Amor i Psiha

Dinka Juričić:

Priča o Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)

Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha

Apulej je bio rimski književnik i filozof iz drugoga stoljeća. Autor je prvog sačuvanog pikarskog romana u svjetskoj književnosti. Roman se zvao Metamorfoze ili Zlatni magarac.

Bio je to fantastično-satirični roman o mladiću Luciju koji je zbog svoje neutažive radoznalosti pretvoren u magarca. Lucije otvorenih očiju i ušiju, kao magarac s ljudskim razumom, prati zbivanja, promatra ljude oko sebe i spoznaje velike ljudske grijehe sve dok mu božica Izida ne vrati ljudsko obličje.

U okvirnu priču o Luciju Apulej je umetnuo brojne digresije koje su zapravo samostalne priče. Jedna od najljepših digresija u romanu je priča starice koja bajkovito prepričava prastari mit o Amoru i Psihi.

AMOR I PSIHA Imao neki kralj tri kćeri, a najljepša od njih bila Psiha.

Bila je tako lijepa da su je svi voljeli, ljudi su čak iz susjednih kraljevstava dolazili da je na trenutak vide. Zanemarili su štovanje Venere, božice ljubavi i umjesto u njezin hram, cvijeće su donosili pred Psihin dom.

John William Waterhouse (1840. – 1917.), Psiha

Ljubomorna i osvetoljubiva Venera nije mogla podnijeti da ljudi umjesto njezine ljepote slave ljepotu obične smrtnice Psihe. Zato zamoli svoga sina Amora, boga ljubavi, da joj pomogne: – Otruj srce te ohole djevojke strašću za nekim zlim čudovištem nedostojnim ljubavi. Želim da Psihino poniženje i sramota budu toliko veliki kolika je sad njezina slava i omiljenost!

John William Waterhouse

Amor napuni dvije bočice vodom iz dviju fontana u Venerinu vrtu. U jednu uli vodu slasti, u drugu vodu gorčine pa ode potražiti Psihu.

Pronađe je usnulu pa izli nekoliko kapljica gorčine na njezine usne. Ona od toga samo na trenutak otvori oči.

Od pogleda na te predivne oči Amor se toliko zbunio i oduševio da je sam sebe ranio jednom od svojih ljubavnih strelica. Zaljubljen, da popravi štetu koju je učinio vodom gorčine, poškropi Psihu i kapljicama iz druge bočice.

Sir Edward Burne-Jones(1833. —1898.), Amor pronalazi usnulu Psihu kraj fontane

Psiha je vrlo brzo zažalila zbog vlastite ljepote jer joj nije donijela ni sreću ni ljubav.

Svi su je i dalji na sva usta hvalili, divili joj se i laskali joj, ali nitko je nije uistinu zavolio i ponudio joj brak.

Njezine su se dvije starije sestre udale za prinčeve, ali Psihinu ruku nitko nije tražio.

Bila je bolesna od svoje ljepote i usamljenosti.

John William Waterhouse

Zabrinuti kralj ode do Apolonova proročišta potražiti savjet za kćer. A Apolon mu reče: – Tvojoj kćeri Psihi nije suđeno da se uda za smrtnika, zato nema prosaca. Onaj kome je suđena čeka je na vrhu planine. Moram ti, međutim, reći, da je njezin budući suprug strašno čudovište kojemu ni ljudi ni bogovi ne mogu odoljeti.

Nesretni kralj opremi Psihu darovima, odvede je na vrh planine i ondje ostavi.

Apolon, nepoznati autor, Musei Vaticani

Sir Edward Burne-Jones, Zefir odnosi Psihu

Psiha je ostala sama, drhteći od straha, očiju punih suza.

Dugo je plakala, a onda je, umornu i iscrpljenu omame mirisi cvjetne doline koje je dopuhao nježni lahor Zefira, boga zapadnog vjetra.

Zefir lagano podigne usnulu Psihu i odnese je u začarane dvore.

Psiha se nije mogla načuditi raskoši koju je ugledala kad se probudila: zlatni stupovi, predivne slike na zidovima, sobe prepune skupocjenosti, škrinje pune blaga... a nigdje nikoga. Nigdje nikoga.

Odjednom, začuje tihi glas: – Dobro došli u svoj novi dom, gospodarice! Osjećajte se ovdje slobodno i ugodno. Ne možete vidjeti sluge oko sebe jer su nevidljivi, ali čim bilo što poželite, vaša će želja u istom trenutku biti ispunjena.

