Zaštita dodatno štiti ljudske ostatke od kontaminacije, skrnavljenja, pljačke, strvinara i pomjeranja/premještanja tijela na sekundarne lokacije, na kojima počinilac nastoji da izbjegne otkrivanje. Neovlašćeni ulazak i neovlašćeno mijenjanje mogu predstavljati krivično djelo u okviru domaćeg sistema.31 Preduslovi za efikasan režim zaštite: • Provjera izvještaja i dokaza putem triangulacije s drugim izvorima. • Mapiranje i dokumentovanje masovnih grobnica u pogledu njihovog opsega i lokalnog konteksta u kojem se nalaze. Neophodni koraci zaštite mogu uključivati: • Osiguranje lokacije i osiguravanje pristupa: treba tražiti i dobiti zakonsku dozvolu32 za pristup zemljištu. To takođe može zahtijevati povezanost i pristanak zajednice u praksi. Na pristup može uticati prisustvo kulturno značajnih mjesta, geografski faktori i kontrola. Opasnosti svojstvene lokaciji mogu uključivati neeksplodirana ubojna sredstva i zagađivače. • Mjere zaštite mogu uključivati: ogradu za osiguranje spoljašnjeg oboda; vodoravno pokrivanje za zaštitu površinskih ostataka i čuvare i nadzor lokacije. Takve mjere također zavise od vremenskog perioda od otkrića do istraživanja, lokalnog konteksta i osjetljivosti lokacije (tj. izloženosti elementima i životinjama). Osiguranje lokacije može zahtijevati sigurnosne mjere za one koji nude mjere zaštite, jer javno mnijenje može biti protiv njih. • Fizički pristup možda neće uvijek biti moguć, na primjer, ako istražitelji ne mogu ući u zemlju. Nadzor izvan lokacije putem satelitskih snimaka može biti jedina dostupna mjera zaštite. Zaštitu bi trebalo osigurati bez obzira da li je na lokaciji došlo do neovlašćenih promjena.
C. Istraživanje Međunarodne norme Prema zakonu o ljudskim pravima, obaveza sprovođenja efikasnog istraživanja znači da istraživanje mora biti nezavisno i adekvatno (na primjer, CED član 12), sposobno da utvrdi činjenice i identifikuje odgovorne.33 To uključuje osiguravanje forenzičkih dokaza i obdukcija za potpunu, tačnu evidenciju i nezavisnu analizu povreda i uzroka smrti.34 Istraživanje mora imati dovoljno ovlasti za prikupljanje informacija i pozivanje službenika na odgovornost. Ono se mora sprovoditi bez odlaganja; opšte, to je trajna obaveza istraživanja35, ali obaveza sredstava, a ne ciljeva.36 Međuamerički sud za ljudska prava naglašava potrebu za istraživanjem koje bi uzelo u obzir širi kontekst i složenosti koje okružuje događaje37 kako bi se postigla „najpotpunija moguća historijska istina, uključujući utvrđivanje obrazaca kolektivnog djelovanja“38 u skladu s pravom na spoznaju istine (na primjer, CED član 24(2)).CED dalje navodi u članu 12(4) da države članice trebaju „preduzeti potrebne mjere za sprečavanje i sankcionisanje dijela koja sprečavaju sprovođenje istraživanja. „Prema potrebi, to može uključivatimeđunarodnu saradnju između država i relevantnih agencija (CED-vodeći principi, princip 3(4)). Istraživanja koja slijede isključivo humanitarne ciljeve možda sami po sebi nisu dovoljni za ispunjavanje standarda efikasnog istraživanja“, kao što zahtijeva Evropska konvencija član 2.39 Prema Orentlicher principima40; „[i] bez obzira na bilo koji pravni postupak, žrtve i njihove porodice imaju neotuđivo pravo da saznaju istinu o okolnostima u kojima su se dogodili prekršaji i, u slučaju smrti ili nestanka, sudbina žrtava“. Prema međunarodnom humanitarnom pravu, porodice imaju pravo biti obaviještene o sudbini članova svoje porodice i mogu se obratiti državi za pružanje informacija (član 32 Dodatnog protokola I). Pravilo 117 CIHL pravila sugerišu da i kod međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba, strane u sukobu „moraju preduzeti sve izvedive mjere kako bi se uzele u obzir osobe prijavljene kao nestale“.
Vidjeti, na primjer, Irački zakon br. 13 iz 2015.,Zakon o djelima i zaštiti masovnih grobnica, koji izmjenama i dopunama mijenja zakon br. 5 iz 2006., Zaštita masovnih grobnica. 32 Principi 10(3) Vodećih načela za traženje nestalih osoba iz 2019. zahtijeva neograničen pristup nadležnim tijelima, uključujući „puna ovlašćenja za obavljanje nenajavljenih posjeta svim mjestima na kojima nestala osoba može biti, uključujući vojne i policijske objekte i privatne prostorije“. To bi, prema potrebi, trebalo uključivati„očuvanje lokacija relevantnih za pretragu“ (isto). 33 Kukhalashvili i drugi protiv Gruzije, presuda, ECtHR predstavka br. 8938/07 i 41891/07 (2. april 2020.) stav 129. 34 Isto, stav 129. 35 Aslakhanova i drugi protiv Rusije, presuda, ECtHR predstavka br. 2944/06 i 8300/07, 50184/07, 332/08, 42509/10 (18. decembar 2012.) stav 230. 36 Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 5878/08 (30. mart 2016.) stav 231–238, u kojem je dat sažetak zahtjeva Velikog vijeća za efikasnu istragu. 37 Masakri u zajednici El Mozote i drugim mjestima protiv Salvadora, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 252 (25. oktobar 2012.) stav 299. 38 Valle Jaramillo i sar. protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 192 (27. novembar 2008.) stav 102. 39 Kipar protiv Turske, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 25781/91 (10. maj 2001.) stav 135. 40 Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Izvještaj nezavisnog stručnjaka o ažuriranju Spisa principa za borbu protiv nekažnjavanja (18. februara 2005.) UN Dok. E/CN.4/2005/102/Add.1 (skraćeno Orentlicher principi) Princip 4. 31
9
