Dijete sa šećernom bolesti – sigurno i uspješno školovanje

Tatjana Petričević Vidović, dr. med., specijalistica školske medicine, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu, Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Pravo djeteta na zdravlje jedno je od temeljnih prava djece čije ostvarenje mora biti omogućeno u svim trenutcima dječjeg života pa tako i tijekom boravka u školi. Osobita pažnja pritom mora biti posvećena učenicima kod kojih je zbog prisutnosti kronične bolesti zdravlje dijelom već narušeno. Prevalencija kroničnih bolesti u djece u svijetu, a i kod nas, kreće se od 10% do 15%. Najčešće se radi o respiratornim bolestima (opstruktivni bronhitisi, astma, alergijske bolesti), slijede neurološke bolesti (epilepsija), kardiovaskularne, urogenitalne te bolesti senzornih organa. Šećerna bolest se ubraja u rjeđe kronične bolesti dječje dobi, a predominantna forma bolesti u toj dobi je takozvani tip 1. Razina incidencije od 8,7 na 100.000 u dobi od 0 do 14 godina ubraja RH u skupinu zemalja s umjerenim rizikom. Uzimajući u obzir činjenice da šećerna bolest ima moguće akutne (vitalno ugrožavajuće) komplikacije te da je u cilju sprječavanja kasnih posljedica potrebna kontinuirana regulacija razine šećera u krvi, kao i činjenicu da je tijekom boravka u školi oboljeli učenik izložen čimbenicima koji mogu dovesti do povišene (obroci, stres) ili snižene (tjelesna aktivnost, uzimanje terapije) razine šećera u krvi, iznimno je važno osigurati za takvog učenika sigurnu školsku okolinu. U cilju osiguravanja sigurne školske okoline za oboljelog učenika, ali i pomoći prosvjetnim djelatnicima, Hrvatsko društvo za školsku i adolescentnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora izradilo je Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti (verzija 2, 2022.) koji je ponuđen svim školama u Republici Hrvatskoj. Protokolom su definirane aktivnosti i njihovi provoditelji, a podijeljene su u tri razine. Aktivnosti prve razine djelovanja odnose se na osiguravanje osnovnih preduvjeta za pružanje podrške oboljelom učeniku. U prvom redu to je obveza roditelja da na vrijeme obavijeste školu i nadležnoga školskog liječnika o zdravstvenom stanju svog djeteta. Školski liječnik potom provodi edukaciju učitelja i učenika, dogovara osiguravanje primjerenih obroka u školskoj kuhinji te po potrebi kontaktira pedijatra – endokrinologa. Školsko povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta (stručni suradnici, učitelj, školski liječnik) redovito prati učenika te se izrađuje tzv. osobni plan skrbi. U slučaju potrebe predlaže se primjereni program obrazovanja (sukladno Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju). Školski liječnik će pri završetku osnovnoškolskog i/ili srednjoškolskog obrazovanja provesti savjetovanje povezano s nastavkom školovanja i odabirom zanimanja, a s ciljem

prevencije komplikacija bolesti, očuvanja zdravlja i ostvarivanja daljnjih rezultata sukladnih kapacitetima učenika. Druga razina djelovanja su aktivnosti svakodnevnog praćenja oboljelog učenika, a provodi ih učitelj ili predmetni nastavnik. Njima se osiguravaju uvjeti privatnosti učenika prilikom kontrole razine šećera u krvi ili uzimanja inzulinske terapije te sigurno odlaganje infektivnog materijala. Oboljelom se učeniku mora omogućiti uzimanje obroka ili tekućine, kao i korištenje toaleta, prema potrebi (neovisno o odmorima i sličnom). Učitelji trebaju tijekom dana imati uvid u vrijednost izmjerenih razina šećera, a osobito je važan pojačani nadzor nad učenikom tijekom satova tjelesne i zdravstvene kulture te u situacijama povećanog stresa (ispitne situacije). Aktivnosti treće razine su postupci koji se primjenjuju u slučaju akutnih komplikacija: hiperglikemije ili hipoglikemije. Cilj je rano prepoznavanje mogućih simptoma, ali i pružanje brze i pravilne pomoći već u trenutku kad učenik izmjeri „upozoravajuće“ vrijednosti GUK-a od 4 mmol/l odnosno 15 mmol/l, bez obzira što se još nisu razvili vidljivi simptomi hipoglikemije odnosno hiperglikemije. Usporedno s pružanjem prve pomoći obavještava se roditelj, a u slučaju progresije simptoma poziva se hitna medicinska pomoć. Tijekom boravka učenika oboljelog od šećerne bolesti u školi potrebno je provoditi sve navedene i preporučene aktivnosti kako bi se spriječila pojava hipoglikemije, a osobito razvoj teške hipoglikemije. Iako postoje načini preventivnog djelovanja, škola treba razmotriti i mogućnost razvoja hitne situacije teške hipoglikemije kada je učeniku potrebno aplicirati injekciju glukagona.

