8 minute read
Dječji kutak
Dragi čitatelji, u rubrici Dječji kutak objavljujemo radove vaših mališana. Stoga vas sve i na dalje pozivamo da nam šaljete njihove uratke, bilo da je riječ o tekstovima ili crtežima, a mi ćemo se truditi sve ih objaviti. Očekujemo vaše uključivanje u što većem broju kako bismo i putem našeg časopisa predstavili našu vrijednu i kreativnu djecu.
Maja, učenica Osnovne škole Ivana Martinovića iz Štitara, povodom obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti u svojoj školi prikazala je primjerak svog jelovnika i koje su namirnice nezdrave za osobe sa šećernom bolešću, ali i za sve druge koji se žele pravilno hraniti.
Advertisement
Antoine de Saint-Exupéry rođen je u Lyonu 29. lipnja 1900. godine. Bio je francuski pisac i zrakoplovac, poznat i kao Saintex. Popularnost je stekao zahvaljujući djelu Mali princ – Le Petit Prince, koji je prvi put objavljen 1943. godine. Objavio je nekoliko romana i pripovijedaka, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, u kojima govori o veličini čovjeka, snazi, želji za istinom i upoznavanju samoga sebe te svijeta u kojem živi. Mali princ, njegovo najpoznatije djelo, knjiga je u kojoj na slikovit i originalan način govori o potrebi čovjeka za bliskošću, prijateljstvom i ljubavlju. U Malom princu pisac se dotiče važnih problema iz našeg vremena kao što su osamljenost, površnost, želja za vlasti. U knjizi je izrekao jednostavne, ali važne istine o pravim vrijednostima ljudskog života. Prevedena je na više od 230 svjetskih jezika i dijalekata i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta. Ovdje su neki od citata iz knjige Mali princ o djeci, odraslima, ljudima, zemlji, prijateljstvu, ljubavi, odnosima, koji nas uče o životu i mudrosti života: Svi odrasli su nekada bili djeca... Ali samo nekolicina njih se toga sjeća. Odrasli vole brojeve... Kada im kažeš da si stekao novog prijatelja, nikada ne pitaju ništa važno. Ne pitaju – kako mu zvuči glas, koje igre voli... Umjesto toga, pitaju – koliko ima godina, koliko je težak, koliko mu otac zarađuje? I samo iz tih brojeva, misle da su saznali išta o njemu. Tako sam, tokom života, često dolazio u dodir s mnoštvom ozbiljnih ljudi. Dugo sam živio među odraslima. Vidio sam ih osobno, izbliza. I to nije mnogo poboljšalo moje mišljenje o njima. Ako kažete odraslima: „Vidio sam jednu lijepu kuću s geranijumom u prozorima i golubovima na krovu…“, oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba ima reći: „Vidio sam kuću koja vrijedi sto tisuća franaka“. Onda oni uzviknu: „Kako je lijepa!“ Čovjek nikad nije zadovoljan tamo gdje je. Ljudi u vlakovima spavaju, ili zijevaju. Samo djeca pritišću nos uz staklo prozora, samo djeca znaju u što gledaju. Ljudi zauzimaju sasvim malo mjesto na Zemlji. Mnogo je teže suditi o sebi, nego o drugima. Ako uspiješ osuđivati sebe, zaista si čovjek velike mudrosti. Ako ide samo ravno, nitko ne može daleko stići. Za putnike, zvijezde su vodiči. Za sve ostale, one su samo malena svjetla. Ljudi kupuju stvari koje ih čekaju gotove u prodavaonicama. Ali nigdje ne postoji prodavaonica u kojoj možeš kupiti prijateljstvo. Vrijeme koje si izgubio zbog te ruže, upravo je ono čini važnom. Samo kada gledaš srcem, vidiš stvarno. Ono najvažnije se ne može vidjeti okom. Kada nešto ukrotiš, postaješ zauvijek odgovoran za to. Tajno je to mjesto, zemlja suza. Riječi su izvor nesporazuma. Oči su slijepe. Srcem treba tražiti. Ono što čini pustinju predivnom jest činjenica da ona negdje u sebi krije izvor. Gomila kamenja prestaje biti gomila kamenja u trenutku kada jedan jedini čovjek pogleda u nju, a u sebi vidi sliku katedrale. Lijepa si, ali si prazna. Nitko ne bi poželio umrijeti zbog tebe. Uobraženi ljudi čuju samo pohvale. Govor je izvor svih nesporazuma. Čovjek je usamljen i među ljudima. Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima. Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve. I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, kojega nema nigdje osim na mom planetu, i koji jedna mala ovca može uništiti u jednom trenu, samo tako, jednog jutra, čak i ne shvaćajući što čini, zar to nije važno! Treba od svakoga zahtijevati ono što može učiniti. Vlast u prvom redu ovisi o razumu. Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu. Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas. Ljudi sa tvoje planete uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže. A ipak, ono što traže može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode. Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina. Čovjek je osamljen i među ljudima. Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke. Ruže su pune proturječnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voljeti. Kud te noge nose, neće te dovesti daleko. Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o zvijezdama. Spuštao sam se na njegovu razinu. Pričao sam mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. I veliki je bio strašno sretan što poznaje tako razborita čovjeka. Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća. Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire. Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne samim sobom. Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš. Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam, naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mjesta. Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju. A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže. Upoznajemo samo ono što pripitomimo. Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom. Samo djeca znaju što traže. Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu. Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš. Žalosno je zaboraviti prijatelja. Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar. Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je! (S.K.)
