Cijepljenje?

Doc. dr. sc. Gorana Mirošević, prim. dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa

Dragi i poštovani, jesmo li izgubili povjerenje u medicinu i liječnike ili znamo li razlog zašto se pojedinci ne žele cijepiti? Nisam još uvijek sigurna koji će naslov ili pitanje privući više čitatelja i na koji način odgovoriti na oba postavljena pitanja. I dalje sam uvjerena da u ovo vrijeme infekcije koronavirusom, pandemije koja nemilosrdno uzima živote naših roditelja, rodbine, prijatelja, treba svima još jednom objasniti koliko bi u borbi protiv ove opake bolesti moglo pomoći cijepljenje protiv njezinog uzročnika – virusa SARS-Cov2. Nedavno sam u istom ovom časopisu napomenula da cijepljenje spada u jedan od najvećih medicinskih uspjeha 20. stoljeća kao javnozdravstvena mjera za suzbijanje zaraznih bolesti te da je cijepljenjem spašeno puno više ljudskih života nego bilo kojim drugim medicinskim postupcima i intervencijama. Cijepljenje je medicinski postupak kojim se primjenom cjepiva u organizmu potiče stvaranje protutijela, odnosno specifične otpornosti organizma na određene uzročnike zaraznih bolesti ili bi se moglo reći da je to postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti, pa tako i prema virusu SARS-CoV2. Stvaranjem otpornosti cijepljenjem sprječava se nastanak zarazne bolesti ili se pak sprječava nastanak teškog oblika zarazne bolesti ili infekcije, čime se smanjuje teška klinička slika, invalidnost i smrtni ishod. Pandemija koronavirusa, nažalost, prouzročila je širenje velikog broja netočnih informacija, usudila bih se reći: laži ili neistina, putem interneta i društvenih mreža. Razmišljala sam o tome da neke i nabrojim, ali sam odustala od toga, jer sama pomisao da ponovno nabrajam netočne informacije u meni izaziva osjećaj nelagode i uznemirenosti. Smatram da liječenje i dijagnosticiranje bolesti spada u domenu zdrastvenih djelatnika, prvenstveno liječnika. I zato kolegama i sebi postavljam pitanje: zbog čega se naši pacijenti dvoume kad je u pitanju cijepljenje? Je li tome razlog nepovjerenje prema medicinskoj struci koje je uzrokovano nedovoljnom edukacijom ili premalo provedenog vremena s pacijentima, ili različitim stavovima medicinskih djelatnika o cijepljenju zbog kojih ti isti pacijenti više vjeruju društvenim mrežama i educiraju se putem internetskih portala o svojim bolestima, pa tako i o cijepljenju? Ne znam bih li trebala odgovoriti na to pitanje sama ili da se svi zajedno potrudimo i našim bolesnicima vratimo povjerenje u medicinu. Medicinu koja je nastala na temelju čvrstih znanstvenih i kliničkih dokaza i kojoj na kraju vjeruju i svi ti bolesnici koji su bili protiv cijepljenja, a u trenutku kad se zaraženi koronavirusom bore za vlastiti život. Tada i „antivakseri“ pristaju na liječenje svim mogućim lijekovima kako bi se mogli izliječiti te prestaju sumnjati i počinju vjerovati toj istoj medicini. Stoga pozivam sve zdravstvene djelatnike da svojim primjerom i cijepljenjem još jednom ukažu i potvrde kolika je važnost cijepljenja, ne samo protiv virusa SARS-CoV2, već i protiv ostalih zaraznih bolesti. Još jednom bih htjela naglasiti koliko je redovito cijepljenje važno i za bolesnike sa šećernom bolesti koji su i inače pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije i nastanak komplikacija zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom. Upravo zbog te činjenice postoje i preporuke stručnih društava i provedbeni planovi imunizacije, seroprofilakse i kemprofilakse za posebne skupine stanovništa i pojedince s povećanim rizikom za razvoj infekcije, poput bolesnika sa šećernom bolesti. Cjepiva protiv gripe, pneumokoka, zostera, hepatitisa B i DITE-PER, kao i protiv SARS-Cov2, preporučena su cjepiva koji se koriste u sprječavanju i prevenciji zaraznih bolesti kod bolesnika sa šećernom bolesti, kao i kod bolesnika s drugim kroničnim bolestima. Nažalost, i dalje je među našim bolesnicima procijepljenost vrlo niska. Dragi i poštovani, potrudimo se da tako ne bude!