I pacijenta se pita

(u vrijeme COVID-a ih nismo imali), čitanje časopisa Dijabetes i druženje, što ih vjerojatno ne zadovoljava. Članstvo opada, a kapacitet je sve lošiji jer se rijetko netko prihvaća obveza rada i vođenja udruge. Perspektiva nam nije sjajna. Još uvijek osobe sa šećernom bolešću nisu svjesne koliko im udruga može pomoći, kao i razmjena iskustava s osobama koje imaju iste probleme.

Početkom lipnja u Slavonskom Brodu je organizirana jednodnevna edukativna radionica za osobe sa šećernom bolešću Slavonije i Baranje. Brodska dijabetička udruga je bila domaćin. Koliko ste zadovoljni takvim projektom i mislite li da ga treba implementirati i u ostale dijelove Hrvatske?

Na jednom sastanku Izvršnog odbora početkom ove godine rodila se ideja da, dok traje pandemija i nismo u mogućnosti organizirati kongres, organiziramo jednodnevne radionice po regijama. Ja sam naistomsastanku Izvršnogodbora tražioprvitermin4. lipnja za područje Slavonije. Izradili smo projekt u suradnji s HSDUom i dobili sredstva od grada Slavonskog Broda. Radionicu smo organizirali u kongresnoj dvorani hotelaART. Predavanja su nam održali liječnici iz naše brodske bolnice, prof. dr. sc. Blaženka Miškić, dr. med. i primarijus Ninoslav Leko, dr. med., te dr. sc. Eva Pavić, specijalistica nutricionizma iz Kliničkoga bolničkog centra Zagreb i Vilma Kolarić, dipl. med. techn. iz Sveučilišne klinike „Vuk Vrhovac“. Na radionicu su se odazvali članovi udruga iz Županje, Nove Gradiške, Slatine, Orahovice, Virovitice i Slavonskog Broda. Svi sudionici su bili zadovoljni programom koji je uključio četiri predavanja, ručak prilagođen osobama s dijabetesom, a nakon ručka organiziran je bio i obilazak grada. Radionicu su popratili i mediji, što je vrlo važno kako bi se podigla svijest o šećernoj bolesti, ali i upoznala javnost s radom Brodske dijabetičke udruge. Smatram da bi se ovakve radionice mogle u suradnji s HSDU-om organizirati i u ostalim regijama te vjerujem da će se to i ostvariti sljedeće godine.

U javnozdravstvenoj kampanji Saveza Reagiram i preveniram namijenjenoj edukaciji o respiratornim bolestima, posebice gripi i pneumokoknoj bolesti te važnosti cijepljenja za osobe u povećanom riziku kako bi se izbjegle teške posljedice bolesti, jedno ste od „lica“ kampanje. Jeste li zadovoljni svojom „ulogom“ i imate li povratne informacije s terena, s obzirom na to da ste u neprestanom kontaktu s članovima svoje udruge, ali i društava diljem Hrvatske?

Sretan sam što sam aktivno sudjelovao u kampanji Reagiram i preveniram i što sam postao jednim od zaštitnih lica kampanje. Javljaju mi se poznanici da su me prepoznali na televiziji i vidjeli na plakatu kampanje u ljekarnama i liječničkim ordinacijama. Ja samiosobnoodnioplakatekodmojeliječniceobiteljskemedicine, u Dom zdravlja, ljekarnu i u Udrugu. Ovo je prvi put da oboljeli od dijabetesa pa i članovi moje udruge čuju o važnosti cijepljenja protiv gripe, a posebno protiv pneumokoka, te se nadam kako će zainteresiranost s vremenom rasti i da će ljudi shvatiti koliko cijepljenje pomaže u sprječavanju komplikacija koje za nas dijabetičare mogu biti po život opasne. Ovakve kampanje su jako

Jeste li zadovoljni pravima osoba sa šećernom bolešću?

