Klub brbljivica rob strasti

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Drage moje red je da ovu godinu završimo sa jednom baš baš našom knjigom. Kada tako kažem mislim da je ovo kompletno rad Brbljivica.

Sjećate se knjige „Šansa za Ljubav“?

To je ona knjiga sa tužnim krajem, da ja autorki to još ne mogu oprostiti. Ova je malo bolja, ipak je živ hahahhahahah. Ne smijem otkrivatijer će me „brbljivica“ udaviti. U svako slučaju posebno mi je zadovoljstvo kad izađe knjiga nekoga za koga svijet još nije čuo, ali čut će.

Divim se hrabrosti i umjeću tih mladih ljudi da svoju misao izraze pisanom riječju. I najmnje što možemo jeste dati im potporu da nastave pisati i razvijati se.

Kao što sam već rekla ovo je knjiga u potpunosti naša, a sada je poklanjamo i vama.

Uživajte!

Vaš Klub Brbljivica 

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti Uvod

Da li ste se ikada zapitali šta bi se desilo da ste samo minutu pre stigli?

To je moj slučaj. Većinu svog života sam često postavljao upravo ovo pitanje. Još kao djete, zbog te jebene minute, morao sam se truditi da dobijem djelić one pažnje koju je otac poklanjao Willu. On je bio prvorođeni i kao takav, svu pažnju je dobijao. Nemojte me pogrešno shvatiti, i mene su voljeli ali opet za nijansu manje. Djetinstvo mi nije bilo loše. Otac je bio ugledni lječnik, a majka učiteljica. I bili su jako cjeneni u našem malom gradiću Palm Bay- u /Florida.

Will nije odudarao od njih. Kroz čitavo svoje odrastanje, on je bio razumni i poslušni sin. Sin koji će jednog dana krenuti stopama svog oca. On je ona vrsta muškarca koga su svi voljeli. Prijatelji, djevojke, hej pa čak i stari ljudi. Uklapao se svugdje. Volio biti od pomoći i bio cjenjen. Sjećam se, još dok smo bili klinci, upitao me šta želim biti kad porastem.

-

Lječnik, isto kao otac. - odgovorio sam mu.

Umjesto odgovora, sasuo mi je smjeh u lice, i već tada sam znao koliki uticaj ima ta

minuta. Za razliku od njega, ja sam bio čista suprotnost. Volio sam surfanje i jedino to mi je bilo važno. Školu sam mrzio, ali kao svako djete, morao sam ići. Šta očekujete kad vam je majka učiteljica! Napunili smo dvadesetu i Will je krenuo na fakultet, naravno medicinski. A ja, pa ja sam odlučio da godinu dana pauziram, želeći da putujem svjetom. Ali kao ne tako voljeni sin, pare sam morao zaraditi. I umjesto da me roditelji podrže, zaposlio sam se kao spasilac. Da, jako mizerna plata, ali hej, čovjek ne bira. A to je nešto što sam volio.

Volio sam sunce, a sunce je voljelo mene. Da, iako je Will bio stariji i onaj bolji sin, ja sam bio loš dečko. Loš dečko kojeg je bilo briga za sve. Devojke sam menjao kao što menjam programe na TV - u. Upao u odlično društvo koje voli cugati i zabavu. Iako nisam pio alkohol, nisam se istico od njih. Djevojke su padale na moj šarm. Ma da se ne varamo, i na moje tjelo.

Jer u tim godinama, samo nam je seks bio na pameti. I te godine sam se prvi put zaljubio.

Zvala se Hannah i bila je najljepša djevojka koju su moje oči vidjele. Imala je prekrasnu plavu kosu i svaki put kada ju je prebacila preko ramena, imao sam osjećaj kao da me sunce

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

greje. Te godine se doselila u naš mali grad. Spletom okolnosti, jedne večeri se našla u mom društvu. I tad sam mislio da sam našao srodnu dušu, ali mladost je previše luckasta.

Ta godina mi je bila jedna od najboljih godina u životu. Zbog nje sam poželio biti kao Will. Zbog nje sam poželio da budem Will. I zbog nje sam lagano to postajao. Postepeno se uvukla u naše živote. Jer samo posle dva mjeseca zezanja, postali smo par. I sve je išlo prirodnim putem. Ona mi je bila prva, prva u svemu. A ja sam bio previše naivan pa vjerovao tom predivnom licu. Vjerovao da sam najsrećniji čovjek na svjetu. Sve dok jednog dana nisam došao ranije kući s posla i zatekao svoju Hannahu i mog brata u uvreloj strasti. I tada, ponovo, poželio sam da zbog one jebene minute budem stariji. Da sam taj koji se minutu pre rodio, i zbog koje bi moje srce moglo i dalje voljeti.

Ali posle te spoznaje i velike izdaje, više ništa nije bilo isto. Ta godina, koja je ujedno bila i najljepša, za samo minutu, postala je godina koja će mi promjeniti život. Te godine sam postao argesivno, posesivno, samouvjereno stvorenje koje više nikada nije cjenilo ženski rod.

Koje je svako žensko smatralo nedostojnom za veće planove, jer od te godine, svaka djevojka, žena, majka, meni je bila kurva. U mojim očima, svaka prokleta žena je počinila izdaju.

A ja, Noah Parker sam gazio žene. Iskorištavao samo za jedan užitak.....seks, seks, seks.. Život nije mogao biti ljepši. Sa svoje, trideset i dvje godine, bio sam jako uspješan.

Bavio sam se nekretninama, kupovao sve one firme koje su bile u jako lošoj ekonomskoj situaciji. Imao sam njuh za to, a to me dovelo da budem jedan od najbogatijih ljudi grada New Yorka.

-

Gaby, trebam Vas na sekundu!

Ubrzo je, zgodna plavuša otvorila vrata, zatim laganim koracima prišla mom stolu.

Da, mogao sam da biram. A uvjek sam birao ono najbolje. Gaby je pored ljepote imala i pamet, a to sam jako cjenio. Nisam od onih koji imaju pravilo da ne uzale u seksualne veze sa svojim zaposlenima. Ako mi se jebalo, to sam i radio. Svaku sam mogao imati, svaku sam imao. Uključujući i nju.

-

Izvolite gospodine Parker, - zavodljivo me pitala, grickajući te svoje crvene

usnice. Ne večeras, malena.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

-

Rezerviši mi let za Floridu. Po mogućnosti što ranije.

-

Da gospodine Parker, - rekla je Gaby, zapisujući šta sam joj rekao.

-

Slobodna si.

Ponovo sam pogledao na računar, po stoti put gledajući u jedan te isti članak.

Will Parker, jedan od najboljih specijalista u našoj državi, zvanično je potvrdio svoje zaruke…

Da, Brat mi se ženi. A to je jedan od razloga zašto se vraćam kući. Prošlo je više od sedam godina kako se nisam vidjeo s njim i ocem. Majku nisam mogao samo tako izbaciti iz svog života, ona je uvjek bila tu.

Ali sada, sada je konačno došao i taj dan. Dan kada ću bratu dati najljepši mogući svadbeni poklon. Poklon, koji nikada neće zaboraviti.

Sada, kada imam sve potrebne informacije koje mi trebaju, napokon sam bio spreman. Osveta se kuje dok je vruća, a ja svoju kujem već sedam godina.

Da, Brate…uživaj dok možeš jer tvoja sreća je kratkog vjeka. I po prvi put, posle onog jebenog dana koji nikada neću zaboraviti, nađem se kako se od srca smijem. Svojoj sreći a njegovoj nesreći … da, moje dame, taj sam. Pokvareni, arogantni, posesivni, sebični gad…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 1.

SOPHIA

Zamišljeno stojim pored prozora, gledajući u to predivno plavetnilo. Osjetim ruke oko struka i moje srce zna da je to on. Naslanjam se i zatvaram oči, još uvjek videći more pred sobom.

-

Zamišljena?

-

Mhm… - promrmljam, predivno se osjećajući u ovom sigurnom zagrljaju. Da,

osjećaj je nevjerovatan. I već pet godina zahvaljujem Bogu što sam našla ovog predivnog čovjeka. I ne samo njega, nego i ovu porodicu. Gospodin i Gospođa Parker su divni ljudi, divni roditelji. A ja se osjećam kao član porodice, iako to tek trebam biti.

Moram priznati da mi ponekad bude jako teško. Odrasla sam u Velikoj Jabuci, a zbog saobraćajne nesreće u kojoj sam izgubila oba roditelja, niko drugi mi nije ostao osim tetke Violet. U to teško vreme, ona mi je bila sve. Majka, otac, prijatelj…

Prve godine nisam mogla izaći iz tuge. Tuga je bila pregolema. Ali postepeno, ta žena je uspjela u tamu ubaciti snop svjetlosti. Uspjela je tugu, zamjeniti za radost. Posle se sve posložilo. Upoznala sam ljubav svog života. Čovjeka koji mi sve pruža, posebno najvredniju stvar, srce. Zavoljela sam ga za kratko vreme. I dok je on gradio karijeru, ja sam gradila sebe. Uspjela sam ostvariti svoj san. Postala sam vlasnica cvećare, jer oduvjek sam voljela cveće, njegov miris.

-

Nadam se da se ne predomišljaš? - ukočila sam se na to njegovo pitanje. Kako

samo može to da me pita kad veoma dobro zna šta mi znači.

-

Naravno da ne. Pitaš gluposti, - okrenula sam se prema njemu sa ljutitim

pogledom na licu. - Zašto me to uopšte pitaš? Posle pet godina veze, mislila sam da si me dovoljno upoznao da bi znao da se s tim stvarima ne volim šaliti.

-

Hej, hej… - privukao me je ponovo u svoj zagrljaj, zatim spustio poljubac na

moju glavu. - Izvini, to je bilo glupo s moje strane. Glupa šala, ništa više. Samo... ma zaboravi.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Podigla sam pogled, zbunjeno gledajući u te safirne oči. - Muči te nešto? - O moj Bože, zar se on predomišlja!? Ne, ne, izbaci glupost iz glave Sophia. On te voli.

-

Jednostavno, imam nekakav čudan osjećaj da će se nešto veliko dogoditi. -

nasmješila sam se na tu izjavu, jer koliko god da ga to muči, znala sam da se boji da me ne izgubi, ali ne zna da to nije moguće.

-

Da, ludice. Za manje od dva mjeseca se ženiš. - osmjeh mu je ukrasio lice i

nježno spustio usne na moje.

-

Da, i ja sam jedan od najsrećnijih ljudi na svjetu.

Uhvatili smo se za ruke i krenuli van prema moru koje je bilo samo nekoliko metara

od kuće. Ne znam, ali ovaj osjećaj pjeska kako prolazi kroz prste, bio je neopisiv. Još kao djevojčicu, more me je privlačilo. Tek kad sam došla tetki, imala sam priliku da uživam u jednostavnoj ljepoti ovog beskonačnog plavetnila. New York ima svoje čari, ali ta voda oko njega, nije ni približna ovoj.

Hodajući sa spojenim rukama, ponovo sam mogla razmišljati samo o jednoj stvari.

O zabranjenoj temi porodice Parker, odnosno Noah Parkeru. Nisam znala šta se tačno desilo između njih, ali koliko sam mogla čuti od mještana, u pitanju je bio razbludni život koji je Noah vodio. On je bio taj koji je ovu porodicu vodio ka provaliji sramote, i stoga, bio je zabranjena tema u kući. Znala sam da postoji više od gluposti dvadesetogodišnjeg mladića. A u to sam se sama mogla uvjeriti. Jer, jedne večeri pre dve godine, odlučujući da prespavam kod Willa zbog snažne kiše, našla sam se kako lutam mračnom kućom u potrazi za čašom vode. U toj tamnoj kuhinji, pored silovitog udaranja kišnih kapi u prozor, začuo se i Marianin plač. Plakala je sama, u najdubljem djelu prostorije. Te večeri, postale smo prijateljice. Jer te večeri, samo na trenutak otvorila je svoje srce, kriveći sebe što je svog Noahu pustila od sebe. Što se nije znala boriti za njega, Biti uz njega. I sada zbog svog ćutanja, ona plaća svoj greh.

-

Will? - nježo sam ga upitala, zaustavljajući se na mjestu, kako bi sjeli na toplinu

-

Da, ljubavi?

-

Zar ne želiš Noahu za kuma?

pjeska.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Osjetila sam kako se ukočio pored mene, zadržavajući pogled na moru i galebovima što su se okupljali u blizini. Oboje smo ćutali i već kad sam pomislila da ponovo neću dobiti odgovor, počeo je govoriti.

-

Čitavog života sam se trudio da svom mlađem bratu omogućim sve. Trudio se

da mu budem uzor, podrška, kako se ne bi našao u lošem društvu. Ali on to nije cjenio.

Smatrao je da sam pokvaren i sebičan. Uvjek me krivio što sam prvi rođen. Smatrao da sam mu oduzeo roditeljsku ljubav. Ali naravno to nije istina. Uvjek se trudio da ispadam loš pred drugima, da se loše osjećam. Možeš zamisliti kakav je bio kad sam krenuo na fakultet? Iako su mi roditelji pružili podršku, ja sam svoj fakultet platio sam, Baš ovdje pomoću ove plaže.

-

Zašto mi to nikada nisi rekao?

Slegnuo je ramenima, zatim nastavio. - Nije bilo potrebe za tim. Primjetila si da se

njegovo ime ne spominje. Previše je bolno i previše nas je povredio, pogotovo mene. - prišla sam mu još bliže, kako bi znao da sam tu, za njega. - Prve godine fakulteta, upoznao sam Hannahu. Ona je bila moja prva ljubav. I mislio sam da je ona ona prava. Ali jednog dana, došavši kući, kako bih iznenadio roditelje, iznenadio sam se ja. Moja Hannah je bila u krevetu sa mojim rođenim bratom. - toliko glasno sam uzdahnula, da se okrenuo i pogledao me. A sam pogled na njegove suze na licu, govorilo mi je koliko je ovaj čovjek povređen. Toliko boli da sam i ja zamrzila Noahu. I upravo sada, sve mi je bilo jasno. Noah Parker nije zaslužio da se zove bratom. Nije zaslužio ni trag suze na Willovom licu. Ustala sam na koljena, i spustila usne na njegove mokre trepuše.

-

Will Parker, ti si jedna od najboljih, najdivnijih osoba koje poznajem. I velika

čast mi je što ćeš mi biti suprug. I nikada, nikada ne sumnjaj da ću te izdati jer ja nisam ona.

-

Znam ljubavi, znam. Samo, ne mogu zaboraviti taj dan. Pogotovo kada ti

sopstveni brat u lice kaže da mu to ništa nije značilo. Da mu je ona samo jedna u nizu. A vjeruj mi, mogao sam preći preko svega, samo da mi je rekao da je ona ta koju voli a ne jedna od njegovih igračaka. I od tada, naš odnos više nije bio isti. Roditelji su saznali za sve i oterali Noahu od kuće. Pri tome mu u koverti dajući pare kako bi se snašao.

-

Tvoji roditelji su dobri ljudi. I u neku ruku ih razumjem, on im je sin.

Klub Brbljivica

-

by Brbljivica

Rob strasti Da, sin koji je zauvjek povredio sve nas. Otišao je i nikada više se nije javio. -

odmahnuo je glavom, brišući suze s lica. - Hajdemo u kuću. Majka će se pitati što nas nema na ručku a sama znaš kakva je. - nasmješila sam se i uhvatila ga pod ruku. Da, srećna sam jer sam uspjela naći ovog čovjeka.

***

Mariana je bila jedna od onih žena koje su se znale snaći u kuhinji. Hrana je uvjek tako dobro mirisala. I dok smo sjedili i tiho razgovarali uz jelo, oglasio se kućni telefon. Ustala je od stola i posle nekoliko minuta, sa osmjehom na licu i pogledom nevjerice, pala je na stolicu, zatim uzela čašu vina te ga iskapila.

-

Srećo, sve u redu? - pitao je gospodin Thomas.

Kimnula je glavom, zatim onaj osmjeh zamjenila u zbunjenost pa u strah. Sve se to moglo vidjeti u roku nekoliko sekundi, a mi smo samo mogli posmatrati.

-

Ko je to bio, majko? - Upitao je Will, hvatajući njen dlan koji je bio na stolu.

-

Noah…

-

Molim???- viknuo je Thomas, rukom udarajući od stol, rušeći čaše od silovitog

udara. To je bilo prvi put da sam vidjela kako gospodin Thomas gubi živce. Uplašila sam se i od straha nisam smjela dići pogled na njega. - Taj mali arogantni kučkin sin. Kako se samo usudio zvati? Šta on zamišlja? Da samo tako, posle sedam godina može nazvati. Šta želi? - Sav svoj bjes je usmjerio na Marianu. Pogledala sam prema Willu a na njegovom licu je blistao osmjeh. Čudno, zašto mu je drago?

-

On dolazi kući! - plašljivo je izgovorila Mariana. Tišina se spustila između nas.

Thomas je ponovo sjeo na svoje mjesto, stavljajući ruke na glavu.

-

U moju kuću neće ući! - izjavio je Thomas.- Za mene je on mrtav.- ustao je od

stola i otišao u radnu sobu, zalupivši vratima. Will je pogledao u mene, zatim u svoju majku.

-

Ne želim ga vidjeti, ne želim ga čuti. Za mene ne postoji. - I sa tim rečima otišao

je od stola prema terasi. Zbunjeno sam gledala za njim, jer iskreno govoreći, nisam bila

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

sigurna da je Noah samo izdao svog brata. Bilo je tu još nešto. Ustala sam i prišla Mariani, dodavajući joj salvetu kako bi mogla obrisati suze i na taj način pružiti joj utjehu.

-

Hvala mila, - rekla je između jecaja,- ovo nisi trebala vidjeti, srtašno mi je žao

zbog toga.

-

Hej, ne treba Vam biti neugodno, pa skoro smo familija.

-

Da, jesmo. Oh, predivno stvorenje, uvjek si tu kada mi je najteže.

-

Tu sam za vas Mariana. Samo, zar ne možete oprostiti Noahi što je pogrešio?

Podigla je svoj tužni pogled sa stola i zabeknuto me pogledala. - Ti znaš?

Kimnula sam glavom, - Da, nešto mi je Will ispričao.

-

O, moji mili dečaci. Teško mi je... Pre tri godine sam vidjela Noahu, i ni tada

nisam uspjela čuti njegovu stranu priče. O tome nije želio razgovarati. - Da, i ja bih se sramila posle izdaje. Pomislila sam, dok sam posmatrala Marianu. – O, Sophia, kako majka da izdrži ovo? Kako srce može da bira?

-

Nije samo reč o izdaji Willa, zar ne?

-

Ne, - odmahnula je glavom. - Noah je uzeo svu našu ušteđevinu i napustio nas.

Za Thomasa, nije bilo većeg udarca. A ostalo znaš. Postao je zabranjena tema ove kuće, a ja se svaki dan pitam šta mi radi djete.

-

Ne brinite se, Mariana. Ko zna, možda se uskoro sve sredi.

-

Oh, mila, iz tvojih usta u Božije uši. Dovoljno sam te gnjavila, neko treba ovo

očistiti. - Bacila je pogled na stol.

-

Idem naći Willa pa ću vam pomoći, važi?

Kimnula je glavom i nasmješila se. Da, ova porodica pati a ja ću pokušati ublažiti

njihove muke. Sada idem po svog budućeg supruga.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 2.

NOAH

Uvjek sam ustajao rano, za to mogu kriviti izlazak sunca i tu tišinu koju mi je pružao. Iako New York nikada ne spava, navika je navika. Upravo gledam buđenje još jednog dana. Ni ove noći nisam spavao, jednostavno nisam mogao od velikog uzbuđenja. Gaby mi je potvrdila razervaciju leta. Putujem večeras i za dvadesetčetiri sata, ponovo ću vidjeti moju voljenu porodicu.

Odlazim i sjedam na krevet, paleći lap top. Sada, kad sam sve isplanirao, ostalo mi je još da provjerim podatke bratove zaručnice.

Otvaram mail, koji mi je poslao moj najbolji drug Leon, a on je, vjerujte najbolji haker kojeg sam upoznao. Taj će probiti svaku zaštitu koju čovjek može napraviti. Da, imam jake ljude oko sebe. A zašto i ne bih! Novac je moć, a ja ga imam za bacanje.

Prvo što otvaram su podaci o budućoj gospođi Parker.

Ime, prezime. Rođena u New Yorku, gdje je odrasla, sve do saobraćajne nesreće u kojoj je izgubila oba roditelja. Sama, nema braće ni sestara. Dvadeset osam joj je godina i sada je vlasnica cvećare “Flora” u Palm Bayu. - Opa, mala je ambiciozna. Tačno onako kako Thomas i Will vole.

Listam dalje i tu su i ostala njena privatna sranja. Broj osiguranja, broj tekućeg računa, koliko novca ima… Sve ono što me ne interesuje, ali ne preskačem. Svaki podatak je veoma bitan. I upravo zato što je Leon sposoban, jako je tražen. Taj će iskopati i najveću tajnu koju krijete.

Otvaram sledeći folder i odmah mi iskače njena fotografija. Za sekundu, ali samo za sekundu, pomislio sam da mi je srce poskočilo. Ova djevojka koju gledam, ne može biti toliko ljepa. Jednostavno je nemoguće. Jebao sam toliko njih da su mi sve iste, pa zašto bi ona bila drugačija. Samo još jedna u nizu koju ću imati. Ne znam zbog čega, ali više ne mogu gledati u te bakarne oči. U njima vidim sebe, pravog sebe. Frustrirano zatvorim lap top, te ga bacim na pod. Zašto mi smeta taj jebeni pogled? Pogled koji mi vidi dušu, a to je samo slika. Noah,

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Noah, probudi se. Sve su iste. Sve gledaju samo jednu stvar! Sve one žele biti izjebane. I sve će uraditi da to i budu. Odmahnem glavom te odlazim pod hladan tuš, pokušavajući izbaciti taj pogled iz glave. Ali i posle dvadeset minuta, ni on mi ne pomaže. Uzimam telefon i okrećem dobro poznati broj.

- Imaš deset minuta da se stvoriš! - poklapam i prilazim prozoru, čekajući da dođe jedina moguća pomoć koju nikada ne odbijam. Posle tačno deset minuta, čuje se kucanje na vratima. - Da, sve one žele isto…

Otvaram, i ulazi moja najbolja usluga. Već unapred zna šta hoću, te skida baloner i otkriva svoje nago tjelo. O, da… Noah. Svaka želi biti pojebana a ko sam ja da im odbijem dati dio zadovoljstva.

- Da nisi tako dobar u krevetu, ne bih te ni pogledala. - Tješi se, dušice…

- Čisto sumnjam Alex. Uvjek se vraćaš, bez obzira koliko vređam tvoja osjećanja. I sama znaš da ti ne mogu pružiti ono što želiš ali ono što ti tjelo treba, e tu nikada neću biti sebičan. Zato prestani sa sranjima oko ljubavi i drame, već prošetaj do sobe i lezi na krevet.

Dolazim za pet minuta.

I sama zna da od mene ne može dobiti ništa, ali je previše pohotna da bi propustila priliku uživanja u mom tjelu. Odlazim u sobu, a ona je na krevetu, baš onako kako sam i rekao. Sklanjam peškir sa struka i prilazim joj poput lovca. Ovdje samo za moj užitak, moje zadovoljstvo. Njezin me užitak ne zanima. Ako svrši, odlično, ako ne, ne interesuje me. Ne gubim vreme na kurve. Nisu zaslužile ni najmani dio mene, mojih osjećaja, koja sam nekada i imao.

- Na koljena, glava dole. - poslušno kimne i pravi položaj koji tražim od nje.

Otvaram ladicu, uzimam kondom i stavljam ga. Zaštita mi je veoma bitna. Ne želim bolest i ne dozvoljavam da imaju tu mogućnost slobode kako bi jednog dana mogle doći na moja vrata sa djetetom u rukama. Nisam za ta sranja. Odavno sam zaključio da ne želim porodicu.

Dovoljan sam sam sebi, a nikad nisam sam. Uživam maximalno.

- Da li si spremna? - pitam dok joj prstima lagano prelazim preko stražnjice. Osjetim kako mi drhti pod prstima, izvijajući leđa poput mačke. Veoma dobro znam šta ovakvim

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

ženama treba! Možda traže nježnost, ali ono što same ne znaju, a njihovo tjelo nesvjesno vapi za tim, jeste dobar, siloviti seks.

- Da, - jedva izgovara. Gori od želje da budem u njoj.

- Raširi noge! – Zapovjedam, a ona se poput djeteta obraduje na te reči. Tako silovito se zabijam da ona vrišti. Od boli, od ekstaze. Osjetim kako se grči oko mene, ali traži još. Ne pomjeram se, mirujem. Puštam da se prilagodi na grub ulazak, jer jednako tako bit će i izlazak.

Već opuštena, polako počinje svoj kružni ples. Sve radi sama, i osjećaj je jebeno dobar. Ovo je upravo ono što trebam i zašto bih to mjenjao? Stavljam ruke na njeno dupe, zaustavljajući je u erotičnom plesu. Zatim izlazim iz nje, a ona ispušta jecaj nezadovoljstva.

Ne ostavljam je dugo praznu, te se ponovo nalazim u njoj. Ne vodim ljubav, to sam samo uradio s jednom osobom, a to me dovelo do slomljenog srca. Ne želim dužiti više nego što nije potrebno, te je hvatam za bokove i silovito je počinjem nabijati na sebe. Sa svakim ulaskom, osjećam da je blizu orgazma, ali ja sam ipak bliži. Praznim se u kondom, ne ispuštajući ni glasa. Jedini vid mog zadovoljstva jeste svaka kapljica znoja koja se nalazi po meni. Izvlačim ga, svlačim kondom te odlazim prema kupatilu.

- Slobodna si. Tvoja usluga mi više nije potrebna. – Dok zatvaram vrata, ona mi sasipa razne uvrede. Znam da je frustrirana jer nije svršila ali to me kao što rekoh, ne zanima.

Otvaram tuš, puštam vodu, sapirajući svaki trag nje. To mi je na neki način postala rutina. Posle svakog sexa, ide tuširanje. Ne želim na sebi ni jedan njihov trag. Kao što su došle, tako i odlaze.

Posle tuširanja, doručkujem te zovem Gaby kako bih joj rekao posljednje promjene.

- Iznajmi mi kuću koja se nalazi u blizini mora. Obezbjedi osoblje i sve ono što mi je potrebno. Neka me auto čeka u garaži.

Moja prva zamisao je bila da odsjednem u hotelu, ali s obzirom da planiram duži boravak, promjenio sam mišljenje. Juče, u toku dana, kada sam znao da ručaju, nazvao sam majku. Po običaju i javila se. Iznenadila se, a kad sam joj rekao da dolazim, zanjemila je.

Dobro zna šta znači moj dolazak. Nikada joj nisam rekao pravu istinu. Jednostavno nisam to

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

mogao. Will je u njenim očima bio savršen sin i zato je jednostavnije bilo prećutati, pustiti da vjeruju da sam ja onaj koji je ukrao svu ušteđevinu.

Posle bratove i Hannahine izdaje, zatvorio sam se u očevoj radnoj sobi, jer je to bilo jedino mjesto koje mi je pružalo tišinu. Jedino mjesto na kome nemam uspomena a da u njima nije bila Hannah. Ni sam ne znam kada sam izašao iz nje, ali ono što znam jeste da me te večeri otac prvi i posljednji put ošamario, nazivajući me lopovom, zahtjevajući da mu vratim svaki novčić.

Majka uplakana, otac bjesan. Tog trenutka mi je bilo jasno da moja reč ništa ne bi značila. Oni su me već osudili. A tako lako je bilo predati se tom uvjerenju. I te večeri, moj otac, Will i cjelokupan Palm Bay za mene je bio mrtav.

Sa mizernom ušteđevinom, otišao sam u New York. Slučajno upoznao prave ljude i uspjeo postati ovo što sam danas. Sam svoj jebeni gazda. Sam svoj čovjek. Sa jedinim ciljem u životu… Osvetom!

Ona me je jedina gurala naprijed. Jedina zbog koje sam uspio postati cjenjen, postati bolji od Willa. Mislite šta hoćete. Osuđujte ako želite. Ali tko vas pita za mišljenje?

Svako živi onako kako zna i kako želi, a ja se ne želim mjenjati. Ja samo želim osvetu! O da…

Stariji braco ne zna šta mu se sprema.

To znam samo ja…

***

Ostatak dana mi je brzo prošao, završavao sam poslove, prenoseći ih na svog zamjenika. Koferi su spakovani, let imam za dva sata. Gaby je kod mene, popisuje završne detalje koje treba obaviti kad odem. Vidim da joj je krivo jer je na ovo putovanje ne zovem kao što imam običaj to da radim. Kao i svaka, pokušava da me uhvati, mada je pametnija od ostalih. Čini to suptilnije. Ono što ona ne zna je da će mi krevet grijati moja snaha. I moram vam priznati da jedva čekam. Još od onog trena kada sam ugledao njenu fotografiju. A jedino što mogu zaključiti o njoj jeste da pored ljepote, nema ništa više. Uzimam si to pravo da kažem jer vjeruje Willu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Will i ja smo fizički isti ali on nikada neće biti ja. I u tome je velika razlika. Zavadi pa vladaj! A ja ću vladati njome, a posle ću je odbaciti kao i sve ostale pre nje. Postaće mi samo jedna recka na zidu, jer je kriva isto kao i oni. Ušavši u porodicu Parker, zapečatila je svoju sudbinu. Jednostavno, ona je marioneta. A kakav bih ja bio djever da joj ne pokažem sve privilegije koju ima porodica Parker?

Sophia Clarkson, proklinjaćeš dan kada si upoznala Parkerove… Bar, onog najgoreg od njih.

- Gospodine Parker?

Podižem pogled prema njoj i zadržavam ga na njenim oblinama. Zatim je pogledam u oči. Prebaci nogu preko noge, meškoljeći se na sofi. - Samo reci, srećo i sav sam tvoj…

- Ovaj, da li ste sigurni da vam ne treba moja usluga u Palm Bayu?

- Ne, Gaby. Hvala Vam. Za ovo se lično ja trebam pobrinuti. Potrebna si mi ovdje. kimne glavom i spušta pogled na svoje nage noge, dok skriva bokove sa malenom crvenom suknjicom. Ma k vragu, imam još vremena, a uostalom, neka čekaju. - Gaby?

- Da, recite?

- Skidaj se! - naređenje shvata ozbiljno. Ostavlja fasciklu, skida štikle te lagano otkopčava bjelu košulju. Svoj pogled zadržava ma meni, te ga spušta na izbočinu u mojim hlačama. Sad već gola kao od majke rođena, stoji i čeka daljna naređenja. Uživam u pogledu na njeno tjelo. Pa nisam lud, a ni sljep.

- Sjedni i diraj se.

Uradi onako kako sam sam rekao, te se počne dodirivati. Posmatram tu ženu, taj ples tjela. Uvija se, rukama se dodirujući. Stenje, zatvorenih očiju. Sranje, imam osjećaj kao da će mi popucati hlače, ali i dalje sjedim, samo posmatram. - Ko te dira Gaby?

- Ti, Noah, samo ti!

Ustajem te joj laganim koracima prilazim. Zaustavljam se ispred nje. Otvara oči te si obliže usnicu.

-

Te usne imaju samo jednu stvar za lizati.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Rukama grabi kopču na hlačama, vukući ih prema dole. Povlači i bokserice te ga odmah stavlja u usta.

Ah da, jebeno dobar osjećaj.

Sisa ga, liže, uzima ga cjelog. Nemam vremena za veću akciju nego je uzimam za plavu kosu te je povlačim na noge. Sva je vlažna, napaljena i spremna samo za mene.

- Okreni se i nagni preko sofe. - poslušno kimne, dok joj se oči cakle od požude.

Posegnem za džep i navlačim kondom. Sam ulazak u nju je haotičan. Uska i vrela, a da je već nisam jebao, pomislio bih da ne mogu stati. Ali kao i uvjek, ona ga guta. Nabijam je, a ona stenje od zadovoljstva. Puštam je da svrši, dok se ja još zabijam u nju, prosipajući sjeme u zaštitu. Poput lista, pada na sofu, još uvjek dupe držeći u zraku. Skidam kondom te odlazim u kupatilo. Posle pet minuta, Gaby je obučena i ponovo u ruci drži fasciklu. Prilazim joj, te joj prstom podižem bradu.

- Hvala ti, uživao sam.

Vidim joj bol u pogledu, ali i zadovoljstvo. - I ja, Noah. Ali to i sam znaš. - kimnem i okrećem se od nje. Uzimam aktovku, popravljam kravatu, te odlazim prema vratima. - Noah?

Stajem ali se ne okrećem. Čekam da mi postavi poznato pitanje.

- Hoćeš sad razmisliti? - Da, jebeno pitanje o vezi. Sve one hoće vezu, brak, ljubav.

Ali ja nisam čovjek za to. To niko ne može biti ako nema srca.

- Znaš moj odgovor! - i s tom rečenicom izlazim van.

Kao što sam vam već rekao, žene su samo za jednu stvar. A svaka je ista. Samo su različiti zvuci zadovoljstva. A to je muzika za moje uši….

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 3.

SOPHIA

Posle one večeri, stvari su se vratile u normalu. Will nije htjeo razgovarati o tome, a ja nisam forsirala. Dala sam mu vremena da to sve prihvati. Htjeo ili ne, njegov brat dolazi.

Svoje vreme sam rasporedila. Ali nekako u svom tom organizovanom vremenu, stalno sam se pitala kakav je taj Noah? Znam da su braća, i da su blizanci. Zar mogu biti tako isti a opet tako različiti?

Will je najdivnija duša. I svi ga vole. To se vidi. Svaku nedelju volontira u stračkom domu i nema šanse da bi preskočio i jedan odlazak tamo. Ponekad ga zezam da više voli njih nego mene. Ali mu se divim, i nenormalno ga volim. Iskreno, on mi je prva prava ljubav. On je taj kojeg želim kraj sebe. I sve to imam ali opet se nađem kako razmišljam o Noahi. Zašto?

Zašto imam osjećaj da taj čovjek nije tako loš? Oh Bože, saberi se Sophia, pa i ne znaš tog čovjeka.

Izbacujući Noahu iz misli, posvećujem se pravljenju cvjećnih aranžmana. Posle gubitka roditelja, pala sam u tešku depresiju, a tetka me izvukla iz nje, pokazivajući mi čari cveća. Odmah sam se zaljubila u taj posao. S nešto ušteđevine i male tetkine pomoći, uspjela sam otvoriti svoju cvećaru. Svaki događaj u gradu, više–manje je zahtjevao moje usluge i na taj način sam tetki vraćala posuđeni novac. Kada je reč o mom poslu, Will ga obožava. Kaže da izgledam poput vile u začaranoj šumi. On je poznat specijalista i ima mnogo posla. Zna se desiti da previše radi, ali se nikada ne mogu buniti zbog toga. Kako bih mogla, kad on pomaže nekome.

Bacam pogled na sat, vreme je ručka. Imam još jedan buket crvenih ruža da napravim, i odlučujem da ću kasniti s ručkom kako bih ovo završila. Zvonce na vratima se oglašava, i u cvećaru ulazi Will.

-

Hej, ljubavi. - supštam buket, te mu nasmejano prilazim. Stavljam mu ruke oko

vrata i ljubim ga. On stoji ukočeno, šokirano gleda u mene. Nije mi jasno šta se dešava!

-

Oh, Bože, šta se dešava? Will? Reci mi??- sad već paničarim.

Klub Brbljivica

-

by Brbljivica

Rob strasti Ne dešava se ništa. Dođi! - njegov promukli glas mi pali svaki dio tjela. Uzima

me za ruku te me privlači na svoja jaka prsa. Da, Will jeste jak, ali sada me naprosto iznenađuje. Hvata me oko struka te osvaja moje usne. Poljubac mu je gladan, pun požude, a ja sam gotova. Nikad ovako nije bilo. Nikad nisam doživjela da samo od jednog poljubca ovlažim. Ljubi me, ostavljajući bez daha. Zatim me isto tako gura od sebe. Zadihano se posmatramo, ni jedno ne skrećemo pogled.

-

U kurac, - promrmlja, rukama prolazeći kroz kosu. Ništa mi nije jasno. Ali i ne

zanima me. Želim ovo, želim da me uzme sad, upravo ovdje. Ponovo me privlači te još zahtjevnije ljubi. Jednu ruku spušta na bretelu na mom ramenu. Drugom, nježno svlači haljinu. Haljina pada na pod i ja stojim samo u brusu i gaćicama.

Ne znam čemu sad ta njegova promjena ali luda sam ako ga pitam. Uzimam sve što mi daje. Prekida poljubac, te me posmatra, odnosno jebe pogledom. Želim da nastavi, želim ovo ali preko njegovog lica, samo na sekundu, prođe nešto poput kajanja, zatim ponovo vrati samouvjeren izraz lica. Kreće unazad prema vratima. Još uvjek ne skidajući oči s mog tjela.

Drhtim jer me ostavlja u ovom stanju. Napaljenu, da je to neopisivo.

-

Misli na mene! Hoćeš? - pita me sa vragolastim osmjehom na licu. Zar je

moguće da ovo radi? Zar će me ostaviti ovakvu?

Tupo kimnem, kao što se i osjećam. Izgaram od želje, a on mi ovako nešto napravi.

Spuštam se te dižem haljinu, ponovo je navlačeći na sebe. Dižem pogled prema njemu ali mog Willa više nema.

-

Zašto, Will? - tiho šapćem sama sebi. Odlazim u kopatilo i umijvam se hladnom

vodom. U ogledalu vidim svoj odraz, odraz žene ostavljene bez zadovoljstva. Kad razmislim, Will nikada nije bio takav! Uvjek je nježan, pažljiv. Uvjek se zna kada ćemo voditi ljubav. Šta mu je sad? Zar želi grublje? Možda ga dovoljno ne zadovoljavam? Milion pitanja mi se vrti po glavi, a ni na jedno nemam pravi odgovor. Kroz par trenutaka ponovo se čuje zvonce na vratima. Brzo popravljam kosu jer predpostavljam da se predomislio. Izlazim i stajem kao ukopana. Srce mi je stalo, ne dišem…U kurac! Sranje, sranje, sranje.

-

Ljubavi, jesi li dobro? – prilazi i pita me. Želim da mu se nasmješim ali to ne

mogu. Imam nagon za povraćanjem. Jurim u kupatilo i zaključavam vrata, te stanem

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

povraćati. Will lupa po vratima, zabrinuto mi govori da otvorim. Ali ja i dalje povraćam.

Upravo sam prevarila voljenog čovjeka, i to ni manje ni više nego sa njegovim rođenim bratom.

-

Sve je u redu, Will. Samo mi daj minutu. - moje reči ga smiruju i prestaje

lupanje. Glupačo jedna! Upravo si ga izdala. Vidjeo te golu! Ooo. Moj. Bože. Noah me vidjeo golu. Mrzim ga, mrzim sebe. Kako sam mogla znati da to nije Will? I zašto me nije zaustavio?

Zašto me je onako ljubio? Jebote, skoro da sam imala sex u cvećari s njim. Da nije otišao, Will bi nas uhvatio i ponovo bi mu srce bilo slomljeno. Ne, ne… Ovo ne smije saznati. Ne smijem dopustiti da Noah bilo šta kaže. Jednostavno, Sophia, sve zaboravi. Zaboravi na te meke usne, taj pogled koji prži i ovaj neobičan osjećaj koji imaš u sebi. Zaboravi da si ga vidjela, da znaš za njega. On ne postoji. Njega nema… Tu je Will, tvoje sve.

Deset minuta mi je trebalo da se sredim. Deset minuta da skupih hrabrost i pogledam Willa u oči, pretvarajući se da je sve super. Zatvaram vrata kupatila, a on stoji, naslonjen uz pult, rukom dodirujući laticu cveta. Gledam u njega a sve što vidim je Noah kako me ljubi. Još mi usne bride od njegovog poljupca. Još uvjek su mi gaćice vlažne. I još uvjek želim njega. Odmahnem glavom jer želim oterati Noahu iz glave, iz ovog izdajničkog tjela.

Will primjeti kako ga posmatram te mi prilazi.

- Jesi li ti u redu? Blijeda si! - Prevarila sam te sa tvojim bratom. Govorim te reči u sebi, ali sam prevelika kukavica da ih kažem naglas.

- Nešto sam loše doručkovala, pa mi je skoro čitav dan muka. - Lažem!

- Pogledaj me! Zašto me ne želiš pogledati? - izgovara dok mi diže lice.

Oči su mi pune suza, i osjećam kako mi jedna bježi. Briše mi palcem izdajicu, fokusiran na moj pogled. - Šta se dešava, Sophia?

- Ja…ja…Oh, Will. - bacam mu se u naručje a on mi odmah pruža utjehu.

Plačem, plačem jer nisam kriva. Nisam znala. I sada ću ga izgubiti. Pušta me da mu plačem na ramenu, dok kvasim njegovu plavu majicu. Mrzim Nohuu, mrzim ga.

Tih pola sata me ništa nije pitao. Pružao mi je maksimalnu podršku iako nije razumjeo razlog mojih suza. A ja sam znala da mu nešto moram reći. Zaključala sam radnju te smo otišli u obližnji kafić. Sjeli smo u najdublji kutak. On, kao i uvjek, znao je šta mi treba. Čaj

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

od kamilice sa malo limuna i meda. Ovaj čovjek je znao sve o meni. Sve osim mog “upoznavanja” s Noahom.

- Izvoli, ljubavi.

- Hvala ti.

- Želiš li mi reći šta te muči? - zabrinuto me je gledao, posmatrajući moje lice.

- Skupilo mi se. Jednostavno, početak dana je bio grozan. Trbuh me boleo, zatim sam razmišljala o svom životu, roditeljima… Znaš kako je to uticalo na mene?!

- Znam, ali kao što sam ti već i rekao, ti nisi sama. Sada imaš mene, svoju tetku, moju porodicu.

- Da, imam! - Kad bi samo znao razlog mojih suza!

- Neću više da te vidim kako plačeš. Znaš da i mene to boli. Hoću da mi budeš fina, vesela, jer buduća gospođa Parker ima da bude ponosna. Glavu gore, može?

Nasmijala sam se, razmišljajući, koliko sam ja srećna pa imam njega. - Eh, da. Sutra bolnica organizuje humanitarnu akciju “Kap krvi - nekome spas”… Svaki dobrovoljac je dobro došao.

- Pa to je sjajno! Evo, prva se javljam. - razigrano sam rekla, podigavši ruku kako bih dočarala svoj entuzijazam oko tog događaja. Nasmješio se te me poljubio. Još neko vreme smo sjedili, pričali o nadolazećem obavezama oko vjenčanja, zatim je morao ići na posao.

Odlučila sam umjesto da se vratim u cvećaru, odem u crkvu. Izjedala sam se zbog jutrašnjeg događaja i trebao mi je glas razuma.

Ova tišina koja se nalazila unutar crkve je bila spas za moje nemirne osjećaje. Sjela sam i tiho molila za svoje roditelje, a najviše za sebe. Nisam tip osobe koja mrzi, ali Noahu sam već mrzila. Prvo jer je izdao svog brata, a drugo, jer se usudio poljubiti me, poniziti i naterati da mislim kako je on Will, a znam da je znao ko sam. Igrao je prljavo i vjerujem da je došao samo s jednim ciljem. Ponovo povrediti sve oko sebe. A to ne mogu dozvoliti!

- Šta te muči djete? - upitao me sveštenik, prilazeći mi te sjedajući dva reda ispred mene.

- Previše toga, oče!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Znaš, mnogo pomaže kada čovjek podjeli svoj teret. A ja veoma dobro slušam. Osmjeh mu je krasio lice koje je sijalo od blaženosti i dobrote.

- Ne znam odakle bih počela.

- Uvjek je lakše krenuti iz početka.

I posle nekoliko godina, još od smrti roditelja, otvorila sam dušu ovom Svetom licu.

Sve one sitne nedumice, i moje grešne misli, rekla sam ovom čovjeku koji me pažljivo slušao.

Nije me osuđivao ni onda kad sam spomenula Noahu. Ispričavši sve što me gušilo, osjećala sam se lakše, bar u duši.

- Znaš djete, ponekad nemamo izbora nego jednostavno uraditi ono što moramo.

Onako kako nam je nametnuto. Slušajući tebe, shvatam da je taj čovjek Noah veoma napaćena duša. Da li si pomislila da je sve što je uradio, samo poziv u pomoć? Možda nije sve onako kao što izgleda! Možda je uvidio svoje grehe i na svoj način traži oprost.

- Kako bi mogao dobiti oprost s tim da ljubi bratovu zaručnicu?

- To samo on zna. A tvoja mržnja ne vodi nigdje. Otvori mu srce, pokaži mu da svjet nije loše mjesto.

Te reči su mi se motale po glavi ostatak dana. Na neki način, sveštenik ima pravo.

Možda je samo to njegov način da pokaže da se kaje. Dok sama sebi govorim da moram ispraviti ovu situaciju, osjećaj me vara, upozorava me da se igram vatrom. Nosi znak upozorenja da je taj čovjek hodajući izvor greha. Greh koji sam okusila i imam jaku želju da se ponovo ogrešim.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 4.

NOAH

U ranim jutarnjim satima, moj avion je sletio na pistu. Auto me čeka, baš onako kako je Gaby organizovala. Ukucavam adresu na GPS- u i vozim se prema svom novom boravištu. Kuća je baš onakva kakvu volim. Odmah pored mora, u elitnom djelu grada.

Domaćica koja bi trebala tu da radi, već se pobrinula za moj dolazak. Svaka soba zrači čistoćom, i potrebnim mirom. I savki put radim isto – ostavljam kofere i otvaram vrata terase. Zatim skidam čipele, čarape te zavrćem nogavice od pantalona. Krećem preko travnate površine, napokon dolazeći do sad već pohladnog pijeska. Miris i zvuk mora mami moja osjetila. Da, kod kuće sam!

Sjedam na pjesak, ne mareći što ću uprljati jedno od skupocjenih odjela. Zamišljeno gledam u svetlucavo more na kome se preslikava blještavi odsjaj zvjezdica. Zatvaram oči, i ležem na pjesak. Ponovo proživljavam svoj život. Svoje djetinstvo. Svoju prvu ljubav, te i ono zadnje, moj odlazak od ovog svega. Sada, kad ovako sam sjedim u ovoj blaženoj tišini, shvaćam da nikada nikoga i nisam imao uz sebe. Čitavog života sam se trudio udovoljiti svima, biti poput Willa. Biti očev ponos, voljeni sin. Zadovoljan sam sa svojim životom. Zbog načina na koji živim niko nema mogućnost da me povredi.

Hannahina izdaja me boljela. Uništila mi je srce. Ali brat… Moja krv, moja kopija, on me osudio. Zbog njega sam ovakav kakav jesam. Zbog njega mrzim svaku izjavu ljubavi koju mi bilo koja žena izgovori. Zbog njega, više ne znam voljeti. On me uništio za sve. A one…

One su postale moje igračke.

Ponovo sam ovdje, u mom gradu. I niko, ali apsolutno niko ne zna da sam došao. A to ću iskoristiti. Sad je vreme da Will poželi biti ja. A ja ću neko vreme moći da budem on, bar izgledom. Prevariću one koji me ne znaju. A jedna od njih je moja voljena snajka.

Odmahnem glavom, terajući misli o njoj. Te misli mi se nanovo vraćaju. One oči me stalno proganjaju a ja moram to da otklonim, jer niko ne može imati uticaj na mene! A danas

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

je veoma važan dan. Danas je dan kada se Sophia Clarkson i ja upoznajemo…Da, malena srna neće ni znati šta ju je spopalo… Srna…Moja srna.

Dovraga Noah, odjebi od takvih ideja. Zašto stalno razmišljam o njoj? Ne mogu si dopustiti da me jedna navlakuša ščepa. Ne, ona mora patiti kao i sve ostale. A danas će samo biti početak igre. Neće biti svjesna šta ju je spopalo, osim zadovoljstva.

Tu na plaži sam dočekao izlazak sunca, osjećajući se ponovo rođenim. Udahnem duboko, te se psihički pripremam na igru. Jer fizički, spremniji ne mogu biti. Napokon ustajem i odlazim u kuću. Moja domaćica je već tu. Mislim da se zove Una. Smješno je to što imena nikad ne pamtim, pogotovo ženska. Moj slogan je „ Samo hard, samo tvrdo.

- Dobro jutro, gospodine Parker! - milo izgovara žena dok je posmatram.

- Dobro jutro i Vama. I molim vas, zovite me Noah.

- Kako želite, gospodine. Sada, želite li da Vam skuham kafu?

- Gorku. Hvala!

Odlazim pod tuš, sapirajući sa sebe pjesak koji mi se uvukao pod odjelo. Dan je tek započeo a ja imam previše obaveza koje trebam odraditi. Prva na listi je dobiti informaciju o Hannahi. Pitate se zašto sad ona? Pa, isti odgovor na pitanje zašto Will! Samo s njom imam malo drugačije planove. Uzimam telefon te zovem pravog čovjeka za to.

- Leon, treba mi usluga!

- Opet? Parkeru, Parkeru…Šta trebaš?

- Jebeno znaš da ne volim kad me zoveš tako! - ljutito mu govorim.

- Hej, dovraga. Ne krivi me jer nisi nikog ševio u zadnjih dvadeset-četiri sata.

- Želim da znam sve o Hannahi Palvin! Svaku jedenu sitnicu.

- U redu. Informacije ti pošaljem na mail.

- Hvala drug. I ko ti kaže da nisam jebao!?

Osmjehujući se, prekidam razgovor i odlazim doručkovati. Una je pripremila više nego dovoljno. Odlučujem se za omlet sa sirom. Vidim da me gleda, ali ne usuđuje se ništa reći. I upravo zbog ovakvih sranja, volim da živim sam.

- Šta vas muči? - upitam je a ona prilazi i sjeda nasuprot mene.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Znaš li ti da te ja poznajem još od kada si bio u pelenama? Tebe i tvog brata, i uvjek sam vas mogla razlikovati. Will je bio drago djete a ti si malo vrckast. Stalno si vukao pažnju na sebe.

Na sponeb Willovog imena, sve se u meni zgrčilo. Bjes je vrištao za oslobađanjem.

Kontrola mi je bila najbitnija, ali sada… Nalazio sam se na ivici. Sada sam imao samo jednu želju, razbiti nešto, nekoga. Nikada u životu nisam udario ženu, ali ova babuskara stvarno izaziva.

Spustio sam šoljicu na stol, te približio lice njenom. - Una, ili već kako se zovete. Od sada, pa nadalje, ime Will Parker se neće spominjati u ovoj kući. Ne zanima me ko ste, šta ste i odakle ste. Vi radite za mene, a ja Vam plaćam. Čistite moja sranja, i držite jezik za zubima.

Jer sve što čujete, vidite, to Vas se ne tiče. A vjerujte, vidjećete sve. - ustao sam te otišao u sobu.

Tamo sam bio neko vreme, sređujući stvari oko posla. Pogledao sam na sat i skoro je bilo vrjeme ručka. Vani je bilo vruće, a meni je trebao izlazak iz kuće. Pokupio sam ključeve motora, te krenuo da uradim krug po gradu.

Ništa se nije promjenilo. Isti ljudi, iste radnje. Ugledam naziv cvećare “Flora”, i u glavi mi se javlja zanimljiva zamisao. Vreme je za maleno upoznavanje. Parkiram motor s druge strane ulice, te pretrčavam cestu. Ne znam šta da očekujem ali sam jebeno spreman.

Ulazim u cvećaru i prvo što ugledan je ona. Djevojka, čije me oči danima proganjaju. Kosu je pustila i prebacila preko jednog ramena. Na sebi ima haljinu nebesko plave boje. Podiže pogled i na usnama joj se pojavljuje najljepši osmjeh koji sam ikada mogao vidjeti. Tako čist, iskren i pun ljubavi.

- Hej, ljubavi… - izgovara te reči i ostavlja buket cveća koji je držala u rukam. Prilazi mi. Ukočen sam, jebeno ukočen zbog njenog pogleda. Obavija mi ruke oko vrata pa me nježno ljubi. Na trenutak, ponovo sam dječak koji prvi put osjeća ženske usne. Ponovo sam jebeni dječak…

Sad već zbunjena, pita me šta se dešava. O Bože, preljepa je! Toliko lepada jednostavno ne mogu progovoriti. Nekako se uspjem sabrati i opet je privlačim u svoje naručje. Hvatam je oko struka, ponovo se vraćajući u onog gada. Ljubim je gladno, s

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

požudom. U mislima želim samo jednu stvar od nje. Prebaciti je preko pulta i dobro izjebati.

Jebati je tako jako da zaboravi na sve. Kurac mi se trza, s željom da se baci na posao i odradi sve ono što mi se vrti po glavi.

Prekidam poljubac, te opsujem naglas. Prstima prođem kroz kosu jer to nije ovo što sam očekivao. Ne mogu dopustiti da me malena srna zavede. Ne smijem to dopustiti! Ona je igračka, samo igračka…Ponavljam u sebi. I sad ću joj to dokazati.

Ovaj put ljubim je još silovitije, i osjećam kako mi se topi pod rukama. Jednom rukom joj svlačim bretelu da bi drugom svukao haljinu. Odmičem pogled a ona ostaje samo u jebenom bjelom brusu i gaćicama. Posmatram ovu ženu koja je boginja nad boginjama. Duge noge, uzak struk i bujne grudi koje mame da budu probane. I opet se nađem kako zavidim Willu. Opet poželim da sam on. Poželim da je ona moja. Ali kao što sam sebi obećao pre više od sedam godina, nikada više neću poželiti da budem Will. Krećem prema vratima, ne skidajući pogled s njenog tijela. Vidim joj zbunjenost i predpostavljam šta joj se sve vrti u glavi. Napaljena, vlažna i željna. Postavljam joj jedno pitanje na koje znam odgovor.

- Misli na mene! Hoćeš? - Zatim joj se nasmješim i gledam kako tupo klima glavom, saginjajući se da ponovo obuče haljinu. Izlazim van i ponovo se nalazim na motoru. Divljački vozim, bez cilja. Ovo nisam planirao! Sada, s tvrdkom u hlačama, ne da sam samo frustriran nego i jebeno ljut. Uspjela je ono što ni jedna žena od Hannahe nije. Napalila me samo sa svojim poljupcem. Uspjela je da samo na trenutak zaboravim na osvetu. Pomutila mi je razum.

