LIRIKA
Lirika je jedan od triju velikih književnih rodova (lirika, epika i drama) koji su se razvili u antičko vrijeme u Grčkoj. Posebnost lirike u odnosu na ostale književne rodove je u njezinu:
1. izrazu koji je sažet i zgusnut, vrlo asocijativan, slikovit i ritmičan 2. subjektivnosti u pjesnikovu načinu promatranja svijeta 3. tematici vezanoj uz pjesnikova osjećanja, doživljavanja i razmišnjanja. 2
Lirika je knji탑evni rod.
Knji탑evni rodovi:
Književni rodovi mogu imati više književnih vrsta. Književna vrsta karakteristična za liriku je lirska pjesma. Balade i romance su lirsko-epske pjesme, književna vrsta koja pripada dvama rodovima: djelomično lirici, a djelomično epici. Lirska je pjesma književno djelo u kojem pisac svoju ideju čitateljima dočarava odabirom teme, osebujnim i brižnim odabirom motiva, jezika, pjesničkih postupaka i načina oblikovanja djela.
4
Lirska pjesma
ideja
Tema je ono o čemu lirska pjesma pjeva. Tema može biti domljubna, ljubavna, pejsažna, socijalna te duhovno-religiozna. Pjesnik temu gradi nizanjem motiva, najmanjih samostalnih tematskih jedinica.
6
Motive nam pjesnik dočarava pjesničkim slikama, posebno odabranim izrazima kojima nas da potiče da iskusimo pjesmu svim osjetilima. Pet je osjetila i pet vrsta pjesničkih slika: vizualne – ono što možemo vidjeti auditivne – ono što možemo čuti taktilne – ono što možemo osjetiti dodirom olfaktivne – ono što možemo omirisati gustativne – ono što možemo osjetiti okusom.
TEMA: ljubav motiv: poljubac
pjesnička slika vid poput leptira sluh šuštavi
okus medeni miris jasmina
opip svilenkast
Ideja je ono što je pjesnika ponukalo da napiše pjesmu. Umjetnik svojim djelom uvijek želi nešto postići: zadiviti, potaknuti na nešto, navesti na razmišljanje, razvedriti, upozoriti ili naprosto s nama podijeliti neku misao, raspoloženje ili osjećaj koji ga je zaokupio. Ideja utječe na odabir teme, ali još više utječe na odabir odabir vanjskog i unutarnjeg oblika djela. Prema ideji djela razlikujemo tradicionalne lirske oblike:
6
himna i oda – slave i veličaju nešto iznimno važno napitnice i ditirambi – slave život i uživanje u njemu epitafi – prenose razmišljanja o smislu života epigrami – izruguju ljudske mane i slabosti elegije – tuguju za nečim žuđenim, a nedostupnim.
IDEJA?
Koju mi je poruku pjesnik poslao?
Svako književno djelo ima svoj vanjski i svoj unutarnji oblik. Vanjski oblik vidljiv je i prije čitanja djela: odmah vidimo je li djelo pisano u stihu ili prozom, ako je u stihu, vidimo jesu li stihovi podjednako dugi ili su raznoliki, jesu li povezani rimama ili ne. Stihove čiji se krajevi rimuju zovemo vezanima, one u kojih nema rime – slobodnima. Vanjski oblik pjesme ovisi i o tome jesu li stihovi povezani u strofe ili nisu. Prema broju stihova u strofi razlikujemo distih (strofu od dva stiha) tercinu (strofu od tri stiha), katren (strofu od četiri stiha), septimu (strofu od sedam stihova) i oktavu (strofu od osam stihova. Sonet je poseban vanjski oblik pjesme čijih je četrnaest stihova najčešće podijeljeno u dva katrena i dije tercine i na poseban način povezano rimama. 8
OBLIK PJESME
vanjski: raspored stihova i strofa
unutarnji: odabir rijeÄ?i i stilskih izraĹžajnih sredstava
Unutarnji oblik pjesme ovisi o stihu, pjesnikovu odabiru riječi i izraza i njihovu razmještaju na naglašenim mjestima u (početak i kraj stiha), uprabom stilskih izražanjih sredstava, rasporedu pauza, vrstama i oblicima rime, duljini stiha, te odnosu stiha i rečenice. Sve to zajedno s vanjskim oblikom pjesme čini ritam.
