Kraljevstvo snova brodolom 2

Kraljevstvo snova

Kraljevstvo Snova

BRODOLOM II

2

Kraljevstvo snova

Poglavlje pet

„Pala mi je na pamet jedna jako zanimljiva misao. Hoćeš je čuti?

Jeremiah je zurio u nasmijanog Lucasa, ali krijumčar nije izgledao nimalo zbunjeno. Cerek na njegovom licu je bio rastegnut skoro pretjerano široko, zubi su mu sjajili na prigušenom svjetlu, dok je zurio u krupnijeg brata. „Zadnji put kad smo bili u identično neugodnoj situaciji, naši položaji su bili obrnuti.

Nisi li imao pištolj uperen u mene, mlađi brate?“ „Loki...“ „O da, sjećam se! Rekao si mi da ti dam dobar razlog da me ne ubiješ.“ Lucas je dramatično pročistio grlo, a pištolj nije nimalo zatreperio. „Pa, dragi brate, tvoj je red. Zašto te ne bih ubio?“ „Zbog mene,“ izletjelo mi je, pokušavajući krenuti prema naprijed. Jeremiah se premjestio kako bi se postavio između mene i pištolja, učinkovito blokirajući mi put. Njegova reakcija me iziritirala, ali ja sam bila uporna. „Lucas, molim te.“ Jeremiah je pogledao prema meni i propustio je kratko razočaranje koje se pojavilo na bratovom izbrazdanom licu. Nestalo je skoro odma, sakriveno od tog maničnog osmijeha, kao da se nije niti pojavilo. „Rekla je 'molim te',“ promrmljao je zaverenički i u tom trenutku sam pomislila da će sigurno reći Jeremiah šta se desilo u ovoj sobi samo nekoliko sati prije. „Kako god, za razliku od mog brata,“ produžio je Lucas, podižući pištolj prema svom ramenu, „ja ustvari neću pucati u svoju obitelj.“ Jeremiah je zakoračio prema naprijed u trenutku kad je pištolj krenuo prema stropu. Nisam mogla niti imenovati ono što je on napravio hrvajući se; kao čarolija, zgrabio je pištolj iz Lucasove ruke, prikovao je muškarca na zidu nasuprot i okrenuo pištolj prema njemu.

3

Kraljevstvo snova „Moji ljudi kako god,“ nastavio je Lucas brzo, rokćući zbog pokušaja pričanja sa komprimiranim prsnim košem, „imaju granatu na raketni pogon usmjerenu prema tvom brodu i ako ih ne zaustavim za deset sekundi, pucaju.“ Držao je voki toki u jednoj ruci. „Devet.“ „Povuci zapovjed.“ „Ah.“ Lucas je pogledao u pištolj uperen u svoje lice. „Ne. Prijetnje kao što je ova nastoje me pretvoriti u razbojnika. Žao mi je.“ „Lucas...“ „Da, to mi je ime i ti znaš da ne blefiram. Šest.“ Zakoračila sam naprijed i zgrabila Jeremiah za lakat. „Dobro sam Jeremiah,“ rekla sam pomalo očajna. „Pusti ga.“ Krupni muškarac me pogledao, oči su mu gorijele, onda je pogledao svog brata koji je podigao ruku pokazivajući četiri prsta. Opsovavši, oslobodio je Lucasa, spuštajući pištolj, a krijumčar je odma podigao voki toki prema usnama. „Dajte mi još trideset sekundi i pratite ih da se ne pomaknu.“ „Da gospodine.“ Lucas je spustio voki toki. „Reci svojim ljudima da se maknu sa mog broda, Jeremiah.“ Njih dvojica su stajala licem u lice u borbi za odlukom. Jeremiahove ruke su se micale stiskajući i opuštajući kao da je zamišljao zavrtanje bratovog vrata. Lucas je izgledao neometano sudeći po njegovom stavu, ali je jedan široki mišić na njegovom obrazu odavao njegovu napetost. Prolazile su sekunde i skoro sam počela ja zavrtati vratove kada je Jeremiah podigao ruku prema njegovom uhu. „Povucite se.“ Stao je. „Ja ostajem ovdje. Povucite se prema brodu.“ Izdahnula sam sa olakšanjem, ali niti jedan od njih dvojice nije odmaknuo pogled. Pojavile su se figure kroz dovratak i prepoznala sam Kolyju i nekoliko drugih. Podigli su pištolje prema Jeremiahi kad je Lucas ponovo progovorio na voki tokiju. „Pustite da brod ode.“ Nastala je značajna stanka, onda sa druge strane,

4

Kraljevstvo snova „Da gospodine.“ „Uzmite mu oružje i uređaj,“ rekao je Lucas, „i onda ga odvedite dolje.

Nemojte pucati u njega, biće kivan i ne igra fer kada se osvećuje.“ Jedan od muškaraca je pokušao zgrabiti Jeremiahovu ruku, ali komandos obučen u crno se lako iskliznuo iz njegovog stiska. Nije se bunio kad su mu odstranili jurišnu pušku i pištolj na boku, pa je pogledao u mene. „Jesi stvarno u redu?“ Grumen mi se formirao u grlu na ovo njegovo jednostavno pitanje i na mnoštvo komplikacija koje su došle s njim. „Da,“ šapnula sam sa uznemirenim komešanjem u trbuhu. Onda, bez ikakvog upozorenja, Jeremiah me povukao u zagrljaj i moje usne na njegove.

Poljubac je bio snažan i čvrst kakvog sam ga i pamtila.

Na trenutak, izgubila sam se u njegovoj snazu, zaboravljajući na okolinu i stres od zadnjih par dana. U trenutku kad je poljubac završio, sve se ponovo srušilo, mučno mi je bilo u srcu od zbrkane katastrofe.

Jeremiah je stisnuo svoje čelo na moje. „Odvest ću te kući,“ promrmljao je, velikim rukama prekrivajući mi lice.

Odmaknuvši se, izašao je prema brodskim stepenicama bez riječi, u pratnji dvojice muškaraca sa pištoljima. „Osiguraj da su svi tu,“ Rekao je Lucas Kolyi, koji je klimnuo i nestao kroz vrata.