Što se tiče broja dijagnostičkih trakica za mjerenje šećera u krvi, kojijesmanjen,najprijena100godišnje,akasnijena50godišnje, to nikako ne ide u smjeru dobre prevencije koja je zajedno s edukacijom nedovoljna za sve dijabetičare, u Hrvatskoj to ne vodi dobroj praksi. Već i ptice na grani znaju koliko smo puta naglašavali da se od kvote proračuna HZZO-a za dijabetes na zbrinjavanje komplikacija troši oko 88% novaca, a za prevenciju, lijekove i trakice samo oko 12%. To su blagoslovili eminentni liječnici koji smatraju da je jedna trakica tjedno dovoljna da se provjerava šećer u krvi kod dijabetičara tipa 2. Dobra stvar je što smo se na inicijativu udruge Cukrići iz Zadra izborili, peticijom, daglukagonusprejudođenalistuHZZO-azateškehipoglikemije. Savez je pokrenuo peticiju za stavljanje sustava FreeStyle Libre naOsnovnu listuortopedskih idrugih pomagala zaosobe oboljele od šećerne bolesti tipa 2 koje koriste inzulinsku terapiju. Nadamo se da će nam to i uspjeti ostvariti u doglednoj budućnosti.

Jeste li zadovoljni radom Saveza, što mislite da bi se trebalo poboljšati i kako vidite budućnost Saveza, ali i lokalnih dijabetičkih udruga i društava?

Ja sam, evo, u drugom mandatu već dvije godine član Izvršnog odbora HSDU-a i jedan od dopredsjednika HSDU-a. Kroz rad Saveza pokušavamo se izboriti za što bolja prava dijabetičara, provoditi projekte i programe i biti prepoznatljivi ne samo među dijabetičarima, nego i svim dionicima koji sudjeluju u skrbi osoba s dijabetesom. Pokušavamo raditi najbolješto možemo u zadanim okolnostima, pri čemu nam ni pandemija COVID-19 nije išla na ruku. Bili smo prisiljeni promijeniti način rada i prilagoditi se, što nije svima bilo po volji. Svi se trudimo da rad Saveza podignemo na viši nivo, a koliko ćemo u tome uspjeti pokazat će vrijeme. Što se tiče rada udruga i Saveza, tu je šarolika situacija. Članstvo uglavnom opada jer dosta dijabetičara misli da znaju sve o dijabetesu, da im edukacija nije potrebna, članstvo nam je sve starije, tako da primjerice u mojoj udruzi nemamo članova mlađih od šezdesetak godina. Moramo svi skupa u Savezu pronaći način kako da se ta situacija promijeni, da budemo zanimljivi dijabetičarima i da nam se žele priključiti. Civilni sektor u Hrvatskoj nema dugu tradiciju, a i zbog različitih afera o kojima smo mogli čitati u medijima udruge još uvijek nisu na dobrom glasu. Mi u Izvršnom odboru HSDU-a to pokušavamo promijeniti tako da nam rad Saveza i udruga članica Saveza bude transparentan, da se držimo zakonskih propisa i što bolje surađujemo sa svima koji su zainteresirani. Puno radimo i nadam se da će to ipak rezultirati uspjehom. Otvoreni smo za nove ideje i prijedloge pa nam je svatko tko je dobronamjeran i želi pomoći dobrodošao.

Što biste poručili našim čitateljima, posebice onima koji su u dilemi trebaju li se učlaniti u neku udrugu osoba sa šećernom bolešću?

Nadam se da dolaze bolja vremena za civilni sektor generalno, pa tako i za nas dijabetičare i da će članovi na terenu (u lokalnim sredinama) imati mogućnosti birati vodstva udruga koja će biti u stanjuorganiziratiirealiziratiedukacijeuprogramimaiprojektima,

naradionicamaikongresima,kaoštosmoradiliprijeovenesretne pandemije. Mi u udrugama ne možemo raditi ništa drugo osim ovoga što smo i do sada radili, ali druženje (uz edukaciju) s osobama koje imaju iste probleme može puno pomoći svima koji s tim do tada nisu imali iskustva. Zato poručujem svima koji su na početku s povišenim vrijednostima šećera, ali i ostalima, da se pridruže nama koji im sa svojim iskustvom i savjetima možemo pomoći i ohrabriti ih, kao što sam i ja doživio svojevremeno kada sam bio bez pravog iskustva i spoznaja o teškim komplikacijama koje su moguće ako se ne držimo pravila ponašanja i življenja. Isto tako, samo zajedno kroz rad udruga možemo se izboriti za svoja prava. Ne možemo očekivati da se drugi bore za nas.

