Dječji kutak

Dragi čitatelji, u rubrici Dječji kutak objavljujemo radove vaših mališana. Stoga vas sve i na dalje pozivamo da nam šaljete njihove uratke, bilo da je riječ o tekstovima ili crtežima, a mi ćemo se truditi sve ih objaviti. Očekujemo vaše uključivanje u što većem broju kako bismo i putem našeg časopisa predstavili našu vrijednu i kreativnu djecu.

Moje ljeto

Ja sam LEJNA KELEMEN, imam 12 godina, s dvije godine dobila sam ga – dijabetes tipa 1!!! Pa šta! Odlučila sam malo pisati, jer... provodim se super. Ljeto je moje omiljeno doba u godini! Konačno je stiglo! Škola je završila, mogu duže spavati, igrati se, družiti se. Ma, samo uživancija i ljenčarenje. Kao i svake godine, planiramo put na more, i ove godine smo na prelijepom Pašmanu, mama ga obožava jer je mirno, bez puno ljudi i gužve, kaže: njoj to treba, dok meni, iako je prelijep otok, fali malo više društvenih sadržaja i više zabave, no nema veze. Najbitnije je to da smo svi kao obitelj zajedno. Kada smo konačno stigli, prvo se raspakiram i složim stvari, pa odmah u more. Pa da, pomalo i mami pomažem u svakodnevnim poslovima. Na slici se vidi kako mama i ja pečemo klipiće od pirovog brašna. Hmm, ono što mi stvara probleme je to što volim zaista puno plivati pa se dodatno trošim i moram češće jesti, a to baš na moru ne volim. Ok, složim si jedan ritam, mislim unaprijed da plivanje troši puno energije, uz puno voća kojega zaista ima za kupiti bit će dobro. Na ruci imam senzor, što mi je lakše zbog očitanja vrijednosti šećera, ali znam da neće izdržati sve moje skokove u vodu koje obožavam i dugo kupanje… ronjenje... hmm, mama i tata me upozoravaju i stavljaju mi dodatni flaster da što duže sačuvamo senzor, a ja to neću, jer kako crnim na suncu tako ostavlja bijeli trag na ruci od tog flastera pa stalno mijenjam raspoloženje zbog toga. Svjesna sam da mi je tako lakše, ali pazim i na svoj izgled. Sutradan idem s mlađim bratom na susjedni otok Ugljan kod naših sestrična na kupanje. Cijeli dan se kupamo, plivamo i sunčamo... doslovno uživamo i mislim: kako divan dan, sve je baš kako treba. Po dolasku s plaže uzimam svoju torbu i aparatić da izmjerim šećer, oooo – ne, senzora nema, ostao u moru... Prvo se nasmijem i mislim si što će ribice misliti kad ga nađu. Odmah druga misao: koliko ih već ima u moru, sigurno ih svako malo netko izgubi, time se tješim. I ono zadnje: opet ću čuti bukvicu od roditelja, hihi... slatke muke. Po tome je poznato moje ljeto! Sad sam već dvanaestogodišnja djevojčica i moram paziti na sebe i biti odgovorna kao i svi mi, trebamo se paziti i čuvati sunca i vrućine, piti puno vode i češće mjeriti šećer. Tako jedino možemo uživati u ljetnim danima i mjesecima. Nadam se da ste mi svi vi slatkiši mali i veliki dobro i da uživate na moru i u ljetu. Šaljem vam bezbroj slatkih i slanih pozdrava!

Imala sam većinu, ako ne i sve od simptoma – učestalo mokrenje, žeđ, suha usta, sporo cijeljenje rana, pojačanu glad, a gubljenje kila, umor i iscrpljenost. Tako mi je otkriven i dijabetes te sam završila u bolnici na liječenju i edukaciji. Nedavno mi je bila šesta godišnjica otkada mi je dijabetes odlučio promijeniti život. Koliko god smatrala dijabetes neprijateljem, zahvaljujući njemu upoznala sam puno divnih ljudi, nove prijatelje koji prolaze isto što i ja, prebrodila sam strah od bilo kakve igle, naučila računati ugljikohidrate… Taman kad se većina profesora i učenika u osnovnoj školi navikla na dijabetes, ja odlazim iz nje i upisujem srednju školu. Trebam upoznati nove profesore i prijatelje i opet iznova objašnjavati što je dijabetes i kako s njim, ali smatram da to nije problem jer volim otvoreno govoriti o dijabetesu i nemam problema s time da se bodem ili mjerim šećer u javnosti. Sada, nakon šest godina, mogu iskreno reći da sam svašta naučila. Kada sam bila u bolnici na godišnjoj kontroli bila sam u sobi s tek otkrivenim dijabetičarima i osjećala sam se ispunjeno kad su me roditelji – odrasle osobe – pitali za savjet. Onaj osjećaj kad znate da ste prošli kroz sve to što oni sad prolaze i da ste zapravo smirili nekoga te da dijabetes nije toliko strašan, samo se treba potruditi i kontrolirati ga. Dijabetes je poput vlaka u lunaparku. Ima svojih uspona i padova, ali vaš je izbor hoćete li vrištati ili uživati u vožnji ☺.

