Princ koji je pratio svoje srce (Monika Mudroh

Jednom davno sretno su živjeli princ i princeza. Princ je jako volio princezu, ali ona se, nažalost, udala za njega samo zbog novca. Kada je to saznao, razočarao se u nju. Nakon tog saznanja odlučio se malo odvojiti od nje i otići živjeti na selo kako bi malo pregledao situaciju na miru. Na selu je zapravo naišao na dobre ljude s kojima se ubrzo sprijateljio. Nakon duljeg vremena provedenog na selu, princ se pokušavao dosjetiti nekakvog rješenja njegovog problema, ali mu nikako nije uspijevalo do trenutka kada mu je jedan vrapčić šapnuo na uho da treba pratiti svoje srce i otići tamo gdje ga ono odvede. Princ se odmah uputio k dvorcu s namjernom da oprosti sve princezi i da nastave svoj sretan život. No, nije sve išlo po planu. Kada je princ došao, zatekao je prazan dvorac, bez ijedne žive duše. Krenuo je u potragu shvativši da se možda princeza naljutila ili

naljutila ili je jednostavno (nadao se) došla k pameti. No, princezi ni glasa ni traga. Kada je ušao u spavaću sobu na stolu ga je dočekalo pismo njegove majke. Majka mu je u pismu preporučila da pronađe osobu koja će mu pomagati, biti tu uz njega i u dobru i u zlu, bez obzira na njegov novac. Razmišljao je o tome dobrih sat vremena i odlučio da je možda najbolje vratiti se u selo. Prvog puta je očigledno pogriješio s odlukom da se vrati u dvorac, ali kada je malo bolje razmislio i shvatio da su ljudi sa sela zapravo pošteni i neiskvareni, vratio se u selo najbrže što je mogao, a tamo ga je dočekao vrapčić koji je sretno cvrkutao. Nakon što mu je princ priznao da njega ipak srce vuče ka selu, odjednom, iznenada taj se vrapčić pretvorio u jednu prekrasnu djevojku po imenu Ana – koja je bila zapravo siromašna, ali joj novci nisu značili kao ljubav i sreća. Na kraju svega princ je pronašao svoju sreću, zaljubio se u Anu i vjenčao se njome. I tako su živjeli sretno do kraja života.

Kraljeva vladavina

Jednom davno, živio je jedan kralj. Vladao je gotovo cijelom Zemljom. Imao je toliko bogatstva da nije znao što će više s istim te si je sagradio dvorac. Bio je to ogroman dvorac, preko polja i poljana, prostirao se gotovo u nedogled. Živio je u skladu, stanovnici su ga voljeli, sve je držao pod kontrolom, sve do jednom. Mnogo vremena prije, prije nego što je kralj bio silno bogat, prosio je na ulici. Nitko nije mario za njega, svi su ga zaobilazili, nitko mu nije htio dati ni novčića, osim jedne žene. Ta žena došla je do njega i rekla mu: “Vidim da već dosta dugo ovdje prosiš, no nitko ne obraća nikakav oblik pažnje na tebe. Mogu ti ponuditi nešto.”

”Što? Molim te mi reci?” - upita budući kralj. “Dat ću ti sva bogatstva ovoga svijeta, sva polja, planine, mora bit će tvoji. No meni

do kraja svoga života na početku svakog godišnjeg doba moraš davati desetinu svega. Ukoliko preskočiš iti jednom, nevolje će te snaći, postat ćeš moj rob i ja ću vječno vladati svime dok ćeš ti meni služiti. A jednoga dana ćeš u potpunosti nestati.”

Kralj je očajavao, nije znao što bi napravio, no kada se sjetio da je žena rekla da će mu dati sve bogatstvo, pristao je.

Kletva postaje stvarnost

Prolazile su godine, prolazila su doba, ljeto za ljetom, zima za zimom. Kralj niti jednom nije preskočio danak. No, vremenom, kralj posta pohlepan, mišljaše, ako je on vladar svega, ona ne može učiniti ništa po tom pitanju. Prestao je plaćati danak, no vremenom, posljedice postajahu sve gore i gore. Stanovnici postaše nezadovoljni, počeše velike suše, godišnja doba polako su prestajala postojati, dok na kraju sva ne spojiše u jedno. Žena koja mu davno da novac zaustavi smjenu godišnjih doba.

Postajaše sve gore i gore, jednoga dana poče nevrijeme, gromovi iz vedra neba cijepahu

19

nebo. Dojahavši na crnom konju, žena ljuta kao ris reče: “Prekršio si svoje obećanje, snosit ćeš posljedice koje davno prije ja tebi izrekoh!” Strovali kralja u jamu i reče: “Sam si kriv za ovo.”

Kralj poče plakati, no najednom mu u krilo dođe mačka, zlatna kao dukat i reče mu: „Jesi prekršio obećanje, no nisi ti kriv, pohlepa te obuze i zaslijepi. Mogu ti pomoći. Ne baš i u tome da dobiješ kraljevstvo natrag, no mogu.”