Suvremeni pristup upravljanju šećernom bolešću tipa 2 – Konsenzus svjetskih stručnjaka 2022.

Anica Badanjak, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica dijabetologije i endokrinologije Šećerna bolest je vrlo složena; uzroci i mehanizam nastanka još nisu potpuno jasni; tijek je dugotrajan i može dovesti do razvoja brojnih komplikacija. Liječenje je zahtjevno i traži multidisciplinarni (interdisciplinarni) tim. Radi se o doživotnoj bolesti koja nastaje kada tijelo ne može pravilno koristiti šećer (glukozu). Glavna karakteristika je povećana razina šećera (glukoze) u krvi, bez obzira o kojem se tipu bolesti radi. U nastanku najčešćeg oblika, šećerne bolesti tipa 2, sudjeluju genetski i okolišni čimbenici. Čimbenici okoliša uključuju nezdravu prehranu, nedostatak

tjelesne aktivnosti, zagađeni zrak, tlo, vodu, stres, nedostatak vitamina D. Izloženost virusima (enterovirusi) i oštećenje obrambenog sustava organizma povezuju se s nastankom šećerne bolesti tipa 1. Stres može potaknuti nezdravu prehranu, pušenje i konzumaciju nezdravih pića, remetiti san. Dostupnost nezdrave hrane (pekare uz škole i sl.) dodatno povećava rizik. Nezdrava ponašanja i loše duševno zdravlje mogu utjecati na kemijske promjene i izmjenu tvari u organizmu (metabolizam) i tako dovesti do porasta tjelesnetežine,povećavajućirizikzarazvojšećernebolestitipa2. Istraživanja pokazuju da su debljina (pretilost) ili prekomjerna težina (koja još nije u kategoriji debljine) glavni razlog za razvoj šećerne bolesti tipa 2. Ostali čimbenici rizika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 jesu: raspodjela masti u tijelu – opasna je ona pohranjena pretežno na trbuhu, umjesto na bokovima i bedrima; nedovoljna tjelesna aktivnost,šećernabolestuobitelji,etničkapripadnost,poremećaj masnoća, dob, trudnička šećerna bolest, predijabetes. Prema podatcima Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) u svijetu je u 2021. godini bilo 537 milijuna odraslih (20-79 godina) sa šećernom bolešću – 1 oboljeli od 10. Predviđa se da će taj broj porasti na 643 milijuna do 2030. i na 783 milijuna do 2045. godine. Preko 3 od 4 odrasle osobe sa šećernom bolešću žive u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Šećerna bolest je odgovorna za 6,7 milijuna smrti u 2021. godini – 1 smrt svakih 5 sekundi. 541 milijun odraslih osoba ima poremećenu toleranciju glukoze, što ih stavlja u visok rizik od šećerne bolesti tipa 2. Poremećena tolerancijaglukozejestanje„predijabetesa“spovećanimrizikom za razvoj srčanožilnih bolesti. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj je u 2021. bilo 327.785 osoba sa šećernom bolešću. Procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih blizu 500.000, jer preko 40% osoba ne zna da ima šećernu bolest (što ukazuje na 1 oboljelog od 8 osoba). Šećerna bolest je 4. vodeći uzrok smrti u 2021. u RH. U Europi 1 od 11 osoba živi sa šećernom bolešću. Iz priloženih podataka vidljivo je da se ne očekuje smanjenje broja oboljelih od šećerne bolesti u svijetu, prvenstveno tipa 2. Nažalost, bilježi se i porast broja oboljelih od tipa 1. Projekcije za budućnost su zabrinjavajuće, posebice u manje razvijenim zemljama, a u bogatim zemljama u ranjivim skupinama, jer se očekuje daljnji enormni porast oboljelih od tipa 2 šećerne bolesti. Osobe oboljele od šećerne bolesti sklone su razvoju komplikacija, od kojih su najčešće, najteže i najskuplje bolesti srca i krvnih žila. Ono što zabrinjava i što bi nas trebalo potaknuti na akciju jest pojava šećerne bolesti tipa 2 kod sve mlađih osoba, kod adolescenata i djece, s ranijom pojavom i agresivnijim oblicima komplikacija. U razvijenim zemljama najčešći uzrok smrti kod osoba sa šećernom bolešću tipa 2 jest bolest srca i krvnih žila. Čimbenici rizika za smrt kod osoba sa šećernom bolešću tipa 1 uključuju bolesti srca i krvnih žila, bolest bubrega povezanu sa šećernom bolešću (dijabetičku nefropatiju) i promjene na očnoj pozadini (dijabetičku retinopatiju). Bolesnici umiru u mlađoj dobi zbog ranog početka bolesti.

