Mala vila (Petra Kolak

Bio jednom jedan čovjek koji je obrađivao zemlju. To je bio njegov posao i od toga je zarađivao. Taj je čovjek morao obrađivati zemlju kako bi mogao prehraniti svoju obitelj.

Prijašnjih je godina plod koji je sadio uvijek dobro rodio, ali te godine nije rodilo ništa te zbog toga nije zaradio dovoljno. Postali su vrlo siromašni. Prijetila im je glad. Čovjek je radio sve kako bi poboljšao svoju zemlju. Zalijevao ju je svaki dan, prihranjivao, zasijao najboljim sjemenom, plijevio, čistio od puževa i štetočina, ali ništa nije pomoglo. Jednog vrelog dana, dok se mučio sa svojom zemljom, vidio je nešto svjetlucavo kako leti oko njega. To je bila jedna mala vila. Vila mu je rekla da mu može pomoći s njegovom zemljom ako joj je spreman učiniti uslugu. Čovjek je rekao da bi učinio bilo što za svoju zemlju i da će joj rado pomoći.

Zadatak mu je bio popeti se na vrh planine i pokupiti vilinsku prašinu s jednog visokog drveta. Čovjek je krenuo na put. Trebalo mu je puno vremena da se popne do vrha planine, a još više da pronađe ono drvo i pokupi vilinski prah, ali je uspio. Vila mu je zauzvrat njegovu zemlju posula s malo tog vilinskog praha. Zemlja je odjednom postala bolja i plod je brzo rodio. Čovjek je prodao plod, zaradio i prehranio svoju obitelj. Svake sljedeće godine bilo je puno ploda i obitelj je živjela sretno i zadovoljno do kraja

života.

Jednom davno bila jedna obitelj koja je živjela u malom afričkom selu. Imali su jednog magarca koji im je pomagao u obavljanju teških poslova. Magarac se zvao Šime i jako je volio tu obitelj. Jednog dana Šime se razbolio i nije više mogao piti, jesti niti hodati. Obitelj se jako mučila oko njega i njegovoga zdravlja. Pokušali su mu dati ljekovito bilje, ali ništa nije pomagalo. Magarac Šime stalno je pričao susjednim životinjama kako mu nije ostalo puno vremena za život. Svi su bili jako zabrinuti i tužni. Za divno čudo, u jednom se trenutku pojavio čarobni gušter. Gušter je obećao Šimi da će ga izliječiti, ako mu pomogne donijeti čarobne začine do njegovog sela. Ali jao, Šime nije mogao hodati! No Šime se dosjetio: zamolio je svog susjeda magarca Tomu da

pomogne čarobnom gušteru. Tomo je s veseljem pomogao. Donio je gušteru čarobne začine i gušter je izliječio magarca Šimu. Šime je živio sretan i zdrav život na selu sa svojom dragom obitelji.