice da je jedan od retkih preživelih predstavnika nekadašnje avangarde, sa druge strane rešen da što jasnije skoncentriše i formuliše svoje književno zaveštanje. Publika, pre svega mlađa publika, jer mladi odlučuju o budućnosti, znala je da njegov napor prepozna i vrednuje. 52

Ben umire 1956. godine, kratko posle 70. rođendana, nekoliko meseci nakon što mu je postavljena dijagnoza raka kostiju. Uspeo sam na Jutjubu da iskopam snimak jednog televizijskog intervuja sa Benom, 2-3 meseca pred smrt. Potpuno sabran, pomalo retor, jedan proćelavi čikica, sasvim neutralan, običan, u činovničkom odelu, sa pozom pruskog junkerskog oficira koje se, kako kažu, još od mladosti nije otarasio. I mladi voditelj koji ne uspeva da sakrije divljenje i koji naravno ne dira tamo gde se ne dira. (Ako smem da zloupotrebim prostor, bio bih zahvalan ako bi mi neko nekako dostavio nedostupni dokumentarac Jirgena Mirmajstera – Gotfrid Ben, Šakal i anđeo iz 2006, u produkciji ZDF-a.) Počev od 1948. pa do smrti Benov novi književni uspon razantan je. Za tih osam godina objavljuje više od 10 knjiga, 1951. dobija prestižnu književnu nagradu Georg Bihner, 1953. ga čak i država odlikuje nekakvim Krstom zaslužnog građanina. Ono što ovde želim da podvučem je to da Ben nije bio jedini pisac čija je biografija bila uprljana odnosom prema nacistima. Bilo ih je još. U političkom pogledu, on je bio važan jer je nastupio kao pokajnik, on je o svojim greškama otvoreno govorio i pisao. Ako mi je dozvoljeno da budem strog, reći ću da je i ta priznanja u knjizi Dvostruki život poprilično stilizovao (te malo skrati citat onog


Poezija

Uticaj na posleratnu književnost Benova književna rehabilitacija posle Drugog rata ide dotle da postaje idol mnogim generacijama mladih pesnika. Njegovo predavanje Problemi lirike iz 1951. godine, koje je na poziv održao studentima univerziteta u Marburgu, predstavlja prelomnu tačku, prekretnicu u kojoj jedan stari modernista ostavlja svoje, i ne samo svoje, književno zaveštanje. Ben postaje neizostavna figura nemačkog i evropskog modernizma. Njegova kontroverzna biografija ostaje potpuno odvojena tema, baš kako je to za života i želeo, a istovremeno nema istoričara književnosti koji ga ne ubraja u najveće savremene nemačke pesnike. Postoji kilometarska bibliografija prikaza, analiza, interpretacija i studija njegovog književnog dela, neizostavan je i na internet forumima, česta tema doktorskih disertacija. U svojim kasnim spisima o umetnosti i savremenom pesništvu, Ben je beskompromisno oštar i jezgrovit, zarazno podsticajan, sentenciozan. Njegove rečenice postaju motoi za kasnije pesničke pravce. Šta za Bena znači pisati, umetnički stvarati? Znači: Razoriti svoje unutrašnje biće rečima kako bi se otvorio prostor i formulisala potreba da se čovek izrazi, da blista, da svetluca, bez obzira na opasnost i ne osvrćući se na događaje. U osnovi nihilista, Ben u umetničkom činu vidi nepobedivi vitalizam, jedinu moguću pobedu nad istorijskim besmislom. Samim aktom stvaranja, artizma, samim čudom stvaranja, umetnik pobeđuje istoriju i nadvladava nihilizam.

svog govora na radiju 1933, te kaže da u onoj poplavi političkih programa niko tada nije mogao da pretpostavi da su nacisti toliko ludi i rešeni, te da je kroz ceo život imao mnogo prijatelja Jevreja, poznati repertoari izgovora). Svoje istorijsko pokajanje u toj knjizi vešto je retuširao pesničkim i poetičkim pasažima – malo politike, pa poetski intermeco. Kažem, elem, da se ni u tom svom pokajništvu nije baš samobičevao i valjao po blatu. Ali bio je, verujem, svestan da je jedan od retkih koji će uraditi makar toliko. Ko je šta zamerio Ernstu Jingeru na primer? Svojim priznanjem naišao je na široku političku rezonancu kod čitalačke publike, ponudio je – onako lekarski – melem na ranu kako mnogima čija savest nije bila mirna, tako i svim moralnim čistuncima ovozemaljskim. Malograđanština? Ništa novo. Svi savremeni pesnici bili su malograđani, kaže kratko i jasno Ben u knjizi Dvostruki život. Klasno gledano, da budem precizan, građanin pesnik razapet je između večitog nezadovoljstva i zajedljivosti sitne i licemerne 53


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

snobovštine krupne buržoazije. Da se, konačno, opet vratim na one stereotipe o pesnicima, na one krvne grupe A, B i AB (postoji možda i nulta?), kako ih čitalačka publika svrstava. Gde je u svemu tome bio Ben? U koju grupu da ga svrstam, ja, verni čitalac? Ko je bio „građanin pesnik“? Da budem iskren – niko, apsolutno niko, telo i prah, gomila hrabrih i kukavičkih postupaka, repertoar navika, mana i vrlina, svega i svačega, trska na vetru, „građanin pesnik“ rodio se, živeo i umro, možda dospeo i na obdukcioni sto,

bio seciran, meren, gledan pod mikroskopom, analiziran, zapisan u protokole. Šta je od njega ostalo? Pesme, priča, ove moje reči. Knjige na srpskom: - Gotfrid Ben, Izabrane pesme, prevod Slobodan Glumac (Nolit, 1984) - Gotfrid Ben, Dvostruki život, prevod Mira Litričin (Svetovi, 1991) - Gotfrid Ben, Problem genija – odabrani eseji, prevod Snežana MinićVeljović (Udruženje izdavača i štampara Jugoslavije, 1999)


Poezija

Karijatida

Podzemna železnica

Iščupaj se iz tog kamena! Rasprsni udubljenje što te zarobljava! Odšumi u polje! Narugaj se kamenim vencima Gledaj – niz bradu pijanog Silena iz njegove večito opijene, hučne, neponovljive krvi koja tutnji, vino mu kaplje na stidnik.

Meka jeza. Cvetna jutra. Kao iz toplog krzna nadolazi iz šuma. Neko crvenilo se roji. Velika narasta krv.

Pljuni tu pomamu za stubovima: samrtne staračke ruke podigoše ih, drhteći prema zastrtim nebesima. Poruši hramove pred žudnjom svoga kolena u kojem čezne ples! Rasprostri se, smrtonosno se rascvetaj, o, okrvavi svoju meku leju od rana što zjape: gledaj: Venera s golubovima opasuje ruže oko ljubavne kapije bokova – gledaj poslednji plavi dah ovog leta kako po morima hrizantema plovi prema dalekim obalama mrkim kao stabla: gledaj kako se dani ovaj poslednji čas srećelaži naše južnosti, visoko zaoblučen. (prevod Slobodan Glumac)

Kroz svo to proleće evo je neznana žena. Njena čarapa na članku, to gde se završava daleko je od mene. Jecam na pragu: nežno cvetanje, neznane vlažnosti. O kako joj usta žderu blagi vazduh! Ti ružo-mozgu, morska krvi, ti višnja pomračino, zemaljska lejo, o kako iz bokova strujiš i bacaš taj korak taj dah kojim hodaš. Tama: sada joj živi pod suknjom: samo bela zver, puštena. I mutav miris. Jadni moždani pas. Čvrsto zauzdan Bogom. Tako sam sit ove glave. O otvorila bi je tako nežno jedna skela od cveća i otekla bi i mirisala i pljuštala bi. Tako rastrojen. Tako umoran. Hoću da pešačim. Beskrvno po putevima. Pesme iz vrtova. Senka i potop. Daleka sreća: umreti u spasonosno dubokoj morskoj plaveti. (prevod Marko Stojkić)

Slike koje prate tekst: Otto Dix 55




Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

OpljaÄ?kana biblioteka na otvorenom u Knez Mihailovoj u Beogradu

58


Biblioteke

Fantastične biblioteke i knjižare na otvorenom Globalno zagrevanje, a i lokalno, sezonsko ima jednu dobru stranu. Omogućava nam duže setnje po prirodi, uživanje na obali reke, ali i čitanje napolju. Do sada je to uglavnom bilo skockano sa predhodnom pripremom – traženjem pogodnih

knjiga po knjižarama ili bibliotekama. Od sada se i to menja. Na mnogim mestima u svetu otvaraju se knjižare i biblioteke na otvorenom. Pravi izazov za kjiške moljce željne sunca, ali i izazov za kišu da dokaže neki od Marfijevih zakona.

Bookyard je biblioteka na otvorenom koju je otvorio italijanski umetnik Masimo Bartolini kao deo svog projekta na jednom umetničkom festivalu u Belgiji. Ova biblioteka se na-

lazi u okviru vinograda i posetioci mogu da pozajme koju god knjigu žele uz malu donaciju koju bi trebalo da stave u kutiju koja je namenjena za to.

59


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

60

Kao deo proslave tridesetog rođendana svoje najpoznatije police popularnog Billya proizvođač nameštaja IKEA je na najpoznatijoj australijskoj plaži Bondi postavila ove police sa preko hiljadu knjiga na njima. Kori-

snici ove biblioteke su mogli da biraju da li će da prilikom uzimanja neke knjige daju neku svoju u zamenu ili će da daju dobrovoljni novčani prilog koji je išao u poseban literarni državni fond.

U Jekaterinburgu u Rusiji tokom letnjih meseci se otvara čitaonica na otvorenom gde posetioci mogu da uzmu bilo koju knjigu žele i da je do mile volje čitaju ispruženi u ovim di-

vnim lejzibegovima. Iako se nalazi u centru grada, ovo mesto je mirno i tiho tako da čitaoci mogu lako da zadremaju na suncu.


Biblioteke

Jedan park u Santjagou u Čileu ta- Mala čitaonica u parku nemačkog kođe može da se pohvali čitaonicom grada Überlingena. na otvorenom.

