Sveobuhvatni radni principi u zaštiti i istraživanju masovnih grobnica

Predlaže se imenovano nadležno tijelo za nestale osobe za koordinaciju napora u potrazi za nestalim osobama (Zakon o nestalim osobama BIH18 član 7, vidjeti takođe CED-vodeći principi 12(1) i 12(3)) i potrebna odgovarajuća ekspertiza, uključuju odgovornost za zaštitu masovnih grobnica, istraživanje i vraćanje ljudskih ostataka. Takođe, treba da pruži sigurne mehanizme za prijem zahtjeva za traženje (ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama19, član 12 i 12(3)) i napravi registar nestalih osoba i povezanih informacija. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2019 naglašava potrebu za „donošenjem zakonodavstva“ (UNSC 247420 na stranici 2) na domaćem nivou kako bi se odgovorilo na problem nestalih osoba. Zakonodavstvo mora biti nediskriminirajuće, koje osigurava zaštitu, istraživanje i identifikaciju svih pojedinaca u najvećoj mogućoj mjeri.

Iako državne vlasti ne moraju uvijek imati već postojeće strukture za rješavanje izuzetnih okolnosti masovnih grobnica prije sukoba, zloupotreba ljudskih prava ili katastrofa, još uvijek postoji neki primjenljivi pravni okvir u kojem se procesi uređuju zakonima, zakonodavstvom i praksama pogođene zemlje.21 Osim ako međunarodni pravni mandat ima prednost, poštovanje i pridržavanje tih zakonskih propisa primjenjivaće se na sve učesnike. Oni će upravljati pitanjima o tome ko ima pravo tražiti nestale osobe i zahtijevati istraživanje masovnih grobnica i diktiraće proces vraćanja ljudskih ostataka.

Upozorenje o zaštiti i istraživanju masovnih grobnica

Uprkos postojanju zakonskih prava, istraživanja masovnih grobnica su obaveza sredstava, a ne rezultata (tj. najbolji napor i zavisnost od raspoloživih resursa). Istraživanje masovne grobnice je obično vrlo složen, dugotrajan i skup proces, koji zahtijeva značajno planiranje, koordinaciju, resurse, službeno odobrenje i političku volju. Samo istraživanje će vjerovatno uticati na više interesnih grupa, uključujući, ali ne ograničavajući se na pojedina preživjela lica i porodice; svjedoke; grupe žrtava; pogođene zajednice; specijalizovane agencije; nevladine organizacije; lokalne, regionalne i nacionalne vlasti i državne agencije; i međunarodne subjekte kao što su istražne komisije UN-a i međunarodne organizacije. Kao rezultat toga, postojaće širok spektar pojedinačnih, kolektivnih i društvenih interesa i potreba, koji možda neće biti kompatibilni ili lako pomirljivi. Osim toga, u situacijama velikih razmjera možda neće biti moguće izvući, identifikovati i vratiti u otadžbinu sve žrtve iz masovne grobnice, a to će vjerovatno imati posljedice na porodice nestalih i pogođenih zajednica. To takođe može uticati na percepciju pravde i aktivnosti traženja pravde kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou, gdje ekshumacija predstavlja aspekt pravosudnog procesa.22

Sveobuhvatni radni principi u zaštiti i istraživanju masovnih grobnica

Pored faktora naznačenih u ovom protokolu koji se primjenjuju u različitim fazama procesa zaštite i istraživanja, postoji niz sveobuhvatnih radnih principa koji trebaju u cijelosti informisati i voditi proces(e), primjenjujući se u svim fazama, na sve učesnike, na nacionalnom i međunarodnom nivou. Iako su odvojeno navedeni u nastavku, u praksi su međusobno povezani.

