C. Istraživanje

Zaštita dodatno štiti ljudske ostatke od kontaminacije, skrnavljenja, pljačke, strvinara i pomjeranja/premještanja tijela na sekundarne lokacije, na kojima počinilac nastoji da izbjegne otkrivanje. Neovlašćeni ulazak i neovlašćeno mijenjanje mogu predstavljati krivično djelo u okviru domaćeg sistema.31

Preduslovi za efikasan režim zaštite:

• Provjera izvještaja i dokaza putem triangulacije s drugim izvorima. • Mapiranje i dokumentovanje masovnih grobnica u pogledu njihovog opsega i lokalnog konteksta u kojem se nalaze.

Neophodni koraci zaštite mogu uključivati:

• Osiguranje lokacije i osiguravanje pristupa: treba tražiti i dobiti zakonsku dozvolu32 za pristup zemljištu.

To takođe može zahtijevati povezanost i pristanak zajednice u praksi. Na pristup može uticati prisustvo kulturno značajnih mjesta, geografski faktori i kontrola.

Opasnosti svojstvene lokaciji mogu uključivati neeksplodirana ubojna sredstva i zagađivače. • Mjere zaštite mogu uključivati: ogradu za osiguranje spoljašnjeg oboda; vodoravno pokrivanje za zaštitu površinskih ostataka i čuvare i nadzor lokacije. Takve mjere također zavise od vremenskog perioda od otkrića do istraživanja, lokalnog konteksta i osjetljivosti lokacije (tj. izloženosti elementima i životinjama). Osiguranje lokacije može zahtijevati sigurnosne mjere za one koji nude mjere zaštite, jer javno mnijenje može biti protiv njih. • Fizički pristup možda neće uvijek biti moguć, na primjer, ako istražitelji ne mogu ući u zemlju. Nadzor izvan lokacije putem satelitskih snimaka može biti jedina dostupna mjera zaštite. Zaštitu bi trebalo osigurati bez obzira da li je na lokaciji došlo do neovlašćenih promjena.

Međunarodne norme

Prema zakonu o ljudskim pravima, obaveza sprovođenja efikasnog istraživanja znači da istraživanje mora biti nezavisno i adekvatno (na primjer, CED član 12), sposobno da utvrdi činjenice i identifikuje odgovorne.33 To uključuje osiguravanje forenzičkih dokaza i obdukcija za potpunu, tačnu evidenciju i nezavisnu analizu povreda i uzroka smrti.34 Istraživanje mora imati dovoljno ovlasti za prikupljanje informacija i pozivanje službenika na odgovornost. Ono se mora sprovoditi bez odlaganja; opšte, to je trajna obaveza istraživanja35, ali obaveza sredstava, a ne ciljeva.36 Međuamerički sud za ljudska prava naglašava potrebu za istraživanjem koje bi uzelo u obzir širi kontekst i složenosti koje okružuje događaje37 kako bi se postigla „najpotpunija moguća historijska istina, uključujući utvrđivanje obrazaca kolektivnog djelovanja“38 u skladu s pravom na spoznaju istine (na primjer, CED član 24(2)).CED dalje navodi u članu 12(4) da države članice trebaju „preduzeti potrebne mjere za sprečavanje i sankcionisanje dijela koja sprečavaju sprovođenje istraživanja. „Prema potrebi, to može uključivatimeđunarodnu saradnju između država i relevantnih agencija (CED-vodeći principi, princip 3(4)). Istraživanja koja slijede isključivo humanitarne ciljeve možda sami po sebi nisu dovoljni za ispunjavanje standarda efikasnog istraživanja“, kao što zahtijeva Evropska konvencija član 2.39 Prema Orentlicher principima40; „[i] bez obzira na bilo koji pravni postupak, žrtve i njihove porodice imaju neotuđivo pravo da saznaju istinu o okolnostima u kojima su se dogodili prekršaji i, u slučaju smrti ili nestanka, sudbina žrtava“. Prema međunarodnom humanitarnom pravu, porodice imaju pravo biti obaviještene o sudbini članova svoje porodice i mogu se obratiti državi za pružanje informacija (član 32 Dodatnog protokola I). Pravilo 117 CIHL pravila sugerišu da i kod međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba, strane u sukobu „moraju preduzeti sve izvedive mjere kako bi se uzele u obzir osobe prijavljene kao nestale“.