U oviru društveno-umetničkog projekta u parku Levinski u Telavivu otvorena je javna biblioteka. Kreatori ovog projekta smatraju da je pravo na knjige jedno od osnovnih ljudskih prava. Zato je ova čitaonica i postavljena u parku u kome se tokom vikenda okupljaju brojni emigranti,

među kojima mnogi nemaju rešeni statusom boravka, zabrinuti za svoju budućnost. I to je razlog zašto ova biblioteka i nema zidove, čuvare, i što je važno ni izlaz ni ulaz... Čitaonica ima deo sa knjigama za odrasle i poseban deo sa niskim stalažama na kojima se nalaze knjige za decu. 61


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Negde u sredini Velsa nalazi se gradić Hay-on-Wye. On je poznat kao nezvanična prestonica polovnih knjiga. U njemu se nalazi preko trideset antikvarnica u kojima možete da kupite stare knjige (mada, ako ih prvi put čitate, za vas su nove). Ovaj mali grad na englesko-velškoj granici poznat je i po svom književnom festivalu koji je

bivši američki predsednik Bil Klinton nazvao „Vudstokom uma“. Sve je počelo davne 1961. godine kada je ekscentrični prodavac knjiga Ričard But otvorio prvu antikvarnicu. Festival svake godine poseti preko 80 000 turista, pa kako da ovo mesto nema makar nekoliko otvorenih čitaonica?

Mala čitaonica u austrijskom gradu Lincu.

62


Biblioteke

Bart’s Books je najveća nezavisna prodavnica knjiga na otvorenom u Americi. Nalazi se u Ojai u Kaliforniji.

Knjižara na otvorenom u Havani na Kubi.

Fantastična knjižara na otvorenom u Leidenu u Holandiji. 63


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

64


Biblioteke

Predivna sekcija na otvorenom prodavnice knjiga u Bostonu.

65


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Šta možete da uradite sa komšijama deburga u Nemačkoj su odlučili da osim da sedite i blejite uz pivo? Or- naprave javnu biblioteka od delova i taci iz kraja jednog dela grada Mag- ostataka polu-srušene kuće.

Jedna od najpoznatijih knjižara u Mumbajiu.

66


Biblioteke

Jedna od knji탑ara na otvorenom u Madridu.

Naravno, tu su stala탑e na kojima se prodaju knjige du탑 obale Sene u Parizu. Gotovo pet kilometara duga knji탑ara. 67


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

68


Biblioteke

Na kraju, ovo nije ni javna biblioteka ni knji탑ara na otvorenom, ali je specijalno dizajnirani radni studio. Nalazi se u jednom delu Londona. Super izgleda.

69


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Milica Marković: “Kafana je n

Milica Ž. Marković, nekadašnja pobednica televizijske emisije Slagalica, nedavno je objavila svoju prvu zbirku poezije pod nazivom Poetska metafizika. Reč je o zbirci poezije, koju Milica piše od svoje šeste godine, i osim Slagalice nagrađivana je više puta kao pesnikinja. Milica Marković je rođena 1982. godine, detinjstvo je provela u Kovačici, srednju školu završila u 70

Beogradu, fakultet u Novom Sadu, postdiplomske studije opet u Beogradu. Radi u Beogradu, a živi svuda pomalo. U Vašim pesmama je konstantno prisutna tema boemstva. Da li to pišete iz ličnog iskustva? Koliko je boemstvo uopšte moguće u ovoj ubrzanoj sadašnjosti gde svi nekuda jure? Tačno je, ja verujem da je kafana i dalje najvažnija i najvrednija srpska


Intervju

najvažnija srpska institucija”

institucija. I dalje se poslovi zaključuju u kafani, inspiracija se rađa uz muziku i alkohol, a to je ujedno i jedino mesto gde su ljudi danas opušteni. Nažalost, po mom subjektivnom osećaju, živimo u jednom jako zgrčenom, suženom i ograničenom, odnosno, ograničavajućem svetu. Ne smatram sebe boemom u pravom smislu te reči, ali to što Vi nazivate boemstvom, za mene je neka tzv. „boemština“ koja me više prožima duhovno nego što

joj se posvećujem u stvarnosti. Sa druge strane, moram reći da, kao i Dis: Ne marim da pijem, al’ sam pijan(a) često. Kada to kažem, uglavnom ne mislim na alkohol. Umem lako da se napijem od sreće, od proleća, od tuđe radosti, od Sunca, muzike i ljubavi... Kad moje srce i razum udruže snage i „odluče“ da uživaju u plodovima takvog pijanstva čine da budem u takvom stanju da se ne treznim danima, nedeljama, mesecima...

71


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

72


Intervju

Neka vrsta emancipacije je takođe prisutna u Vašim pesmama tako da sada umesto da On traga za Njom, Ona traga i čezne za njim? Da li će ikada da Ga pronađe ili je to neostvarivo zbog ovog poremećaja odnosa? Sadašnji trenutak koji živimo, pošto naš celokupan život i jeste samo jedan trenutak u večnosti merenoj vremenom - kako druge mere za to ne znamo, dakle, taj trenutak je jedan od težih u postojanju čovečanstva, jer pored prirodnih nepogoda, da ne kažem kataklizmi, vulkana, cunamija, globalnog zagrevanja i sličnih, što stvarnih što nametnutih pretnji, dolazi i do urušavanja ljudskog bića, takođe na globalnom planu. Preispituju se religije, sistemi vrednosti, smisao i budućnost ljudskog postojanja, a samim tim svaki pojedinac preispituje sebe i svoje odnose sa drugima. To nas je dovelo do situacije u kojoj se ne zna ko je zaista “jači” pol, da li su nam te uloge ranije dodeljene “napamet”, da li je ceo system postavljen tako da nas “tera” i upućuje na monogamiju koja nam inače nije urođena…? Bezbroj je pitanja, a odgovori su samo u nama i to tako da se menjaju iz časa u čas. Verujem, ipak, da će Ona pronaći, pre svega, sebe, a da će onda i On prepoznati njenu vrednost, kao bića, kao čoveka, kao entiteta koji je baš stvoren za njega jer nasuprot svim nametnutim odnosima, Oni će imati

i zadržati nešto sasvim drugačije, apsolutnu slobodu da ostanu ono što jesu. A sad bi moja poetska duša dodala ovo: I da se vole zauvek! Što bi opet moj ratio ponovo stavio pod sumnju i znak pitanja, no zadržimo se na tome. Smeh je takođe čest motiv. Da li je u pitanju uvek isti smeh ili oni imaju različita, dublja, značenja? Smeh kao kritika ili poruka društvu? Volim, obožavam, uživam kada se smejem. Naravno, nije u pitanju uvek isti smeh. Nekad se više podsmevam društvu i njegovim bolestima, nekad se smejem sarkastično, nekad želim da smehom pobedim tugu. Ali smeh koji najviše volim je smeh rasterećenja, bezbrižnosti, unutrašnjeg mira i zadovoljstva što na kraju može značiti i sam pojam sreće koja se, takođe, u današnje vreme zaista retko sreće. Poput smeha i ludilo je prisutno. Da li ono donosi spas, zaborav? Upravo tako, često pominjem pesmu “Svetkovina”, Sime Pandurovića, I stih “Sišli smo s uma u sjajan dan”, za mene je to suština postojanja, ali samo pod uslovom da se to “ludilo” ima sa kim podeliti, po mogućstvu sa nekim jednako ludim. Nije to nemoguće niti za bilo kakvu osudu, naprotiv – moje mišljenje je da takvo jedno ludilo jedino i može da održi dvoje ljudi zajedno, ili više njih, ako je u pitanju prijateljstvo kao međuljudski odnos i da takvi odnosi zaista 73


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

mogu potrajati, ako ne zauvek, (jer šta je to zauvek?), onda zasigurno dug vremenski period. Cela zbirka je koncipirana kao ispovest pesničke duše, da li je zbog nedostatka hrabrosti da se na ovaj način izložite javnosti, ovo Vaša prva objavljena knjiga, budući da pišete od šeste godine? Po mom mišljenju, cela zbirka i jeste vrsta ispovesti, ali se ne bih složila sa stavom da je tako koncipirana, jer mislim da je nastala spontano, bez koncepta, bez reda i organizacije, kao što rekoh u jednoj pesmi – baš to mi nedostaje. Ove su pesme nastajale u različitim periodima mog života, negde od moje 13. do 29. godine, one ranije nisu sačuvane uglavnom, ili me je bar ovog puta moja lenjost sprečila da ih prikupim, a one novije će biti objavljene u nekoj sledećoj zbirci.Ako je bude. A želim da je bude. Razlog što je moja prva knjiga izašla tek sada, ne umem sasvim da objasnim, može biti nedostatak hrabrosti ili više nepostojanje potrebe, uopšte, da ja te “svoje” intimne trenutke delim sa bilo kim, osim sa onima sa kojima su/ili zbog kojih su i doživljeni. Međutim, sramežljivo sam, tu i tamo, slala pesme na konkurse i kad sam dobila povratne reakcije, da to valja, da je kvalitetno, uz pohvale, nagrade i objavljivanje pojedinih pesama, odlučila sam da širu javnost upoznam sa svojim stvaralaštvom. 74

Imala sam ponude i drugih izdavača, ali u Smart studiju sam našla ne samo najbolje uslove, već i prijateljsku, skoro familijarnu atmosferu koja je učinila da čitav taj proces prođe uz dogovore, kompromise, savete i razumevanje na čemu se i ovim putem zahvaljujem uredniku, piscu Slaviši Pavloviću. Dipolomirali ste prava, specijalizovali politikologiju, čime se i profesionalno bavite. Kako uspevate da se iz nečega što je sinonim za ozbiljno, realno(ili dosadno) otisnete ka poeziji i pisanju pesama? Pošto pišem od malena, od mene se očekivalo da studiram književnost ili jezik. Ipak, po savetu profesorke engleskog jezika u mojoj srednjoj PTT školi, upisala sam i uspešno završila Pravni fakultet, ali sam i tada pisala za studentski časopis “Pravnik” i slala povremeno pesme na konkurse. U srednjoj školi sam čak osvojila i drugo mesto u Republici Srbiji u oblasti literarnog stvaralaštva, svojim proznim tekstom na temu „Dobro i zlo u nama”, a takođe sam i na nižim nivoima naših školskih takmičenja često postizala odlične rezultate. Sve to je doprinelo da sebe doživim i doživljavam i dalje kao pesnika, pisca, kreativca, što priznajem, nije u potpunoj saglasnosti sa mojim formalnim obrazovanjem i poslom kojim se bavim. Ponekad je teško isključiti se iz tog “ozbiljnog” sveta i baviti se poezijom, ali poezija je takav dar da