Nikolina

Slatko stanje

Bok svima! Zovem se Leo i završio sam 6. razred. Ljetni praznici me vesele, jer onda radim sve što ne mogu kad su školski dani. Igram nogomet s prijateljima, dugo spavam, provodim više vremena s roditeljima i bratom. Ove godine sam bio na moru u Biogradu. Bilo mi je jako lijepo i zabavno. Tamo ima puno zabavnih stvari koje mogu raditi. Uvijek mi je žao kad se moramo vratiti kući, ali to me brzo prođe jer si nađem novu zanimaciju. Jako volim vježbati i pecati s tatom ribe na Dravi. Uza sve to pazim i na svoje „slatko stanje“. Ima tu uspona i padova, ali se nosim s time najbolje što znam i mislim da mi zasad dobro ide... Eto, toliko od mene. Pozdrav svima!!!

Edukacija odgajatelja, učitelja i nastavnika djece oboljele od šećerne bolesti

Barbara Demović, mag. paed. soc. Socijalni pedagog pri Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb, suradnik društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“ Duje Braovac, dr. med. Tajnik društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“ Vrtić i škola imaju izuzetno važnu ulogu u psihosocijalnom razvoju djeteta, zbog čega je organizacija edukacijskih seminara i tečajeva za stručno usavršavanje odgajatelja, učitelja i nastavnika djece oboljele od šećerne bolesti jedna od značajnijih misija društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“. Svjesni brojnih problema koji se javljaju u slučaju nedovoljne informiranosti nastavnika i stručnih suradnika u odgojnoobrazovnom sustavu, a koja često rezultira negiranjem šećerne bolesti ili pak postavljanjem nepotrebnih ograničenja, i ove su godine, unatoč pandemiji, održane online edukacije za učitelje i profesore osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Webinari koji su organizirani od strane Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencije za odgoj i obrazovanje, Hrvatskog društva za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetologiju, Hrvatskog liječničkog zbora, Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb i Društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“ najbolji su pokazatelj snažne i kvalitetne međuinstitucionalne suradnje. Zbog iznimnog interesa stručnih suradnika i odgojnoobrazovnih djelatnika, ove godine održana su dva webinara, 22. i 29. travnja. Putem online Zoom platforme na webinarima je ukupno sudjelovalo nešto više od 400 sudionika. Ovo je bio ¬¬¬32. tečaj po redu otkada se krenulo s organizacijom, sada već davne 2000. godine. Sve prethodne godine skupovi su se održavali uživo, što će se, nadamo se, uskoro i nastaviti. Važno je naglasiti kako su ovogodišnji webinari uvršteni u Katalog stručnih skupova Agencije za odgoj i obrazovanje za 2021. godinu. Moderatorica skupa Alma Rovis Brandić, viša savjetnica za stručne suradnike defektologe i socijalne pedagoge, pozdravila je sve sudionike te predstavila sve predavače. Uvodnu riječ održao je Nino Buić, pomoćnik ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te naglasio važnost šećerne bolesti kao jednog od vodećih javnozdravstvenih problema u Republici Hrvatskoj. Istaknuo je i važnost upoznavanja odgajatelja, učitelja i nastavnika s osnovnim principima liječenja dijabetesa te pohvalio suradnju ASOO-a, Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb i Društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“. Prof. dr. sc. Miroslav Dumić, predsjednik Društva, pozdravio je sve sudionike, istaknuo važnost nastavka navedene suradnje i najavio održavanje novog ciklusa edukacija u rujnu 2021. godine s obzirom na kontinuiranu potrebu među odgojno-obrazovnim djelatnicima. U nastavku se moglo čuti više zanimljivih predavanja i povezanih rasprava. Doc. dr. sc. Nevena Krnić, pročelnica Zavoda za dječju endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb održala je predavanje Osnovne preporuke za zbrinjavanje dijabetesa te na taj način sve sudionike skupa upoznala s akutnim komplikacijama bolesti koje se mogu dogoditi za vrijeme nastave te postupcima koje treba poduzeti u takvim situacijama. Jasna Radanović, bacc. med. tech, medicinska sestra i edukator za dijabetes pri Zavodu za dječju endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb svoje je predavanje posvetila osvješćivanju važnosti adekvatne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti u liječenju šećerne bolesti, a dr. sc. Marina Grubić, prof. psihologije, pružila je sudionicima uvid u psihosocijalno stanje djeteta koje boluje od šećerne bolesti i upoznala ih s čestim stigmama i predrasudama s kojima se djeca oboljela od šećerne bolesti susreću u redovitom obrazovnom sustavu. Ivanka Gregurinčić, socijalna pedagoginja pri Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb, predstavila je ostale aktivnosti Društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“ (ljetni kampovi, radionice, grupe podrške za roditelje djece s novootkrivenom šećernom bolesti), a sudionici su dobili i kratak uvid u program i dugoročne ciljeve Društva. Psihologinja u vrtiću Ivana Sošić Antunović opisala je iskustva iz prakse te istaknula najčešće poteškoće s kojima se susreće u svakodnevnom radu s najmlađim oboljelima od šećerne bolesti.