Što predlažu svjetski stručnjaci?

Usuglašeni zajednički stav za 2022. Europske udruge za proučavanje dijabetesa (EASD) i Američke udruge za

dijabetes (ADA)uliječenjuvisokihrazinašećera(hiperglikemije) kod šećerne bolesti tipa 2 zagovara holističku skrb usmjerenu na pacijenta. Jednaka važnost pridaje se kontroli šećera, tjelesne

težine, čimbenicima rizika za srčanožilne bolesti i zaštiti srca

i bubrega, što se odražava u ažuriranom algoritmu liječenja. Liječnik bi trebao: • • • • • procijeniti ključne karakteristike osobe, uključujući njihove društvene odrednice zdravlja (društveno-ekonomski status, obrazovanje, susjedstvo i fizičko okruženje, zaposlenje i mreže socijalne podrške, kao i pristup zdravstvenoj skrbi) razmotriti specifične čimbenike koji utječu na izbor liječenja zajednički donositi odluke i dogovarati se o planu liječenja; uključiti osobu koja boluje od šećerne bolesti u sve odluke izbjegavati kliničku inerciju biti stalna podrška i pratiti pacijenta. Složenost šećerne bolesti i njeno liječenje zahtijevaju integriranu skrb.Kaonikadadosada,naglasakjenajezikuinjegovojvažnosti u svim komunikacijama. Ponovno se ističe važnost obrazovanja i podrške u samokontroli šećerne bolesti. Obrazovanje (edukacija) ima jednaku važnost kao i lijekovi. Dorađen je skup preporučenih uputa za upravljanje šećernom bolešću tipa 2 po pitanju upotrebe lijekova za snižavanje šećera u krvi i načina života osoba sa šećernom bolešću tipa 2. Povećan je fokus na smanjenje tjelesne težine i ima jednaku

važnost kao i upravljanje šećerom u krvi u preporukama za liječenje šećerne bolesti.