Intervju

75


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

76


Intervju

ne bira ni mesto ni vreme već se jednostavno “prospe” po papiru ne pitajući mene, kao svesno biće, da li je to u redu. Srećom, bar za sada, inspiraciju uglavnom dobijem u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima, što ne utiče na kvalitet posla koji radim, osim što sam ponekad manje naspavana. No to me i ne brine jer spavanje inače ne volim te da ne moram zbog zdravlja, volela bih da nikad ne spavam. Možda zato što, kao umetnik, umem tako lepo da sanjam I kad sam budna. Pobedili ste i u 58. ciklusu kviza „Slagalica“... Ima li kraja Vašim interesovanjima? Iz čiste radoznalosti i želje, više za igrom, nego za takmičenjem, prijavila sam se da učestvujem u TV Slagalici, a zahvaljujući kombinaciji sreće i znanja, kao posledice brojnih interesovanja, pobedila sam u čitavom ciklusu. Bilo je to divno iskustvo i samo me je podstaklo da nastavim da upoznajem razne ljude, predele, knjige, filmove, muziku i nauku. Najjednostavnije mi je da Vam kažem, što je apsolutno i istina, da mojim interesovanjima nema kraja. Valjda sam tu radoznalost nasledila od oca koji je sve nas, moje dve sestre i mene, učio mnogim stvarima, zanatima, pričao priče iz svog detinjstva, postavljao nam pitanja o tome kako doživljavamo svet oko sebe, pripremajući nas, na taj način, za samostalan i kvalitetan život. Koliko je u tome

uspeo, na nama je da dokažemo. Naravno, i mama je sa svojim drugačijim, ali jednako korisnim, savetima doprinela izgradnji naših ličnosti što je bolje mogla, u borbi sa našim tvrdoglavostima, pubertetima i različitostima. Iskoristiću priliku, ako to ne obrišete iz ovog teksta, da im se zahvalim i kažem da treba da budu ponosni jer oni koji poznaju njihove ćerke tvrde da su odradili odličan posao. Kakvi su Vaši planovi za budućnost što se tiče pisanja? Pošto je “Poetska metafizika” tek započela svoj put ka rukama, a nadam se i srcima čitalaca, planiram da održim još nekoliko promocija ove prve knjige. Nakon toga, volela bih da objavim i svoju poeziju na engleskom jeziku koje nema mnogo, za sada, ali me, svakako, zanima kakve bi bile reakcije čitalaca na taj vid mog pesničkog izražavanja. Takođe, razmišljam o pisanju prozne knjige, što sam više puta pokušala, ali dalje od 25. strane nisam stigla, a, nasuprot tome, u poslednje vreme, često pišem kratke forme, haiku poeziju ili aforizme. Kad se sve to uzme u obzir, jasno je da planiram da pišem u budućnosti, a koja će to tačno forma biti definisaće se vremenom, ostaje mi samo da se nadam da na drugu knjigu neću čekati koliko i na prvu.

77




Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Čitanj Naslov: „Iživljavanje“ Pisac: Havijer Molina Izdavač: Evro Giunti, Beograd, 2013. Kada na naslovnoj strani knjige piše “Zabranjeno za mlađe od 21.”, to je svakako dobar razlog da se neko štivo pročita. Čak i ako imate više od 21. Postoji određena draž da se čita nešto što je zabranjeno od strane rimokatoličke crkve, partijske crvene crkve, odbora za zaštitu morala mladih ljudi ili kako se već inkvizicija u to vreme nazove… Vekovima je tako. Ovaj natpis na koricama knjige “Iživljavanje” je ono što je preporučuje za čitanje. I na tome se završavaju preporuke. Prvo što je čudno u vezi sa ovom knjigom jeste to što na naslovnoj strani nema imena autora. Istina, ako samo otvorimo knjigu, odmah na početku nas dočekuje njegovo ime – Havijer Molina, lično. Ko je, posle mogo muka, ipak stigao do kraja romana, ili je koristio prečicu prelistavanja, otkriće da je Havijer Molina samo pseudonim. U romanu “Iživljavanje” pratimo jedan, mogao bi da bude posle80


Kritika

e sa preponama dnji (u fizičkom ili metafizičkom smislu), dan u životu sina jednog našeg tajkuna, sa njegovim povremenim sećanjima koja nam prikazuju ključne scene iz njegove prošlosti koje su dovele do toga da on postane ono što je postao. Scene seksa ili nasilja prikazane u romanu, u ovom vremenu svima dostupne pornografije, nisu nešto što zavređuje zabranu za mlađe od 21. Opisi seksa jesu na granici pornografije, na trenutke i uspevaju da, poput kolača Marsela Prusta, izazovu u nama sećanje na minula vremena Pan-erotike, ali one nisu ništa osim toga. Čak i kada autor pokuša da nam seks predstavi kao metaforičan odnos između elite i „prostih seljana” on to ne uspeva. Glavni problem ove knjige jeste nešto što bi moglo da se opiše „kako mali Perica zamišlja“. Dakle kako Havijer Molina zamišlja jedan običan dan sina sprskog bogataša. A to je Marko Šelić – Marčelo, pod debelim hladom ironije i sarkazma opisao u sledećim stihovima “Pare, pare, pare, ribe, pare, pare, pare, lova, pare, pare, lova, pare, pare, štoljpi, keš, drolja, pare, pare, tozla, lova, lova, biznis, lova, pare, kola, kola, kola, lova, ribe, keš, keš, ribe,

lova, lova, lova, drolja...” Marčelo se šalio, ali Havijer Molina ne. On ozbiljno misli da srpski bogataši po ceo dan vipuju po klubovima i crtaju lajne. Havijer Molina je dao narodu ono što narod, dobro informisan iz izvora bliskih žutoj štampi i paparaco lovovima, već „zna“. Dekadencija u svom najgorem vidu od Nerona do Mišk... ups! Nešto slično je već viđeno i pročitano u romanu „Plastic“ Ivana Jovanovića. Malo finijim jezikom i uz mnogo više licemernog popovanja i gubljenja na stazama dvostrukog morala. Roman „Iživljavanje“ je vremenski odlično tempiran hrabri obračun sa tajkunom koji je već mesecima u nemilosti nove uređivačke politike garniture na vlasti, knjiga za svakoga kome je „Skandal“ supstitut za Politikin Zabavnik, a patetisanje Žarka Lauševića u rangu Ive Andrića. Ma koliko ovaj tajkun bio (ne)odgovoran za današnje stanje u Srbiji i koliki je njegov doprinos Šangrili u kojoj živimo, mislim da ipak zaslužuje neki bolji i kvalitetniji roman od ovog. Preskočite. Čitajte „Peti slon“ Terija Pračeta. Milan Aranđelović 81


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Piše: Vladimir Milošević

82


Prikaz

Patrik Rotfus: Ime vetra Uvodna filozofiranja Dobro došli! Uronite sa nama u priču o varvarinu iz Simerije, koji bosim stopalima svojim gaziše po draguljima optočenim prestolima... Čekaj malo, čekaj malo. Ovo nije Konan Roberta Ervina Hauarda, već Ime Vetra Patrika Rotfusa. Tačno. Ali Rotfus je priču o Kvoutu započeo baš onako kako je Hauard želeo da predstavi ciklus o Konanu - kao niz nepovezanih priča koje u nekoj drumskoj kafani uz čašu vina diktira u pero hroničaru namrgođeni varvarski najamnik. I zbilja, početak knjige nas zatiče u ne baš uspešnoj gostionici u nekoj nedođiji (čija geografska lokacija do kraja prve knjige nije razjašnjena), koju vodi u selo nedavno pristigli stranac. Oronuli, iscrpljeni, beznađem pritisnuti stranac koga jedino njegov pomoćnik, i to samo kada ostanu sami, zove imenom koje se tih dana smatralo najvećom pohvalom i najvećom kletvom - Kvout. Učmalost palanačkih dana razbija dolazak tajanstvenog hroničara koji ne otkrivajaući kako je saznao gde je utočište u koje se nekadašnji junak povukao samog sebe prognavši iz sveta - zahteva od Kvouta da mu ispriča njegovu životnu priču. Kvout

na kraju pristaje, i mi dobijamo priliku da ispratimo - hronološki, za razliku od Simerijančevog slučaja - život najvećeg heroja svoga doba. Već ovim je krug života zatvoren - setna prilika koja zauzima mesto pripovedača vraća nas u vreme kada je bio isto što i sada - nemoćni posmatrač događaja - u prve dane svog detinjstva. Inače, uticaj Simerijančevog oca na Rotfusovo pisanje, sem u ovome, primetan je ja još jednom mestu u knjizi. Skoro sam siguran da je inspiraciju za Kvoutovu i Deninu šumsku avanturu sa zmajem našao u kratkoj priči o Konanu Roberta Ervina Hauarda Red Nails (Crvene kandže), koja na žalost nikada nije prevedena na srpski, ali čiju vrlo dobru strip adaptaciju u izvedbi Roja Tomasa i Beri Vindzor-Smita možete naći u drugoj knjizi Konanovih hronika u izdanju beogradskog Darkwood-a. Ali, Rotfus nije Hauard, a ni Kvout nije Konan. Ime vetra nije krvava bajka o varvarskom junaku koji se preko brda leševa penje do zasluženog trona, to je knjiga za oko, uho, grlo i nos savremenog čitaoca/čoveka. Posredi je priča o odrastanju, ali ne samo to, i priča o osveti, ali i mnogo više. Možda je zapravo priča o cenama koje moramo platiti da 83


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

bismo živeli život kako snevamo, i drugim cenama, koje se plaćaju kada pravimo nagodbe sa surovom realnošću, napuštajući svoje snove. Priča nam baca u lice spoznaju da čovek nije izmislio trgovinu kada je iskovao bronzani novac ili počeo da trampi krzna za alat. Do toga je došlo mnogo ranije, kada smo počeli da međusobno trgujemo svojim emocijama, željama, nadama, strahovima, ciljevima... A u takvoj razmeni, robu je teško odvojiti i zapakovati, kusur nije lako izračunati i prebrojati. Rotfus nam pokazuje ono što nosimo u sebi i kako time utičemo na druge ljude i kako nam oni uzvraćaju, kako time menjamo svet. Ovo je i priča o pogrešnim izborima i kajanju. O razlozima zbog kojih želimo da zaboravljamo i razlozima zbog kojih je to nemoguće. O razlozima zbog kojih se noću budimo iz košmara besno škrgućući zubima, i zašto nam je, što smo stariji, sve teže mirno zaspati. Zbog čega urlamo na zvezde kad nam nisu ništa krive i zbog čega je Herakle pretio Suncu da će ga strelom skinuti sa neba. O onome što nas čeka kad jednom sa štapom u ruci i garniturom šaha pod miškom krenemo do obližnjeg parka. Na kraju krajeva, ovo je priča o jednom čoveku po imenu Kvout, ali i o svakome od nas, što je sigurno razlog više zašto je ispričana u prvom licu, 84

jer Kvout Dečak iz ove knjige - Kvout koji još nije sazreo u Kvouta Heroja - bio je/jeste svako nekad. Možda nisam natprosečno inteligentan student filozofije ili bard božanskog talenta, ali ja/ti/vi posebni smo samim tim što jesmo. No, da se vratimo uzorima i uticajima. Rotfus je očigledno veliki poznavalac žanra i uspešno je implementirao u svoj stil najbolje što je našao u drugim piscima fantastike. Njegove rečenice, elegancijom i bogatstvom sadržine, podsećaju na najbolje dane Džina Vulfa. U stvari, od svih sword and sorcery junaka Kvout najviše karakterom podseća na Vulfovog Severijana iz Knjige Novog Sunca, premda je ono što pokreće ova dva lika, njihova unutrašnja motivacija, upravo ono što ih najviše i razlikuje. Ima u Rotfusu osećaja za tragediju i beskompromisnost u odvijanju radnje koji su svojstveni Džordžu R. R. Martinu, i poetike u portretisanju ženskih likova koja karakteriše pisanje Rodžera Zelaznija. Da, prisutan je i neuporedivi osećaj koji je ranije kod čitaoca umela da probudi samo velika Ursula LeGvin, osećaj da ste završivši sa čitanjem jedne stranice priče, završili i sa jednim danom/satom/momentom/prilikom, sa nečim što se više neće ponoviti, ma koliko pokušavali da se vratite unazad, hodajući po svojim


Prikaz

tragovima ili okrećući stranice knjige. Sve zajedno, Rotfus je pretočio u čudesnu alhemiju pisane reči nazvanu Ime vetra.