Sjela sam na krevetu, pokrivajući usta jednom rukom. Osjećala sam se kao da će mi pozliti. Užas je svanuo kad sam bila suočena sa potencijalnim posljedicama mojih odluka, pa sam uvukla nekoliko drhtavih udaha prije nego sam mogla pogledati u Lucasa. Nije ništa rekao, jedva gledajući dolje prema meni u neuobičajenoj šutnji. Njegova usta su bila postavljena u ravnu crtu, a onda bez ikakvih riječi napustio je sobu. Vrata su se zatvorila klikom iza njega, ostavljajući me u mom očaju. Šta sam učinila? Prije necijelih tri dana, rekla sam riječi koje su izašle iz srca.

Sada, bila sam ostavljena da se pitam šta točno te iste rijeći meni više znače.

5

Kraljevstvo snova Padajući nazad na krevet, stisla sam prstima sljepoočnice da bi odganjala glavobolju koja mi se pojavljivala iza očiju. Šta sam osjećala? Točno u tom trenutku, htjela sam ne osjećati ništa, ali srce mi to ne bi dopustilo.

Svaka emocija koja postoji se kovitlala u meni kao u uzavrelom kotlu. Ništa nije imalo smisla, a kamoli donošenje odluke.

Nisam bila sigurna koliko dugo sam sjedila tamo, jadno razmišljajući o budućnosti, prije nego se Lucas vratio. Torba mu je visila preko jednog ramena i gledala sam ga kako je puni odjećom iz ladica bez da ijednom pogleda u mene.

Grumen u mom grlu je rastao i morala sam progutati nekoliko puta prije nego sam mogla progovoriti. „Gdje ideš?“ „Spavat ću gore kod Matthewsa i Franka. Možeš imati sobu za sebe.“ „Zašto?“ Na tren nije rekao ništa, gurajući odjeću u maloj torbi. „Moja sebičnost je već uništila život jedne nevine djevojke.“ Njegovo uobičajeno ekspresivno lice je bilo oprezno bezizražajno. „Neću ponoviti istu pogrešku.“ Gledala sam ga kako se kreće po sobi, uzimajući stvari koje će trebati.

Krivnja mi je težila na umu i konačno kad je stavio torbu na svoje rame, nisam se mogla više zadržavati. „Dali Jeremiah zna za...“ počela sam, ali Lucas me prekinuo kao da je očekivao moje pitanje. „On misli da si mi ti zatočenica, a ti to jesi. Sve ostalo što se desilo je na tebi dal ćeš mu reći.“ Lucasov glas je bio lišen od ikakvih emocija, ali bar na kraju kad se okrenuo nije bilo osude. Njegova su se usta izvila žalosno. „Slobodna si ići van iz sobe, moji ljudi imaju striktne zapovjedi da te ne diraju.“ Ustuknula sam na njegovom izboru riječi. Slobodna si ići. Jeremiah mi je rekao isto kada sam mu rekla da ga volim. Sjećanje je potaknulo još više zbunjenosti u mom srcu dok je Lucas otvarao vrata. „Nemoj ići.“ Riječi su bile jedva glasnije od šapta, ali je Lucas stao, pa se okrenuo natrag prema meni. Nisam se mogla susresti sa njegovim očima, vid mi je bio zamagljen od iznenadnih suza, ali je on spustio torbu i kleknuo kod mojih nogu. Rukom mi je zataknuo usamljeni pramen iza uha, a ja sam se naslonila prema dodiru. „Lucy,“ rekao je, čekajući dok nisam podigla oči prema njegovima. „Reci mi zašto ne bi trebao otići.“

6

Kraljevstvo snova „Zato što...“ stala sam, nesposobna formulirati odgovor. Usta su mi se otvarala dok sam očajno tražila sjetiti se nekog razloga koji bi imao smisla. S obzirom na to kako su zadnja par dana bila nerazumna, ništa uvjerljivo mi nije padalo napamet.

Nakon trenutka šutnje, lagano je klimnuo. „Tako sam i mislio.“ Gledala sam ga kako staje na noge, podiže torbu i tiho izlazi kroz vrata, dok se reza kliknuvši zatvorila iza njega.

Osjetila sam kako mi se srce slama, ali nisam mogla razumjeti zašto. Skočivši na noge, prošla sam kroz sobu sa nervoznom energijom koja me činila totalno ludom. Predugo sam bila zaključana unutra; vrijeme više nije imalo ikakvog značaja. Imala sam nejasan osjećaj da izvan metalnih zidova mrak je već pao, ali sada sam bila sasvim budna i trebala sam odgovore.

Nešto je puklo ispod mog stopala i pogledavši dolje, vidjela sam uokvirenu sliku ispod moje noge. Podignuvši je, sa zaprepašćenjem sam vidjela da sam otkrhnula rub okvira, ali staklo je čarobno izdržalo ne tako davne udarce. Dva dječaka su gledala u mene, tako mlada i puna životom i ljubavi. Njihove oči nisu bile pune ljutnje i nepovjerenja kao kod muškaraca kojih sam vidjela prije i pitala sam se dali su ti dani zauvjek otišli iz njihovih života.

Pažljivo stavljajući okvir na komodu, obukla sam cipele i otvorila vrata.

Jeremiah i Lucas trebaju raditi na njihovim nesuglasicama u njihovo vrijeme.

Imala sam previše pitanja koja su trebala biti odgovorena i znala sam samo jednu osobu koja može to učiniti.

Jeremiaheva tamnica nije bila doslovno ćelija, nego vlažna soba na dnu broda. Buka motora je bila puno jača ovdje, zidovi i pod su vibrirali zbog blizine.

Dvoje Lucasovih ljudi su stajali ispred, ali kad su me vidjeli, jedan od njih nemarno mi je otključao vrata. „Možda bi htjela prvo pokucati,“ zagrmio je jedan od njih, a ja sam čak i na prigušenom svjetlu primjetila da ima modricu na jednom oku.

Duboko udahnuvši, tiho sam pokucala na drvena vrata, pa pažljivo otvorila.