“Kako, molim te, kako?” - očajno upita kralj. “Znanjem! Nisi li nikad čuo da je znanje najjače oružje?” “Jesam, ali kako sada ono meni može pomoći?” “Ponudi kraljici ovo što ću ti sada reći. Reci joj da igrate igru znanja. Ukoliko ti pobijediš, bit ćeš izbavljen, ali morat ćeš napustiti kraljevstvo bez ijednog novčića, opet siromašan, ali slobodan, no ukoliko ona pobijedi, ti ćeš ostati njezin vječni rob bez mogućnosti pomilovanja."

Kralj je razmišljao i razmišljao i na kraju rekao: “Pristajem.” Pozva kraljicu i predloži joj ponudu. Kraljica ne znaše hoće li prihvatiti ili ne, ali na kraju reče: “Ah, u svakom slučaju ja pobjeđujem, dakle pristajem.”

Kraljeva borba

Prošli su mjeseci i mjeseci, a kralj se pripremao i pripremao, čitao je razne knjige, iako bi prvotno bačen u jamu, imaše pristup knjižnici. Zlatna mačka svakim je danom postajala sve starija i starija, a kralj, ne mogavši je više gledati takvu, reče: “Moraš ostati živa, moraš biti ondje prisutna toga dana.” “Samo će vrijeme pokazati kako će biti” - odgovori zlatna mačka - “no imam ti nešto reći, nešto što kraljica zasigurno ne zna.”

Reče mačka kralju kako se zove kletva čarobne preobrazbe čovjeka u neku drugu životinju. “Ali što ako se to pitanje ne pokaže, što onda?” - upita kralj.

“Hoće, samo mi vjeruj.” - odvrati mu mačka. Došao je i taj dan, kralj pozva kraljicu i oni stanu svatko na svoje mjesto. Pitanja dobivahu iz čarobne kraljičine kugle. Pitanja se nizaše jedna za drugim, nešto zna kraljica, a nešto i on. “To je to, hah, gotovo je, zauvijek ostaješ moj rob!” - glasno i oholo vikne kraljica. “Oprostite, ali ja moram dobiti još jedno pitanje.” - reče bivši kralj. Kraljica se namrgodi i sjedne. Na kugli se pojavi to pitanje, ključno pitanje za oslobođenje bivšeg kralja. “Kako se naziva kletva pretvaranja čovjeka u životinju?” - sva uzrujana, kraljica pročita pitanje - “ali, što je ovo, ovo ne može biti, izmišljeno je, to ne postoji!” - poče kraljica vikati.

“Da, postoji.” - iza kugle izađe zlatna mačka i reče. Kraljica osta bez riječi, a bivši kralj, krenuvši odgovarati, pade na tlo držeći se za srce.

22

“Što mi se događa, ah?” - poče bivši kralj jecati. “Zaboravio si na kletvu? Rekoh ti prije mnogo vremena da ćeš, prekršiš li obećanje, jednoga dana nestati.” - odgovori kraljica zlo se smijući. Dio ruke mu nesta već, a on se od panike ne mogne sjetiti druge riječi naziva kletve pretvaranja. Ništavilo ga gotovo cijelog proguta, a kraljica se poče veseliti i oholo mu se smijati. Zlatna mačka ugleda kralja i pomisli da je to kraj, no samo odjednom, kralj izusti: “Animalna metamorfoza”. Kako kralj to izreče, sunce zasja nad kraljevstvom, biljke počeše bujati i ponovno rasti. “Što, ne, ovo nije istina, kako je ovo moguće?” – ogorčeno vikne kraljica.

“Moguće je” - javi se mačka - “i istina je. Zar si zaboravila, ti si me pretvorila u ovo malo, nemoćno, tijelom beskorisno biće. Oduvijek si bila pohlepna, no nikada nisi znala ispravne nazive čarolija, e to je sada došlo na naplatu, zbogom!” – reče zlatna mačka osvetoljubivim tonom.

“Laž, čista laž!” - kako kraljica to reče, bivši kralj zamaha kraljičinim štapićem i pretvori je u leptira, a leptir se pretvori u djeliće sitnije od prašine i nesta. Uto kletva pade s bivše kraljice koja bi davno prije pretvorena u mačku boje dukata, a ona štapićem uperi u bivšeg kralja i reče: “Okrunjujem te i proglašavam vječnim kraljem ovog kraljevstva.”

Kraljevo oslobođenje

Kralj bi iznenađen, a kad ga bivša kraljica okruni, oni se u sumraku poljube te tim činom bivša kraljica posta ponovna kraljica te zajedno s njim zavlada cijelim kraljevstvom. Kralj reče da, iako pobijedi, ne želi napustiti kraljevstvo.

života. Kralj i kraljica još mnogo vremena vladahu kraljevstvom i življahu sretno do kraja