(1) Ne nanosi štetu

Pristup „ne nanosi štetu“ podupire sve ostale radne principe i zahtijeva razumijevanje mogućeg(ih) načina na koje bi prisustvo i provedba istraživanja masovne grobnice mogli uticati na širi kontekst i okolinu, zajedno s ocjenom načina kojima se mogu izbjeći i/ili ublažiti negativni uticaji gdje god je to moguće. Kao intervencije u okviru ljudskih prava, sukoba i postkonfliktnih okruženja, takvi postupci će sami po sebi činiti sastavni dio šire dinamike konteksta njihovih postupaka. Zajednice mogu prolaziti kroz brze društvene promjene, što bi moglo uključivatiodređeni stepen fluidnosti u društvenim i moćnim strukturama i ponovno uspostavljanje društvenih normi. Pristup „ne nanosi štetu“ će u tim okolnostima aktivno nastojati da se izbjegne potkopavanje postojećih struktura i odnosa koji su ključni za održavanje mira i suživota u zajednici. Takođe, treba nastojati da se izbjegne stvaranje nejednakosti ili percepcije pristrasnosti ili favorizovanja, uključujući u odnosu na status i resurse, ili da se učvrste postojeće nejednakosti, uključujući i rodnu pripadnost. To će uključiti jasno poštovanje i, gdje je to moguće, poštovanje kulturnih osjetljivosti i normi, pri čemu poznata vjerska uvjerenja žrtava i/ili njihovih porodica treba uzeti u obzir što je više moguće i u mjeri u kojoj oni ne utiču negativno na postizanje efikasnog istraživanja.

(2) Fizička i emocionalna sigurnost

Fizička i emocionalna sigurnost istraživačkog tima, porodica nestalih, svjedoka i bilo koje druge strane uključene u istraživanje je najvažnija. Sigurnost, dostojanstvo, privatnost i dobrobit žrtava i njihovih porodica mora ostati ključna briga svih učesnika bez razlike. To može zahtijevati inicijative za podršku fizičkoj i psihološkoj sigurnosti, uključujući donošenje odgovarajućih preporuka i usvajanje razmotrenih pristupa prilikom obavljanja razgovora s potencijalno traumatizovanim osobama. Osim toga, potrebno je voditi računa da se učestalost proživljavanja trauma i drugi negativni emocionalni uticaji na članove tima svedu na najmanju moguću mjeru i na njih odgovori.23

18Bosna i Hercegovina: Zakon o nestalim osobama (21. oktobar 2004.), Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 50/04. 19ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama. 20UNSC, Rezolucija 2474, od 11. juna 2019., UN Dok. S/RES.2474. 21Vidjeti, na primjer, Interpol (2018) Vodič za identifikaciju žrtava katastrofe, Dio B, Dodatak 1, odjeljak 4.1. 22Povezanost porodice i zajednice, uključujući upravljanje očekivanjima, detaljnije se obrađuje u nastavku, u sveobuhvatnim principima i u odjeljku C ovog protokola. 23Vidjeti, na primjer, OHCHR, Priručnik za praćenje ljudskih prava, poglavlje 12, koji sadrži detaljne smjernice za obavljanje razgovora s traumatizovanim osobama, kao i brigu o sebi.

Potrebno je razviti i posebne strategije i aktivnosti zaštite. Potrebno je da javnost bude upoznata s postojanjem mjera zaštite kako bi se pružila sigurnost i ohrabrilo njihovo učešće u istraživanju. Tamo gdje prevladavajuće sigurnosno stanje dozvoljava, određeni sadržaj mjera zaštite koje se odnose na porodice žrtava i buduće svjedoke takođe mora biti na raspolaganju javnosti. Osobe koje neposredno učestvuju u bilo kojem istraživanju moraju biti upoznate sa sadržajem odgovarajućih mjera zaštite, uključujući sva ograničenja režima zaštite koja se nude kako bi se bilo kakva uključenost u istraživanje zasnivala na informisanoj odluci. Poštovanje dostojanstva žrtava uključuje puno poštovanje i pažljivo postupanje s ljudskim ostacima. Pitanje sigurnosti treba redovno preispitivati.

(3) Nezavisnost i nepristrasnost

Nediskriminirajući i nepristrastan pristup treba primjenjivati na sve.24 Da bi se istraživanje moglo smatrati zakonitim u očima pogođene zajednice, a time i poboljšao angažman zajednice, podrška vladavini prava i javnoj odgovornosti, svaki istraživački tim ne samo da mora djelovati nezavisno i nepristrasno, već se mora i vidjeti da to čine. U mjeri u kojoj je to moguće, istraživački timovi moraju nastojati da izbjegnu, ograniče ili ublaže situacije koje bi njihove aktivnosti mogle učiniti podložnima percepciji političke, vjerske ili etničke pristrasnosti ili kontrole. Međutim, treba napomenuti da se masovne grobnice obično događaju u krajnje napetom političkom i/ili kulturnom kontekstu, koji se još uvijek može odvijati u vrijeme istraživanja. Kao rezultat toga, istraživački timovi moraju biti svesni da ekshumacija određenog groba može sama po sebi dovesti do percepcije pristrasnosti u nekim sektorima društva.