Provlačivši glavu kroz okvir, vidjela sam Jeremiahjevu glomaznu figuru kako sjedi na ležaju. Krupni muškarac je stao na noge kad sam ušla u sobu, a ja sam zatvorila vrata iza sebe, omogučujući nam malo privatnosti. „Bok,“ promrmljala sam, iskoristivši trenutak da bi sakupila svoje misli, gledajući okolo u sobi. Soba je bila mala, sa dva seta udubljenih ležajeva na jednom kraju i otvorenom toaletu na drugom. Usamljeno svjetlo na stropu je

7

Kraljevstvo snova osvjetljavalo sobu, pokazujući mi da Jeremiah je maknuo većinu svoje opreme i nosio je samo crnu majicu i hlače. Ostatak njegove borbene boje je bio u vidu pruga na njegovim ramenima i licu, ali sam mogla osjetiti njegov pogled na svojoj koži. Ipak mi je trebao minut da skupim hrabrosti da bi ga pogledala u oči. „Šta se desilo?“ pitao je.

Odmah sam znala šta pita i to je bila dobra tema, kao i bilo koja druga,da bi se započeo razgovor. „Kada si otišao, ušla sam u limuzinu koja je bila ispred kuće i koju sam mislila da si poslao za mene. Nisam imala pojma da je Lucas iza volana. Vozio je do drugog auta i onda mi je ponudio da pođem s njim.“ „Šta si ti rekla?“ „Zamolila sam ga da me vrati natrag.“ Usta su mi se izvila prema dolje na sjećanje. „Onda me je stvarno oteo, poslavši svog vozača da me iznese dok sam udarala i vrištala.“ Jeremiah je progunđao i kad se pomaknuo, postala sam svjesna njegove blizine. Toliko sam ga očajno htjela dotaknuti, koliki je bio i zid između nas.

Bio je manje od četiri stope udaljen od mene, ali niti jedno od nas nije učinilo prvi korak.

Konačno je Jeremiah progovorio. „Kad sam čuo da su našli jednog od mojih vozača vezanog u pomoćnoj kućici, znao sam da se nešto desilo. Onda su mi rekli da ti nisi u kući, a Jared je nađen onesviješten. Nisam mogao...“ Jeremiah je stao, a ja sam vidjela bezbroj emocija što su proletjele preko njegovog lica. Stoička maska je nestala i činilo se da se bori sa njegovim sljedećim riječima. „Dok smo počeli locirati, auto se već prestao kretati i kad smo stigli tamo, svi su nestali. Ti si nestala.“ Prsa su mi se napela na neočekivanoj emociji koju sam mu čula u glasu. „I šta si učinio?“ prošaptala sam, jedva sposobna disati.

Zurio je u mene, sjajnim zelenim očima na prigušenom svjetlu. „Okrenuo nebo i zemlju.“ Zadahtala sam, stisnutim grlom i pokrila sam usta da bih zadržala zagrcnuti jecaj. Nestao je razmak jada između nas;

8

Kraljevstvo snova Jeremiah je učinio korak kojeg smo obadvoje izbjegavali, pa me povukao u naručju, a ja sam se slomila. Drhtao je nasuprot mene, zakopavši debele prste u mojoj koži. Sve što mi je težilo na umu je eksplodiralo i ja sam plakala na njegovim prsima.

Držao me je, gladeći mi leđa dok su moje emocije jenjavale. „Žao mi je što te nisam mogao zaštititi,“ mrmljao je, čvrsto me stiskajući.

Dugo smo tako stajali, zadovoljni što dodirujemo jedan drugog. Najzad moji jecaji su se stišali i iscrpljena od emocija naslonila sam se na njegovo čvrsto tijelo.

Pritisnuo je poljubac na vrhu moje glave, posesivno spuštajući se rukama po mojoj stražnjici. „Lucas, taj kurvin sin. Ti si moja.“ Riječi su izašle prije nego što sam ih mogla zaustaviti. „Tvoja što?“ Nisam znala što sam očekivala čuti na moje spontano pitanje. Tolko je moje nesigurnosti i sumnje bilo usmjereno u toj jednostavnoj izjavi, ali Jeremiah je stao.

Odmotavši se od krupnog muškarca, pogledala sam u njegovo lice. „Ja sam tvoja što?“ pitala sam ponovo, sa odvajanjem koje je raslo u mom srcu.

Pitanje je izgleda zbunilo muškarca, koji me je gledao sa neodobravanjem.

Njegova reakcija me pogodila u živac i gnjev mi se nakupio u sekundi. „Kada smo zadnji put pričali,“ rekla sam nižim tonom, prigrlivši bijes, „rekla sam ti neke riječi koje si odbio. Zato, molim te reci mi, što sam ja tebi.“ „Lucy...“ „Nemoj.“ Odmakla sam se, dopuštajući bijesu da prostruji. Gnjevom sam se mogla lakše nositi nego sa patnjom; dopuštao mi je da kažem stvari koje sam imala potrebu izbaciti. „Kažeš da sam tvoja, ali nije mi dopušteno da te volim.

Onda, što sam ja? Obaveza? Odgovornost?“ Podigao je bradu. „Zakleo sam se da ću te zaštititi.“ Zurila sam u njega. Sigurno je razumio što sam ga pitala. „Nije me briga za moju sigurnost,“ pukla sam, „to nije u ovom trenutku važno...“ „Meni je.“ „Zašto?“ Zadnja moja riječ je bila uzvik i Jeremiah se uspravio. Mahala sam rukama oko glave, nemoćna zadržavati svoju energiju.

9

Kraljevstvo snova Ispuštajući razdraženi jecaj, odmakla sam se, rukama trljajući si lice.