31Vidjeti, na primjer, Irački zakon br. 13 iz 2015.,Zakon o djelima i zaštiti masovnih grobnica, koji izmjenama i dopunama mijenja zakon br. 5 iz 2006.,

Zaštita masovnih grobnica. 32Principi 10(3) Vodećih načela za traženje nestalih osoba iz 2019. zahtijeva neograničen pristup nadležnim tijelima, uključujući „puna ovlašćenja za obavljanje nenajavljenih posjeta svim mjestima na kojima nestala osoba može biti, uključujući vojne i policijske objekte i privatne prostorije“. To bi, prema potrebi, trebalo uključivati„očuvanje lokacija relevantnih za pretragu“ (isto). 33Kukhalashvili i drugi protiv Gruzije, presuda, ECtHR predstavka br. 8938/07 i 41891/07 (2. april 2020.) stav 129. 34Isto, stav 129. 35Aslakhanova i drugi protiv Rusije, presuda, ECtHR predstavka br. 2944/06 i 8300/07, 50184/07, 332/08, 42509/10 (18. decembar 2012.) stav 230. 36Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 5878/08 (30. mart 2016.) stav 231–238, u kojem je dat sažetak zahtjeva Velikog vijeća za efikasnu istragu. 37Masakri u zajednici El Mozote i drugim mjestima protiv Salvadora, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija

C br. 252 (25. oktobar 2012.) stav 299. 38Valle Jaramillo i sar. protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 192 (27. novembar 2008.) stav 102. 39Kipar protiv Turske, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 25781/91 (10. maj 2001.) stav 135. 40Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Izvještaj nezavisnog stručnjaka o ažuriranju Spisa principa za borbu protiv nekažnjavanja (18. februara 2005.) UN Dok. E/CN.4/2005/102/Add.1 (skraćeno Orentlicher principi) Princip 4.

Smjernice za kriminalna istraživanja iz 2019. godine kao rezultat kršenja međunarodnog humanitarnog prava41 zahtijevaju istražne standarde kako bi bili u skladu s principima nezavisnosti i nepristrasnosti (Smjernica 7); temeljnosti (Smjernica 8); ažurnosti (Smjernica 9) i transparentnosti (Smjernica 10) s Međunarodnim krivičnim sudom kojima se od istražitelja zahtijeva da „poštuju najviše standarde integriteta i postupanja“.42

Istraživanja masovne grobnice mogu biti sastavni dio efikasnog šireg istraživanja mogućih ubistava. Informacije o kontekstu masovne(ih) grobnice(a) koje pružaju svjedoci, članovi zajednice i preživjeli mogu sadržati neprocjenjive informacije za zaštitu i istraživanje grobnica.43 Minnesota protokoli utvrđuju sljedeće minimalne zahtjeve za istraživanje mogućih ubistava: „(a) identifikovati žrtvu (žrtve); (b) oporaviti i sačuvati sve materijalne dokaze o uzroku smrti, identitetu jednog ili više počinioca i okolnostima oko smrti; (c) identifikovati moguće svjedoke i pribaviti njihovo svjedočenje u vezi sa smrću i okolnostima oko smrti; (d) utvrditi uzrok, način, mjesto i vrijeme smrti i sve ostale okolnosti. (…) i (e) utvrditi tko je bio umiješan u smrt i njihovu individualnu odgovornost za smrt“ (u D.1.25. stranica 7, fusnote su izostavljene).

Posebna pitanja koja treba uzeti u obzir u dobroj praksi istraživanja masovne grobnice: Faza planiranja (1) Sveobuhvatna razmatranja o planiranju

• Koji subjekt preuzima cjelokupnu odgovornost za masovne grobnice u kontekstu šireg napora potrage za nestalim osobama?44 • Ko treba da planira proces ekshumacije masovne grobnice, identifikacije i vraćanja ljudskih ostataka? • Koji je opseg planiranog istraživanja? • Koje multidisciplinarne timove treba okupiti s kojim nivoima odgovornosti?45 • Koji će dodatni subjekti ili nadležna tijela vjerovatno biti uključeni i kako će oni biti kolektivno koordinisani? • Kako istraživanja masovne grobnice odgovara ostalim/ širim istražnim aktivnostima?46

(2) Planovi za pristup zajednici i ublažavanje štetnih uticaja

• Izgradnja odnosa i povjerenja kroz pažljivo objašnjenje svrhe istraživanja i procesa i upravljanje realnim očekivanjima je od ključne važnosti. To će pomoći u osiguranju pristupa lokaciji, kontekstu, informacijama i prihvatanju u praksi. • Planiranjem treba predvidjeti i nastojati da se ublaži uticaj zajednice uz očuvanje istražnog integriteta.