Stigavši na usamljenu plažu, daleko od naseljenog djela grada, silazim s motora i krećem prema moru. Došavši do njega, skidam sve sa sebe te ulazim u vodu. Trebam se smiriti. Trebam je izbaciti iz sistema jer ako to ne uradim, sve ću sjebati.

Plivam dok ne osjetim bol u rukama. Daleko sam od obale, i okrećem se kako bih plutao po površini mora. Da, kurac mi je i dalje budan. Čeka ono što je zamislio. Tek posle nekoliko sati vraćam se kući. Mogu reći da sam se malo opustio ali opet, ništa nije bez dobre ševe. Vreme večere je i Una je sve postavila, ostavljaući poruku da je otišla ali da je hrana u toploj pećnici. Tuširam se, večeram te odlazim na terasu, noseći lap top kako bih pogledao šta sam danas propustio. Otvaram mailove. Većinom su poslovne ponude, zatim i onaj koji

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

tražim. Dobri stari Leon mi je poslao sve informacije o Hannahi. Kao što sam i predpostavljao, bacila se u manekenstvo, ali njena karijera je skoro gotova. Još malo i njena financijska situacija bit će grozna. Čitam i za sada mi sve odgovara. Ono što planiram s njom, biće lako za izvesti. A privuće je novac.

Zapisujem njene podatke te joj šaljem mail sa svojom poslovnom ponudom. U mailu joj nudim da mi se pridruži zbog mog imidža, jer je ona poznata manekenka, a ja čovjek koji treba medijsku pažnju. Naravno, cifru ne izostavljam. Biti će plaćena za svoj posao. Šaljem mail, i kroz par dana se nadam odgovoru. Zatim otvaram današnje novosti vezane za Palm Bay. I odmah uočavam priliku za pojavljivanjem. Bolnica u kojoj Will i moj otac i dalje rade, pravi humanitarnu akciju donjiranja krvi.

Da se ne lažemo, sve je to veliko sranje. Face se okupe, malo se zabave, pare potroše i na kraju nikome ne pomažu. Znam to, bio sam jedan od njih. Ustvari još sam. Neću da vas lažem. Ko još odbija besplatnu cugu i žene? Odmah sam preko neta rezervisao mjesto za tu humanitarnu večer. I konačno kad sam završio i provjerio svoje poslove, mogao sam da odahnem.

Iako je rano, odlazim u krevet. Poslednjim atomima snage se borim protiv umora, dok nesvesno zamišljam to telo. Tjelo stvoreno za grešnika poput mene. I naravno, večer će biti naporna jer ni ovog puta nemam ženu na raspolaganju. I posle toliko dugo vremena, ponovo sljedi upoznavanje s desnicom, obećavajući si da je sledeća zabava sa malenom srnom.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 5.

SOPHIA

Večeras imamo tu humanitarnu večeru. Već od ranog jutra, Will je u bolnici. Uzima krv onima koji se dobrovoljno javljaju. I ja sam bila jedan od njih. U glavi prevrćem sliku haljina u svom ormaru te zaključujem kako sam sve ili nosila ili su previše klasične za tu vrstu događaja.

Trenutno sam u cvećari, pravim aranžmane koji će biti na stolovima. Pomaže mi i Lulu, kako bi što pre završila. Nije nam mnogo ostalo. Lulu mi je najbolja prijateljica, a ujedno i djevojka Williovog kolege s posla. Trenutno je u fazi traženja posla, pa tako ima vremena da uskoči kada zatrebam pomoć sa buketima.

Iako sam posle razgovora sa sveštenikom mnogo mirnija, još uvjek, negdje u pozadini svog uma nađem kako zamišljam one vatrene usne. I umjesto da ga izbacim iz glave, i prihvatim Willov sinoćni poziv na večeru, koji bi završio sa romantičnim vođenjem ljubavi, ja odbijam. Jer iskrena da budem, da sam pristala, u mojim mislima ni ne bio Will. A samo vođenje ljubavi ne može ublažiti moje muke. Ono što mi je trebalo bilo je žestoko i brzo, a to mi Will nije mogao pružiti. Previše je savršen. Previše je pažljiv. Zato sam muku ublažila sa toplom kupkom i čašom bjelog vina.

- Rumeniš se. Samo mi reci da razmišljaš o Willu i povratiću. - prekunula me Lulu iz razmišljanja.

- Hej, ne budi zločasta. Šta fali i da razmišljam o njemu?

- Ma daj, vas dvoje ste dosadni sa tom vašom ljubavnom pričom. Ponašate se kao da ste već u braku. Ženska, malo luduj, opusti se. Uskoro ulaziš u brak.

Vidite, Lulu ima mišljenje da svaka žena pre braka mora imati bar pet muškaraca koje je odvela u krevet. Ja imam samo dva. Svoju prvu djevojačku ljubav i Willa.

- Lulu. Ne znači ako si ti imala više od pet muškaraca da mora svaka žena da se vodi tvojom logikom.

- Uf, naporna si znaš? Tačno ste Will i ti savršen dosadni par.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Čekaj, želiš mi reći da ti i Jackob volite djeliti?

- Neee, fuj. Veoma sam zadovoljna sa Jackobom, mislim sa njegovom opremom, ako me razumješ. Ali ako me neko privuče, seksualno, zašto da ne. Hej, pa jednom se živi! namignula mi je i nastavila se smijati.

Iako se ne slažemo u većini stvari, ne mogu zamisliti život bez nje. Znam da je šašava ali ja je volim. Zna me oraspoložiti. Još neko vreme smo se zezale oko blesavih stvari, a tada, je u cvećaru ušao jedan mlađi dečko, noseći u ruci crvenu kutiju.

- Gospođica Clarkson?

- Da, ja sam.

- Ovo je za vas. Molim Vas samo da potpišete ovdje. - pružao mi je papirić i ja sam našvrljala potpis.

- Hvala. - Dečko je kimnuo glavom i otišao.

- Oho, vidi ti to! Šta imamo ovdje?

- Šta? - zbunjeno sam pitala Lulu.

- Samo mi reci da ne znaš kako izgleda kutija od Victorie Secret? - upitala me Lulu.

- Odkud bih ja to znala? Znaš da ne nosim markirano rublje.

- Pa, predpostavljam da Will želi da ga nosiš. Hajde, otvori! - uzviknula je Lulu.

Polako odvezujem mašnicu i skidam poklopac. Šta god da se krije unutra, ne vidim od crvenog papira na kome stoji ceduljica. Uzimam je i stavljam u džep traperica, zatim sklanjam ukrasni papir. Da li ste ikada doživjeli šok koji vas u isto vreme ostavlja bez reči i napali do besvjesti? E upravo jedan doživljavam. U kutiji stoji čipkasto crno sexy rublje.

Polako uzimam te minijaturne gaćice koje su toliko lake pod rukama da imam osjećaj da ću ih potrgati.

- U sranje, čovjek ima ukusa! - nadovezuje se Lulu a ja ih polako vraćam u kutiju.

Malo se odmičem od nje te otvaram ceduljicu da bih pročitala njen sadržaj.

Bjelo nije tvoja boja, kao ni onaj material. Za tebe, nježnu poput malene srne, ne pristaje ništa osim čipke. A večeras očekujem da ću je vidjeti na tebi!

N.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Napaljena, vlažna, i totalno iznenađena. On očekuje da me ponovo vidi, i to u ovome?

Na trenutak pristajem i željno se radujem susretu. Saberi se Sophia, samo te želi naljutiti!

- Znaš, nikada ne bih ovo očekivala od Willa. Stvarno je zavodnik. - zadirkuje me Lulu, ali kad je vidjela moj rumeni izraz lica, ućutala je. - Sophia? To nije od Willa?

Odmahnula sam glavom, sjedajući na stolicu. - Ne, nije. - tiho sam prošaputala.

- Pa od koga je?

- Od Noahe!- rekla sam te je pogledala.

Naravno, prvo je izgledala zbunjeno, zatim joj se lice ozari velikim, širokim osmjehom. Ciknula je i zagrlila me. - Ženooo! Ne vjerujem. S dva brata? Aaaaa, kučko jedna.

Znala sam da u tebi ima nešto divlje.

- Smiri se Lulu. Nije onako kao što misliš.

- Ma da? Nego! Pričaj, i zajebi pravljenje buketa. Ko jebe humanitarnu večer kad mogu čuti sočnu priču iz prve ruke.

- Šta da ti kažem? Pre neki dan je došao u cvećaru a ja sam mislila da je Will. Po običaju, poljubila sam ga a on mi je uzvratio poljubac. Zatim mi je skinuo haljinu i bila sam u brusu i gaćicama. Onda me dobro odmjerio i otišao.

Lulu je šutila i mogla sam vidjeti kako joj mašta radi. - Želiš reći da te uspio skinuti, i da te uspjeo napaliti?

- Da. Jer sam smatrala da je to bio Will!

- Previše si pametna da ništa nisi posumnjala. Sad mi reci da se isto ljube?

- Ne, neću to reći.

- Aha, - udarila je rukama.- Znači, znala si da nije Will. Reci mi, kako se ljubi.

- Uf Lulu…Samo ću ti reći poljubac jednako mokre gaće.

- Tako dobar?

- Aha,- kimnula sam glavom.

- I? Šta sad? - upitala me.

- Očekuje da me večeras vidi u ovome. To znači da i on prisustvuje zabavi.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Poslušaj moj savjet. Hoćeš?

- Hajde, Lulu, da te čujem.

- Samo se zapitaj zašto si se od jednog poljubca napalila? Možda ti tjelo nešto govori a što razum ne zna. Luduj, zabavi se. Budi živa. Život je previše kratak da bi mislila na ispravne stvari. Ponekad je vredno riskirati. Biti slobodan da činiš šta želiš. Večeras uzmi tu slobodu. Večeras nemoj biti dobra Sophia, budi ona skrivena ti, za koju znam da samo čeka da izađe iz sjene. Niko ne mora znati. A vidim da i on hoće zabavu, pa zašto da ne. Srećo, pokaži mu šta želi.

- Ti si poludjela! Govoriš mi da prevarim Willa! Čuješ li ti sebe uopšte?

- Da. Čujem, Sophia. Otvori oči, pogledaj malo oko sebe. Nije sve savršeno! Niko nije savršen!

- Znam, prokleto dobro znam, Lulu.

Obe smo ućutale, s pogledima prikovanm na cveće. Šta ona očekuje? Da samo tako igram njegovu igru? Pa, pobogu, Will mu je brat. A on me izazvao, bacio rukavicu a na meni je hoću li ga prihvatiti.

- Lulu? - pogledala sam je. I dalje me izbjegavala pogledati. Ona je takva kakva je, i stvarno zna izludjeti čovjeka, ali ona je moja frendica. Ne mogu biti ljuta na nju. - Možda imaš pravo? Možda mu trebam pokazati ko sam! Možda trebam noć slobode.

Vrisnula je i ponovo me zagrlila. - Idi u šoping, ja ću završiti bukete. Kupi si najjebozovniju haljinu i pokaži tom gadu ko je Sophia Clarkson.

***

Posle dva sata provedenih u šopingu, osjećam se izmoreno a večer još nije ni započela. U stanu sam, tuširam se, nanosim laganu šminku, kosu ostavljam puštenu. Ponovo gledam u kutiju i razmišljam šta da radim. Noah želi igru, a to će i dobiti. Oblačim novu crnu kratku haljinu i ogledam se u ogledalu. Zadovoljna sam kako izgledam. Prije, ovakav komad odjeće niste mogli vidjeti na meni. Dok sada, evo upravo jedan takav nosim. Vjerovatno ću sve iznenaditi ali želim i sebi nešto dokazati. Will može biti strastven muškarac, samo ga

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

trebam malo pogurati. I večeras ću pokazati Noahi da ja nisam žena za šalu. Mora shvatiti da sam Willova zaručnica, i kao takvu me mora poštovati.

- Hej ljubavi, da li si spremna? - upravo je došao Will. Da, ima moj ključ. A zašto i ne bi imao? Još malo pa smo u braku.

- Samo sekundu i dolazim. - To je to Sophia, spremna si. Duboko uzdahnem, te odlazim u dnevni boravak. Will sjedi potpuno usredsređen na tekmu koja je na TV - u.

- Khm, khm…- Da, privukla sam mu pažnju. Gleda me, a vilica mu je do poda.

Uzbuđena sam i željno očekujem njegovu reakciju. - I? Šta kažeš? - zavrtim se u krug, kako bih mu dočarala svoj izgled. On polako ustaje i prilazi mi. Rukama mi obuhvata lice te spušta lagani poljubac na usne.

- Predivna si. Ja, ja…Jednostavno sam očaran.

- Hvala ti, ni ti nisi loš. - Sivo odjelo mu odlično stoji. Stvarno je preljep muškarac.

- Hoćemo? – Kimnem glavom a on me uzima pod ruku te zajedno napuštamo stan.

U autu svira lagana muzika. Will mi govori o današnjim pripremama. Govori kako je prošla akcija davanja krvi. Slušam ga ali nisam tu. Pomalo sam razočarana. Tipično žensko. Durim se jer nisam dobila očekivanu reakciju na moj jebeni izgled. Znam da me Will voli, ali imam osjećaj da me drži kao kap vode na dlanu. I sada, mozgajući kako sam sebična i kako je on sebičan, ponovo mi se u mislima podkrada Noah. Njegova čvrsta prsa, vrele, sočne usne.

Glas, pogled koji jebe.

Sranje, Sophia. Ponovo dopuštaš da maštaš o nemogućim stvarima.

I dok sebe ubjeđujem da se moram kloniti Noahe i njegovog pogleda, u dubini duše znam da to ipak ne želim. Zar tražim suvišno ako na samo jedno veče želim nekome biti sexy? Možda, a možda i ne. Ostaje samo da se smješkam i budem dobro, poznata, draga Sophy. A kako će veče teći, to prepuštam sudbini.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 6.

NOAH

Jebeni početak dana!

Mrzim kad mi dan započne grozno. Kao prvo - nisam baš spavao. Razlog? Jebene bakarne oči! A druga stvar koja me rano dočekala jeste problem sa poslom u New Yorku.

Nekretnina koju već mjesecima ganjam da kupim, iznenada je dobila punudu od novog kupca. A to je u mom svjetu nedopustivo. I evo, već dva sata sam na telefonu, pregovaram oko cjene, želeći da saznam ime moje konkurencije. Ali to je nemoguće. Ko god da je u pitanju, vješto se skriva. Ne želi da mu se otkrije indentitet. A svi znaju da sam glavni u ovom poslu. Ne postoji niko ko se može mjeriti s tim. I zato, baš ovakav kakav jesam, drugačije u tom svjetu ne mogu opstati. Svim silama želim saznati ko je u pitanju. Svakog svog čovjeka sam angažovao da se sto posto posveti ovome. Jer ovaj posao je od velikog značaja.

Una je za divno čudo poslušala moj savjet da se ne petlja u ono što je se ne tiče.

Povremeno zna baciti pogled negodovanja u mom smjeru ali to je sve. Zna kada treba da drži jezik za zubima. Pametna žena! Pravi mi doručak a ja nestrpljivo čekam nove informacije vezane za posao.

Kako bi skratio vrjeme, ulazim na net i odmah odlazim na stranicu Victorie Secret.

Sinoć, dok sam se borio sa nesanicom, zločasta zamisao mi je pala na pamet. Baš, a kad to nije! Listam stranice jer znam šta želim, i to odmah i nađem. U pitanju je crno čipkasto rublje.

I dalje je vidim u brusu i gaćicama, ali se uvjek zapitam kako bi izgledala u crnoj čipki. Iako joj bjelo stoji, imam jaku želju da je vidim u ovome. Šta više, nadam se da ću je vidjeti! Od muškarca poput mene se očekuje da zna svaku žensku tjelesnu mjeru. A meni je bio dovoljan samo jedan pogled na nju da bih znao koji konfekcijski broj srna nosi. Šaljem Gaby mail u kome joj napišem šta da pošalje na ime Sophie Clarkson.

Naravno sa napomenom da to želim u roku od nekoliko sati. Ne zanima me ako i jebena sama Victoria mora lično da joj dostavi, ako će pošiljka stići na vrijeme. Sve ulazi u cjenu. Kroz

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

glavu mi prolazi misao da bih zaista voleo da joj vidim izraz lica onog momenta kada joj uruče dar. No, u jednu stvar sam potpuno siguran – Sophia je od one vrste žena koja pokazuje kandže. Ne brinem se zbog toga jer sam dovoljno iskusan kada su takve u pitanju. Brine li me hoće li otići i sve reći Willu?

Ne! Da je to htjela, Will bi odavno bio kod mene. Još onog trena kad sam napustio cvećaru. Pa, kao što sam vam i rekao, ona želi ovo. Želi igru, opasnost, adrenalin i želi sex. A pri tome ne mislim na vođenje ljubavi, već samo čisti, grubi, sex.

Sex uz vrata, zid, u kuhinji, ma da ne komplikujem, na svakoj prokletoj površini.

Kurac mi je već odavno budan. Jebo te, ne znam da li se ikako spustio od kad sam je vidjeo u brusu i klasinčim gaćama. Osjećam kako će mi ova žena doći glave, jer moj glavni izvor užitka, nikako ne miruje. Četrdeset osam sati nije osjetio žensku slatkoću. I znam da večeras moram negdje umočiti.

Iz bludnih misli me prekida zvuk maila. Dobre vjesti. Navodni novi kupac je odustao od nekretnine i pri tome mi ostavlja slobodan put do cilja. Ali još uvjek ne znam ko bi mogao biti. A to me frustrira. Čovjek sam koji ima sve pod kontrolom. Posao, žene…

- Gaby!

- Da, gospodine!

- Pripremi papire za kupovinu NBG- a. Želim posjedovati svaku dionicu. Javiću Benu da te kontaktira kad završim razgovor s njim.

- U redu, gospodine.

Okrećem Benov broj i on se odmah javlja.

- Parkeru! Koje zadovoljstvo. – Ben je moja, pa recimo moguća zamjena. Već je šesta godina kako se poznajemo. Imao je lošije djetinstvo od moga. Otac alkoholičar, majka skoro kad da nije bila nafiksana. Obojica smo slični. I on je, kao i ja, pobjegao od kuće a sudbina nas je spojila. Od tada, on mi je prijatelj, ili bolje rečeno brat, koji mi uvjek štiti leđa.

Naše životne priče su samo naše. Znamo samo osnovne stvari iz naših prošlosti. Ne pitam ja, ne pita on. Bori se s njom na svoj način, kao i ja.

Sa sigurnošću znam da je sjebaniji od mene, ali pri tome je i tiši, mirniji, jednostavno želi zaboraviti na svoju prošlost. I s tim se odlično nosi. Ja sam hodajuća bomba.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Osveta mi ne da mira. Ne prođe dan a da ne pomislim na osjećaj odbačenosti, nepovjerenja. I zato, ne marim za osjećaje. Ne marim što ću nekome uništiti život. Uništili su moj, pa zašto da pazim na druge!

- Seronjo, šta ima?- upitam ga - Sređujem tvoja govna dok ti uživaš u čarima Floride.

- Ne seri Ben. Veoma dobro znaš da ovo nije uživanje. Čist posao brate.

- Aha! Da te ne znam, tačno bih ti povjerovao. Uživaš što imaš moć da sjebeš Willa.

Bar toliko znam!

- Ben, Angela te treba. Mislim da si zaboravio pičkicu kod nje!

Grlato se nasmijao, jer je obožavao ovo prepucavanje koje je obojici na neki ludi, sjebani način odgovaralo.

- Ozbiljno sad. Šta trebaš?

- NBG! Kupuj! Ponudi cjenu, provjeri sve. Dionice i svakog jebenog vlasnika istih.

Osiguraj da se više ne desi novi jebeni kupac. I neka završe više sa tim odlaganjem prodaje.

Pun mi kurac trčanja oko istih, kad svi znamo da će na kraju pasti u moje ruke.

- Ok. Računaj da je sređeno.

- Nazovi Gaby i sve se dogovorite. Ova je već upoznata šta treba obaviti.

- Hm… Da, slatka, pametna Gaby. Ta je toliko luda za tobom da ne vidi ni dalje od dužine tvog kurca.

- Šta da ti kažem? Nezamjenjiva je! - Nasmijali smo se i posle još par razmjenjenih reči, prekinuli razgovor. Sad s olakšanjem, mogu odahnuti.

- Gospodine Noah! - podižem pogled sa lap topa, te ugledam Unu kako stoji tek koji centimetar od vrata. - Doručak je na stolu.

Kimnem glavom te odlučim da čitam pristigle mailove dok jedem. Jedan od njih je i Hannahin odgovor.

Dragi Noah!

Zar si to stvarno ti? - Jok, Hannah. Mel Gibson. - Da samo znaš kako si me ugodno iznenadio! Iskreno, još uvjek mi je pomalo neugodno zbog svega što se desilo. Mislim, bilo je jače

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

od nas. A ja sam bila mlada, neiskusna i lakomislena. Stvarno, stvarno ti se želim ispričati zbog svega. Već godinama pokušavam doći do tebe, ali ti si koliko znam, veoma zauzet čovjek. Vidim da si uspjeo u životu! Ponosna sam zbog toga. Previše odoh sa teme, pa da se vratim na tvoj predlog. Kao što znaš, poznata sam manekenka, ali u zadnje vreme sam previše umorna od svega toga. Ipak, curi dosadi to silno hodanje. Odlučila sam da pristanem na tvoju ponudu, jer bar toliko ti mogu učiniti poslje svega što se desilo. Kad ti odgovara? Srdačni pozdrav i zauvjek tvoja.

Hannah X

Mamac uhvaćen. Šaljem joj odgovor da se kod mene stvori u ruku dva do tri dana.

Neka pokaže najbolje od sebe jer tada imam zabavu povratka kući. Svi u Palm Bayu će biti pozvani i mnogi od njih će biti iznenađeni. ***

Dan mi je relativno brzo prošao, s obzirom na jutrašnje sranje oko posla, bio sam zadovoljan rezultatima. Vreme je da napokon saznaju da se odbjegli sin vratio kući.

Zaustavljam se ispred ogromne dvorane. Ta dvorana mi je nekada bila mjesto zabave. Izlazim iz svog BMW i8, a mladić koji nema više od dvadeset godina, stoji i sa sjajem u očima gleda u auto. Predajem mu kuljučeve i vadim stotinu dolara napojnice.

- Uradi krug. - Govorim mu, a on u nevjerici kimnu glavom. Možda jesam gad, ali volim ako mogu nekoga učiniti srećnim. A pri tome mislim na klince.

Ulazim u dvoranu i odmah me dočekuje direktor bolnice.

- Gospodine Parker! Veliko mi je zadovoljstvo što vas vidim. Hvala vam što ste uspjeli izdvojiti malo svog vremena kako bi učinili ovu humanitarnu večer što boljom. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti na velikodušnoj donaciji koju ste jutros uplatili.

Uljudno klimam glavom, dok mi se još više uvlači u dupe. Već sam vam rekao da sve što radim, radim s razlogom i s ciljem. Večeras, želim da svaki jebeni stanovnik Palm Baya čuje za moje ime. Ako mi pri tome može pomoći jedna milionska donacija, ne vidim razlog da to ne uradim. Pomaže meni, ona pomaže bolnici i ljudima u nevolji. A da novac ne ode u krive

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

ruke, postao sam vlasnik par dionica. I tako mogu nadgledati šta se ovdje u stvari radi. Da li je uistinu vezano za pomoć ili jednostavno pranje tuđeg novca.

Dok mi on i dalje priča o postignućima bolnice i jakom odazivu pomoći, polako skeniram dvoranu. Ne, ne vidim nikog od svojih. Polako se popunjavaju mjesta, i ja odlučujem prekinuti ovaj suludni razgovor.

- Richard, hvala Vama na ovoj pruženoj prilici. Cjenim što postoji još uvjek takvih osoba spremnih za nesebičnu pomoć. Ali, sada me izvinite. Ugledao sam stare drugove, a znate da nisam već dugo bio u našem gradu.

- Da, da, naravno. Izvinjavam se što Vam oduzimam dragocjeno vreme. Samo me interesuje da li ste još uvjek za to da kažete par riječi o ovoj večeri.

- Naravno, računajte na mene.

Pozdravljajući se sa starim Richardom, sjeo sam za svoj stol, koji se nalazio u dnu dvorane. Za stolom već sjede neke ljudi. Dve sisate plavuše i jedan muškarac koji se očigledno previše trudi da privuče pažnju na sebe. Ali kao što to uvjek biva, mojom pojavom, svaki muškarac nestaje. Plavuše mi se smješkaju, dok izbacuju svoje lažne grudi. Jedna od njih će kasnije imati tu privilegiju da me zadovolji. Pozdravim blagim klimanjem glavom te dižem ruku kako bih dao znak konobaru. Naručujem šampanjac, pažnju posvećujući sve većem broju pristiglih uzvanica. Tu je i guverner, minister zdravlja, sve jake face.

Specijalno sam tražio baš ovaj stol u dnu sale. Sve vidim, dok malo ko baci pogled u ovom pravcu. I evo ga. U salu ulazi uvažni gospodin Thomas Parker. Ostario je, ali još uvjek se dobro drži. Svi ga pozdravljaju, neki ga tapšu po ramenu, dok se on svima smješka. Kučkin sin je uvjek poštovao sve, samo je svog sina osudio a da nije provjerio da li je istina sve što se desilo. Zbog toga ga mrzim. Zbog toga mi ovaj čovjek više nije otac. Za njim ide moja majka.

Moja slatka, tiha majka. Godinama je bila uzor svim učenicima. Svi su je voljeli, poštovali njen rad, njen pristup djeci. Sada je u mirovini. Posvetila se kući i vidim da polako kopni. Fali joj škola. Za razliku od Thomasa, njen osmjeh zrači, pun je dobrote. Sjedaju za stol koji se nalazi odmah pored izdignutog podijuma na kome se nalazi mikrofon.

Pogled skidam s njih te ponovo kružim prostorijom. Na svakom stolu je smješten predivan buket cveća. A nešto mi govori da je ovo djelo moje srne. Otkidam jednu ružu sa

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

njega, te primičem kako bih je pomirisao. Plavuše me posmatraju, još uvjek ne skidajući pogled s mene. U tom trnutku osjetim njeno prisustvo, nešto puput elektriciteta. Okrećem se, a ona stoji dok je Will drži za ruku. Prvo što uočavam jeste izgled mog brata. Obrijan, sređen i jebeno srećan. Da, osmjeh mu krasi jebenu facu. Vidi se da voli svoj život i da uživa u njemu. Zatim moj pogled bježi na nju. Jebena crna haljinica, iscrtava svaku oblinu njenog tijela. Noge dolaze do izražaja, dok joj je kosa lagano prebačena preko ramena. Majka priroda nije žalila kad je stvarala ovo preljepo biće. A sledeći Willov potez, probuđuje moje divljačke posesivne instinkte. Jer se saginje i lagano joj ljubi crvene usne. Moje usne. Da, proklete moje usne. Koje već danima ne izbacujem iz glave.

Spuštam pogled u ruku te pogledam u crvenu ružu koju sam malopre imao u rukama. Još je imam, ali to više nije ruža, nego hrpa zgnječenih latica. Shvatam da sam je od bjesa zgnječio, a u glavi, umjesto nje se nalazio Will. Prokletstvo! Sranje, sranje. U kurac, Noah. Samo mi reci da ti je žena sjebala glavu. Na sve sam spreman, ali ona me uništava.

Sranje!

Pogledam u izbočinu u hlačama i naravno, dignut je da to ne mogu prikriti. I ovako sam bio napaljen, a sad kad sam je ugledao, sranje je naraslo još više. Odlučim da ovo odmah trebam srediti te pogledam prvu plavušu koja me još uvjek znatiželjno posmatra. Naginjem se napred a ona prati moju radnju.

- Toalet, odmah. Skini gaće. Imaš dva minuta.

Skače sa stolice, skoro je obarajući. Druga plavuša gleda za njom dok ona žuri ka toaletu. Ustajem, zakopčavam sako a vidna izbočina privlači plavušin pogled. Gleda u nju, te oblizuje usne.

- Posle, srećo. - Namignem te se polako, neprimjetno, koliko to mogu biti, izvlačim iz sale, krećući se prema toaletu.

Plavuša me čeka, kako joj je i rečeno. Zatvaram vrata ali ih ne zaključavam. Meni nije bitno ako nas neko vidi. A ako se to desi, ima predstavu. Odkopčavam hlače, stavljam zaštitu te je okrećem kako bih je uzeo s leđa. Ovo će biti brzo i žestoko. Jednim potezom sam u njoj, te je nabijam na sebe. Jeca od zadovoljstva. Ne želim igru, već samo da se olakšam. Desetak minuta posle, izlazim iz toaleta, malo zadovoljniji, te odlazim na svoje

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

mjesto. Plavuša je još uvjek u toaletu, očito joj treba extra par minuta kako bi došla sebi. Ova urnebesna prestava skoro počinje i konobaru dajem znak da donese mineralnu vodu. Nikad nisam dopustio da popijem više od jedne čaše alkohola, pa tako neću ni večeras. Mada mi je jako potreban. Pogled mi ponovo ide prema njoj. Smješi se Willu, nesvjesno, rukama mu dodiruje kosu. A meni to tako jebeno smeta.

Sala se popunila. U pozadini svira kompozicija “Air- Johanna Sebastiana Bacha”, i na neki način ublažavajući piskave glasove. Na podijum izlazi Richard, i svi prekidaju razgovore kako bi čuli najavu i svečano obraćanje gostima.

- Dobro veče, dame i gospodo. Velika mi je čast što ste se odazvali u tako velikom broju…

I dok on laprda gluposti, ja ponovo gledam nju. Iako smo daleko, veoma dobro vidim njen profil, i zamišljam te bademaste oči. Nanovo se uključujem u slušanje jer svakog trenutka se bliži moje predstavljanje.

- …i još da se zahvalim svima vama što ste pružili svoje ruke kako bi pomogli onima kome je pomoć najpotrebnija. Posebno želim da se zahvalim jednom gospodinu, velika srca. Njegova donacija je najvelikodušnija i stoga vas molim da jednim velikim aplauzom odamo čast i poštovanje, gospodinu Noahi Parkeru.

Znate šta je smrtna tišina?

Ne znate?

Pa da vam nekako dočaram!

Svaka osoba u jebenoj sali je ućutala. Svaki izraz se zaledio, ne od hladnoće, već od šoka. Da gospodo, Noah, bludni sin je kući!

Ustajem, i jedini zvuk koji se čuje, je zvuk mojih cipela dok koračam jebenom salom.

Ne gledam nikog. Ne želim da gledam nikog. Bahat sam, i to im pokazujem. Zakoračim na uzvišeni podijum te pružam ruku Richardu, zahvaljujući mu se na ovoj spektakularnoj najavi.

Okrećem se te stajem do mikrofona.

- Dobro veče i moje poštovanje! - Pogled usmeravam na oca i majku, zatim na Willa. Otac ljut, majka srećna, a Will sjeban. Bljed kao jebeni zidovi oko nas. - Želim da se zahvalim gospodinu Richardu Nevillu jer mi je omogućio da na ovaj način pružim pomoć.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Takođe, ponovo želim da se zahvalim svima vama jer ste se nesebično odazvali i pomogli. Želim zahvaliti svim ljudima koji su dali krv, i na taj način spasili stotine života. - Svoj pogled smještam na srnu. - Posebno želim zahvaliti jednoj predivnoj dami. Što mi je omogućila spektakularni pogled na ljepotu prirode. Još jednom, hvala.

Silazim i primjećujem kako majka prva udara rukama, zatim je svi prate. I taj zvuk nekako zvuči kao aplauz. Prilazim njihovom stolu i prvo što uradim jeste da pozdravim Thomasa.

- Dobro veče, Thomas. - Zatim se okrećem majci i njoj ponudim osmjeh od srca, jer vjerujte da je zaslužila. A Will, njega ne gledam. Jednostavno ga ignoriram. Prilazim praznoj stolici koja se nalazi pored Sophie, te sjedam na nju. Istog trena Will skače, hvata Sophiu za ruke i plašljivo izgovara ispriku, te je vuče za sobom, odlazeći od stola.

Moj brat je veoma pametan. Zna šta hoću i toga se boji. Ali znate šta? Moj brat je i kukavica. Plašljivi jebeni insekat. Ne znam za vas, ali ja insekte prezirem!

Neka igre počnu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 7.

SOPHIA Sam ulazak u salu mi je bio naporan. Stalno imam neki čudan osjećaj. Napeta sam do te granice da samo ćutim. Grižnja savjesti mi ne da mira. Mnogi nas u hodniku zaustavljaju, prvenstveno zbog Willa. On, kao najzaslužnija osoba u svemu ovome ima i odgovornost da pruži pomoć ostalim svojim kolegama kako bi ovo veče prošlo što bolje. Stalno me drži za ruku, a ja ga vjerno pratim. Nemam ništa protiv toga, ali kako sam u ovoj prokletoj haljinici, imam osjećaj da me svako živ gleda. O, zašto sam se dala nagovoriti za ovo? Prokleta Lulu i njen način života. Ja nisam ova cura. Ne želim pažnju! Ne želim muške poglede na sebi koje mi govore šta bi mi radili. A tako ni ženske, pune pakosti i zavisti.

Sala je popunjena. Thomas i Mariana su već za našim stolom. Već na samom ulazu, ponovo smo se zaustavili, pozdravljajući se sa Willovim kolegama sa faxa. Primjetio je da sam nervozna, a prvi dokaz tome je moj vlažni dlan u njegovoj ruci. Pogleda me te u znaku podrške, spušta mi poljubac na usne. Poljubac je nježan i ugodan. I dok se on ponovo okreće kolegama, meni tjelo gori. Koža mi se ježi, i odjednom mi sala izgleda tako malo, zagušljivo.

Kako vreme prolazi, ja se osećam sve lošije. Svake minute mi je sve gore i gore. Pokušavam da budem što manje upadljiva, te lagano povlačim Willovu ruku, govoreći mu da moram do toaleta. Znam da uskoro počinje program ali ja jednostavno ne mogu više biti ovdje. Previše pogleda je usmjereno na mene. Treba mi vazduh, trebam mir.

Otvaram vrata toaleta i zvuk stenjanja me zaustavlja na mjestu. O sranje! Neko se ševi u ženskom wc u. Polako uzimam korak unazad, ne želeći prekidati zaljubljeni par. Zatvaram vrata te odlazim prema praznoj stolici koja se nalazi u uglu hodinka. Odlučim da sačekam da obave svoje, a iskreno i meni tako odgovara.

Već deset minuta sjedim, i sad počinjem razmišljati šta se unutra dešava. Pomalo sam ljuta na ovu situaciju. Ustajem i prilazim vratima kako bi im rekla šta više rade. Hvatam za kvaku i čujem glas koji me koči.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Srećo, hvala ti na ovome. Bila si odlična.

Noah! Dođavola, ne smije me vidjeti. Trčim hodnikom te usporavam dok ulazim u salu.

Will sjedi i brzinski se spuštam kraj njega.

- Hej, gdje si do sad? Već sam te pomislio tražiti!

- Gužva u toaletu. – Pokušavam smiriti dumaranje svog srcaa. HannahJedva dolazim do daha. Ali i nije toliko krivo moje trčanje koliko sam se prepala da me Noah uhvati. U glavi vrtim scenarije, šta bi se desilo da sam samo jednu minutu zakasnila. Will me i dalje posmatra, a ja kako bih ga smirila, stavljam ruku na njegov vrat te mu nježno dodirujem kosu.

On smatra da ga jednostavno moram dodirnuti, a ono što ne zna, niti sluti jeste da je ovo moj način da se smirim. Da izbacim glasno stenjanje iz glave. Da se ne upitam zašto to nisam bila ja!

Gospodin Nevill izlazi na podijum i započinje svoj govor. Ne slušam ga, ne obraćam pažnju ni na koga. Još uvjek sam u toaletu, još uvjek čujem njegov glas. Uzimam šampanjac sa stola te ga iskapim. Will me stalno pogledava ali i dalje se fokusira na voditelja. Odjednom, moja pažnja je usmjerena na Richarda. A razlog tome je što je izrekao Noahino ime. Muk je zavladao salom, a ja se ne usuđujem pogledati u pravcu iz koga se kreće. Suprotno od toga, gledam Thomasa, Marianu i na kraju Willa.

Thomas je ljut, toliko je bjesan da se crveni u licu. Mariana sva blista, osmjeh joj je na licu a oči se cakle od suza. Drago mi je zbog nje jer je on ipak njen sin i stvarno pati zbog svega toga. Will je bljed i imam osjećaj da će mu pozliti. Hvatam ga za dlan a on i dalje gleda ka Noahi. Osjećam koliko drhti, od bjesa, i svega onoga što mu je Noah uradio. I dok ja pokušavam da Willu dam do znanja da sam tu, pored njega, sada i zauvjek, čujem Noahu kako se zahvaljuje jednoj dami. Dižem pogled prema njemu a ono što me dočeka, totalno me uništi. Izazov, požuda i otvoren poziv za sex. Prokleti, jebeni Noah! Iako niko ne zna da misli na mene, ja znam, jer me skida pogledom.

Silazi i dolazi k nama. Učtivo pozdravlja Thomasa, majku, a Willa i mene ne gleda. U sledećem trenutku izvlači stolicu i sjeda pored mene. U sekundi sam na nogama, Will se ispričava i vuče me za sobom. Svi u sali gledaju za nama, a mene ruka počinje boljeti koliko me jako drži.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Izlazimo iz zgrade, a on me i dalje vuče.

- Will! - Zovem ga a on kao da me ne čuje. - Will, stani!Will!!! - Tek kad sam istrgnula ruku iz njegovog stiska, zaustavio se. Okrenuo se prema meni i u sekundi mi se uneo u facu, uhvativši mi lice sa samo jednom rukom.

- Kreten je tebi govorio!!! Već si mu dala pizde! Prokleta da si, prokleta sto puta!!! govori mi u lice, dok mu je smrtni pogled u očima. Boli me, nanosi mi bol. Ali najviše boli moje srce. Boli koliko je okrutan, koliko mi malo vjeruje. Ali opet ne krivim ga. Zar to i nisam htjela? Zar nisam igrala igru?

- Will, molim te…- Suze mi idu niz lice. Pogledom ga molim da mi vjeruje, da razmisli, ali on to ne vidi. Ovaj čovjek nije moj Will. Gdje je ono nježno biće, onaj muškarac koji me tako štiti, čuva, uz koga sam sigurna. Odguruje me od sebe i od jačine padam na stražnjicu.

Proždire me bol. Osjetim kako mi nadlaktice krvare, ali ta bol nije ništa u usporedi bola mog srca. Pogledom ga pratim, dok hoda gore - dole, rukama se držeći za onu savršenu kosu.

Posmatram ga kroz suze, u tami, gdje nas niko ne vidi. U jednom trenu pomišljam da bi me mogao ozljediti, ali opet to odbacujem. Suludna zamisao. Ovo je moj budući suprug.

- Kako si mogla? Kako si mogla da mi to napraviš? Poslje svega što sam ti rekao! Ja, ja…-

odlazi do jednog automobila te ga nogom stane udarati. Polako se dižem, ali svaki

pokret mi je bolan. Naslonjen na auto, nesvjestan da mu prilazim, mrmlja psovke. Spuštam mu ruku na rame kako bih mu mogla objasniti, ali on se okreće i upućuje mi pogled prepun prezira.

- Will, nije tako kao što misliš. Molim te, saslušaj me. Ne znam zašto je on to rekao, ali vjeruj mi da ja nis….

- Prekini, prekini, samo prekini. Ne mogu te slušati. Ne mogu, jednostavno sad ne mogu. Ne želim te gledati jer sad u ovom trenutku nemam snage. - okreće se od mene i odlazi prema svom autu. Ostajem stajati dok gledam kako sjeda i odlazi od mene. Ponižena, sjebana, uplakana i povređena… Sve sam to ja. A zbog čega? Zbog koga? Noah Parker!!

Jednom je uništio Willov život, a sad ponovo to radi!

Brišem suze, ali one nekontrolisano liju. Pomišljam kako grozno izgledam, jer tako se i osjećam. Odlazim prema zgradi te sjedam na stepenik kako bih došla sebi. Boli me stražnjica,

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

ali opet ta bol je dobrodošla. Sprečava me da mislim šta se upravo desilo! Sprečava da razmišljam. I prije nego će doći do mene, već ga mogu osjetiti. Moje tjelo ga osjeća.

- Sophia? - Tiho mi izgovara ime, spuštajući se kraj mene. Ne dižem pogled, ne želim ga vidjeti. Obrišem suze s lica te ustajem, ispuštajući bolni jauk od pokreta. Automatski me hvata za nadlakticu zbog čega ispuštam još glasniji jecaj.

- Kog vraga… - Sad ima moju pažnju. Gleda si u ruku koja ima tragove krvi, zatim me pogleda i vjerujte, taj pogled ne želite vidjeti. Mislila sam da je Will ljut, da je nemoguće vidjeti bjesnijeg čovjeka od njega ali, prevarila sam se. Da pogled može ubiti, sad bih bila mrtva.

- Gdje je? - Ljutito me pita dok gledam u njega. - Dođavola, gdje je kučkin sin? - Od njegove vike poskočila sam na mjestu. Njegov pogled se za sekundu promjeni te umjesto bjesnog, krvoločnog mužijaka, željnog nekoga da ubije, transformirao se u osobu, čiji pogled pruža razumjevanje, podršku. Pogled koji mi vidi dušu.

- Sophia…- Uzima me za ruku te privlači u zagrljaj. Ljubi mi kosu, nježno me držeći uz sebe. Drhtim, ali ne od hladnoće jer vani ima više od dvadeset pet stepeni. Drhtim od straha, šoka, nevjerice. Osjeti moj drhtaj te me još jače steže. - Molim te, pričekaj ovdje. Odmah dolazim. Može? - Odaljio me malo od sebe kako bi mi mogao vidjeti oči. Tupo kimnem glavom a on me lagano pušta, očekujući da bih mogla pasti na koljena. Kad se uvjerio da mogu stajati, okreće se u smjeru vrata i brzim korakom se udalji od mene. Njemo čekam, osjećajući kao da lebdim van svog uma. Nemam snage niti volje da razmišljam i samo želim da zaspim. Želim da zaboravim Willove reči, pogled i odlazak. Da, sve će biti bolje kada prespavam jer možda je sve ovo samo san.

Ponovo osjetim njegov dodir koji me vraća iz bezgravitacionog stanja. – Dođi, idemo! Koračamo prema nepoznatom mi automobilu i on me smješta u njega. Zatvara vrate te, obilazi i sjeda za volan. Znam da bih trebala otići što dalje od njega i znam da je sve ovo pogrešno ali iskreno, više nemam snage da budem ta koja uvjek pokušava nešto popraviti.

Vozimo se a tišina koja je do malopre bila oko nas, zamjenjena je sa predivnim notama Thinking Out Loud - Ed Sheerana, koju počinjem nesvjesno da pjevušim.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti And I'm thinking 'bout how people fall in love in mysterious ways, maybe just the touch of a hand Oh me, I fall in love with you every single day and I just wanna tell you I am So honey now, take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars. Place your head on my beating heart I'm thinking out loud, maybe we found love right where we are…

- Znaš, držao sam te u naručju. Slušala si zvuk mog srca. Sad samo fali da me poljubiš ispod hiljadu zvjezda. - Skrenuo je pogled s puta i pogledao me u oči. Nešto mi je govorilo da se nije šalio, da je ovo mislio ozbiljno. Zatim mi je podario najljepši osmjeh koji sam ikada vidjela. Vratila sam mu istom mjerom, zaboravljajući na sve. Ovaj muškarac je imao nešto u sebi. Nešto što se silno trudi sakriti. U dubini duše, on nije onakav kako ga opisuju, kako sam sebe predstavlja.

Ponovo se usredotočio na cestu a ja i dalje gledam njegov profil. Nije ni svjestan šta je uradio sa jednom običnom rečenicom. Učinio je da se osjećam poželjnom. Ali na onaj pravi, iskreni način.

***

Parkirao se ispred ogromne kuće koja se nalazila u onom djelu grada gdje bi čovjek poželio imati svoj mir. Izlazi iz auta i obilazi kako bi mi mogao otvoriti vrata. Ako ništa, priznajem da ima manire. Pruža mi ruku i pomaže da izađem. Toplina njegove ruke mi pruža sigurnost, i poželim da me zagrli. I ono što sljedeće činim iznenađuje i mene i njega. Podižem ruku, prstima stežem kravatu te ga privlačim, spuštajući mu poljubac na usne. Nježno ga ljubim, navodeći ga da mi otvori usne, a pri tome mislim i na dušu. Trenutak iznenađenja je prošao, te me grabi oko struka, privlačeći me na svoje snažne grudi. Poljubac je baš onakav kakav treba biti. Pun strasti, želje, potrebe. I koliko god željela da me uzme, znam da je to pogrešno. Znam da grešim, znam da izdajem voljenog čovjeka. Teške muke se odgurujem i prstom prelazim preko nabrekle usne.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Dobio si poljubac ispod hiljadu zvjezda! Ali ljubav nisi našao…- Okrenem se da odem ali on me hvata za struk i privlači na svoje grudi. Ubrzano diše i osjetim veliku erekciju koja mi se prislanja uz leđa. Dok me jednom rukom i dalje drži uz sebe, drugom mi sklanja kosu.

Osjetim kako mu dah prelazi preko mog vrata, dolazeći do samog uha.

- Ne moja srno, grešiš! Mislim da smo oboje našli ljubav upravo ovdje gdje i jesmo…

S tom rečenicom me pušta i odlazi u kuću. U istom trenutku sam ljuta i izluđujuće napaljena. Nemam pojma gdje sam. Nemam telefon, niti imam novac. Ne preostaje mi ništa više nego da ga pratim. Unutrašnjost kuće je očaravajuća. Odiše tišinom, samoćom. Oaza mira i spokoja. Pratim zvukove čaša i odlazim prema tom izvoru. Tek sad shvatam da o ovom muškarcu ništa ne znam. Zatičem ga kako stoji za šankom i ispija piće. Da, i meni je jedno potrebno.

Prilazim mu i zaustavljam se metar od njega. Ljut je… Ne, grešim. Bijesan je. Okreće se prema meni te me stane posmatrati. Refleksno stavljam ruke oko sebe, na taj način pokušavajući sebi pružiti bar neki uvid zaštite. Na ovaj moj čin, cinično se osmjehnu te ostavi čašu koju je držao u rukama.

- Raskomoti se, - govori mi pokazujući rukom u pravcu ogromnog dnevnog boravka. Idem po prvu pomoć pa da ti sredimo te ruke. - Ne čekajući moj odgovor odlazi u suprotan smjer. Odlučim da ga poslušam te sjedam na udoban kauč. Pošto me stražnjica boli od pada, podignem noge te se ispružim na njemu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 8.

NOAH

Nešto je malo iza ponoći, a ja se nalazim na terasi, sjedim i posmatram mjesečinu.

Zvjezde su večeras prekrasne. Kao da ih po prvi put vidim. Uz sve to, one su i svjedok mog tonuća, zaborava, osvete. One su svjedok kako u meni još kuca srce.

Znate kad sam vam rekao da ne pijem alkohol? Evo sad pijem drugu čašu vina. Imao sam dve opcije. Prva, otići i kučkinom sinu razbiti glavu o zid, završavajući za sva vremena sa ovim sranjem. I druga, utapanje u akloholu. Odlučio sam se za drugu opciju. Zašto? Jer gad ne zaslužuje samo batine. On zaslužuje da pati. Da me moli, i da mu vidim strah u očima dok bude shvatao da mu kradem najvredniju stvar u životu. Nju!! Onu malenu srnu koja se trenutno nalazi u mom krevetu.

Voli je. To sam video jer ako nešto znam o bratu, to je da svaki put kad mu je bilo nešto drago, sklanja od mene. Bila igračka ili slatkiš…Nikad mi nije dopuštao da se tome približim. A sada je vidjeo pretnju, čuo je pretnju.

Onog trena kada ju je odvukao iz sale, poželio sam da idem za njima. Jer znao sam da se više neće vratiti. Thomas je odmah skočio od stola i otišao što dalje od mene. Majka me je izljubila, izgrlila, i stvarno mi je falila. Dok mi je postavljala million pitanja, na koja sam morao odgovarati, u mislima sam bio sa njom. Onog trena kad sam se zahvalio, vidjeo sam šok, strah i bjes u njenim očima. Nisam je mogao gledati dok sam pozdravljao roditelje, jer sam pogled na nju, izazvao bi golemu erekciju, koja mi u toj situaciji nije bila potrebna. Ne zbog mojih roditelja i Willa, nego zbog nje same. Ne želim da vidi koliko me može uništiti sa samo jedinim pogledom.

Bio sam nervozan, i nešto mi nije dalo mira. Nisam mogao više sjediti i slušati lažne pozitivne komentare o tome kako sam nekome nedostajao, niti gledati ove ljude koji su me osudili. Poljubio sam majku, obećavaši da ću joj se uskoro javiti i posjetiti. Izašao sam napolje i nisam očekivao da ću ugledati nju kako sjedi na stepenicama. Prišao sam joj i nježno izgovorio njeno ime, spuštajući se pored nje. Nije me gledala, već je ustala i brisala suze, pri

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

tome ispuštajući maleni jauk. Sledeće što znam jeste da sam vidjeo krv na svojim rukama. I to je probudilo životinju u meni. Jebena krv! Njena krv! Skot ju je povredio. Usudio se povrediti ženu koju navodno voli.

Nesvjestan jačine svog glasa, zahtjevam da mi kaže gdje je ali je samo još više uplašim.

Ubjeđujem se da nije ona kriva, da je ona žrtva jebenog Willa. Kako bih je smirio, privukao sam je u naručje te stao ljubiti svilenu kosu. Odlazim kako bih uzeo ključeve od valeja te je napokon vodim prema autu, spuštajući je u njega. Vozio sam polako, zbog nje. A ona je izgledala tako izgubljeno, nemoćno. Tišina me ubijala. Ubijalo me to što joj ne mogu pomoći.

I radim jednu običnu stvar, puštam neku jebenu pjesmu, koju ona nesvjesno pjevuši. Svaki atom mog bića je osjeća. A tada radim ono što sam mislio da više nikada neću moći. Otvaram joj svoje srce pomoću reči iz pjesme. I tada mi se nasmješila, čineći da moje srce odbaci poslednje sante leda. Ni sam ne znam kako sam stigao kući jer posle onog osmjeha, znao sam da ovo više nije moja igra.

U jednom trenutku me ljubila, baš onako kako sam joj rekao. Ispod zvjezda… U sledećem mi dokazala da se samo igra. I tad sam bio pukao. Želio sam je prebaciti preko haube i dobro pojebati. Jer, iako nesvjesna svojih okrutnih reči, ipak me povredila. I baš kad sam na samo sekundu pomislio da ponovo mogu biti voljen, bacila je otrov u moje srce.

Dok je ušla u kuću, već sam dovršavao čašu pića. Stojeći blizu mene, izgledala je kao uplašena životinja. Pokazao sam rukom da se smjesti i prvo što mi je palo na pamet jeste da izvalim kako idem po prvu pomoć. A ja jebeno nisam znao ni gdje se ona nalazi. Bilo mi je bitno da ponovo stavim štit, jer se ponovo dokazala moja teorija o ženama.

Otišao sam van kroz zadnja vrata kuće. Trebao mi je vazduh. Trebalo mi je da se smirim, jer jedino što sam želio je da joj pokažem ko je Noah Parker. Priznajem, tu sam se neko vreme i zadržao. Smiren, kontrolisan i ponovo samodopadni Naoh, ušao je u kuću kako bih dočekao histerisanje jedne žene. Ali tu grešim jer ona spava. Kosa joj je bila rasuta po kauču, dok joj jedna ruka visila s njega. I sama pomisao na nju u tom položaju opet mi je izmamila osmeh. Uzimam još jedan gutljaj vina i ponovo pogledam u zvjezde. Mislima odlutam do nje, jer onog trena kad sam je spustio na krevet, poželio sam da je moja. I dušom i tjelom. Ono što me i sada proganja je pogled na nju. Haljinicu koju je nosila bila je kruta i

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

kratka. Skinuo sam je i bolje bi bilo da to nisam uradio jer od tada, kurac mi je dignut. Na sebi je imala upravo ono crno čipkasto rublje koje sam joj poslao. Shvatajući da nije imuna na mene, brzinski sam je pokrio i istrčao iz sobe. Ne smatrajte da sam kukavica, nego, recimo, samo čovjek koji misli da joj je dovoljno iznenađenja za večeras. Iskreno, kad bude moja, želim da to bude zato što želi, svjesno. Da ne misli na Willa i na to kako bi mu se osvetila. Jer onog trena kada mi se preda, to će biti kraj za mog brata.

Vino čini da se osjećam ugodno, a zvuk mora me uspavljuje. Sve dok ne čujem vrisak iz kuće. Ni sam ne znam kako sam se za sekundu stvorio kod nje, ali ono što znam jeste da mi je srce stalo. Ulazim i palim svetlo a ona sjedi na krevetu, uplašena i izgubljena.

- Ššššš, - polako joj prilazim, - u redu je. Na sigurnom si! - Govorim joj kako bih je smirio. Tek kad je uhvatim za ruku ona se trznu. Strah joj je u očima, ali ne od mene. Nešto je drugo u pitanju.

- Ja... ja…- Počinje da muca, zatim se suze pojaviše u očima. – Bojim se mraka! - tiho mi govori dok je privlačim na svoje grudi. O sveti kurci, nije ni svjesna koliko je jebozovnadok ovako izgleda. U crnoj čipki, u mom krevetu, na mojim grudima. Pokušavam se pomjeriti kako bih sakrio erekciju jer je ne želim uplašiti. Ne želim da misli kako hoću da je iskoristim.

Puštam je da tiho plače, jer vidim da joj je to potrebno.

- Bojim se mraka još od smrti mojih roditelja. Bila je noć kada su mi rekli šta se desilo i od tada, svaki put kad trebam leći, ostavljam upaljenu lampu. Možda ti zvuči smješno ali smatram da ću ako svjetlo bude ugašeno, opet čuti lošu vjest. Opet ću nekog izgubiti. Polako mi priča. Trenutno joj mogu pomoći samo tako što ću je slušati. Rukom joj mazim kosu dok joj je glava naslonjena na moje rame. Ali već u sljedećem trenutku me odguruje i stane udarati po grudima.

- Ti jebeni prevarantu! Kako se usuđuješ da me dotakneš? Ko ti je rekao da me skineš?