Kad sam se osvrnula, stoički izraz se opet vratio na njegovom licu i poželjela sam ponovo zaplakati. „Zašto misliš da možeš to od mene zahtjevati, a ipak odbijaš moju ljubav?“ promrmljala sam slomljeno. „Što ti daje za pravo?“ Nije mi dugo odgovorio i skoro sam se okrenula da odem kada je konačno progovorio. „Ljubav nije sretni ideal u mojoj obitelji.“ Maska se za trenutak zaprijetila srušiti, prije nego se opet učvrsnula na mjesto. „Ne želim... komplikacije koje ljubav možda donese.“ Moja šokiranost na njegov pokušaj da opravda svoje postupke je brzo izblijedila. „Možda bude tako,“ složila sam se, “ali su moji roditelji bili sretno vjenčani dvadeset i četiri godine prije nego što su umrli. Moji baka i deda, pedeset i dvije. Te riječi su mi nešto značile.“ Uzdahnula sam. „Nikad nisam tražila od tebe da mi uzvratiš, samo sam htjela ti reći kako se osjećam.“ Ali Jeremiah je samo odmahnuo glavom. „Te riječi su puka lakoumnost. Ako postoji osjećaj, zašto mora biti imenovan?“ Lakoumnost. Ponovo ta riječ. O, kako sam mrzila tu riječ. Moje ruke su se stisle u pesnice, nutrina mi drhtala od iznenadnog gnijeva kojeg je izazvala. „Nećeš niti pokušati vidjeti moju stranu, jel da?“ Ako se nije uklapalo u način na koji je vjerovao, bilo je pogrešno.Dali je ovo bio pravi Jeremiah? Dali sam bila slijepa čitavo ovo vrijeme? „Dobro,“ pukla sam, ne zamarajući se čekati na odgovor. „Bez ljubavi onda.

Ajmo vidjeti kako to izgleda.“ Ne zamarajući se razmišljanjem šta radim, zgrabila sam mu glavu i povukla sam mu lice prema meni.

Poljubac je od početka bio katastrofa, ali nisam marila. Iznenadila sam ga, to je bilo očito, ali se Jeremiah brzo oporavio. Povukao se natrag, ali ja sam ga pratila, odlučna da ga naučim lekciju, ako sam uopće znala koja je to lekcija. „Lucy,“ zarežao je, stiskajući rukama moja ramena. Prestala sam ljubiti njegova usta i krenula sam prema njegovom vratu, a on se ukipio, ne odgurnuvši me. Jaki okus znoja i slane vode je ispunio moja osjetila i za trenutak sam zaboravila na sebe. Klizila sam zubima po njegovoj koži i osjetila sam kako drhti.

10

Kraljevstvo snova Moje su ruke krenule ispod njegove majice, prelazeći preko poznatih linija mišića. Čula sam oštri udah kad sam se stisla bliže, lagano dražeći jednu bradavicu preko tankog materijala majice.

Bez ljubavi.

Odmaknuvši ruke sa njegovog tijela, otrgnula sam se od njegovog stiska i pala na koljena. Odmah sam mogla vidjeti da je bio napaljen od ove igrice; njegove hlače su se napnule ispod mojih prstiju dok sam otkopčavala gumbe. Pokušao je zgrabiti me za ruke da bi me uspravio dok sam ga otkopčavala, a ja sam se gurnula prema njegovim bokovima. Dok je grabio ležaj kao oslonac, otkopčala sam mu hlače i posegnula unutra. „Lucy, stani.“ „Rekao si, bez ljubavi,“ progunđala sam ignorirajući ga. „Sve što smo imali bio je seks i malo opasnosti.

Zašto prestati sada?“ „Prestani.“ Rukama me uhvatio za ramena i podigao me na noge. Jeremiah-evo lice mi je ispunilo vidno polje. „Nije bio samo seks,“ uzviknuo je, drmajući me. „Bio sam...“ Bum! Rukom sam ga odalamila po licu, prekidajući što god je htio reći. Udarac ga je iznenadio; Jeremiah je zatreptao nekoliko puta prema meni prije nego je oslobodio moja ramena. „Dali se sada bolje osjećaš?“ rekao je, stisnuvši usnice u tanku crtu.

Moj udarac je bio iz krivog kuta, sa jako malo snage u njemu. Bezosjećajno ignoriranje u njegovom glasu me opet razjarilo. „Ne,“ odgovorila sam i stiskajući pesnicu izbacila sam ruku u kroše i ona je sletila na njegovu čeljust.

Bol je sjevnula skoro odma i ja sam jauknula. Vidjela sam kako se Jeremiah zateturao na stranu od udarca, ali bilo kakav trijumf koji sam trebala osjetiti je bio zasjenjen agonijom u mojoj ruci.

Stenjajući sam je pregledala, nježno ispitivajući oteklinu.

11

Kraljevstvo snova „Daj mi da pogledam“ rekao je Jeremiah, ali ja sam se brzo odmaknula od njega. U to vrijeme, vrata su se otvorila i dvoje stražara su ispunila ulaz, vjerojatno da bi provjerili šta se dešava unutra. Njihovo prisustvo je uzrokovalo da Jeremiah stane i činilo se da mu je istinski žao kad sam se uspravila. „Lucy...“ „Zašuti.“ Prislanjajući ruku uz trbuh,zurila sam u njega očima punih suza od bola. „Ne želim te više voljeti, Jeremiah Hamilton,“ rekla sam glasom koji je pukao na njegovo ime. „Previše boli.“ Ne želeći da on vidi više moje suze, okrenula sam se prema vratima. Stražari su se razdvojili, omogučujući mi dovoljno prostora da bih prošla. Pobjegla sam, nestajući po stepenicama do prazne sobe i moleći se da me nitko ne vidi.

12

Kraljevstvo snova

Poglavlje šest

Pala bih u iskušenje da ostanem unutra do kraja putovanja da nije kapetan Matthews zakucao na moja vrata sljedeće jutro. „Upravo smo ušli u područje Kariba,“ rekao je kroz vrata. „Pomislio sam da bi možda htjela doručkovati sa pogledom na vidik koji oduzima dah.“ Snažna je bila potreba ne reći ništa, sjedeći u mom malom kavezu i izbjegavajući sve ljude da bi se durila. Kako god, nisam do sada vidjela Karibe; najjužnije što je moja obitelj ikada otišla je Carolinas za vrijeme odmora.

Potiho sam se obukla, shvaćajući da je bilo nepristojno ne prihvatiti njegovu ponudu, ali kad sam otvorila vrata, prosjedi kapetan je još bio vani.