(3) Planovi za resurse, tim i nabavku

Potrebno je sastaviti jasan budžet i plan raspoloživih i potrebnih resursa za istraživanje. To će uključivativeličinu i sastav tima koji će se rasporediti, uloge osoblja (osiguravajući kontinuitet tamo gdje je to moguće) i fazu zapošljavanja.47 Potrebno je, po potrebi, razmotriti upotrebu lokalnih istražitelja (uključujući potrebe za obukom) za dugoročnu izgradnju kapaciteta.

(4) Planovi sigurnosti i zaštite

Zaštita lokacije, kao i fizička i psihološka sigurnost osoblja su najvažniji. Neke lokacije mogu biti suviše opasne za iskopavanje48 ili nezaštićene zbog nepovoljnih vremenskih uslova. U slučaju opasnosti, kao što su toksini, nagazne mine i improvizovane eksplozivne naprave (IED) možda će biti potrebna pomoć specijalista. Pored zaštite same lokacije, treba misliti i o sigurnosti tijekom prijevoza osoblja do lokacije i od nje kao i tijekom izvođenja poslova veze.

(5) Planovi za područje primjene, opseg i redoslijed

Područje primjene, uključujući vremenske okvire i parametre, za istraživanje će uključivati razmatranja opsega i redoslijed iskopavanja i analize masovne grobnice.

(6) Planovi za standardne radne procedure i izvještavanje

Primjena standardnih radnih procedura, opšteprihvaćenih dokaznih standarda i protokola za postupanje/rukovanje dokazima i evidentiranje će osigurati kvalitet, dosljednost i transparentnost procesa i potrebu da budu dogovoreni. Pored toga, za implementaciju treba pripremiti sistem za kontrolu kvaliteta.

(7) Planovi za strane faktore

Kontaminacija, miješanje i „iskopavanje“ treće strane može uticati na fazu planiranja.

41Ženevska akademija i Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) (2019), Smjernice za istraživanje kršenja međunarodnog humanitarnog prava: zakon, politika i dobra praksa. 42Međunarodni krivični sud (2008), Kodeks ponašanja za istražitelje, ICC/AI/2008/005 odjeljak 4.1. 43 Minnesota protokol, na primjer, ima odjeljak o intervjuima i zaštiti svjedoka, uključujući detaljne smjernice o intervjuima (u odjeljku V, B. stranice 33-35). 44 To će zavisiti od institucionalne strukture, nadležnosti i mandata. 45Vidjeti Dodatak 2 o disciplinama i stručnjacima koji mogu biti dio tima. Za informacije o funkcijama upravljanja u okviru Identifikacije žrtava katastrofa vidjeti Prilog 8: Funkcije rukovodstva u okviru Identifikacije žrtava katastrofa Interpolovog vodiča za identifikaciju žrtava katastrofe. 46Opšte odredbe o sprovođenju istraživanja mogućih ubistava mogu se naći u Minnesota protokolu u odjeljku IV o sprovođenju istraživanja (na stranicama 12-15). Daljnje smjernice za istraživanje lokacije zločina mogu se naći u okviru Minnesota protokola u odjeljku V stranice 30-32. 47Procedure za zaštitu relevantnog iskustva, ekspertize i prikladnosti, kao i rezervni lanci snabdevanja mogu biti dio toga. 48UNAMI i OHCHR (2018) Otkrivanje zločina: Masovne grobnice na teritoriji koju je prije kontrolisao ISIL.

(8) Planovi za raspolaganje, skladištenje podataka, čuvanje i zaštitu

U skladu s područjem primjene istraživanja, treba utvrditi raspolaganje (upotrebu i odlaganje) referentnih uzoraka, uzoraka iz dijelova tijela i pripadajućih dokaza. Potrebno je uspostaviti jasne strukture za sve podatke, uključujući njihovo skladištenje, zaštitu i čuvanje podataka, u skladu s domaćim odredbama o podacima države, ali i poznatih međunarodnih odredbi.49

(9) Planovi za proces vraćanja ljudskih ostataka i/ili skladištenje nakon ekshumacije

Prije početka ekshumacije, treba da postoji jasna strategija za procese vraćanja ljudskih ostataka i, u slučaju neidentifikacije, dostojanstveno skladištenje ili organizovanje pokopa.