Pripovest Kvout nije rođen u nekom mirnom zabačenom selu već u cirkusu koji se selio od grada do grada, od države do države, izvodeći predstave pred oholim kraljevima i priprostim seljanima. Njegov otac je zabavljač, pesnik i vođa njihove družine; majka mu je plemkinja koja je pobegla od roditelja da bi se udala za Kvoutovog oca, načinivši tako

onaj izbor koji je postao srž svih Kvoutovih kasnijih problema sa Denom, izbor koji Dena odbija da napravi i time njihovu platonsku zaljubljenost pomeri sa mrtve tačke uprkos silnim romantičnim šetnjama pod zvezdama - jer on u njoj traži svoju majku, tj. majčinu žrtvu, a ona nije spremna da mu toliko pruži. Dečaka su od rođenja od njegovih vršnjaka razlikovale dve stvari - natprosečna inteligencija i vešti prsti - zbog kojih je izgledalo da sve čega se lati ne može da propadne. Još kada se njihovoj trupi pridružio lutajući mag i počeo da podučava Kvouta prirodnim naukama, odno85


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

sno fizici, hemiji i biologiji, postalo je jasno da će i nebo morati da se podigne da bi se postavile njegove granice. Prvi deo Kvoutovog detinjstva je san svakog dečaka - brižni roditelji koji ga istinski vole, svakodnevno lutanje prožeto lakim, fino umetnutim časovima glume, muzike, istorije i jezika, prirodnih nauka i scenskog mačevanja, koje je radoznali dečak prosto gutao. Činilo se da mu je jedina briga da odabere čime će se baviti u životu - sve dok naizgled nevina ambicija njegovog oca nije sve upropastila i pretvorila u prah. Kvout senior je imao san/hobi da sastavi spev o legendi o legendi, Čandrijanima bićima/zverima/čudovištima/duhovima/pojavama/? o kojima se ništa nije znalo, ali koji su predstavljali delić kolektivne svesti i podsvesti celog sveta. I očigledno je uradio previše dobar posao, jer legendarni Čandrijani su se jedne noći, ubrzo nakon što je objavio da je pesma pri kraju, pojavili u njihovom logoru i pobili i popalili sve živo. Sem čuda od deteta, koje su sačekali da se vrati iz šume, i koje je u neverici stajalo i buljilo u prizor pred sobom, nesposobno da pojmi šta ga je snašlo, spašeno samo zbog žurnog povlačenja Čandrijana koji su osetili da NEŠTO dolazi po njih. Nakon toga dečaka obuzima ludilo, pa neko vreme kao polusvesni divljak živi u šumi, delimično se oporavlja, nastavlja da živi kao beskućnik i prosjak u primor86

skom gradu koji kao da je sišao sa stranica Martinove Igre prestola posvećenih Kraljevoj Luci. U stvari, Galebovo i jeste preslikana Kraljeva Luka, samo viđena kroz oči slinavog odrpanca polumrtvog od gladi, umesto kroz vizir dvorskih vitezova. Tu nakon godinu - dve pomen Čandrijana u razgovoru sa putujućim pripovedačem napokon potpuno osvešćuje Kvouta i on napušta otupelost u koju se zatvorio kao u ljušturu i dozvoljava osećanjima da ga ponovo obuzmu. Nakon toga krug ponovo dobija svoj centar- njegov život ponovo ima cilj - osvetu. Da bi je dosegao, mora da upozna svoje neprijatelje, pronađe gde žive i kako da ih ubije. Potrebno mu je znanje iz očevog speva koji je uništen - stoga kreće na put na Univerzitet, jedino mesto gde misli da bi mogao da ga ponovo prikupi i uz to nauči sve tajne sveta i magije. Nauči Ime Vetra. U kom se smeru priča nadalje razvija, moraćete lično da saznate.

Likovi Glavni lik u priči je naravno Kvout, a budući da se pripovedanje odvija iz prvog lica, on je istovremeno lik koji svojom pojavom okupira veći deo pozornice. Ne može se reći da je to mana priče - da bi se dočarala kompleksnost njegove ličnosti potrebno je mnogo prostora koji je ovako dobijen. Kvout poseduje jednu


Prikaz

87


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

osobinu koja još više sužava manevarski prostor ostalim protagonistima i antagonistima - introvertan je, okrenut sebi i obuzet sobom, svojim ciljevima i preprekama koje mu stoje na putu. Stoga se često stiče utisak da drugi ljudi samo proleću kroz njegov život, a čak i u slučaju da im uspe da se zadrže u njegovoj blizini, Kvout kao da ih nekako stalno gura u stranu, da mu ne smetaju. Uz to, ima i problem višestruke ličnosti, sam Kvout pripovedač stalno naglašava da Kvout o kome priča još nije Kvout heroj koji će postati. I to je očigledno –dečak, kasnije mladić Kvout, je nesiguran u sebe, tvrdoglav, sklon arogantnom ponašanju na pogrešnom mestu u pogrešno vreme pred pogrešnim ljudima, nevešt u kontaktima sa suprotnim polom, fizički nerazvijen i moralno neisklesan. Kad se tome doda da Kvout go-

88

stioničar, ili Kout kako ga zovu, nije ni jedan ni drugi, jasno je da je veći deo svoje energije pisac utrošio baveći se zvezdom svoje knjige. Prilično je prijatno iznenađenje činjenica da ni ostali likovi u knjizi nisu gurnuti u zapećak, već su veoma pristojno profilisani, uz izuzetak nekoliko Kvoutovih prijatelja sa Univerziteta koje je, osim po imenima, teško razlikovati. No, Rotfus nije u karakterizaciji ni mogao da dosegne dubine u koje zahvata recimo Martin, zahvaljujući činjenici da pišući iz trećeg lica može svakom od svojih junaka da zaviri u glavu, što i čini, dok za domete kakve je imao Rodžer Zelazni u serijalu o Amberu još ima vremena. U ovom odeljku obave-


Prikaz

zno moramo reći nekoliko reči i o Deni. Ovo je, kao što smo već rekli, priča o željama, čežnjama i snovima koji nam pripadaju ili kojima pripadamo, o ljudima koji svoje dobro poznaju ili misle da poznaju, i onim drugim. Od svih ličnosti koje su defilovale kroz knjigu, ona najbolje zna šta želi i hoće od svoga života, kao i da u svetu muškaraca to nikad neće dobiti. Dena je ženska verzija Kvouta, bez šanse da to dokaže. I to je boli. I približava/udaljava od Kvouta. rezultat je zapravo poguban - u želji da dođe do okrajaka svojih žudnji, ona će polako ali sigurno izgubiti ono(g) što bi lako mogla da ima.

Svet i muzika Za kraj, nekoliko komentara o svetu i Kvoutovoj najvećoj strasti. Svet u kome se radnja odvija je tek skiciran, kao da je pisac odlučio da se detaljnijom razradom pozabavi u narednim nastavcima. Ili je to učinio s nekom skrivenom nakanom o kojoj možemo tek a nagađamo. Zanimljivo je da je, što se populacije tiče, svet izrazito ljudski, uz tek naznaku postojanja drugačijih bića za razliku od drugih sličnih dela. Videćemo da li će tako ostati u narednim nastavcima. I, ostala je muzika. Za nevericu je kako Rotfus uspeva da dočara atmosferu prilikom izvođenja muzičkih komada premda nema nikakvo posebno muzičko obrazovanje. Ponekad mi se čini da u njegovim opisima mogu da vidim sebe kako se guram sa okupljenim narodom pred pozornicom na kojoj Kvout nastupa, dok istovremeno imam direktni kontakt sa umetnikovim umom, osećam svaki drhtaj straha i ushićenja koji ga prožima pred nastup i tokom nastupa, kao i pijani nalet adrenalina nakon trijumfa na nekom takmičenju. Fenomenalno. Gotovo. Odoh da glumim nordijskog ratnika.