Fućnuo je kad je vidjeo moju zamotanu ruku. „Pogledat ću je kad se popnemo gore. Priča se da si pokušala nokautirati krupnijeg brata; Izgleda da si zadala pakleni udarac.“ Nisam rekla ništa, ali sam osjetila izdajnički smješak na kutu mojih usnica. „Zaslužio je.“ „Kladim se da jeste. Ajde, Frank je narezao ananas. To je naš mali običaj kad smo na ovom dijelu puta.“ Nešto u meni se olakšalo kad me toplo sunce pomilovalo po koži dok sam pratila starijeg muškarca gore prema palubi. Shvatila sam da, biti zatvorena u toj sobi bez prozora me činilo razdražljivom; moje raspoloženje se popravilo kada sam izašla na suncu. Brod se još ljuljao na valovima, ali ne tako strašno kao onda kad smo bili daleko sjevernije. Osvježena, popela sam se stepenicama na kapetanovoj palubi i vidjela sam Franka i Lucasa koji su već počeli jesti. „Pričekaj djevojko, dozvoli mi da ti donesem malo leda,“ Matthews se zaposlio stavljajući led u plastičnu vrećicu, ali kad je Lucas vidio moju natečenu ruku, njegova se čeljust u sekundi stisla.

Za tren je bio pored mene, nježno podižući mi ruku; ja sam se odmakla, ne tako sretna sa muškarcima Hamilton u tom trenu, ali on je bio uporan. Hvala Bogu,

13

Kraljevstvo snova pa nije dotakao još bolni prst, samo ga je promatrao izbliza.Zglobovi su mi otekli preko noći, ali ja sam odbijala biti zabrinuta bez potrebe.

Lijekovi protiv bolova i zamatanje ruke ručnikom prije nego što sam išla u krevet su me uspavali.

Nisam sigurna što sam očekivala, ali to sigurno nije bio njegov osmijeh u kutu usnica. „Atta-cura.“ Iznenađujući osmijeh se oslobodio dok sam odmicala ruku i sjela na jednu od stolica. Frank je jutros upravljao brodom, ali je ipak uspio lakomo pojesti veći dio ananasa.

Dok su se on i kapetan Matthews svađali oko toga koliko tropskog voća budu podijelili sa gostima, pustila sam pogled da lunja okolo. Prozori sa svake strane kabine su bili otvoreni i topli morski povjetarac je kružio u malom prostoru.Napolju, more se prostiralo oko nas, a voda je bila svijetlo zelene boje, drugačija od bilo kojeg okeana kojeg sam ikada vidjela.

Lucas se naslonio blizu mene. „Ako misliš da je ovo lijepo,“ promrmljao je, mahnuvši glavom prema moru,“pričekaj kad dođemo bliže kopnu.“ Odgurnula sam ga zdravom rukom i on je, cerekajući se ponovo sjeo. Kolko god da sam htjela biti ljuta na njega što me doveo na ovo putovanje, atmosfera u kabini je bila previše vesela da bi je uništila. Osmijeh mi se pojavio u kutu usnica kad mi je Matthews pružio vrećicu leda, koju sam stavila na ozljeđene zglobove.

Frenk je zamahnuo sa dva špila karata iznad glave. „Ok, tko je za jednu partiju Pinochlea?“ Stigli smo do kopna kasno tog popodneva, iako smo uočili obalu puno prije. „Koji je ovo otok? pitala sam kapetana. „Jamaica. Zima je također najbolje godišnje doba; vrijeme nije moglo biti savršenije.“ Moj prvi pogled na kopno je bio nekako bez sjaja. Palme i tropsko drveće sa debelim listovima su bili poredani po dužini obale, a trošno pristanište u koje smo se uvukli nije bilo na niti jednoj turističkoj karti. Lucas je sišao, ostavljajući me gore dok se bavio svojim poslom na doku. Neočekivani podsjetnik na kakvoj vrsti broda stojim je bio jako neprijatan.

14

Kraljevstvo snova „Kako izlazite na kraj sa saznanjem šta prenosite?“ pitala sam obadva mornara, gledajući Lucasove ljude kako iznose sanduke sa broda. „Ne ispitujemo.“ Kapetan Matthews je mrko gledao proceduru ispod. „Ovo nije posao snova, ali je plaća dobra, a niti ja niti Frank nismo stavili ništa sa strane za mirovinu.“ Uzdahnuo je. „Mrzim što moram lagati dečkima kad me nazovu, raspitivajući se šta njihov kapetan radi u zadnje vrijeme.

Mislim da taj dio žegne najviše, ali želim da većina njih ostane čim dalje od ovog načina života.“ Nisam mogla zamisliti izdržavati se radeći ovaj posao, a upoznavanje dobrih ljudi kao što su kapetan i njegov prijatelj me zbunjivalo. Vjerojatno bi ocrnila sve Lucasove ljude da nisam srela ovu dvojicu, a sada, kroz njihovo iskustvo, osjetila sam malo saosjećanja za ostale. I još, tu je bila i moja uloga samo kao prevoditeljice, ali moje riječi i dijela su možda ubili tog francuskog liječnika.

Odgurnuvši te misli iz glave, zadovoljila sam se sa stajanjem čim dalje, ne napuštajući svoje trenutno mjesto dok sve ne završi.

Sve dok nisam vidjela kako odvode Jeremiahu brodskim stepenicama dolje prema doku.

Napetost u srcu mi je eskalirala dok sam gledala Lucasove ljude kako prate zavezanog Jeremiahu prema pristaništu i odjednom nisam mogla ostati u svojoj sigurnom i malom kavezu. „Ispričajte me gospodo,“ rekla sam, donosivši odluku. „Mislim da je vrijeme da krenem.“ „Bilo mi je drago gospodična,“ rekao je Matthews rukujući se samnom. „Nadam se da ćemo se vidjeti ponovo, ali u boljim okolnostima.“ Bilo mi je žao što sam ih napuštala i pitala sam se dali sam donijela pravu odluku, ali svejedno sam žurila dolje po stepenicama i oko bočne strane broda.

More je ovdje bilo mirnije nego kad smo napustili New York, ali sam ipak pažljivo krenula prema pristaništu na obali. Gledanje žurne procedure je bilo drugačije nego gore sa kapetanovog područja i nisam mogla lagano disati sve dok nisam bila pored Jeremiahe. Mogla sam osjetiti pogled krupnog muškarca, veliki teret koji sam pokušala ignorirati. „Mislio sam da ne želiš me vidjeti nikada više,“ promrmljao je. „I ja sam isto mislila.“ Borila sam se sa potrebom da ga pogledam, očajna da vidim njegov izraz lica.