Stih je ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina. Obično jedan stih odgovara jednome retku u pjesmi, ali katkad jedan stih može biti razlomljen u dva retka. Kad se nekoliko riječi iz jednoga stiha prenosi u novi redak radi se o opkoračenju. Prenosi li se u novi red samo jedna riječ, govorimo o prebacivanju. Prema broju slogova u stihu razlikujemo: kratke stihove (peterac šesterac, sedmerac, osmerac) od dužih (deveterac, deseterac...). Kad se dio stiha prenosi
Stih je cjelina u kojoj ri ječi dobivaju sintaktička ritma zvučanja ritmička nova, drukči ja stih značenja zahvaljujući kombinaci ji: rasporeda prenesenih značenjska zvukovna u rečenici značenja
Rima je glasovno podudaranje završnih slogova u stihovima. Prema rasporedu u strofi, rime mogu biti parne, ukrštene, obgrljene, nagomilane ili isprekidane.
Prema glasovima koji se podudaraju, rima može biti • prava ili pravilna (ako se podudaraju svi glasovi iza naglašenih): srâma - jȁma; • čista (ako se podudaraju i vrste naglasaka): tráva – gláva • bogata (ako se podudaraju i gasovi ispred naglaska): blûdnica – lûdnica. Prema broju slogova koji se podudaraju u riječima, rima može biti dječja (tri sloga), ženska (dva sloga), muška (jedan slog).
Vrste rima parna a a b b
obgrljena a b a b
ukrštena, križna
a b b a
isprekidana a a a a
nagomilana
a b c b
Stilske figure ili stilska izražajna sredstva temelj su pjesničkoga jezika. Njima se ostvaruje sažetost i asocijativnost pjesničkoga izraza. Glasovne figure pridonose ritmu i zvučnosti pjesme. To su figure ponavljanja glasova, riječi ili izraza i glasovnoga oponašanja. Figure misli proširuju uobičajena značenja riječi tako što ih porede jedne s drugima, preuveličavaju ili povezuju s njihovim suprotnim značenjima. Figure riječi ili tropi potpuno mijenjaju osnovno značenje riječi ili izraza stpajući dva ili više značenja u jedno novo, često simbolično. Figure konstrukcije (sintaktičke figure) zapravo su figure rasporeda ili poretka riječi u stihu.
Stilske figure glasovne Figure ili Figure dikcije sintaktiÄ?ke Figure ili Figure konstrukcije
Figure misli Figure rijeÄ?i ili tropi
Ritam je jedno od najbitnijih obilježja lirike. Ritmom se, naime, kao i glazbom, najblje prenose raspoloženja i emocije: polagani ritam umiruje i usporava, a brzi ritam potiče i uzbuđuje.
Pjesnik ritam ostvaruje svim pjesničkim sredstvima kojima lirika raspolaže: ubrzava ritam brzim izmjenama, kratkim ili isprekidanim stihovima, usporava ga nizanjem, nabrajanjem i dugim stihovima. Ritam se postiže i rimama, stankama te neuobičajenim poretkom riječi u rečenici. Najčešći način postizanja ritma su najrazličitija ponavljanja: ponavljanja suglasnika, samoglasnika, slogova, riječi ili dijelova rečenice, ponavljanja na kraju i na početku stihova, ponavljanja na kraju strofa...
Ritam se postiĹže:
izmjenom kratkih i dugih stihova, uporabom stilskih figura (posebice ponavljanjima i rasporedom rijeÄ?i u stihu), stankama i rimom.
LIRIKA
Dinka Juričić