89


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

90


Knjiga i film

„Mrtav sam, ali i nije to tako loše. Naučio sam da živim sa tim.“ Naslov: „Vrela srca“ samo na jednom mestu našao da se Pisac: Ajzak Marion misli na Romea i Juliju. Izdavač: Vulkan izdavaštvo, Beograd, Vrela srca nastala su kao pri2013. povetka objavljena na internetu. Kada se publika zainteresovala za Kada knjiga počne na ovaj nju, mladi pisac Isak Merion odlučio način, kao što je slučaj sa Vrelim sr- je da napiše roman. Ubrzo je stigla i cima autora Ajzaka Mariona, ona ruši ponuda za film. sve predrasude i predubeđenja sa Uprkos tome što ovu knjigu kojima čovek pristupi čitanju. Cinične preporučuje Stefani Majer, autorka i dvosmerne igre rečima na relaciji Sumrak Sage, ovo je dobra knjiga. živi-neživi provejavaju kroz celu Čak i uprkos tome što je autor prilaknjigu i daju joj posebnu draž. gođavao svoju prvobitnu ideju široj i Možete da pročitate ovaj mlađoj publici i što je nabeđuju da je tekst bez straha da ću da vam otkri- u pitanju interpretacija klasične ljujem nešto posle čega bi čitanje knjige bavne priče. bilo neuzbudljivo. Ne brinite. CeloI sama ideja da celu situaciju kupnu radnju knjige možete da vidite posmatramo iz ugla zombija jeste zana osnovu njene naslovne strane, nimljiva. Još kada je zombi narator preporuka na poslednjoj korici, trej- cele priče to daje dodatnu draž jer lera za film... U bližoj ili daljoj buduć- nam omogućava da uđemo u svet nosti iz nepoznatih razloga ljudska nemrtvih i uporedimo ga sa svetom civilizacija je gotovo uništena. Horde kvazi-živih. Ovo poslednje daje jaku zombija bauljaju planetom, a samo (samo)kritičku notu celoj priči, uprmala šačica živih pokušava da to i kos težnjama autora da je prikrije. ostane. I onda se jedan nemrtvi i Jednostavno, živ čovek ne može da jedna živa zaljube jedno u drugo, po- da se ne zapita koliko je naš svet živih mire zaraćene strane, i ljubav trijum- sličan svetu zombija, a u saznanju ga fuje. i čeka pravi horor. Da, zombiji su poViše puta sam našao infor- kojnici koji se besciljno gegaju svemaciju da je u pitanju „interpretacija tom, jedu mozgove i tela živih, i klasične ljubavne priče“, mada sam mnogo krvi, naravno. Ali to nije stra-

91


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

šno. Strašno je koliko su zombiji slični živima. Ili da podignemo osećaj neprijatnosti na viši nivo – koliko su ljudi koji nas okružuju u stvari nalik zombijima (samo na posebnoj ishrani). Zombiji su glupi. Oni nemaju sofisticirane načine da nas uplaše. Ne, oni samo bauljaju kroz svet i sa delovima sećanja na vreme kada su bili živi oni pokušavaju da rekonstruišu raniji način ponašanja. Zombi čistač na aerodromu sve vreme čisti bez ikakvog smisla i cilja, svakodnevno ponavlja taj ritual verovatno ni on ne znajući zbog čega. I ne razmišlja o tome. Zombi koji sve vreme sedi za šankom u baru čak i ako njima ne treba konvencionalno piće. Zombi koji se bez prestanka vozi na pokretnim stepenicama. Oni nam na svoj primitivan način u ogledalu pokazuju kakvi smo mi ljudi i kakva nam je civilizacija. Bez šminke jer ni njima nije potrebna. To je ono što ovu knjigu čini dobrom. Htela to ili ne. Iako autor na više mesta pokušava da, koliko toliko, istražuje neka dublja značenja i dublje priče, njegova težnja ka što široj publici (živoj, sa,navodno, nepojedenim mozgovima) ipak ublažava svaku moguću oštricu, kritiku ili upozorenje i sve prepušta čitačima između redova. Mislim da je ova knjiga, kada se uporedi sa sličnim štivom koje nam se nude u poslednje vreme, dobra. Čak odlična. Zanimljiva je, zabavna, sa inteligentnim humorom, iako je pisana za tinejdžersku publiku mogu da je čitaju i stariji. Po ovoj knjizi je snimljen i film. Isto kao što nas preporuka autorke Sumrak sage odbija da pročitamo ovu knjigu, tako nas i činjenica da je film realizovao isti studio kao i Sumrak sagu nas tera da ovaj film nikada ne pogledamo. Međutim, isto kao i kada je u pitanju knjiga ovaj primarni instiktivan strah je pogrešan. 92


Knjiga i film

Film je, budući da gotovo do detalja prati radnju knjige, isto tako dobar. Neke stvari u filmu su ubrzali, neke sitne stvari preskočili, ali to je samo doprinelo da film bude uzbudljiviji. Izbacili su neke, u suštini, dele ove koji nisu potrebni samoj priči i koji nisu toliko važni. Film je na taj način dobio na dinamici. Ulogu zombija R tumači mladi i fantastični glumac Nikolas Holt. Sećamo ga se iz filma Sve o dečaku, serije Skins, filma Samac, a gledaćemo ga i u filmu Džek, ubica divova. Odlično je odglumeo zombija. Posebno je bilo teško jer se tokom filma on menja, neprimetno oživljava sve više i više. Nikolas Holt je to uspeo da gradira na pravi način. Zamislite samo Vuka Kostića koji se stvarno trudi da odglumi nešto, i dobićete sliku zombija kojeg tumači Nikolas Holt. Zanimljivo je da film, iako je namenjen još široj publici u odnosu na knjigu, i dalje zadržava tu zabavnu ironiju i skrivene poruke kojih nikako ne mogu da se reše. Autori filma su pokušali da nam skrenu pažnju diverzijom. Na nekim mestima su potencirali da bi trebalo da budu smešna, na trenutke sam gotovo čuo i smeh iz konzerve, da bi ona druga mesta, koja su stvarno zabavna, prošla nezapaženo. I sva ta isforsirano „smešna“ mesta su u najavama i reklamama ovog filma. Osim, kao što sam rekao, sitnih detalja u kojima se razlikuju knjiga i film i koje nisu bitne, ili čija izmena je doprinela kvalitetu filma, postoje dve stvari koje su izbačene iz njega i jedna koja je dijametralno suprotno izmenjena, za koje autori očigledno smatraju da su značajne. Pokušaću da odgonetnem zašto oni to misle. 93


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Prvo je odeća glavnih junaka. U romanu glavni junak R nosi pantalone, belu košulju i kravatu, tako da pretpostavlja da je u životu bio neki mladi japi, a njegov najbolji drugar M nosi sportsku garderobu. U filmu je gotovo obrnuto. R nosi sportsku garderobu, farmerke, majicu, kul duksericu sa kul na kvadrat kapuljačom, i pretpostavlja da je, za života, bio nezaposlen, dok M nosi pantalone i sako. Tako mi FashionTV-a, zašto? Na ovo pitanje, bojim se, da nemam odgovor. Poznato je da odelo ne čini čoveka, i da, zbog toga, ljudima stvarno nije bitno kako se ko oblači, već kakav je kao čovek. Mi, u Srbiji, posebno znamo da cenimo ljude, ne po grbu na prsima koji se skine sa dresom, već po nekom grbu u prsima koji se ne skida tako lako, tako da je meni stvarno teško da dam odgovor na ovo pitanje. Druge dve stvari, mnogo gore od ovog modnog kaprica, su izbačene iz filma. Mislim da na to imam odgovor. U univerzumu ove knjige (i filma), osim neživih zombija i živih ljudi postoje i Koščati. Niko ne zna ko su oni, odakle su i šta su im namere. Koščati, iako žive među zombijima nisu zombiji. I fizički se razlikuju od njih. Oni su svedeniji, kosturi delimično prekriveni mišićnim vlaknima. Oni nisu samo nemrtvi. Oni su antiteza životu. U knjizi Koščati predstavljaju 94

neku vrstu verskih lidera, sveštenika, u društvu zombija. U jednoj sceni oni izvode obred „venčanja“ R-a sa devojkom i daju im dvoje zombi dece na staranje. Na taj način ova divna, klasična, mada zombi, porodica dobija blagoslov. R nam pripoveda da je to običaj kod njih i da se to tako stalno radi. Ovaj deo ne postoji u filmu. Druga stvar je vezana za oca glavne junakinje, vođe grupe koja pruža otpor zombijima, generala Gridžioa, koga u filmu tumači Džon Malkovič. U knjizi, ali i filmu, je on predstavljen kao surov, ali pravedan lider, sa nultom tolerancijom prema zombijima. Glavna fora knjige, za razliku od filma, je da je on, iako živ i čovekolik, u stvari odavno duhovno mrtav, bez ikakvih osećanja, okoštao što se na kraju knjige otelotovori tako što i on sam postane Koščati. Američki film ovo nije bio spreman da proguta. Možda ljudi i njihovi copy/paste životi i mogu da se porede sa zombijima i njihovim neživotima koji vode, ali dovođenje religije u kontekst nečega što je prazno, šuplje, svedeno na forumu i obred bez ikakve suštine je ipak previše. Previše strašno. A ako još generala američke vojske prikažemo kao čoveka bez srca, kome komanduje samo vojna disciplina, i koji nema drugi cilj osim da borba traje bez prestanka, dobijamo najsatiričniji film i najhrabriju kritiku (američkog) dru-


Knjiga i film

štva još do filmova Čarlija Čaplina. Kome je do kritike neka čita knjigu. Filmovi vazda služe za zarađiv... za zabavu ljudi, pružajući im osećaj zadovoljstva i sigurnosti. Uprkos svemu, i film i knjiga Vrela srca (valjda zato što je našim perverznim distributerima originalni naziv Vrela tela delovao suviše porno), uspevaju da postignu nešto što nije lako, u pitanju je film u kome mogu podjednako da uživaju i ljubitelji horora i zombija, ali i oni koji vole romantične limunade. M.A.

95


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

OD MALIH PRIČA DO VEL Iz odeljenja domaće književnosti Izdavačke kuće „Čarobna knjiga“ , tokom maja su izašla četiri naslova eminentnih domaćih pisacaBranka Dimitrijevića, Teofila Pančića,

96

Davida Albaharija i Aleksandra Gatalice, dajući nadu ljubiteljima domaće književnosti da ona još živi i nije u inspirativnom sunovratu, kako neki zlurado komentarišu.

i Nećemo o politici) i nestao preko okeana. U Americi je proveo skoro dvadeset godina, a otišao je na dva meseca. Pre nekoliko godina se vratio, svežiji nego ikad, te ostavlja neke nove tragove u pesku. Svojim najnovijim ostvarenjem pod naslovom Osveta Malog Princa, Branko nam demonstrira svoju veštinu pripovedanja i provodi nas kroz prave lavirinte događaja, sa svim važnim i nevažnim pojedinostima, ne dopuštajući nam da se ma i na sekund dosađujemo. Da paranoja može da bude zabavna stvar dokazuju nam Brankovi beogradski junaci kada se, ni krivi ni dužni, nađu u podzemnom svetu CIA i spoznaju Branko Dimitrijević svu silinu njene moći. OSVETA MALOG PRINCA Osveta Malog Princa je svojevrsna pobuna protiv sveta „patokraRoman koji je nemoguće prepričati Kultni beogradski pisac tije“, protiv vladavine patoloških Branko Dimitrijević pojavljuje se s ličnosti. To je svet iz kojeg nestaju uznovom knjigom posle 27 godina. višeno i lepo, u kojem su potisnute Autor čija je slava osamdesetih go- one vrednosti o kojima, u svojoj čudina dostigla nivo urbanog mita na- venoj noveli, govori Antoan de Sentpisao je dva bestselera (Oktoberfest Egziperi. Junaci ovog romana ne žele


Čarobna knjiga

LIKIH MIKROKOSMOSA da žive u takvom svetu i na razne načine se protiv njega bore. U ovom romanu ima i elemenata trilera, na njegovim stranicama se traga za tajanstvenim Malim Princem, čiji je cilj uništenje ove i ovakve civilizacije da bi se na njenim temeljima podigla nova i bolja. U tom traganju, ide se od klasičnih beogradskih kafana koje nestaju do poznatih i manje poznatih mesta na američkom kontinentu. Kao ni Egziperijev, ni ovaj roman ne treba trivijalizovati prepričavanjem i objašnjavanjem – jednostavno: čitajte i uživajte. Branko Dimitrijević se još jednom vešto poigrao složenim zapletom i apsurdom, samo da bi nas podsetio na to da čitav svet jeste kabare, a da svoje uloge ne biramo uvek sami. Teofil Pančić PRIVOĐENJE BUBE ERDELJAN Zbirka kolumni Teofila Pančića Privođenje Bube Erdeljan zamišljena je kao izbor najzanimljivijih tekstova koje je ovaj vanserijski kritičar društvenih i kulturnih zbivanja objavio tokom poslednje četiri godine. Na sebi svojstven način, autor je opisivao, analizirao i ocenjivao do-

gađaje kojima smo voljno ili nevoljno bivali svedoci tih godina. Oštrina i visprenost njegovih komentara i pronicljivost njegovih uvida predstavljaju dragocen dokument o turbulentnom dobu u kojem živimo.