(10) Planovi za komunikacionu strategiju (uključujući upotrebu slika) i koordinaciju

(10.1) Interna komunikacija, koordinacija i odgovarajući plan implementacije. (10.2) Eksterna komunikacija i koordinacija između istraživačkog tima i pravosudnih tijela, posebno u slučajevima kada su napori na identifikaciji ljudi odvojeni od nacionalnih ili međunarodnih pravosudnih tijela. (10.3) Eksterna komunikacija i koordinacija između istraživačkog tima i žrtava, porodica, zajednica i veza s medijima. Rana i stalna komunikacija je ključna za razvoj podrške legitimitetu i angažovanju u procesu ekshumacije. To će uključivati uvjerenje da će se sa posmrtnim ostacima postupati pažljivo, dostojanstveno i s poštovanjem i čuvati na sigurnom mjestu. To je s druge strane od vitalnog značaja za ostvarenje misije identifikacije i vraćanja i podupire povjerenje u zakon i prihvatanje sudskih nalaza. Sva javna komunikacija mora biti tačna, nedvosmislena, redovna i pravovremena. Ona treba da sadrži informacije o: • Procesu oporavka i vraćanja ljudskih ostataka; • Postojanju (i sadržaju, prema potrebi) protokola/mjera zaštite i povjerljivosti; • Potvrdi smrti; • Dostupnosti odgovarajuće psihosocijalne podrške porodicama; i • Potrebi da se nastoji upravljati očekivanjima.

Forenzički istražni pristup

U skladu s prethodno navedenim fazama planiranja, forenzički istražni pristup zahtijevaće sljedeće:

(1) Primjena standardnih radnih procedura

U svakom trenutku i u svim fazama treba primjenjivati dogovorene standardne radne procedure50. To će zaštititi integritet istraživanja (posebno u vezi s identitetom žrtava, oporavkom i očuvanjem svih dokaza relevantnih za identitet, uzrok, način, vrijeme, mjesto smrti, pomjeranje i poremjećaj ljudskih ostataka, kao i identitet jednog ili više počinioca).

(2) Primjena mehanizama kontrole kvaliteta

Mehanizam kontrole kvaliteta će osigurati poštovanje svih standardnih radnih procedura.

(3) Primjena odgovarajućeg sistema za rukovanje, evidentiranje, izvještavanje i čuvanje dokaza

To će uključivatiodgovarajuće, sigurno i dostojanstveno vađenje i prijevoz ljudskih ostataka i mjere za izbjegavanje kontaminacije. Svi dokazi (o uzroku, načinu i vremenu smrti, demografskim detaljima, ukupnom broju osoba kao i identitetima) treba sačuvati, evidentirati, stručno analizirati i izvještavati, istovremeno održavajući jasan lanac nadzora nad procesima identifikacije i moguće odgovornosti.

(4) Primjena komunikacione strategije

Za olakšavanje efikasnog angažmana u odnosima s javnošću i porodicom i, prema potrebi, koordinaciju s tužiteljskim/pravosudnim institucijama i medijima.

49Kao što je Univerzalna deklaracija o bioetici i ljudskim pravima (UNESCO 2005.), koja se odnosi na istraživanje u medicini, naukama o životu i povezanim tehnologijama, uključujući genetiku; međunarodna deklaracija o genetskim podacima ljudi (UNESCO 2003), koja se odnosi na prikupljanje, obradu, upotrebu i skladištenje genetskih podataka ljudi i uzoraka: Univerzalna deklaracija o ljudskom genomu i ljudskim pravima (UNESCO 1997), koja se odnosi na istraživanje, liječenje ili dijagnozu koja utiče na genom pojedinca; Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini, Oviedska konvencija (Vijeće

Evrope 1995.), koja štiti dostojanstvo i identitet ljudi u pogledu biologije, medicine, biomedicinskog istraživanja i genetskog testiranja. Vidjeti takođe aaBB Unapređenje transfuzije i ćelijske terapije širom svijeta (2010), Smjernice za operacije DNK identifikacije masovnih smrtnih slučajeva za informacije o odlaganju u kontekstu napora na identifikaciji (na stranici 11). 50Kao što su Minnesota protokoli i posebno njegove detaljne smjernice o iskopavanju grobova, u odjeljku C na stranicama 36-37.