Tokom prethodna dva prolećna meseca u regionu je održano petnaestak vinskih manifestacija, što festivala, što takmičenja i salona, što pravih velikih sajmova. I onaj ko je hteo, nije mogao svuda da stigne. Kako stvari stoje, taj tempo će se nastaviti bar još neko vreme, pošto nas čekaju manifestacije i u Novom Sadu, Beogradu, Makedoniji i Mađarskoj, kao i veliko takmičenje u Bugarskoj. Neko će reći da imamo pravu inflaciju događaja te vrste, međutim, to sve može samo dobro da donese, pre svega o podizanju svesti o važnosti vina i konačnog pospešivanja sramotno male potrošnje, pogotovo u Srbiji. I ako osećamo i živimo ekonomsku krizu, čiji su globalni uticaj posebno oseća u našem večito tranzicionom društvu, sa svim njegovim internim, ništa manje večitim problemima, izgleda kao da je vinska industrija jedina privredna grana u Srbiji koja uz stravične poteškoće ipak nezaustavljivo napreduje. Međutim, da nije sve ružičasto, znaju svi oni koji se proizvodnjom i prodajom vina bave, a to je