Nova knjiga kolumni Teofila Pančića pruža njegov vojvođanski ugao gledanja na stvarnost. Ona predstavlja izbor najboljih tekstova koje je autor objavljivao u novosadskom Dnevniku od 2009. do aprila 2013, kada se njihova saradnja okončala, a zbirka sadrži sporni, neobjavljeni tekst - Stara mašina, novi statisti. 97


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Njegovo britko pero kao da je u Novom Sadu postalo još oštrije. Nemilosrdno se obrušavajući na, nažalost, veoma širok spektar gluposti, nepravdi i malograđanštine u našem društvu, on je svoju borbu i specifičan, intelektualan stil pisanja preneo na drugu stranu Dunava. Proširujući područje delovanja, ostao je dosledan sebi i svom izrazu, dokazujući još jednom da se univerzalne vrednosti mogu braniti na svakoj obali i na svim meridijanima. Ono što je sjajno u vezi s ovim izborom kolumni jeste to što nam on otvara čitav nov ciklus Pančićevih bravura, poučnih koliko i zabavnih, gorkih koliko i istinitih, i što nam, uprkos svemu, vraća osmeh na lice jer neko još drži upaljeno svetlo u tunelu.” David Albahari MALE PRIČE Nova zbirka starog majstora kratke forme David Albahari – koji se, prema sopstvenom priznanju, najlakše snalazi u kratkim pričama – i ovoga puta od svega nekoliko rečenica, zapažanja i osećanja na maestralan način stvara zaokružene celine. Kristalisane misli, suštinska pitanja, začuđenost i stalna zagledanost u sebe grade ovu zbirku i čine od nje delo s kojim će čitaoci rado komunicirati, koje će ih potresti i s kojim mogu postati prijatelj...David 98

Albahari je pisac koji je već do sada ostavio toliki trag u našoj književnosti, i ne samo u našoj, da je objavljivanje svake njegove nove knjige prava mala svetkovina. Još kada su posredi njemu omiljene kratke priče, radosti nema kraja. Male priče predstavljaju logičan nastavak istraživanja Davida Albaharija u samo srce jezika i naracije. Svedenost, prevrtljivost ljudske prirode i apsurd su njegovo polje interesovanja, a poetika je neumitno utočište duše. Stotinom elegantnih minijatura, David nas vodi kroz stotinu životnih i sanjalačkih ogleda, valjda stalno pišući o sebi, onom književnom sebi, kojem se uvek vraća. Njegov bogati opus priča i pripovedaka tako dobija svoje najmlađe čedo, ono koje obećava da će biti dete-čudo i da će otići najdalje u putovanju Davida Albaharija kroz gusto tkanje književnosti.


Čarobna knjiga

Aleksandar Gatalica OGROMNI MIKROKOSMOSI Linije života, euripidova smrt, Naličja Knjiga Ogromni mikrokosmosi je zbirka sačinjena od tri romana koja su obeležila književnu karijeru Aleksandra Gatalice, jednog od najistaknutijih savremenih srpskih književnika, pre objavljivanja Velikog rata, dela za koje je dobio Ninovu nagradu i Nagradu „Meša Selimović“. „Čarobna knjiga“ pod jednim krovom, u stvari u istim koricama, nudi tri romana koji su i stilski i tematski ponešto drugačija od Velikog rata, mada se svakako prepoznaje isti potpis, to jest stil. U Linijama života, Gatalica se bavi našom istorijom, ali kroz prizmu nedokučivog i fantazijskog. U Euripidovoj smrti, on svoje poetske i fantazmagorične domete razvija do krajnosti. Taj roman teče i reči se jednostavno lepe jedna na drugu. Naličja pokazuju pravog maj-

stora naracije, talenat za izvrtanje, demaskiranje i rekonstrukciju radnje. Ukratko, ta knjiga pruža pravo uživanje svima koji veruju u čuda i žele da zavire iza ogledala. Linije života su roman sastavljen od priča koje se podjednako prostiru u oba sveta – u onom koji je zasnovan na realističkim načelima i u onom koji je, u osnovi, fanta-zmagorična invencija realnog sveta. Euripidova smrt je roman koji deluje kao vrsta literarnog ogleda o etici u kojem narator i Euripid vode izmišljeni razgovor u okrilju najlepšeg grada na svetu, Venecije. Ovo je delo koje je mogao iznedriti samo pisac raskošne imaginacije i izuzetnog klasičnog obrazovanja.Prema rečima Draška Ređepa, Gataličina visoko organizovana erudicija, koja ne opterećuje i koja svoje digresije pazi jednako kao i osnovno pitanje našeg zajedništva s Euripidom – gde smo i kako smo? – nepotkupljivo razaznaje scenografiju koju su videli i Bajron i Vagner, samo kao ostrvo odlaska. Roman Naličja u tri potpuno neočekivana poglavlja postavlja pitanje šta je u književnosti stvarno i da li stvarnost u romanu uopšte postoji. I ova knjiga je naišla na odličan prijem kod čitalaca i bila je finalista izbora za Ninovu nagradu 1995. godine. 99


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

100


Predlozi za prevođenje

Infinite Jest je roman u kome David Foster Wallace na satiričan i parodičan način prikazuje neku moguću buduću severnu Ameriku. Knjiga se bavi fenomenima kao što su tenis, zavisnost od lekova, lečenje od zavisnosti od lekova, depresija, zlostavljanje dece, porodični odnosi, marketing, popularna kultura, teorija filma, kvebečki separatizam...između ostalog. U budućnosti Kanada, Meksiko i Sjedinjene Države su se ujedinile u jednu superdržavu koja se zove Organization of North American Nations (O.N.A.N.). U njoj je korporacijama dozvoljeno da tradicionalne kalendarske numeričke nazive zamene imenima svojih proizvoda i brendova. Tako da se, iako se radnja knjige proteže na nekoliko godina, najveći deo priče dešava u Godini Pampers Pelena Za Odrasle. Radnja romana se vrti oko potrage za kopijom filma Infinite Jest, koji pruža toliko zabave onima koji ga gledaju, da oni gube interesovanje za bilo čim drugim osim da ga gledaju iznova i iznova...Sve dok na kraju, od iscrpljenosti, ne umru srećni. Kako priča odmiče mnogi pojedinci, organizacije, države se bore da dođu do kopije ovog filma za svoje ciljeve. Knjiga se bavi pitanjem zabave u popularnoj kulturi i kako ona utiče na naše živote kao i zašto ljudi imaju potrebu za njom, kako sve to utiče na naše odnose sa drugima i koliko nas same formira. 101


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

102


Predlozi za prevođenje

House of Leaves je prvi roman Marka Danielewkog. Kada je izašao iz štampe niko nije ni pretpostavljao da će da privuče toliku pažnju. Ali on je veoma brzo postao bestseler. Izgleda da je zato što prikazuje marginalizovanu omladinu muzičare, programere, tatu umetnike, stripere, ekološke fanatike i adrenalinske zavisnike, ovaj roman postao privlačan i starijoj publici jer joj približava generacije njihove dece. Priča počinje kada se jedna porodica doseljava u svoju novu kuću. Ubrzo otkrivaju da u vezi sa njihovim novim domom postoji nešto čudno. Kuća je, naime, veća iznutra nego spolja. Ni dobitnik Pulcerove nagrade za novinarstvo Will Navidson ni njegova supruga bivša manekenka Karen Green nisu svesni strašnih posledica sve dok njihove dvoje dece ne zaluta u kući. Tu počinje horor.

103


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

104


Predlozi za prevođenje

Planeta Zemlja je umirala mnogo puta i uvek je vaskrsavala izmenjena. U ovoj uzbudljivoj knjizi Craig Child vodi čitaoce na putovanje kroz te apokalipse. I sve vreme traži istinu iza gomile spekulacija. Apocalyptic Planet je kombinacija naučne i avanturističke knjige koja nam pokazuje kako naša planete stalno ide ka svom kraju, ali i načine da izmenimo i utičemo na te ciklične epizode. U ovoj zanimljivoj priči Craig nam objašnjava da naša planeta nije stabilna, da je podložna iznenadnim i grubim prirodnim katastrofama i ekstremnim klimatskim promenama. Različite budućnosti, od kojih mnoge nisu lepe, nas čekaju pred vratima. Craig putuje od najsuvlje pustinje na planeti u Čileu, preko pustoši u centralnoj Ajovi, do Beringovog mora otkrivajući mikrokataklizme kojima želi da predvidi makrokataklizme – predstojeća ledena doba, super – vulkane, i životne cikluse na planeti.

105


Magazin za promociju Ä?itanja - www.bookvar.rs

106


Predlozi za prevođenje

Zanimljiva zbirka kratkih priča koje prate ciklus života – od rođenja do smrti. Priče predstavljaju stepenice kroz život – život, zaljubljivanje, začeće, trudnoća, rađanje, kao i transformacije koje ljudi doživljavaju kroz ove događaje. U ovih jedanaest priča Ramona nas veliku maštu i provokativan i zabavan humor uči kako da poznat svet vidimo na jedan sasvim drugačiji način.

