Cilj i područje primjene protokola

Sadržaj

Cilj i područje primjene protokola.......................................... 3 Sveobuhvatni radni principi u zaštiti i istraživanju masovnih grobnica....................................................................... 6 A. Otkriće i sigurno izvještavanje ........................................... 8 B. Zaštita.......................................................................................... 8 C. Istraživanje................................................................................. 9 D. Identifikacija.............................................................................. 12 E. Vraćanje ljudskih ostataka.................................................... 14 F. Pravda .......................................................................................... 15 G. Komemoracija........................................................................... 16 Dodatak 1........................................................................................ 17 Dodatak 2........................................................................................ 18 Dodatak 3........................................................................................ 19 Dodatak 4........................................................................................ 20 Dodatak 5........................................................................................ 21 Dodatak 6........................................................................................ 22

Cilj i područje primjene protokola

Masovne grobnice su sve jako često nasljeđe sukoba i grubih kršenja ljudskih prava. Za preživjele, potreba da se zna sudbina i mjesto stradanja voljenih, i da dobiju posmrtne ostatke za pokop i/ili dostojanstvenu komemoraciju, može biti ogromna. Ta potreba se sve više prepoznaje kao zakonsko pravo na spoznaju istine. Masovne grobnice sadrže dokaze koji su ključni za djelotvorno ostvarivanje istine, pravde i odgovornosti počinioca. Zbog toga su od vitalnog značaja djelotvorna pravila i procedure za zaštitu, održavanje i istraživanje masovnih grobnica. Međutim, iako trenutno postoji niz pristupa najbolje prakse u radu različitih učesnika na tom području, ne postoje univerzalni, podijeljeni ili zajednički standardi. Ovim se protokolom kroz participativni i konsultativni proces ispunjava taj jaz. Njime se niti dupliraju niti zamjenjuju postojeći dokumenti o principima i dobroj praksi1. Umjesto toga, on nudi jedinstveni inter- i intra-disciplinarni pristup zaštiti i istraživanju masovnih grobnica. Slijedi hronologiju ovih procesa u njihovoj cijelosti s mnoštvom interesnih grupa, disciplina i mehanizama koji se okupljaju za dvojno, uzajamno jačanje svrhe unapređenja istine i pravde, pružajući:

(1) Međunarodni protokol o zaštiti i istraživanju masovnih

grobnica, koji se temelji na odgovarajućim pravnim odredbama, kombinuje i spaja grane međunarodnog prava o ljudskim pravima, međunarodnog humanitarnog prava i - prema potrebi - međunarodnog krivičnog prava; i

1 Vidjeti popis takvih relevantnih dokumenata u Dodatku 1.

(2) akademski komentar protokola, koji odražava potpore i diskusije koje su dovele do različitih odredbi koje su u njemu sadržane. Akademski komentar, objavljen odvojeno, naglašava i proširuje konkurentske perspektive i potrebe koje se javljaju u procesu zaštite i istraživanja masovnih grobnica kako bi se osiguralo da se one u praksi predvide i, gdje je to moguće, ublaže. Korisnici: Protokol je namijenjen da ga koriste liječnici, uključujući, ali ne ograničavajući se na: vladine i državne službenike, osoblje zaduženo za primjenu zakona, zakonske zastupnike, forenzičke stručnjake, zdravstvene radnike, sigurnosno osoblje i stručne učesnike civilnog društva.2

Područje primjene i primjena protokola: posebno za svaki slučaj

Kontekstualno područje primjene ovog protokola ograničeno je na masovne grobnice koje nastaju u kontekstu grubih kršenja ljudskih prava i sukoba, kako unutrašnjih tako i međunarodnih. To, međutim, ne isključuje mogućnost da protokol bude relevantan za masovne grobnice nastale iz različitih situacija.3 Žrtve u masovnim grobnicama mogu biti muškarci, žene i/ili djeca. To mogu biti civili i/ili naoružani borci s obje strane u sukobu. Protokol se namjerava primjenjivati bez neprijateljske razlike i bez obzira na političko ili drugo mišljenje, udruživanje s nacionalnom manjinom, pol, seksualnu orijentaciju, rodnu pripadnost, vjeru ili uvjerenje, dob, rasu, boju, jezik, etničku pripadnost, pripadnost, nacionalno ili društveno porijeklo, tjelesni ili mentalni invaliditet, zdravstveni status, imovinsko stanje, rođenje, bračni status ili bilo koju drugu osnovu koju priznaje međunarodni pravni instrumenti. Ne može se reći istraživanje ili ekshumacija „standardne“ ili „tipične“ masovne grobnice. Istraživanja masovnih grobnica su vrlo specifičnog konteksta. To može biti zbog faktora, kao što su geografska i vremenska nadležnost, kao i političko okruženje. Kao rezultat toga, ovaj protokol nije namijenjen da propisuje u pogledu osnovne najbolje prakse u svim slučajevima ekshumacije masovnih grobnica. Protokol radije utvrđuje posebna razmatranja koja su namijenjena podršci i informisanju liječnika dok se bave istraživačkim procesom na razne načine i u svim fazama. U tu svrhu treba napomenuti da se razmatranja sadržana u ovom protokolu ne mogu u potpunosti primijeniti na svako istraživanje. Iako je protokol namijenjen pružanju pomoći na univerzalnoj osnovi, liječnik bi trebalo da odredi primjenljivost specifičnih aspekata protokola posebno za svaki slučaj. To na minimalnom nivou znači da standardi zaštite i istraživanja koji se primjenjuju na svaku situaciju treba da su dovoljni za ispunjavanje cilja i istine i pravde, tj. treba da su u stanju da se suprotstave mjerodavnom nadzoru.

Metodologija

Sadržaj protokola je oblikovan iskustvom i doprinosom pozvanih stručnjaka, uključujući forenzičke stručnjake, istražitelje, sudije, tužioce, sigurnosno osoblje/policiju, predstavnike civilnog društva i akademike, što odražava iskustvo zaštite i istraživanja masovnih grobnica, ekspertizu u ljudskim pravima, humanitarno i/ili krivično pravo, kao i geografsku raznolikost.4

Definicije

U svrhu protokola dajemo sljedeće radne definicije: • Pojam masovna grobnica, koji nije definisan u međunarodnom pravu, ovdje se koristi kako bi se označilo „mjesto ili određeno područje koje sadrži mnoštvo (više od jednog) pokopanih, potopljenih ili površinski rasutih ljudskih ostataka (uključujući skeletirane, pomiješane i fragmentirane ostatke), gdje okolnosti oko smrti i/ili metode odlaganja tijela nalažu istraživanje njihove zakonitosti“. • Nestale osobe podrazumijeva „osobe koje su nestale kao rezultat sukoba, kršenja ljudskih prava i/ili organizovanog nasilja.“ 5 • Pod žrtvom protokol podrazumijeva „lica koja su, pojedinačno ili kolektivno, pretrpjela štetu, uključujući tjelesnu ili mentalnu povredu, emocionalnu patnju, ekonomski gubitak ili značajno oštećenje svojih temeljnih prava, djelima ili propustima koji krše krivični zakon koji je na snazi u državi ili kao rezultat djela koja predstavljaju grube povrede međunarodnog prava ljudskih prava ili ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava“.6 U skladu s međunarodnim pravom, definicija žrtve koja se koristi u protokolu obuhvata ne samo pojedince koji se nalaze u masovnoj grobnici („primarne“ ili „neposredne“ žrtve) , već i njihove porodice i, kada je to relevantno, zajednice („sekundarne“ ili „posredne“ žrtve). Radi jasnoće, ovaj protokol takođe upućuje na „porodice“, „članove porodica“ i „pogođene zajednice“ kada se određene odredbe na njih odnose.7

2 To može uključivati forenzičke inicijative građana kada su one pod okriljem ovlašćene stručne organizacije civilnog društva. Političke inicijative mogu takođe „legitimisati“ preživjela lica koja mogu biti uključena u proces istraživanja i ekshumacije i koja možda nisu stručnjaci, ali poduzimaju ekshumacije. Za daljnje razmatranje vidjeti pripadajući akademski komentar. 3 Npr. katastrofe, uključujući katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem i smrtne slučajeve kao posljedicu provedbe na granicama ili trgovine ljudima. 4 Informacije o tehnici uzimanja uzorka za stručno učešće mogu se naći u pripadajućem akademskom komentaru. 5 Preuzeto iz Interparlamentarne unije i ICRC-a (2009.), Nestale osobe – priručnik za parlamentarce na stranici 9 i u skladu s mandatom Međunarodne komisije za nestala lica. Kao i kod masovnih grobnica, ne postoji jedna definicija za nestale osobe. Predložena definicija ovdje je manje uska u konceptualizaciji od one koja je utvrđena u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2019 o nestalim licima kao rezultat oružanih sukoba, koja odražava

UNHCR-ovu definiciju 2010 samo za one osobe „koje su nestale kao rezultat međunarodnog ili nemeđunarodnog oružanog sukoba (stav 9.).

U isto vrijeme definicija ovdje ne uključuje izričito nestale migrante, temu koja je izvan dosega protokola. 6 Ovo je složena definicija iz Deklaracije UN-a o osnovnim principima pravde za žrtve zločina i zloupotrebe moći, u Aneksu A, 1, i osnovnih načela i smjernica UN-a o pravu na pravni lijek i naknadu za žrtve grubih kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, Dodatak V, 8., i odjek je člana 24(1) međunarodne konvencije za zaštitu svih lica od prisilnog nestanka. 7 Tamo gdje se izričito govori o „porodicama“, „članovima porodica“ ili „pogođenim zajednicama“, to ni na koji način ne sugeriše da oni takođe nisu žrtve.

Pored toga, prepoznaje se da bi pojedinačni članovi porodice i zajednice mogli i sami biti neposredne žrtve drugih šteta nanetih u širem kontekstu kršenja koja se istražuju, a čiji jedan dio čine masovne grobnice.

• Pojam porodica, koji nije definisan u međunarodnom pravu, ovdje se koristi kao koncept koji se odnosi na društvenu praksu u određenom kontekstu.8 U svrhu ovog protokola, pripadnost porodici je važno za određivanje, na primjer, najbliže rodbine9, odgovarajućeg primaoca posmrtnih ostataka i izdavanja dokumentacije o pravnom statusu u vezi s nestalim licem. Pripadnost porodici bi trebalo odrediti prema lokalnim zakonima, običajima i/ili praksama. • Forenzika (vjerna doslovnom značenju „na otvorenom sudu“ ili „javnosti“) podrazumijeva naučnu, pravnu i društvenu oblast pokretanjem predmeta na i pred sudove i/ili druge sudske mehanizme (kao što je mrtvozornik).

Format protokola

Dokument obuhvata različite hronološke procese koji se primjenjuju na zaštitu i istraživanje masovnih grobnica, slijedeći normativni pristup, a samim tim i sadržaj protokola ima izričit temelj u međunarodnim pravnim okvirima i principima. Svaki će odjeljak stoga započeti plavim okvirom u kojem su navedene osnovne normativne odredbe proizašle iz međunarodnog prava10 (međunarodne norme), čime se osigurava pravna podloga za predloženi sadržaj protokola.

Pravni osnov

Polazišna tačka protokola u cjelini je obaveza država da vrše pretrage i istražuju. Uzimajući u obzir da se masovne grobnice mogu nalaziti u kontekstima s loše opremljenim ili nepostojećim mehanizmima, preopterećenim pravosuđem, nesigurnošću i mnoštvom konkurentskih, istodobnih potreba, postoji izričiti zahtjev za domaćim zakonodavstvom i uspostavom posebnih institucija. Takvo zakonodavstvo i institucije se smatraju preduslovima za djelotvoran odgovor na sve slučajeve nestalih osoba.