Hvatam je za zglobove ruku i na taj način je nateram da me pogleda pravo u oči. Morao sam da te skinem jer ti je haljina bila preuska. Ne sumnjam da bi spavala ali ovako znam da ti je bolje. A dodirnuo te nisam, jer srećo, vjeruj mi, to bi definitivno osjetila. puštam joj ruke a ona panično hvata prekrivač, te prekriva tjelo. Polako ustajem i znam da

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

gleda u izbočinu u mojim hlačama. - Kao što znaš, sve sam to već vidjeo. Ali ovaj put, pogled je bio još ljepši jer si obukla ono što sam tražio.

Namjerno zadržava pogled na mojoj erekciji, te sa malenim osmjehom na usni pogleda me pravo u oči. - Vjerujem ti. Pozovi djevojku da ti sredi problem, jer koliko sam čula, jebeš u svim mogućim prilikama. - U trenutku sam bio na njoj. Odgurnuo sam je na krevet, onako umotanu u prekrivač. S rukama na svojim grudima, toliko jako je stezala prekrivač da su joj prsti pobjelili. Pogled joj je bio pun straha.

Dlanove sam spustio pored njene glave, prislanjajući onaj najbitniji dio uz nju. Želio sam da mi kaže kako hoće da bude ta djevojka. A samo jedna njena reč, i moja kontrola bi pukla. Jer, iskreno, nikad ni jednu ženu nisam više želeo imati. - Dobro si čula! I budi zahvalna na tome što si ozljedila dupe, jer srno moja, sad bi upoznala drugu vrstu boli ali i zadovoljstva. – Podigao sam se i otišao pravo u svoju sobu, ostavjaljući je da razmisli o mojim rečima.

Na brzinu sam se istuširao, obukao trenerku te legao u krevet. San mi i ove noći nije dolazio. Svaka misao je išla u prostoriju do moje. Svaka misao je bila o njoj. Šta bih joj radio, šta bi ona meni radila. Posle nekoliko sati pokušavanja da zaspim, odlučim ustati jer od ležanja nije bilo koristi. Spuštam pogled na sat a on pokazuje 04:00. Uskoro će svanuti i odlazim prema terasi, odlučujući da se spustim na ležaljku. Znao sam da će mi more pomoći da nađem svoj mir. Uvjek je to radilo.

Sunce me budi i osjećaj je predivan. Prvo o čemu pomislim je ponovo ona. U pičku materinu, već mi se uvukla pod kožu. Ne izlazi mi iz jebene glave. Prstma prolazim kroz kosu, i osjetim peckanje po tjelu. Da, ustala je!

- Dobro jutro, - prilazi mi i sjeda na ležaljku do moje. - Zar si ovdje spavao?

Dižem pogled i definitivno sam u jednu stvar siguran. Ona mora biti moja. Sjedi u mojoj majici. Kose rasčupane, pogled kao u srne. Ni ona nije spavala. I nekako mi je zbog toga drago.

- Jutro. - Sklanjam pogled s nje, te pružam ruke kako bih se protegnuo. Znam da prati svaki dio mog tjela jer osjećam kako mi koža gori. - Nadam se da si se naspavala? - Upitam je sa malenim humorom u glasu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Da, jesam. Izvini što sam obukla majicu. Stvarno mi se nije dalo hodati u uskoj haljini!

- Slegnem ramenima, pokušavajući dokazati kako me ne zanima. Ustajem i ulazim u kuću, odlazeći prema aparatu za kafu. I dok čekam da kafa bude gotova, ona me posmatra.

Okrećem se i leđima se naslanjam uza zid.

- Koja je tvoja priča? - Mada sve znam o njoj, red bi bio da to isto čujem sa njenih usana.

- Koja je tvoja priča? - Mala uzvraća udarac. Hm…Igramo se.

- Mislim da si više manje upoznata s njom.

- Da, nešto mi je već rečeno.

- Vjerujem da jeste.

Par trenutaka oboje šutimo ali ubrzo ona postavlja sledeće pitanje.

- Kako si mu to mogao napraviti? - Zbog tog pitanja se namrštim, pitajući se šta tačno želitime da kaže. - Kako si mogao povrediti svog barta? – E, sad mi je dosta.

- Koji kurac ti pričaš? Šta sam ja to uradio bratu?

- Stvarno imaš petlju da me to pitaš??? – Sad je ona bjesna.

- Prosvjetli me! - Prebacujem ruku preko ruke, i sa zanimanjem je gledam.

- Jebao si njegovu djevojku. Čak ni tad nisi mogao zadržati kurac u gaćama.

Znači, to joj je mali šupak ispričao! Da je on taj kome su nabijeni rogovi. Da je on ustvari ja! Zanimljivo…Mislio sam da to samo znaju naši roditelji, da će svoju navodnu sramotu kriti između četiri zida. Ali vidi, vidi, saznala je i ova ptičica. Samo na njenu žalost, glavni glumac kome su nabili rogove stoji pred njom. Odlučujem da ću igrati njegovu igru jer tako će mi biti još slađe kada joj sjebem život i njenu vjeru u dragog zaručnika.

- Da, nisam. Kurac mi je previše drag da ga držim u gaćama. Šteta da takav Božiji dar propada, zar ne?

- Uhhh…- Ljutito odolazi od mene pa u pola koraka zastaje. Ne okreće se, i vidim da se bori sama sa sobom. - Zašto ja?

- Mislim da znaš odgovor na to pitanje, kao i razlog zašto još uvjek nisi sama otišla iz ove kuće.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Okreće se, i u pogledu joj vidim samo jednu stvar. Prepušta se strasti i ovoj naizrecivoj požudi koje smo od prvog trenutka oboje svjesni. U tri koraka je kod mene i ja je podižem u narčje, noge joj stavlajući oko mog struka. Ljubimo se, odnosno proždiremo jedno drugo.

Oboje svjesni da smo započeli nešto grešno. Ona izdaje svoju ljubav a ja bratu tu ljubav kradem. Zaboravljam na osvetu, zaboravljam na sve. Jednostavno joj se prepuštam i ona to osjeti. Rukama me vuče za kosu, pokazujući mi da ne želi više čekati. Nosim je sve do vrata terase, prislanjajući je uz njih. Srećom, staklo je jako, pa može izdržati moje nabijanje uz nju.

Jedine prepreke da ne uđem u nju jeste moja trenerka i njene gaćice. Ruku spuštam niz njen struk, pa sve do guzova. Želim da što prije dotaknem tu očaravajuću toplinu između njenih nogu.

- Kmh … Kmh… - Sranje! Una! Prokletstvo Noah. Zar si stvarno morao zaposliti domaćicu?? Sophia je ukočena i odmah spušta svoje noge. Znam da je gotovo. Povlači se.

Stvarnost nas je udarila u najnezgodnijem trenutku. Odmiče se od mene, i trčeći odlazi u sobu. Rukama se naslanjam na ono isto staklo gdje sam je pre samo nekoliko trenutaka skoro mogao jebati. Svjestan kako me Una pronicljivo posmatra, okrećem se prema njoj, ne trudeći se sakriti očiti problem u gaćama.

- Jutro Una! - Pozdravljam je a ona porumeni u licu. Da, još uvjek su iste. Nisu bitne godine. – Želim doručak za pola sata. Na terasi.

- Da, Noah.

Ne odlazim u kuću nego idem van prema plavom moru. Jer da sam ostao u kući, vjerujte, nastavio bi gdje sam stao. Ovako, sudbina mi je pružila šansu da ponovo svoju osvetu stavim ispred kurca.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 9.

WILL

Budim se u nepoznatoj sobi, dok se zraci sunca igraju po svjetlo plavom prekrivaču.

Glavobolja me ubija, ali se lagano podižem naslanjajući se na uzglavlje kreveta. Protrljam oči kako bih došao sebi. Sjećanja mi udaraju u glavu. Naša svađa, njen pogled. I tek tako postajem svjestan svog života, svojih grijehova.

Imati brata blizanca, nije lako kao što mnogi misle. Uvjek sam se pitao, kakav bih život živio da sam ja onaj mlađi. Kao prvorođeni, uvjek sam se morao truditi biti najbolji. To se od mene očekivalo. Otac, ugledni lječnik, svakome je govorio kako će njegov prvenac biti kao on a ja nisam htjeo razočarati svog oca. Svaki moj postupak se gledao, cjenio. I zbog toga sam čitavog života morao da budem najbolji, najvredniji i najsrećniji. Ono što niko ne zna jeste da ja to nisam želio biti. Nisam želio ići na fakultet kao i moj otac. Nisam htjeo biti lječnik. Nisam htjeo biti stariji sin. Ali kao da je meneneko nešto pitao! Samo se očekivalo, smatralo da tako mora biti i ja sam sve to ispunjavao. Dok je s druge strane, moj brat Noah, živio život baš onako kako je on htjeo. Opušteno i bez tereta na leđima.

Birao je sve. Mogao je birati. Na fakultet nije želio ići, htjeo je pauzirati godinu dana. I šta su moji roditelji uradili?? Složili su se s njim. Radio je najbolji posao na svjetu, svaki dan se odmarajući uz more. A ja? Ja sam učio, bio sputavan da imam normalno društvo.U slobodno vreme sam išao da pomažem starim ljudima. Nemate pojma kako sam se osjećao. Svi moji prijatelji su uživali i radili ono što su željeli a ja, ja to nisam mogao. Bio sam prevelika kukavica da se suprostavim ocu. Prevelika kukavica za sve. A potiho sam zavidio Noi. Zavidio sam mu na njegovoj mogućnosti da radi šta želi.

Jedne godine, slučajno u marketu, upoznao sam predivnu djevojku. Mislim da sam se tad i zaljubio. Na prvi pogled mi je uzela srce, bio sam njen. Posle tog dana, svaki dan sam koristio, lagao, imao nekakav izgovor samo da odem u market kako bih je vidjeo. Naše poznanstvo se svodilo na pozdrave. Imao sam djevojaka ali ona, ona je bila ona prava. Za nju niko nije znao. Jer nju, nisam htjeo djeliti. Nisam htjeo da bude samo još jedna u nizu

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

djevojaka koje su samo prošle kroz moj život. Poslje nekog vremena, odlučio sam da je došao dan kada ću je pozvati van ali već je bilo kasno. Ona je bila bratova djevojka.

Ti dani su mi bili pakleni. Mislim da ni sam pakao nije tako strašan. On i ona. Zagrljeni, spojeni. A ja sam to sve morao iz dana u dan gledati. Posmatrao sam i razmišljao da sam to trebao biti ja. Sve češće sam dolazio kući. Samo da bih je mogao vidjeti jer više nisam morao smišljati izgovore za kupovinu svakakvih sranja. Sve češće sam bio bjesan, ljut na život, na sudbinu, a najviše, ljut na brata. Ali to sam krio u sebi. Sve dok se jednog dana situacija nije promjenila. Počela me primjećivati. Ali primećivati muškarca. Kad god je mogla, posmatrala me. A ja sam to znao. Igrao sam igru u kojoj sam uživao. Smatrao sam da mali pogledi neće nikome naškoditi.

Već su nekoliko mjeseci bili zajedno a ona nam se svima uvukla pod kožu. Meni u srce.

I više to nisam mogao izdržati. Preveliki teret sam nosio, i samo je bilo pitanje dana kada ću pući. Sjećam se kao da je to bilo juče. Noah je radio, kao i naši roditelji. Bo sam kod kujće, gledao utakmicu. I ona je došla. Tada je izjavila da ne želi više da se pretvara, da je s pogrešnim bratom, a ja naivna budala, povjerovao sam u to.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 10.

SOPHIA

Ušavši u sobu, zatvorila sam vrata i naslonila se na njih. Trenutno osjećam sramotu, bol, slabost, požudu, sreću, odnosno sve emocije koje čovjek može osjetiti. Uhvaćeni u seksualnoj požudi, jedino što sam mogla uraditi je da pobjegnem. Ne samo da pobegnem iz te prostorije nego i iz ove kuće, od njega. U jednu ruku mi je drago što nije krenuo za mnom, jer iskreno ne znam da li bih mu mogla odoljeti. U drugu ruku, bila sam tužna, jer sam ga željela. Potreba za njim je prejaka. Trebala sam ga da mi ugasi ovu vatru koja već danima gori. Još od onog dana u cvećari.

Skidam majicu te ponovo navlačim usku haljinu. Znam da će me neko vidjeti i komentarisati zašto sam u sinoćnjoj odjeći ali to mi je sad zadnja briga na pameti. Samo želim otići iz ove jazbine greha. Otići kući i plakati.

Pozvala sam taxi i za deset minuta sam mogla ići. Polako sam se išunjala kako me Noah ne bi mogao čuti. Kukavica sam, ali sad ni sebe ne mogu pogledati u ogledalo a kako bi tek njega mogla. Tišina je vladala kućom, ni traga ni glasa od njega. Izašla sam te pretrčala dvorište, izlazeći na ulicu. Ubrzo je i taxi stigao i tek kad sam sjela u njega, mogla sam odahnuti. Sad ide onaj teži dio. Kako sama sa sobom raščistiti? Kako dalje? Noah, Will!!

Od portira sam uzela novac te platila taksisti. Zatim sam uzela rezervne ključeve i ušla u svoj stan. Prišla sam komodi u kojoj se nalazio alkohol. Nasula si piće i eksirala ga. Jednu, dve, i već sam prelazila na treću čašu. Trebao mi je zaborav, trebalo mi je da otupim. Jer ako počnem razmišljati, tek tad ću biti u rasulu. Pijem i plačem. Plačem zbog sebe. Kako mi se život promjenio dolaskom samo jedne osobe. Plačem zbog Willa, njegovih reči, njegove osude. Plačem jer sam jebena jadnica. Izdajica, prevarant. Plačem zbog naše budućnosti. Jer trenutno je ne vidim. A najviše me boli to što volim Willa, a želim Noahu. Bar u krevetu. On budi u meni nešto divlje, nešto što nikada nisam osjetila. Čini da se osećam ženstveno, poželjno. Da konačno na sebe gledam kao na ženu koja vrišti od seksipila. On budi ono

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

najgore i najbolje u meni, a bio je dovoljan samo jedan poljubac. I opet, ne mogu a da se ne upitam šta bi bilo da smo otišli korak dalje? Šta bi bilo da nas njegova domaćica nije prekinula? Kako bi to uticalo na Willa i mene? Kako? Glupačo, još se i pitaš! Oba brata želiš ali na posve različite načine.

Will je moja sigurnost, moja budućnost. Will je čovjek kojeg želim. Čovjek koji će jednog dana biti otac moje djece. Čovjek koji mi sve daje, koji me voli, poštuje. Čovjek koji posle svega zaslužuje ljubav, poštenu ženu, pošten brak. A ja trenutno ništa od toga nisam, niti mu mogu dati. On je uvjek uz mene, on mi je uzor jer posle svega što je doživjeo, opet se izborio da ne potone. Možda je pogrešio što mi je rekao okrutne reči ali ko kaže da i ja isto tako ne bih postupila. Zar ga mogu kriviti? Zar mogu kriviti muškarca koji posle nekoliko godina vidi onog zbog koga je njegovo srce puno izdaje, bola, osude? Ne, ne mogu, ali me strašno boli. Boli jer misli da sam kao ona. Misli da nisam vredna. Da on nije vredan moje ljubavi. I ponovo osjetim mržnju prema Noahi. Zbog svega što nam sad čini. Zbog Willa jer mu ponovo dolazi sjebati život a najviše zbog sebe same.

Zašto želim njega? Zašto me on privlači? Šta to Will nema a da on ima? I umjesto da ga oteram od sebe, ja sam slaba na njega. Jer kad god ga ugledam, želim samo da me dodirne, da budem njegova. I on moj. Koliko budalasto od mene! On nikada neće biti moj. I da ne budem s Wilom, Noah je čovjek bez srca, bez duše. Onaj koji uništava, a ja ne želim biti uništena.

Kucanje na vratima me na trenutak odvraća od svakakvih misli. Možda mi se učinilo?

Ali opet čujem zvuk iako me alkohol već lagano uzeo pod svoje. Polako ustajem, i krećem prema vratima. Ko god da je, jebeno mi ne treba. Ovo sama moram raščistiti. Otvaram vrata i ispred mene na leđima leži Will. Gleda me sa nevjericom na licu. Zatim skače na noge i sekundu stoji, samo me posmatrajući. Ono što prvo primjećujem jeste da je u sinoćnjem odjelu. Nije bio kući! Gdje je onda bio? Ali ne želim ga pitati, ne želim sada razgovarati.

Zakorači kako bi me zagrlio ali moja ruka ga sprečava u toj namjeri. Ne mogu si dopustiti da me grli, ljubi. A do prije dva sata, upravo to je radio njegov rođeni brat.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Trebam vremena. Odlazi! - I samo tako, zalupim mu vrata pred nosom. Ne mogu, jednostavno ne mogu sad da ga gledam. Svaka reč koju mi je izgovorio, ponovo mi udara u srce. Ali ono što me najviše boli jeste to što sam sama kriva. Želim Noahu.

- O Bože, zašto me kidaš? Zašto ne želiš da budem srećna? Zar ti tako malo značim? Ti, koji si mi oduzeo sve!! Ti mi opet ne daš da živim. Ponovo me stavljaš na iskušenje. A znaš da sam slaba! Veoma dobro znaš da me tama lako proguta. Molim Te. Ne čini mi to! - Jecam i padam na pod. Dlanovi su mi na licu, vrištim. Vrištim iz svog glasa. Treba mi ovo. Trebam izbaciti sve iz sebe.

Suze su stale i sad tupo gledam u zid. Treba mi zdrav razum. Ustajem i jedino što mogu da uradim je da zovem Lulu. Ona će mi pomoći.

- Lulu! Trebam te. - Samo te tri reči su bile dovoljne da shvati da sam u rasulu. Da nešto nije u redu. Posle pola sata bila je kod mene.

- Pucaj ribo? Šta je onaj “gospodin savršeni” uradio? I ne laži me jer znam da je kriv!! Govorila je dok je ulazila u stan, spuštajući moju torbu na kuhinjski pult, zatim je sjela pored mene.

- Kako znaš da je on u pitanju?

- Sestro! Plačeš, osjetiš se na alkohol - znači da si u depri - koliko mogu primjetiti još uvjek si u haljini od sinoć! Toliko si imala poziva da sam poludila od tvog telefona. Prvo te zvao Will, zatim Violet. E sad pitanje! Zašto? Gdje si bila? I šta je bilo? Pucaj.

Nasmijala sam se na njen pokušaj da bude ozbiljna. Kao i uvjek, znala je šta mi treba. Ufff, Lulu. U velikim sam govnima.

- Dok si upoznala Willa, zagazila si a da to nisi ni znala.

- Ma daj šuti. Nikad ga nisi voljela a uvjek sam se pitala zašto?

- Pa da vidimo…- zastala je, prst stavljajući na usnu, lagano je tapkajući. Željela je da postigne efekat kao da razmišlja. - Pa, on je savršen. A draga moja lutko, ni jedan muškarac nije savršen. Ni jedan!

- Grešiš, Will jeste! - branila sam ga. Morala sam tako, to je nešto što sam oduvjek radila. On, od svih ljudi koje poznajem, nije imao manu. Za mene, bio je savršen.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ne draga, ti grešiš. Will je drag, simpatičan, prema svima fin. A zašto? Kako da nikada nije grešio? Zar je to moguće? Nije, odmah da ti kažem. Will mi ne sjeda. Nešto krije jer ne postoji takav muškarac. Još mi samo reci da kuha i odmah se bacam pod voz!

- Lulu, stvarno mi sad ne treba neko pametovanje. Znam da ne voliš Willa, ali shvati on je prema meni dobar.

- Ok, ok, predajem se. – Podigla je ruke u znaku predaje. - Samo se nadam da te govno neće povrediti.

Nisam je mogla pogledati u oči. Kako joj objasniti a da razumje njegovu potrebu za onim okrutnim rečima.

- Sophy?? Jebo te, ipak je to uradio!!! Kreten, majmun jeb…

- Hej, hej, molim te. - Prekinula sam je. - Molim te samo me slušaj. Trebaš mi. Trebaš da me poslušaš, da mi kažeš kako grešim. I molim te da budeš iskrena. Zanemari što ne simpatišeš Willa. Ok? Kimnula je glavom, te ustala i otišla prema kuhinj. Mrmljala je kako joj za ovo sranje treba piće. Razlika između nje i mene je bila ta što ona nikome nije šutila. Ona je bila lavica.

Grize one koje ne voli i nikome ne da da je povredi. Ona je ta koja opstaje baš zbog svoje osobnosti. Ponekad joj i zavidim na tome.

- Hajde sad, da te čujem. Pričaj a ja ću ti reći svoje mišljenje. Može? - Upitala me i ja sam se složila.

Potegla sam još malo iz čaše te krenula s pričom. - I sama znaš da se pojavio Naoh!

- Aha, znala sam da to savršenstvo ima veze s ovim! - Veselo je izjavila, ali zbog mog pogleda, ućutala je, usnama oblikujući reč izvinjenja.

- Sinoć, posle govora, sjeo je do mene. Onu zahvalu je uputio meni, i to je Will shvatio.

Izašli smo van i Will je uvjeren da sam ga prevarila sa njegovim bratom. Jer je već jednom bio povređen sa njegove strane. Lulu, Noah mu je ukrao djevojku. Uhvatio ih je u ljubavnom činu.

I to je glavni razlog zašto više ne pričaju, zašto je Noah otišao iz grada. Will se nije znao nositi s njegovim povratkom i izgovorio mi strašne reči. Misli da sam ga prevarila. Misli da sam kao Hannaha. Da sam ga izdala. I, znaš, ne mogu da ga krivim ali prokleto mnogo boli da on tako misli o meni. - Plakala sam, a Lulu me nježno mazila po leđima.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ostavio me samu. Od svog bjesa nije htjeo ni da me vidi ni čuje. I u svemu tome, ponovo se pojavio Noah. Grlio me, govorio utješne reči. I stvarno sam se osjećala ugodno.

Odvezao me svojoj kući. Odmah da ti kažem, ništa se nije dogodilo jer sam spavala. Ali u neko doba noći sam se probudila u mraku, a sama znaš da ne smijem zaspati bez svjetla. I tad sam vrisnula. Kunem se, stvorio se kod mene za par sekundi. Ispričala sam mu razlog svog straha. Nisam se ni snašla a već je bio na meni, sav napaljen, željan, ali na tome je i ostalo. Čitavu noć nisam spavala. Ujutru sam ga našla na terasi. - Sneno sam uzdahnila.

- Bio je prekrasan. Sunce je mazilo svaki dio njegove kože. Morala sam znati razlog zbog čega je izdao Willa.

- Pitala si ga za Hannahu? - kimnula sam glavom. - Šta ti je rekao?

- Nije porekao. Bio je uobražen, ponašao se kao arogantni kreten. Rekao mi je da mu je alatka na prvom mjestu i…Pa jednostavno mu nisam odoljela i…

- Šta, šta?

- Poljubio me. Poljubio na takav način da sam zaboravila na sve. I ko sam i šta sam. I znaš šta, Lulu? Svidjelo mi se. Svidjelo mi se biti ta djevojka. Htjela sam biti njegova. Htjela sam strast, htjela sam divlji sex. Ali sreća pa nismo išli dalje.

- Zašto? Šta je uradio?

- On ništa, ali su nas prekinuli. I sada, evo me u stanu, jadam ti svoje muke.

- Hm…Koje sranje. Ali ja znam šta bih ja.

- Da, znam Lulu šta bi ti. Ali ovdje sam ja u pitanju. Bar mi reci svoje mišljenje. Reci kako bi uradila da si na mom mjestu.

- Voliš Willa, ali ti se sviđa i Noah. Voliš Willovu sigurnost, nježnost, i tu dosadnu monotoniju između vas. Ali bi željela strast, vidjeti zvjezde. Biti druga ti. Raditi stvari koje nikada nisi uradila. Uf… Ženska, ne bih bila ti. Vidi ovako…Will je dobar, fin, savršen muškarac za brak. Muškarac koji vodi ljubav. Je li tako?

- Da, ali…

- Šuti i slušaj…Noah je muškarac koji koristi užitak, pruža užitak. I živi za njega.

Muškarac koji zna šta želi. Takav muškarac rizikuje. Ne boji se ničega, nikoga. Takvog muškarca retko ko nađe. A tebi je sudbina poslala upravo jednog. Čitav život živiš po nekim

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

pravilima. Fina si, ne svađaš se, svima ugađaš. I ono što znam jeste da ti Will ne pruža ono što trebaš. Strast u krevetu. Ti hoćeš da te neko posjeduje, da se izgubiš, zaboraviš. A draga moja, upravo je Noah taj koji ti to može omogućiti. Zašto da razbijaš glavu ko je koga izdao, prevario?

- Zato što sam Willova vjerenica, Lulu. - ljutito sam odgovorila, brišući suzu. Jer sve ono što je ona upravo rekla bila je istina. Željela sam Noahu, željela sam zaborav. Ali da li sam dovoljno hrabra da za šačicu strasti ostavim ljubav, budućnost??

- Sophy, moj savjet ti je da živiš. Zašto ne rizikovati? Zašto ne osjetiti? Uzmi sve od života, svaku mrvicu. Gledaj sebe, i sve će se posložiti. Nemoj si dopustiti da sebi za pedeset godina postaviš pitanje, šta bi bilo da sam uradila ono što sam stvarno željela? Moje mišljenje znaš. Moju podršku imaš a ostalo je sve na tebi.

Još dugo u noć sam razmišljala o njenim riječima. Jedan dio mene zna da je u pravu, zna da bih trebala uraditi sve ono što mi razum kaže, ali srce igra veliku ulogu. Will je moj princ na bjelom konju. Princ spasa. A kako bez njega? Svoj život ne vidim a da on nije u njemu!

Nagovorila sam Lulu da mi pomogne u bjegu od svega. Trebao mi je prostor. Trebala sam vremena da o svemu razmislim, jer šta god odlučila, znam da ću negdje pogrešiti. Uzela sam telefon i listala propuštene pozive, poruke. Sve su bile od Willa a samo jedna od nepoznatog broja. Znala sam ko je. I znatiželja je pobjedila.

Možeš bježati ali se ne možeš skriti od ovoga što postoji između nas. Nazovi to kako hoćeš, ali, srno, znaš da sam u pravu. Želiš me baš onako kako i ja želim tebe.

P.S. : još uvjek je krut !!

N.

Da, definitivno trebam prostora. Jer ovaj muškarac tačno zna kako da izludi ženu. A ja nisam sigurna da li želim biti još jedna u nizu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 11.

NOAH

Znao sam da je otišla. Nisam čak ni morao ući u kuću da bih to saznao. Čudno zar ne?

Kao da smo povezani tankom nevidljivom niti. Osjetim je i prije nego je vidim. A to mi se nikada prije nije dešavalo, čak ni sa Hannahom.

Onako mokar sjedam za stol, te uzimam novine. Doručak je već na stolu. Dok polako pijem kafu, čitam vjesti sa berze. NBG je kupljen, što mi je bio glavni projekat. To je nekada bila velika korporacija ali sada je samo mala ljuska velike firme. I što je najvažnije, samo moj.

Odlučim nazvati Gaby kako bih provjerio stanje sa poslovima.

- Dobro jutro, Noah!

- Dobro jutro, Gaby! Kako si?

- Veoma dobro, hvala na pitanju. Uživate li na odmoru?

- Gaby, veoma dobro znaš da ja nikada ne odmaram.

- Da, da, naravno. Želite čuti stanje sa poslovima?

- Predobro me poznaješ. Interesuje me kako stojimo sa dionicama, pogotovo onima od NGB- ja.

- Što se tiče poslova, sve je u redu. Funkcioniše kao da ste ovdje. Ali sa NGB-om imamo malih problema. Nismo uspjeli sve dionice kupiti.

- Kako misliš, nismo uspjeli??? - Viknuo sam preko telefona. - Gdje je Ben? - Ljutito sam upitao.

- Gospodin je u kancelariji.

- Prekidam i zovem ga na Skype. Poruči mu da se odmah javi. - Nisam čekao odgovor, već sam otišao po lap top, vraćajući se ponovo na terasu. Nazvao sam Bena.

- Ben, u čemu je jebeni problem? Kako nismo uspjeli kupiti sve dionice???

- Hej, stari i meni je drago, vidjeti te.

- Ne seri Ben, nisam za zajebanciju. Reci mi šta se desilo i zašto nisam obavješten?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Kao što sam znaš, od početka nas neko pokušava sjebati. Odustao je od kupovine cijele korporacije ali ipak je uspio kupiti 5 % dionica.

- Ko je on, Ben? Ko je, u kurac, on?

- Ne znam, Noah, ne znam. Čak i Leon ima problema da ga nađe. Lik se predobro sakrio. Nema ni traga da saznamo ko je to. Mislim da se pripremio za ovo.

Jebeno sranje. Još mi treba da mi neki drkaroš sjebe posao.

- Znači, želiš mi reći da ne mogu ništa raditi bez njegove suglasnosti??? - Povikao sam.

- Da, to je upravo ono što ti želim reći. Tih 5% važi kao i ostalih tvojih 95%. Bar što se tiče glasova.

- Ben!! Slušaj me pažljivo. Dobro znaš kakav sam kad mi stvari nisu pod kontrolom.

Leona postavi da dvadeset-četiri sata traži ko je to. Želim sve o njemu. Ko je, šta je? Želim znati kada ide u wc! Znači sve!! Ako želi igru, igru ću mu dati. Ti, gledaj da nađeš rupu u zakonu, ako je nema, stvori je. Plati kome hoćeš, ucjenjuj koga treba, samo da tih 5% budu moji.

- Noah, stari, znam sve, ali možda je pametnije da to za sada pustiš. Budi strpljiv i jednim udarcem imaš i dionice i vlasnika istih tih.

- Samo uradi kako sam ti rekao. Niko se ne zajebava sa mnom. - prekinuo sam video poziv te rukama prošao kroz kosu, pokušavajući smiriti svoje živce. U kurac, od kada sam došao, stalno me nešto jebe. Osim što lično nisam ništa pošteno pojebo danima. I sad sam frustriran, ljut i bjesan. Nisam od onih što plaćaju za sex, jer zašto bih platio kad mi same dolaze, mole da me osjete.

- Sophia, Sophia, moja malena srno, - tiho prošapćem, BACAJUĆI pogled na ono isto mjesto gdje sam je mogao imati. Ona mi treba i to više nije samo osveta. Jebena srna mi je zamutila glavu. Svaka pomisao na nju i sve mi je krući. Toliko je želim da ludim.

Uzimam telefon i brzinski joj kucam poruku. Njen broj imam memorisan još od dana kada sam dobio sve podatke o njoj. Želim da joj kažem da ne može pobjeći, da će kad tad biti moja, u krevetu ili van njega. Ne biram.

- Kmh…Gospodine Noah. - dignem glavu i spazim Unau kako stoji na terasi. Toliko sam zaglibio oko kurca i sexa da je nisam čuo.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Una! - Izvinite što vas prekidam, ali imate telefonski poziv.

Tek tad primjetim da stara drži telefon u ruci. Ustajem i uzimam ga od nje, zatim krećem lagano da koračam terasom. Trebalo mi je da se krećem. Još uvjek sam napet.

- Da! - grubo sam se javio.

- Noah, sine!

- Majko! - moj glas više nije oštar. Čuvši majčin glas, u meni se sve smirilo. Taj glas je uvjek znao pružiti utjehu, mir. Taj glas mi je nekada značio sve. U njemu sam tražio osjećaj sigurnosti. A to sam uvjek nalazio.

- Izvini ako te prekidam ali…Pitala sam se, da li bi mogao da dođeš na ručak?

- Majko, da li si sigurna šta me pitaš?

- Da, naravno da sam sigurna.

- Šta kaže Thomas, Will? Vjerujem da oni ne žele da me vide.

- Thomas zna da ću te zvati, njegova je odluka hoće li biti kod kuće ili ne. Ti si moje djete i niko me neće sprečiti da te vidim. - Čuo sam kako plače i nešto me steglo. Nikad nisam mogao podnjeti iskrene suze. A znajte da sam lažnih i previše vidio.

- Dobro majko. Kod tebe sam za dva sata.

Znam da joj ovo mnogo znači a vjerujte i meni. Ovih godina, samo sam žalio što je dovoljno ne viđam, ali život je takav. Ponekad trebamo odrasti bez pomoći roditelja. Sazrijeti pre vremena. ***

Dva sata su prošla za čas, i nalazim se pred svojim starim vratima. Pred svojom starom kućom, nekadašnjim domom. Uvjek sam se pitao kako će to izgledati kada ponovo zakoračim u doba mog djetinstva. Kakav će biti osjećaj ponovo gledati u ono isto mjesto zbog koga se moj život okrenuo naglavačke. Ne zvonim, tupo gledam u vrata. Borim se sam sa sobom. Da li imam snage za ovo? Za buđenje prošlosti. Zatim se sjetim Willovog izraza lica kada sam ga uhvatio na djelu. Sreća, strast… Previše sam čekao na osvetu, predugo se borim

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

sa izdajom, ali sad je vreme da se stvari okrenu u moju korist. I tek tako, ponovo sam znao šta dalje. Otvorio sam vrata pakla. A sam vrag prolazi kroz njih!

Majka me grli, ponovo plače iako me vidjela sinoć. Ne vjeruje da sam ovdje, u ovoj kući, pod ovim krovom. Ne vjeruje da se njeno djete vratilo. Spremila mi je moja omiljena jela.

Moje omiljene poslastice. Palačinke sa čokoladnim prelivom. Da, djetinstvo zna biti ljepo, ali i tako prokleto okrutno. I sad, gledajući ovaj palačinak u tanjiru, shvatam koliko toga mi je oduzeto. Koliko palačinaka mi je oduzeto! Glupost, zar ne!! Ali meni je ta glupost velika stvar.

- Noah, milo moje čedo. - Nježno mi govori majka dok me miluje po ruci. - Da samo znaš koliko sam imala neprespavanih noći. Dani su mi bili lakši, ali noću sam bila sama sa svojim mislima. Gdje si? Šta radiš? Da li ti je hladno? Da li si gladan?

- Ne brini, majko. Veliki sam.

- Znam Noah, znam, – duboko je uzdahnula. - Nisam glupa, Noah. Znam da si otišao iz drugih razloga! Samo koliko god se trudila saznati, nisam uspjela.

- Nije bitno majko. Nije bitno,- odgurnuo sam tanjur te je pogledao u oči. – Ne razmišljaj o nečemu što je bilo. Nema potrebe. Dobro sam, živim dobro i zadovoljan sam sa tim.

- Sve je to u redu, ali ne govoriš mi ono što se zaista dogodilo. Ti nisi uzeo novce! I ja to znam, Noah. Majka to zna. A vidim i u tvojim očima. Pošten si čovjek. Pošteniji od svog oca i brata.

- Ne spominji njih. Molim te.

- Zašto? Reci mi pa da mogu razumjeti zašto mi se porodica udaljila. Zašto mi se dva sina ne vole! Dva brata, ista krv! Sinoć ste mi potvrdili to. I shvatila sam da se nešto dogodilo između vas.

- Majko, ja…

Naš razgovor je prekinuo ni manje ni više nego moj brat. Čuo sam kako zove majku i ostavlja jaknu te laganim koracima dolazi u kuhinju.

- Majčice, gdje si? Glada…- istog trena progutao je ostatak neizgovorenih reči. Gleda me, ne čineći niti jedan korak. A red bi bio da se brat pozdravi. Pa krenimo sa glumom.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Dobar dan, brate. Zar me nećeš ni pozdraviti? - Gledao sam ga pravo u oči, pokušavajući da ga što više iznerviram.

- Odkud ti ovdje?

- Will! Pričaš gluposti. I dolazi za stol, ručak se već ohladio. - Majka je već ustajala odlazeći po čist servis pribora za jelo.

- Da, Will. Ručak se hladi. Sjedni! - Pokazao sam rukom prema stolici i on je sa ljutitim izrazom lica došao do nje.

- Majko, imaš li ono vino koje volim?

- Da, naravno. Ali mi je u podrumu.

- Možeš li ga donjeti? Ja odoh oprati ruke.

Dok je izašla iz prostorije, Will se nagnuo ka meni, rukama se oslanjajući na stol.

- Znam šta smjeraš i odmah da ti kažem da ti to neće uspjeti! Vrati se u rupu iz koje si i izašao jer nam ovdje takvi tipovi nisu potrebni.

Borio sam se sam sa sobom da ne dozvolim da mi se ruka otkačii udari tu njegovu bahatu facu. Kontrola Noah, kontrola. Ponavljao sam u sebi dok me on i dalje sa visine posmatrao.

- Kakvi tipovi, Will? Tipovi koji su u isti dan izgubili dom? Roditeljsku ljubav? Djevojku?

Tip koga je izdao rođeni jebeni brat? Misliš na tu vrstu tipova? Pa da ti kažem stariji brate. Ja više nisam onaj maleni Noah. Nisam tvoj brat, nisam tvoja kopija. Nisam ti niko. I zbog toga…- Ustao sam sa stolice, dok je on svoj položaj tijela uspravio i dalje me gledajući.

Prišao sam mu, podigao ruke, kako bih mu popravio skupocjeno odjelo. - …dragi brate, nemaš pravo da mi bilo šta kažeš. To si pravo izgubio onog dana kada si bio sa Hannahom.

Sjećaš se? Naravno da se sjećaš! - Cinično sam se nasmijao te krenuo prema hodniku kako bih izašao iz ove proklete kuće.

- Aaa, da. Još samo jedna stvar! - zastao sam, ali se nisam okrenuo da ga pogledam. Sophia je jako, jako pohotna djevojka. I ja ću rado biti taj koji će ublažiti njenu potrebu.

- Ti kučkin sin…- Nije dovršio jer je majka ušla u kuhinju.

- Noah! Zar već ideš?

- Da. Imam hitan posao za obaviti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Zar nisi mogao odložiti za sutra?

- Ne majko, nisam. Potreba je i suviše velika. Pozdrav brate i uživaj u ukusnom vinu.

Nevjerovatan je osjećaj znati da se neko boji svakog tvog poteza. Da strepi nad tim.

Da ne spava, ne funkcionira. Da je u stalnom strahu jer mu se život svaki tren može promjeniti. Da, nevjerovatan je osjećaj sjebati Willu život.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 12.

WILL

- Šta se dešava, Will?

- Ništa, majko. Sve je u redu. - Krenuo sam prema stepenicama, ali njen glas me je zaustavio.

- Willam! Odmah da si se vratio jer ne želim više ni dana trpiti ovo vaše ponašanje.

Pokušala sam razgovarati s tvojim bratom, ali uzalud. Sve ove godine šutim, patim, i pitam se zašto mi je sin uzeo novac. A ne mislim na Noahu, već na tebe. Zašto, Will? Zašto si to uradio?

- Misliš da se i sam to ne pitam? Ne znam, majko. Jednostavno, ne znam. - Prošao sam pored nje te otišao u dnevni boravak. Sjeo sam, pogled zadržavajući na svojim stopalima. Čujem kako sjeda do mene, ali me ne dodiruje. Ne požuruje me, samo me pušta da se napokon poslje toliko godina otvorim.

- Bila je najljepša, najdivnija djevojka koju sam ikada upoznao. Smješno je to, i prije nje sam imao veza, ali u nju sam se zaljubio na prvi pogled. Sjećam se da si me poslala u market kako bih ti kupio nekakav voćni preliv. Tog dana, stajala je između polica, slažući namjernice na rafe. Plava kosa joj se spuštala niz leđa i svaki put kada bi se sagla da nešto uzme, pala bi joj preko ramena. Tog trena sam mislio da sam najsrećniji čovjek na svjetu jer upravo gledam ovog plavokosog anđela. - Sneno sam se nasmješio. – Sledećih mjesec dana, možda čak i više, stalno sam tražio izgovor samo da je vidim. Ne znam da li si primjetila, ali više sam bio kući nego na fakultetu. Živio sam za onaj tren da bih je mogao vidjeti. Nikad nisam bio sramežljiv tip, ali pored nje, osjećao sam se tako nebitan. Svaki dan sam sve više i više želio nju. Želio da čujem više od pozdrava. Želio da me stalno gleda, a ne samo tih par minuta. Skupio sam hrabrost i došao je dan kada sam odlučio da je pozovem van. Ali nije uvjek onako kako bi voljeli. Zakasnio sam. Ona je već imala dečka.

- Hannaha? - Tih nekoliko slova su tako tiho izašla iz njenih usta. Kimnuo sam.

- Da. Hannah. A znaš li šta je najgore od svega? – Podigao sam pogled i susreo majčine zelene oči. - Ona je na početku mislila da sam ja Noah.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Will…- Dodirnula mi je rame a ja sam nastavio sa pričom.

- Svaki dan gledati djevojku koju voliš u naručju drugoga. Svaki dan slušati njen glas…A ne moći ništa učiniti, to je bilo mučenje za mene. Svi ste je zavoljeli…Noahi je bila prva ozbiljna veza. Prva ljubav, ali zanimljivo i moja. Kao stariji sin, morao sam biti najbolji.

Očekivalo se to. I sama znaš. Ali majko, gledati nešto što voliš, a jednostavno je bilo nemoguće imati, budilo je u meni ono loše. Mrzio sam brata jer je uzeo jedinu stvar koju sam sam želio. Mrzio sam ga jer je drugi. Jer je oslobođen svih očekivanja. Mrzio sam oca jer me nesvjesno forsirao da budem kao on. Mrzio sam tebe jer si sve to znala i ćutala. A najviše od svega, mrzio sam sebe, još mrzim sebe. Taj dan niste bili kod kuće. Taj dan je Hannah došla.

Taj dan sam je prvi put poljubio, prvi put je bila moja. Iako sam znao da to nije istina, samo tada sam želio da bude na trenutak tako. Da sve i na sve zaboravim. I tada …Noah je video sve. Najsmješnije od toga je, što mi reč nije rekao. Otišao je u radnu sobu. Hannah je plakala.

Govorila mi da je pogrešila. Kako je prvo mislila da je Noah ja. Zatim se zaljubila u njega, mene…Kako voli oba brata. Otišla je i nikad je više nisam vidjeo. To veče sam znao da će se saznati šta sam uradio. I želio sam nestati. Jer majko, stvarno nisam želio povrediti Noahu.

Nisam mislio, nisam htjeo da razmislim o mogućim posljedicama. Ponjela me strast za voljenom ženom. Uzeo sam vaše pare, otišao u lokal i čitavu noć pio. Ne znam da li se sjećaš, ali to veče nisam došao kući. Nisam gledao kako otac izbacuje Noahu van. Nisam mogao gledati jer je to moja krivica. Zbog mene, Noah više nije član ove porodice. Zbog mene i mog kukavičluka, ti patiš. - Suza koja mi je pala na ruku, bila je odmah obrisana. Sada nije vreme za plakanje. Nemam pravo na to.

Majka je tiho jecala, držeći se za glavu. A ja joj nisam mogao pružiti utjehu. Nisam bio dostojan tog čina.

- Will, zašto nisi nešto rekao? Zašto nisi razgovarao s Noahom? Zar smo te tako odgojili?

- Zato što sam jebena kukavica! - Viknuo sam i ustao sa kauča. - Ne zaslužujem tvoj oprost! - Stao sam pored prozora, posmatrajući cvjeće na njemu. Odmah sam pomislio na moju Sophiu. Na moju milu Sophiu. Ona ovo nije zaslužila, nije zaslužila ovakvog čovjeka. Ali je trebam. Ona me čini boljom osobom. Ona je moj spas. Spas da ne gorim u paklu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Osjetio sam majčinu ruku, na ramenu ali se nisam okrenuo. – Mislim da ja nisam prava osoba za tražiti oprost. Iskoristi priliku koja ti se pruža, Will. Traži oprost od brata jer brat je svetinja. I jednom u životu, budi hrabar, učini nešto da dobiješ oprost. Moje srce više ne može podnjeti ovu ogromnu bol.

Znam da je u pravu. Znam da to moram učiniti. I znam da je vreme da to učinim.

***

Iako nisam znao gdje je Noahina kuća, lako sam saznao. Stigao sam pred veliku kuću koja se nalazila u elitnom djelu grada, odnosno tamo gdje su bogataši željeli imati privatnost.

A moj braco je bio jedan od njih. O njegovom životu sam više - manje saznao preko Googla. I vidi se da je uspio u životu. Uspio je prevladati sranje koje sam mu napravio, bar u finansijskom smislu. Ne znam šta me očekuje. Ne znam kako će reagovati, ali znam da moram tražiti oprost. Ono u što sam siguran jeste da ne odustajem od Sophie, a ako je bude ponovo spomenuo, ne odgovaram za svoje postupke.

Zvuk zvona odjekuje kućom dok čekam ispred vrata. Pomalo sam nervozan. Nisam tip koji priznaje svoje greške. Iskreno, imam samo ovu.

- Una? Šta ti radiš ovdje? - Pitam stariju gospođu koja stoji na pragu s pregačom oko struka.

- Dobar dan William, drago mi je što te vidim. Radim ovdje. Domaćica sam tvoga brata.

Kimnem glavom. - Da li je kod kuće?

- Da. Ali morat ćeš pričekati ovdje. Mislim, moram te najaviti i nisam sigurna kakva će mu reakcija biti ako bi te ugledao u kući. Nadam se da me razumješ.

- Da, Una. Ne brini. Pričekat ću ga.

Posle nekoliko minuta, umjesto Une, na vratima stoji Noah.

- Vidi, vidi…Koga li mi je to ptičica donjela? Šta bi želio moj voljeni brat?

- Možemo li razgvarati? Ali ovaj put bih te molio da me saslušaš!

- Želiš razgovarati? Hm… Ovo bi trebalo biti zanimljivo. – Uzeo je korak unazad. - Uđi!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Pratio sam ga kroz kuću, ulazeći u njegovu radnu sobu. Zatvorio je vrata za mnom a ja sam ostao stajati pored fotelje.

- Sjedni brate, raskomoti se. Rekao bih ti da se osjećaš kao kod svoje kuće, ali bi to ipak bilo preterivanje, zar ne? Želiš li nešto popiti? Možda ti treba piće, dva za hrabrost.

Podjebavao me, znao sam to, ali mu neću dopustiti da vidi koliko mi fali da mu jebeno ne odgovorim. Polako udišem kako bih se smirio. I s tim, moj bjes nestaje.

- Ne, hvala. Noah, ja…Došao sam kako bi mogli normalno razgovarati. Došao sam kako bi ti tražio oprost.

Dok je sjedao na stolicu preko puta mene, nije me ni pogledao. Ponašao se kao da me nije čuo. Ponašao se kao da sam niko i ništa. Nevažno biće koje ne vredi njegove pažnje.

- Znam da je kasno, ali stvarno sam došao da ti se ispričam. Ne mogu više s tim živjeti.

Znam da sam ti nanjeo nepravdu, povredio te. Ali vjeruj mi, nisam to namjerno želio.

Jednostavno u tom trenu sam podlegao svojoj slabosti. Jer…Volio sam je Noah! Volio sam je od prvog dana kada sam je video a to nije bio dan kada si je doveo kući. Još prije tebe sam je upoznao i ona mi je postala opsesija. Ja… - Will! Poštedi me sranja. Poštedi me tvoje patetike. Da si bio dovoljno muško i rekao mi da je voliš, ostavio bi je. A ako si došao s tim jadnim izgovorima kako bi se pomirili, zaboravi. Nemaš pravo da to tražiš. Nemaš pravo jer si mi sjebao život. Sjebao moje srce. I zato, jebi se ti i tvoje kajanje. Ja sam svog brata sahranio onog dana kada mi je ukrao djevojku i napravio od mene lopova. – Ljutito je govorio, stežući naslon stolice.

- Imaš parvo, ali tada sam bio slab. I sam znaš kakav je otac. Šta je želio za mene.

- Šta je želio za tebe? - Dreknuo je. - Jebeno me zezaš. Jebeno me sad zajebavaš. Je li tako? – Ustao je sa stolice te krenuo prema polici sa knjigama. Stao je i od bjesa, red knjiga srušio na pod. Gledao sam kako padaju i svoj pogled zadržao na njima.

- Imao si sve, Will. Sve!! Želio sam biti ti. U kurac, bio si moj idol. Žnaš li kako je odrastati i biti nečija kopija. Biti onaj drugi. A ti…Ti si bio sve. Samo ponos u očevom pogledu govorio mi je koliko te voli. Koliko si ti za njega velik. Svaki dan sam molio za mrvu pažnje, ali on je imao oči samo za tebe.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Sad sam i ja ustao sa fotelje, bjesan zbog ovih njegovih riječi. - Jebi se Noah. Jebi se jer si toliko glup. Jebi se jer si želio da budeš ja. A nemaš pojma kako je to kad ti je svaki dan isplaniran. Kako je kad neko stalno očekuje savršenstvo. Jebeno ne znaš i zato začepi.

Okrenuo se i zakoračio prema meni. Sada smo bili odaljeni samo par centimetara. Da nas je neko video, pomislio bi kako izgledamo kao nekakve primitivne životinje koje pušu jedna na drugu.

- Odlazi Will, jer ako ostaneš, ne odgovaram za sebe. A vjeruj mi, rado ne bih odgovarao jer na ovo čekam više od sedam godina. Ali, dajem ti šansu da iz ove kuće izađeš sa urednom facom. Jer u protivnom, Sophia bi se mogla prepasti!

- Nju ne uzimaj u usta! - Rekao sam kroz stisnute zube. - Ne uvlači je u naša sranja!

Iskrivio je usne, navlačeći jebeni osmjeh na lice. – Ooooo već je uvučena, bar pomoću mog prsta.

- Jebeni skoteeee! - Udario sam ga toliko jako da se u sledećem trenutku našao na podu, pod mojim nogama. Sagao sam se te ga uhvatio za košulju, dok mu je krv curila niz usnu. - Došao sam se ispričati za sranja koja sam ti napravio. Imaš pravo da me oteraš i da mi nikada ne oprostiš. Imaš pravo da mi kažeš šta god hoćeš ali, nju, nju ne diraj. Jer Noah, šutio sam sa Hannahom. Nisam se borio. Za Sophiu, u stanju sam odrobijati, čak i vlastitog brata. Pustio sam ga i krenuo da izađem iz ove kuće. Dosta mi je poniženja!

- Grešiš brate! - Stao sam. Čekao sam da mi kaže posljednje riječi koje će mi potvrditi ono što sam već znao. Noah više nije onaj čovjek. - Ja nemam šta izgubiti, dok ti imaš. Nju!! A sve dok se budeš borio zanju, ja ću se truditi da vas uništim. Obećavam ti, tvoje srce će krvariti, baš poput mog.

- Da li je to sve? Ili imaš još šta da mi obećaš? - Okrenuo sam se i pogledao ga. Stajao je tamo, palcem brišući krv sa usne.

- Vidimo se brate. - Namignuo mi je, a ja sam poželio ponovo da ga udarim.

***

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Poslje nekoliko minuta provedenih u vožnji, morao sam stati pored puta kako bih došao sebi. Nisam planirao da ga udarim. Jebeni Noah, jebena Hannah. Jebeni otac.

- U kuraaaaccccc, - vrištao sam u autu, na taj način izbacujući svu ljutnju koju sam držao u sebi. Udarao sam po volanu, zatim ruke stavio na glavu. Mozgao sam šta dalje. Noah neće odustati. Želi Sophiu. A to je nemoguće. Ne mogu mu to dopustiti. Ona je moja. Moja, moja, moja…

Još sam petnaest minuta sjedio u autu te došao do zaključka da mi jedna stvar ostaje.

U što kraćem vremenu, ona mora postati moja žena. I samo tako, Noah neće moći ništa!!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 13.

NOAH

Primjećujem da u posljednje vreme sve češće držim alkohol u rukama. Prošlo je više od sat vremena kako je Will otišao a ja sam i dalje jebeno bijesan. Očekivao sam udarac, ali da će ovako prokleto da boli, to ne. Izazivao sam ga. Gurajući ga do same granice kontrole, samo kako bi dobio ono što sam i tražio. A bilo je tako lako da poklekne. Za mene, ovo je osveta. A sad, sa ovim izgledom povređenog brata, Sophia će polako shvatiti ko je ustvari njen voljeni Will.

Iako je radno vreme odavno prošlo, zovem Bena.

- Šta ima, Ben? Nadam se da ne prekidam nešto?

- Hej, Parkeru! Navikao sam ja na tvoje pozive. Šta te muči?

- Kakvo je stanje sa istragom? Jesi li nešto saznao?

- Ne. Još uvjek ne. Kao što si i rekao, Leon se samo tome posvetio. Pokušavam naći rupu u zakonu kako bi se mogli dokopati onih 5 %, ali teško. Iskreno, kad bih znao s kim imamo posla, lakše bi išlo. Ne bih se morao zezati oko pravnih stvari. Udarao bih odmah u izvor.

- Prokletstvo!!!- Glasno sam opsovao. Zatim se čulo kucanje na vratima. - Sačekaj sekundu, Ben. - Gospodine Noah!

- Reci, Una! - Upravo je stigla jedna mlada dama. Kaže da je očekujete.

- Uvedi je za nekih pet minuta. - Poslušno je kimnula te zatvorila vrata. - Ben! - Mlada dama, ha?

- Samo posao. - nasmijao sam se.

- Da, u pravu si. Svaka tvoja jebačina je samo posao. Da mi je dočekati dan kada će te neka uhvatiti za jaja.

Kad bi samo znao da je taj dan već svanuo.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Koliko god volio slušati tvoja sranja o meni, moram ići. Čeka me gošća. Što se tiče ostalog, sve znaš.

- Da, Noah. Ne brini. Ako nešto saznam, javljam ti.

Ponovo se začulo kucanje i ovog puta je umjesto Une ušla predivna plavuša. Da, to je Hannah… Pogled mi je pao na njene duge noge, zatim sam lagano prelazio preko njenih oblina, zadržavajući se na primamljivim grudima koje krije uska bijela haljinica. Naši pogledi su se sreli i dok je u njenim očima vladala opčinjenost, uživanje u onome što vidi, a zatim i očekivanje te požuda, moj pogled je govorio drugu priču. Sjećanje na izdaju, bol…i osvetu. I koliko god imao nagon da joj kažem sve uvrede u lice i pošaljem je do vraga, bila mi je potrebna.

- Promjenio si se!

Polako sam ustao sa stolice te krenuo prema njoj. - Nadam se na bolje?!

- Definitivno na bolje!

Uzeo sam joj ruku te joj spustio poljubac. Osjetio sam kako je lagano zadrhtala.