107


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Angela Zomer Bodenburg

Mali vampir Devetogodišnji Anton je naizgled sasvim običan dečak sa neobičnom strašću - obožava da čita priče o vampirima! Jedne subote uveče na simsu prozora Anton je ugledao pravog vampira! Samo malog. Koji je imao smešno ime - Rudiger fon Šloterštajn. I mlađu sestru Anu, koja je pila mleko i zaljubila se u Antona. I koja je otkrila da postoji ljubavna priča o vampirima sa srećnim krajem, jer mali vampiri takođe vole da čitaju priče o vampirima.

108

Anton kreće u neobične noćne avanture sa svojim novim prijateljima. Susrešće večito gladnu tetku Doroteu, zbog koje će završiti u pravom kovčegu i Lumpija, vampira u pubertetu. Otkriće da je letenje lako kao ronjenje, samo uzbudljivije. Saznaće da se deca vampiri uvek drže zajedno i da nema nikog da ih neguje kad su bolesni od trovanja krvi. A onda će mama pozvati Antonove prijatelje na večeru...


DeÄ?ji kutak

109


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Kako da budete junak omiljenog stripa

110

Šta možemo da poklonimo ljubitelju stripova koji već ima sve u svojoj kolekciji? Ulogu u jednom od njih, očigledno. Upravo je to uradio britanski milijarder Godfrey Bradman. On je od DC Comicsa naručio posebno izdanje Supermana koje će da pokloni svom sinu za Bar Mitzvah. Kako je uspeo da ih nagovori, koliko je to platio i da li postoje kopije ovog stripa? Godfrey Bradman je svoje bogatstvo stekao kao vlasnik Rosehaugha. On je ovu malu britansku firmu koja se bavila trgovinom čaja na malo, pretvorio u evropskog giganta na polju trgovine nekretninama. Ovo je postigao nizom mudrih poslovnih odluka, kao i onih poreskih. Mada, odluka da plati desetine hiljada dolara za strip u kome će da se pojavi njegov sin, očigledno, ne spada u njegov poslovni kredo. Bradman je primetio da njegov sin posebno voli Supermana. I zato je od DC Comicsa naručio strip u kome će njegov sin da se pojavi pored ovog super heroja. On je za ovaj Bar Mitz-

vah poklon krajem osamdesetih godina prošlog veka platio 10 000 dolara. To bi, kao uračunamo inflaciju, vredelo današnjih 29 000 dolara. Na koricama stripa, koji je u kolekcionarskim krugovima poznat kao Superman Bradman strip, nalaze se Daniel Bradman i njegov drugar Andrew Hunt koji se udružuju sa Supermanom protiv zlih vanzemaljaca. Strip je nacrtao jedan od najboljih i najplodnijih crtača tog vremena Curt Swan. Scenario je napisao David Levin. Originalno je urađeno osam strana, a ostatak je reprint jednog ranijeg stripa o Supermanu. Ovih osam strana stripa su imale naslov This Island Bradman, kao referencu na film This Island Earth iz 1955. godine o vanzemaljcima koji žele da osvoje planetu Zemlju. Na početku priče celu Bradmanovu porodicu otimaju vanzemaljci i odvode ih na njihovu planetu. Vanzemaljci ih drže u cirkuskoj arena (zoo vrtu), koja je okružena kriptonitskim poljem, i u kojoj oni moraju da izvode šou da bi


Strip

111


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

zabavljali svoje tamničare. Pošto ga je kriptonitskim zrakom pogodio robot i Superman pada na ovu istu planetu, a potom i njega stavljaju u ovaj vrt. Pošto zbog zaštitnog polja od kriptonita nema svoju moć, Superman ne može da spase ni sebe, a ni porodicu Bradman. I tu na scenu stupaju mali Daniel i Adam koji spasavaju Supermana tako što se provuku kroz ventilacione i kanalizacione otvore izvan kriptonistkog polja. Iako je bio namenjen samo za poklon, brojni primerci ovog stripa su, nedugo posle štampanja, cirkuli-

112

sali u kancelarijama DC-a. U knjizi The Art of Modern Mythmaking koja je izašla povodom 75 godina DC Comicsa, jedan segment je posvećen i stripu Superman Bradman. U njemu se kaže da postoji 200 kopija ovog stripa. U poslednjih nekoliko godina na eBayu se pojavilo desetak primeraka stripa Superman Bradman koji su dostigli cenu od hiljadu i više dolara. Ovaj strip je i dalje Sveti Gral za kolekcionare Supermanovih avantura. Ko voli, nek izvoli... M.A.


www.facebook.com/bookvar.rs


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Hulka, braćo, Neverovatnoga, a ne zvona i praporci Kako da decu zainteresujemo da češće (ili uopšte) odlaze u biblioteku? Možda tako što će te na ulazu u nju da postavite spomenik nekog popularnog junaka iz sveta stripa? Upravo su se na taj korak odlučili u biblioteci u Nortlejku u američkoj državi Ilinois. Pokrenuli su kampanju za prikupljanje sredstava za figuru Hulka visokog 2.7 metara. Naravno nije im cilj da prikupe donacije samo za spomenik, već i za nabavku nove digitalne opreme, kojom bi osavremenili svoju elektronsku biblioteku i podstakli članove da se okrenu digitalnim formama knjiga i stripova. Između ostalog žele da kupe i 3d štampač. Organizatori akcije kažu da imaju želju, isto da kao kada se Brus Bener pretvori u Hulka, da se i njihova biblioteka pretvori u nešto bolje i savremenije, ali isto tako i njihovi članovi i korisnici biblioteke. Žele da podstaknu svoje korisnike da i sami kreiraju svoje stripove, slike, filmove, grafičke radove, obrađuju svoje fotografije... Nadaju se da će im nova digitalna oprema koju žele da kupe od prikupljenih sredstava pomoći u ovome. M.A. 114


Strip

115


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Koliko se serija o Zelenom Strelcu r Dok ovo čitate već je završena prva sezona nove serije Arrow. Tako da znate da li je i kako završena priča oko zemljotresa. Ova serija se zasniva na stripu izdavačke kuće DC Comics, Green Arrow. Ali koliko je Arrow zapravo Green Arrow? Da li je u pitanju isti lik ili nije. U čemu su razlike, a u čemu sličnosti sa stripom? Blizak pristup je ranije urađen u seriji Smallville koja se bavila životom i avanturama mladog Clarka Kenta. U ovoj seriji je sve uvek bilo gotovo isto kao u stripu, ali uvek sa malim razlikama. Niko nije ikada spomenuo Supermana ili Superboya. Tako je i ovde. Za razliku od stripa, u seriji Oliver Queen nema fazoniranu bradicu u stilu Robina Huda. Ali iako nosi kostim zelene boje, koristi zelene strele, i ima zelenu masku (maskaru?) oko očiju niko ga ne spominje kao Zelenog Strelca kako je njegovo ime u stripu. Ni on sam sebe tako ne naziva, niti ga drugi spominju kao Green Arrowa. Nazivaju ga The Starling City Vigilante, The Hooded Vigilante ili samo The Hood (Kapuljača), kako Oliver često sam sebe zove. Za razliku od Clarka Kenta u seriji Smallville, za Arrow su kao uzor uzete najmračnije stripske interpre116

tacije. Arrow ne preza od nasilja i ubijanja ljudi. Iako je svoj stav malo ublažio posle iskustva sa drugim Strelcem, on ipak neće od policije da dobije pohvalnicu za Dan bezbednosti jer ga ipak tereta za najmanje 26 ubistava. Tu je zatim Laurel Lance, Oliverova simpatija. Ona radi kao advokat u uredu za besplatnu pravnu pomoć i još uvek nema supermoći. Međutim u stripu Green Arrow postoji jedna Dinah Laurel Lance, poznatija po superherojskom imenu Black Canary koja je u romantičnoj vezi sa Oliverom Queenom. Kada će, i da li će, u seriji Laurel da postane heroina to je pitanje na koje će vreme da nam da odgovor. Za sada smo od nje, za Noć veštica, dobili kostim koji podseća na onaj koji nosi Black Canary. Mnogi koji su na početku serije videli da je Oliverov najbolji prijatelj Tommy Merlyn tužno su odmahnuli glavnom „osećajući“ da to prijateljstvo neće da bude dugog veka jer su znali da stripski arhineprijatelj Zelenog Strelca ima isto prezime. Ovaj osećaj je malo popustio kada su videli da je Tommyjev otac zloglasni Malcolm Merlyn. Ko će u seriji da dobije titulu


Arrow vs. Green Arrow

azlikuje od stripa? Speedya? Speedy je u stripu pomoćnik i partner Green Arrowa. Imamo dva kandidata. Prvi je Thea Dearden Queen, mala sestra Olivera Queena. Saznali smo da su je u detinjstvu zvali Speedy, takođe je njeno srednje ime isto kao i kod stripske Speedy - Mia Dearden, obe imaju svoju prošlost sa drogama na ludim žurkama. Drugi kandidat je Roy Harper Jr. On je tipičan klinac iz siromašnog kraja koji je krenuo na stranputicu života sve dok ga nije spasao The Hood. U stripu je Roy Harper Jr. originalni i prvi Speedy. Thea i Roy su krenuli u zajedničku potragu za Strelcem. U drugoj sezoni videćemo kako će se ona završiti. „Ni jedan čovek nije ostrvo, sam za sebe celina...“, to najbolje zna čovek koji je na ostrvu proveo pet godina. Zato je Oliver dopustio da mu u njegovoj borbi pomaže i, ratni ve-

terani telohranitelj, John Diggle. Njegov brat Andy se pojavljuje u stripu Green Arrow: Year One, ali u seriji je mrtav. A njegov brat želi da ga osveti i usput pomogne i Oliveru da spase grad od uništenja. Grad? Radnja serije se de117


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

šava u Starling Cityju. Međutim u DC stripskom svemiru nema ni jednog grada sa tim nazivom. U stripu Green Arrow dela u Star Cityju. Ali i u Starling Cityju možete da posetite mesta koja se nalaze i u Star Cityju Winick Building, na primer, zatim u oba grada možete da ručate u Big Belly Burgeru, ili da vas brani advokatska firma Wolfman & Perez, da unajmite privatnu vojsku pripadnike The Blackhawk Squadrona... U seriji se spominju i drugi gradovi koji postoje i u stripu Bludhaven, Central City ili bliskoistočni narod Bialya. Osim Malcolma Merlyna, kao glavnog zlikovca, u seriji Arrow se pojavljuje još niz stripovskih negativaca, koji su pomalo modifikovani u odnosu na svoje modele iz stripa. Deadshot nije ciničan ubica, već psiho-ubica sa tetovažama i otrovnim mecima. U seriji Count Vertigo nije pripadnik plemstva već je ulični diler sa imenom The Count. Tu je i stripska junakinja Huntress koja se 118

pojavila u nekoliko epizoda. Nosi ljubičasto i crno kao i u stripu, ćerka je mafijaškog bosa... Razlike još nisu uočene. I ko je zaboga ta Felicity Smoak? Šta znamo o njoj osim da nije prirodna plavuša, da je Jevrejka i da je alergična na orahe? U seriji je kompjuterski stručnjak koja pomaže Oliveru u njegovoj borbi protiv sile i nepravde. U stripu Green Arrow lik Felicity Smoak ne postoji, već je ona lik iz stripa Firestorm gde je menadžer u kompjuterskoj firmi, prirodna crnka, maćeha Firestromu i podržava ga u njegovoj superherojskoj borbi protiv sile i nepravde. Walter Steele, čovek koji je nasledio i spasao Queen Industry posle smrti oca Olivera Queena, je u odnosu na strip pretrpeo neznatne promene. Uglavnom kozmetičke prirode. U stripu je prikazan kao mladi, plavokosi belac, a u seriji je stariji, Afro-amerikanac... i oženjen Moirom Queen.


Strip

Superman protiv He-Mana vol.2 Iz DC Comicsa su za avgust najavili miniseriju u šest svezaka u kojoj se He-Man i gospodari svemira bore protiv superheroja DC univezuma. Priča je sledeća – pošto je jedva izvukao živu glavu (lobanju) iz poslednjeg susreta sa He-Manom, Skeletor na oporavak dolazi na Zemlju. On počinje da iz Zemljinog jezgra crpi energiju,a to ne prolazi neopaženo. He-Man formira ekipu za potragu za

Skeletorom. To ih dovodi u sukob sa zemaljskim superherojima. Na kraju svi oni zajedno moraju da nađu način kako da poraze Skeletora i njegovog novog, misterioznog, gospodara. Ovo, inače nije prvi sukob ove vrste. Postoji strip u kome Skeletor dovede Supermana na Eterniju i kaže mu da je He-Man negativac protiv koga se vredi boriti. 119


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Transstripovi Čekali smo ceo vek da se u stripu pojavi neki lik koji je transrodan. A, sada, smo u samo mesec dana dobili čak tri komada. Prvo se cimerka Barbare Gordon u stripu Batgirl autovala kao trans i biseks. Zatim se u stripu

120

Storm Dogs pojavio još jedan transrodan lik u SF fazonu. I, na koncu, u stripu Nonhumans, gde se jedan lik definiše kao „transrobot“, ali, kako kaže, to je više problem ljudi nego njegov.


Strip

Venčanje iz stripa Ovo je priča o tome kako je dečak iz cirkusa postao borac protiv kriminala. Priča o tome kako je ćerka policijskog komandira postala maskirani borac protiv zločina. Bajka o njih dvoje kako jedno uz drugo čiste ulice Gothama od zla... Ovo je ljubavna priča. Ili bi radije priču o paru koji se zaljubljuje jedno u drugo zahvaljujući zajedničkoj ljubavi prema stripovima o

Batmanu? Seth i Laura su se zaljubili jedno u drugo posle razgovora o Batmanu. I onda su odlučili da svoje venčanje organizuju u stilu Nightwing i Batgirl u kompletu sa Batmanovim simbolima svuda naokolo, pa čak i kao figura od leda, sa natpisom Haly's Circus na recepciji hotela u kome su organizovali proslavu, a video se u bat-signal.

121


Umetnost je odraz

122

Nekada su stripovi i filmovi bili prilično najvni. stvorila nešto stvarno zastašujuće. Koje uloge b I ko bi bio današnja inspiracija za Zelenog Go družbe? Ovo je takođe i pučno, jer ako bi smo pravih i fiktivnih negativaca, i uočavamo sličn smo mogli da predupredimo da nam se ikada


života u pometnji!

Danas, fikcija crpi inspiraciju iz stvarnosti da bi bi negativci iz stvarnog života preuzeli u stripu? oblina, Džokera, Galaktikusa, Lokija i ostale iz bili u mogućnosti da pravimo paralele između nosti ali i opasnosti koje nam prete, možda bi oni i dese...

123


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Studenti na daskama života „Mi nismo bili brojevi koje će upisati u indeks, mi smo bili ljudi podstaknuti na stvaranje.“ „Ovo je odličan način da se studenti u nastavi književnosti približe književnim delima i drugim kulturama, kao i da istraže sopstvenu.“ „Neverovatan je i osećaj kada pripadate jednoj grupi potpuno različitih ljudi, koji su uspeli da svoje razlike ostave po strani i zajedno se

124

ustreme ka jednom višem cilju.“ „Uz to, dobijaš priliku da u sebi otkriješ i pustiš da se razvija nešto što si godinama sputavao i ignorisao.“ Ovo su reči studenata Katedre za germanistiku na Filološkoumetničkom fakultetu u Kragujevcu, koji su januara 2012. godine u okviru manifestacije „Čitanje je ponovo u modi“ pred prepunom salom Knjaževsko-srpskog teatra izveli svoju


Pozorište

prvu predstavu pod nazivom „Dok smo sanjali“ i te večeri izazvali opšte oduševljenje propraćeno gromoglasnim aplauzom. A da ovo nije bio samo slučajno postignut uspeh pokazuje i niz ponovnih izvođenja, od kojih je jedno ovu mladu pozorišnu trupu tog leta odvelo i put Nemačke, gde su pozvani da nastupaju kao počasni gosti na pozorišnim susretima nemačkih gimnazija u Ingolštatu. Počevši kao eksperimentalna grupa koja je radila na implementaciji pozorišne umetnosti u nastavu književnosti, zajedno su čitali ovo nagrađivano delo nemačkog pisca

Klemensa Majera, zajedno su odabirali odlomke romana koje će dramatizovati, satima su prevodili tekst i uvežbavali izgovor, kako bi i srpskoj i nemačkoj publici pružili jedinstven užitak. Unevši se telom i duhom u ovaj projekat, postigli su i mnogo više od toga: tog 15. januara su ovi mladi, perspektivni ljudi udahnuli život Akademskom pozorištu studenata germanistike. Od tada se dosta toga promenilo: jedni su završili studije i otišli svojim putem, ali su drugi preuzeli njihova mesta u klupama, kao i na pozornici. Krajem aprila ove godine

125


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

je po prvi put organizovana manifestacija „Dani kulture“ u saradnji Filološko-umetničkog fakulteta u Kragujevcu, studentske organizacije „Filumus“ i kragujevačkog Studentskog kulturnog centra, na kojoj su studenti svih filoloških odseka ponovo dobili priliku da prikažu jezik i kulturu koje izučavaju, a time i sopstvenu kreativnost i talente. I pored obimnih fakultetskih obaveza i različitih vannastavnih aktivnosti pojedinaca, ova amaterska pozorišna trupa je ponovo uspela da se, u nešto promenjenom sastavu, okupi i u veoma kratkom roku napravi performans, koji je takođe naišao na oduševljenje i odobravanje, kako filoloških krugova, tako i šire. Svaki učesnik je u tih kratkih 45 minuta uneo deo sebe i 126

svoje znanje iz kulturno-političke istorije Nemačke, te uspeh nije mogao izostati. Nakon dva izvođenja pred punom svečanom salom Prirodno-matematičkog fakulteta, publika, ali isto tako i učesnici, željno iščekuju naredno izvođenje, kao i nove projekte, i ovim putem pozivaju druge odseke i fakultete da se priklone pozorišnoj umetnosti, kako bi zainteresovali omladinu i možda u budućnosti otvorili vrata studentskim pozorišnim festivalima. „Ko jednom prekine gluvu tišinu teškim koracima po daskama života, biva mu podarena moć da na trenutak ućutka spoljašnji svet i istraži sopstveni.“ Piše: Jovana Dimitrijević Foto: Ivana Milenković


Pozorište

Harry Twitter Šta da rade današnja deca, navikla da uživaju u čitanju nekog twitta ili sms-a, kada se pred njima nađe sedam podebelih tomova serijala knjiga Harry Potter? Da odgledaju filmski serijal, naravno. Ali i to predugo traje, a Facebook je samo jedan... U ovom vremenu u kome svi jurcaju za profitom, niko nema vremena da misli na decu, na kojima naš globalno zagrejani svet ostaje. Niko? Jedna mala grupa entuzijasta ipak postoji. U pitanju su

Daniel Clarkson i Jefferson Turner, koji rade kao prezenteri na izvesnoj dečijoj televiziji. Oni su uspeli da u svojoj predstavi za decu Potted Potter, celokupnih sedam knjiga od, čak, četiri hiljade strana, ili dvadeset i pet sati filmskog serijala sabiju u tričavih sedamdeset minuta. Ako je vreme novac, ovi majstori komedije, su uspeli da svoj deci ljubiteljima Harrya Pottera uštede na džeparcu. Jeff sve zna o Potteru, za razliku od Dana, kome se desi da malo pomeša stvari sa The Lord of the

127


Magazin za promociju čitanja - www.bookvar.rs

Rings i The Chronicles of Narnia. Koristeći se jeftinim kostimima, uglavnom različitim perikama, i magičnim pozorišnim rekvizitima, poput leteće metle koja pobeđuje gravitaciju uz pomoć magične žice, ova dvojica uspevaju da nam ispričaju šašaviju verziju priče o Dečaku Koji Je Živeo. Gospodin Jeff, pravi je majstor prerušavanja. On us pomoć samo jednih naočara koje nosi uspeva da se transformiše u Harrya Pottera, koji liči na Eltona Johna. A drug Dan glumi sve ostale – Rona, Hermionu, Dracoa, Snapea, ujka Siriusa, Dumbledorea(koji otkriva da je jedini čarobnjak u selu i peva Popeyevu pesmicu I am what I am... ) i, naravno, Onoga Koji Ne Sme Biti Imenovan (koji izvodi pesmu I

128

Won’t Survive?). Tu su, naravno, vrhunskim, tradicionalnim, specijalnim efektima koji su se zvali lutke, napravljeni Dobby, Nagini i veliki zmaj. Vrhunac predstave je partija Quidditcha u kojoj učestvuju i svi glumci i celokupna publika. Ova predstava je nastala iz petominutnog skeča koji su Dan i Jaff izvodili za decu koja su u redu čekala da kupe nove knjige iz serijala o dečaku čarobnjaku. Na kraju su stigli do sedamdeset minuta na londonskom West Endu. Oni kao uzor imaju neke slične predstave za odraslu publiku, i kao predmet parodije uzimaju mnoge stvari iz popularne kulture. M.A.


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.