Prema novim smjernicama gubitak težine od najmanje 5-15%, zajedno s upravljanjem povišenim šećerom u krvi (hiperglikemijom), trebao bi biti primarni cilj, osobito za one kojima je nedavno dijagnosticirana šećerna bolest tipa 2. Smanjenje težine za 5-10% poboljšava metabolizam (šećera, masnoća), a gubitak težine od 10-15% ili više može modificirati bolest i dovesti do preokreta (remisije) šećerne bolesti tipa 2. Smjernice o načinu života i zdravom ponašanju detaljno govore o obrascima prehrane, vremenski ograničenoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti i spavanju. Ukazuju na važnost 24-satnog fizičkog ponašanja. Redovita tjelesna aktivnost sastavni je dio liječenja šećerne bolestitipa2.Takojeodranijepreporučenobitiaktivannajmanje 30 minuta dnevno, pet dana u tjednu. Sada se naglašava da se potrebno i oznojiti, stoga treba provoditi 150 minuta umjerene do snažne aktivnosti tjedno, a dva do tri puta tjedno provoditi i treninge snage radi jačanja. Kadaseradiofizičkojaktivnostipotrebnojenaglasitidajeosobe sa šećernom bolešću provode u skladu sa svojim sposobnostima, vezano na komplikacije (npr. oštećenje živaca). Nove smjernice, između ostalog, naglašavaju dobrobiti povećanja broja koraka za zdravlje srca – povećanje od samo 500 koraka dnevno povezano je s 2-9% smanjenim rizikom od bolesti srca i krvnih žila i smrtnosti od svih uzroka. Za osobe koje pretežno sjede preporučuje se svakih pola sata prekinuti sjedenje. Za dobro upravljanje šećernom bolešću važan je i dobar san u trajanju od 6-8 sati. Prema istraživanjima, spavanje dulje od osam sati ili manje od šest sati može povisiti HbA1c i povećati rizik od debljanja. Neredovito spavanje, isprekidani san, koje je posljedica prekida disanja (apneje) za vrijeme spavanja, koja pogađa više od polovine ljudi s tipom 2, također može povećati šećer u krvi. Posebni naglasak je na „zaštiti organa“, odnosno smanjenju rizika za razvoj bolesti srca i bubrega i navedene su upute za

upotrebulijekovakojitomedoprinose–inhibitorasuprijenosnika natrija i glukoze 2 (SGLT2 inhibitori) i agonista receptora sličnih glukagonu (agonisti GLP-1 receptora). To su lijekovi koji reguliraju šećer u krvi i imaju povoljan učinak na srce i bubrege, pa bi odabir prve linije terapije trebao ovisiti o bolesnikovim pridruženim bolestima. Precizirana je upotreba novih lijekova i predložene su smjernice za njihovu upotrebu, ovisno o stanju srca i krvnih žila te stanju bubrega. Ne zaboravimo, kod nas odabir lijekova ne ovisi samo o mišljenju struke, nego i o propisima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (koji se konzultiraju sa strukom), te često o financijskim mogućnostima oboljelog. Možemo očekivati ažuriranje Hrvatskih smjernica za liječenje šećerne bolesti i usklađivanje s najnovijim stavovima svjetskih stručnjaka, temeljenim na dokazima. Metformin je i dalje ostao preferirani oralni lijek prve linije za snižavanje šećera (glukoze) u krvi za liječenje šećerne bolesti 2. U Europi je u primjeni više od 60 godina (u SAD-u znatno kraće). Najčešće je propisivani lijek za snižavanje šećera u cijelom svijetu. Preteča metformina je francuski jorgovan, poznat i pod imenom kozja ruta (lat. galega officinalis), biljka koja se stoljećima koristila za liječenje raznih bolesti i snižavanje šećera u krvi. Ova biljka bogata je gvanidinom, supstancom koja ima sposobnost snižavanja šećera, što je dokazano 1918. i potom dovelo do sinteze bigvanidnog spoja metformina (slika 2).

Navedene su posebne smjernice za starije osobe, mlađe osobe i one iz različitih rasnih i etničkih skupina, kao i sažetak utjecaja spolnih razlika. Često se kod starijih osoba susrećemo s „previše liječenja“, a kada je u pitanju šećerna bolest ciljevi liječenja nisu isti za mlade i stare, za one s komplikacijama i pridruženim bolestima. Čini mi se da je kod starijih osoba individualizirani pristup posebice važan. Komunikacija između osoba sa šećernom bolešću i pružatelja zdravstvenih usluga bitan je čimbenik upravljanja šećernom bolešću. Zdravstveni djelatnici trebali bi se usmjeriti na oboljelu osobu s poštovanjem, bez predrasuda, razgovarati jezikom razumljivim za pacijenta. Obrazovanje (edukacija) osoba sa šećernom bolešću jednako je važno kao i lijekovi i stoga mu treba pristupiti odgovorno.