Psiha je doista uživala.

Nevidljivi su glazbenici svirali predivne pjesme, nevidljivi kuhari pripremali slasna jela, nevidljive dvorkinje pripremale mirisne kupke, češljale je i odijevale u najfinije haljine

John William Waterhouse

John William Waterhouse

Njezin tajanstveni suprug pojavljivao se samo noću, obavijen tamom, i nestajao je prije prvog jutarnjeg svjetla.

Psiha je bila silno zaljubljena i gorjela je od želje da ga vidi.

– Zašto me želiš vidjeti? – pitao ju je. – Kad bi me vidjela, to bi možda potaknulo tvoje strahopoštovanje ili tvoje divljenje. Ali meni ne treba tvoje obožavanje. Sve što želim jest da vjeruješ moju ljubav.

Iako je bila sretna, Psihu je počela mučiti čežnja za sestrama.

Nagovarala je supruga da joj dopusti pozvati sestre k sebi sve dok on nije nevoljko pristao.

Sestre su bile očarane dvorcem, ali ih je puno više zanimalo tko je zapravo njezin muž: – Kako ga možeš voljeti, a nisi ga vidjela? U dolini pričaju da je on strašna krilata zmija koja ti donosi poslastice, ali koja će te proždrijeti kad joj dosadiš. Sjeti se Apolonova proročanstva! Kad ti muž zaspi, uzmi svjetiljku i nož. Otkriješ li da je strašno čudovište, odrubi mu glavu i bit ćeš slobodna.

John William Waterhouse

Psiha se opirala nagovaranju svojih sestara i nastojala je ne misliti na to što su joj savjetovale.

Ali kad su sestre otputovale kući, počeše je mučiti njihove riječi, nije si ih mogla izbiti iz glave. Progonile su je sumnje i strahovi, zaboravila je povjerenje koje je osjećala prema onome koga ljubi.

Vođena neobuzdanom znatiželjom, jedne noći pričeka da joj suprug zaspe, tiho ustane, uzme svjetiljku i oštar nož.

John William Waterhouse

Sir Joshua Reynolds (1723. –1792.)

Očekivala je da će ugledati neko jezivo čudovište, ali vidjela je Amora, najljepšeg od svih bogova, blistave puti bjelje od snijega, rumenih obraza i s dva sjajna zlatna krila, mekša i mirisnija od latica proljetnoga cvijeća.

Zanesena, približi svjetiljku da ga bolje vidi. No, u tom trenutku kapljica vreloga voska pade mu na rame i probudi ga. Užasnut, Amor otvori oči i reče:

John William Waterhouse

– O, nerazumna Psiho, zar mi tako uzvraćaš ljubav? Zbog tebe ne samo da sam prekršio majčine naredbe, nego sam te protiv njezine volje učinio svojom ženom, a kako si mi ti uzvratila?

Nepovjerenjem! Povjerovala si da sam čudovište i bila si mi spremna odrubiti glavu? Oh, Psiho! Hajde idi, vrati se svojim sestrama kojima vjeruješ više nego meni. Ja te ostavljam jer ljubav se ne može živjeti sa sumnjom.

Amor ode. U tom trenutku nestade začaranih dvora, a Psiha se odjednom nađe pred vratima očeva doma.

Sestre su s pola uha saslušale Psihinu priču. Nije im je bilo žao, naprotiv.

Veselile su se krahu njezine ljubavi nadajući se da će sad one imati sreće s osvajanjem Amorova srca i njegovih čarobnih dvora.

Uredile su se najljepše što su znale i odjurile na onu planinu. Bacile su se s najviše stijene vjerujući da će ih Zefir blago dočekati i ponijeti do Amorovih dvora.

To se nije dogodilo. Pale su u dolinu i poginule.

John William Waterhouse

Ceres, nepoznati autor

Očajna je Psiha lutala svijetom tražeći svoga dragog. Bila je dobra i draga i pomagala je gdje god je mogla. Naišla ona tako na neku livadu po kojoj se rasulo požnjeveno žito i pomiješalo se s okrunjenim kukuruzom. Psiha razvrsta zrnevlje nadajući se da će time privući pozornost Ceres, boginje žita.

Ceres je doista zapazi i reče joj: – Žao mi je zbog toga što te snašlo, Psiha. Nitko ti ne može pomoći da nađeš Amora, samo Venera, njegova majka.

