1993. godina bila je vrijeme zanosa i optimizma. Svi smo željeli nešto učiniti za svoju domovinu. U Puntiželi sma pokrenula ljetnu školu hrvatskoga jezika za djecu naših iseljenika napisala sam za njih ovu priču... sa skromnim rječnikom da je mogu razumjeti nakon naša dva intenzivna tjedna učenja hrvatskoga... Radovan Devlić zaključio je da od te priče treba napraviti knjižicu. Primio se ilustriranja ... onako, na svoj način... da bude poetično, ali da ne bude patetično...