15

Kraljevstvo snova Pomakla sam se prema njemu u trenutku kad se jedan viljuškar opasno približio. Dva čuvara su još uvijek pratila velikog čovjeka, ali i pored užurbanih aktivnosti, najsigurnije sam se osjećala pored bivšeg rendžera.

Glasne psovke su najavile Niallov dolazak na doku. Australca su pratila dva njegova čovjeka, ali on uopće nije izgledao kao da je zahvalan na njihovoj pomoći.„Gdje je taj kurvin sin?“ vikao je, skenirajući dokove. „Platit će za ono što je učinio.“ „Netko me tražio?“ Lucas je izašao između dva sanduka, smješeći se razjarenom plavokosom muškarcu.

Niall je pokazao prstom prema krijumčaru. „Kad gospodin Smith čuje što si mi učinio, on će...“ „Gospodin Smith može poprilično dobro čuti, hvala.“ Niallove oči su se iskolačile kad je drugi muškarac izašao iz sjene pored Lucasa. „D...Dobar dan, gospodine,“ zamucao je. „Nisam Vas očekivao ovdje.“ „Nisam očekivao da ću trebati doputovati.“ Smith je bio stariji muškarac, možda u srednjih pedesetih, ali je dobro izgledao za svoje godine. Srebrne vlasi su mu šarale sljepoočnice, a bore na licu su išle u prilog njegovom karakteru. Kao i Jeremiah, imao je zapovjedničko prisustvo koje nisi mogao ne primjetiti, a trenutno nije baš izgledalo da opravdava svog Australskog podanika. „Recite mi gospodine Jackson,“razgovorljivo je rekao Smith, „gdje je doktor Marchand?“ Niall je nervozno oblizao usnice. „Moji ljudi ga nisu mogli naći prije nego smo krenuli,“ rekao je, a onda je brzo dodao, „gospodine.“ „Razumijem. Znači vi niste imali namjeru uzeti njegovu pošiljku zaliha i prodati je bez mog znanja.“ Plavokosi muškarac je na trenutak otvorio usta preblijedivši, a onda je odmahnuo glavom. „Ne gospodine,“ prošaptao je.

16

Kraljevstvo snova „Zato što počet će kružiti priča o nekim specijalnim dogovorima, a ljudi koji ne odobravaju izdaju to vole. Ti osjećaji utječu na posao, a to nije nešto što ja volim.

Srećom pa sam danas dobro raspoložen.“ Smith je pogledao dva muškarca koji su nosili preplašenog Australca. „Pobrinite se za njega.“ Dvije gorile koje su do tada pridržavali muškarca odjednom su postale njegovi zarobljivači, odvlačeći ga brzinom svjetlosti. Stisla sam pesnice, naslonivši čelo na Jeremiah kada je Lucas pitao, „Šta ćeš učiniti s njim?“ „Nažalost, to je ženin unuk, tako da ruke su mi vezane. Kako god, mislim da neće napraviti istu pogrešku dvaput. Zahvaljujem na pozivu, siguran sam da nadležni budu na kraju našli sirotog doktora.“ „Sramota,“ odgovorio je Lucas. „Rijetke su prilike kad u ovom poslu možeš napraviti nešto dobro, ali lijekovi će stići do bolnice dobrog doktora.“ „Slažem se.“ Dva muškarca su se rukovala. „Kao i uvijek, zadovoljstvo je surađivati s tobom.“ Kada je Smith otišao, Lucas je krenuo prema Jeremiahi i meni. Uputio mi je pogled pun iskrica dok nas je zaobilazio i stao iza. Sačuvao je u sebi šta god je pomislio o mojoj blizini Jeremiahi, dok je oslobađao Jeremiahjeve okovane zglobove. „Ispričavam se zbog lisičina, morao sam se osigurati da nećeš učiniti ništa glupo.“ Jeremiah je protrljao zglobove. „Još uvijek ne mogu shvatiti kako možeš raditi nešto takvo.“ „Vježbanjem postane savršeno.“ Nije bilo osmijeha na krijumčarevom licu. Do sada je bio iskren prema svom bratu, ali ne odavajući ništa drugo. Bila sam zapanjena jer su njih dvojica uopće pričali. „Zar se niste mrzili prije par sati?“ pitala sam oklijevajući. „Da“ izgovoreno u jednom glasu me još više zbunilo. Dva muškarca su razmijenila poglede. „Pričali smo sinoć,“ rekao je Jeremiah brižnim glasom. „Za neke stvari smo se sporazumjeli.“

17

Kraljevstvo snova Zurila sam između ta dva muškarca, očekivajući više od objašnenja, ali ništa nisam razumjela.

Stojeći ispred oba muškarca, jedan pored drugog, obiteljska sličnost je bila zapanjujuća.

I pored različitog fizičkog izgleda, oba dvojica su imala isti ten i značajke lica, osim ožiljka preko Lucasovog nosa i obraza.

Vidjela sam iste takve, a i gore na Jeremiah-evom tijelu, svjedočanstvo na život koji je proveo kao rendžer.

Najzad je Lucas progovorio. „Ajde, idemo u hotel. Biznis me uvijek ogladni.“ „Hotel?“ pitala sam, hodajući pored Jeremiah-e. „Ne idemo doma?“ „Još ne,“ promrmljao je Jeremiah dok nas je Lucas vodio prema velikom terencu. „Objasnit ću ti kasnije, ali...“ Izdahnuo je. „Za sad tu smo sigurniji sa mojim bratom nego u New York-u.“ Nije zvučao da mu je drago zbog ove situacije, kao i meni. Nažalost, mala je bila utjeha od tog saznanja.

Kratka vožnja do hotela je bila u tišini, osjećala se napetost u zraku između braće. Dva muškarca su sjedila na suprotnim krajevima vozila, sa mnom u sredini.

Zbog ove čudne situacije mi je bilo drago što sam jedinica, a laknulo mi je kad smo stigli do hotela sa malom uskomješanošću.