Duje Braovac, dr. med., tajnik društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“
Najnovije, peto izdanje knjige Šećerna bolest u djece prof. Miroslava Dumića, tiskano 2021. godine, ostat će sasvim sigurno i dalje omiljen vodič za upoznavanje i uspješno suočavanje sa šećernom bolešću u dječjoj dobi. Knjiga je napisana sažeto i lako se čita, ali tekst je istovremeno sveobuhvatan i izuzetno informativan. Namijenjena je prvenstveno bolesnicima i njihovim roditeljima, ali i zdravstvenim radnicima, odgajateljima u vrtićima, učiteljima, nastavnicima, trenerima i svima drugima koji vode brigu o djeci koja boluju od šećerne bolesti. Uz knjigu je tiskan i poseban dodatak Upute za roditelje djece sa šećernom bolesti i njihove nastavnike u školi. Kontrola i samokontrola bolesnika sa šećernom bolešću kritične su komponente liječenja, a medicinska istraživanja su nedvojbeno dokazala kako su briga o dijabetesu i održavanje dobre metaboličke kontrole ključ za izbjegavanje kako akutnih, tako i kroničnih komplikacija bolesti. Na prvu se čini kako dijabetes zapravo i nije tako komplicirana bolest, već bolest koja podliježe jednostavnim pravilima: premalo inzulina i tjelesne aktivnosti, previše ugljikohidrata, akutna bolest i stres odražavaju se u visokim koncentracijama glukoze, dok previše inzulina, premalo hrane i previše aktivnosti rezultiraju hipoglikemijama. Ipak, u stvarnom životu put k dobroj regulaciji često je puno zamršeniji i složeniji, pun nejasnoća, a ponekad i nelogičnosti, a ova knjiga nam objašnjava strategiju i daje savjete kako što uspješnije držati bolest pod kontrolom, izbjegavajući brojne zamke na tom putu. U njoj su na jednostavan način izložene osnovne informacije o samoj bolesti, načinima liječenja i samokontroli, brojenju ugljikohidrata, prehrani, akutnim i kroničnim komplikacijama te pridruženim bolestima. Obrađene su i teme kao što su tjelovježba, dijabetes i akutna bolest, pušenje, putovanja, planiranje obitelji i brojne druge. U posljednjih deset godina koliko je prošlo od prethodnog izdanja ove knjige mnogo se toga promijenilo u liječenju i kontroli šećerne bolesti pa se tako danas u liječenju uglavnom koriste inzulinski analozi, a kontrola i samokontrola provode se putem uređaja za trajno praćenje koncentracije glukoze u međustaničnoj tekućini. Započelo se i s uvođenjem tzv. hybrid loop sustava koji se sastoje od inzulinske pumpe potpomognute senzorom s automatiziranom isporukom inzulina kojim upravlja predikcijski algoritam. Nove tehnologije donijele su mogućnost znatno bolje regulacije, a samim time neminovno su se promijenili i kriteriji za procjenu uspješnog liječenja šećerne bolesti – postali su zahtjevniji. O svemu ovome prof. Dumić govori u novom izdanju ove knjige koja će zasigurno pomoći bolesnicima i njihovim obiteljima u dostizanju ovih sada više postavljenih ciljeva. Prof. Dumić je od 1980. godine do odlaska u mirovinu 2011. godine bio voditelj Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb te Referentnog centra Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes. U više mandata bio je i predstojnik Katedre za pedijatriju pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2012. godine izabran je u zvanje profesora emeritusa na istom fakultetu, gdje je danas predavač na nizu poslijediplomskih studija, voditelj znanstvenih projekata i mentor doktorandima. Prof. Dumić radi u Poliklinici M.D. specijaliziranoj za pedijatrijsku i adultnu endokrinologiju, dijabetes i genetiku, koju je osnovao s grupom renomiranih suradnika. Osnivač je i predsjednik društva „Veliki za male sa šećernom bolešću“ koje djeluje od 1997. godine i danas okuplja članove iz cijele Hrvatske. U organizaciji Društva provodi se cijeli niz edukacijskih aktivnosti koje su usmjerene na sve segmente društvene zajednice. Tiskanje ovoga petog izdanja knjige Šećerna bolest u djece, u čijem su pisanju pomogli brojni članovi Društva, govori o trajnoj brizi koju Društvo vodi za male bolesnike s dijabetesom.