Možda ipak nije imuna na mene. Još uvjek je mirisala isto. Miris citrusa i blage čokolade. I posle ovoliko godina, još uvjek se sjećam njene kože. Samo što je ovaj put njegovanija, ali opet tako ista. Odmaknuo sam se te joj ponudio da sjedne.

- Može piće?

- Naravno.

Zanimljivo je to što bih nekada samo od jednog pogleda na nju postao napaljen. Ali sada, više ni trzaj u gaćama. Nekada je imala moje srce u rukama, koje je i sama ubila. I sada je red da ovog puta ja pokidam njeno.

- Pa, Hannah…Vidim da si prilično uspjela u životu. Ali nisi udana. Zašto?

- Pa recimo da mi je na prvom mjestu bila karijera. A ti?

- Šta ja?

- Zašto se ti nisi oženio? Sumnjam da te ne ganjaju. Mislim…Uspješan, bogat, zgodan, predivan…Šta ti još treba da bi te neka mogla osvojiti.

- Najvažnija stvar!

- A to bi bila?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Srce…- Ućutala je i spustila pogled na ruku koja se igrala sa porubom.

- Noah, ja…

- Hannah, nisam te zvao kako bi pričali o onome šta je bilo. Znači, za mene je to stvar prošlosti, a tako isto želim da smatraš i ti. Kao što sam ti i rekao, zvao sam te kako bih privukao što više medijske pažnje. Želim da me ova zajednica malo bolje upozna jer već nekoliko godina nisam prisutan ovde.

- Da, da, naravno. Slažem se. Kako si mislio to izvesti?

- Za dva dana pravim zabavu dobrodošlice. Svaka javna ličnost biti će ovdje. Tvoje je da budeš uz mene, ali ne da se pokažeš kao da smo u vezi nego jednostavno kao najbolja drugarica. Naravno, mediji će ti postavljati pitanja o nama, a ti ćeš biti jako draga i sve im najbolje ispričati o meni.

- Kako da im pričam kad ne znam ništa o tebi?

- Snađi se, jer ja definitivno ne želim s tobom čavrljati uz kaficu. - Ustao sam i krenuo prema vratima. Ona me je sljedila. – Večeras možeš prespavati ovdje, ali sutra si nađi smještaj u hotelu.

- Zar neću biti s tobom?

- Hannah! - Stao sam i okrenuo se prema njoj. - Plaćena si da radiš ono što ti kažem.

Ako ne želiš, slobodno idi i radi ono što najbolje znaš.

- Ne, ne, u redu je.

- Možeš se ići osvježiti, uskoro će večera. Ja bih sad trebao da radim.

- Važi, neću da ti smetam.

Zatvorio sam vrata te čelo naslonio na njih. Ovo je bilo naporno! Glumiti da sam u redu je bilo nešto najteže što sam u posljednje vreme morao uraditi. Dok mi se smješila ja sam je htjeo prodrmati, postaviti million pitanja zbog čega je to uradila. Smješkala mi se, glumila damu, dobru djevojku i uspješnu ženu. A sve je to ono što ona nije. Duboko sam udahnuo i odmahnuo glavom. Sada moram srediti svoju zabavu dobrodošlice.

- Gaby!

- Veče Noah.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Obezbjedi sve što treba za zabavu. Želim najbolje, i najljepše. Pozovi svaku javnu ličnost i sve važnije ljude. Želim sve medije kako bi pisali o zabavi i meni. Kad rešiš to, sjedni u avion i dovuci dupe.

- Sutra u ovo doba bih mogla biti kod vas.

- Odlično Gaby.

- Još jedno pitanje. Za kada ste planirali zabavu?

- Imaš dva dana.

- U redu, gospodine. Prijatnu večer vam želim.

- Hvala Gaby. Laku noć.

***

Večera je prošla u tišini. Hannah je par puta pokušala razgovarati ali sam moj pogled bio joj je dovoljan da ušuti. Povukla se u sobu a ja sam odlučio da moram izaći iz kuće. Iako je prošlo tek par sati od kako je stigla, već mi se gadila pomisao da će biti pod istim krovom kao i ja. Sjeo sam u auto i odvezao se do grada. Posle pola sata, parkirao sam ispred Sophijine zgrade. Na trećem spratu gorjelo je svjetlo. Nije zaspala. Ušao sam i zamolio portira da me pusti jer sam Sophijin stari prijatelj. Stari i nije bio baš oduševljen sa tom pomisli ali ga je jedna novčanica od pedeset dolara lako razuvjerila. Pokucao sam i mogao čuti kako laganim koracima prilazi vratima. Posle nekoliko sekundi, otključava ih i otvara. I u kurac…Na sebi ima samo prozirnu bjelu majicu i gaćice. Samo pogled na to tjelo i napalio sam se.

- Šta radiš ovdje? - Drsko me upitala.

- Mislim da imamo neka nedovršena posla, zar ne? - Iako sam joj se obraćao, svoj pogled nisam sklonjao sa njenog tijela.

-

Mi smo završili. Ustvari…Ne možemo nešto završiti ako nismo ni započeli. -

Nasmješila se i ja sam je tek tad pogledao u oči. U sekundi sam se našao kod nje. Zgrabio sam je oko struka, prilsanjajući je na svoju vidnu erekciju. S jedne strane želeći da osjeti šta mi radi a s druge kako bih je i sam osjetio na sebi. Vrata su i dalje bila otvorena i ako bi neko naišao, mogao bi prisustvovati našoj maloj pozorišnoj sceni.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Varaš se! I sama znaš da nije tako. Baš ovako kako te ja želim, i ti želiš mene. - Stavila je ruke na moja prsa u pokušaju da me odgurne od sebe. Ali to je bilo uzalud. Što se više opirala, moja želja za njom je bila jača. Ljubio sam je po vratu, polako prelazeći preko svake krivudave linije njenog lica. Napokon sam došao do slasnih usnica i ovaj put je zarobio. Ljubio sam je, sisao, lickao jezikom a ona je to sve uzvraćala. Prestala se opirati. Strast je pobjedila, i to je prihvatila. Podigao sam je u naručje, omotavajući joj noge oko svojih kukova. Ljubili smo se dok sam je nosio u nepoznatom pravcu. Tražio sam kauč ali pošto je bio daleko a nisam mogao više čekati, spustio sam je na kuhinjski šank. Grabežljivo mi je svukla majicu, bacivši je na pod. Silovito smo se ljubili, gutajući jedno drugo. Spustio sam glavu, ljubeći joj grudi kroz majicu. Bradavice su već odavno nabubrile, moleći me za dodir. Jezikom sam prelazio preko njih, topeći majicu sa svojom pljuvačkom. Izvijala mi se pod rukama, željna, podatna i spremna.

Kurac mi je toliko vlažan da sam natopio sopstvene hlače. Pobogu, zbog ove žene ću svršiti i prije nego uspjem ući u nju. A to mi se nikada nije desilo.

Stenjala je, dok sam ruku spuštao prema njenom središtu. Znao sam šta hoće, šta treba. I proklet bio ako joj to ne omogućim. Ovu ženu moram zadovoljiti. Njena potreba mi je sad na prvom mjestu.

Stavivši ruku na njeno međunožje, osjetio sam koliko je mokra. Poludio sam. Njen miris me očarao, zaludio i samo sam želio da je rastrgnem zubima. Obližem kao jebeni sladoled. Jer je jebeno mirisala kao on.

- Molim te…Molim…

- Reci šta trebaš srno….

- Trebam…- Stenjala je, izvijala mi se pod rukama. A ja sam u tome uživao. Koliko god sebe uvjeravao da je ovo moja osveta i ništa više. Negdje u dubini duše sam znao da varam sam sebe. Želim je još od onog dana kada sam je ugledao na slici. Onaku nježnu, plašljivu i jebeno preljepu.

-

Šta trebaš? - Upitao sam je dok sam prelazio preko ruba gaćica, namjerno

izbjegavajući da je dodirnem. Želim da je gledam kako se još više gubi, pada u moju milost.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Želim da izgovori moje ime. Želim da zapamti svaki moj dodir jer jednom kad je obilježim, ona zauvjek pripada meni.

- Želim…Trebam…Molim te…

Pomjerio sam gaćice u stranu, tek toliko da joj prstom pređem preko klitorisa. Toliko je bila vlažna i vrela da sam i sam počeo uzdisati. Mučio sam nju, ali jebene su ovo muke za mene. Raspadam se, i ako uskoro ne budem u njoj, svršiću kao prokleti klinac.

-

Da…- Stenjala je, noktima me grebući po leđima i na taj način još više me

približavajući sebi. - To želim…Trebam…Jače, želim jače…Will…

I stao sam. Iako je nesvjesna izgovorenih reči, ja sam ih itekako bio svjestan. Dok sam je ševio prstom mislila je o mom bratu. Erekcija mi se istog trena ugasila. Kao da ju je neko polio hladnom vodom. Kad bolje razmislim, upravo je to i uradila. Izvukao sam prst iz nje a ona tek tada svjesna svojih riječi i svog postupka, krenula je i uhvatila me za ruku.

- Noah, ja…

- Šta Sophia? ŠTA??? - glasno sam je upitao. Trgnula se zbog mog tona i meni je samo na trenutak bilo žao što sam vikao na nju, ali srećom, ponovo sam uspio biti onaj stari ja.

Arogantni gad koji smatra da su žene kurve. Jer, malo je falilo da me jedna, upravo ona, ponovo izigra. A to sebi ne mogu dopustiti.

- Želiš mi reći kako si zamišljala Willove prste a ne moje? Kako si željela da te on izjebe, ovde, preko kuhinjskog pulta? Kako je svaki moj poljubac ustvari bio njegov!!!! - Sagnuo sam se i uzeo majicu te je obukao ne gledavši više u nju. Prstima sam prošao kroz kosu, zatim u sljedećem trenutku šakom udario od sami pult.

- Will…Jebeni Will…Kad pomislim da sam ga uspio izbaciti iz svog života, on mi se uvjek prokleto prikrade. - Odmahnuo sam glavom te je pogledao u oči. U isto vreme je izgledala napaljeno, zbunjeno i na rubu plača.

- Toliko od mene, srno. Kad budeš sposobna izbaciti Willa iz glave, a tvoja pica željna dobre jebačine, potraži me. Do tada, uvjek ti ostaje svršavanje uz vibrator jer sam siguran da mi brat nije dovoljno muško da te pošteno izjebe.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Da, definitivno sam gad. Odlazim dok ona tiho plače, kajući se zbog svojih postupaka, svoje slabosti. I, iako mi srce govori da je ne ostavljam takvu (koje je odavno ledeno), razum prevladava. Ostavljam je onako kako i zaslužuje. Kao prokletu drolju.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 14.

SOPHIA

Trebao mi je čitav dan da dođem sebi od kako me Noah ostavio. Iskreno, ni sama ne znam šta mi je bilo da mu se kao bludnica nudim. Ali nešto me ka njemu stalno privlači i kad smo u istoj prostoriji, ne mogu mu odoliti. Zovite to kako hoćete, ali ja znam da to nije ljubav.

Kako god okretala misli po ovoj svojoj ludoj glavi, o njemu ništa nisam znala. Znala sam samo ono što sam čula od ostalih. Loš čovjek, arogantan, bezobrazan… I onda se pitam, zašto meni takav čovjek treba? Zašto mu ne mogu odoljeti. Pogotovo jer sam i sama doživjela da se zbog njega loše osjećam. Priznajem, Willovo ime mi je tako lako kliznulo s jezika, ali znam da u tom trenutku nisam htjela njega. Trebala sam oslobođenje, slobodu. Povredila sam njegov ego, njegovu muškost. A kao odbranu, postavio me za najveću svjetsku drolju. Možda je u pravu! Možda ja to jesam! Jer ako sagledamo iz drugogo ugla, vidim djevojku koja bi oba brata.

Will me svakih pola sata zove. Ili ako to nisu pozivi, onda su poruke. Na početku sam ih čitala, ali sada ih jednostavno ignoriram. Svaka je ista.

Oprosti mi…

Pogrešio sam…

Javi se, moramo razgovarati…

Volim te…

Kao da je to sve bitno. Povredio me, a ja njega čak tri puta izdala. Kako da ga pogledam u oči i lažem mu? Kako da mu ne kažem istinu? A opet, ako mu kažem, izgubiću ga zauvjek. Bez obzira šta ja željela ili voljela. Možda Will ima pravo! Ja jesam kao Hannah.

I evo me, nalazim se u svojoj cvećari. Nikad mi se nije desilo da nisam radila dva dana.

Sreća pa me Lulu razumjela i uskočila umjesto mene. Ali red je bio da dignem glavu iz dupeta i odlučim šta mi je prioritet u životu. Kao što sam se i dogovorila s Lulu, kroz par dana

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

odlazim iz ovog grada. Idem drugarici u posjet, u svoj rođeni New York. Treba mi čista glava.

Trebam shvatiti šta želim. Jer svaka moja odluka, biti će ona konačna. A to ću postići jedino ako ni jednog od Parkera ne budem vidjela.

Dižem glavu sa buketa prema izvoru buke. Prekrasna djevojka ulazi u cvećaru. Odmah pri pogledu na nju, vidim da nije odavde. Obučena je po posljednjoj modi a takve tipove djevojaka sam mogla samo viđati u većim i razvijenijim gradovima. Ustajem te na lice stavljam najljepši mogući osmjeh.

- Dobar dan! Kako vam mogu pomoći?

Polako skida sunčanice sa očiju te me od glave do pete dobro osmotri. Na licu joj je osmjeh ali imam osjećaj da nije iskren. Više kao zlobno cerekanje.

- Trebala bih buket kala.

- Nešto manje ili veće?

- Mnogo, mnogo veće… - Odgovora mi dok joj još uvjek na licu titra osmjeh. Stavi sunčanice na vrh glave te počne šetati prostorijom. Zbog nečega, ona me čini nervoznom.

Nešto mi govori da nije samo došla po cveće.

- Znači, ti si Sophia!

Na spomen svog imena, dignem glavu. - Da. Kako me znate? - Sad sam već zbunjena, jer sam sigurna da ovu djevojku ne poznajem.

- Mali grad. - Nasmješi se ne skidajući pogled s mene. - Vidimo se uskoro! - Odlazi, ostavljajući me sa skoro gotovim buketom cveća u rukama.

Telefon mi zvoni i ja se javljam.

- Hej Mariana, kako ti mogu pomoći?

- Sophia, draga moja. Danima te nisam vidjela. Šta se to dešava s tobom i Willom?

Nešto se dogodilo, a on ne želi da mi kaže.

- Sve je u redu Mariana. Male naše prepirke. Ne obraćaj pažnju na to.

- Kako da ne obraćam kad Will po kući hoda kao zombi. Slabo jede, ne priča. A kad sjedimo on bulji u jednu tačku. I nemoj mi reći da je to glupost! Šta ti je uradio, milo moje?

Osjetim kako mi se skupljaju suze, ali uspjevam da sprečim da se izliju. Nemam snage više za plakanje. - Malo smo se posvađali ali ništa strašno.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Drago mi je to čuti. Pošto se ne javljaš Willu, ja ću te pitati.

- Reci.

- Noah pravi zabavu, pa bih voljela ako bi pristala doći.

- Mariana, ja…

- Znam, znam…Ali, na tren zaboravi vaše nesuglasice i pristani. Molim te, Sophia, i sama znaš koliko mi je važno da pomirim sinove. A ako kažem Willu da si pristala i on će htjeti ići.

Pristala sam, pod uslovom da ja dođem kod njih i da Mariana ne vrši pritisak na Willa i mene. Znam da trebamo razgovarati, ali nekako to odlažem, pokušavajući da dobijem na vremenu kako bih mogla skupiti hrabrosti i priznati šta se desilo između Noahe i mene.

***

Vozim se s Willom na zabavu. U drugom autu su Thomas i Mariana. Ta stara lisica je od samog početka planirala da idemo on i ja sami. Pre samog ulazka u auto, nije pokušao da razgovara sa mnom. Samo me je lagano poljubio u obraz. Čitavo vreme izbjegavam njegov pogled, ali osjetim kako me gleda. Mogla bih reći da više gleda mene nego cestu.

- Ljubavi! Moramo razgovarati. Moraš mi dopustiti da ti dam objašnjenje.

- Will, stvarno nisam za razgovor. Želim samo da se ovo veče što brže završi.

- Zar ti je toliko teško pored mene? Zar sam te toliko povredio??

Pogledala sam ga i u tom trenutku, poželjela plakati. Bože moj, pa ja sam ovog čovjeka povredila. I to na najgori mogući način. - Ne, nisi. Ja sam ta koja je tebe izdala.

Toliko je naglo zakočio da sam se rukama morala predržati za kontrolnu ploču.

Okrenuo se te me pogledao. – Šta želiš s tim da mi kažeš?

Odvezala sam pojas i izašla iz auta. Trebao mi je vazduh, prostor, kako bih se mogla kretati i kako bi on lakše mogao otići od mene. Nisam mogla dozvoliti da me izbaci iz auta poput najgore drolje. Iako sam to i zaslužila. Izašao je za mnom, zbunjeno me posmatrao dok sam hodala gore - dole.

- Poljubila sam Noahu! - Zaustavila sam se i napokon ga pogledala u oči.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Molim!! Ne, ne, nisi. - Odmahnuo je glavom, ne dopuštajući si da mu te reči dospiju do uma. - Reci da nisi!

- Jesam, Will.

Tako brzo je došao do mene da me u sledećem trenutku zgrabio za lice, privlačeći ga svom.

- Reci da je to bio samo poljubac. Reci mi da mu se nisi predala. Da si moja!!

Suze su klizile niz moj obraz. Boljelo me što vidim bol u njegovom pogledu. Boljelo me što sam mogla vidjeti da ponovo proživljava izdaju.

- Nisam spavala, ali sam mogla…

- O Bože, Spohia!! - Spustio je usne na moje, halapljivo me ljubeći. Stiskajući me u naručje, jedva mi dozvoljajajući da udahnem. - Još si moja. Ljubavi, još si moja…

Zar on nije ljut? Pobogu, pa rekla sam mu da sam ga izdala. Šta se dešava s njim?

Odmakla sam se ali on me ponovo privukao sebi.

- Zašto nisi ljut? - Nekako sam ga upitala dok mi je njegov dah golicao vrat.

- Pričat ćemo poslje. Večeras želim da ti pokažem koliko mi značiš. Koliko te volim, trebam i želim. Večeras slavimo našu ljubav.

- Ali, Will…Ja sam…

- Šššš ljubavi, poslje, može? Idemo završiti s ovom prokletom večerom kako bih te što prije mogao imati. - Kimnula sam glavom, prihvatajući njegovu ispruženu ruku.

***

Ona kuća, koja je nekada odzvanjala mirom i tišinom, sada je postala mjesto na koje su sve moguće poznate ličnosti došle. Novinari, glamurozne haljine, skupocjena odjela. Sve se to moglo vidjeti ove večeri. Sam pogled na Thomasa bio je dovoljan da kaže kako on ne želi biti ovdje, ali da nema izbora. Mariana je bila srećna. Koračajući iza njih, Will me jednom rukom zagrlio oko struka, privlačeći me još bliže sebi. Polako smo se zaustavljali, pozdravljajući poznanike. Šampanjac je bio dovoljno hladan, ali opet ne tako dovoljno da ubije ovu nervozu u meni. Dok pogledom kružim prostorijom u nadi da ću ga vidjeti,

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

primjećujem onu istu djevojku koja je danas bila u mojoj cvećari. Ali moj pogled se ne zadržava na njoj. Jer, malo dalje od nje stoji on. U prekrasnom odjelu, onako visok, razgovara s malenom grupom ljudi. Primjećuje me i nasmješi mi se. Ali osmeh mu brzo nestaje sa lica jer mu se pogled zaustavlja na Willu.

Još uvjek čujem one reči koje mi je izgovorio, a nekako mislim da ih se i on prisjeća.

Will kao da je primjetio moju nalagodu pa me grli oko ramena, spuštajići mi poljubac na glavu. Skrećem pogled s Noahinog lica te pogledam u čovjeka kojeg volim. Smješi mi se i ja mu uzvraćam osmjeh. Zatim ga nježno ljubim. Gledamo se par trenutaka i shvatam da sam donjela odluku. Shvatam da mi ne treba putovanje da bih razmislila koga želim, šta trebam.

Ovaj čovjek je oduvjek moje sve. On me razumje. Pa šta ako nema strasti u seksu? Mislim da ćemo i to savladati. Život je pred nama!

Ubrzo, posle toga, Naoh se obratio svim uzvanicima. Svaki novinar je željno iščekivao njegov govor.

-

Dragi moji, prijatelji, poznanici i rodbino. Hvala vam još jednom što ste izdvojili

slobodno vreme kako bi mi svojom pojavom iskazali veliku dobrodošlicu. Godinama nisam bio kući, a sva ljubav koja mi je bila uskračena svo ovo vreme, upravo mi se dvostruko vratila i to samo zahvaljujući vama. Želim da večeras uživate, gostite se i ludo provedete. Osjećajte se kao u vlastitoj kući. Hvala vam još jednom.

Will je ostao sa svojima, razgovarajući s još par poznanika. Iskoristila sam taj trenutak i izašla iz kuće. Krenula sam prema plaži kako bih mogla posložiti svoje misli. U jednom trenu želim Willa, volim ga, trebam ga. A u sledećem ugledam kako oko Noahe ima toliko žena da ih ne mogu izbrojati. Ljubomora? Ne znam, ali znam da sam ljuta što ga dodiruju.

Sjela sam na pjesak, spustivši glavu na koljena. O Bože, šta mi se to dešava? Od kako je Noah ušao u moj život, više racionalno ne razmišljam.

-

Zašto takva ljepotica sjedi sama?

Trgnula sam se od tog glasa. Podigla sam glavu i primjetila kako iz tame izlazi nepoznati muškarac. Ustala sam te obrisala sa sebe pjesak.

-

Trebao mi je trenutak samoće. Malo duže sam se zadržala. Sigurno me vjerenik

traži. - Zakoračila sam prema kući ali mi je presjekao put.

Klub Brbljivica

-

by Brbljivica

Rob strasti Mislim da te ne traži. Koliko sam mogao primjetiti, nije se žalio na društvo

dugonoge plavuše. - Cinično se nasmijao. - Zašto ne bi mogla i ti malo uživati? Dopusti da ti pokažem kako ti nikada neće biti potrebna samoća, bar ne uz mene.

-

Čujte! Ne znam ni ko ste, niti me zanimate. Nađite si neku koja bi pristala na

vašu ponudu a mene ostavite na miru. - Dok sam prolazila pored njega, zgrabio me je za mišku.

-

Mislim da ćeš mi ti veoma dobro poslužiti. - Grubo je spustio usne na moje,

pokušavajući mi uvaliti svoj odvratni jezik. Udarala sam ga, odgurivala ali bio je prejak.

Osjetila sam kako mu ruke prelaze preko moje stražnjice i panika me uveliko obuzela.

Prislanjao me na svoju erekciju dok je u sledećem trenutku više nisam osjećala. Zatuterala sam unazad. Razlog toga je bio moj spasilac. Čak i na slaboj mjesečini mogla sam prepoznati njega. Udarao ga je šakama, zatim nogama. I po svemu sudeći nije pokušao da se zaustavi.

-

Noah! Prestani, molim te. Samo prestani.

Čuvši me, pustio ga je zatim me uhvatio u naručje.

-

Srno, jesi li dobro? Đubre te nije povredilo?

-

Ne, nije. - Drhtala sam mu u naručju, još više ga stiskajući za odjelo. Željela sam

ovu sigurnost, trebala sam je.

Osjetio je moju potrebu i bez pitanja me još jače zagrlio. Tiho sam plakala jer mi je dolazilo u glavu sve ono što bi moglo biti da on nije došao. I tada sam ga poljubila. Ovaj put, to nije bio poljubac dokazivanja. Bio je čist, i tako iskren. Srce mi je treperilo zbog toga. Željela sam ovog čovjeka. Toliko da zaboravim ljubav prema Willu.

Odjednom sam osjetila kako se povlači. Kako postaje hladniji, sakrivajući onu nježnost od malopre.

- Da li to znači da si napokon željna dobre jebečine?

Odmaknula sam se od njega, ne želeći više da me dodiruje. Zar ja mogu željeti ovakog bezosjećajnog čovjeka?

- Hvala ti što si mi pomagao u vezi ovoga. - Pogled mi je pao na muškarca koji je i dalje ležao na pjesku. - Ali, ti i ja završavamo. Sada i zauvjek.

Okrenula sam se i krenula prema kući.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Doći ćeš ti meni, srno. Samo je pitanje vremena kada ćeš progledati.

Ubrzala sam korak, ne želeći čuti više ni jednu reč. Ne znam šta je htjeo s tim da kaže jer me u ovom trenutku apsolutno ne zanima.

Uočila sam Willa sa predivnom plavušom, baš kao što je i onaj lik govorio. Dok sam im prilazila, osjetila sam kako me Noah u korak prati, ali nisam obraćala pažnju na to. Ugledavši me, Will je ustuknuo za korak, dok mu je nervoza izbijala sa svih strana.

- Will, htjela bih poći kući. - Pogled mi je pao na plavušu. I ona je mene gledala.

- Da, naravno. - promucao je Will.

- Žuriš braco? Mislio sam da će ti biti drago vidjeti drugaricu posle toliko godina. ubacio se Noah, zaustavljajući se do mene. Pogledala sam u Willa, Noahu, zatim u plavušu.

Očito je da su se dugo poznavali jer sve Willove prijatelje sam skoro znala.

- Sophia, dozvoli da ti prestavim našu zajedničku drugaricu. Ovo je Hannah,- rekao je Naoh.

- Hannah? - Prošaputala sam. Zatim sam pogledala u Willa dok je on svoj pogled zadržao na njoj.

- Da, Hannah. Mislim da si čula za nju. Vidiš… Ona je ta zbog koje…

- Dosta! Prekini više! Dosta nam je tvojih bolesnih igrica. Hajdemo Sophia, idemo iz ove proklete kuće. - Povukao me je za ruku, vodeći prema parkiranom automobilu.

- Will! Šta se dešava? Zašto je ona tu?

- Posle Sophia. Objasnim ti dok dođemo kući.

Ostatak puta sam ćutala. Znala sam da ga je ovo izbacilo iz takta. Mogla sam zamisliti šta mu je ovaj susret značio. Ali sam i odlučila da mi ovaj put mora sve priznati. Nije sve tako kako su mi ispričali. Nečega tu još ima. Vreme je da saznam istinu!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 15.

NOAH

Zabava još traje, ali nije ni približno interesantna kao što je trabala biti. Ništa ne ide kako sam planirao. Još od samog njenog dolazka u ovu kuću. Stvarno nisam očekivao da će se pojaviti s njim. I to još da pred mojim očima potvrđuje ljubav prema njemu. Zatim ona scena na plaži. Pobogu, skoro sam ubio čovjeka zbog nje. Vidjevši kako je drži i prislanja svoju muškost uz nju, poludio sam. Više nisam mogao razmišljati, sve dok nisam čuo njen glas.

Zatim onaj poljubac. Malo je falilo da joj se prepustim, da je pustim sebi, da joj sve priznam, da zaboravim na osvetu, na Willa. Da ponovo budem onaj čovjek koji je cjenio žene. Ali, nisam mogao dopustiti da ponovo čujem njegovo ime. I zato sam morao reći one riječi za koje sam znao da će je povrediti.

Hannah je svoj posao odlično radila. Šteta što sam propustio Willov izraz lica kada ju je ugledao. Uživao sam u njegovom strahu da će se saznati istina. Da će ona saznati istinu.

- Žuriš braco? Mislio sam da će ti biti drago vidjeti drugaricu posle toliko godina. Zatim sam pogledao u Sophiu.- Sophia, dozvoli da ti prestavim našu zajedničku drugaricu.

Ovo je Hannah.

- Hannah?- prošaputala je. Zatim je svoj pogled usmjerila prema Willu. Mogu samo da zamislim koliko ga je žalila. A kad bude saznala istinu, bit će to bolni udarac za nju.

- Da, Hannah. Mislim da si čula za nju. Vidiš… ona je ta zbog koje….

- Dosta! Prekini više! Dosta nam je tvojih bolesnih igrica. Hajdemo Sophia, idemo iz ove proklete kuće. - I samo tako, ponovo ju je odvukao što dalje od istine. Ali bar sam u jedno siguran, ovaj put, ona će zahtjevati odgovore. Ovako ili onako, saznat će istinu.

Iako mi je u neku ruku drago što je veoma blizu da sve sazna, bjesnim u sebi jer odlazi s njim. Onako kako izgleda, u toj malenoj, uskoj haljini, sasvim sam siguran da će Will htjeti da je ima u krevetu. Bar na taj način da je na neko vreme ućutka.

- Gaby! - zovem je kako bih joj rekao sledeću planiranu stvar. Hannah još uvjek stoji pored mene dok novinari koriste svaku priliku da nas zajedno slikaju.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Gaby se zaustavlja pored mene, upitno me gledajući. Naginjem se kako bih joj što tiše mogao reći. Koliko god da me boli dupe za sve, ne želim totalno pokvariti ovo veče.

- Odlazi na sprat. Druga vrata desno. Za pet minuta dolazim, znaš šta trebaš!

Kimne mi glavom dok joj se smješak pojavljuje na licu. Dovraga i Will i Spohia. Neka se nose svi. Već danima nisam ništa jebao i vreme je da ponovo budem onaj stari ja. Odlazi dok je Hannah prati pogledom, zatim, podižući tanko oblikovanu obrvu, pogleda u mene.

- Pored tebe stoji jedna od najljepših žena svjeta a ti biraš nju.

Počnem se smijati, toliko da osjetim kako mi se suze pojavljuju u očima. Gosti se okreću, nadajući će čuti šta je to toliko smješno. Odmahnem glavom, te brišem malenu suzu.

- Hannah, Hannah… Ponekad je bolje da razmisliš prije nego nešto takvo kažeš.

- Nije potrebno da razmislim. Rekla sam istinu.

Prišao sam joj tako blizu da su nam se uzdasi mješali.

- Ni da si poslednja žena na ovom svjetu ne bih bio s tobom. Imala si priliku, zasrala si stvar. – Odmaknuo sam se i popravio kravatu kako bih novinarima dao do znanja da je naš mali razgovor veoma ugodan.

- Još neko vreme želim da si u ovom gradu a posle toga, svoje slavno dupe možeš nositi gdje god hoćeš. - Nasmješio sam joj se i otišao od nje. Odlazio sam od svih gostiju, kako bih se napokon mogao rešiti ove proklete erekcije koja ne splašnjava.

Gaby me čekala upravo onako kako sam volio. Gola i spremna u psećoj pozi. Njena plava kosa padala joj je preko ramena, dok je dupe pripremila samo za moje oči. Skinuo sam kravatu, sako, ostajući u hlačama i košulji.

Prišao sam joj, prstima lagano prelazeći preko zaobljene stražnjice. Uvjek sam volio vidjetidobro dupe. Isto takvo je i srnino, taman za uhvatiti i dobro naguziti.

- Jesam li ti falio?

- Znaš da jesi! - Odgovorila mi je, fokusirajući svoj pogled na mene.

- Odlično. Jer mi trenutno treba tvoja spremnost i izdržljivost. Toliko jako ću te jebati da mi moraš obećati da nećeš ni glasa ispustiti. Mislim da ne bi bilo u redu kad bi se saznalo da domaćin ove večeri ševi svoju pomoćnicu. Zar ne?

- Ne brini! Svi su primjetili da si pogledom jebao bratovu djevojku.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Stao sam! Ne vjerujući onome što sam čuo. - Molim te ponovi to što si rekla!!

Uspravila se, zakoračila s kreveta i krenula prema meni.

- Godinama radim za tebe. Dan - noć, noć – dan sam tvoja. Samo zvrcneš i imaš me.

Jebeš me pored silnih kurvi koje ti svako veče napuštaju stan. Uvjek se meni vraćaš. Pitaš li se zašto, Noah? Možda, duboko u sebi želiš mene. Ali znaj ovo! – Još uvek je bila napaljena i isfrustrirana mojim iskorištavanjem. Budalasta žena! Zar još uvjek nije shvatila da ja nisam čovjek za ljubav. A to što je sad tu i što je uvjek iznova jebem, ne znači da mi je stalo. Znači da sam toliki gad pa mi se može. Kad god hoće!

- Ja nisam tvoja kurva. Nisam jedna od njih. A zašto ti se stalno dajem, znači samo jedno. Nadam se da ćeš uvidjeti da te neko voli. Da nisi sam. Imaš mene, i želim da mi kažeš kako ćeš razmisliti o tome. Jer ne mogu više ovako. Noah, shvati me. Raspadam se svaki put kad me odbaciš.

Vratio sam se do sakoa, ponovo ga navlačeći. Oboje šutimo, ona tiho jeca a ja vežem kravatu.

- Dobro radiš svoj posao. Odličan si radnik, ali nisi nezamenjiva. - Okrećem se te je gledam. Gledam tu ženu koja rukama krije svoju golotinju. Sram joj se ogleda na svakom djelu tjela. Smješno, ali ne bi se trebala sramiti, ne posle naših igrica. - Već sam ti rekao da ja ne želim ljubav. Ali, ti si uvjek dolazila na porciju seksa. Seksualni apetiti su mi veliki i ti to veoma dobro znaš. Napisaću ti preporuku za sledeći posao, jer Gaby… Niko me ne ucjenjuje.

Pogotovo ne žena!

- Prokletniče jedan! - vrisnula je. Prišla je stočiću i zgrabila vazu koja je bila na njemu.

Zamahnula je svom snagom i bacila je ka meni. Bilo je blizu, skoro da me pogodila u glavu. – I sam znaš koliko te volim, koliko si mi potreban!

Odmah sam joj prišao te je uhvatio za nadlaktice, vodeći je prema krevetu.

Uzbuđenje, strah, znatiželja, je sve ono što joj vidim u očima. Guram je na krevet i ona pada na njega. Prilazim ladici i iz nje vadim kondom zatim svlačim hlače, ne izlazeći iz njh.

- Okreni se. - Ljutito procjedim kroz zube. Naravno da me je poslušala. Koliko god me mrzila, toliko nije mogla bez mene.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Sada kada je ponovo imam na koljenima s dupetom u vazduhu, kontrolu sam ostavio.

Bjesan sam jer se usudila da mi nadmetne svoje osjećaje, i moju moralnu obavezu. U kurac i moralno, tu reč ne poznajem već dugo.

Ušao sam u nju tako grubo da je vrištala. Nisam se zaustavljao. Jebao sam je grubo i žestoko. Jebao kao najveću drolju koju je svjet vidjeo. A ona je u tome uživala. Svaki moj prodor primala je sa dobrodošlicom. Stapajući se sa brutalnim zadovoljstvom, uzimajući od mene jedinu stvar koju može dobiti. Seks.

- DA. VIŠE. NIKADA. NISI. ZAHTJEVALA. NEŠTO. OD. MENE. - govorio sam između nabijanja u tu malenu pizdu.

Svršio sam, a ona me pratila. Uzvikujući moje jebeno ime. Sranje, ako već ranije nisu čuli viku sad sam uvjeren da su čuli ovaj vrisak. Izvukao sam se iz nje, odlazeći u kupatilo.

Skinuo sam kondom, zavezao ga i bacio u smeće. Jebene žene i njihova sranja. Koliko god ne možeš bez njih, toliko su i jebena smetnja.

Posle par minuta, ponovo sam bio spreman da budem savršen domaćin. Vreme je da se ponovo vratim među goste. Gaby je već bila obučena, sedela je na onom istom krevetu gdje sam je do malopre jebao. Pogledala me i mali osmjeh joj se pojavio na usnama.

- Da li si zadovoljan? Predpostavljam da sam ti olakšala tu napetost u hlačama?

- Veoma. Uvjek si odlično znala zadovoljiti čovjeka. - Osmjehnuo sam joj se, krenuvši prema vratima.

- Noah!

- Da, Gaby. - Uzdahnuo sam.

- Stvarno misliš da ćeš zauvjek moći ovako? Ponašati se kako hoćeš?

- Za sada mi veoma dobro ide.

- Ali do kada, Noah? Dok ti neko ne sruši carstvo?

Uspjela me je zainteresovati. Znam da cilja na moj posao.

- Kakve veze ima moj posao sa ženama? - Okrenuo sam se, a ona je imala najveći osmjeh na licu.

- Karma je čudo. A jednog dana će te ugristi za to tvoje bahato dupe. - Uzdignute glave projurila je pored mene, zalupivši vratima. Ništa nema gore od histerične žene koja ne

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

dobije ono što želi. Sreća, meni nije stalo do toga. Ono bitno sam ostvario. Pojebo sam i odjebo. Kao i uvjek. A Gaby, pa ona će uvjek biti tu kada mom kurcu bude došlo pet do dvanaest.

***

Ponoć je odavno prošla. Gosti su otišli i za sobom ostavili haos. Bar je zabava bila odlična. Dok sjedim na terasi, razmišljam o Thomasu. Večeras je došao kako bi se pokazao.

Znao sam da će pasti na medije, bez njih slabo ko može.

Majka je bila presrećna. Tačno sam primjetio koliko joj je drago što sam tu, u ovom gradu. Što ne mogu reći za ostale. I dalje me smarala o pomirenju s Willom.

- Još si budan? - Govori mi Gaby dok se smješta na jednu od ležaljki.

- Mhm… - Želim da ti se izvinim. Pogrešila sam što sam onako reagovala. Uvjek si bio iskren u vezi svega, tako da ti nisi kriv za to.

- Ako se bojiš za posao, njega još imaš. - Pogledao sam je. A bilo bi bolje da nisam jer je na sebi imala crno čipkasto prozirno donje rublje, preko kojeg je stavila odgovarajući ogrtač.

Koji, da odmah shvatite, nije ništa skrivao.

Znala je koliko sam slab na to. I evo je ponovo pokušava da nešto dokaže. Ali nije ni svjesna koliko sam ja mentalno jaka ličnost. Šteta što mi i kurac nije tako jak jer je već vidno narastao, upravo joj dokazujući da je postigla željeni učinak.

- Noah, - oblizala je usne te se na koljena spustila pored mene. - Želim te! Molim te, ispuni mi želju i dođi u krevet.

Lagano sam je gurnuo rukom kako bih mogao ustati i stati na noge.

- Danas je iznimno bio naporad dan. I tebi i meni. Stoga ti predlažem da ideš spavati, jer to ja trenutno planiram. Sam.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Otišao sam pod hladan tuš i nekako uspio umiriti ovu seksualnu napetost. Lako sam je mogao prebaciti preko ograde i toliko jebati da izgubi svjest. Ali da sam to uradio, to bi za nju bila mala pobjeda. A nisam čovjek koji voli gubiti.

Danas je dan kada srna saznaje istinu. Jer ako joj Will ne kaže, taj posao pripada meni.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 16.

SOPHIA

- Dobro, hoćeš li mi već jednom objasniti šta se dovraga događa? Imam osjećaj da nešto važno ne znam. Mislim, zašto bi Noah zvao Hannahu na zabavu? Nije toliko pokvaren! Govorila sam bez prestanka dok smo ulazili u stan. Bacila sam ključeve u malenu posudu koja se nalazila na stalaži pored ulaznih vrata i okrenula se prema Willu.

- Mogu li te zamoliti da ovaj razgovor odgodimo do sutra. Večeras želim da te imam, da te osjetim.

Kako da ga odbijem? Njemu je sad potrebna sva moguća podrška.

- U redu. Ali, sutra mi moraš reći šta se dešava.

Prišao mi je i spustio lagani poljubac na usne. - Hvala ti ljubavi. Hvala ti za sve. Što me trpiš, što imaš razmumjevanja za ovo, jer nije mi ni malo lako. Bojim se da ću te izgubiti.

- Will… - Obgrlila sam ga oko vrata. - Ti znaš koliko te volim? Nisi ni svjestan koliko mi tvoja ljubav znači. Spasio si me u najteže vreme. Ono vreme kada sam mislila da više nikog nema da me voli. Izbavio si me iz tame. Ti si moj vitez.

Podigao me u naručje i ljubeći nosio u spavaću sobu. Bio mi je potreban. Morala sam da podsjetim samu sebe kako je Will upravo onaj “gospodin pravi”. Spustio me na krevet, ne prekidajući poljubac. Moja kratka haljina se skroz podigla do bokova. Rukama me milovao, nježno prelazeći preko nabreklih bradavica koje su se ocrtavale kroz haljinu. I moje ruke su bile zaposlene. Sreća pa je skinuo sako, tako da sam se ja morala igrati oko dugmića na košulji.

Kada je i posljednje dugme bilo otkopčano, uspravio se te je skinuo košulju sa sebe.

Uvjek se iznova nađem kako se divim tom tijelu. A Will je držao do sebe. Redovi isklesanih mišića, krasili su njegov abdomen. Savršeno slovo V je skrivao rub sivih Calvin Klein bokserica, a njegova erekcija je bila i više nego očita. Uvjek sam voljela taj posebni dio njega. Čovjek je bio obdaren.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Svukao je haljinu sa mene, i ostala sam u crvenom donjem rublju. Minijaturne čipkaste tange sa istim takvim prozirnim brusom. Ovako obučena, osjećala sam se moćno, poželjno a njegov pogled mi je to potvrdio.

- Savršena si. O Bože, kako si savršena i samo moja.

Podigla sam ruke kako bih ga mogla privući sebi.

- Ne, srećo. Pusti me da uživam u pogledu.

- Will, gledaj kasnije, sad mi trebaš.

Raširio mi je noge te se smjestio među njih. Ljubio me je po vratu, spuštajući se do mojih grudi. Ubrzo sam ostala bez brusa i gaćica. Jezikom je kružio oko osjetljivih bradavica, čineći da se koliko je to moguće, izvijam ispod njega.

- Predivno, ljubavi.

- Will, trebam još. Trebam više. - I to je taj trenutak kada bih voljela da me grubo okrene i isto tako uzme. Želim da me čitavu posjeduje. Želim da jecam njegovo ime, da zaboravim na svoje.

Spustio se između mojih nogu, lice stavljajući na moju vrelu nutrinu.

- Božansteno mirišeš. Zauvjek bih mogao da ostanem ovako. U tvom jedinstvenom, očaravajućem mirisu zadovoljstva, - mumlao je dok je jezikom

lagano prelazio preko

kilitrosa. Raširila sam noge još više, podizajući svoju karlicu kako bih dobila barem maleni ulazak u unutrašnjost. Ali i ovag puta, Will se odlučio za laganu verziju. Što je on sporije baratao jezikom, moja želja za kurcem je bila sve veća i veća.

- Molim te Will… Trebam više. Čuo je moju molbu i kroz par sekundi koliko mu je trebalo da skine bokserice, prodro je u mene. Ispustila sam jecaj zadovoljstva. Bili smo jedno tijelo. Dok se kretao u meni, nije skidao pogleda s mene. Ljubav, strah, borba i na kraju suze.

Tada sam predpostavljala da su to bile suze radosnice, suze koje pokazuju njegovu ljubav. Koliko sam samo bila u krivu…

Posle vođenja ljubavi, neko vreme smo ostali zagrljeni. Naslonjena na njegove grudi, u tišini sam slušala njegove otkucaje srca, koji su bili istovetni sa mojim.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Will? – Izgovorila sam, nadajući se da ne spava. Željela sam već jednom saznati zašto je tako prokleto nježan sa mnom. Zašto me nikada nije uhvatio i jednostavno dobro izjebo.

- Molim.

- Zašto uvjek vodimo ljubav?

Nasmijao se. - Ljubavi, kakvo je to pitanje? Zašto da ne vodim ljubav sa svojom vjerenicom?

- Nisi me razumio! Da ti ponovim! Zašto me ne jebeš?

Ukočio se a zatim me sklonio sa sebe, ustajući i navlačeći bokserice. - Zašto me to sada pitaš?

- Zato što pet godina imam osjećaj da se bojiš. Samo ne znam čega? Ja nisam porculanska lutka koja bi se razbila ako bi u našem krevetu bilo više strasti.

- Zar ti fali strasti? – Okrenuo se i pogledao u mene. - U kurac i sve…- Rukama je prošao kroz kosu, te stao koračati sobom. – I sama znaš da si mi sve. Ne želim te izgubiti kao što sam izgubio Hannahu. Samo sam želio da te štitim, čuvam, volim ali očito da to nisam dobro radio.

- I volim tu nježniju stranu tebe, samo mi reci razlog zašto nam to radiš. Zar nisi poželio nešto drugačije?

- Dovraga, Sophia. Svaki dan se borim s tim. Želim te na toliko načina da to tvoj maleni mozak ne može ni pomisliti. Želim ti svašta raditi, označiti da si moja.

- Šta te sprečava? Kaži mi jer meni je prokleto dosta da budem kap vode na dlanu. ustala sam onako naga, uzimajući plahtu i pokrivajući se s njom.

- Ne želim biti kao on! - oborio je glavu, svoj pogled zadržavajući na bosim nogama.

- Kao ko? - Iako sam znala odgovor, morala sam ga pitati. Zar ga je toliko oštetio?

- Kao stari ja! - Rekavši tu rečenicu, pogledao me ali je i dalje bio na istom mjestu.

- Ne razumjem! Šta kao ti? - Sad sam zbunjena. Jebote, mislila sam da je ovde reč o Noahi ali bila sam u krivu.

- Volio sam da smo ovaj razgovor imali sutra u jutro, ali ne vredi da odlažem. Kad tad bi saznala. - Otrgnuo se od zida, zatim se sagao te počeo kupiti svoju robu koju je kroz par trenutaka i obukao. Još uvjek sam bila umotana, čekajući da nastavi dalje.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Stariji sam od Noahe samo minutu, a ta minuta me toliko mnogo koštala. - Sjeo je na suprotnu stranu kreveta. - Upoznao sam divnu djevojku. Zaljubio sam se na prvi pogled. Ali sam bio prevelika kukavica da joj priđem.

- Hannah?

Ustao je i prišao mi u par koraka, uzimajući mi lice u svoje dlanove. - Prije nego nastavim dalje, želim da mi nešto obećaš.

- Will…

- Ne, poslušaj me. Želim da nam daš priliku. Želim da me ne isključuješ iz života. Molim te, obećaj mi to. Obećaj da ćeš razmisliti o nama.

- Ne znam zašto mi to govoriš, ali ako će ti pomoći, obećavam.

Ispustio je uzdah olakšanja, zatim me uzeo za ruku i odveo u dnevnu sobu. Sjela sam na kauč dok je on sjeo na fotelju koja je bila sa suprotne strane.

- Hannah je djevojka koju sam volio. Ali, ona nije bila moja.

O, Bože. Ništa ga ne razumjem!

- Hannah i Noah su bili u vezi. On je bio njen dečko, ne ja.

- Molim?! - Nevjerica mi se očitavala na licu. - Ne razumjem. Želiš mi reći da Hannah nije bila tvoja djevojka nego NoaheNoahina?

- Da, upravo to. I ja sam taj koji je povredio brata, spetljavši se sa njegovom curom.

Odmahnula sam glavom, ne želeći vjerovati da je to moj Will.

- Ćutao sam i posmatrao kako se vole. A sve zbog mog kukavičluka. Da bi se jednog dana desilo ono što već i sama znaš. Bio sam slab i jednostavno poželio da je Hannah samo na jedan sat moja. I tako… zaboravio sam na sve.

- Jebao si je! - Upitala sam dok mi je suza padala na ruku kojom sam držala plahtu.

- Da! – Obišao je stolić te se spustio na koljena, stavljajući ruke na mene. - Dao sam obećanje da više nikada neću biti taj čovjek. Povredio sam brata, ali i sebe.

- I misliš da možeš pomoću mene očistiti svoje grehe? - Podigla sam glas dok sam govorila. Ustajući, odgurnula sam ga od sebe. – Lagao si me! Gledao si me u oči i lagao. Pet godina sam uvjerena da si ti jedan savršeni muškarac. Moj spas, onaj koji je neokaljan. A

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

ti…ti… - obrisala sam dlanom oči. - Ti si povredio svog brata. Još ga i popljuvao, uvjeravajući sve oko sebe kako je on bio taj koji je jebao Hannahu.

- Ljubavi…- krenuo je da govori, ali sam ga sprečila.

- Da se nisi usudio. Nemaš prava da mi se obraćaš. Ne poznajem te. O Bože, trebali smo se vjenčati. Koja sam ja glupača! Ubijalo me to što me Noah poljubio, bojeći se da sam te izdala. Ne želeći da budem kao ona. A ti…Jebi se Will. - Vrisnula sam, uveliko plačući.

Ustao je i krenuo prema meni. Okrenula sam mu leđa, ne želeći ga gledati. Spustio je ruku na moje rame a od tog dodira sam se trgnula. Taj dodir više nisam poznavala. Ovog muškarca ne poznajem. Zar sam mogla biti toliko sljepa? U mislima mi se javi Noahina rečenica : Samo je pitanje vremena kada ćeš progledati.

O nebesa. Bio je u pravu. Bila sam budalasta.

- Ne diraj me. - pogledala sam ga sa tolikim prezirom u očima da je zakoračio unazad.

- Obećala si da ćeš misliti na nas!

- NA NAS!!! - Ciknula sam. - Jebeno se šališ. Nema nas. Nikada nije ni bilo jer si mi se lažno predstavio. Lagao si mi!

- Ne, ne, ljubavi. Grešiš. Ovo sam ja. Tvoj Will.

- Ne poznajem te, proklet bio.

- Sophia, ne govori mi to, molim te.

- Odlazi, Will, - tiho sam rekla. - Odlazi jer te ne želim uz sebe.

- Sophia, ja…- Zakoračio je prema meni.

- ODLAZI, PROKLETSTVO. OSTAVI ME. - Još jače sam se ogrnula sa plahtom, želeći jednostavno nestati. Kroz par trenutaka, vrata su se otvorila i zatvorila, a s njima i moje srce.

Pala sam na koljena, jecajući jer sam bila toliko prokleto zaluđena. Smatrala sam ga jedinom čistom osobom. A on…On je bio sam vrag. Napraviti nešto takvo rođenom bratu, bilo mi je nezamislivo.

Sjećam se kako sam optužila Noahu da je on kriv za sve. Koliko sam ga proklinjala jer je povredio najboljeg čovjeka. A u stvari, Noah je bio taj koji je izdan. Ali zašto mi nije rekao?

Mrzi Willa, sad to shvatam. Sad sve potpuno razumjem.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Zašto? Zašto si me lagao, Will? Zašto nisi mogao biti iskren? Proklet neka si. Preklet jer si dozvolio da toliko dugo živim u laži. - Suze su nekontrolisano tekle. Plahtu sam već odavno pustila iz ruku. Ležala sam na podu toliko dugo da sam otupila. Tu sam i zaspala, sa svojim suzama.

Kucanje na vrata me je trglo iz sna. Otvarivši oči, shvatila sam da sam još uvjek na podu… Ali nisam dugo spavala jer je vani uveliko bila noć.

Ko god je bio na vratima, nije prestajao kucati. A ja trenutno nikoga nisam željela vidjeti.

- Odlazi.Ne želim nikog da vidim.

- Otvori vrata!

Lulu! Moja Lulu.

Ponovo sam omotala plahtu oko sebe i otvorila joj vrata. Nisu bile potrebne reči da bi shvatila u kakvom sam groznom stanju.

- Sophz, - zagrlila me, nogom zatvarajući vrata. - O draga, šta ti je prokletnik uradio?

Dok me nazvao u ovo doba, plačući, znala sam da nisi dobro.

Podigla sam glavu sa njenog ramena. - Will te zvao? - Kimnula je glavom. Na samu tu spoznaju, srce mi je lagano zaigralo, shvativši koliko ga volim, ali ubrzo je to lagano poskakivanje zamjenila ljutnja i bol.

- Oh, Lulu! - Sad kad je ona ovde, moj suzni ventil je ponovo popustio. Dobrih desetak minuta me je držala, ne postavljajući pitanja. Znala je da će dobiti odgovor, i bila je dovoljno pametna da me ne pita kad sam u ovom rasulu. Ispričala sam joj sve. Ponovila svaku njegovu reč. Spomenula joj Noahu, Hannahu. Otvorila joj dušu.

A ona, ona me pažljivo slušala. Dodavala mi papirnate maramice kada sam plakala.

Donjela mi trenerku i majicu jer me više nije mogla gledati umotanu u bjelo platno. Moj omiljeni sladoled Ben & Jerrys sa m&m bombonicama. Da, definitivno ne znam šta bih bez nje. I iako trenutno ne volim Willa, zahvalna sam mu jer je znao koliko će mi biti potrebna.

- Nisam navikla da šutiš. Mislila sam da će ti biti drago jer si imala pravo za Willa.

- Koliko god bih voljela da ti kažem: rekla sam ti, to ne mogu učiniti. Uvjek sam ti željela sreću, pa čak i ako je ona bila uz njega. Slušajući te, osuđujem ga ali i žalim.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Žališ? Zašto? - Pitala sam je, grabeći sladoled iz kutije.

- Pa postavi se na njegovo mjesto. Upozna djevojku u koju se zaljubljuje, da bi na kraju bilo da tu djevojku osvaja brat. Svaki dan gledaš nju i njega. Pitaš se zašto to nisam ja!

Sudbina se poigra i da ti priliku. Naravno da to nećeš odbiti, voliš tu osobu. Umireš za njom.

Tako da, da… žalim ga. Život se malo poigrao s njim!

Sada kada mi se bjes malo smirio i dok sam slušala Lulu kako iznosi neka nova gledišta, priznajem da ga ne mogu toliko kriviti. – Lagao me je, Lulu.

- Znam draga, znam. Ali u jednu stvar sam sigurna. Taj čovjek te beskrajno voli. To ne možeš glumiti.

- Ne mogu mu oprostiti, ne još!

- Nisam ni rekla da trebaš. Samo želim da shvatiš kako nije sve tako kao što izgleda na prvu. Ponekad trebaš dublje kopati da bi saznao prave stvari.

- Povredila sam Noahu.

Lulu se toliko smijala da su joj suze krenule na oči. - Ne budali, ludo. Zar misliš da tog muškarca mogu povrediti takve male reči?

- Šta da radim? - Pitala sam je.

- Mislim da to već sama znaš! - I znala sam. Pogledala sam na sat i on je pokazivao 04:00H. - Možda je ipak rano da odem do njega.

- Mislim da nikad nije previše rano. Dok kasno, e to je nešto što ne možeš vratiti, dovraga, bila je u pravu. Skočila sam na noge, navukla patike i krenula prema vratima. Možda i jeste bilo rano, ali više ni sekunde nisam mogla čekati. Trebala sam ga vidjeti. Trebalo mi je da čuje moje izvinjenje.

