Predlaže se imenovano nadležno tijelo za nestale osobe za koordinaciju napora u potrazi za nestalim osobama (Zakon o nestalim osobama BIH18 član 7, vidjeti takođe CED-vodeći principi 12(1) i 12(3)) i potrebna odgovarajuća ekspertiza, uključuju odgovornost za zaštitu masovnih grobnica, istraživanje i vraćanje ljudskih ostataka. Takođe, treba da pruži sigurne mehanizme za prijem zahtjeva za traženje (ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama19, član 12 i 12(3)) i napravi registar nestalih osoba i povezanih informacija. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2019 naglašava potrebu za „donošenjem zakonodavstva“ (UNSC 247420 na stranici 2) na domaćem nivou kako bi se odgovorilo na problem nestalih osoba. Zakonodavstvo mora biti nediskriminirajuće, koje osigurava zaštitu, istraživanje i identifikaciju svih pojedinaca u najvećoj mogućoj mjeri. Iako državne vlasti ne moraju uvijek imati već postojeće strukture za rješavanje izuzetnih okolnosti masovnih grobnica prije sukoba, zloupotreba ljudskih prava ili katastrofa, još uvijek postoji neki primjenljivi pravni okvir u kojem se procesi uređuju zakonima, zakonodavstvom i praksama pogođene zemlje.21 Osim ako međunarodni pravni mandat ima prednost, poštovanje i pridržavanje tih zakonskih propisa primjenjivaće se na sve učesnike. Oni će upravljati pitanjima o tome ko ima pravo tražiti nestale osobe i zahtijevati istraživanje masovnih grobnica i diktiraće proces vraćanja ljudskih ostataka. Upozorenje o zaštiti i istraživanju masovnih grobnica Uprkos postojanju zakonskih prava, istraživanja masovnih grobnica su obaveza sredstava, a ne rezultata (tj. najbolji napor i zavisnost od raspoloživih resursa). Istraživanje masovne grobnice je obično vrlo složen, dugotrajan i skup proces, koji zahtijeva značajno planiranje, koordinaciju, resurse, službeno odobrenje i političku volju. Samo istraživanje će vjerovatno uticati na više interesnih grupa, uključujući, ali ne ograničavajući se na pojedina preživjela lica i porodice; svjedoke; grupe žrtava; pogođene zajednice; specijalizovane agencije; nevladine organizacije; lokalne, regionalne i nacionalne vlasti i državne agencije; i međunarodne subjekte kao što su istražne komisije UN-a i međunarodne organizacije. Kao rezultat toga, postojaće širok spektar pojedinačnih, kolektivnih i društvenih interesa i potreba, koji možda neće biti kompatibilni ili lako pomirljivi. Osim toga, u situacijama velikih razmjera možda neće biti moguće izvući, identifikovati i vratiti u otadžbinu sve žrtve iz masovne grobnice, a to će vjerovatno imati posljedice na porodice nestalih i pogođenih zajednica.
To takođe može uticati na percepciju pravde i aktivnosti traženja pravde kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou, gdje ekshumacija predstavlja aspekt pravosudnog procesa.22
Sveobuhvatni radni principi u zaštiti i istraživanju masovnih grobnica Pored faktora naznačenih u ovom protokolu koji se primjenjuju u različitim fazama procesa zaštite i istraživanja, postoji niz sveobuhvatnih radnih principa koji trebaju u cijelosti informisati i voditi proces(e), primjenjujući se u svim fazama, na sve učesnike, na nacionalnom i međunarodnom nivou. Iako su odvojeno navedeni u nastavku, u praksi su međusobno povezani. (1) Ne nanosi štetu Pristup „ne nanosi štetu“ podupire sve ostale radne principe i zahtijeva razumijevanje mogućeg(ih) načina na koje bi prisustvo i provedba istraživanja masovne grobnice mogli uticati na širi kontekst i okolinu, zajedno s ocjenom načina kojima se mogu izbjeći i/ili ublažiti negativni uticaji gdje god je to moguće. Kao intervencije u okviru ljudskih prava, sukoba i postkonfliktnih okruženja, takvi postupci će sami po sebi činiti sastavni dio šire dinamike konteksta njihovih postupaka. Zajednice mogu prolaziti kroz brze društvene promjene, što bi moglo uključivatiodređeni stepen fluidnosti u društvenim i moćnim strukturama i ponovno uspostavljanje društvenih normi. Pristup „ne nanosi štetu“ će u tim okolnostima aktivno nastojati da se izbjegne potkopavanje postojećih struktura i odnosa koji su ključni za održavanje mira i suživota u zajednici. Takođe, treba nastojati da se izbjegne stvaranje nejednakosti ili percepcije pristrasnosti ili favorizovanja, uključujući u odnosu na status i resurse, ili da se učvrste postojeće nejednakosti, uključujući i rodnu pripadnost. To će uključiti jasno poštovanje i, gdje je to moguće, poštovanje kulturnih osjetljivosti i normi, pri čemu poznata vjerska uvjerenja žrtava i/ili njihovih porodica treba uzeti u obzir što je više moguće i u mjeri u kojoj oni ne utiču negativno na postizanje efikasnog istraživanja. (2) Fizička i emocionalna sigurnost Fizička i emocionalna sigurnost istraživačkog tima, porodica nestalih, svjedoka i bilo koje druge strane uključene u istraživanje je najvažnija. Sigurnost, dostojanstvo, privatnost i dobrobit žrtava i njihovih porodica mora ostati ključna briga svih učesnika bez razlike. To može zahtijevati inicijative za podršku fizičkoj i psihološkoj sigurnosti, uključujući donošenje odgovarajućih preporuka i usvajanje razmotrenih pristupa prilikom obavljanja razgovora s potencijalno traumatizovanim osobama. Osim toga, potrebno je voditi računa da se učestalost proživljavanja trauma i drugi negativni emocionalni uticaji na članove tima svedu na najmanju moguću mjeru i na njih odgovori.23
Bosna i Hercegovina: Zakon o nestalim osobama (21. oktobar 2004.), Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 50/04. ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama. 20 UNSC, Rezolucija 2474, od 11. juna 2019., UN Dok. S/RES.2474. 21 Vidjeti, na primjer, Interpol (2018) Vodič za identifikaciju žrtava katastrofe, Dio B, Dodatak 1, odjeljak 4.1. 22 Povezanost porodice i zajednice, uključujući upravljanje očekivanjima, detaljnije se obrađuje u nastavku, u sveobuhvatnim principima i u odjeljku C ovog protokola. 23 Vidjeti, na primjer, OHCHR, Priručnik za praćenje ljudskih prava, poglavlje 12, koji sadrži detaljne smjernice za obavljanje razgovora s traumatizovanim osobama, kao i brigu o sebi. 18 19
6