Idi, moli je...

Psiha se plačući baci pred Veneru, a ova joj ljutito reče: – Nevrijedna i nevjerna ženo! Moj sin umire od muka koje si mu zadala svojom izdajom. Želiš ga vidjeti? Moraš prvo dokazati da si ga vrijedna.

Pomiješat ću voz pšenice, ječma, prosa, grahorice, graha i leće, sjemenja kojim hranim svoje golubove.

Do večeri želim da sve to sjemenje razvrstaš i utovariš u vreće.

Psiha je zapanjeno gledala brdo pomiješanih sjemenki. Znala je da do kraja života ne bi stigla to razvrstati.

Amor, zatočen u kuli, čuo je Venerin zahtjev, pa pošalje mrave da joj pomognu. Završe s poslom prije večeri.

John William Waterhouse

– Nisi to mogla napraviti bez čarolije – ljutila se Venera kad je vidjela obavljen posao. – Dat ću ti novi zadatak! Idi na rijeku. Ondje ćeš pronaći stado zlatorunih ovnova koji svojim rogovima ubijaju smrtnike. Ne doneseš li mi do večeri zlatne vune iz njihovih runa, nikada više nećeš vidjeti Amora.

I opet Amor potajice pomogne Psihi: Šuštanje grmlja uz rijeku dade joj dragocjeni savjet: – Ovnovi se za najvećih vrućina skrivaju u mojoj sjeni. Pričekaj da zapadne sunce i ovnovi zaspu. Tad se prišuljaj pa tiho skupi zlatne niti njihove vune zapletene u moje granje.

John William Waterhouse

I opet se Venera strašno naljuti kad vidje da je Psiha izvršila zadatak.

– Čarolija, to je čarolija, netko ti pomaže! Moraš izvršiti još jedan zadatak, najteži od svih. Uzmi ovu kutijicu, siđi u svijet mrtvih i nagovori Prozerpinu, boginju podzemlja da mi u nju dade malo od svoje ljepote!

Psiha je znala da je Prozerpina jednako tašta na svoju ljepotu kao i Venera i da se nikad ne bi odrekla dijela svoje ljepote u Venerinu korist.

Ipak, odluči pokušati. Pomisli da će si skratiti put u Ereb, zemlju mrtvih, ako skoči s tornja. I baš kad se spremala skočiti u bezdan, toranj progovori.

John William Waterhouse

Oda joj tajnu kako da darovima umilostivi strašne stražare na putu u Ereb: troglavoga psa Kerbera i splavara Harona. I reče joj još da će Prozerpina staviti svoje darove u kutijicu, ali neka tu kutijicu nipošto ne otvori inače će joj se dogoditi veliko zlo.

Zahvaljujući tim savjetima, Psiha stvarno dođe do Prozerpine i dobi to po što je došla.

Njezina je ljudska narav nagna da zaviri u kutijicu i prisvoji mrvicu Prozerpinine ljepote kako bi se više svidjela Amoru.

John William Waterhouse

Ali jao! Čim je otvorila kutijicu iz nje izleti otrov od kojeg je obuze smrtonosna klonulost. Psiha se sruši mrtva.

Amor, kojega je Venera držala zatočenoga u kuli, kroz sićušnu rupicu u zidu izleti van, spusti se uz Psihu i rukama poče skupljati smrtonosnu klonulost i vraćati je u kutijicu. Kad je sve skupio, čvrsto zatvori kutijicu, a onda dotakne Psiho i probudi je.

– Ovoga te puta tvoja nevjera umalo došla glave. Moraš vjerovati u sebe, moraš vjerovati u ljubav. Ponovno ti kažem, ne može se i sumnjati i voljeti!

Amor tada ode najvećemu od svih bogova, Jupiteru i namoli ga da njegovu ljubljenu Psihu učini besmrtnom.

Jupiter tada posla svoga glasnika Merkura da donese Psihu na nebo. – Popij gutljaj ove ambrozije, Psiha – reče joj – i postat ćeš besmrtna kao što je besmrtna i Amorova ljubav.

Tada se Psiha pred svim bogovima uda za Amora.

Raphael, (1483. – 1520.) Amor i Jupiter

Eto, tako su Amor (Ljubav) i Psiha (Duša) pronašli jedno drugo i zauvijek ostali zajedno.

Dinka Juričić:

Priča o Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)

Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha