Matildine bistre plave oči (Tamara Prhić

Jednom davno, u drvenoj maloj kolibi pored hrastove šume živjeli su sin i otac. Sin je volio svoga oca više od svega i uvijek je bio zahvalan za sve što ima. Tako je rastao uz svoga oca kao sretno, bezbrižno i nevino dijete. Nakon nekog vremena sin je odrastao u već mladog i snažnog muškarca. Za njegov osamnaesti rođendan, otac mu je dao novac i rekao mu da si kupi što god želi u malom obližnjem selu. Tako je sin krenuo na put. Kada je ušao u selo, ugledao je prelijepu djevojku bujne zlaćane kose ,bistrih zelenih očiju te najljepšeg osmjeha koja je stajala na balkonu svoje raskošne kuće. Saznao je da je ona najbogatija djevojka sela po imenu Leda. Leda je, iako bogata i prelijepa, bila zla te pohlepna. Dječak se na prvi pogled zaljubio u Ledu ,ali ga je Leda odbila nakon što je saznala da je siromašan i da živi u maloj drvenoj kolibi. Rastužen i ogorčen dječak je pošao kući i posramljen ušao u kolibu svoga oca te zahtijevao još više novca. Otac je bio zbunjen te mu odgovorio da mu je za rođendan dao sve što je imao od novca koji je

zaradio ovih mjesec dana. Sin se zbog toga još više razljutio zbog čega je počeo vikati na oca i govoriti mu da je beskorisan. Tako je izbila svađa između sina i oca, ali je ubrzo bila prekinuta kada je otac slaboga srca pao na pod. Dječak je bio iznenađen i uplašen, a kada je pokušao pomoći ocu, shvatio je da mu je otac već mrtav. Dječak se još više uplašio i posramio te je zgrabio novac koji je dobio za rođendan i plačući istrčao iz kolibe u šumu. Trčao je što je brže mogao pokušavajući zaboraviti strašan prizor koji je maloprije vidio. Putujući, očev je novac u tuzi trošio na alkohol, kockanje i na nešto malo hrane. Dane bi proveo spavajući na ulicama, a noćima bi pijan lutao gradovima. Često je upadao u svađe s drugim ljudima i piratima od kojih je krao novac. Tako je jedne noći prolazio putem pored polja raskošnog cvijeća kada se sjetio svoga oca. Dječak je sjeo na kamen pored drvene ograde koja dijeli put i polje te je počeo plakati više nego ikad. U tom je trenutku ugledao crnu mačku blistavih i bistrih plavih očiju kako sjedi na ogradi i gleda u njega. Mačka je odjednom progovorila: ”Nije li lijepa noć? Mjesec je pun, a cvijeće izgleda predivno ispod njegovog svjetla.”

7

Dječak ju je uplašeno upitao: “Tko si ti?”

plačeš?” Ona odgovara: “Samo obična mačka s darom govora. Reci mi, zašto sjediš tu sam i

Dječak je pogledao u nju i osjetio ponovno suze kako mu klize niz obraze. Objasnio je mački što se dogodilo, iako nije znao zašto joj je toliko vjerovao. Kada je čula njegvu priču, mačka je osjetila tugu u njegovom srcu te je odlučila poći s njim u potragu za srećom. Tako su danima hodali zajedno sve dok nisu došli do grada s druge strane planina. Tamo je mačka pomogla dječaku u zarađivanju novca. Mačka i dječak, brinući se jedno za drugo, išli su od grada do grada prodavajući drva. Kada su stigli do jednog grada uz koji je tekla rijeka, susreli su pirate od kojih je dječak ukrao novce. Kada su ih pirati vidjeli, napali su ih i tražili su svoj novac nazad. Dječak je bio uplašen jer je sav svoj novac potrošio na hranu za njega i mačku, ali je zatim ugledao mačku koja mu je pokazivala put kojim da pobjegne od pirata. Tako je dječak uspio pobjeći te je otrčao s mačkom u šumu gdje su se sakrili u špilju.

Prošlo je već godinu dana, kada je dječak napokon skupio dovoljno novca te odlučio poći kući sahraniti svoga oca i kupiti sebi i mački kuću.

8

Mačka je bila zahvalna dječaku zato što se tako dugo brinuo o njoj i zato što ju nikada nije ostavio samu kao većina ljudi kojima je pomogla. Zamolila je dječaka da ju povede sa sobom u kolibu njegova oca. Dječak je, iako zbunjen, prihvatio njezin zahtjev. Tako su nakon mjesec dana došli do kolibe njegova oca. Kada je ušao unutra, vidio je očevo nepomično tijelo. Dječak se skoro rasplakao kada se mačka odjednom pretvorila u prelijepu vilu zlaćane kose, bistrih plavih očiju, bijele kože kao snijeg i najcrvenijih usana. Vila se predstavila kao Matilda. Zahvalila je dječaku te jednih zamahom štapića oživjela njegovog oca i nestala.

Otac i sin su se rasplakali, pomirili i dali si obećanje da se nikad više neće svađati. Prošle su već tri godine od tog događaja i Matildina nestanka. Iako je dječak bio usamljen bez nje, nastavio je živjeti svoj život. Jednog ranog proljetnog jutra hodao je šumom tražeći dobro drveće za prodaju, kada je ugledao crnu mačku bistrih plavih očiji kako sjedi na panju u daljini i s osmjehom na licu gleda u njega.

Bila jednom jedna princeza koja je živjela u prekrasnom dvorcu. Princeza je bila bogata pa je smatrala da su svi ispod nje, a tako se i ponašala. Toliko je bila pohlepna i ohola da je na nju bačena kletva.

Sa samo nekoliko riječi princeza se pretvorila u psa. Bila je izbačena iz dvorca. Lutala je ulicama dok je cijelo kraljevstvo tražilo princezu. Pokušala je objasniti da je ona princeza, ali nitko joj nije vjerovao.

Pala je noć, princeza se od lutanja umorila, pa je legla pokraj kante za smeće i plačući je pokušala zaspati. Pokraj nje je sjeo jedan mladić koji ju je odlučio primiti u svoj dom. To je bio mladić kojeg je najmanje voljela u cijelom kraljevstvu, ali je ipak otišla s njime u njegov dom jer nije imala izbora. Kada je došla u mladićev dom shvatila je da je bila pregruba jer taj mladić ustvari bogat. No, ne samo to, bio je dobar i nježan.

Princezi je bilo jako žao i shvatila je da ne treba suditi osobu po izgledu. Njeno suosjećanje prema mladiću razbilo je kletvu i pretvorilo ju ponovno u princezu. Princeza se ispričala mladiću koji je bio iznenađen, ali sretan jer je shvatila što je uradila. Nakon svega mladić i princeza su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života.