Nisam bila sigurna što očekivati, ali je naš dom za tu noć pružao karakterističan osjećaj ostrva. Baklje su bile poredane po prilaznom putu i ulazu, malim plamenovima trepereći u nestajućem dnevnom svijetlu. Ovo nije bilo odmaralište sa pet zvijezdica, više je ličilo lokalnom svratištu nego mjesto odabira turista. Sobe su nam već bile rezervirane, a recepcionar je jedva pružio ključeve Lucasu kad je ovaj došao kod pulta. Laknulo mi je kad sam saznala da imam svoju sobu, ne shvaćajući da, dok se nije smanjila napetost, ova situacija je bila ono čega sam se najviše nesvijesno bojala.

Naravno, moja soba od te tri je bila u sredini. Izdahnula sam. Muškarci Hamilton. „I, jel mi može netko reći šta se dešava?“

18

Kraljevstvo snova Nama je to bila kasna večera, ali restoran u hotelu nije pokazivao nikakve znakove usporavanja. Čula se muzika iz bara unutra i neki gosti su s vremena na vrijeme izlazili van gdje smo mi sjedili, ali za tren smo ostajali opet sami. Tamno drveće je blokiralo pogled izvan posjeda, ali je bio osjetni nedostatak prometa. U tišim trenucima još sam mogla čuti ocean u blizini. „Netko se vraški trudi uništiti ili ubiti nas.“ Lucas nije zvučao ugroženim tim podatkom, ali ipak čak niti pištolj uperen u njegovu glavu nije ga zastrašio. „ Prvo je bio poslan plaćeni ubojica na Jeremiahu, sada saboter sa bombom za koji sam siguran da nije razumio, na mom brodu.“ „Mislila sam da je Anya angažirala ubojicu,“ rekla sam, ali i Jeremiah i Lucas su odmahnuli glavom. „Kakva god da je bila,“ odgovorio je Lucas, „nije bila dovoljno zlobna da bi se toga sama sjetila. Netko ju je usmjerio u toj odluci.“ „Moji ljudi to istražuju.“ Jeremiah nije izgledao gladan, veći dio njegove hrane je ostao netaknut na tanjuru. Činilo se da je duboko zamišljen i s vremena na vrijeme je bacao poglede prema meni, koje sam ja ignorirala. „Mogu ti reći u trenutku kad nešto otkriju, ako mi vratiš moju opremu za komunikaciju.“ „Kao što sam ti i jučer rekao, bez razlike koju mrežu koristiš, bliže je dnu informativne ljestvice.“ Lucas se naslonio natrag na separeu, kuckajući prstima. „Ja te mogu odvesti ravno na vrhu.“ „Ne sviđaju mi se tvoje metode.“ Tihi odgvovor od Jeremiahe je samo uzrokovao da se Lucas šire zločesto nasmiješi. „Ali daleko bolje funkcioniraju nego bilo što čemu si ti pristupio.“ Obe Jeremiaheve ruke su se stisle u pesnice na stolu.“Godinama u Armiji sam se borio protiv ljudi kao što si ti...“ „Onda si odustao od tog života da bi preuzeo moj.“ Lucasove usnice su produžile biti iskošene prema gore, ali izgubile su i ono humora koji je ostao. „Bio sam izbačen od jedine egzistencije koje sam poznavao od strane mog brata. On je preuzeo pozlaćeni tron i dozvolio je da padnem među vukovima.“ „Nisi pao,“ rekao je Jeremiah, ledenim glason, „ti si skočio. I produžio si skakati,a sada pokušavaš me povući dolje sa sobom. Naš otac...“

19

Kraljevstvo snova „Tvoj otac ti je dao sve, a meni ništa nije ostavio,“ prosiktao je Lucas. „Nisam ovo htio!“ „Ali svejedno si ga uzeo, jel da?“ „Hej,“ pukla sam, svjesna da obadvojica su izgledala pribrano da bi u svakom trenutku se mogli prebaciti preko stola i prema vratu onog drugog.

Ogledavajući okolo, izgleda nismo privlačili pažnju u praznom prostoru vani, ali kad bi se razgovor produžio, to bi se promijenilo. „Jel se možemo vratiti temi?“ pitala sam tihim glasom.

Obadva muškarca su mi uputila ljutit pogled i na trenutak sam pomislila da će se udružiti protiv mene. I kao šlagvort, pojavio se konga-vlakić iz bara, raspršujući napetost na stolu. Ponovo su se sjeli, još zureći jedan u drugog, a ja sam izdahnula sa olakšanjem. „Šta sad?“ Lucas je pogledao mene, a onda ponovo Jeremiahu. „Jel imate svoje putovnice kod sebe?“ Odmahnula sam glavom, a nakon trenutka oklijevanja isto je učinio i Jeremiah. Lucas je klimnuo. „Trebalo bi biti lako nabaviti vam zamjenske, pod pretpostavkom da,“ i onda je pokazao prema Jeremiahi, „nisi još prognanik.“ Na moj zbunjeni izraz, Lucas se nacerio. „Mediji trube vijest da naš zlatni dečko ovdje, je pobjegao iz zemlje, iako nitko još izgleda ne zna zašto. Nadležnima nije drago, ali zasad nije izdana nikakva potjernica za hapšenje.“ Pogledao je prema Jeremiahi. „U pravu sam, jel da?“ Jeremiah je maknuo pogled, jasno uznemiren ovim razgovorom. Nagnula sam se prema naprijed da bih stavila ruku na njegovo koljeno, ali sam se zaustavila na vrijeme. I pored svih mojih pokušaja, bolilo me srce za ovog krupnog muškarca.

Jeremiah Hamilton je napredovao na osnovi kontrole i ako je njegov brat stvarno uzeo svu opremu za komunikaciju, onda je on izgubio dodatnu pomoć. „Večeras se odmaramo.“ Lucas je raširio ramena. „Sutra, odlazimo u Dubai.“ Možda sam se već trebala naviknuti na čudni preokret u svom životu do sada, ali ipak sam zatreptala na neočekivane vijesti. „Dubai? Onaj u Arapskim Emiratima?“ „Jedan od najbogatijih.“ Lucas mi je namignuo.