Međunarodne norme Dužnost vršenja pretrage i istraživanja

Prema zakonu o ljudskim pravima, države su dužne da vrše pretrage i istražuju kada je povrijeđeno pravo pojedinca i njegova zaštita. Pravo na život i zabrana mučenja ili drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja uključuju proceduralne dijelove koji zahtijevaju efikasno istraživanje (ICCPR11, članovi 6. i 7). Prema regionalnom zakonu o ljudskim pravima, istraživanje mora biti brzo, nezavisno, temeljno, nepristrasno i transparentno. Njegovi nalazi se moraju „zasnivati na temeljnoj, objektivnoj i nepristrasnoj analizi svih relevantnih elemenata.“12 Član 24(3) međunarodne konvencije za zaštitu svih lica od prisilnog nestanka (CED13) zahtijeva od država stranaka da „preduzmu sve odgovarajuće mjere za traženje, pronalaženje lokacije i oslobađanje nestalih lica, a u slučaju smrti, pronalaženje lokacije, poštovanje i vraćanje njihovih posmrtnih ostataka“. To je trajna obaveza dok se ne utvrdi sudbina i/ili boravište nestalih leca (CED-vodeći principi14, princip 7). Uopšteno, dužnost sprovođenja efikasnog istraživanja obaveza je sredstava, a ne rezultata.15 Međunarodno humanitarno pravo zahtijeva potragu za mrtvima (na primjer, GC I, član 15; GC II, član 18 i 21; GC IV, član 16; Dodatni protokol I, član 17(2)) i nestalima (Dodatni protokol I,član 33(2)16. Prema običajnom međunarodnom humanitarnom pravu, svaka strana u sukobu, bilo međunarodna ili unutrašnja, dužna je „poduzeti sve izvedive mjere kako bi se uzela u obzir lica prijavljena kao nestala uslijed oružanog sukoba“ (CIHL17 pravila 2006, pravilo 117).

Međunarodne norme: Zakonodavstvo o nestalim osobama i posebno nadležno tijelo za nestale osobe

CED zahtijeva da nadležna tijela posjeduju službene evidencije i registre svih lica koja su lišena slobode (član 17(3)). Registri i upravljanje bazama podataka moraju poštovati privatnost žrtava i povjerljivost podataka (CED - vodeći princip, 11(8)).

8 ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama koristi pojam „srodnik nestalih osoba“ koji upućuje na odredbe primjenljivog domaćeg zakonodavstva i u skladu s njima (Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) (2009), Vodeći principi/Nacrt zakona o nestalim osobama, član 2(2) (skraćeno ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama). 9 Uključujući genetski srodne i neposredno najbliže rodbine (masakr u zajednici Pueblo Bello u Kolumbiji, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima,

Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 140 (31. januara 2006.), stav 273. i 274. 10Popis normativnih odredbi stoga može biti samo indikativan. 11Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (usvojen 19. decembra 1966., stupio na snagu 23. marta 1976.) 999 UNTS 171 (skraćeno ICCPR).

Vidjeti takođe Komitet UN-a za ljudska prava (HRC), opšta napomena br. 36, član 6. (pravo na život) CCPR/C/GC/35 (3. septembra 2019.), stav 58. 12Kukhalashvili i drugi protiv Gruzije, presuda, ECtHR predstavka br. 8938/07 i 41891/07 (2. maj 2020.) stav 130. 13Međunarodna konvencija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka (usvojena 12. januara 2007. stupila na snagu 23. decembra 2010.)) UN Dok. A/

RES/61/177 (20. decembar 2006.) (skraćeno CED). 14Komitet Ujedinjenih nacija za prisilni nestanak, vodeći principi za traženje nestalih osoba (8. maj 2019.) UN Dok. CED/C/7, princip 7 (dalje u tekstu

CED-vodeći principi). 15Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 5878/08 (30. mart 2016.) stav 231–238, u kojem je dat sažetak zahtjeva Velikog vijeća za efikasnu istragu. 16Ženevska konvencija (I) o poboljšanju stanja ranjenih i bolesnih u oružanim snagama na terenu (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 31 (skraćeno GC

I); Ženevska konvencija (II) o poboljšanju stanja ranjenih, bolesnih i brodolomaca oružanih snaga na moru (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 85 (skraćeno GC II); Ženevska konvencija (IV) o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 288 (skraćeno GC IV); i Protokol dodat Ženevskoj konvenciji od 12. avgusta 1949., i koji se odnosi na zaštitu žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) (usvojen 8. juna 1977., stupio na snagu 7. decembra 1979.) 1125 UNTS 17512 (skraćeno Dodatni protokol). 17Henckaerts J-M. i Doswald-Beck L., (2006) Običajno međunarodno humanitarno pravo, knjiga I: Pravila (skraćeno CIHL pravila).