Sjetivši se da nisam uzela ključeve, vratila sam se do Lulu. Već me je čekala sa ispruženom rukom s ključevima u njoj. Bili su to ključevi od njenog auta.

- Hoćeš li ostati ovdje?

- Da, naravno. Jeremy večeras dežura.

- Hvala ti na svemu, Lulu, - zagrlila sam je i zgrabila ključeve. –Vidimo se ubrzo.

- Da, da, kako da ne. - I to sam čula pre nego sam izletela iz stana.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti ***

Pošto već neko vreme nisam vozila auto, trebalo mi je više od četrdeset minuta da stignem pred Noahinu kuću. Sunce je lagano probijalo svoje zrake ka nebu, a sam pogled na njega sa ovog mjesta bio je spektakularan. Predpostavljam da je budan jer znam da je ono jutro gledao izlazak sunca.

Pozvonila sam i čekala dovoljno dugo kako bih morala još dva puta ponoviti radnju. Čula sam korake i srce mi je pomahnitalo. Ali ovo što sam vidjela, ni u najluđim snovima nisam očekivala. Na vratima je stajala ona plavuša iz cvećare, na sebi je imala samo providno sexy donje rublje.

Sramota me udarila po sred lica. Zar sam mogla očekivati nešto drugačije?

- Ja…izvinjavam se, ali trebala bih Noahu?

- Hm, mislim da je to trenutno nemoguće. Previše je iscrpljen! - Izvila je usne, nalikujući na nekakav osmjeh.

- Samo bih mu se trebala ispričati za…

- Za to što je čitavo vreme imao pravo? - Prekinula me.

- Kako ti to znaš? - Nema potrebe da joj persiram, očito je bilo da je ženska položila pravo na njega.

- Ja znam sve o njemu. Čak i to da si mu samo marioneta za osvetu.

- Ššttaaa…

- Ups, moja greška, – nasmijala se. - To nisi trebala znati. Ali ako ništa, bar sam ti otvorila okice. Po drugi put.

I kad sam mislila da ne može biti gore, upravo se desilo suprotno. Zakoračila sam unazad, želeći što brže pobjeći od nje, njega, svih.

- Izvinjavam se na smetnji… ja…samo… - okrenula sam se i otrčala do auta. Tek iz drugog pokušaja sam uspjela ubaciti u brzinu i odvesti se odavde. Nema potrebe da govorim koliko se jadno trenutno osjećam. I s tim osjećajem otišla sam na jedino mjesto koje mi je ostalo. Tetka Violet.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 17.

NOAH

Legavši u krevet i suviše kasno, rekao bi čovjek da će me san totalno svladati. Ali to ni sada nije bio slučaj. Pogledao sam na sat i skoro je bilo 05:00. Spavao sam nekih tri - četiri sata. Iskočio sam iz kreveta, oblačeći donji dio trenerke s odlukom da se više ne vraćam spavanju. Ipak je moj najdraži dio dana tu. Silazeći niz stepenice, začuo sam razgovor.

Nemoguće da je Una već došla jer je još uvjek rano za to.

Odlučujući da vidim ko je, krenuo sam prema izvoru zvuka. Ali, došao sam na vreme da bih vidjeo kako Gaby zatvara vrata.

- Ko je bio?

Okrenula se i mogu reći da sam je nekako iznenadio. Nije me očekivala.

- Oh, ti si. Uplašio si me.

- Ko je bio, Gaby? - Ponovo sam je pitao, polako gubeći strpljenje. Nikad nisam volio dva puta da nešto kažem.

- Niko bitan. Mislim da su pogrešno skrenuli pa pitali za smjer.

- A zašto si ti bila budna? Nije valjda da te zvono probudilo?

- Noah, veoma dobro znaš mene. Zašto i sam ustaješ? Previše smo slični, a da to sam shvatiš, život bi ti dosta bio lakši.

- Idem da plivam a ti se vrati u krevet.

Plivao sam sve dok nisam osjetio bol u mišićima. Trebao mi je podsjetnik zašto sam još uvjek ovdje, zašto ovo želim. A bol me na neki način i podsjećala na to. Kad sam ušao u kuću, Una je već stigla.

- Dobro jutro gospodine. Želite li kafu?

- Da, hvala.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Onako mokar i sa slanom vodom po sebi, sjeo sam i mogao uživati uz šoljicu tople kafe. Novine su već bile tu i jako me interesovalo šta se pisalo o sinoćnjoj zabavi.

Kao što sam i predpostavljao, Hannah je uradila odličan posao. Svaka slika i članak su govorili ono najljepše o meni, o nama. Samo prijatelji. Naravno, tu i tamo se našlo pitanje ili bar nagađanja da li postoji ljubav između nas. Hej, čak su i anketu stavili. Koji debili.

- Una! - Da gospodine.

- Donesi mi telefon iz sobe, - kimnula je i odmah me poslušala.

- Dobro jutro, Leon.

- Jutro Noah. Šta ima?

- Tebi bih trebao postaviti to pitanje! Da li si saznao nešto o tajnovitom kupcu?

- Imam nešto, ali nije baš pouzdano.

- Čekam.

- Pa… Ima jak izvor informacija i jedino što ti mogu reći jeste da ko god da je u pitanju, odlično te poznaje. Toliko se zaštitio da čak ni ja ne mogu probiti kod. Na ovaj način te drži u šaci. Ali probaću ga navesti iz skrovišta tako što ću ponuditi još dionica na prodaju.

Očekujem da će se uhvatiti za mamac i saplesti od vlastiti grešku.

- Učini to. Vidimo se uskoro. - Mučilo me to što nisam znao ko bi mogao biti. Sjebano, znam ali imao sam dosta ljudi kojima sam mogao stati na žulj. Pogotovo onom bjedniku Davidu. To što sedim ovde i ne radim ništa, jebavame u zdrav mozak. Shvatio sam da koliko god bio željan osvete posao mi je prioritet. Iako imam tim ljudi koji sve pokrivaju, ništa ne postižu ako i sam nisam tamo. Da, vreme je da se na par dana vratim kući. Svojoj istinskoj kući.

- Dobro jutro Una, Noah. - Pozdravljala je dok je ulazila u trpezariju. Sjela je na stolicu do mene i uzela ubrus, stavljajući ga u krilo.

- Dobro jutro, gospođice. Želite li kafu?

- Da, hvala Una. - Zatim me pogledala.

- Kakva je voda?

Zagrizao sam pola peciva, polako ga sažvakao i tek onda odgovorio.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Osvježavajuća.

- Drago mi je to čuti. Planirala sam danas preći preko nekih izvješća pa me zanimalo da li mogu koristiti tvoj ured. Nekako nisam navikla da radim u sobi.

- Naravno. Vrata su ti otvorena. Ja ću otići do grada, a ti kad završiš posao, pobrini se da nam rezervišeš avion za New York. Večeras po mogućnosti.

- New York! Zašto?

- Zahtjeva moju pažnju,- obrisao sam usne te bacio ubrus na stol. - Uživaj u doručku.

Vidimo se posle.

Na brzinu sam se istuširao i obukao bjelu majicu, crne hlače. Iako sam tip muškarca koji najviše nosi odjela, ovde se ne mogu vidjeti u njemu. Pre povratka u Veliku Jabuku, imam tri stavke za odraditi.

Prva: Posjetiti Hannahu i platiti joj njene usluge.

Druga: Sophiji napokon reći jebenu istinu, zatim je pozvati u New York.

I treća, ništa manje bitna, razgovarati sa Thomasom.

***

Hotel Ambiosa je jedan on najvećih hotela u ovom gradu. Jedan od najskupljih.

Naravno da će Hannah odsjesti u njemu. Navikla je rasipati novac. Prilazim recepciji i mlada dama me uočava, zatim popravlja košulju kako bi istakla svoje grudi. Pogled, naravno, zadržavam na njima i ne podižući ga pitam za broj sobe Hannahe Doree.

Posle nekoliko minuta nalazim se kod nje u sobi.

- Koje zadovoljstvo Noah,- govori mi dok popravlja kosu, gledajući se u ogledalo.

Vadim ček iz hlača te joj ga bacam na stol.

- Iznos novca ti je ovdje. Dobila si još veću popularnost i s tim smo ti i ja završili.

- Poslovan kao i uvjek. I sada…Pošto smo zaključili posao, ne misliš li da bi trebali probamo nešto opuštenije. Kao na primjer jedan dobar seks kao nekad u stara vremena.

- Kao što sam rekao, ti i ja smo završili. Šta ćeš dalje da radiš to me ne interesuje,krenuo sam prema vratima. – Eh, da. Još jedna stvar. Ne želim te više vidjeti. Jer Hannah, još

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

uvjek nisam zaboravio kako izgleda izdaja. A ja sranja pravim kad mi neko stane na žulj. Tako da, ovo smatraj upozorenjem.

Sljedeća destinacija je bila Sophijin stan. Prolazeći pored cvećare, primjetio sam da je još nije otvorila. I sada, ponovo se nalazim na ovom istom mjestu sa jakom željom da je i ovaj put vidim u istom izdanju kao i prethodnog. Ali ono što nisam očekivao jeste da ću vidjeti dugonogu crvenokosu kako mi otvara vrata. Pospano je zjevnula pa se zagledala u mene.

- Ovo je stan Sophie Clarkson?

- Naravno, a predpostavljam da si ti famozni Noah Parker.

- Ne grešite mlada damo, - pogledom sam je skenirao i shvatio da pred sobom imam veoma zanimljiv objekat. Nosila je staru crnu majicu koja joj je jedva dostizala do butina. – S kim imam zadovoljstvo razgovarati?

Sad je na nju bio red da me odmjeri. Uzela si je dovoljno vremena te me konačno pogledala u oči.

- Za tebe Lulu. Sophyna frendica. Želiš ući? - Nije ni čekala moj odgovor dok je odlazila od mene. Veoma zanimljiva djevojka. Prihvatio sam poziv i zatvorio vrata za sobom.

- Pa Lulu, mogu li razgovarati sa Sophiom?

- Zar ona nije trebala biti kod tebe? - Zbunjeno me upitala dok je palila aparat za kafu.

- Kod mene? Zašto bi bila kod mene?

- Recimo da je saznala istinu i jednostavno htjela da razgovara s tobom.

Sad kad bolje razmislim, imao sam razloga sumnjati u Gabyno jutrašnje ponašanje.

Razgovarala je s nekim, a taj neko je bila moja srna. Jebena Gaby. Zar se usudila lagati mi i petljati u nešto što je se ne tiče!?

- Možeš li je nazvati da vidiš gdje se nalazi? Trebao bih hitno da je vidim.

- Da, naravno. S obzirom da nije došla kući, jedino je mogla otići do tetke.

Dok je prelazila imenikom i čekala da joj se Sophia javi, polako sam gubio strpljenje.

Posle nekoliko minuta, Lulu je započela razgovor, izlazeći iz ove prostorije. Očito nije željela da čujem ono o čemu su razgovarale.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Posle nekog vremena, vratila se. Odmah sam mogao primjetiti da nešto nije u redu. A kako? Govor njenog tijela. Više nije opuštena kao na početku, sada je ukočena, i izbjegava moj pogled.

- Da li je sve u redu? - Usuđujem se pitati.

- Vidi, Noah. Izvini što ću biti malo kučkasta, ali to je jedini način kako ja reagujem kada mi neko sjebe drugaricu.

- Čekaj, o čemu ti pričaš? Rekao sam ti da je nisam ni vidjeo.

- Da, nisi. Ali neka plavuša je. Mene ne zanima ko si i šta si. Pun mi je kurac Parkera.

Prvo Will, pa ti. Ona je prokleto najdivnija osoba na svjetu i ne zaslužuje da ima posla ni s jednim od vas. To što imate novac, ne znači da možete gaziti ljude kako se vama ćefne. Prvo Will i njegove laži koje su trajale pet godina, zatim ti sa svojim jebenim planom osvete.

- Dovraga! Kako ona zna za to? Nije valjda…- Jebeno pizdim. Toliko sam ljut da sam u stanju nekome skinuti glavu. - Ne znam o čemu pričaš! - Pokušao sam da je smirim ali teško kad sam i sam ljut.

- Ne seri Parkeru. Tvoje slatko lice ne utiče na mene. Veoma dobro znam kakva si ti osoba.

- Gdje je Sophia?

- I da me na koljenima moliš, ne bih ti rekla.

Prišao sam joj, želeći je svojom pojavom malo zaplašiti, ali prokleta žena se nije ni pomjerila. - Lulu… iste sekunde ćeš mi reći gdje je ona! Zaslužujem da znam!

- Ma nosi se dođavola. Odlazi iz stana i zaboravi na nju. Ne želi vas vidjeti ni čuti, govorila mi je prstom pokazivajući na vrata. Opsovao sam i otišao od nje. Nije mi vredilo da i dalje budem ovdje jer je bilo sigurno da ovde ništa neću saznati. Zalupio sam vratima i izvadio telefon. Jedina osoba koja mi je mogla pomoći je bila moja majka.

- Mama, gdje stanjuje Sohijina tetka?

- Hej dušice, zašto će ti ona? Da li je sve u redu? - Majka me zabrinuto pitala.

- Da, u redu je. Trebao bih je zbog posla pa me zato interesuje.

- Oh, Noah, kako si ti dobar. Kao da znaš da joj je potrebna financijska pomoć. Od kako je počela pomagati Sophiji s cvećarom, nije baš u nekoj dobroj ekonomskoj situaciji.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Majko, adresa.

- Ulica Welles Orsona 32. I pozdravi mi Violet,- rekla je majka pre nego sam uspio poklopiti. Sada nemam vremena za gubljenje. Jer ako je ono što mislim da je, Gaby će osjetiti bol u dupetu, ali ovog puta to neće biti moj kurac nego jebena noga. Ne zanima me koji su razlozi zašto je to napravila jer ono što znam jeste da niko neće upravljati mojim životnim planovima.

***

Kuća Violet McCarthy nije izgledala kao što sam očekivao. Kad je majka spomenula da su u lošoj ekonomskoj situaciji, pomislio sam da se kuća na neki način raspada. Ali to je bilo suprotno od onoga u što sam gledao. Mala prizemnica se odvajala od svih ostalih kuća koje su bile oko nje. Iako su sve kuće bile napravljene po posljednjoj modi, ova malena kuća je imala nešto magično u sebi. Oko nje se nalazilo stotine i stotine prekrasnih cvjetova. Sam miris je mamio da uđete u ovo čarobno, šareno dvorište. Da sam djete, pomislio bih da sam ušao u zemlju dobre vile. Prije nego sam i došao do vrata, izašla je niska, mršava gospođa.

Na sebi je imala malenu pregaču. Kosu boje snjega, svezala je u pundžu.

- Ti mora da si Noah jer Willama znam.

- Da, ja sam Noah. Da li je tu vaša nećakinja?

- Jeste, ali mislim da je najpametnije da je ne uznemiravaš. Odmara se.

- Molim Vas, trebam je. Trebam joj objasniti neke stvari koje…

- Da, mladost je jako čudna. Ne shvatamo šta svojim postupcima možemo uraditi ili koga povrediti. Poslušaj ovu staricu mladi Noah. Ostavi stvari kakve i jesu jer vreme ti je sada najbolji prijatelj. I tebi i njoj treba vremena da shvatite šta želite u životu. Tebi više nego njoj.

Tvoja duša je napaćena i zaslužuješ sreću, ali samo onda kad oprostiš tome što ti je na srcu.

Jebeno me plašila sam ovim rečima i koliko god se trudio da ne slušam šta mi govori, ove reči su mi se urezale u glavu. Znao sam da na neki način ima pravo. Ali nisam se složio s tim. Ako ikada, vremena sam itekako imao, jer sam pomoću njega čekao osvetu koju ne mislim tako lako zaboraviti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Te večeri, sjedio sam u avionu za New York. Gaby je dobila svoju lekciju. Ali još uvjek je radila za mene. Ako je starica u pravu, vreme je ono što mi treba. A sada je vreme za rešavanje nepotrebne smetnje koja koči moj posao. Vreme je za poziv najuticajnijem čovjeku u svjetu mafije, Alexanderu Ivanovichu.

- Pa kako ti mogu pomoći, Parkeru?

- Treba mi jedna usluga a za ovo si ti najbolji.

- Znaš i sam da već dugo nisam u tome. - Odgovori mi Alexander.

- Znam. Trebaš mi kako bi mi iskopao sve o Davidu Silvu. Jer ako neko može da nađe ono najgore o njemu, ti si taj.

- Koštaće te ovo Parkeru.

- Više nego što i možeš zamisliti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 18.

SOPHIA

Otići od tetke Violet, najbolje drugarice i ovog gradića, bilo je nešto najteže što sam morala učiniti. Tu odluku sam već bila donjela onog dana kada sam saznala da sam ponovo bila žrtva porodice Parker. A to što sam čuvla njegov glas ispred tetkine kuće, samo je učvrstilo tu odluku. Vreme je bilo da se odmaknem od braće Parker i njihovih prokletih života. Uvjek sam mislila da ću ovdje biti konačno srećna, sa savršenim suprugom, djecom i kućom iz snova. Ali život je čudan i nepredvidiv. Na moju žalost, ni ovdje nisam mogla naći sreću. Voljela sam Willa, dala bih sve da mu mogu oprostiti. Kad razmislim, to što je uradio bratu između njih dvojice je, ali laž koju je skrivao od mene toliko dugo, je nešto preko čega ne mogu samo tako preći.

Cvećaru preuzima Lulu a ja sam dala obećanje da ću se ponovo vratiti. A to će biti tek onda kada sebe stavim na prvo mjesto.

U New Yorku nisam bila od kada su mi roditelji poginuli. Iako sam skoro izgubila svaki kontakt sa društvom s kojim sam bila, povremeno bih se čula sa tadašnjom najboljom drugaricom Alex. Alex je osoba koja je uživala u životu. Nikada se nije zaljubljivala. Ona je od onih djevojaka koje su bile tatine princeze. Imala je sve u životu. Ponekad se pitam, da li bih i ja bila poput nje? Podsjećala me na moju Lulu, i takve osobe sam sad trebala. Osobe pomoću kojih ću zaboraviti sve loše u životu. Zaboraviti na moju ljubav prema Willu. Zaboraviti na arogantnog mlađeg brata. Da… trebao mi je zaborav, a Alex je rado prihvatila da budem kod nje.

Odmah po izlasku sa Međunarodnog JFK Aerodroma, čekao me taxi.

- Ulica Henry (Manhattan).

- Odmah gospođice, - rekao je ljubazni taksista.

Zgrada u kojoj je Alex živjela, vrištala je od elegancije i stila. Sam pogled na nju govorio vam je da osobe koje ovdje stanuju plivaju u parama. Portir koji je stajao van, otvarao je i zatvarao vrata za svakom osobom koja je ulazila i izlazila.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Gospođice Clarkson, moje zadovoljstvo, - uljudno mi je rekao dok mi je pridržavao vrata.

- Hvala, – promrmljala sam, zbunjena kako mi je već mogao znati ime. Ugledavši me na recepciji, stariji gospodin je pohitio prema meni, uzimajući mi kofere iz ruke.

- Ja se izvinjavam gospođice Clarkson, ali baš danas Hans je odlučio da se razboli.

- Ne bih znala ko je to,- nasmješila sam se, već uživajući u New Yorku.

- Oh, baš sam blesavi starac. Hans je dečko koji uzima prtljagu, a moje ime je Ben. - Drago mi je Ben. Mene možeš zvati Sophia. Mislim da je Clarkson previše formalno, zar ne.

- Potpuno ste u pravu. Već vidim da ćemo se odlično slagati.

- Računam na to, Ben. Pošto Alex nije bila kući, Ben mi je otključao vrata i pomogao unjeti kofere.

- Ako vam bilo šta zatreba, samo pozovite.

- Dogovoreno Ben. Hvala ti na svemu.

Ostavši sama, osvrnula sam se oko sebe, upijajući ovu raskoš. Alex je uvjek voljela pretjerivati i to se moglo vidjeti po uređenu stana. Previše sopstvenih slika okačenih na zidove, zatim razne umjetnine. Prevelika sofa u obliku slova L, a ispred nje, više malih drvenih stolova na kojima su se nalazile po tri ukrasne sveće. Plazma koja je prekrivala polovinu zida, a po podu razbacani magazini čije je naslovnice krasila ni više ni manje nego sama Alex. Da, uvjek je voljela sebe.

Pronašla sam sobu koju mi je Alex pripremila. Ništa manje luksuzna nije bila od njene.

Pošto nisam bila gladna, odmah sam se bacila na raspremanje odjeće. Hvala Bogu pa je nisam imala mnogo. Sad pod tuš i pravac u krevet. Potreban mi je san.

Nekoliko sati poslje, osjetila sam nečije ruke na sebi.

- Sophy. Probudi se. – Govorila je Alex dok me budila.

- Koliko je sati?

- Tri. - Nasmješila se i otišla od mene, sjedajući na malenu ukrasnu fotelju u uglu sobe.

- Zašto me budiš? Još uvjek si ista, bezosjećajna kučka, - rekla sam joj, stavljajući si jastuk na glavu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Da, kučka koju voliš, - nasmješila se. – Daj, ustani S, ne spava mi se a poželjela sam te vidjeti.

- I zato me budiš u tri ujutro?

- A ha.

Uspravila sam se te škiljeći pogledala u nju. – Znala sam da je predobro da bi bilo istinito. Ali sam se nadala da je moguće.

- Ha, ha, veoma smješno. Znaš da ja oduvjek vodim ovakav život.

- Na žalost znam. Samo sam pomislila da te neko ukrotio.

- Još ne, ali ciljam na zgodnog komšiju.

- Opa, znači ipak imaš nekog u vidu da ti bude suprug.

- Pa, recimo da laganim korakom idem ka tom cilju,- obe smo se nasmijale, dobro znajući da njen lagani korak vodi ravno krevetu. - Šta je s tobom? Koliko sam mogla shvatiti, bila si jako srećna i korak ka braku.

- Da, bitno je naglasiti “bila”.

- Samo mi nemoj reći da te prevario?

Odmahnula sam glavom. - Lagao mi je. Predstavljao se da je neko ko nije.

- Zar je gej?

Nasmijala sam se. – O, Bože, Alex. Naravno da nije.

Slegnula je ramenima te ustala. - Pustiću te da spavaš, ali dužna si mi ručak.

- Šta je s doručkom? – Pitala sam.

- Pih… zar stvarno vjeruješ da ja taj obrok poznajem?! - Naravno, moja greška.

- Ručak, ok. Hej, Alex! – Stala je i okrenula se prema meni. – Hvala ti.

- Uvjek S, - poslala mi pusu i zalupila vratima. Da, baš ona mi je bila potrebna. Pomoću nje ću zaboraviti na famoznu braću.

***

Za ručak smo bile ni manje ni više nego u steakhouse “Smith & Wolenski”. Naručila sam govedunu jer je to bio njihov specijalitet dok je Alex uzela kamenice i rakove. Nikad

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

nisam voljela plodove mora. Uvjek sam bila cura koja voli meso i to se nisam ustručavala priznati. Geni su bili na mojoj strani pa nisam morala razmišljati o debljanju. Mogla sam jesti koliko god mi srce htjelo.

- Pa, Alex. Šta trenutno snimaš?

- Jao, šuti. Katastrofa je. Snimam kolekciju donjeg veša za poznatu kuću “Sax”.

Vlasnik je strašno naporan. Već mi danima visi nad glavom.

- Zašto? Nezadovoljan je ili…

- Ma ne. Posao odlično napreduje. Ono što on želi je izlazak s njim.

- A ti ne želiš izlazak jer je debeo? - Nasmijala sam se.

- Nisi zanimljiva S. Naprotiv, lik je zgodan ali nije ono što ja tražim.

- Od kad ti biraš muškarce s kojima bi mogla u krevet? Koliko te znam, do sada te ništa nije sprečavalo.

- Znam. - Zacvilila je, stavljajući ruke na glavu. - Opasno sam pukla na komšiju.

- Famozni komšija. Mogu misliti kakav je ako je tebe zaludio.

- Joj, budeš ga vidjela. Zgodan, bogat, očaravajuće seksipilan. I veoma, veoma dobar u krevetu.

- Znači, već je pao sex, - nasmijala sam se.

- Da… Ali, on želi samo to. Dosta o meni, sad mi pričaj šta je s tobom? Zašto si otišla iz Palm Baya? – Upitala me, polako ispijajući naručeni martini.

- Jednostavno mi je bilo vreme da odem. Previše toga se desilo i meni je potrebno vreme da posložim neke stvari. Ne znam šta želim i nadam se da ću to ovdje saznati.

- Da, razumjem, – uzdahnula je Alex, suosjećajući se sa mnom. - Već sam ti rekla da si kod mene uvjek dobrodošla.

Još neko vreme smo se zezale, završavale s ručkom uz dogovor da večeras idemo u klub. Želim maksimalno da uživam. Zaslužujem ovo. Jer ako je ovo jedini način da to ostvarim, prihvatam ga.

Ostatak dana je nekako brzo prošao. Alex se ponovo bacila na spavanje, kako ona kaže: Odmaram tijelo za noćni život. Dok sam ja uzela svoju omiljenu knjigu od Jane Austen “Pride and Prejudice”. Voljela sam ove likove, ovo vreme života. Vječiti romantik u duši.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Možda zato i nisam vidjela sve ono što mi je bilo pred nosom. Možda mi je i trebalo sranje kako bih progledala.

Oko 22:00 bile smo spremne za izlazak. Alex se potrudila da izgledam dovoljno dobro da se osjećam seksi i odvažno. Znala je šta mi treba. Ulazak u klub nam je odmah omogućen.

Naravno da Alex Winters ne čeka.

Društvo je bilo odlično. Iako sam neočekivano upala, svi su me ljubazno prihvatili. Oko mene su se nalazile same manekenke, i imala sam osjećaj da sam u samom središtu Victorinih anđela. Dok su se s druge strane nalazile i poznate ličnosti. Bila sam oduševljena što sam imala priliku upoznati Chrisa Hemswortha. Alex se smijala mojim uzvicima kad god bih ugledala poznatu osobu. Ne mogu ni zamisliti kako sam ostalim izgledala.

Plesali smo, pili, uživali u svakoj minuti. Čak sam i upoznala vlasnika kluba koji mi je nudio posao. Da nemam svoju cvećaru, prihvatila bih tu ponudu.

Uušle smo u zgradu, u sitnim jutarnjim satima.

- Dobro veče, gospođice, - pozdravio nas je Ben. - Veče Ben. – Alex je samo nešto nerazumno promrmljala, dok sam je držala oko struka.

- Mogu li Vam pomoći? - Ponudio je Ben. - Ne, hvala ti. Mogu ja s njom.

Skoro smo stigle do lifta, kada je Ben potrčao prema nama. – Gospođice Sophia!!

- Molim? - Jedva sam okrenula glavu kako bih ga mogla pogledati.

- Molim Vas da ovu poruku uručite gospođici Alex kada bude u mogućnosti da je pročita. Ostavio ju je gospodin iz penthouse apartmana. - Pogledala sam u cedulju koju je Ben držao u ruci. Kimnula sam glavom i slobodnom rukom sam je uzela od njega.

- U redu Ben. Prenjeću joj poruku.

- Hvala Vam Sophia. Veoma ste ljubazni.

Posle petnaest minuta, napokon sam je smjestila u krevet. Bacila sam se pod tuš, sapirajući znojavo tijelo. Uživala sam i po prvi put se desilo da nisam pomislila ni na Willa ni na Noahu. Iscrpljena, odmah sam zaspala, ne sanjajući ništa.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 19.

NOAH

Stigavši u New York, odmah sam se uputio u ured. Želio sam odmah da vidim rezultate poslovanja. Dosta sam puštao drugima da se zavitlavaju mojim poslom. Sada kada sam ovdje, ponovo preuzimam sve na sebe. Naravno, kao i uvjek, ni na koga se ne mogu osloniti. Gaby korača za mnom i jedino što može jeste držati gubicu zatvorenom. Postavio sam joj jebeni uslov da ako je još jednom vidim, čujem da bilo šta govori mimo mog odobrenja, leti iz ove firme kao što je i došla. Veoma dobro zna gdje joj je mjesto i koliko je zasrala mješanjem u moj život.

Iako je tek šest sati, firma već radi. Uvjek je bilo onih koji su smatrali da će ako nešto ranije dođu na posao biti nagrađeni. Ali to nije ono šta ja cijenim. Meni su bitni pozitivni rezultati, i kad to ostvarim, svakog nagrađujem.

- Provjeri da li je došao Ben. Ako nije, neka u roku od pola sata bude u kancelariji.

- Naravno, Noah, - užurbano je odgovorila i otišla u svoj ured.

Posle deset minuta, Ben je došao u kancelariju.

- Dobro jutro Noah. Ko je tebe digao tako rano?

- Benjamin, nisam raspoložen za tvoja sranja. Sjedni i objasni mi šta se dešava. Da li ste nešto saznali?

- Kao što ti je Leon već rekao, ponudili smo lažnu ponudu za dionicama.

- Ko zna za to?

- Samo ti, Leon i ja.

- Neka tako i ostane. Za sve ostale mi prodajemo dionice. Želim da pratiš hoće li se nepoznati izvor javiti i kad ga uvhatiš, odmah da si mi javio. Tog kučkinog skota ću sam zadaviti, - bjesno sam rekao.

- U redu. Leon već prati stanje, ali ću ti javiti dok nešto sazna.

- Sada, kakvo je stanje sa ostalim nekretninama? Da li ste uspjeli kupiti Chrysler zgradu od korporacije TMW i Tishman Speyer?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Dali smo ponudu i sad čekamo odgovor. Održali smo zajednički sastanak i njihovo jedini problem je što im ne govorimo šta želimo uraditi s njom. Znaš i sam da je zgrada veoma stara pa je na neki način žele zaštititi od same prodaje.

- Ako se pitaju da li ću je srušiti, moj odgovor je ne. Ne želim uništiti nešto što grad New York čini očaravajućim. Pobrini se da još danas pristanu na prodaju. Ako treba, objasni im da ću je renovirati i prodati po većoj cijeni. Ni oni sami neće bolje proći jer od onoga što sam im ponudio neće dobiti više.

Posle neka dva sata, uzeo sam telefon i ponovo kontaktirao Alexandera Ivanovicha, poslavši mu poruku.

Za pola sata sam kod tebe.

- Gaby, - zastao sam ispred njenog ureda. Podigla je glavu sa papira, popravljajući svoju plavu kosu koja joj je padala na lice.

- Da, Noah.

- Izlazim. Ako nešto bude hitno, obavjesti me.

- U redu, - ponovo je vratila pogled na onaj isti snop papira.

***

Nešto manje od trideset minuta, zaustavio sam se ispred poznatog kafića Black Orchid. Kiša jebeno ne prestaje padati. Izlazim iz automobila i pretrčavam cestu. Dolazim do vrata kafića i u istoj sekundi udaram u sitnu pojavu. Od udarca, torba joj pada na pod sa svim razbacanim stvarima iz nje. Saginjem se te joj pomažem da pokupi prosute stvari.

Spajam pogled sa preljepim očima i pružam joj jedinu stvar koju držim.

- Izvoli. Slomio joj se vršak.

- Nije kraj svijeta Parkeru, ona itekako posjeduje jebeno šiljalo! - Glas odzvanja iza nje.

Ustajem te susrećem veoma poznati par očiju. Dok se njih dvoje prepiru, bacam oko na ovu malu školarku. Ima zgodno tijelo i ono što mi se sviđa kod nje je njen karakter. Ova ženska ima hrabrost jer na taj način može razgovarati sa Alexandrom. Oboje pogledaše u mom

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

pravcu, i ostaje mi samo da pozdravim starog prijatelja. Dok me Alexandar bijesno gleda, ne ostajem mu dužan ni sam takvog pogleda.

Zatim pogleda ponovo nju. - Pri tome misliš na njegovu kitu, zar ne?

- Koji kurac! - Sad sam zbunjen. Do malopre sam uživao u ovom njihovom prepucavanja, ali uvlačiti me u nešto to ne dozvoljavam. – Na taj način se pozdravlja stari prijatelj?

- Noah, smjesti se u moj ured. Stižem kad ovu svoju vražicu odbacim doma. Za deset minuta sam ovdje.

- Ivanovichu, - kimnem mu kako bih mu dao do znanja da je sve u redu. –Bilo mi je drago vražice.

Djevojka mi bojažljivo kimne u znak pozdrava. Smještam se u stolicu, razgledajući po njegovom uredu. Mladi konobar mi donosi kafu i tiho, kako je i ušao, napušta ured. Ako ništa, Ivanovich je oduvjek znao kasniti. Posle više od dvadeset minuta, napokon se pojavljuje.

- Parkeru, još si tu? - Imao je najveći osmjeh na licu.

- Vidim, vražica itekako dobro radi svoj posao, - spomenuvši je, ponovo mu je bijes na licu.

- Nju ne spominji!

- Opa, dobro da sam i ja dočekao dan kada te neka stisnula za muda.

- Polako druže, i sam budeš na mom mjestu. Predpostavljam da si došao po one informacije koje si mi tražio.

- Da. Samo mi reci da si nešto uspio saznati.

- Parkeru, Parkeru… David Silva te baš ne voli. Mogu ti reći da, ono što sam saznao, neće ti se svidjeti.

- Ko je?

- Da li ti je poznato ime: Gabriela Di Spazzo. - Kako je to izgovorio, moje sumnje su se ostvarile. Koliko god sam sebi govorio da grešim, ponovo potvrđujem teoriju o ženama.

- Dovraga! - Glasno psujem dok se Ivanovich smješi.

- Nešto mi govori da je itekako znaš.

- Prokletstvo, ona mi je treći čovjek firme.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Pa očito je da više nije. Ako želiš, mogu se pobrinuti da nauči lekciju. Ništa nije dobro poput dobrog zastrašivanja.

- Ne, nema potrebe. Lično ću se sam pobrinuti za nju. Šta je s Slilvom?

- On ti više neće praviti probleme. Sad se boji i svoje sjene.

- Uvjek si znao kako odraditi posao. Šteta pa više i nisi u tim vodama.

- Nikad ne reci nikad. Ali za sada mi odgovara ovako.

- Koliko sam ti dužan za ovo Ivanovichu?

- Kad mi bude trebala usluga, javiću ti se.

Još neko vreme smo razbacili o nebitnim temama uz dogovor da se nađemo kako bi smo gledali basket između New York Knicksa i Chicago Bullsa. Svakim korakom bliže uredu, bio sam sve ljući i ljući. Prokletnica se usudila ići protiv mene. A sad će to polako da osjeti.

Nije ni svjesna koga je upoznala.

- Gaby!! - Uzviknuo sam.

Dotrčala je i zaustavila se pored samih vrata. – Zovi mi Bena i Lea. Neka se odmah stvore a ti se pobrini da nas niko ne uznemirava. - Kimnula je i otišla odraditi kako sam joj i naredio. Kontrolisao sam se koliko god sam mogao. Ali nagon da je zadavim golim rukama, skoro je popustio.

Dečki su stigli i ja sam zaključao vrata ureda kako bi smo nesmetano mogli obaviti ovaj razgovor.

- Gdje gori šefe? - Leon me pitao dok se smještao u jednu od fotelja.

- Znate šta je sve bilo potrebno da budem ovdje gdje i jesam. I bez vas dvojice to ne bih ostvario. – Obojica su klimnuli glavom slažući se sa mojim rečima. Nas trojica smo se zadnjih sedam godina uvjek držali zajedno. Pa tako i sada. - Dečki, otkrio sam ko je uzrok našeg glavnog problema. David Silva!

- Taj kučkin sin !- Uzviknuo je Ben. – Uvjek nešto traži da nas ukopa.

- Neće više. To je riješena stvar.

- Kako misliš riješena stvar? Stari ne plaši me. Nije valjda da si ga….

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Nisam Leon. Ali moj dobar prijatelj se pobrinuo da mi više ne smeta. Ovo zbog čega sam vas zvao jeste da od sada držite oči širom otvorene. Ne mogu vam garantovati da Silva neće nešto pokušati.

- Ko mu je javljao stanje poslovanja.

- Gaby.

- MOLiM? - Obojica su rekli u glas.

- Stišajte se. Nju prepustite meni.

Negdje oko sedam sati, napokon sam odlučio da idem kući. Možda bih mogao zvati Alex da mi dođe otkloniti misli sa današnjeg dana. Nadam se da je kući. Ta je uvjek bila slobodna za mene.

Zaustavljajući se na recepciji, starac kojem nisam znao ime me pozdravio.

- Da li je Alex Winters u svom stanu?

- Nije gospodine. Želite li joj ostaviti poruku?

- Daj mi papir i olovku.

Večeras te očekujem, u 22:00.

- Ovo daj gospođici Winters.

- U redu, gospodine.

Ušavši u stan, imam osjećaj da sam ponovo prodisao. Koferi su već bili tu, i neka stoje gdje i jesu. Lily će se sutra pobrinuti za stvari. Istuširao sam se te izašao van, naslanjajući se na ogradu. Grad New York je noću bio predivan. Koliko god sam se divio rađanju novog dana, volio sam ovaj noćni sjaj.

Deset sati je već prošlo. A do sada sam Alex zvao dva puta na mobitel. Dok mi se nije javljala, znači da mi i nije na raspolaganju. Pizdim zbog toga. Ponovo se nađem kako razmišljam o srni i na kakav način ću joj ponovo pristupiti. Ako ništa, preponosna je da bi trpila svakakva sranja. Pogotovo sada kada je saznala istinu o Willu. Bacam prokleti mobitel na pod i odlazim sam u krevet. Kad je došlo vreme da Jebeni Noah Parker ne može dobiti ono što hoće?? Alex će me sutra itekako čuti!

***

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Početak dana mi ne može biti gori. Probudio sam se na najvećom erekcijom do sada.

Srna mi se ponovo uvlačila u snove pa čak i tamo, moje tijelo ju je željelo.

Rano je i dotična Alex sigurno spava. Ponovo sam je nazvao, ne prihvatajući “ne” kao odgovor. Posle nekoliko sekundi javila mi se.

- Halo…

- Alex!

- Noah, ti si? - Pospanim glasom je rekla.

- Imaš deset minuta da dođeš!

Poklopio sam i sad je bilo da čekam. Pokazaću joj da se ne može igrati sa mnom.

Oduvjek je znala šta hoću i ako je zovem, njeno je da mi bude dostupna.

Prošlo je petnaest minuta i ona se napokon pojavila. Na sebi je imala tanki ogrtač, još jedan dokaz njenog spavanja.

- Noah, žao mi je. Sinoć sam bila van s prijateljicom i nisam…

- Alex, poštedi me izgovora. Znaš i sama da imamo dogovor. Kada te trebam, tvoje je da dođeš. Ako ne možeš ispoštovati, odmah mi reci.

- Ne, ne. Ne radi mi to. Nisi bio u gradu. Kako sam dovraga mogla znati da baš dolaziš?

- Nisi mogla znati. Ali bar si mi se mogla javiti.

- Moja greška. Nisam gledala na telefon, a sinoć sam i previše popila.

- Ovo ti je zadnja opomena. Ako ne možeš ovo da radiš, odmah mi reci.

- Mogu. Znaš da mogu.

- U redu. Sad moram na posao a ti budi spremna za večeras.

- Važi. Šta da vam kažem! Još uvjek sam isti. Možda sam pogrešio u vezi Sophie, u vezi osjećaja prema njoj. Možda je to bila samo privlačnost. Ponekad sve ima svoje razloge zašto mora biti ovako. A ja ću večeras ponovo ublažiti zadovoljstvo u drugoj ženi, iako to nije ta koju ja danima želim.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 20.

SOPHIA

Ustala sam veoma rano. Malo čudno s obzirom da sam legla u zoru. Privukla sam koljena sve do grudi, u srcu osjećajući veliku tugu, bol. Nedostajao mi je moj mali grad, tetka, Lulu, moja prekrasna cvijećara. U ovih pet godina od kako smo Will i ja bili zajedno, nije postojao dan kada se nismo vidjeli. Da, falio mi je Will. Njegova pažnja, nježnost, topli zagrljaj, poljubac. Sve od njega.

Razmišljam, možda sam preburno reagovala?

Imao je svoje razloge zašto mi je lagao. Ali oni su ujedno bili izgovor za njegovu sebičnost. Trebao mi je reći, morao mi je reći. Veza se temelji na povjerenju, razumjevanju, podršci. Sve to je trebao imati sa mnom. Samo da je bio iskren i sve bi bilo drugačije.

A Noah! Ko je dovraga Noah Parker?

Ono što znam o njemu, saznala sam od drugih. Poznati, uspješni poduzetnik.

Razvratnik, čovjek koji je izdao brata. I sada, saznavši istinu, promjenila sam mišljenje o njemu. Sve ono što sam osjećala za Willa, mislim na njegovu bol zbog izdaje, osjećam za Noahu. Teško mi je povjerovati da je on bio taj koji je izdan, povređen. A slušajući Willa i njegovo priznanje, počinjem sumnjati da Noah stoji iza ukradenog novca. Možda je i tu Will krivac. Možda je on taj koji je ukrao novac.

Spoznavši istinu, sve mi je jasnije Noahino ponašanje. Njegov stil života. Nepovjerenje prema ženama. Povređeno srce ne želi ponovo da korača istim putem. Povređena osoba se trudi svima pokazati da je nedodirljiva, hrabra, otporna na sve moguće životne udarce. Ali te osobe greše u jednoj stvari. One najviše od svega žele biti voljene. Žele ljubav, sreću, žele nekoga uz koga će se ponovo osjetiti živim. Noahi je potreban neko ko će ga podsjetiti kakav je osjećaj voljeti i biti voljen. Jer Noah zaslužuje sreću. Sreću koja mu je već dugo godina uskraćena.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Ne mogu mu oprostiti jer je preko mene želio osvetu, ali ga shvaćam. Drugačije ne zna. Ne može znati jer u srcu ima samo mržnju. Jer ako nam nedostaje ljubav, nedostaje nam i život.

Jutro je bilo sparno i sa laganom pidžamom na sebi, otišla sam u kuhinju kako bih si skuhala kafu. Vrata su se otvorila i iz sobe je izašla Alex. Ta žena i kad predpostavljate da treba izgledati očajno poslje lude noći, ona izgleda suprotno tome. Dok sam ja raščupana, s običnom pidžamom na sebi, njena kosa joj u slapovima pada niz leđa. Obučena u najfiniju tkaninu.

- Jutro, kafa za mene? - Promrmlja, teturajući do stolice.

- Šećer?

- Ne. I molim te ne govori tako glasno, - ruke je naslonila na kuhinjski šank te stavila glavu u njih. Nasmijala sam se i odmahnula glavom. – Zašto si ti tako vesela, raspoložena? Zar ne bi trebala i tebe glava da boli?

- Nisam popila toliko mnogo kao ti. I dok si ti redala pića, ja sam pila mineralnu vodu.

- Izdajico.

- Ne, baš suprotno. Zahvaljujući meni, uspješno smo došle kući. Trebala bi malo da smanjiš unos alkohola.

- Uhhhhh, sad zvučiš poput moje majke.

- Žena ima parvo, - popila sam gutljaj savršene kafe, sjetivši se poruke od sinoć. – Eh da, umalo da zaboravim. Ben s recepcije ti je trebao uručiti poruku, ali je dao meni jer si ti bila u groznom stanju.

- Koju poruku?

- idemo po nju.

Kad ju je Alex pročitala, izraz lica joj je postao još blijeđi.

- O Gospode, - skočila je sa stolice, trčeći u svoju sobu. – Ne, ne, ne. Sranje, ne! Uzvikivala je dok sam prilazila vratima.

- Alex! Da li je sve u redu?

- Glupača, glupača, - ponavljala je dok je sjedila na krevetu. U tom trenutku joj je zazvonio telefon. – O Bože, to je on!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ko on?

- Komšija. Budi tiha, - kimnula sam glavom.

- Halo!

- Noah, ti si?

Noah? Koji Noah? Zar se sudbina toliko okrutno igra sa mnom? Čak mi ponovo pod nos gura ovo ime. Mislim, svijet ne može biti toliko mali.

Okupirana svojim mislima, Alex mi ponovo privlači pažnju. Posmatram je kako se šminka, juri po sobi, presvlači u najseksipilniju spavaćicu.

- Ok, šta ti to radiš? I zašto ponovo oblačiš spavaćicu?

- Oh, ovo, – zastala je i pogledala se u ogledalo. – Idem gore, a on vjeruje da sam tek ustala.

- Zašto mu moraš lagati? Zar je to potrebno.

- Ma daj Sophy, to je muškarac. Sve se vrti oko njih, bar tako misle.

- On je bio taj koji ti je ostavio poruku?

- Da, je. Sinoć je želio da se vidimo, ali kao što znaš, nisam bila u mogućnosti. Sad žurim, poželi mi sreću, - poljubila me u obraz i istrčala iz stana.

Nikada neću shvatiti žene koje bi sve uradile za nekog muškarca. Alex je divna djevojka, ali na taj način ga neće uloviti. Muškarcima trebaš da budeš nedostupna, pomalo misteriozna, neodoljiva i samouvjerena. Ma kome ja to pričam! Sjetivši se Noahe, nisam ništa od toga bila. Još jedan dokaz da je Noah Parker pogrešan čovjek za mene.

Istuširala sam se i izlazeći iz kupatila s prškirom oko sebe, ugledala sam Alex na svom krevetu.

- To je bilo brzo, - ironično sam rekla.

- Ha ha. Imamo dogovor za večeras, - počela je ushićeno tresti nogama, bacajući se na krevet.

- Gospodin se nije naljutio?

- Jeste. Dao mi je posljednju šansu.

- Ti nisi normalna, - planula sam. - Govoriš mi da ti je on dao posljednju šansu jer nisi došla kada te zvao??

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- A ha.

- Alex. Mogu li nešto da te pitam?

- Naravno S. - Dotični komšija ti je dao šansu za šta? Vezu?

- Sophia, on i ja imamo dogovor samo za seks. I ako je to jedini način da ga imam, neću propustiti tu priliku. Nadam se da će tako shvatiti da sam ja upravo prava žena za njega.

- I šta to govori o tebi? Ti nisi kurva Alex. Možeš imati koga kod želiš.

- Ali ne i njega. On je tako….

Podigla sam ruku, zaustavljajući njen monolog. - Znaš šta Alex! Ne zanima me. Ne želim znati kako se prema tebi odnosi kao prema drolji, a ti se s tim slažeš.

- Mislila sam da si mi prijateljica, - govorila je dok je ustajala sa kreveta i odlazila iz sobe.

- Prijateljica sam ti upravo zbog toga što ti ovo govorim. Ne želim ti zlo, - doviknula sam za njom.

Pošto se Alex čitavo podne durila u sobi, odličila sam iskoristiti ovaj sunčan dan. Iako sam rođena Njujorčanka, danas se osjećam kao turista. Još kao klinka, uvjek sam voljela posmatrati turiste i njihove izraze lica kada ugledaju Kip Slobode. Ljude koji kupuju razne suvenire, zatim izraze lica kada im vodić objašnjava istoriju grada. Tata i ja smo znali često šetati i prilikom šetnje, znali smo kupiti hot-dog. Dok sam žvakala zalogaj jednog, sjela sam na klupu koja je imala pogled na poznatu kino dvoranu “Empire.”

- Samo mi reci da u njemu nikada nisi gledala film? - Pogledala sam čovjeka do sebe, ne primećujući kada je sjeo. Sa najljepšim, ugodnim osmjehom gledao je u mene.

- Nekada davno, - uzvratila sam mu osmjeh.

- Ako poželiš da ponovo gledaš, rado ću ti praviti društvo, - sad je bio red na mene da mu uzvratim osmjeh. Pogledala sam ga pažljivije, nije izgledao loše. Rekla bih da je još u dvadesetima. Teško mi je da procjenim čime se bavi jer je na sebi imao crnu majicu i hlače.

- Imaću te u obziru.

- Pa da ne ostanemo stranci, ja sam Leon.

- Drago mi je Leon. Sophia.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Predivno ime, - osmjeh je još uvjek bio na njegovim usnama.

- Hvala, - pogledala sam na sat koji sam nosila i shvatila da je i previše vremena prošlo od kada sam otišla. Ustala sam, bacajući otpatke smeća u kantu u blizini nas. – Pa, drago mi je što smo se upoznali. - Ustao je i pružio mi ruku koju sam prihvatila.

- Takođe. Samo, kako ću te naći?

- Sutra veče, oko sedam. Ako možeš!

- Dogovoreno. Ja plaćam karte.

- Ja kokice, - oboje smo se smijali i posle par trenutaka svako je otišao svojim putem.

Nisam od onih djevojaka koje skaču iz veze u vezu, nit mi je to cilj. Volim Willa, a ovdje sam došla kako bih imala vremena da o svemu razmislim. To što izlazim u kino s nekim muškarcem ne znači apsolutno ništa. Želim imati prijatelje, želim malo vremena za sebe.

Ništa više.

***

Oko osam sati, Alex se napokon odljutila i sjela pored mene. Spustila sam knjigu koju sam čitala i pogledala u nju.

- Oprosti mi. Znam da mi želiš sve najbolje, ali kada je o njemu reč, ne razmišljam.

- Ne možeš tako Alex. Mislim, sebe uništavaš.

- Znam i u pravu si. Razmišljala sam i odlučila da on i ja trebamo razgovarati. Ali imam jedan mali problem.

- O čemu je reč?

- Ne mogu večeras. Mislim, ne mogu ja to. Ponovo ću popustiti, a to ne želim.

- I šta ćeš da uradiš?

- Otići van. Ne mogu biti zatvorena.

- Ponovo će te zvati.

- Hoće. I reći ću mu da mi nije dobro. Da sam u fazonu bolesna, tako nešto.

- Joj, Alex. Samo se uvlačiš još dublje.

- Idem sad da se speremim. Ideš i ti?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ne, meni je dosta. Planiram napuniti kadu i uživati u vinu.

- Super. Slobodno radi šta god želiš, već sam ti rekla, - kimnula sam. - I hvala ti S. Hvala ti što si tu.

- Sve za tebe A. Alex je otišla sa društvom a ja sam napokon bila smještena u velikoj kadi. Upravo ovo sam trebala, ovaj mir. Ali taj mir je narušavao zvono na vratima. Ko god da je bio, bio je uporan. Dođavola i sve.

Ustala sam, omotala se manjim peškirom i onako mokra istapkala iz kupatila. Imala sam jedan cilj, očitati dobru bukvicu onome ko mi je smetao. Ali kad sam otvorila vrata, nikada u ovom jebenom životu nisam pomislila da ću vidjeti upravo njega.

- Ti…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 21.

NOAH

- Ti….

Jebeno sranje!

Ispred mene stoji ni manje ni više nego naga božica. Skoro pa naga. Ne vjerujem da imam toliku sreću. Skoro da sam odustao od toga da ću ovu ženu učiniti svojom. I evo, život me ponovo iznenađuje. Pogled je savršen. Pomišljam na veoma vruće scene srne i mene. Tuš, kada… Veoma, veoma glasno uzvikivanje moga imena. Erekcija mi je toliko velika da ona ne može a da he be uoči. Ali ono što mi nije jasno jeste, kako se ona dođavola nalazila u Alexinom stanu?

- O, ti mora da se šališ! Nije moguće da si upravo ti onaj komšija odozgo!?

- Glavom i bradom, srno.

- Nisam ti ja srna. A da ti odmah olakšam, zaboravi da si me vidjeo, kao što planiram i ja.

Pokušaj da mi zalupi vrata ispred nosa joj je propao. Progurao sam se i ušao u stan.

Već sam bio u ovom stanu i sa sigurnošću znam gdje se nalazilo kupatilo, a gdje spavaća soba.

- Ne tako brzo, -srno. Gdje ti je osnovna kultura? Samo tako bi mi zatvorila vrata?

- Tamo gdje je i tvoja. U ovom slučaju, davno zaboravljena.

Učinio sam korak unazad kako bih je mogao bolje skenirati. Sama pomisao da ispod tog malenog peškira koji joj jedva pokriva tijelo, nema ništa, dovodila me je do ludila.

- Trebaš pomoć pri svlačenju?

- Nosi se Noah. Vjerujem da imaš dovoljan broj njih koje čekaju na tvoje magične riječi.

- Ne riječi, dušo. Djela.

- Ne zanosi se. Nisi savršen.

- Upravo su mi nešto slično govorile. Čak su me prozvale Božijim savršenstvom. Što znači da nikada bolje nisu vidjele ni osjetile sve do mene.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Samo ti hrani svoj ego.

- To je istina, srno. Dopusti mi da ti to i pokažem, - približio sam joj se, spuštajući usne na njeno jebeno, primamljivo, morko rame. Drhtaj je prošao kroz nju i odmah mi je bilo jasno da je i ona još jedna žena kojoj treba malo moje posebne pažnje, zadovoljstva. Ljubeći joj vrat, osjetio sam nježni miris vanile i divljeg cveća. Upravo onako kakva je i sama bila. Nježna a opet tako divlja. Lizao sam joj svaku kapljicu, a ona je sve brže i brže uzdisala. Još uvjek je bila na istom mjestu, ne čineći apsolutno ništa. Na taj način mi je dopuštala da je učinim svojom. A ja sam i previše bio raspoložen za to.

- Mhmm… tako slasno, - promrmljo sam, sve dok se nisam našao tik uz njene usne. – Večeras ću ti pokazati šta je pravo muško.

Ono što nisam očekivao, niti mi je ikada palo na pamet da bi se moglo desiti jeste bol u međunožju. Za toliko jak udarac nisam bio spreman. K vragu, ni jedan muškarac na ovo ne može biti spreman. Presavio sam se, pokušavajući sprečiti prokleti jecaj. Toliko me boljelo da sam osjetio suze u očima.

- Prokletnice, da li si ti normalna!!!

I dalje presavijen, imala je hrabrosti da mi se smije.

- To ti je za tvoj plan osvete. Što si tražio, to si i dobio.

Na zvuk otključavanja vrata smo oboje okrenuli glave.

- Spohy, ja sam. Nisam mogla da… - Ućutala je, vidjevši prizor ispred sebe. – Noah. Potrčala je, došavši do mene kako bi mi pomogla. - Šta se desilo?

Prije nego sam uspio da okrivim ovu prokletnicu u peškiru, ona je prva progovorila.

- Oh, Alex. Kao što vidiš, kupala sam se i dotični gospodin je zvonio. Mislila sam da je neki psihopat s obzirom koliko jako je lupao na vrata. I… Ostalo znaš, - razvukla je usne u najslađi jebeni osmjeh.

- Oh, Noah. Dođi, sjedni.