(4) Povjerljivost

Uvjeravanja i poštovanje povjerljivosti u vezi s ličnim podacima i drugim identifikacionim podacima mogu biti ključni u izgradnji povjerenja i pružanju sigurnosti porodicama osumnjičenih žrtava, i mogli bi biti od ključne važnosti za osiguranje izvještavanja o mogućim lokacijama masovnih grobnica, identitetu nestalih rođaka i pružanja podataka o nestalim osobama i referentnim DNK uzorcima. Potrebno je utvrditi procedure za povjerljivost koje će svi članovi istraživačkog tima razumjeti i primjenjivati. Odredbe o procedurama povjerljivosti moraju biti u skladu s nacionalnim odredbama, saopštene pogođenim zajednicama i javno dostupne. Porodice nestalih i drugi članovi zajednice takođe moraju biti upoznati s ograničenjima procedura povjerljivosti. Tamo gdje procesi identifikacije i/ili istražni procesi podrazumijevaju potrebu ili obavezu dijeljenja podataka, proces, priroda i svrha dijeljenja moraju biti vidljivi u najranijoj mogućoj fazi. Svako dijeljenje podataka treba ograničiti samo na one pojedince i tijela koja su potrebna kako bi se osiguralo postizanje ciljeva procesa ekshumacije, i u mjeri u kojoj su se saglasili dotični pojedinac(i).

(5) Transparentnost

Sve faze istraživanja, ekshumacije, identifikacije i vraćanja ljudskih ostataka moraju biti što transparentnije za sve strane koje su uključene u napore zaštite i istraživanja, porodice nestalih i javnost. Transparentnost će poslužiti kao podrška javnom nadzoru procesa. Uspostava jasnih, transparentnih i dostupnih formalnih procedura i protokola za vođenje procesa biće od ključne važnosti. Tamo gdje su stručni liječnici članovi statutarnih/ regulatornih tijela, procesi kojima ta tijela potvrđuju kompetentnost članova takođe moraju biti dostupni i transparentni kako bi se poboljšala percepcija javnosti i porodice o kredibilitetu liječnika. Tamo gdje je primjenljivo, mora biti na raspolaganju posebna akreditacija naučnih laboratorija koje se koriste za ispitivanje ljudskih uzoraka ili materijala, zajedno sa svim postojećim naučnim, tehničkim i administrativnim procedurama koje je laboratorija usvojila. Sva ograničenja transparentnosti bi trebala biti strogo nužna, u skladu s pravima žrtava i njihovih porodica na dostojanstvo i povjerljivost i da služe legitimnoj svrsi, uključujući sigurnost svih uključenih aktera i potencijalnih učesnika.

(6) Komunikacija

Rano uspostavljanje i održavanje komunikacionih strategija i kanala (uključujući putem društvenih medija) s pogođenom zajednicom, medijima i širom javnošću je ključno za ostvarivanje povjerenja, dobre volje i legitimiteta za rad, i omogućiće dostavljanje drugih vitalnih aspekata, uključujući izvještavanje - i o lokacijama grobova i o nestalima - kao i učestvovanje u procesima identifikacije i istraživanja. Jasna i stalna komunikacija takođe pruža platformu za transparentnost. Komunikacione strategije bi trebalo idealno predvidjeti i prilagoditi dvosmjerni protok informacija, i uključivati redovna ažuriranja.

(7) Realna očekivanja

Porodice nestalih mogu imati velike nade da će njihovi voljeni biti identifikovani i da će im se vratiti za dostojanstvenu komemoraciju. Međutim, u praksi identifikacija i vraćanje ljudskih ostataka nisu uvijek mogući, a očekivanjima treba upravljati što je više moguće kako bi se osigurao kontinuirani angažman i podrška procesu ekshumacije. Poteškoće mogu biti posebno izražene u situacijama kada su zvjerstva počinjena u velikim razmjerima, gdje postoji mnoštvo masovnih grobnica i nestalih osoba, gdje grobovi ostaju neotkriveni i/ili gdje će ograničeni kapacitet i resursi vjerovatno ograničiti napore na ekshumaciji i/ili identifikaciji. Sve strane koje su uključene u zaštitu i istraživanje masovne grobnice treba da izbjegavaju preuzimanje obaveza prema porodicama koje možda neće moći održati.