Infuzijski setovi MinimedTM MioTM Advance i MinimedTM MioTM 30

Na hrvatskom tržištu odnedavno su dostupni infuzijski setovi Medtronic MiniMed Mio Advance i MiniMed Mio 30. Novi infuzijski setovi omogućuju jednostavniju zamjenu u odnosu na setove MiniMed Quick-set. Jednostavni su za korištenje i prilikom umetanja potrebno je pritisnuti samo jedan gumb. Umetanje je lakše čak i na najteže dostupnim mjestima. Infuzijski setovi su dizajnirani s prethodno postavljenim serterom i zahtijevaju manje koraka pri umetanju. Kod MiniMed Mio Advance seta igla je skrivena prije, tijekom i nakon upotrebe pa ne smeta. MiniMed Mio Advance dolazi s kanilama duljine 6 mm i 9 mm, a kateteri su dostupni u veličini od 60 cm i 110 cm. Kut umetanja je 90 stupnjeva. Minimed Mio 30 ima kanilu od 13 mm, a duljina katetera iznosi 60 cm i 110 cm. Riječ je o kutnom infuzijskom setu s kutom umetanja od 30 stupnjeva. Infuzijski setovi smiju se nositi najdulje tri dana ili u skladu s uputama Vašeg dijabetologa. Također, trebali biste se posavjetovati s dijabetologom prije donošenja odluke o vrsti seta. Novi infuzijski setovi su kompatibilni sa svim inzulinskim pumpama Medtronic MiniMed. Nalaze na osnovnoj listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Za više informacija obratite se ovlaštenom distributeru za Medtronic dijabetes program za Republiku Hrvatsku: MediLigo d.o.o., Strojarska cesta 20/8, 10000 Zagreb, Tel: +385 1 6454 295, mail: info@mediligo.hr. Glukagon je hormon gušterače koji djeluje na takav način da potiče razgradnju glikogena u jetri i time dovodi do porasta glukoze u krvi. Primjena glukagonske injekcije je jednostavna i može ju aplicirati u situacijama hitnosti primjereno osposobljena osoba, iako nije zdravstveni djelatnik. Edukaciju o primjeni glukagona provodi nadležni školski liječnik. Implementacija Protokola u škole u kojima ima učenika oboljelih od šećerne bolesti omogućuje njihovo sigurno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu, ravnopravno s drugom, zdravom djecom. Protokol regulira ne samo postupke u hitnim stanjima, nego se njime osiguravaju uvjeti za kvalitetnu kontrolu bolesti tijekom dugog razdoblja školovanja. Regulacija glikemije osobito je važna u periodu puberteta i adolescencije, jer je to razdoblje karakterizirano burnim fiziološkim zbivanjima (ubrzanje rasta, spolno sazrijevanje, povećanje tjelesne težine) kod kojih promjene u hormonalnom statusu zahtijevaju pomno određivanje inzulinske terapije. Razdoblje puberteta obilježeno je i emocionalnim promjenama te se i kod djece s kroničnim bolestima javlja želja za samostalnim donošenjem odluka, kao i nastojanje da se ne razlikuju od svojih vršnjaka, a što ponekad negativno utječe na njihovu suradljivost u liječenju te time dovodi do lošije kontrole bolesti. Cilj ovog Protokola jest upravo senzibilizacija cjelokupne školske okoline (učitelji, vršnjaci) kako bi se učenik sa šećernom bolesti osjećao potpuno sigurno, ugodno i prihvaćeno. Tako se, uz podršku obitelji, stvara još jedna podržavajuća sredina neophodna za liječenje, ali i za realizaciju svih tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih potencijala oboljelog djeteta.