Molim! Zar joj je povjerovala? Pa gospođice savršena i ja znam igrati ovu igru.

- Nema potrebe Alex. Sad sam bolje, ono najgore je prošlo.

- Zašto si dolazio?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Nisi se pojavila i odlučio sam da saznam koji je razlog bio za to. Samo se nisam nadao da ću dobiti udarac u tvoje omiljeno mjesto. - Pogledao sam u srnu, a ona je prevrnula očima zbog ovih reči. Zatim je svoj pogled smjestila na Alex.

- Odoh završiti kupanje. Ako ti nešto bude trebalo, tu sam.

- Važi. - Još jednom me je pogledala i otišla. Mogu se zakleti da sam u tom pogledu vidjeo nešto. Nešto poput tuge. Ili, ipak ne, jer je u ono malo koraka koliko joj je trebalo da zamakne iza ugla, mješala kukovima, izazivajući me.

- Noah. Ja večeras nisam mogla doći pa sam otišla.

- Zbog čega?

- Razmišljala sam o nama i ja… Želim više. Oduvjek sam željela više. Nisam te tako lako mogla pustiti pa sam trpjela i na taj način sebe povređivala.

- Sutra ćemo razgovarati. Sada bih morao ići.

- Hoću li dolaziti ja ili…

- Ne, doću ja.

Otišao sam u stan i prvo što sam uradio jeste popio čašu čistog Stocka. Pomisao da se Sophia Clarkson nalazila samo dva kata ispod mene činila me jako srećnim. Koliko sam mogao skužiti, ništa Alex nije govorila o nama i to mi pruža veliku priliku da iskoristim situaciju. Želim da je zavedem i da bude kao i sve ostale žene. Očarana sa mnom.

Kao i uvjek, ja ne bih bio ja kada ne bih iskoristio ženu. Ovog puta ljupku Alex. Pristaću na vezu a to će mi pružiti priliku da budem bliže srni. Testiraću je, dodirivati i izluđivati. Samo se nadam da pre toga ja ne padnem. O da, ona će biti moja. Ispod, gore, ne biram. Napokon san postaje java.

***

- Dobro jutro Noah.

- Jutro Gaby,- ušao sam u ured, a Gaby me pratila.

- Možemo li razgovarati?

- Imam sastanak za 10 minuta. Čekaj.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Neće dugo trajati.

- Dve minute, kreni.

- Šta se dešava Noah? Ne mogu a da ne primjetim da si ljut.

- Ništa što ne mogu srediti. Kad smo kod razgovora, rezerviši nam sto u restoranu “Ethos”.

- Za tebe i mene?

- Da. Razmislio sam i vrijeme je da ti i ja ozbiljno razgovaramo. - Smješak joj se pojavio na licu.

- Imaš slobodno u 15:00. Odgovara li ti to?

- Naravno.

Posle par minuta, nazvao sam Leona.

- Ako si slobodan, trebam te.

- Gdje gori? - Upitao je ulazeći u ured.

- Nađi broj Davida Silve i dogovori sastanak u 15:00, restoran “Ethos.” Tražim ti jer ne želim da Gaby sazna za to. Spremam im veliko iznenađenje.

- Znači, oboje planiraš da spojiš. - Cerekao se.

- Predobro me znaš.

- Ko je zamjena za Gaby?

- To ostavljam tebi. Znam da te sad opterećujem s tim, ali u tebe i Bena imam najviše povjerenja.

- Nema problema stari. Znaš da sam uvjek tu. Danas ranije izlazim sa posla, imam sastanak.

- Neko poznat?

- K vragu, nadam se da ne. Mala je bomba. Ako uspjem, večeras ću je detonirati.

Smijali smo se, podjebavali jedno drugo. To je nekako bio naš kodeks.

Oko 14:00 Gaby i ja smo krenuli prema restoranu. Očigledno joj je bilo drago zbog ovog mog poziva, a ono što nije znala jeste da joj spremam iznenađenje. Ušavši u restoran, hostesa nas je odvela za naš stol. Sjeli smo i naručili piće.

- Još neko dolazi?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Da i upravo ide prema nama. - Okrenula se i sledila na mjestu. Vidjevši nju, Davidu je sve bilo jasno, ali se bez obzira na njenu reakciju trudio ne pokazati koliko ga je ovo iznenadilo.

- Nadam se da je veoma važno Parkeru. Digao si me sa sastanka. - Sjeo je i pogledao u Gaby. - Poštovanje, gospođice. Nije mi bio cilj uvrijediti vas ovim ponašanjem. - Gaby mu se lažno nasmješila, pogleda prikovanih u mene.

- E sad, kada smo svi ovdje, želim da karte stavimo na stol. To znači da ću ja pričati a vas dvoje veoma pažljivo slušati, - pogledao sam u Davida. - Već dugo me pokušavaš sjebati u poslu, zašto, to znamo ti i ja. A sad si čak otišao stepenik više i iskoristio moju, ovdje prisutnu pomoćnicu. - Gaby je krenula nešto da kaže, ali sam joj dao do znanja da šuti. - Ne zanima me šta si njoj obećao, niti ona tebi. U to ne ulazim. Ono što me zanima jesu moje dionice. Imaš dvadeset četiri časa da budu moje. Ne da mi ih prodaš, nego pokloniš.

- Ti si luđak. Nikad ti neću predate dionice.

- U redu. Tvoj izbor. Uskoro očekuj ponovni susret s Alexandrom Ivanovichem,prebljedio je i kimnuo glavom. – Sada kad smo riješili stvar dionica, red je da ti pružim priliku da objasniš svoje postupke. Zašto i zbog čega si se udružila sa ovim skotom? - Posmatrao sam kako joj se lice iz šoka mjenja u bijes.

- Nema potrebe da ti bilo šta objašnjavam. Dobio si ono što si zaslužio.

- Tu si itekako u pravu, dušo. Upravo sam dobio svoje dionice. A što se tiče tebe, nema potrebe da ti govorim kako više nemaš radno mjesto, - ustao sam, zakopčao sako. - Silva, dvadeset četiri časa.

Ostavio sam ih upravo onako kako sam i planirao. Niko se ne kači sa mnom, misleći da se lako može izvući. Ne želim se opterećivati pitanjima zašto je Gaby uradila to što je uradila.

Sada sam imao drugih stvari za riještit. Prva od njih je dobiti Sophiino povjerenje i potpuno je učiniti svojom.

U ured se više nisam vraćao, sada kada su neke poslovne stvari riješene, nisam imao potrebe za tim. Alex sam poslao poruku da oko sedam bude spremna za moj dolazak. Ako veče bude išlo onako kako sam planirao, srna će pokazati svoju reakciju. Večeras je noć kada će Alex osjetiti nešto više od mene, hej, bar moju glumu. Jer će moje misli biti upućene

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

prema drugoj osobi. Osobi koja mi se uvukla pod kožu. O kojoj sam postao ovisan. Da li je to u pitanju sam čin plana i osvete ili nešto više, to ne znam. Znam samo da me ta žena dovodi do ludila. Tjerajući me da je želim više i od sopstvene slobode. Jer uz nju se osjećam živim, zaboravljam na svoj život. Pored nje sam samo ja.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 22.

GABY

Posle toliko vremena, rekao mi je da ozbiljno moramo razgovarati. Razgovor nije prošao onako kako sam se nadala. Ponovo me izigrao.

Sada sjedim, licem uz lice sa Davidim Silvom. Ono što sam planirala odbilo mi se od glavu. Nisam očekivala da će saznati da ja imam prste u svemu. Prokletstvo, mislila sam da sam se dobro skrila!

Bilo je nemoguće da se sazna za mene, osim ako Silva nešto nije rekao. Sve je išlo preko ovog odvratnog čovjeka. Uvjek sam znala da Silva ne podnosi Noahu i to sam drage volje iskoristila. Bilo mi je lako nagovoriti starog dripca da pristine na moj plan. Iako sam tu cjenu morala platiti satima pušenja i seksa, nije mi bilo teško prodati ni tijelo ni ponos, znajući da ću uništiti Noahu.

Već dugo vremena se nisam nadala da će me drugačije gledati, željeti. Godinama posmatram kako mjenja žene, iskorištava ih, uključujući i mene. Tim postupcima me zaintrigirao i naterao da istražim razlog njegovog ponašanja. Morao je postojati razlog zbog čega Noah Parker ne podnosi žene.

Saznala sam razlog. Bila je to žena.

Naravno, posle toga mi je sve bilo jasno. Saznavši dubinu problema, još jednom sam se uvjerila da je Noah Parker nesposoban da voli, osjeća. Planirao je osvetu, ali planirala sam je i ja. Informacije sam prenosila Silvi, Noahea on ih koristio protiv Noahe.

Mogla sam se boriti sa ženama koje su mi bile u blizini, slične meni. Ali onog dana, kad sam vidjela povjerljive podatke na njegovom računaru, shvatila sam da ovog puta drugačiju ulogu ima ova navedena osoba. Ne bilo koja, nego bratova.

Upoznavši Sophiu Clarkson, znala sam da mi je ona prava, ozbiljna konkurencija u osvajanju Noahe. Izgledala je naivno i čisto, upravo onakav tip žene koja može zaludjeti muškarca. Upravo ta žena može osvojiti njegovo ledeno srce.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Moj bijes je svakim danom sve više i više rastao. Skupljao se duboko u meni. Mrzila sam njega, a i nju. Njega jer me iznova iskorištavao, čak i na zabavi dobrodošlice. Nju, jer je bila sve ono što ja nisam. Mrzila sam kako se gledaju, a u tom pogledu se moglo primjetiti nešto veliko, istinsko i pravo. Moj bjes nije imao granica. I osveta je jedino postojala.

Nudila sam mu se poput prvoklasne kurve, oblačeći najfinije tkanine kako bih mu promjenila mišljenje. Kako bi shvatio da sam ja ta koju treba.

Dan kada je Sophia zvonila, bio mi je najsrećniji dan u životu. Saznavši za njegovu osvetu, njen izraz lica je bio moj izvor sreće. Jer ako žena jednu stvar može, to je da pošteno sjebe konkurenciju. Imala sam izvor, znanje i priliku. Sjebala sam je i tako uništila njihovu priliku za sreću.

- Ko bi trebao biti Alexandar Ivanovich?

- Samo ću ti reći da sam ovo upozorenje shvatio veoma ozbiljno. Ne želim ponovo da vidim tog čovjeka.

- Zar si toliki slabić?

- Da kada je u pitanju moj život.

- Predpostavljam da si ti taj koji je rekao da se ja krijem iza svega?!

- Srećo, koliko god dobro pušila, nisi vrijedna mog života.

- Trebala sam znati da si nesposoban za ovo. Tako mi i treba kada nalazim starca da obavi posao.

- Onda ga nađi, ja sam završio sa ovim. Dosta mi je Parkera za čitavog života.

Otišao je i ostala sam sama. Ponovo! Noah se vara ako misli da me se tako lako može riješiti. On će shvatiti da nije bitan on, ni njegove potrebe. Platit će za svaku prolivenu žensku suzu. Svako poniženje! - Noah Parker, tvoje vrijeme dolazi, –zadovoljno sam se naslonila i eksirala piće, u glavi već imajući savršen plan.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 23.

SOPHIA

Oblačim se, a Alex poput vjetra ulazi u sobu.

- Ludo, kucaj.

- Zašto bih. Sve što imaš ti, imam i ja. A gdje se to spremaš?

- Večeras imam dogovor za film.

- Opa, već se bacaš u lov.

- Ne, ako te već zanima, upoznala sam ok dečka i pristala sam da zajedno pogledamo film. Ništa loše nema u tome. Na neki način to mi je izgovor da skrenem pažnju sa nepoželjnih misli. Šta ti planiraš?

- Večeras, Noah dolazi kod mene i očekujem vrelu, zanimljivu noć, - nasmijala se.

Sama pomisao da će Noha biti sa Alex, uznemiravala me je. Koliko god odbijala da mi se približi, pokuša i mene zavesti, nije mi se sviđala pomisao da njegove usne ljube drugu ženu. Ono što ne znaš, ne može te povrediti a ovo me izjedalo. Borim se sa toliko emocija i svaka želi da nešto poduzmem. Srce, tijelo, razum... Želim ga. Ne želim ga.

Oh, Bože šta mi se dešava? Zašto ovaj čovjek ima toliko uticaja na mene? Zašto mu ne mogu odoljeti? Volim Willa, ali u ovom trenutku sam previše ljuta na njih.

- Haloo, zemlja zove Sophiu. Gdje si otišla? - Rukama je mahala pred mojim očima.

- Kad dolazi Noah?

- U sedam. Zašto?

- Super. Tad nisam ovdje.

- Ne razumjem zašto ga ne voliš. Ništa ti nije uradio. - Alex, pojma ti nemaš.

- Nije sve onako kako se čini. Sutra ćemo razgovarati i objasnim ti razloge svog nepoverenja prema njemu.

Ostavila sam Alex da pripremi svoju planiranu večer. Sišla sam u predvorje zgrade jer iskreno nisam mogla da gledam svu tu ushićenost oko Noahinog dolaska. Ne želim da

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

posmatram kako je ljubi, grli, a ona uzdiše za njim. Ne mogu ga imati, ne želim ga imati. Ali opet… Ovako je bolje, da definitivno bolje.

Neko vrijeme sam čavrljala sa Benom. Taj starac je imao veliku mudrost i razumevanje. Volio je razgovarati, a ja sam bila drage volje da ga slušam.

- Nije valjda da si se sredila samo za mene. Odmah priznajem, preljep doček pred vratima. - Ukočila sam se. I dok se Ben izvinjavao i odlazio od nas, okrenula sam se prema njemu. Predivno je mirisao, kao što je i izgledao. Tamno plavo odjelo i bijela košulja, govorila je o moći ovog čoveka. Arogantan, svjestan svog izgleda, izgledao je poput likova iz istorijskh romana. Onih likova koje su dame obožavale, ljubile tlo po kom su hodali.

- Spusti se na zemlju. Ne vrti se sve oko tebe.

- Znači, imaš spoj? - Ljutito me upitao. I ne mogu a da ne primetim kako mu se vilica grči svaki put kad mu nešto nije po volji.

- Kao i ti.

- Trebamo razgovarati, dugujem ti objašnjenje za ono što ti je Gaby rekla.

- Misliš na tvoju osvetu bratu i moje uvlačenje u to? Ne, Noah, ti i ja nemamo o čemu da razgovaramo. Jer da bih imala volju da slušam tvoja objašnjena, morao bi mi nešto značiti.

Približio mi se a ja sam nastojala da smirim otkucaje srca. Jer upravo to je ono što mi on radi. Uzima moje srce. Spustila sam pogled ne želeći da spozna koliki uticaj ima na mene.

Kažiprstom mi je podigao bradu, na taj način me prisiljavajući da ga pogledam u oči.

- Nemoj bežati od nas, od ove hemije među nama. Prepusti se tom osjećaju. Učini to za sebe.

Mogla sam osjetiti njegov dah na usnama. Poput vatrenog plamena probuđenog vulkana. Spremnog da me proguta. Ali sve ovo je njegov pokvareni plan, plan koji još uvijek traje.

Istrgnula sam se i zakoračila unazad, ne želeći ponovo da dođem u iskušenje.

- U zabludi si ako i pomišljaš da postoji nešto između nas. Moje srce još uvijek pripada drugom muškarcu.

- Tu sam kako bih ti pomogao da ga izbaciš iz sistema. A jedini način da to postigneš jeste da prihvatiš moju ponudu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- I da budem još jedna u tvom nizu? Ne, hvala, - otišla sam i to je jedino što sam mogla uraditi. Jer, da sam ostala s njim, prihvatila bih sve, samo da ga napokon osjetim. Da probam zabranjeno voće.

***

Kao što smo se i dogovorili, Leon je već bio tamo. Da, donela sam ispravnu odluku. A ovaj muškarac je moj bjeg od stvarnosti.

- Nadao sam se da se nisi predomislila, - nasmješio se.

- Dogovor je dogovor. Idemo da kupimo te karte.

- Čudno mi je upoznati devojku koja voli gledati horor filmove.

- Možda sam na izgled nježan cvjet, ali jako čvrst, - namignula sam.

- Ne sumnjam u to.

Stigla mi je obavjest da sam primila poruku.

- Izvini, nisam ugasila telefon.

- U redu je. Nisam ni ja svoj, što je prilika da ga i sam ugasim... Sranje!

- Sve u redu?

- Zvao me šef a zbog saobraćaja i života New Yorka, nisam čuo ton. Izvini ali moram da obavi ovaj poziv.

- Uzimam kokice. Velike ili male?

- Imam veliki apetit, - nasmješio se i udaljio kako bi mogao obaviti poziv. Posle par trenutaka napokon smo sjeli, čekajući početak filma.

- Zar ti je šef toliki gnjavator pa da te uznemiruje i petkom uveče?

- Nemam određeno radno vreme. A šef je ok. Mnogo toga smo zajedno prošli.

- Prijatelji?

- Više braća.

- Ljepo je to čuti. Nego, čime se baviš?

- Službeno: informatičar. Neslužbeno: Haker, - imao je predivan osmeh.

- Zanimljiv posao.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Pa, priznajem da mi zna biti zanimljiv. Čime se ti baviš?

- Vlasnica cvećare.

- A zašto je vlasnica slobodna?

- Ko kaže da jesam!

- Ne djeluješ mi kao tip devojke koja bi varala dečka. Ako sam u krivu, ispravi me.

- U pravu si, mada ne varam. Ipak je ovo drugarski izlazak u kino, - kimnuo je glavom. Puno toga se trenutno dešava i priznajem da sam te iskoristila kako ne bih mislila na probleme.

- Sad sam povređen. - Stavio je ruku na srce kako bi dočarao svoju bol. Morala sam se nasmijati jer ovaj muškarac je bio zabavan. Nije svjestan koliko mi pomaže. - Ljubavni jadi?

- Komplikovani jadi.

Posle dva sta buljenja u film, odlučili smo da prezalogajimo nešto. Našli smo maleni restoran koji je nudio razna brza vruća jela. Ovaj put sam se odlučila za špagete bollogneze.

Uz naručeno crveno vino, ovo bi gledajući mogao biti savršen spoj. Dosta toga sam saznala o njemu. Njegov mukotrpni put do savršenog posla pa sve do dosadašnjeg postignuća.

Posmatrajući ga, shvatim da toliko toga imamo zajedničko. I umjesto da me nešto privuče k njemu, osjećam zahvalnost i početak velikog prijateljstva. Teme su se nizale i nije postojao trenutak u kome se mogao zavući Will ili Noah.

- Wau, Sophia. Kako malen svjet. – Zatvorila sam oči, misleći da je ovo samo san. Mora biti san. Nije moguće da pored tolikih restorana oni baš ovde dođu. Jer i on je sa Alex. Iako ga nisam vidjela, moje tijelo ga je itekako svjesno. Svaka dlačica se naježila od spoznaje da mi je ponovo blizu.

- Dobro veče, Sophia. Leon.

Njegov baršunasti glas ispunio je sva moja osjetila. Pogađajući u samu srž.

Promeškoljila sam se, tako mu dajući do znanja šta mi čini.

- Dovraga brate, otkud ti ovde? – Leon je ustao, rukujući i upoznavajući se sa Alex.

- Odlučili smo da nešto jedemo i došli na brzinsku klopu. Da li je slobodno da vam se pridružimo?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Naravno. - Uspjela sam izgovoriti, izbjegavajući njegov pogled. Pošto smo Leon i ja sjedili jedno preko puta drugog, Alex se teška srca odvojila od Noahe. Iskoristio je tu situaciju i smjestio se tik uz mene dok Alex više nije imala izbora nego sjesti do Leona. Posmatrajući nas, neko bi mogao zaključiti da smo par.

Konobar je došao po narudžbu i dok su oni odlučivali šta bi jeli, ježila sam se zbog njegove blizine. Spoznaja da je ovdje, pored mene, dovodila me do ludila. Miris me zavodio, opijao, poput proklete droge. Vino sam gutala. Želeći da me opije jer u ovakom iskušenju, veoma malo mi fali da ga otvoreno pozovem na porciju divljeg seksa.

-

Super je što smo se ovde slučajno našli. – Govorila je Alex, dok joj je Leon

objašnjavao scene filma. Noah me posmatrao, ne obraćajući pažnju na ono dvoje. A jadna Alex je pokušavala da sa svakom rečenicom koju izusti, privuče bar malo Noahine pažnje.

Nije joj uspjevalo, jer Noah je imao svoj pljen. Mene.

Osjetila sam kako mi nježno stavlja ruku na koljeno, stiskajući ga, klizeći sve više i više.

Ubrzano sam disala. I umjesto da mi vino pomuti zdrav razum, to je činio njegov dodir.

Odmaknula sam se od njega a taj čin nije promakao Leonu. Vidjela sam kako mu u glavi igraju točkići, jer je pogledavao u Noahu i mene.

- Sophia, da li si spremna za polazak? - Leon se kavaljirski ponudio. Ali moj odgovor nije dočekan.

- Zašto bi išla, kad je ovdje baš ugodno. - Taj podlac. Namjerno mi ovo radi.

Alex je zazvonio telefon i izašla je van kako bi obavila razgovor. U tih par minuta, Leon i Noah su se smeškali jedan drugom, kao da obavljaju telepatski razgovor.

- Uf, Noah. Iskrsnuo mi je problem u agenciji, - govorila je dok je sjedala.

- Šta se dešava?

- Moram hitno da obavim par foto sessiona. A jedino sad imaju slobodan set.

- Leon će te odvesti. Zar ne Leone?- Po prvi put, Noah je progovorio.

- Da, naravno. Da li je to ok, Sophia?

- Morala bih i ja kući, pa ako možeš odbaciti i mene.

- Završi vino a ja ću večeru pa možemo zajedno ići, - ubacio se Noah.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Super zamisao. Ako ništa, možete razgovarati. A ti Noah, - sagla se, dajući mu poljubac. - …imaš moje obećanje da nas sutra ništa i niko neće prekinuti. Od sutra sam tvoja.

Kimnuo je a ja sam dobila želju da mu saspem ovo preostalo vino iz čaše na glavu.

Pokvareni skot.

Pozdravila sam se sa Leonom uz obećanje da ponovo gledamo film. Ovog puta sam sjela dalje od Noahe, čak na suprotnoj strani, a to se njemu činilo jako zanimljivo. I dok je on uživao u hrani, smješeći se, skidajući me pogledom, ja sam gorjela.

- Šta želiš?

- Tebe.

- Recimo da pristanem, i šta onda? Hoćeš li me pustiti na miru?

- Ako je to tvoja želja, da. Ali mi nešto govori da ćeš se predomisliti.

- Misli šta god hoćeš. - Stavila sam laktove na stol, spajajući prste. Uzdahnula sam te iznjela svoju ponudu. Jedino što sam znala jeste da gdje god otišla, uvjek ću se pitati kakvog je okusa Noah. A kad jednom rešim ovu seksualnu privlačnost, s nama je gotovo.

- Rešimo to za sva vremena! Od sutra te ne želim vidjeti, čuti.

- Što znači da si od sad moja?

- Da, što znači da sam tvoja sledećih sat vremena.

- A ne, - coknuo je jezikom. –Moja si sledećih dvadesetčetiri sata, zatim te puštam.

- Šta je s Alex?

- Ne brini za nju, - pruzio mi je ruku. - Dogovoreno?

- Dogovoreno.

I tad sam sklopila dogovor sa vragom. Jer iste sekunde je ustao, platio račun i odveo me u svoj automobil, vozeći u nepoznatom pravcu. Bila sam ushićena, prestrašena i poput djeteta, jako nestrpljiva. A u slučaju da se pitate a Will? ….Ko je to? K vragu, kad već gorim, neka gorim do kraja.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 24.

NOAH

Dok vozim prema svom drugom stanu, koji se nalazi na Manhattanu, razmišljam zašto je uopšte i vozim na to mjesto. Zašto jednostavno ne svratim u prvi hotel, uzmem sobu, i pošteno je izjebem? Stalno se pitam, koji je razlog tome. Istina, privlačna je, poput svake koju sam imao. Ali njena unutrašnja ljepota me privlači. Zbog toga ja ne mogu biti ja. Savjest mi ne dopušta da je tretiram kao kurvu, a iskreno, to jedino znam raditi. I kako pobogu sad da budem neko drugi. Neko ko je zaboravio kako voljeti? Posle Hannahe, svaki moj prilazak ženi je bio samo sa jednim ciljem. Samo seks. A sad? Sad, kada mi se otvoreno ponudila i pristala da napokon bude moja, ja želim više. K vragu, želim da me i ona tako želi. Hoću da bude moja. Možda vam to zvuči morbidno ako želim bratovu djevojku, ali zar nije upravo on meni to uradio? Ljut sam jer sam pristao na ovaj dogovor. Tada mi se činilo da blefira, da jednostavno ispituje moje granice. Iznenadila me je. I uradio sam jedinu stvar koja mi je ostala. Odvesti je i pokazati da sam muškarac koji se ne ostavlja. Kojem se ne postavljaju pravila. Smješak mi osvaja usne, razmišljajući o svakoj mogućoj pozi koju će iskusiti.

Dokazaću joj da imam pravo. Posle ovih dvadesetčetiri sata koja imam na raspolaganju, shvatiće da me želi u životu. Jer nebesa, ja je želim u životu.

Uzeo sam telefon i nazvao Leona. - Obavjesti osoblje da opreme stan sa svim potrebnim stvarima koja će mi trebati za jedan dan. Kad završe posao, neka me niko ne ometa. I da…. Od sad sam nedostupan. Za sve poslove, ti si glavni.

- Ona je s tobom?

- Da. Imaš nešto protiv? - Dovraga, još mi fali da Leon puca na nju. Do sada, nikada mi nije bilo stalo ako bi bio sa nekom djevojkom koju sam prije njega imao. Držali smo se bratskog kodeksa: Braća prije svega! Ali sada… I sama pomisao da bi Leon mogao biti sa Sophiom, budila je zvjer u meni. Želio sam ga lupiti šakom u facu. Želio sam da ga pokidam.

Zatraživši od Bena da prati Sophijin telefon, pomoću GPS- a. saznao sam da je ona sa Leonom. To sam morao promjeniti. Shvatam da je nemoguće da joj zabranim bilo kakav

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

kontakt sa drugim muškarcima, ali proklet da sam ako to ne pokušam sprečiti. Posesivan sam kada je u pitanju nešto što smatram svojim, iako nije provjerena roba. Sam nagon da bilo šta poduzmem je taj što se uz nju osjećam slobodnim. Uz nju zaboravljam ko sam. Svaki kontakt s njom je kao izlazak sunca. Osjećaj kada čekaš i znaš da će te obasjati njegove zrake. U ovom slučaju njena duboka ljubav. Čovječe, istorija se ponavlja. Ponovo zavidim Willu. Ali ovog puta jer je imao sunce uz sebe. Sunce koje ću sebično prisvojiti i poduzeti svaku mjeru, trik, priliku da ga zadržim.

- Noah, ona nije kao ostale tvoje igračke. Shvati da je ona žena koja želi sve od jednog muškarca.

- Uradi kako sam ti rekao a mene pusti da se brinem za to. - Znam da je u pravu. Znam da ću je povrjediti, ali ovo je jače od mene. Želim je kao nikoga i ništa u ovom životu.

- Gdje me voziš? - Iako je pogled još uvjek zadržala na prozoru, posmatrajući zgrade, ljude koje ostavljamo iza nas, u glasu sam mogao čuti blagu paniku.

- U stan.

Ostatak puta sam ćutao, kao i ona. Nisam želio razgovarati dok vozim, jer svoju koncentraciju sam morao fokusirati na saobraćaj, ne na nju. Što je bilo jako teško.

Stan je bio upravo onako kako sam zahtjevao. Ako ništa, svaki zahvalni poslodavac je cjenio kada mu radnik odlično obavlja posao. Sophia je bila tiha. Posmatrala je prostoriju, koju nije krasilo mnogo namještaja. Gledao sam je dok je koračala prema kaminu na kome se nalazila jedna jedina uramljena fotografija. Prišao sam i stao pored nje. Posmatrao sam nju a ona fotografiju.

- Toliko te povredio? - Kimnuo sam, ne znajući šta da kažem kad je sve suvišno.

- Razumjem ga, stvarno ga razumjem.

- Zašto si onda ovdje? Spremna da spavaš sa njegovim bratom?

- Ne znam, - tiho je prošaputala.

- Ja znam, - pogledala me onim bakarnim očima u kojima se spoznao trag kajanja i poneka tek nevina suza. Čekala je moj odgovor, željela je čuti razlog svoje predaje. – Suđena si mi.

- Ja…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

I tada, njene usne su ponovo bile moje. Okus koji me danima proganja s mješavinom crnog vina probudio je sva moja osjetila. Nježno, nježno, nježno… Ponavljao sam u sebi, jer u mom naručju, ona je bila krhki cvjet. Ni sam ne znam u kom trenutku smo dospjeli do kreveta ali bili smo tamo. Skinuvši joj haljinu, ostala je u najobičnijem donjem rublju. Ali za mene, ono je bilo prokleto najjebozovnije rublje koje sam ikada video. Jer na njoj, sve je bilo savršeno.

Kao opčinjena, ležala je na prostranom krevetu, koga su krasile satenske crne plahte. Sama pomisao da baš ona leži na njima, zaludila su svaka moja moguća osjetila. Nepomično sam stajao i posmatrao ovu ljepotu, ovo savršenstvo. Prokletstvo, da sam ja Will, razbio bih si sopstvenu glavu. Ispustiti ovakvu ženu iz svojih ruku bilo je neoprostivo. Otvorila je oči, oblizala usnicu, nesvjesno me zavodeći tim jednostavnim pokretom. Odjelo koje sam još uvjek nosio, počelo me gušiti. Da odjelo nije markirano, već odavno bih se rascjepilo. Kurac mi je toliko čvrst da naprosto ne vjerujem. Sve ovo mi se dešava, a jebeno je nisam ni dodirnuo.

Uspravila se, povijajući koljena kako bi bar malo sakrila svoje tijelo. - Ne želiš me?

Odmah sam došao do nje, jer ne mogu dopustiti da se tako osjeća. Ne želim da se stidi svog tijela. Mog tijela. – Ne, ne. – Sklanjao sam joj ruke koje je omotala oko koljena. – Od mene se ne skrivaj. Pobogu ženo, samo pogled na tebe me tera da svršim.

Nasmješila se, zatim pogledala tačno u moj kurac. - Da, vidim.

- Sophia? - Digla je pogled. - Želim te. Prokleto toliko jako te želim da jednostavno ne vjerujem sam sebi.

- Zašto?

- Ne znam. Ali jednu stvar moraš znati, ja ne znam voditi ljubav. Ja jebem. Žestoko.

- Zar sam rekla da želim voditi ljubav? Znam kakav si tip muškarca i baš takav mi i trebaš.

- Ne znaš šta tražiš.

- Pokaži mi.

Košulja se u sekundi našla na podu, zajedno s potrganim dugmićima. Hlače, bokresice, pratile su njen put. Kurac mi je bio uspravan poput koplja, tražeći svoju metu. Zabeknuto je gledala u veličinu mog kurca. Još jedna potvrda da Will i ja nismo isti. Ubrzo je ostala bez

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

grudnjaka i gaćica, napokon pokazujući tu cjenjenu ljepotu. Smjestio sam se između njenih nogu, gledajući je u oči, svakog trenutka očekujući njeno povlačenje. Ali ono nije dolazilo.

Tražila mi je grub seks, ali to nije ono što ja želim. Čak iako je to ono što jedino znam raditi, sada samo želim da okusim svaki dio njenog preljepog tijela. Želim ostaviti svoj potpis na njoj. Svima dati do znanja kako ova žena pripada meni. Ponovo želim da vodim ljubav jer uz njenu pomoć, ja sam ponovo živ čovjek. Nježno sam je ljubio. Njezine usne, vrat. Veliku pažnju sam dao njenim savršenim grudima. Ovim ružičastim pupoljcima ruža. Zatvorenih očiju pokazivala je svoje zadovoljstvo. Uživala je u pažnji koju sam posvetio grudima.

- Noah… Čuvši kako moje ime silazi s njenih usana, poželio sam da izgovara to zauvjek. Spustio sam se i napokon udahnuo taj miris. Miris božanstva. Pička joj je bila savršena. Glatka, okupana sa svojim sokovima. Kurac mi se trzao od samog pogleda na nju. Želio sam odmah da uronim u tu dubinu ali sada, nije vreme za moju sebičnost. Ne, ovu ženu ću zadovoljiti kao ni jednu do sada. Ovoj ženi ću dati cijelog sebe.

- Prokleto si preljepa. Savršena pička.

I Gospode, taj okus. Zaludio je moja čula okusa. Poput najfinije čokolade prelivala se preko mog jezika. Ne, ja ovo ne mogu nježno. Želim da je rasturim. I umjesto da radim kako sam sam sebi i obećao, nađem se kako je jebem jezikom, maximalno ga gurajući u njenu nutrinu. Sophia me hvata za kosu, tražeći više, jače. Taj čin me raspametuje i dajem joj ono što joj treba. Svršava po mom licu, jeziku a ja to sve mogu okusiti.

I dok je ona pod valom zadovoljstva, odlazim iz sobe. Iz garderobe uzimam kravatu u namjeri da je vežem. Ugledavši je, napetost i strepnja joj se pojaviše na licu.

- Igramo po mojim pravilima.

Rijetko kad sam neku ženu vezao. To nije nešto što volim da radim, ali znalo je biti jako zanimljivo. Sa srnom hoću sve. A to ću i imati.

- Od onog trenutka kada te zavežem, želim da svoj pogled držiš na meni. Znači, ne dopuštam da zatvaraš oči ili da gledaš u drugom smjeru. - Jedva primjetno je kimnula glavom. Sranje, možda ovo i nije najbolja ideja!! - Neću te povrijediti. Vjeruješ li mi?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Da, vjerujem. - Jebeno srce mi je lupalo sto na sat. Imajući njeno povjerenje u ovakim stvarima uopšte nije mala stvar. Skupio sam joj dlanove i zavezao ruke.

- Prečvrsto?

- Ne, - odmahnula je glavom.

- U redu. - Odmah sam znao šta hoću. Pošto je i dalje ležala, opkoračio sam je, svoj kurac štimajući tačno na njena usta. – Uzmi ga.

I prokletstvo, to je i uradila. Zatvorio sam oči, uživajući u tom plesu jezika. Uzimala ga je u usta, lizala a ja sam se pomicao kako bi ga što bolje mogla imati. Jebao sam je u usta, želeći da se zauvjek ovdje nastanim. Isuse, srna je znala pušiti. Usudim se reći da je ovo najbolje pušenje ikada. Otvorim oči a ona me gleda, baš onako kako sam i rekao. Taj prizor me skoro dovodi do svršavanja. Ali na vreme uspjevam da ga izvučem. Ona šuti, posmatra moje kretanje.

Uzimam je za noge, širim je, te u jednim potezom nabijam u nju. Njen vrisak ispunjava sobu dok ponovo ne ponovim istu radnju.

- Gledaj me, - upozorim je jer je zatvorila oči. Posluša me dok je nastavljam nabijati.

Jako, žestoko. Toliko je vlažna da se cjedi. Ovo je napaljuje kao i mene. Osjećam kako joj se pica grči, spremajući se za svoj orgazam. Izvlačim kurac, ne želeći da tako lako svrši.

- Ne. Ne. Vrati ga. Jebi me.

Ponovo sam u njoj, a ona ispušta jecaj zadovoljstva. Proklestvo, i ja stenjem. Gleda me, i u tom pogledu osjetim veliku povezanost. Zbog spoznaje da bih mogao pripadati jednoj ženi, budi se moj strah. Strah od izdaje, boli i ponovnog slomljenog srca. A ova žena je to skoro i uspjela. Jer ovaj pogled u njenim očima, govori kako sam ja već uništen a dovraga ako to ponovo želim biti. Izvlačim mokar kurac iz nje, zatim je grubo okrećem na stomak. Dižem joj dupe, širim noge te je uzimam s leđa. Jebem je najbrže što mogu. Unutrašnji mišići joj se grče, stežu me i ona napokon uz vrisak svršava. Nabijam je, dok svoj prst guram u njenu guzu, izazivajući još jači učinak orgazma. Osjetim kako mi se bliži orgazam i svoj kurac smještam u taj manji otvor. Jebem je u dupe, divljački i bez osjećaja. Jebem dok ona vrišti. U zadnjim sekundama ga izvlačim, vraćam u pičku samo s jednom namjenom. Svršiti u njoj.

Ispuštam grlat zvuk nalik nekoj zvjeri i napokon svršavam.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Sve ovo vreme sam je držao oko struka, podignutu jer je ona svoju snagu izgubila.

Puštam je i njeno nemoćno tijelo pada na posteljinu. Zbunjen zbog ove odigrane scene, odlazim u kupatilo i zatvaram vrata. Prilazim ogledalu i ruka ga pronalazi. I dok posmatram svoj razbijeni odraz, shvaćam da to i sam jesam. Uništen u million djelova. Sranje, sranje… Čudovište sam. Čovjek koji nema srca. Jer da ga imalo imam, ne bih je tretirao kao najveću kurvu. Proklet neka sam jer to zaslužujem da budem. Jebeno sranje, svršio sam u nju. Uvjek sam razmišljao da moj kurac bude u najlonu ali s njom ne. Dovraga, čak nisam ni pomislio na kondom.

Uzimam korak unazad sve dok na leđima ne osjetim hladnoću pločica. Hladnća koja mi itekako godi. Spuštam se i sjedam na pod. Šaka mi je krvava ali ona mi ne izaziva bol. Više me boli u grudima, na mjestu gdje je srce. Oživjelo je i ponovo kuca ali toliko prokleto boli zbog spoznaje da sam ga ponovo uništio. Isključivo ja. Gledajući u nju, u njene oči, shvatio sam da mogu biti onaj stari Noah a strah je uzeo svoje. Ponovo su Hannah i Will uzeli svoje.

Moje tjelo je klonulo a ja sam se osjećao poput oguljene jabuke. Jer posle toliko godina, ponovo sam spoznao mogućnost ljubavi. Sve žene su pale u zaborav a to sam spoznao kada sam je vidjeo iako si to nisam mogao priznati. Sada, nag i dušom i tjelom, shvaćam da je Sophia vrijedna moje borbe protiv mog vječnog neprijatelja. Straha.

Skačem na noge i izlazim iz kupatila. Želim da je molim za oprost. Želim da joj otvoreno kažem sve, da me upozna, da shvati kako sam upravo ponovo rođen i to sve zahvaljujući njenom dobrotom i ljubavlju. Želim da joj priznam koliko je volim jer je to jedino što sada znam. Voljeti je.

Mjesečina koja obasjava sobu, nikada nije bila moj saveznik. Jer upravo ona mi govori kako sam izgubio tek nađeni cilj života. Postelja je bila prazna. A krik mog glasa je bio vapaj mog srca.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 25.

SOPHIA

Ukupno pet minuta mi je trebalo da pobjegnem od njega. S pogužvanom haljinom i štiklama u rukama, taksisti sam izgledala kao najveća kurva. Što sam iskreno i bila. Ne znam koji mi je bio vrag da pristanem na ovo. Znala sam da je Noah tip muškarca koji voli divlji, grub sex. I stvarno, od kada sam ga prvi put vidjela, i sama sam željela to. Ne mogu se žaliti na odnos koji smo imali, ne. Lagala bih ako bih rekla da nisam uživala jer prokleto je bilo savršeno. Bila sam na nebu, ma u jebenom svemiru. Orgazam koji sam doživjela je bio poput stotine eksplozija, vatrometa i ponovo sam poželjela sve ponoviti. Ali to nije bio razlog mog bijega. U pitanju je moja savjest.

Tokom čitave vožnje, isplakala sam more suza. Grcala sam se zbog svoje sramote, izdaje. Jedva sam disala od prevelike boli u srcu. Nikad se u životu nisam osjećala prljavije.

Upozorio me je da je grub, ali da će me tretirati kao kurvu, to nisam očekivala. U pet godina veze s Willom, nikada nisam bila ovako ponižena. Onaj tren kada me uzeo s leđa, prekoračio je svaku mjeru. Analni seks nije bio nešto što sam voljela probati a uzeti me na taj način je bilo odvratno. Nismo imali nikakvu povezanost osim te seksualne hemije.

***

Već pola sata ležim udobno ušuškana u krevetu, još uvjek s haljinom na sebi. Maskaru sam odavno saprala. Izgledala sam odvratno. Osjećala sam se odvratno. Moj Will, moj dragi Will… Šta sam nam to uradila? Moja ljubav i dalje tinja prema Willu, ali ne toliko jako kao pre.

Sada, zahvaljujući mojoj krivici, nema snage da opstane. Ugasiće se poput svake vatre. Sve bih dala da mogu vratiti vrijeme. Da ne iznesem ponudu Noahi. Da ne prestanem misliti na Willovu ljubav.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Zvuk otvaranja vrata, natera moje oči da se i same otvore. Tamnu sobu sada pomalo osvjetljava snop svetlosti koje se pruža iz hodnika. Podižem se, škiljeći, gledam prema vratima i u tom trenutku ispuštam uzdah.

- Obećala si mi dvadesetčetiri časa, - bjesan, stajao je na dovratku, gledajući me. - Diži dupe i polazi.

- Odlazi Noah, ostavi me na miru, - ponovo sam legla, zatvarajući oči. Ušao je u sobu, upalio svjetlo a ja sam se još više šćućurila pod prekrivač. U sekundi sam ostala bez njega. Čučnuo je pored kreveta, sada posmatrajući moje lice.

- Ne odlazim odavde. Nismo završili.

- Završili šta? - Sada već vičem. - Tvoje jebanje kurve. E pa Noah, pogrešio si. Ne želim te, ne želim da me više ikada dodirneš jer tvoj dodir mi je odvratan.

- Nisi tako smatrala kada sam se zabijao u tebe, niti kada si svršavala.

- Pogrešila sam, - prošaputala sam, više uvjeravajući sebe nego njega. Ali i sama sam znala da je to bila laž.

- Zašto to radiš? - Podigao je ruku te mi sklonio kosu koja mi je padala preko lica.

Vidjevši moje crvene oči, namrštio se. - Povrijedio sam te. Šmrcala sam, ponovo puštajući suzama da teku. - Da, jesi ali ne fizički.

- Možda ne fizički ali duševna bol je itekako jača. Vjeruj mi, veoma dobro to znam.

- Nisam sigurna šta dalje.

- Ni ja… Ali, ne odustajem od tebe, ne mogu, ne traži mi to. Molim te. Pogledaj me.

Digavši pogled, ostala sam zabezeknuta. U njemu nisam vidjela ponos, aroganciju nego tugu. Usudim se reći možda i ljubav. Ne, ljubav sigurno nije jer ovakva osoba ne može voljeti.

- Ne mogu, jednostavno ne mogu.

- Zašto?

- Volim Willa, - frknuo je. - Da, volim ga.

- Ali nedovoljno dok si ga prevarila.

Slegnula sam ramenima. - Ljudski je grešiti a ja ću platiti svoju grešku.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Zašto si to činiš, zar ćeš se do kraja života pitati šta bi bilo da si se upustila u nešto više?

- Šta više, Noah. Ti prezireš ženski rod. Vidjela sam to iz prve ruke. Živim sa jednom od tih žena, hej, pa ja sam jedna od njih.

- Ne uspoređuj se s njima!- Ljutito je rekao, uspravljajući se i sjedajući na krevet. Sada sam i ja bila uspravljena. - Ti nisi kao one.

- Jesam.

- Ne nisi. Ti si jedinstvena. Bože, - frustrirano je prošao rukama kroz kosu. I tim jednostavnim pokretom, osjetila sam peckanje među nogama. Ponovo ga želim, ponovo na isti način. Želim da me proguta, želim da me izbaci iz stanja uma. Da, definitivno želim da budem njegova. - Ti si drugačija. Nježna si, plaha. Ne znaš za svađu. Ne poznaješ mržnju.

Imaš ogromno srce i daješ bezuslovnu ljubav. Priznajem, pogrešio sam kada sam te želio iskoristiti protiv svog brata. Saznao sam sve o tebi, i jedini cilj mi je bio da mu vratim istom mjerom. Znaš, - nasmješio se, gledajući u jednu tačku na zidu.- …satima sam znao gledati tvoju sliku i od tada tvoje oči mi ne daju mira. Proganjale su me i u snovima. Nisam naivan, nisam dobar, možda je najbolje da te pustim od sebe ali sam previše sebičan da bih to uradio.

Srno, - okrenuo se i gledao me takvim intenzitetom da sam pomislila kako ću se istog trena pretvoriti u želatin, - … ti me činiš živim. Uz tebe ponovo dišem. Uz tebe želim postati bolji čovjek. Molim te, ne oduzimaj mi kiseonik jer onog trena kada sam te vidjeo, upravo si mi to i postala. Moj kiseonik.

Jebote!! Pomislite da ste čuli već dovoljno sladunjavih i romantičnih izjava da vam više ništa ne može uzdrmati srce, ali grešite. Upravo ove reči poput elektro šoka tresu moje srce.

Vazduh ne postoji, vreme je stalo, a ja samo na stotinjku pomislim kako mi ovaj čovjek već mnogo znači. Bože, da li je moguće da sam se zaljubila ili je ovo samo luda opčinjenost njime?

Ne, mora da je to posljedica orgazma i same njegove pojave ovdje na mom krevetu.

- Srno, - uhvatio me za ruku te jednim pokretom smjestio u svoje naručje. Haljinu koju sam imala na sebi, sada je bila uzdignuta skroz do kukova. Ispod mene se prostirala golema erekcija. Itekako golema. - pristani. Dopusti da ti pokažem da znam voljeti. Možda će biti

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

teško, ponekad naporno, ali ne sumnjam u nas. Imaj strpljenja, a ja sam spreman predati i srce, i tjelo.

Uzdahnula sam. - Još uvjek ga volim.

- Znam. I proklet bio ako ga ne oteram iz tvog srca.

- Moram mu reći. Nije ovo zaslužio.

- Prepusti to meni. Konačno ćemo Will i ja riješiti svoje nesuglasice. A ti… ti samo pristani biti moja.

- Već jesam.

Sledećih nekoliko sati nismo izlazili iz kreveta. Noah mi je pokazao svoju drugu stranu.

Priznao mi je da jako dugo nije koristio vanilla seks, ali to ne znači da se nije snašao. Jer, proklestvo, ovaj čovjek je itekako znao iskoristiti svaki dio moga tijela. Toliko sam bila izmorena od orgazama da nisam ni znala kada se izvukao iz kreveta.

Otvorivši oči, škiljeći zbog jutarnjeg sunca, shvatila sam da je već deset sati.

Odjednom su mi misli bile okupirane sa sinoćnjim događajima. Na način kako me ljubio, dodirivao. Postala sam njegova. Isto tako kako sam osjećala leptiriće u dnu stomaka, uzbuđenost, takođe sam osjećala i golemu bol, tugu. Šta sve ovo govori o meni? Dok jednog bezuslovno volim, u drugog se zaljubljujem. Sad sam ja sebična, želim obojicu. Obojicu toliko istih a opet tako različitih.

Uz Willa se osjećam voljeno, sigurno, zaštićeno. Uz Noahu divlje, nesigurno zbog njegove prošlosti. Uz njega sam na tankom ledu koji će sigurno pući ali spoznajem kako mi je to uzbudljivo. Želim uživati i želim sve od njega jer sam uvjerena da je on upravo jedan divan muškarac kome treba samo malo ljubavi. Iskrene ljubavi. Kako će to utjecati na nas troje, ne znam. Pobogu ne znam ni kako će to utjecati psihički na mene. Jer sam ja ovdje glavni faktor rizika koji tako lako može zauvjek uništiti moje srce.

Prevrćem se na drugu stranu kreveta i na onom istom jastuku na kome je on spavao, na onome koje je upio njegov miris, ugledam pisanu poruku.

Ti si puls koji lupa mojim venama. Protivotrov koji me oslobađa boli. Ritam mog srca, moj jedini cilj.

Okrenula sam ceduljicu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Nikad te neću lagati.

Koliko god da želim povjerovati u ove reči, ne mogu. Nije fer od mene. Obojica su isto uradili. Obojica su me lagali. A ja sam poput klupka koje se odmotava i pitanje vremena kada će doći kraj. Posle tuširanja i doručka, čula sam se sa Lulu i tetkom. Lulu fantastično radi moj posao. Cvećara ostvaruje odličan profit. Pričala mi je kako je Will proganja, smarajući je o meni. Bila sam joj zahvalna što mu ništa nije rekla jer ne znam šta bih uradila kad bih se s obojicom morala suočiti. Negdje u dubini svoje duše sam znala ko je onaj pravi za mene, ali previše sam bila zasljepljena da bih to na vreme primjetila.

Alex je taj dan skoro prespavala. Uspjela mi je reći da Noah dolazi na večeru i da je probudim. Srce mi je poskočilo na samu činjenicu da ću ga ponovo vidjeti ali onda me stvarnost udarila u glavu. Zar Alex nije njegova djevojka?

Koliko god se trudila izbaciti negativne misli, sve više mi je glava bila u haosu. Nisam znala šta hoću, koga hoću. Kad bi me neko pitao šta bih popila i jela, prokleto neka sam ako bih i to znala reći. Toliko sam bila zbunjena.

***

Dok je Alex na sebi imala najkraću moguću haljinu, ja sam bila obučena kao da sam spremna za krevet. Nekako, nisam znala šta za očekivati. Trenerka, majica, bili su moj znak za opuštenu atmosferu. Ali onog trena kad je zakoračio u stan, jebena opuštenost je isparila.

Ukočena, napaljena, željela sam samo jednu stvar. Njega na meni.

- Dobro večer, Sophia, - nasmješio se.

- Dobro veče, Noah.

- Jao, baš mi je super što se moj dečko i moja najbolja drugarica podnose. Ne znam kako je došlo do toga ali sam srećna.

Vidjeti njeno lice kada je govorila da joj je Noah dečko, za mene je bio ubod u stomak.

Nikada nisam bila jedna od onih žena koje su varale nekoga. Niti bila ona žena koja je lagala.

A sada, sada sam bila sve. Kurva, lažljivica, prevarantica. I sve sam to uspjela postati u roku

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

od dvadeset-četiri časa. Odjednom, osjetila sam silnu mučninu u želudcu. Otrčala sam u pravcu kupaone, zatvarajući vrata za sobom, naginjući se iznad umivaonika.

- Sophy, da li si ok?

- Da, jesam. Ubrzo dolazim, – umila sam se hladnom vodom i napokon izašla iz kupatila. Alex je bila u kuhinji, mješajući nekakvu juhu. Jedino to je znala napraviti, za sve ostalo su bili birani brojevi restorana. Noah je zamišljeno sjedio na sofi u dnevnom boravku.

Odlučila sam da što dalje moram biti od njega, bar dok se ne riješe neka pitanja.

- Vas dvoje ste zajedno? – Pitala sam ga dok sam sjedala u fotelju, stavljajući noge ispod sebe.

- Ona to misli.

- I sama sam to shvatila.

U jednom koraku mi je prišao te me podigao na noge. - Samo reci i odjebaću je na najgori način. Zbog tebe pokušavam da ne budem gad ali vjeruj mi da mi jako malo fali jer sve što sad želim jeste da te jebem.

Iako je sve u meni vrištalo da upravo to uradi, nisam mogla to da joj napravim. Bila mi je drugarica.

- Sredi šta imaš. Razgovaraj s njom, ali kulturno. I tek onda me možeš imati. Pogrešila sam što to odmah nisam vidjela. Sredi svoja sranja jer ne želim biti žena koja je otela tuđeg muškarca.

- Želiš reći da si se predomislila zbog Alex?

- Da…Da, jesam.

- Jebeno se šališ? - Nevjerica mu se očitavala na licu. Brzim koracima Alex je ponovo došla do nas.

- Da li je sve u redu?

- Alex, trebamo razgovarati.

- Možda bi bilo bolje da to ostavite za drugi put. Ne želim vam smetati.

- O čemu je reč, Naoh. - Alex je nastavila dalje ne obazirući se na mene.

- Žao mi je ako si imala pogrešnu sliku za nas dvoje, ali mi nismo u vezi. Već imam djevojku, - dok joj je ovo govorio, nije skidao svoj pogled s mene.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Djev…djevojku? Ne razumjem, mislila sam da želiš nešto više.

- Da, ali ne s tobom.

- Ko je ona?

- Ne poznaješ je. Mislim da je niko ne poznaje.

Znala sam da ne misli na fizički izgled već na onog demona ili anđela u svima nama. Do sada sam bila anđeo, ali pristajući na ovo, pretvorila sam se u demona. Alex je samo stajala i zurila u njega, zatim potrčala u sobu, zalupivši vratima.

- Nisi to trebao napraviti.

- Šta? Lagati je? Dati lažnu nadu?

- Sve si to već uradio, ne misliš li?

- Da, ali na vreme sam sprečio. - Otpuhnula sam i krenula kako bih utješila svoju drugaricu iako je to bilo tako lažno s moje strane. Zaustavio me, uhvativši za lakat. - Zapamti, ono što je moje, moje je. A ti si definitivno u mom vlasništvu.

Da, već sam rekla. Gorim do samog kraja. Gorim do propasti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 26.

NOAH

Želio sam je, Bože, želim je kao ni jednu do sad. Čitavog života nisam dopustio da mi se bilo koja uvuče u srce, nisam ih dovoljno želio. Svaka mi je bila ista ali ona ne. I kada mi je rekla da moram na ljep način sa Alex, burno sam reagovao. U kurac, nisam razmislio o svojim rečima. Mislim, Alex veoma dobro zna kakav sam, a znam da bih Sophiji trebao pokazati svoju bolju stranu. Trebam dokazati da nisam samo gad, već osoba koja želi da nekome pripada.

Nekako se bojim da će mi pobjeći, da će se ponovo nešto desiti i uništiti ovu priliku za sreću. Previše vremena sam potrošio na bježanje, na skrivanje osjećaja. Ali sad ne, ne s njom. Želim sebi dokazati da mogu biti onaj stari Noah koji je volio i srcem i dušom. Grešio sam, donosio pogrešne odluke i nikada do sada se nisam kajao zbog njih ali odlučujući da se osvetim bratu pomoću Sophie, bila mi je najgluplja odluka u životu. Zbog nje ću oprostiti Willu. Dovraga, oprostiću i Thomasu, svim onim ljudima koji su me tako lako odbacili. Jer ako je to cijena koju moram platiti da bih imao nju, platiću je.

