Dinka Juričić
unutarnji monolog u književnom djelu
Što je unutarnji monolog? Pripovjedačka tehnika u kojoj narator svoju poziciju pripovjedača prepušta književnom liku.
Omogućuje nam da čujemo unutarnji glas lika,..
pratimo njegove misli, osvješćivanje svojih zgusnutih iskustava i emocija, ...ispričanih u razgovoru sa samim sobom.
dvojbi, težnji, snova, planova, strahova...
Pripovjedač u književnom djelu ma kako bio naizgled neutralan i objektivan, sveznajući ili ništaneznajući, svojim glasom – više ili manje neprimjetno – nameće svoju istinu, svoj kut gledanja na ono o čemu govori, plete svoj niz posljedica, izvlači svoje zaključke. Unutarnji je monolog lika besmislen ako ne zvuči autentično, ako lik razmišlja i govori na pripovjedačev način. U dobrom unutarnjem monologu prepoznajemo književni lik: boju njegova glasa, posebnost njegove perspektive, asocijacija, emocija, njegov duh, narav, njegovu smušenost, zloću, naivnost, zaljubljenost, razočaranje, njegovu ispraznost ili njegovu dubinu.
Unutarnji se monolog vrti oko lika i njegovog glasa. Je li taj glas autentičan? Jesu li njegove misli sukladne s njegovom osobnošću? Razmišlja li na isti način na koji bi govorio? Unutarnji je monolog piščeva udica za hvatanje čitateljeve pozornosti. Njime nastoji djelovati na sva čitateljeva osjetila, uvući ga u kožu svoga lika, učiniti mu književni lik poznanikom i prijateljem. Unutarnjim monologom pisac pojačava dramatičnost i potiče čitateljevo uživljavanje u djelo. Dobar pisac pozorno odabire trenutak u kojem će ubaciti unutarnji monolog: čini to u trenutku kad lik donosi neku iznenadnu odluku, dođe do nekog zapanjujućeg otkrića, slomi se pred nekim problemom, uvidi novu priliku, pokuša sakriti svoje osjećaje...
Za dobar unutarnji monolog, lik se mora se nalaziti u situaciji nabijenoj emocijama, smješten između nekih velikih sukoba ili preokreta. Unutarnji monolog čitatelja dovodi u situaciju da osjeti što se zbiva, doživi emocije i napetost.
Nevješt pisac u unutarnjem monologu prerano najavljuje buduće događaje pa tako razbija napetost i smanjuje čitateljevu radoznalost. Nasumična i općenita razmišljanja lika nevezana za sukob, razvoj lika ili situacije, djelo čine dosadnjikavim onima koji vole dinamičnu priču. Dinamična priča traži sukob i dijaloge, a ne duga i nefunkcionalna razmišljanja.