KLJUČNE KOMPONENTE OBRAZOVANJA I PODRŠKE ZA SAMOKONTROLU ŠEĆERNE BOLESTI prema

Davies i sur. (DSMES – Diabetes Self- Management Education and Support) • • • • • • • • • • • na temelju dokaza individualizirano prema potrebama osobe, uključujući jezik i kulturu strukturiran, teorijski vođen pisani kurikulum s popratnim materijalima pružaju obučene i kompetentne osobe (tj. specijalist za skrb i obrazovanje o šećernoj bolesti) s jamstvom kvalitete predočuje se u grupnim ili pojedinačnim postavkama usklađuje se s potrebama lokalnog stanovništva podržavaosobuinjezinuobiteljurazvijanjustavova,uvjerenja, znanja i vještina za samokontrolu šećerne bolesti uključuje temeljni sadržaj, tj. patofiziologiju (uzroke, mehanizme nastanka, tijek i posljedice abnormalnih promjena u bolesnom organizmu) šećerne bolesti i mogućnosti liječenja; korištenje lijekova; praćenje, prevenciju, otkrivanje i liječenje kratkotrajnih i dugotrajnih komplikacija; zdravo suočavanje s psihološkim problemima i brigama; rješavanje problema i suočavanje s posebnim situacijama (npr. putovanje, post) dostupan pojedincu u kritičnim trenutcima (tj. prilikom dijagnoze, godišnje, kada se pojave komplikacije i kada dođe do prijelaza u skrb) uključujepraćenjenapretkapojedinca,uključujućizdravstveno stanje, kvalitetu života kvaliteta se redovito provjerava.

Zaključak

Nove smjernice u liječenju osoba s tipom 2 šećerne bolesti stavljaju fokus na holističku skrb usmjerenu na pacijenta, kontrolu tjelesne težine i jednak pristup. Na raspolaganju je više učinkovitih lijekova za liječenje hiperglikemije i inzulina s unaprijeđenim svojstvima, ali sve to nije dovoljno učinkovito za upravljanje šećernom bolešću ako ne pristupamo holistički. Ovim usuglašenim mišljenjem svjetskih stručnjaka liječenje hiperglikemije i debljine treba se odvijati paralelno. Konačno imamo na raspolaganju učinkovite lijekove za sniženje tjelesne mase, što nam daje nadu u borbi protiv debljine i šećerne bolesti tipa 2. Evidentno je da sami lijekovi, koliko god bili učinkoviti, nisu dovoljni bez pravilne, uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti, dovoljno sna, dobre komunikacije razumljivim jezikom između osobe sa šećernom bolešću i zdravstvenih djelatnika. Liječnik treba pristupati svakoj osobi pojedinačno i omogućiti da dobije pravi lijek u pravo vrijeme, neovisno o društvenim odrednicama zdravlja. Naglašeno je da osobe koje žive s dijabetesom ne treba nazivati „dijabetičarima“.

Izvori: 1. Davies MJ,Aroda VR, Collins BS, et al. Management of Hyperglycemia in Type 2

Diabetes, 2022.AConsensus Report by theAmerican DiabetesAssociation (ADA) and the

EuropeanAssociationfortheStudyofDiabetes(EASD).DiabetesCare.2022;45(11):2753 2786. doi:10.2337/dci22-0034 2. https://diabetesatlas.org 3. https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/svjetski-dan-secerne-bolesti-2022/ 4. https://www.practiceupdate.com/c/142511/3/8/? 5. https://diatribe.org/treating-hyperglycemia-type-2-diabetes?omhide=true 6. https://diabetesonthenet.com/diabetes-primary-care/ada-easd-consensus-2022-whats-new 7. https://www.publichealthnotes.com/social-determinants-health-sdh 8. https://diabetesonthenet.com/journal-diabetes-nursing/latest-news-ada-2022/ Slika 1: https://www.japha.org/article/S1544-3191%2820%2930206-5/fulltext Slika 2: https://gardencollage.com/heal/botanical-medicine/french-lilac/