Radni dan mi je započeo odlično. S obzirom da sam ponovo imao vraćene dionice, mogao sam napokon da poslujem. Gabyna zamjena se isplatila. Leon je na njeno mjesto postavio Harrya. Taj gad mi je to najmerno učinio jer sam ga naterao da bude šofer Alex. Iako mi to nije rekao, nekako imam osjećaj da se pomalo razočarao jer je njegova pratnja bila moja srna. Da se vratim na Harrya, kao što rekoh, prokleto je bolje radio od Gaby. Bio je savršen asistent.

- Dobro jutro gospodine Parker. Želite li možda neko osvježenje?

- Jutro, Harry. Kafu, hvala, - donositi kafu nije bio njegov posao, ali ako je to želio, zašto bih se i bunio. - Harry, - zaustavio sam ga prije nego je izašao. - Pronađi adresu Alex Winters i pošalji buket cvjeća na ime Sophia Clarkson.

- Imate li neko omiljeno cvjeće?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Neka budu ljiljani.

- U redu gospodine.

Već oko podne, svoj posao sam veoma dobro raščistio. Ostala su mi još dva sastanka sa upravim odborom i menadžmentom ali nisam žurio. Odlučio sam početi ostvarivati neke stvari koje sam sam sebi rekao. Pozvao sam kuću.

- Halo.

- Zdravo majko.

- Noah, dušo moja. Kako si?

- Dobro. Ti? - Ah, po običaju. Kada se vraćaš kući?

- Još neko vreme ću ovdje ostati. Mama, gdje je Thomas?

- Zašto želiš oca? Oh, Noah, molim te, ne svađaj se s njim! Ostavi stvari kakve jesu i sam znaš da se ništa neće promjeniti. Majčino srce je već naviklo na ovu golemu tugu. Niko se ne pita kako je meni. S jedne strane ti, s druge Will i Thomas.

- Majko, neću se svađati, samo želim da razgovaram.

- O čemu?

- O onoj noći, - tišina se supstila i preko telefona sam jedino mogao čuti njeno disanje.

Zatim je progovorila, ispuštajući jecaje.

- Ti nisi ništa ukrao, zar ne?

- Ne, majko. Nisam to bio ja.

- O Gospode Bože! Za sve sam ja kriva. Trebala sam znati. Trebala sam shvatiti tvoje ponašanje, Willovo ponašanje.

- Majko, molim te ne plači. Bilo, prošlo.

- Kako da ne plačem, sine moj! Tvoj otac i ja smo bili ubjeđeni da si ti ukrao novc. Pa kakvi smo to roditelji?

- Nesavršeni, kao i svi ostali, - pokušao sam je oraspoložiti mada sam znao da mi to loše ide. – Majko, možeš li me pozvati kada Thomas dođe kući?

- Naravno, - mucajući je govorila, i pozdravila se sa mnom.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti ***

Leon, Ben i ja smo odlučili da odemo na kasni ručak. S obzirom da smo povratili dionice, vredjelo je to proslaviti.

- I šefe, Leon mi reče da je skoro pa uspjeo da osvoji tvoju curu? - pomisao na nju, odmah mi se digao.

- Da, ali u njegvim snovima, - nasmijali smo se.

- Ma daj Noah, Sophia bi bila moja samo da te nije upoznala.

- Varaš se Leon. Sophia čak ni tvoja ne bi bila. Ona je bila bratova vjerenica. – Obojica su otvorenih usta zurili u mene. Posmatrali su me kao da imam rogove.

- Jebi ga, znao sam da si gad i bez duše ali da ćeš bratu oteti žensku, to nikada ne bih pomislio. - Rekao je Ben dok me je namrgođeno posmatrao.

- Ne znate moju prošlost. A znate da nikome ne ostavljam neplaćene račune. Sophia se jednostavno desila i sada je moja. - Priznajem, ovo su moji prijatelji, moja braća, ali, jebi ga, ja sam još uvjek posesivan muškarac.

- Zar je moguće da je jedna žena uspjela osvojiti “ledeno srce”?

- Umukni Ben.

***

Došavši kući, poslao sam poruku Sophiji da dođe do mene. Naravno, morao sam joj reći koju sam odluku donjeo. Ali kad sam je vidjeo, znao sam da nešto nije u redu.

- Šta se desilo?

- Desilo se to da ja nisam baš najbolja drugarica.

- Alex će preživjeti.

- Lako je tebi reći. Čitav svoj život odbijaš ljude, ne želiš se vezati. A ja jedino to imam. Želim živjeti u slozi, - prišao sam joj, stavljajući ruke na lice.

- Srno, shvati da ti ne treba niko osim mene. Ja ću ti sve pružiti. Ljubav, sigurnost, šta god treba, – odmaknula se od mene, sklapajući ruke preko grudi.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Imala sam sve to Noah. Shvati me. Bože, trebala sam biti tvog brata žena! Trebala sam mu roditi troje djece, a ti si trebao da ih maziš i tetošiš. Bar sam tako zamišljala… A vidi me sad!! – Raširila je ruke, zatim ih isto tako brzo spuštila. - Sad se jebem s njegovim bratom.

Sad želim njega, a do pre mjesec dana bila sam tuđa žena.

Ljutilo me to što si radi. U kurac, znam da nisam savršen, znam i da je ovo pomalo čudno ali neka sve ide dođavola. Život je čudan i sjeban a ja neću dopustiti da mi se ponovo desi prošlost.

- Sophia! Pogledaj me, - svoje preljepe oči je prikovala uz moje. -

Gad sam.

Bezobrazan, kažu bezosjećajan. Nije mi stalo do nikoga, osim do posla. Želio sam jedino osvetu. Ležao i budio se s njom. Svaki dan mi je bio isti. Svaki dan imao sam koju god sam htjeo. Radio sam šta sam god htjeo. Sve do tebe. Kada ćeš shvatiti da si ti žena za mene? Da nam je suđeno bilo upoznati se, zavoljeti. Možda sam naivan i lud ali ovo što osjećam nije samo privremeno. Po prvi put znam da želim voljeti. Da ne želim više biti stari ja. Želim da me ti voliš! Želim da za tebe budem čovjek kakav Will nikad nije bio.

- Ali jeste!! - Plakala je. - Proklet bio Noah, on jeste to bio. I dalje je. Kako da shvatiš da ja njega još uvjek volim. Kako da shvatiš da možda i tebe volim! Zar ne vidiš da sam ja ovdje sebična. Pobogu, želim vas obojicu!

- Voliš pogrešnog čovjeka. Ti si zaluđena njime. Ti voliš iluziju, onu koju ti je on pokazivao. Voliš lažova, lopova koji je pokrao vlastite roditelje. - Šok, nevjerica se ovog trena našla na njenom licu. Znao sam da sam pretjerao, ali proklet bio ako ću više dopuštati da ga kuje u zvijezde. Čitav život sam slušao kako je William dobar momak, e pa, dosta. Ovome ću već jednom stati na kraj.

- Štta si rekaoo?

- To što si čula! - Nešto mirnijim glasom sam odgovorio. Sad kad sam je povredio, bilo mi je žao.

- On je ukrao novac? Ali… Rekao je da si…

- Da, znam šta je rekao. Ali kao što vidiš, to nisam uradio ja.

- Ne, ne vjerujem ti. - Odmahnula je glavom. – Ti želiš da ga ocrniš jer znaš šta mi on znači!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Sophia, - krenuo sam prema njoj ali me zaustavila.

- Ne, proklet bio, ne prilazi mi! Usudio si se opet da mi lažeš! O Gospode, koja sam ja glupača. Trebala sam znati da se nećeš promjeniti. Manipulator si, zavidiš bratu jer je imao normalan život. I sada mi govoriš kako je ukrao novac. - Frknula je.

- Dođavola ženo! Šta je s tobom! Vjeruješ mu poslje svih laži koje ti je rekao?

- Isti ste. Obojica me lažete, varate. Obojica igrate igre koje….

Uhvatio sam je za ruku, povukao je i silovito je poljubio. I što se sve više opirala, udarajući me slobodnom rukom, ja sam je još jače držao. Još više ljubio, silovito gurajući jezik u njena mekana usta. Nakon nekog vremena, umirila se, i to je bio dokaz da me želi. Uzeo sam je u naručje, odneo do sobe te spustio na krevet. Trgali smo si odjeću. Poljubce prekidajući samo onda kada smo skidali robu preko glave.

- KADA. ĆEŠ. SHVATITI. DA. TE. ŽELIM. DA. Si. Ti. SAMO. MOJA. - Govorio sam između poljubaca.

Odjeća nas nije sputavala u istraživaju tijela jer je više nije bilo. Rukama sam prelazio preko njene kože, želeći upiti svaki osjećaj pod rukama. Želio sam da je obožavam, da bude voljena, onako kako sam nekada znao voljeti. Lickao sam jednu ispupčenu bradavicu, dok sam drugu draškao prstima.

- Noah…

- Reci, ljubavi.

- Želim te.

- I ja tebe.

Raširio sam joj noge, smještajući se između njih. Bože, kako volim ovaj miris! Jezikom sam joj dodirnuo klitoris, a ona je ispustila uzdah. Bila je vlažna, spremna za mene a ja sam želio da uživam u tome. Stavljajući prst u nju, spoznao sam koliko je bila uska. Kurac mi se trzao na samu pomisao da budem u njoj. Ali prvo, morao sam nju da zadovoljim. I po prvi put, svoje potrebe sam gurnuo na stranu. Polako sam stavljao i vadio prst i dalje je ližući poput najsočnijeg sladoleda. Gutao sam svaku njenu tečnost. Svom prstu sam pridružio još jedan i na taj način postigao željen učinak. Sophia se počela izvijati, odmahinjući glavom ljevo i desno. Po njenim zgrčenim mišićima znao sam da je veoma blizu. Ubrzao sam rad prstiju a

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

njena ruka je poletjela u moju kosu. Sada, pritiskajući i gurajući moju glavu još jače, jebao sam je prstima i jezikom. Njen vrisak i drhtaj tjela mi je potvrđivao ono što sam znao. Svršila je, prelivajući sokove u moja usta.

Ne čekajući da izađe iz transa, nadvio sam se nad nju i kako sam nježno ulazio, tako sam je i ljubio. Poludjela je na moj čin jer je na taj način okusila i sebe. Bio sam izdržljiv muškarac ali s njom to jednostavno nije bilo moguće. Sada, gledajući je ispod sebe, nađem se kako je vidim s bebom u rukama, kako dolazim k njoj kući. Kako ostatak svog života liježem s njom. Toliko su te slike stvarne u glavi da mi srce ludo zakuca. Želim to sve s njom. Želim biti njen oslonac, želim našu djecu. Želim je označiti, pokazati svima da je moja. Jer to je bio okidač koji me terao da svršim. Ubrzao sam pokrete, sada se zabijajući u nju. Oboje smo uzdisali, stenjali. Dok me je noktima grebala po leđima, ja sam je označavao, kako po vratu tako i u nju. Oboje smo svršili, uzvikivajući jedno drugom ime. Ispustio sam svoje sjeme u nju, žaleći što pije proklete tablete. Čak i poslje seksa, nisam je želio pustiti. Sve ovo je bilo nešto novo za mene. Jedna nova navika koju sam itekako raširenih ruku dočekao. Privukao sam je u naručje te je prislonio uz sebe. Slušala je otkucaje mog srca a ja sam razmišljao o ovim novim osjećajima.

Zatim sam u euforiji emocija i spoznaja uradio najveću glupost.

- Udaj se za mene!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 27.

SOPHIA

Dok sam mu ležala na grudima, slušajući ugodne otkucaje srca, znala sam da se ovo jednom moralo dogoditi. Od samog početka on me je privlačio. I od samog početka imala sam loše mišljenje o njemu. Još uvjek smatram da je on arogantni gad koji ne cijeni ženu ali ovog puta ga potpuno razumjem. Nikada nije imao šansu za ljubav. U startuse susreo sa izdajom i boli i nikoga nije imao uz sebe. Ne mogu ga kriviti zbog toga, najvjerovatnije da bih i sama isto to učinila. Bila kučka. Sada, osjećam da ovog čovjeka volim. Možda je to samo blesava zaljubljenost ili ono parvo, ali ko zna… Život je klupko koje se svakim danom sve više odmotava i zapetljava.

Ali čuvši kako me pita da se udam za njega, u meni se sve zaledilo. Nisam spremna za ove reči. Ne, ove reči su suviše okrutne za mene. Pobogu, do skora sam bila vjerna. Osjećam se prljavom jer ove reči bi trebale da predstavljaju sreću, ispunjenje mog sna. A sada, samo sjećanje na prošlost i moju neokaljanu ljubav prema Willu. Naše planove, našu nerođenu djecu. I kako sada da ponovo stvaram tu idilu kad sam je već jednom okaljala. Iako ne mojom zaslugom, definitivno sam uništila svaku nadu za pomirenje. Svjesna sam da Noah želi sa mnom sve i brak i djecu ali se bojim da je to samo iluzija. Mislim da se prenaglio i ne želim biti ta kojoj će posle nekoliko godina braka reći da me ostavlja. Znate kako kažu, “Vuk dlaku mjenja ali ćud nikada.” I upravo se vodim time. Ne želim da budem još jedna njegova igračka.

Zbog toga sam uradila samo jednu moguću stvar. Pretvarala se da sam zaspala.

Posle nekog vremena i sam je dopustio da ga san savlada. Slušajući ravnomjerne otkucaje srca, postala sam i sama njegov zatočenik.

Sunčane zrake padale su preko mog lica. Njegova toplina i sjaj, mnogo mi je prijalo.

Protegnivši se, i zjevajući, pružila sam ruke prema Noahi ali postelja do mene je bila prazna. I to odveć i hladna. Prva misao mi je bila da je shvatio koliko sam licemjerna i jednostavno otišao od mene. Ali zar to nije i sinoć mogao uraditi ? Zatim sam shvatila da je najvjerovatnije otišao na posao ali sam se prevarila jer ubrzo je ušao u sobu. Taj trenutak ću zauvjek pamtiti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Prvo, njegov osmjeh. Osmjeh, koji je govorio koliko je srećan. Zatim njegovo tijelo, svaki isklesani mišić. Obučen u bermude, izgledao je kao predivan muškarac koji je upravo došao sa plaže. Tamnog tena, i savršenog samopouzdanja. U rukama je držao poslužavnik sa doručkom.

- Dobro jutro, ljepotice. Uspavala si se, a ja sam bio dobre volje i spremio ti doručak u krevetu. - Nasmješila sam se jer upravo ovakve stvari mnogo znače.

- Dobro jutro. Hvala ti ali nisi imao potrebe. Retko kad doručkujem.

- Doručak je osnovni obrok dana. Dozvoli mi da te pazim. - Upravo to nisam željela jer sam to imala sa Willom ali nisam imala srca da mu to kažem. Danas ću mu pružiti šansu da se pokaže u svom pravom licu. Bez glume, arogancije i bahatosti. Želim da se uvjerim da je upravo on čovjek za mene.

- U redu, Noah. Želim da me paziš, - nasmješila sam se.

- Da li to znači da napokon pristaješ da budemo zajedno?

- Da. Mogu vam reći da sam zaboravila na doručak, kako i ne bih kad sam imala ovu slasticu u krevetu. Dogovorili smo se da večeras idemo na večeru kako bi smo se još bolje mogli upoznati. Ostavila sam ga da se sprema za posao, a ja sam otišla u stan. Trebala sam razgovarati sa Alex, objasniti joj svoje poznanstvo s Noahomm i nadati se da će me razumjeti.

Ušavši u stan, Alex me je već čekala. U ogrtaču, sjedila je na fotelji, držeći daljinski u rukama.

- Vidim, bar je neka imala zanimljivo veče, - govorila je dok je prebacivala tv program.

- Alex, trebamo razgovarati.

- Slušam te, - sjela sam na maleni sto i tako joj zaklanjala pogled na tv.

- Dugujem ti objašnjenje.

- Baš me zanima kakvo jer jedva čekam da čujem kako si uspjela da se uvučeš u krevet Parkeru a pri tome ne mislim samo na seks.

- Alex, molim te, samo me slušaj. - Kako ništa nije rekla, počela sam pričati.- William je Noahin brat. Kao što znaš, bilo smo skoto pred sam ulazak u brak, ali laži su se isprečile

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

između nas. Will je izdao svog brata, a samom tom izdajom, na neki način je izdao i mene.

Verovala sam mu, živela u iluziji punih pet godina. Za mene je bio šok da saznam da moj budući suprig nije onakav kakav bi trebao da bude.

- I Noah je tvoj spasilac. - Cinizam joj se osjetio pri svakoj reči.

- Ne, ali itekako sam zapala u još veću nepriliku. Upoznavši ga, osjetila sam privlačnost koja je postala i zaljubljenost. Željela sam nešto drugo, divlje a Will mi to nije mogao pružiti.

- I sada ti on pruža? Koga varaš Sophia? I sama znaš kakav je Noah muškarac, kakvo mu je mišljenje o ženama, znaš šta je radio meni. I sada ti želiš biti jedna od nas?

- Ne želim, Alex. – Ustala sam, ne mogavši je više gledati u oči. – Želim da shvati da nije sve igra. Da nije svaka žena pokvarena, da ima pravo na ljubav. I ako mu mogu pomoći, rado ću to i učiniti.

- Zašto si cinična. Ti si se našla pokazati šta je ljubav a na prvoj prepreci svoga braka odmah si odustala. Ti, koja još uvjek voliš Willa, govoriš o pravdi. Ma nosi se Sophia, ne želim više da te gledam. Ali znaš šta, shvatićeš da sam bila u pravu a tad će već biti kasno. - Otišla je u sobu i zalupila vratima. Znala sam da je u pravu ali protiv srca ne mogu. Željela sam da budem s njim, nadajući se da ću ljubav prema Willu moći ugasiti.

***

Restoran u kome smo sjedili vrištao je od glamura. Svaki gost, pomno je pratio naše korake. Pogotovo ženska populacija. Svaki njihov pogled je govorio kako itekako poznaju ovog muškarca i to mi nije ni malo odgovaralo. I pored toga, čitavog dana sam bila potištena zbog situacije s Alex. Noah je pokušao da me oraspoloži, ali bilo je uzalud.

Razmišljala sam da li griješim, da li sam toliko sebična u vezi njega. Toliko sam neodlučna sa svim a prevelika kukavica da ga ostavim.

- Srno, reci mi šta ti je kako bih ti mogao pomoći?

- Ovo ne možeš ispraviti. Noah, u rasulu sam. Ne znam šta da radim.

- Samo prestani razmišljati. Obećala si mi pružiti šansu i želim da to obećanje i ispuniš.

- Znam, Noah, samo nije u redu. Kako dalje? Kako nastaviti dalje dok je Will uvjek tu?

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Dopusti mi da zauzmem njegovo mjesto. Obećavam ti da te niko neće povrediti.

- Ali ja povređujem ostale.

- Živi za sebe ne za druge.

Zar to i nije bio razlog što sam otišla iz Palm Baya? Živjeti svoj život. K vragu i svi. Ako ću žaliti i biti tužna, bolje da se ne petljam s ovim muškarcem. Njegova prosidba me uzdrmala do srži ali ne toliko kao pomisao da to nije Will.

- Noah, ja… Sinoć sam te čula. - Gledala sam u pribor za jelo, ne želeći da vidim njegove oči.

- Znam, srno, - pogledala sam ga.

- Znaš ?

- Misliš li da nisam primjetio kako se tvoje maleno tijelo ukočilo kada sam postavio to pitanje? Kako si ubrzano disala iako si se trudila pokazati da si zaspala? Možda te kratko i nedovoljno poznajem ali veoma dobro znam tvoje tijelo. Ono ne može da laže, ne mene. I želim ti odmah reći šta sam mislio pod mojom prosidbom. Hoćeš li me saslušati?

- Da, toliko ti dugujem jer sam bila kukavica i nisam željela razgovarati.

- Imajući te, osjećajući te, spoznao sam da taj osjećaj želim imati do kraja života. Želim s tobom brak, djecu, onu kućicu iz snova. Želim vjerovati da mogu biti bolji čovjek jer na kraju, pored tebe to i jesam. Posle dugo godina, emocije su mi naglo udarile u glavu i jednostavno mi je to pitanje izletilo.

- Znači, ne želiš me oženiti?

- Ne, naprotiv. Ovog trena bih te odveo pred oltar, ali mislim da je prerano, kako za tebe tako i mene. Želim da se upoznamo. Stvorimo povjerenje. Želim da ti budem sve, kao što si ti meni. I zbog toga sam ti uzeo ovo. - Zavukao je ruku u džep sakoa i izvukao malenu baršunastu kutiju. Oblio me znoj, srce mi je lupalo i svo vreme ovog svjeta je stalo. Postojao je samo on. On i ova kutija.

- Želim da ti poklonim svoje srce, dušu i tijelo. Želim da iz dana u dan imaš nešto što će ti govoriti da sam tvoj. Ako ikada pomisliš da odustaneš od nas, želim da pogledaš u ovaj prsten koji označava moje obećanje u nas. Koje vjeruje u nas.

Drhtavom rukom, uzela sam prsten i odmah me je privukao sam citat u njemu:

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti Budi moja vjera

Kimnula sam i stavila prsten. Ovaj prsten je bio jedno obećanje, njemu i meni.

Obećanje da od danas, niko drugi nije bitan. Njegovo obećanje da sam mu ja sve i moje obećanje da će moja ljubav biti samo njegova.

Ali neko je rekao da se obećanja krše, samo nisam očekivala da će to napraviti neka treća osoba.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 28.

ALEX

Znate li onaj osjećaj kada vam kao djetetu oduzmi voljenu igračku? E, pa nešto slično meni se desilo. Moja drugarica Sophia je toliko sebična i pokvarena da nije željela da mi kaže kako već poznaje Noahu Parkera. Sada, shvativši da su me oboje izigrali, glumeći prijatelja i “dečka” ako ga tako mogu nazvati, napravili su od mene jednu izuzetnu ljutitu osobu. Pored toga što sam imala sve u životu i što mi nikada ništa nije falilo, željela sam jedino njega.

Možda je to u pitanju bila zaluđenost, ili nešto više, ne znam ali strašno sam povređena.

Oko Noahe sam titrala već dosta dugo, smatrajući da ću nešto postići, da ću mu biti nešto više. Bože, sam znaš koliko sam ga voljela i šta sam sve radila zbog njega!! Sophia mi je bila poput sestre koju nikada nisam imala. Primila je u stan, ponudila joj sve što imam.

Povjerila joj svoje tajne, nadanja a ona mi je zabila nož u leđa. Jeste, pokušala se ispričati, danima željela da joj oprostim. Što i jesam, vjerujte mi. Ali ja sam i dalje ljuta.

Spoznavši istinu na vreme i konačno progledavši, shatam da je ona ta koja je sada u zabludi. Možda misli da poznaje Noahu ali greši. Ne može ga niko bolje znati od mene. Ne shvata kakav je osećaj biti izjeban i odbačen; ne zna za poniženje te vrste. Nije svesna da je upravo Noah muškarac koji će tako poniziti ženu i pri tom uživati u tome.. Ispričavši mi priču o sebi i Willu, tek sad je nisam razumjela. Ok, lik joj je lagao, ali to je bila laž koja se nje ne tiče.

Ali bio je nježan, drag, nikada je nije povredio dok je s mlađim Parkerom bila druga stvar. Kad sam se smirila posle spoznaje o njima dvoma, dopustila sam da mi sve ispriča, i to je i uradila.

Pričajući mi, shvatila sam koliko je zaluđena. Baš kao što sam i ja bila. Noah je loš čovjek, on nije čovjek za nju. Nije ni za mene ali stavljajući se u njenu situaciju, gdje sam i sama bila, mogu samo reći da sljepom čovjeku ne vredi ništa govoriti. I zato sam uradila jednu moguću stvar. Nabavila sam Willov broj telefona I ispričala mu šta je u pitanju.

Od našeg razgovora je prošlo puna tri dana. Sophia i Noah svakim danom sve više uživaju a mene boli spoznaja da sam to mogla biti ja. I zato, odlučila sam da i Sophiu izbavim iz ralja ove zvijeri.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Zvuk interfona se prelomio stanom i to je mogla biti samo jedna osoba. Požurila sam i otvorila mu vrata. K vragu, niko mi nije rekao da su oni blizanci. Ovo će ići jako teško.

- Drago mi je Will. Izvoli, uđi.

- Hvala, Alex. - Smjestili smo se u dnevni boravak, oboje smo držali čašu sa alkoholom.

- Predpostavljam da Sophia nije ovdje?

- Ne, ona je s tvojim bratom, - namrgodio se, dok mu se vilica grčila.

- Kako je ona?

- Zar te to interesuje? Zašto nisi ljut? Pobogu, pa spava sa tvojim bratom!

- Ljut sam Alex. Toliko sam ljut da sam spreman ubiti vlastitog brata. Ukrao mi je jedinu vrijednu stvar u životu, a znao je koliko mi ona znači. Znao je da je ona moj život I opet se usudio da je zavede.

- Da, zaveo ju je. Ali još nije gotovo. Zato, ne budi patetičan, Will. Budi muško i bori se za nju jer ona te još uvjek voli.

- Voli me? Jaka mi je ta ljubav kada mu je pala u naručje.

- Voli te. Misliš da ne vidim tu bol na njenom licu? Noah je gad koji svaki svoj korak pažljivo planira. Zaveo ju je ljepim rečima, seksom. I naravno da je pala. Kako i ne bi kada je bila u rasulu.

- Od kada sam je upoznao ona je bila moje sutra, moj razlog da budem bolji. Nisam bio pravedan prema bratu i svima ostalima. Lagao sam sve, trudio se da budem najbolji, a uz nju, to sam i bio. Sada, bez nje, ja više nisam živ. Oh, Bože…- Iskapio je piće. - …zbog moje ludosti, izgubio sam je. A ona je tako lako odustala od nas, naših snova.

- Nisi je izgubio! Ne ako me želiš poslušati.

- Šta imaš u planu? - Pogledao me, a u tom pogledu sam vidjela strah, ali i veliko zanimanje.

- Kao što sam ti rekla, ona te još uvjek voli. Svaki dan se grize jer još uvjek osjeća nešto za tebe. A Noah se trudi kako bi te izbacio iz njenog srca. I moj plan je sledeći: večeras ću joj reći da izađemo van, samo nas dve. Ali, ono što ona ne zna jeste da ćeš ti biti taj koji će se vidjeti s njom. Mislila sam da odete u nekakav restoran ili klub ali to je previše riskantno.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Previše gužve nije dobro za vas. Nećeš imati prostora da joj pokažeš da je želiš pa tako ti predlažem da ovdje dođeš u osam i da je jednostavno zarobiš u ovom stanu.

- Nije loša ideja ali šta s Noahom?

- Lako, meni to prepusti. Kad mu ona kaže za naš “ izlazak”, ja ću mu to i potvrditi.

Nosiću njen telefon sa sobom i lagano ću obilaziti klubove, tako da misli kako je sa mnom. Jer ako sam u jedno sigurna to je da će on provjeravati gdje se nalazi.

- Zar smatraš da bi to mogao uraditi?

- Oo, da. Leon, njegov prijatelj, mi je sam priznao. Jedne prilike smo se slučajno našli na zabavi i bio je pod dejstvom alkohola. Ispričao mi je kako mu je Noah ukrao Sophiu ispred nosa. Išao do te mjere da je pratio njen fon.

- Brat definitivno nije isti kao prije. Ali me interesuje jedna stvar! Šta ti imaš od ovoga?

- Samo malu satisfakciju. - Ustala sam, ostavila čašu na stol i zavodljivo krenula prema Willu. Interesovalo me je da li je on isti kao i njegov brat. Prišla sam i lagano mu se spustila u krilo. Gledao me pravo u oči. Bio je iznenađen mojim postupkom.

- Šta radiš, Alex?

- Pomislila sam da iskoristimo vreme već kad si ovdje. - Dodir usana je bio čisto platonski. I umjesto da me prihvati, gurne mi jezik u usta, on se ponašao kao santa leda.

Uspravila sam se kako bih ga pogledala u oči.

- Ja nisam Noah, Alex! Za razliku od njega, ja volim svoju djevojku i poštujem je. Ti si jako zgodna djevojka i vjeruj mi da moje srce ne pripada njoj, bila bi moja. - Da, baš kao što sam i mislila, Sophia je totalni idiot jer je pustila ovog muškarca.

Ustala sam, poravnjavajući svoje hlače i košulju. - Oprosti mi na mojoj progrešnoj procjeni. Mislila sam da ste isti.

- U redu je. Iako smo izgledom slični, vjeruj mi da smo različiti.

- Da li se slažeš s planom?

- Da. Uradiću sve kako bih ponovo imao Sophiu. Samo se potrudi da nam Noah ne smeta jer iskreno, ne odgovaram za sebe. Ne bih mogao da budem miran, i ne kaznim tog gada zbog podlosti.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Dogovor je ostao isti, i na meni je bilo da odvojim Sophiu i Noahu. Samo, pitam se, kako bi bilo da ih jednostavno pustim na miru?! Da ih upozorim na Willa i budem bolji čovjek.

Ali svo ono poniženje i grubost koje sam i sama dobijala od njega, naterale su me da svojoj drugarici pokvarim sreću. Oprostila sam joj što me povredila ali ne i njemu. Njega želim vidjeti skrhanog od boli i tuge.

I zato sam uspjela nagovoriti Sophiu da idemo van, u različite klubove. Naravno da je tako i rekla Noahi i sada, dok se sprema za večernji izlazak, ja puštam Willa u stan, dajem mu ključeve i zatvaram vrata za sobom.

Noć je mlada a ja se uzdam u njene čari. Spojiti dvoje zaljubljenih i pri tome uništiti jedinog koga sam voljela, predstavlja mi izuzetno zadovoljstvo. Samo se nadam da je Sophia slaba na Willa…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 29.

SOPHIA

Posljednjih nekoliko dana, uživala sam kao nikada u životu. Ponovo sam se osjećala kao tinejdžerka koja je zaljubljena preko ušiju. Ponovo sam imala onaj osjećaj lepršajućih leptirića u trbuhu. Voljela sam taj osjećaj. Iako me svako malo posjećao na zajedničke trenutke sa Willom, za mene je ovo bila nova priča, novo poglavlje života.

Noah je divan muškarac. Svaki dan se trudio pokazati kako nije onaj gad kakvim se predstavio. Vodio me u restorane, kina, duge šetnje, i romantične večeri. Najviše sam voljela trenutke kada smo bili samo nas dvoje, bez publike, bez sopstvenih misli, ljubomore kada bih primjetila neku ženu da ga gleda, pitajući se, da li je ona bila jedna od onih koje su ga imale. Radio je nezamisljive stvari. Ona jutra kad bih se budila pored njega, na jastuku pored sebe, nalazila bih ružu. Svaki put bi bila bijela ruža a kad bih ga pitala zašto bijela, kao odgovor bi samo slegnuo ramenima. Znala sam značenje te boje, i zbog toga mi je još više prirastao srcu.

Bjela ruža predstavlja poniznost, čistoću i nevinost. Simbolizira istinu, poštovanje, šalje poruku odanosti i govori: “Ja sam te dostojan!”

Moja osjećanja su se lagano počela mjenjati. Sada, rijetko kad sam pomišljala na Willa.

Noah se trudio ispuniti svoje obećanje. Polagano je uspjevao izbaciti ga iz mog srca. Ali još uvjek, negdje duboko u meni, i dalje sam ga voljela.

Situacija sa Alex se popravila. Iznenadila sam se kada mi je posle par dana prišla i ispričala se zbog svojih riječi. Posle toga, ponašala se kao da nikada nije željela Noahu. Jedne prilike smo čak zajedno i večerali. Bila je ljubazna, razgovarala sa oboma. Interesovala se za našu vezu, uvjeravajući nas da je potpuno zaboravila na Noahu i svoja osjećanja prema njemu. Svim srcem sam željela vjerovati da je to istina. Da moja drugarica Alex tako lako može preći preko svega. Nekako, osjećala sam grižnju savjest jer sam je na neki način povredila, pogotovo jer mi je sama priznala koliko je voljela Noahu, i kako bi sve uradila za njega. Nisam je željela razočarati, niti je dovoditi u neugodnu situaciju. Koliko god mi Noah

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

govorio da je se čuvam, njegov savjet nisam mogla da uzmem za ozbiljno. Čitavog života smo bile drugarice, čaki i posle saobraćajne nesreće, bila je uz mene. Bila mi je kao sestra i zbog toga sam bila dužna da joj na bilo koji način udovoljim. Želeći da se ne osjeća zapostavljeno, dokazujući joj da nas i pored Noahe, niko ne može posvađati.

I evo, sada se spremam za izlazak s njom. Nisam nešto imala volje da idem po klubovima ali nisam je mogla razočarati, pogotovo kada je napravila “puppy face”, moleći me da pristanem izaći s njom. Noah nije bio zadovoljan mojom odlukom, pogotovo jer mu se nije sviđalo kako planiram provesti ostatak večeri, a to je značilo da neću biti u njegovom naručju. Naravno, kao i svaki muškarac, bio je posesivan. Nudio se da nam da vozača, nekoga ko će nas vozikati od kluba do kluba ali nisam pristala na to. Ne želim nekome stvarati obavezu zbog našeg izlazka. Jednostavno mi je morao vjerovati baš kao i ja njemu. Uz kratko nagovaranje i pomoću silnih poljubaca, obećala sam da ću mu se javiti svaki put kada budem odlazila iz klubova. Kako on kaže: “čisto da sam miran, znajući da si dobro.” I kako da mu čovjek odoli? Uveliko sam kasnila sa oblačenjem jer me gospodin uspio malo duže zadržati kod sebe. Alex je već bila spremna, čekajući me u dnevnom boravku.

Stavivši naušnice, bila sam spremna. Poslednji pogled u ogledalu, i konačno sam izjurila iz sobe. Ali ono što me istog trena zaustavilo, toliko me šokiralo da sam ustuknula, ispuštajući torbicu na pod.

Moj Will je stajao pored prozora, i gledao u noćni život New Yorka. Srce mi je ubrzalo, koljena lagano klecala a glava bila u haosu. Radost, ushićenje, ponovo on i ja. Ponovo mi, zajedno u ovom stanu. U mislima mi iskaču razni zajednički trenutci. Naše upoznavanje, prvi poljubac. Držanje za ruke, šetnja omiljenim djelom plaže, gledanje zalazak sunca. Onaj trenutak kada sam postala njegova, zatim njegovo obećanje da će me zauvjek voljeti, čuvati.

Da će biti čovjek za mene. Sjećanje njega na koljenima, sa širokim osmjehom na licu i kutijicom u rukama. Moje suze, moj pristanak, moje DA. Svi oni preljepi zajednički trenutci za sekundu mi prođoše mislima, mjenjajući se sa lažima posljednjih pet godina. Njegove laži, njegova neiskrenost, njegov strah od istine.

Sada, dok su se osjećanja uzdizala i naglo padala, ništa nisam znala. Bila sam u emocionalnom rasulu. Gledajući ga, kako stoji na mjestu gdje ga nikada ne bih očekivala, u

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

meni su se budile sreća i tuga istovremeno. Zatim, tek tako, Noah se zavuče u moju podsvjest. On, i samo on. Pomislio bi čovjek kad jednog gledaš da vidiš i drugog ali to nije tako. Upravo sada, ispred mene, stajao je Will.

Uvjek je osjećao kada sam u blizini, pa tako i sad. Okrenuo se, i podario mi je najljepši, najseksipilniji osmjeh koji sam ikada vidjela. Takav osmjeh je značio samo jednu stvar, a to je bilo zavođenje.

- Hej, stranče. - Grub, baršunast glas prelomio se prostorijom, a ja sam se osjećala kao u transu. Lebdjela sam iznad svog tijela, posmatrajući ovu situaciju. Šta? Kako? I prije svega, to je Will.

- Hej, ti… - Glas mi je zvučao poput pokidanih violiniskih žica. – Šta radiš ovdje?

- Zar je potrebno objašnjenje? Došao sam po drugu šansu. Ne možemo samo tako da napustimo što smo stvarali i imali.

- Da, možda… Ali, Will, stvarali smo laž. – Uspjela sam povratiti snagu i polako koračala prema sofi. Dočepavši je se, sjela sam. On je i dalje stajao, posmatrajući me.

- Znam da sam pogrešio i da nisam savršen. Probao sam biti, tebi, svima ali ipak sam čovjek. Grešio sam, a ljudski je grešiti.

- Zašto si ukrao novac i optužio brata? Zar je tolika tvoja mržnja prema njemu? – Odmahnuo je glavom.

- Ne, nije. To je bio trenutak straha, slabosti. A posle je bilo kasno da bilo šta kažem.

Jer, razočarao sam Noahu, ali i sebe. Nisam mogao dopustiti da razočarenje vidim i kod roditelja.

- Spavala sam s Noahom.

- Znam. - Uzdahnuo je i pognuo glavu. Izgledao je tako tužno i poželjela sam ga utješiti.

- Ne osuđuješ me?

- Tebe ne. Ali njega da. - Sada, u njegovom pogledu video se samo bjes.

- Nije on kriv. Nije me naterao da mu se predam.

- Da, upravo je on kriv. Zao je! Proračunati gad koji te iskoristio. Znao je šta mi značiš, to sam mu rekao onog dana kada sam došao tražiti oprost. Molio sam ga da tebe ne dira.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ti…. Tražio si mu da ti oprosti? – O Bože, zar je to istina? Zar je moguće da je Will želio oprost a Noah se oglušio na to?

- Da. - Lažeš! – Povisila sam glas. – Zašto me lažeš?

- Misliš da to radim? Zašto mu vjeruješ? Otvori oči Sophia, on te prokleto i dalje koristi.

Koristi kako bi mene povredio. Shvati to! – Proderao se, zatim zastao. – Izvini ali trebaš da otvoriš oči.

- U zadnje vrijeme sam očito sljepa jer mi svi govore da progledam. Alex, ti… Ali znaš šta Will? Možda želim da budem sljepa jer istina je da ako progledam i vidim sve te laži oko seeb, neću moći to podnjeti.

Zbunjeno me gledao i posle nekoliko trenutaka zakoračio prema meni. - O čemu ti pričaš, ljubavi? Za Boga miloga, zar stvarno pomišljaš da sebi naudiš?

- Ne, nisam toliko hrabra. Jednostavno, moj život više nije onako miran kakav je bio u posljednjih pet godina. Sada, sve ovo izgleda kao prokleta sapunica. Ti, Noah, ja… Još samo fali starija sluškinja koja bi na kraju rekla da mi je biološka majka, a mene dala na usvajanje. Sama sam se nasmijala, pomišljajući na tu scenu u glavi.

- Sve se može srediti. Ponovo može biti kao prije. Ponovo možemo biti mi.

- Zar bi iskreno mogao gledati u oči ženi koja je spavala sa tvojim bratom? Koja je jebana na svakoj mogućoj površini, uzvikujući, stenjući njegovo ime ?

- Ne govori to! - Uzviknuo je. Došao je do mene i čučnuo. Sada, njegove oči su bile na istom nivou kao i moje. – Ne govori mi te stvari ! Zar ne vidiš da patim? Izgaram od želje da te ponovo poljubim, dodirnem. Da te osjetim, da te imam pod sobom, na sebi. Ne govori mi takve stvari jer me kidaš. – Suze su klizile niz njegovo lice. - Samo želim da ponovo budemo mi. Da ponovo vidim tebe uz sebe, da zajedno stvaramo porodicu. Baš onako kako smo željeli. Želim da mi budeš sada, uvjek i zauvjek, kraljica mog srca, duše i tjela. I zato mi ne govori kako i šta si radila jer to je prošlost. Želim te i shvati da sam spreman da uradim sve kako bih te imao. Jer bez tebe, moje srce ne kuca. Ne dišem, ne funkcionišem. Shvati da si mi svjetlost na kraju tunela. Moja doza otrova koja me tako lako može uništiti, ali i spasiti. I zato mi ne govori kako u mojim očima izgledaš jer da znaš, nikada ne bi sumnjala u nas, u mene.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Nikada ne bi tako lako odustala i predala se njemu. Moja si Sophia, samo moja i želim da to shvatiš, da se prisjetiš kolika je naša ljubav jaka. Koliko smo zajedno jaki i kako je naš život bio jednostavan. Dopunjavali smo se svakom riječju, djelima. Ponekad nam nije bila potrebna ni ta riječ jer smo već znali šta hoćemo i šta nam treba. Ti si sunce, a ja mjesec. Jing- jang. Noćdan. Ti si žena za mene, a ja sam zauvjek tvoj.

Plakala sam. Boljela me svaka njegova reč jer Bože, koliko je imao pravo. Koliko je naša ljubav jaka. Ali stid, poniženje što sam spavala s njegovim bratom bili su najgori od svega. Mogao je reći šta god je želio, ali za mene to ništa nije značilo. Jer uvjek bi između nas postojala “ta” prošlost. Postojao bi on. A od prošlosti se ne može pobjeći.

- Will, - ispružila sam mu ruku i dodirnula vlažan obraz. Poklopio ga je svojim dlanom, nagnuvši glavu na moj dodir. - Will… To nije u redu. Ne prema tebi. Ne prema nama! - U tišini, oboje smo plakali.

- Ne radi to, ljubavi. Ne govori to.

- Kad tad ćeš mi nabiti na nos moju prošlost. Spomenuće se Noah, a tebi će biti bolno.

Meni će biti bolno jer nas oboje povređuje. – Uzeo mi je ruku te nježno poljubio dlan, zadržavajući ga na svojim usnama. - Tako je najbolje, vjeruj mi.

- Voliš ga?

- Da… Ali, volim i tebe.

- Ali nedovoljno da me izabereš. - Nasmješio se ali u tom osmjehu nije bilo sreće.

- Potrebna sam mu!

- Uprskao sam, zar ne?

- Oboje smo uprskali.

Sjedeći u tišini, gledajući se, shvatili smo da će naša ljubav biti vječna. Možda, s vremenom ponovo budemo mogli voljeti istom snagom kao nekada, ali sada, u ovom trenutku, to nije bilo dovoljno. Za tango je potrebno dvoje a trenutno je jedini igrač bio on.

Oboje smo plakali ali bilo je vrijeme za oprost.

- Shvatam te, ali trenutno u to teže vjerujem jer gubim smisao svog života. Srce mi se kida jer te puštam da budeš srećna, da budeš njegova svjetlost. – Nasmješio se dok su se suze ponovo skupljale u očima. - Karma te kad tad sustigne i pogodi tamo gdje te najviše

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

boli. Plaćam za to i jednostavno moram biti veći čovjek od nje same. I zato, ljubavi, puštam te.

Prokleto boli, prokleto boli da se gubim od boli. Ne želim ga pustiti, ne i njega. Svog princa u tami. Grabim ga i povlačim u zagrljaj. Dok oboje stojimo i toliko snažno grlimo, shvatamo da je ovo naše zbogom. Snažno ga držim kao da je moj pojas za spas. Na sekundu se pitam da li činim ispravnu stvar? Da li sam grešim što ga puštam? Noah, Noah…. Odzvanja mi u mislima, i znam da je to to. Ljubi me u obraz, na taj načim upijajući suze. U tom trenutku odlučujem da mu konačno kažem zbogom, poklanjajući mu posljednji poljubac. Poljubac izvinjenja, oprosta i poljubac za sve naše zajedničke trenutke.

Glasno zatvaranje vrata me natera da se u strahu odmaknem od Willa. Plašeći se spoznaje da bi taj neko mogao biti čovjek mog života. Moje sumnje su se ostvarile jer gledajući Noahu kako šokirano, bijesno stoji, u tišini nas posmatrajući, znala sam da ništa nije potrebno reći. Već je sve odlučio.

- Ista si kao i sve jebene kurve koje sam imao. Ista si kao i Hannah. A ja ponovo imam istu scenu u životu. Ponovo me sjebao rođeni brat.

- Noah…- Will je krenuo, ali ga je Noahin glas zaustavio.

- Ne prilazi, ne diši jer jedino što želim jeste da te ubijem, a ona nije vrijedna robije.

Stajala sam i plakala. Ćutala, bojeći se da bilo šta kažem. Bojeći se da će me slomiti i ostaviti poput praznje ljuske. Zatim je zaurlao poput zvjeri, parajući mi srce i dušu. Okrenuo se, udario šakom u vrata, raskrvarivšii si ruku i izašao iz stana.

Pala sam na koljena, otupjela od boli. Osjetila sam kako me Will podiže i nosi u pravcu sobe, toliko sam bila svjesna, zatim je tiho izrekao obećanje da će sve popraviti, da se prošlost neće ponoviti. Otišao je i ostavio me ponovo samu u svom paklu, u svojoj tami.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 30.

NOAH “Ne postoji osveta slatka kao što je opraštanje.”

George Billings

Imao sam loš predosjećaj da nešto nije u redu, i zato sam bio nervozan. Sve svoje sastanke sam odgodio jer mi nešto nije dalo mira. Nisam imao koncentraciju. Pokušavao sam da radim ali nije vredilo. Ben i Leon su me pozvali da izađemo van i ja sam pristao. Nije imalo smisla da i dalje razbijam glavu.

Iako smo pre nekoliko dana zvanično “prohodali”, za to vrijeme, nismo se razdvajali.

Ne u tom smislu da svako zasebno odlazi u grad. Nije mi se sviđala njena odluka da ide sa Alex ali nisam joj mogao zabraniti, koliko god mi to primamljivo bilo. I evo sada, posle dva pića, još uvjek ne mogu da prestanem da razmišljam o tome. Pogledavam na sat, uzimam telefon, ali ni glasa od nje. Dala mi je obećanje da će se javljati, ali za sada, ni traga od nje.

- Lenon, brate, s obzirom da smo ti i ja jedini fokusirani na razgovor i zabavu jer je naš Noah zaljubljen poput psića, predlažem ti da mu olakšamo muke i pustimo da se i ovog puta izvuče sa izgovorom da je umoran. - Ben se cerekao a Leon je uživao u mom raspoloženju.

- Jebite se, obojica. – Ljutito sam im odbrusio i konačno ustao. – Otvoreno recite ako nisam zanimljivo društvo.

Dok sam stigao kući još uvjek nije bilo poziva od nje. Blaga panika se javljala i morao sam je suzbiti. Poslavši joj poruku da mi se javi, otišao sam pod tuš. Čak ni hladna voda nije umirila moje brige. Nisam bio svoj, stalno sam imao taj neki grozan osjećaj da nešto nije kako treba biti. Želio sam znati gdje je u svakom trenutku jer kada vas nešto povredi, više nikada niste sigurni. Taj osjećaj me ponovo vraćao u prošlost, ponovo na onaj kobni dan.

Uzimajući telefon u ruke kako bih pročitao pristiglu poruku, shvatio sam da to nije mogla biti ona. Moja srna nikada do sada prilikom naših dopisivanja nije stavljala smajliće.

Oboje smo smatrali da je to nezrelo a sada mi je potvrdilo da je druga osoba poslala ovu

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

poruku. Možda sam uzalud dizao paniku ali kako sam nesiguran u žensku rod, imao sam prokleto opravdanje da odem dole u Alexnin stan.

Poznajete li onaj osjećaj kada mislite da vas ništa više ne može povrediti? Kada mislite da ste spoznali dno, mračnu stranu života. Svu izdaju, bol i slomljeno srce?

Taj trenutak sam ponovo doživio! Stojeći uz otvorena vrata, osjećao sam da mi srce nanovo puca. Ovog puta bez povratka. Šok, nevjerica, bijes, tama… Su ponovo, samo za jednu minutu zavladali mojim umom, tijelom i dušom. Moj brat i moja nježna srna, bili su spojeni. Njene ruke oko njegovog vrata, njegove ruke na njenom struku, a usne…spojene,.

Moj nagon za ubijanje se probudio. Želio sam ubiti Willa. Želio sam mu slomiti jebene ruke, to prokleto lice. Ali opet to nije bilo ono što me dotuklo. Bila je to ona.

Ljubila ga je s takvom ljubavlju da sam jedva mogao disati. Velika sam budala jer sam smatrao da me ona voli, da sam uspio izbaciti Willa iz njenog srca. Toliko sam želio biti voljen da sam bio sljep. Ponovo se prošlost dešava a ja i ovog puta nemam apsolutno nikakve volje za traženjem objašnjenja. Gledajući ih, shvatio sam da zaslužuju jedno drugo jer su oboje bili prokleti manipulatori koji su previše sebični da bi gledali na tuđe osjećaje. Mrzim žene, nikakve koristi od njih. Samo zadaju bol…

Pogledala me sa onim svojim preljepim bademastim očima, a ja se još uvjek nađem kako volim te oči. Znam da joj moj pogled govori sve. A njen izraz lica postaje samo blijedilo.

- Ista si kao i sve jebene kurve koje sam imao. Ista si kao i Hannah. A ja ponovo imam istu scenu u životu. Ponovo me sjebao rođeni brat.

- Noah… - Will je pokušao da me spreči ali moj bjes je bio prejak da bih se zaustavio.

Ubio bih ga, vjerujem da bih ga ubio samo da nisam pogledao u nju. Ostao sam stajati.

- Ne prilazi, ne diši jer jedino što želim jeste da te ubijem a ona nije vrijedna robije.

Svaka izgovorena reč bila je iz dubine mog slomljenog srca. Prokletstvo, ponovo me sjebala pička. Zaurlao sam poput povređene zvjeri, pokazujući joj šta mi je uradila. Dokazavši joj da sam nanovo slomljen, uništen. Udario sam šakom od vrata, ostavljajući krvavi trag na njima. Bol je itekako dobrodošla jer ona mi pomaže da osjetim kako sam još uvjek živ.

Nemam pojma kako sam došao do svog stana. Čak se nisam potrudio da zatvorim vrata. Bio sam nesvjestan svog okruženja. U mislima mi se iznova i iznova pojavljivala scena:

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Will i Hannah, Will i Sophia. Trebao sam biti pametniji. Trebao sam je iskoristiti kao i sve ostale, trebao sma zaštititi svoje srce od veoma dobro poznate boli. Ali ko je rekao da je život lak i jednostavan. Taman kad pomislite da je ugodan, bezbrižan i srećan, desi se sranje koje vas ponovo spusti na tlo. Pomjeri sva vaše vjerovanje i nadanja. Vašu sreću i cilj.

Krvavom rukom si točim piće i odmah ga eksiram. Želim ublažiti bol koja mi para dušu. Želim se ubiti od alkohola toliko da više ništa ne osjetim.

- Noah… - Čujem njegov glas ali ne okrećem se. Gledam u jantarnu tekućinu u čaši te je isto tako bacam i razbijam.

- Odlaaazi Will! Odlazi jer tako mi Boga ako te ne ubijem.

- Noah, samo me saslušaj! Nije onako kako izgleda.

- Šta!!!! Došao si je pravdati? Nju? Sebe? Zaista misliš da sam tolika budala da ti vjerujem u to?

- Budala si jer si i pomislio da bi ti ona mogla nešto tako uraditi! Ona nije Hannah!

Shvati to! Znam da imamo nesuglasice i znam da sam sam kriv zbog naše prošlosti ali isto tako znam kada treba odustati, kada sam izgubio pravo na njenu ljubav. Znaš li da sam došao da je ponovo vratim, da ponovo prihvati moju ljubav. Volim je, proklet bio ako je ne volim više od tebe, ali to ipak nije dovoljno. Daću joj život, daću joj sve kako bi mogla biti srećna. I ako to znači da bude sa tobom, neka bude tako! – Posle nekoliko trenutaka tišine, izgovorio je te reči koje su mi ponovo usadile nadu u srce. - Tebe je izabrala!

- Ljubila te! To ne mogu oprostiti!

- Štaa?? Jebeno se šališ!! – Zakoračio je prema meni ali moj pogled ga je zaustavio. Reci mi da se jebeno šališ u vezi poljupca? Reci mi da stvarno vjeruješ da te izdala? Ili čak, štoviše, da joj to ne možeš oprostiti? E pa jebeni si idiot ako to vjeruješ! Ako me sjećanje ne vara, ti si prvi koji je želio da je iskoristi, prvi si koji manipulišeš tuđim osjećajima i sada, govoriš mi da jedan bezazleni, oproštajni poljubac ne možeš oprostiti? Sebični, pokvareni gade. Uništavaš život ženi koja ti je poklonila svu ljubav svjeta. Koja se nesebično daje, vjerujući u tebe.

Svaka reč koju je izgovorio je istinita. Ali Bože, boli me. Još uvjek me boli to što sam video njihov poljubav, njegove ruke na njoj.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Zašto Will? Zašto si me povredio? - Prošaputao sam, sada očajan i otvoren za svaki mogući udarac. Ništa više mi nije bilo važno, ni posao, ni ovakav način života. Predugo sam bio sam, boreći se protiv svih, a jedini saputnik bivala mi osveta.

- Zato što sam ti zavidio, u svemu… Želio sam biti ti i umjesto da ti priznam svoje osjećaje za Hannahu, uradio sam najgoru stvar. Izdao svog brata. Bio sam sebičan, želeo njenu ljubav, tvoju slobodu. Želio sam na tolike načine biti ti. Ukrao sam novac, okrivio tebe, i zauvjek uništio našu porodicu. I sada te pitam, brate, da li sam za sva vremena uništio i nas?

Muškarci ne plaču, to nije za nas ali ko može zaustaviti suze? Posmatrao me dok mu je suza klizila niz lice. - Oprosti mi za svu nepravdu što sam ti nanjeo. Oprosti što sam bio prevelika kukavica da ocu priznam kako se osjećam. Oprosti mi što svih ovih godina nisi imao pravu porodicu, što si bio sam. Molim te… Brate… Oprosti moje grehe jer ja više nemam snage živjeti pod ovim teretom.

Jebena pičkica me je skoro rasplakala. Dok sam ga gledao, shvatio sam da je previše vremena potrošeno na svađu, i mržnju. U ovo kratko vrijeme, Sophia mi je pokazala šta znači biti voljen, imati nekoga uz sebe što sam bio zaboravio. I sada, riječi su bile suvišne. Uradio sam prvi korak, na taj način prihvatajući njegovo izvinjenje. Zagrlili smo se i po prvi put za sve godine razdvojenosti, ponovo sam našao dio izgubljene duše. Dio koji mi je bio oduzet onog dana kada je jedna žena stala između nas. Dok mi je jecao na ramenu, u sebi sam sastavljao djeliće srca. Opraštao sam mu sve one stvari koje su svih ovih godina trovale naš odnos.

Ovog trena, zaboravljao sam osvetu, izdaju. Jer: griještit je ljudski, opraštati božanski.

- Hej, pičkice, uništi mi majicu. - Odgurnuo sam ga što nas je nateralo na smjeh. Zatim smo se uozbiljili gledajući jedan u drugog. Znali smo u kom pravcu su naše misli odlutele. I sada, ponovo, bilo je vreme za istinu.

- Voli te, Noah.

- Voli i tebe.

- Ali ne toliko da bi bila sa mnom. Nemaš pojma koliko sam ljut na sebe što nisam znao cijeniti njenu ljubav, što sam je tako lako i na najblesaviji način izgubio. Cjeni je, poštuj i voli jer ta žena zaslužuje da iskreno bude voljena. I zato brate, pokreni svoje dupe i silazi dole po nju.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Kimnuo sam glavom i krenuo u pravcu vrata. Imao je pravo, ta žena je bila meni suđena. Stao sam, uzdahnuo i postavi ono pitanje koje xmo obojica izbjegavali. – Kako dalje?

- Lako… Pustimo da život odluči. - Da, moj stariji brat je zaista bolji čovjek. I dok sam išao po svoju ljubav, sreću, život, nadajući se da je njena ljubav dovoljno jaka da mi oprosti izgovorene riječi, u sebi, po prvi put u životu, zamolio sam Boga da podari sreću mom bratu.

Neka u njegov život dođe žena vrijedna njega, njegove ljubavi. A ja, trenutno trebam voditi bitku za svoju ljubav. I ako to znači da moram pasti na koljena, spreman sam to I uraditi.

Da…. Po prvi put, jedna žena ćeme baciti na koljena - doslovno. I proklet bio ako mi se to ne sviđa..

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 31.

SOPHIA

Ležeći u tami, na svom krevetu, lagano sam se gušila. Pritiskalo me u grudima, čineći da se osjećam slabo, jadno i totalno uništeno. Mislima ponovo odlazim u ono najsrećnije životno doba, ono bezbrižno djetinstvo. Mom ocu, majci, njima, istinsko vrijednoj ljubavi.

Uvjek sam smatrala da sam dobra osoba. Moji su roditelji bili dobri, pošteni. I njima je ljubav i porodica bila najvažnija stvar na svijetu. Mislila sam da sam i ja sa Willom pronašla takvu ljubav, želeći takav život. Ali stvarnost je drugačija. Nekako, sada dok ležim, shvatam da sam pogrešila. Život nije bajka, naprotiv, život je svakodnevna borba za opstanak. Posle pogibije mojih roditelja, imala sam tetku uz sebe, a i Willa. Sada, nemam nikoga.

Rizikovala sam, dozvolila svojoj duši da se spoji sa đavolom, misleći da je moja ljubav dovoljno jaka da ublaži sve njegove povrede. Ali koliko čovjek zna pogrešiti i koliko samo visoku cijenu platiti! Vidio je poljubac, i sve mi je bilo jasno. Smatrao je da sam kao ona, da ga po drugi put u životu ponovo slomila žena, ponovo sa njegovim bratom.

Nemam opravdanja za svoje postupke. Slaba sam, smrtnik koji griješi. I znam da oprosta nema, ne zaslužujem ga.

Suze su presušile, tama se spustila a ja jedva mogu da dišem. U samo zadnjih par mjeseci, doživjela sam toliko stresnih situacija da se već polako osjećam umornom. Toliko sam pogubljena da više ne znam šta želim od života, da li ima svrhe živiti dalje? Čovjek koji me previše voli - odgurnula sam ga od sebe. A čovjek za kojeg sam mislila da me voli dovoljno toliko da ne bježi na prvu prepreku, stavio me na isti nivo sa svim svojim bivšim kombinacijama. Bila sam mu još jedna u nizu ali to je moja greška.

Polako sam se uspravila, pokušavajući stati na noge. Nisam ih osjećala. Ovo tijelo kao da nije bilo moje. Pridržavajućo se za ivicu kreveta, pa za zid,

došla sam do kupatila.

Upaljenog svjetla, mogla sam vidjeti koliko sam bila iscrpljena, umorna i kako me svaka nada napustila. Okrenula sam se i povratila. Povraćala sam dok nisam ispraznila sav sadržaj iz želudca. Gledajući se u ogledalu, pitala sam se šta ja to imam u životu vrijedno borbe? Sve

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

svoje stavove o poštenju sam pogazila. Povredila sam sve oko sebe. Willa, Alex…Noahu… A zbog čega? Moje sebičnosti da osjetim život? Da budem nešto što nikada neću biti? Ne… Previše sam umorna da bih uopšte i razmišljala o svemu tome. Želim spavati. Želim da prespavam ovu noć, i sledeći dan. Želim da budem dovoljno odmorna kako bih odlučila šta dalje. Želim da me napokon svi ostave na miru jer mi sad u ovom trenutku treba san.

Popila sam tablete i ponovo se nekako oteturala do kreveta. San me brzo hvatao i tonula sam sve dublje i dublje u taj bezbrižni osjećaj tišine i spokoja.

***

- Mama, mama, gdje mi je lutka?

- Sophia, dušice, sjećaš li se gdje si je ostavila?

- Ne, mama. Mojim te, pomozi mi naći je.

- Puls jedva da je primjetan…..

Plava haljina leprša na vjetru dok me dobre poznate ruke ljuljaju.

- Jače tata. Želim više da letim…

- Ako te budem previše ljuljao, mogla bi pasti .- Smjeh… Volim taj smjeh…

- Zenice u potpunosti raširene…

- Sophia, gdje si krenula?

- Alex i ja odlazimo na sladoled.

- Pazi se i uskoro se vrati. Znaš da si nam ti najvažnija stvar na svjetu.

- Volim te mama….

- I mi tebe, dušice…

- Pripremite Nazogastičnu sondu. Vodu, fiziološku otopinu….

Sjajno sunce obasjava veliku poljanu predivnog, prkosnog i divljeg cvijeća. Udišem predivan spoj raznih mirisa, osjećajući toplotu sunca na sebi. S lanenom haljinom na sebi i puštenom kosom koju mi mrsi lagani povjetarac, osjećam veliki spokoj. Tišina, osima cvrkuta ptica je itekako dobrodošla. Već dugo vremena nisam osjetila ovako nešto. Sjena mi prekri kožu, na taj način praveći nepotrebni hlad.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Tvoje mjesto nije ovdje, mila moja. - Podižem pogled, zadržavajući ga na majčinoj zlatnoj kosi koja je laganim koracima krenula u svoj ples sa povjetarcom.

- Ali ja želim biti ovdje.

- Ista si tvoj otac. – Nasmješila se, ispuštajući zvuk nježan poput lepet krila. - Dušice, tvoje vrijeme još nije došlo. Ne na ovakav način.

- Sama sam… previše sam umorna za sve.

- Nisi sama, nikada! Otac i ja smo uvjek uz tebe i ti to osjećaš. – Lagan dodir njenih usana na mojoj sljepočnici, poslao je trnce kroz moje tijelo. - Otvori oči, mila moja. Otvori jer nekome su mnogo potrebna. Nekome ko te pravo i istinski voli.

Dodir na mojoj desnoj ruci, skrenuo je pažnju sa moje majke. Poznavala sam taj dodir, poznavala sam taj osjećaj.

Blještava svjetlost je previše jaka dok se borim otvoriti oči. Polako odlazim sa tog božanstvenog mjesta, znajući da ću se kad tad vratiti. Znajući da me moji roditelji tu čekaju.

Njegova ruka nježno je položena na mojoj. Glave naslonjene na moje butine, spavao je dubokim snom. Pogledala sam oko sebe i shvatila da nisam u svojoj sobi. Ova soba je bila previše svijetla. Tablete… Bože, popila sam tablete ali nisam ovo željela.

Svoju pažnju sam ponovo usmjerila na njega. Šta sam to uradila?

Primjetivši da mi je na ruci uključena infuzija, ljevom rukom sam pokušala da je skinem. Ne želim ovo, ne želim da me posmatraju kao osobu koja je željala da si oduzme život. Ja to nisam, to nikada neću ni biti. Panika me uhvatila, i u pokušaju da je skinem, probudila sam ga.

- Hej, hej… Smiri se. Ljubavi, smiri se. - Uhvatio me za ruke, čvrsto držeći na krevetu kako bi sprečio moje vrpoljenje. Plakala sam. Bila sam poput djeteta kome je trebala majka. Šššš, sve će biti u redu. Tu sam.

- Will… - Hrapav glas je izašao iz mene.

- Ššš, ne pričaj. Budi mirna. – Uzdahnuo je duboko, svoje čelo naslanjajući na moje.

Zatim me nježno poljubio u obraz.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Vrata su se otvorila i oboje smo pogledali prema njima. Prvo sam mislila da umišljam, da to ne može biti Noah. Izgledao je kao čovjek kome su potonule sve lađe. Skršeno, jadno i tužno. Od onog samouvjerenog čovjeka više nije bilo ni traga.

Znala sam da su nečujno jedan drugome nešto poručili jer se Will ponovo sagnuo do mog uha. – Biću ispred. Ako ti zatrebam, tu sam. – Nasmješio se, stisnuo mi ruku u znak podrške i zatim izašao iz sobe. Noah je i dalje stajao na istom mjestu. Nisam ga posmatrala ali sam osjećala njegov pogled na sebi. Ponovo, mala suza mi se skotrljala niz lice, prkosno odbijajući da ostane na svom mjestu. Slušala sam tihe korake kako mi se približavaju.

Zatvorila sam oči kako bih mogla izbjeći osudu u njegovim očima. Krevet je ulegao pod njegovim pritiskom dok je sjedao. Nije me dodirivao, niti je govorio i to me nateralo da progledam.

Gledao je u pravcu prozora, zamišljen. – Ja sam kriv! Zbog mene si pokušala oduzeti život. Željela sam glasno vikati da nije u pravu, da ovo nema veze s njim. Da je to moja krivica ali glas me izdao.

- Obećao sam da te neću povrediti, da ću te čuvati. To bi trebala raditi osoba koja nekog voli! Oh Bože, Sophia, mogao sam te izgubiti. – I jednim potezom, prekrio je moje tijelo svojim. Grlio me, ljubio lice, kao pomahnitala zvjer. Nikad ga takvog nisam vidjela, tako skršenog, nesigurnog.

- Noah..

- Tiše ljubavi, ne napreži se. Doktor nas je upozorio da će ti grlo biti malo natečeno.

Morali su ti isprati želudac.

- Vidim, naša pacijentica je napokon budna. Mlada damo, zabrinula si ljude oko sebe. Sjedokos ljekar je prišao krevetu a iza njega je koračao Will. Pogledao je u naše spojene ruke znajući da je definitivno kraj.

- Boli li te grlo? – Kimnula sam glavom. Nasmješio se. - Poslaću sestru da ti donese nešto za to. A sada, s obzirom da si došla sebi, daću ti još malo vremena prije nego ozbiljno porazgovaramo jer ovo što si učinila je bilo jako sebično od tebe jer nisi mislila na djete.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Mladiću, - pogledao je u Noahu, - želim da razgovaramo. – Zatim se okrenuo i isto to rekao Willu.

Iako smo ga čuli, u tom trenutku, niko od nas nije disao. Doktor, nije imao pojma šta je upravo rekao. Nije ni svjestan kakvu je bombu upravo aktivirao. Još jednom pogledavši nas, izašao iz sobe. Posle nekoliko minuta, Will je jednostavno otišao za njim. Znala sam i zbog čega. A sledeći prizor koji sam ugledala, zauvjek ću pamtiti.

Noah ima najljepši osmjeh na licu.

Noah plače.

Noah me ljubi, grli, priča mi koliko me voli, obožava, da će sve biti u redu a te riječi jedva dolaze do mene. U šoku sam, zanjemila da bilo šta kažem, da se pomjerim. Djete!

Nosim djete! Ali čije?

Mozak mi radi sto na sat, brojim dane, brojim sedmice. Kada se to desilo? Panika me ponovo uzima, pokušavama da dišem. Uzdišem, hvatam se za glavu a Noah sve to pogrešno tumači.

- Biću tu, ne brini. Biti ću savršen otac. Mi ćemo biti savršeni.

Ostavljajući me ponovo samu, jedino o čemu sam mogla razmišljati jeste o bebi.

Nježno sam prislonila dlan uz trbuh.

- Izvini… - Tiho sam šaputala.

Razgovarala sam sa psihijatrima, uvjeravajući ih da sam sasvim mentalno zdrava. Da nisam željela izvršiti samoubistvo, pogotovo ne povrijediti bebu. Da je to bila samo želja za spavanjem.

Pustili su me kući s upozorenjem da me ne ispuštaju iz vida. I sa napomenom da se javim svom ginekologu jer iako su izvršili pregled, željeli su da i on da svoje mišljenje. A kako Noah nije želio da me ispusti iz ruku - doslovno, odveo me u svoj stan. Naravno s nama je bio i Will, što moram priznati da je to izgledalo jako neugodno. Ono što sam tek sad uspjela primjetiti jeste da oni pričaju. Oni napokon imaju normalan bratski odnos! Kada se to desilo?

- Želiš li nešto? Pojesti? Popiti? – Ushićeno me Noah pitao dok mu je sreća vidljiva bila na licu.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ne, hvala. U redu je. – Pogledala sam Willa koji je svoj pogled držao smještenim na svoje ruke. Šta sam ovom čovjeku uradila? Kako da to riješim?

- Noah, Will… - Obojica su me u isto vreme pogledala. – Žao mi je, stvarno mi je žao.

Vjerovali ili ne, ja se nisam željela ubiti. Stvarno to nisam.

- Vjerujem ti. - rekao je Will.

- I ja.- dodao je Noah.

- Jednostavno sam bila umorna. Previše umorna.

- Ja sam kriv. Moja je krivica jer ti nisam vjerovao jer sam ti rekao one riječi.

- Ne. Razumjem te. Vjerovatno bih i ja tako isto postupila.

- U redu je Ljub…Sophia. - Will je shvatio šta je upravo izgovorio. Voljela bih da me zoveš ljubavi, pomislila sam - U redu je. Shvatio sam i razumjem sve. Pogotovo sada kada ćeš postati majka, a moj brat otac. Razumjem i vjeruj mi da sam srećan zbog tebe, zbog vas. Ustao je i pogledao u Noahu i mene. – Želim vam reći da odlazim. Vraćam se kući, priznati ocu istinu. Iako je sada rano i čudno s obzirom šta se desilo, voljeo bih biti stric.

Noah mu je prišao i snažno zagrlio. – Uvjek ćeš biti bolji čovjek od mene. Hvala ti brate.

Ustala sam i prišla Willu. Zagrlila sam čovjeka koji mi je nekada bio sve. A možda i mogući otac ovog djeteta.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 32.

NOAH

Dok Sophia spava u sobi, ispijam treću čašu. Već pomalo ošamućen od alkohola, dozvoljavam sebi da samo na ovaj način uspjem sve posložiti.

Ko je Noah Parker?

K vragu, do skora sam bio samac koji je svako drugo veče imao drugu ženu. Kojoj nisam podario ni trenutak pažnje osim kada je bila riječ o jebanju. A sada, sada ću postati otac. Sada se moj život promjenio za stoosamdeset stepeni. Od sada, moram biti tom sićušnom biću uzor, neko na koga se može ugledati a nisam siguran da li to mogu biti!

Jebeno se plašim! Da, po prvi put se iskreno plašim jer još nisam spreman biti otac.

Dođavola, sve što sam htjeo jeste više vremena sa Sophiom kako bi mi mogla pokazati suštinsku ljubav. Da, volim je. Volim je toliko da me boli. Ali pomišljajući da će maleno stvorenje biti između nas nije mi baš sjelo. Da li sam zbog toga čudna osoba? Mislim, trebao bih se radovati djetetu. I Bože, radujem se ali, postoji to ALI… Šta ako ne budem mogao biti dovoljno snažan za njega? Šta ako mu ne mogu pružiti potrebnu ljubav?

- U kurac, - bacio sam čašu od zid, posmatrajući kako puca u stotinu komadića. Jebeno se osjećam kao ovo staklo. Moj život je rasut u million djelova koje je Sophia počela nježno sastavljati.

Ponoć je otkucala a ja još uvjek ne planiram ići leći. Iz glave mi ne izlazi ona scena u bolnici.

Will i Sophia.

Njegovo zabrinuto lice, njen pogled. Pogotovo onaj trenutak u njezinim očima kada je ljekar izgovorio da je majka. Ne, nešto mi ne da mira. Ona je izgledala zbunjeno, uplašeno.

Prvo sam mislio da je to šok. Prokletstvo, i ja sam bio šokiran, ali sada, vraćajući film unazad, više nisam bio siguran. Od kada je saznala za trudnoću, tiha je. Plakala je kada je

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

otišao Will, zatim se izvinila i otišla odmarati. Naravno da sam je pustio, mada su nam rekli da je ne ispuštamo iz vida ali jebeno mi je trebao predah.

Ono čega se najviše bojim jeste to da nisam siguran vidi li Sophia mene kao oca djeteta. Ne pitajte me zašto, jednostavno imam taj čudan osjećaj, još od kada smo svi zajedno bili u ovoj sobi, pretvarali se da je sve u najboljem redu. Postoji li šansa da je Will otac? Ne, naravno da nije.

Ustanem, odem do šanka kako bih ponovo natočio još jedno piće. Tog trenutka se oglasi moj mobitel, javljujući mi da imam poruku.

- Da li je Sophia kod tebe? Nije kući!

Alex, ta prokleta žena. Naravno da sam znao kako ona ima prste u onoj igrici. Znam da je ona kriva što je Will bio kod Sophie. Ali pored ove zbrke, zaboravio sam na nju. Vrijeme je da joj očitam lekciju.

- Dolazi gore. Trebamo razgovarati!

Posle nekoliko minuta Alex se konačno pojavila. Ugledavši je, moj bijes je još više rastao. Kučka.

- Gospodar je zvao, - cerekala se dok je sjedala na ono isto mjesto gdje sam ja pre nekoliko minunta sjedio.

- Objasni mi zašto si izvela svu onu predstavu s Willom? I ne laži jer nemaš nikakve koristi zbog toga.

- Vrlo rado. Znači, želiš razlog? – eksirao sam piće, gledajući je. - Zato što si gad. Jedno sebično pokvareno biće koje nema osjećaja za druge ljude. Iskoristio si mene, njih, a Sophia bi bila sljedeća, ustvari postala je “sljedeća.”

- Dušice, nisam ti se gadio kada sam se zabijao u tebe. Ili kada si skičala moje ime.

- Ti idiote, - ustala je, zakoračila i udarala mi šamar. – Zaslužio si i puno gore od toga.

A ona nije zaslužila tebe. Will je u svakom pogledu bolji čovjek, onakav kakav ti nikad nećeš postati.

Ne znam da li je kriv alkohol u meni ili neka veća sila, ali znam da nikada u životu nisam udario ženu. Kako bih to sprečio jer mi je došlo da je sastavim sa zemljom, uhvatio sam je za kosu i ušutkao je grubim poljubcem na usne.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

U sledećem trenutku znam da sam joj cijepao košulju, grabežljivo sisao i grizao nabrekle bradavice. Čulo se povlačenje šlica, osjetivši njeno meškoljenje kako bi mi svukla hlače. Nisam želio gubiti vrijeme na to. Neočekivano sam je okrenuo, natjeravši da savije leđa. Hlače sam spustio dovoljno nisko kako bih je mogao jebati.

Uhvativši je ponovno za kosu, želio sam da joj pokažem kako ja nisam osoba s kojom se neko može šaliti. Ušao sam u nju tako glatko jer je mala bila toliko vlažna da se cijedila.

Držeći kosu, nabijao sam je na kurac, želeći sav svoj bijes istresti na njoj. Vrisnula je.

- Začepi gubicu.

Nabio sam je još par puta, osjetivši kako se mala pizda steže oko mene. Svu svoju snagu sam uložio da je posljednji put nabijem zatim sam izašao iz nje, uhvatio kurac u ruke, drkao dok sam snažno svršavao, izljevejući svoje sjeme po njoj. U tom trenutku sam mogao razmišljati samo o jednoj stvari u koju sam bio siguran. A to je da sam jebeni prokleti, sebični gad.

Navukao sam hlače a za to vrijeme ona se sredila. Posmatrala me dok sam se ponovo kretao do šanka, uzimajući po ko zna koju čašu alkohola.

- Odlazi!

- A ako to ne želim, šta onda?

- Tvoj slatki tatica bi jednostavno mogao izgubiti sve poslovne prilike. A bez bogatog oca ni tebe više niko neće htjeti. – Eksirao sam piće, osjećajući se kao najveće gad na svjetu.

- Znaš, stvarno sam mislila da si se promjenio. Pomislila sam da si se napokon smirio uz nju ali ljudi kao što si ti zauvjek ostaju isti. Oni ne znaju voljeti.

- Šta ti znaš o ljubavi? - Povišenog tona sam je upitao.

- Ništa ali opet više nego ti. – krenula je prema vratima.

- Alex, ovo se nije dogodilo. Smatraj ovo upozorenjem!

- Naravno Noah, ako će ti to pomoći ublažiti osjećaj krivice, možemo i tako igrati. Ali jedna stvar je sigurna, sam si osudio vašu ljubav na propast jer čovjek koji voli, nikada ne jebe drugu ženu. - S tim rečima je izašla iz stana.

Pao sam na koljena, hvatajući se za kosu. Bože, Sophia! Ona spava u mom stanu. Ona je mogla čuti sve, vidjeti sve.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Potrčao sam do sobe, otvarajući vrata kako bi se uvjerio da li ona spava. Spavala je!

Hvala kurcu! Tiho sam zatvorio vrata, odlazeći u drugu sobu kako bih došao sebi. I ne samo to, nisam želio leći pored srne još uvjek na sebi imajući tragove druge žene.

Hladna voda je itekako dobrodošla. Rukama naslonjenih na hladne pločice dok mi mlaz vode udara po glavi, znam da nisam dobar za nju. Totalno sam pobacio i uništio čistu ljubav koju je gajila prema sebi. Krešući drugu ženu u samo nekoliko koraka od nje bilo je nisko čak i za mene. Zašto mi je to trebalo? Zašto iznova vređam jedinu osobu do koje mi je stalo?

Zato što si gad. Kroz par mjeseci trebaš biti nečiji otac a ti jebeš drugu ženu, činiš sve kako bi uništio onaj osjećaj sreće. Zar mi je toliko stalo da budem stari ja? Da mi žene budu samo igračke?

Zamišljam kako u rukama držim maleno biće, te bademaste okice gledaju u mene.

Prve riječi, prvi korak…Zamišljam veliku kuću sa bijelom ogradom i malenom ljuljačkom za našu kćer. Da, curica je. Preljepa djevojčica kao i njena mati.

Rukama udaram u pločice, plačući što sam toliko slab. Što se čak nisam ni potrudio pružiti joj podršku. I umjesto da sam pored nje, da je ušuškana u moj zagrljaj, dok joj nudimosjećaj sigurnosti, šta ja uradim? Život je okrutan prema meni. Taman kad pomislim da sam spoznao sreću, što sam konačno našao svoj dio duše, sjebem sve do temelja. Zbog čega? Svog straha? Ne, ne mogu si dopustiti biti slabić. Moram biti snažan zbog njih dve.

Moram biti najbolji otac, suprug i drug. Svim silama ću se potruditi da to i budem. Od sada i zauvjek.

****

Tog jutra sam ustao relativno rano s obzirom da pola noći nisam mogao spavati. Tiho sam otvorio vrata, zatim sam ušao i prišao krevetu na kome je moja srna spavala. Njena smeđa kosa je bila rasuta po jastuku izgledala je poput anđela. Sjeo sam na ivicu kreveta, udišući njen miris. Miris jasmina.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Promeškoljla se zatim otvorila svoje oči. Nasmješila mi se a od tog prizora srce mi je zastalo. Jebeno je volim. – pomislio sam dok sam duboko uzdahnuo, pokušavajući smiriti ovaj osjećaj nemoći.

- Dobro jutro, - hrapavim glasom je rekla.

- Jutro, ljepotice. Kako si spavala?

- Veoma dobro. Mislim da se nisam ni okrenula.

- Super. Vidi, pozvao sam Jennifer kako ne bi bila sama.

- A ko je ona?

- Djevojka koja radi za mene.

- Da li je i ona jedna od tvojih bivših? - podigla je obrve na mene, ruke smještajući ispod grudi. Stvarno je prekrasna kada je ljubomorna!

- Ne, nije. Djevojka u firmi samo kuha kafe. Doći će za dvadeset minuta, - vidjelo joj se olakšanje na licu kada je čula da nije jedna od onih koje sam jebo.

- Noah, ne treba mi niko da me pazi. Znaš da je ono bila nesreća.

- Znam voljena. Ali molim te, prihvati moju pomoć. Meni će biti lakše, - kimnula je glavom.

Poljubio sam joj slatke usne zatim otišao na posao. Morao sam se fokusirati na bilo šta jer u protivnom, grižnja savjesti bi me ubiti.

****

- Gospodine, imate sastanak za desetak minuta. Svi iz upravnog odbora su potvrdili dolazak.

- U redu, hvala Harry.

- Želite li još nešto, možda kafu?

- Ne… Slobodan si. - Ustao sam i natočio čašu viskija. Ponovo tražim spas u alkoholu.

Treba mi kako bih mogao što manje misliti o svojoj izdaji.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Sastanak je trajao već nekih petnaest minuta. Dopustio sam Benu da preuzme glavnu riječ jer se nisam osjećao dobro. Bilo mi je jebeno muka. Osjećao sam bol u stomaku.

Najvjerovatnije je u pitanju bio sav teret koji sam imao na leđima.

- Noah, čovječe, da li si dobro?- upitao me Ben. - Da, ovaj…Ne znam. Sinoć nisam večerao, a sada sam preskočio doručak. – Dok su me ostali zbunjeno gledali, odlučio sam da je vrijeme da ovaj sastanak privedem kraju. Gospodo, - ustao sam, zakopčavajući sako. - Izvinjavam se ali moje prisustvo trenutno ovdje nije toliko važno. Uostalom, Ben je tu za sve. – Pogledavši me, Ben se složio. Znao je da ja tako lako ne bih otišao sa sastanka ako to baš nisam morao.

- Harry, naruči mi doručak. Za sve ostale sam nadostupan. Želim da na miru jedem.

- U redu, kako vi kažete.

Spustio sam se na stolicu, namještajući se kako mi je najbolje odgovaralo. Previše se toga desilo i naravno da se nekako mora odraziti. Čim jedem, biti ću bolje. Zatvorio sam oči, želeći samo na trenutak odmorim glavu od svega i na taj način ublažim ovu muku u sebi.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 33.

SOPHIA

U svima nama se nalaze tri čovjeka: Jedan, kakav bi želio biti.

Drugi, kakav misliš da jesi, Treći, kakav si zaista.

Tog jedino ne poznaješ!

Pitam se, poznajem li sama sebe? Ne, ne bih to znala reći jer da znam, sigurno ne bih donosila neke odluke zbog kojih se nalazim upravo gdje i jesam. Da se poznajem, znala bih da ništa nije važno osim spoznaje da život nije bajka. Bajka u koju sam vjerovala, misleći da su svi pošteni, vjerni i iskreni. Ni sama nisam bila to ali opet nekako, nađem se kako sam bar za trun bolja od ljudi koji me okružuju. Jer iako sam povrijedila neke ljude, to nije bilo namjenski.

Jednostavno, to je bio najbolji način kako sam mislila da je.

Ponekad ljudi sakrivaju svoje laži toliko dugo vremena da počinju i vjerovati u njih. Ali on mi nikada nije lagao, čak i sada iako to nisam zaslužila, moli me za oproštaj… Ko bi rekao da će dan započeti sa prizorom njega na koljenima.

Treći je dan kako Jennifer dolazi. U to kratko vrijeme upoznala sam je kao jako finu djevojku koja jednostavno želi zaraditi novac kako bi pomogla svojoj porodici. Znam da na samom početku nisam željela društvo ali sad sam srećna jer u ovim trenucima nisam sama.

Trebao mi je ženski razgovor jer više nisam imala drugaricu. Iz meni nepoznatih razloga, Alex se nije javljala. Čudno od nje ali zadnji put sam je vidjela ono veče kada je došao Will.

Dok smo Jennifer i ja pile čaj, u stan je ušao Noah. Teturajući se, otišao je u pravcu kupaone. Zatim je došao do nas, uzeo flaširanu vodu iz frižidera i uz nju popio tabletu. Bio je blijed i trpio je jake bolove.

- Noah, da li je sve u redu? - Polako sam već postajala biti zabrinuta. Ovo je treći dan kako ga boli stomak.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Strašno mi je zlo, i stomak me boli. Mislim da sam pokupio virozu. Ali ne brini, tablete će popraviti stvar.

- Mislim da bi trebao ići ljekaru. Ne oporavljaš se.

- Sophia, mislim da nema potrebe da se brineš, i moj brat je prije nekog vremena isto tako bio bolestan. Sada je vrijeme prehlada i viroza, bude gospodin Noah sasvim u redu. Tješila me Jennifer.

- Poslušaj šta ti Jannifer kaže, kad malo odmorim, budem ponovo dobro. Znam da bi voljela da s tobom danas mogu ići na pregled ali, srećo, mislim da je bolje da ti ne prilazim.

Ne bih volio naškoditi svojim curama.

Pošto je Noah otišao leći a Jennifer otišla kući, spremila sam se i napokon otišla na pregled. Morala sam prvo saznati da li je sve u redu sa bebom i koliko sam tačno trudna. Tek kad saznam ono što me zanima, moći ću poduzeti neke mjere.

Posle više od dva sata, došla sam kući srećna jer je moja beba sasvim zdrava. Dok s druge strane, znajući koliko sam trudna, saznala sam i ko je otac.

Ne znam da li sam po tom pitanju srećna. I koliko će to dobro biti za nas? Kako krenuti naprijed posle svih stvari koje su se dešavale?

- Noah, da li si tu?

- Gledam tekmu. - Ugledavši ga kako pije, shvatam da je ovo prvi puta da ga vidim kako ljenčari.

- Da li je sve ok? Kako se osjećaš? - Zbunjena sam ovim ponašanjem.

- Bolje, još malo imam bolove ali bolje. – Ugasio je tv, okrenuvši se prema meni. - I? Kako je prošao pregled? Sve u redu sa mojom djevojčicom?

- Sve je u najboljem redu. - Nasmješila sam se.

- Odlično.

Spustila sam se pored njega i on me automatski približio sebi. – Moramo razgovarati!

Oh, Bože, šta se desilo? Da li sumnja u očinstvo?

- Šta se dešava? - Uzdahnuo je, zatim mi poljubio trbuh zadržavajući svoj pogled na njemu.

- Nisam čovjek za tebe, nisam otac ovom djetetu, ne onakav kakav želim biti!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- O čemu pričaš, Noah? Ne razumijem te!

- O tome da nisam dobar čovjek. Grešio sam srno, toliko da sam i neko veče pobacio.

- Neko veče? Noah, reci mi već jednom šta se dešava! Ne govori mi u šiframa!

- Prevario sam te. Jebao sam Alex, upravo na ovom mjestu. - Pogledao me dok mu je suza klizila niz lice.

- Molim! – Zar je to bio moj glas? Ovako nemoćan? Odmahnula sam glavom, ne želeći vjerovati u to.

- Reci mi da se šališ?

Ono što je bilo najgore jeste istina u njegovom pogledu. Nisu mi bile potrebne riječi kako bih znala da govori istinu. Noah me prevario! Prevario sa mojom drugaricom!

Ustala sam, što dalje odlazeći od njega. – Kada?

- Onaj dan kada si došla iz bolnice!

- Misliš onaj dan kada si saznao da ćeš postati otac? - Kimnuo je glavom. – Ti… Ti…Povređena, ljuta, ma dovraga, bila sam bijesna. I dalje je onaj isti bahati gad! I dalje su mu preče sve žene osim mene i sad djeteta.

- Molim te, oprosti…Ja…Nisam razmišljao, samo se desilo…

- Poštedi me priča, - plakala sam. - Molim te poštedi me. Stvarno sam mislila da se mijenjaš, da postaješ bolji čovjek. Čovijek kojem je stalo do mene, kome sam ja dovoljna a ti….

- Sophia, oprosti mi! Oprosti! – Pao je na koljena, dlanove stavljajući na glavu. – Ne ostavljaj me. Samo to ne. Kazni me, udari me, vrišti na mene, ali ne odlazi. Ne mogu podnjeti da sam nas uništio. Ne sada kada trebam postati otac. Molim te, preklinjem te, samo ne odlazi.

- Noah…

- Ne, vidi…- Ustao je i zakoračio prema meni. Uradila sam korak unazad jer nisam željela da me dotakne, ne tim rukama koje su ne tako davno grlile drugu ženu. – U redu, u redu, neću prilaziti. Samo stani tu. Ne bježi, molim te.

Obrisala sam suze sa lica, dopuštajući mu da završi.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Znaš da si mi sve. S tobom dišem, s tobom želim biti. Nemam opravdanja za svoje postupke ali molim te da mi pružiš šansu da budem bolji čovjek. Pruži mi šansu da budem otac, bolji od onog kakvog sam ja ima. Ne odlazi i obećavam ti da ću se do kraja svog života truditi biti bolji čovjek.

- Znaš šta je smiješno, stvarno sam mislila da si se promjenio. Krivila sam sebe zbog jednog bezazlenog poljubca. Krivila jer sam te izdala, jer misliš da sam ona. Prokletstvo, vjerovala sam i sama da sam ona… A ti…. Tvoj problem je što očito ne možeš držati svoj kurac u gaćama i biti vjeran jednoj ženi. I zato, Noah, ti me nemaš pravo ništa moliti! Zar stvarno misliš da bih ti mogla vjerovati posle ove izdaje? Da se svaki put zapitam gdje si? S kim si? Da čitavog života gledaš sumnju u mojim očima? Ne, ne poznaješ me dobro. Ja nisam žena koja želi mrvice ljubavi. Nisam to zaslužila.

- Sophia, volim te!

- Znam. Volim i ja tebe, ali ne možemo živjeti od ljubavi. – Okrenula sam se i krenula prema sobi kako bih mogla spakovati ono malo stvari što sam imala.

- Sophia, ne ostavljaj me. Preklinjem te. Ako odeš, ja više nisam živ.

Crvene kapljice natapaju njegovu bijelu majicu, dok mu iz nosa curi ista ta tekućina.

- Noah…- Trčim do njega ali I suviše kasno jer pada na pod. Bože, Bože, šta mu je?

Tijelo mu se grči, dok krv i dalje obilno curi.

Ni sama ne znam kako ali uspjevam naći telefon u okrećem 911. Poznati glas me pita kako mi može pomoći, a ja nekontrolisano jecam.

- Gospođice, smirite se. Morate nam reći adresu gdje se nalazite.

- Manhattan… Henry… ulica…

- Broj stana?

- Ja. Ne znam… Potkrovlje…. Pomozite mi, on je u bolovima, krv… Grči se….

- U redu je gospođice, hitna je na putu. Sada me pažljivo slušajte…

Vrata stana se otvoriše i umjesto medicinskog osoblja, spoznam Willa. Trči, spušta se na koljena pored nas, blijedo gledajući u Noahu. Zatim u mene i moje krvave ruke.

- Šta se desilo? Da li si dobro?

- Da… On…Ne znam… - Drhtim, nesposobna izustiti i jednu riječ.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Hitna pomoć dolazi. Will me odvaja od Noahe, dajući prostora medicinskom osoblju.

Zatim ga kroz par trenutaka stavljaju na nosila i iznose iz stana. Will i ja odlazimo sa njima.

Sledećih sati, kao da su vječnost, prolaze u neznanju. Dok me Will tješi i govori da će sve biti u redu, krivim sebe. Ponovo…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti 34.

WILL

Sophiu sam napokon uspio poslati kući da se odmori. Ovdje sam već tri sata i za sada mi niko ništa ne govori. Ako bi koji ljekar prošao a ja ga upitao za Noahu, nisu imali odgovora.

Pomišljam na ono najgore. Zar je moj brat bolestan? Mislim, trebao sam to znati. Svaki blizanac bi trebao bar predosjećati ako nešto nije u redu!

- Hej, čovječe… - Podigao sam glavu, ugledavši dve osobe kako stoje u blizini. – Jebeno nisam imao pojma da ste toliko isti. Čovječe, jeza me hvata, gledajući te a da ne pomislim da ti nisi Noah.

Nasmješio sam se i ustao sa stolice. Pružio sam im ruku.- William, Noahin brat.

- Da, očigledno. Ja sam Leon, a ovo je Ben, odnosno Benjamin, ali zovemo ga Ben… Zaustavi me čovječe, pričam gluposti.

- U redu je. Razumjem te. - Dok je Leon kud i kamo bio srdačniji, znao sam po samom pogledu da je Ben upućen u Noahinu i moju prošlost.

- Šta se dešava? - napokon me upitao Ben. - Ne znam. Samo znam da je bio na podu, svjestan. Krv mu je udarila na nos i grčio se.

Ben se namrštio. - Sranje, zašto me nije poslušao! - Leon i ja smo pogledali jedan u drugog zatim ponovo u Bena.

- Stari, znaš nešto? - Leon se obratio Benu.

Kimnuo je glavom. - Danima se žalio na bolove u stomaku i mučninu. Baš kao i on, mislio sam da je u pitanju nekakva viroza. Na poslu se slabo mogao koncentrisati i umjesto da ide ljekaru on je probao da se izlječi viskijem.

- Ali on nikada nije pio.

Ben je pogledao u mene. - Znam, dovraga znam. Ne znam šta se dešava, ali on se promjenio. Nešto ga je promjenilo jer zadnjih pet dana nije bio onaj isti čovijek.

- Saznao je da će postati otac.

- Šta?! - obojica su rekli u isti glas.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Noah, otac? – Kimnuo sam glavom. - Dođavola, i ja bih pio da sam na njegovom mjestu. - Dodao je Leon.

- Rodbina Noah Parkera? - Prišao nam je ljekar.

- Da, ja sam mu brat. Doktore, šta mu je?

- Gospodin Noah je otrovan!

- Molim!

- U kurac! - Pogledao sam u Bena i znao sam da je to moguće.

- Doktore, kako je on? Hoće li se oporaviti?

- Uradili smo magnetnu rezonancu glave i vrata, i snimci nam nisu pokazali nikakva oštećenja na mozgu. Toksin je već neko vrijeme u njegovom tijelu i što se duže čekalo, postajalo mu je gore i gore. Imao je bolove u stomaku, jake mučnine, vjerujem čak da je i povraćao. Zadnje upozorenje mu je bilo krv na nos te grčenje mišića. Što se tiče njegovog zdravlja i oporavka, mislim da vam ne mogu reći pozitivne vijesti. Veliku količinu otrova je unjeo u organizam i to je uzelo maha.

- Kako to mislite?

- Pa…Pacijent je jednostavno u stanju indukovane kome koju smo izazvali da bi organizam imao vremena da se oporavi od otrova dok nenađemo protivotrov.

- Kako mislite u stanju vegetacije? Šta to znači?

- Njegov um je za sada u dobrom stanju. Odnosno, još uvjek savršeno funkcionira ali njegovo tijelo ne. Gospodinu Parkeru je oštećen svaki mišićni i nervni živac i s tim, on ne može vršiti bilo koje pokrete. Ne može razgovarati.

- Hoćete reći da mi je brat jebeni invalid!!!

- Ne. Vaš brat je sličan biljci. Udiše i prema zadnjim istraživanjima, takvi pacijenti su svjesni okoline, ali nesposobni da upravljaju tijelom. Za sada smo učinili sve što smo mogli, a sada je sve na njemu i vremenu. Jer čuda su moguća. I da ne zaboravim, pozvao sam i policiju kako bi i oni mogli uraditi svoj dio posla. Iskreno mi je žao.

Morao sam sjesti jer više nisam imao snage da stojim na nogama. Moj brat… Moj brat je biljka! Negdje u daljini, čuo sam Benove psovke, zatim udarce u stolice. Moram javiti majci, o Bože, Sophia, beba!!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Sekunde, minute, sati su prolazili a ja još uvijek nisam mogao vjerovati u sve to. Ne, nešto se mora poduzeti! Sigurno postoji rešenje.

- Will… - Sophia.. - Will, šta nije u redu? Nešto se desilo Noahi? Reci mi? Will…

- Sophia on… - počeo sam plakati, padajući na koljena, hvatajući je oko struka. Sophia on nije dobro, on je živi mrtvac.

- Ne razumjem, šta mi to govoriš?

- Noah je otrovan i posljedice su kobne. Nepokretan je, na aparatima je. On je prokleta biljka!

- Ne, nemoguće. - Otrgnula se. - Reci mi da je to samo još jedna tvoja laž, da je Noah zdrav, da će biti dobro? - Ustao sam i krenuo prema njoj, hvatajući je za podlaktice.

- Ne mogu ti to reći. Ne mogu…

Držeći je u zagrljaju, oboje smo se uspjeli smiriti.

- Jesi li zvao Marianu i Thomasa?

- Da, uzeli su prvi let.

Uzdahnula je i naslonila glavu na moje rame. - Znaš, bila sam na pregledu. - Rekla je sa smješkom. – Beba je dobro. Zdrava je i snažna iako je tek početak.

- To je dobra vijest.

- Da, je. Ali ne mogu da se ne upitam da li je ovo Božiji znak? Da li mi Bog poručuje kako sam donjela pogrešnu odluku te me vraća na ispravni put.

- Ne radi si to Sophia. Nisi ti kriva. Svako od nas je grešio i donjeo odluke koje su takve kakve su.

- Znaš li da sam imala sumnju po pitanju djetetovog oca? - Srce mi je stalo, samo na sekundu, bojeći se da nisam dobro razumio ovo što mi je upravo rekla.

- Oca? - Da, jer nisam znala čije je!

Zar je sreća na mojoj strani? Zar je moguće da sam ja otac? O Svi Sveci, zar ste mi uslišili molitve i ponovo mi vratili ljubav?

- Sada znaš?

- Da… - Gledala je u pod. - Ti si.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ja? - Ne dišem, ne vjerujem šta sam čuo. Ponovo je privlačim u naručje. Ljubim joj kosu, čelo, sljepočnice. Udišem njen dobro poznati miris. Postaću otac! Baš onako kako smo planirali!

- Will… Molim te, pusti me!

- Ne traži to od mene. Ne sada kada si mi rekla najljepšu vijest koju jedan muškarac može čuti. Ne sada kada si ponovo moja.

- Will… Ja nisam tvoja. - Šta! Pogledao sam je, vidjevši da je ozbiljna.

- Kako to misliš?

- Volim ga, Will. I dalje ga volim.

- Voliš i mene. I sada moraš misliti na budućnost svoga djeteta.

- Upravo na to i mislim. Mi ne možemo biti zajedno!

- Ne, sigurno se zezaš! Ne možeš mi doći i reći da sam ja otac i odmah me lištiti toga!

Ne, Sophia, koliko god da te volim, i koliko god sam te bio spreman pustiti, odustati od nas, sada to ne mogu. Ne želim da moje djete raste bez mene. Ne želim da ja ne znam za njega!

- Will… Nije vrijeme za to.

- Dovraga, - skočio sam na noge. - Prokleta ženo, ne možeš mi oduzeti to pravo.

- Mogu i hoću! I znaš što? Moje pravo je da uradim šta želim. Dosta mi je svega, bola i patnje. Dosta mi je da vređam ljude oko sebe. Tebe, njega. Pogotovo njega koji sada leži s uvjerenjem da je otac. Dosta mi je laži, umorna sam od toga.

- Ni ti ni ja nismo krivi zašto je on u ovakvom stanju. Sam je kriv.

- Možda. Ali ja mu neću oduzeti pravo da mu u ovom stanju kažem istinu. Za mene, tebe i sve ostale, otac djeteta je on!

- Ti nisi normalna.

- Ne, naprotiv. Po prvi put stojim iza svojih odluka. Ovo je zadnji put da me vidiš! Ne treži me, ne zovi me jer me nećeš naći. Ovo je najbolje za naša dijete.

- Bježiš! A kažeš da ti je stalo do njega! Tako pokazuješ?

- Ne budi licemjeran. Čim sam ti rekla za bebu odmah si zaboravio na brata. Odlazim od tebe, od njega. Možda jesam kučka ali u ovom trenu gledam šta je najbolje za nas oboje.

Nemam snage da ga vidim, jer to ne bih mogla podnjeti. Ne mogu vidjeti čovjeka kog volim u

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

takvom stanju. Želim da ga pamtim onakvog kakav i jeste. Samouvjerenog muškarca kome je svijet pod nogama.

Plačući, otišla je od mene, od nas. Mogao sam ići za njom ali šta bi vrijedilo. Znam da ima pravo! Na taj način se nosi sa krivnjom koju osjeća. Rekli bi ste da sam ponovo odustao od nje, od naše bebe. Ali u krivu ste. Od ovog trenutka moj jedini cilj jeste da su oni na sigurnom. Da žive normalno i slobodno bez stresa i mučenja. Jer vjerujem da su nadolazeći dani upravo takvi. Ostajem uz brata jer je on moja krv, mi smo jedno. Ostajem kako bih se zajedno borili protiv zlokobnog neprijatelja, kako bi ponovo pronašli način da se oporavi. S tim postajem bolji čovjek. A nadam se i on.

Obojica je puštamo kako bi porazili svoju bitku i time pronašli sopstveni mir. A jednom kad mir bude postignut, istina će presuditi. Nadam se ovaj put, ispravno…

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Noah 2016...

Život je čudan! Rađamo se kako bi smo živjeli ali s kojim ciljem? Pitam se da li postoji neko gore? Da li postoji neko ko određuje vašu sudbinu? Ili smo mi ti koji je kroje? Upoznati ste sa mojom pričom. Neki bi rekli da je tužna, a neki da je sasvim dosadna. Moj život je samo moj, i kao takav mi ne može dosaditi jer da jeste, ne bih i dalje bio živ.

Zanimljivo je to što čitavog svog života nisam bio srećan. Živio sam lažnu sreću. Živio sam lažnim životom. Podsmijavao sam se svim zaljubljenim, ljubavi I nečijoj sreći. Za mene su ti muškarci bili papučari kojima je upravljala jedna žena.

Moji dani su se svodili na osveti, i bludničenje. I to je bio moj život. Moje uništenje...

Nisam vijerovao u karmu, ali eto, ona ipak postoji; ako ne ona, onda "Taj" gore sigurno da, jer sve ono što u životu loše napravite, vrati vam se u najgorem obliku. Nekome na onoj najvažnijoj stvari, djeci a nekome, poput mene koji nema ništa vrijednije, na zdravlje.

Tih dana, saznavši da ću postati otac, nisam se znao nositi s tom činjenicom. Kako da se i nosim kada nisam ni imao, takozvanu normalnu vezu. Zaljubio sam se u bratovu vjerenicu, na taj način upoznavši šta je ljubav. Ali već pri prvoj prepreci, uništio sam svaku nit povezanu s njom.

Naravno da sam bio svjestan šta se dešavalo oko mene. Njenog plača, ljekara....

Raznih testova i onih "razgovora" za ne svačije uši. Sjećam se dolazka majke i oca, njenog plakanja, proklinjanja onog ko mi je ovo uradio. Iskreno, ko god to bio, tada u tom trenutku ga nisam krivio. Jer vjerovao sam da sam to itekako zaslužio. Šta sam dobro u životu napravio? Ništa.... Bio sam sebičan, bahat, umišljen da sam savršen. I, vjerujte, lekciju sam savladao. Trebao je neko samo da me otruje kako bih spoznao svrhu života.. I otac je plakao, moleći me za oprost. Kajući se što je bio grozan otac. Naravno da sam mu oprostio, ipak sam njegova krv. Ali nisam mogao to da mu kažem i tako… Iz dana u dan, krivnja ga je izjedala.

To je bila njegova kazna zbog svega što mi je uradio, odnosno što nije uradio!

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Čovjek uvjek prekasno shvati šta je ono najvažnije u životu, nekako kao da tog nismo svjesni. Vreme gubimo na raznim glupostima, mržnji, zavadi umjesto da se okrenemo pozitivnim stvarima, ono što vrijedi.

Sada znam šta je najbitnije a to je porodica, ljubav i poštovanje. Nekako od onog dana, kako sam prikovan za krevet, stalno razmišljam gdje sam grešio. Osjećam kao da sam tek nanovo rođen, po prvi put spoznao sopstvenu svrhu postojanja.

Poslje raznih testova i analiza, ljekari su me na očevu i Willovu odgovornost otpustili iz bolnice. Ponovo sam bio u kući koja je nekad predstavljala kuću izdaje i bola, a sada samo mjesto stanovanja. Will je čitavo vrijeme bio uz mene. Danju provjeravajući moje stanje, noću učio, tražeći način da mi pomogne. I vjerujte, pomagao mi je. Dovoljno je bilo samo da mi priča o njoj.

Godina dana je prošla od kada sam je zadnji put vidjeo. A kako kaže i Will, kao i on.

Vjerovao sam mu i nisam je mogao kriviti. Zašto bi je izlagao ovakvom životu da iz dana u dan gleda u biljku! Ne, to bi bilo previše sebično od mene. Nekad davno bih pomislio da je sebična i da gleda sebe ali sad ne. Sad shvatam da je ona majka kojoj je dijete najbitnije od svega, čak i od mene. Ne sudite ljudima koje ne poznajete, radio sam to i pogledajte gdje me to dovelo!

Prodala je cvijećaru i odselila se u neki manji grad. Nisam želio znati ime, manje bi me bolilo. Srećna je i uživa u životu, bar se nadam jer vanjski izgled zna prevariti. Iako je Will angažovao detektive da pomno prate njen život, znao sam da nije sve onako kako izgleda.

Rekao mi je da je rodila i da je djete predivno. Rodila je sina, mog sina. Sjećam se da mi je majka rekla da mu je dala ime po mom djedi, Dean. Na taj način sam znao da me još uvjek nije zaboravila.

Moj život je sad bio ovdje. Zajedno sa majkom, ocem i bratom, upravo kao što je oduvjek trebao biti. Što se tiče osobe koja me dovela u ovako stanje, bio je to ni manje ni više nego moj pomoćnik, Harry. On bi bio zadnja osoba u koju bi posumnjao ali prilikom istraživanja i efikasnosti vlasti, policije, sve je priznao. Priznao je da je u moje alkoholno piće koje se nalazilo na poslu i koje mu je itekako bilo dostupno, sipao sredstvo za zaštitu ruža. U tom sredstvu je bila kobna supstanca za moje tijelo.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

Ono što sam trebao predpostavljeti, a nisam, jeste da iza njegovog čina stoji ni manje, ni više nego sama Gaby. Ako ništa, uspjela je ostvariti svoje obećanje. Uništiti me na najgori moguć način.

Harryjevo opravdanje je bilo da ga je zavela i da je pao pod njen uticaj, obećavajući mu da će zauvjek biti srećni. Smješno je to, što ona i dalje negdje uživa na slobodi, dok se on nalazi iza rešetaka. Ona vlastima uporno biježi iz ruku. Ta žena čeka mene.

- Hej, buraz, kako si? Kako se osjećaš? - Trepnuo sam, pokazujući mu da sam sasvim dobro. Zadnjih par mjeseci sam se počeo oporavljati. Will je neumorno tražio lijek. Pronašao ga je upravo u otrovu, na neki način.

- Idemo do ordinacije po zadnje nalaze. Brzo ću se vratiti. Znaš proceduru, samo pritisni gumb ako želiš nešto i majka će odmah doći. - ponovo sam trepnuo.

Naučio sam živjeti sa tim da ležim, povremeno u uspravnom položaju, baš kao i sada.

Polako sam tonuo u san, ali dodir ruke me je nateralo da otvorim oči.

Maleni dječak, tamne kose i bademastih očiju, stajao je pored mene, gledajući me sa svojim krupnim očima. Znao sam ko je on. Bože, odmah sam znao. Te oči bi i dan danas prepoznao. Cuclao je dudu, dodirujući me po ruci. Laganim pokretom sam ga i sam dodirnuo.

Moju krv, moje djelo. Suza mi je klizila niz lice, gledajući u to maleno stvorenje.

- Hej... - Toliko tiho je prošaputala da sam je jedva mogao čuti. Bože, vidjevši je, ponovo sam živ. Iako je skratila kosu, izgledala je upravo onako kakve je se sjećam. - Nije te trebao probuditi. Dean, hajde baki Mariani, ima fine kolačiće.

Ponovo sam pogledao u to maleno stvorenje, proklinjajući sebe što ga ne mogu zagrliti kako treba, poljubiti ga i reći koliko ga volim. Dječak ju je pogledao u otrčao do nje.

Sagnula se te ga poljubila u obraz.

- Tata, - rekao je prstom pokazujući na mene. Gospode, daj mi snage i volje jer ovog časa moje srce puca od bola.

- Da, dušice. Tata. - Nasmješila se i on je otrčao van sobe. Obrisala je suze s lica i polako prišla krevetu. Gledala me a ja sam vidjeo svu bol u njenim očima. Svu ljubav koju je imala i svo kajanje ovoga svijeta.

Klub Brbljivica

by Brbljivica

Rob strasti

- Ja... Došla sam. Shvatila sam da mu je potreban otac, i isto tako znam da sam pogriješila napustivši te. Ali shvati me, Noah, morala sam. Jednostavno sam morala. trepuno sam, i na taj način ponovo pustio suzu. - Liči na tebe. Ima tvoj karakter. Tete iz vrtića su ga toliko zavoljele da je to zanimljivo. Mislim da mu je to urođena mana. - Nasmješila mi se.

- Još uvjek te volim. Još uvjek si mi u srcu, zajedno s njim. - Pogledala je u pravcu vrata kroz koja je maloprije istrčao Dean.

- Voo...li…mm tee... - Riječi su jednostavno izašle. Ovo je prvi put da sam progovorio.

Sophia se okrenula, zbunjeno me pogledala.

- Ja, ja.... Oh, Noah... Volim i ja tebe. - Zagrlila me i jecala na mojim grudima, shvatajući šta sam uradio. I dok je ona plakala, ja sam pogledao ka prozoru, gledajući u plavo nebo, zahvaljujući se Bogu što se napokon smilovao na mene.

Od sada, obećavam sam sebi, želim da ozdravim. Želim da budem ona osoba koja želi samo da bude sa svojom porodicom. Želim da budem ona osoba koja je naučila veliku životnu lekciju, a to je: život je previše kratak da bi se vrtio oko loših stvari. Previše kratak da bi se gubilo vrijeme za osvetu jer iz iskustva znam da sam čitavog života bio samo Rob Strasti....

- Nastavit će se.....