20

Kraljevstvo snova „Mislim da ćeš uživati.“ „Ali zašto ne mogu ići kući?“ Možda sam se prenemagala dok sam pitala, ali shvatila sam da imam pravo uložiti nekakav oblik žalbe. „Nisam povezana sa niti jednim od vas dvoje; ako je i osobno kako kažete, onda ja ne mogu biti meta.“ „I šta bi radila,“ pitao je Jeremiah, „kada bi otišla kući?“ Zurila sam u njega. „Suprotno onome što ti očigledno misliš,“ pukla sam, „mogu čvrsto stati na svoje noge.“ „Nisam mislio...“ „Da, jesi.“ Prekrižila sam ruke, sa ključajućom iritacijom. „Odkad sam vas dvojicu upoznala bila sam upucana, otrovana, otetaDvaputa, ako mogu dodati - i napadnuta od nepoznatih muškaraca. Nije me briga koliko ste bogati ili u koliko stranih zemalja budete me vukli, ova čitava stvar je apsurdna.“ „Vidiš?“ Lucas je raširio ruke i osmijehnuo mi se. „Život ti nikad nije bio toliko zanimljiv.“ Ništa nisam mogla reći na to. Ponovo sam sjela, bez riječi, ošamućeno gledajući kako je konga-vlakić nestao natrag u baru.

Dva lijepa lica, tolko slična, su zurila u mene: Jeremiah-ev pogled je bio hladan kao i uvijek, a Lucas mi se cerekao kao klaun. Kolkogod da sam htjela vrištati i grditi ih, nisam mogla naći riječi. „Postoje više načina da povrijediš muškarca.“ Jeremiah se nagnuo prema naprijed. „Ponekad, najlakše je da se krene na one koji su pod našom zaštiti.“ „Kao na primjer djevojka sa kojom spavaš?“ Glas mi je imao odvratan i samo-optuživajući prizvuk i pregrizla sam jezik. „Razjasnio si mi šta sam ja tebi.“ „Drugi mogu to drugačije vidjeti,“ promrmljao je Lucas, ali ja sam samo zurila u stol, pokušavajući se čvrsto držati moje ljutnje. „Ovo je glupo,“ progunđala sam nakon trenutka tišine, kad se konga-vlakić ponovo pojavio iz bara. „Šta je onda sa vašom majkom? Zašto nije ona ta koju vučete u strane zemlje?“

21

Kraljevstvo snova Lucas je zafrktao. „Valjda znaju bolje od povređivanja nas sa tog kuta,“ rekao je. „Moji ljudi paze na nju,“ Rekao je Jeremiah , a ja sam se osvrnula da bih vidjela kako me gleda. Oči su mu sjevnule prema bratu. „Slažem se da ona vjerojatno nije u ikakvoj opasnosti.“ „Zamisli, moj mali braco se slaže sa mnom.“ Lucas se zločesto nasmijao. „Bože, mora da je boljelo priznati.“ Ne čekajući odgovor, odjednom je ustao. „Na Karibima smo, ajmo se malo zabaviti.“ Ispružio je ruku. „Pleši sa mnom.“ Zakolutala sam očima i vidjela kako je čovjek sa ožiljkom podigao obrve. „To će mog brata napraviti ljubomornim.“ „Možda ne želim napraviti tvog brata ljubomornog.“ Promrmljala sam, ne gledajući muškarca o kojem je riječ, ali kad me Lucas zgrabio za ruku i podigao, nisam se bunila.

Konga-vlakić je prolazio blizu našeg stola i nije trebalo puno Lucasu da me usmjeri na kraju reda. „Bit ću dobar,“ rekao je, stavljajući svoje ruke na moj struk. Kako bilo, kad smo ušli u bar ipak me uštipnuo za stražnjicu. „U redu, uglavnom dobar,“ promrmljao mi je u uho kad sam ga laktom ošinula u rebra.

Ranije uopće nisam primjećivala šta se dešava unutra, a onda sam saznala da je proslava vjenčanja okupirala unutrašnjost bara. Oštar zvuk metalnih čeličnih bubnjeva i cijelokupna praznična atmosfera u prostoriji su pridonjeli osmijehu na mom licu protiv moje volje. Bilo je nemoguće zadržati namćorasto raspoloženje usred gomilu ljudi;između glasne muzike i plešućim figurama osjetila sam kako mi je bijes jenjavao. Lucas je držao ruke k sebi, što vjerojatno je doprinjelo mom poboljšanom raspoloženju, pa za jedan kratki trenutak dopustila sam biti uvučena u zabavnom okruženju.

Kada je konga-vlakić napravio svoj treći krug kroz vanjski dio za ručanje, primjetila sam da je Jeremiah-ev stolac prazan.

Pregledavajući mračno područje izvan dijela za ručanje, vidjela sam poznatu siluetu, uokvirenu od strane baklji, kako je hodala usamljeno u mraku.

22

Kraljevstvo snova Napuštajući konga-vlakić, izvukla sam se iz Lucasovog stiska i išla sam prema Jeremiah-evoj silueti.

Stao je pored kolibe za održavanje kada sam uzviknula njegovo ime, ali kad sam došla pored njega, nisam znala što reći. Oči su mi se još privikavale na mrak, tako da mi je bilo teško vidjeti njegovo lice. Ramena su mu bila pogrbljena prema naprijed, a lice je okrenuo od mene i, iako me srce boljelo trudila sam se da mi to puno ne znači.

Dosezući, položila sam ruku na njegovom ramenu i bila sam zahvalna što je nije maknuo. „Ne sviđa mi se osjećaj kad sam beskoristan.“ Zatreptala sam na njegove riječi. Jeremiah se nije micao, samo je produžio zuriti u mraku. „Pa dobrodošao u klub,“ progunđala sam i osjetila kako se mišići ispod mog dlana napinju. „Držanje kontrole me održava normalnim. Moj otac...“ Prestao je pričati na trenutak, a ja sam mu stisla rame. „Kada je moj otac umro, izgubio sam kontrolu nad svojim životom. Moj brat je u pravu: uzeo sam njegov, zasigurno kako je i Rufus Hamilton uzeo moj.“ Približavajući se, savila sam ruku oko njegovog ramena, čvrsto ga zagrlivši. „Tada si učinio ono što si morao,“ promrmljala sam.

Ethan, bivši Jeremiah-ev šef osiguranja mi je rekao par odvratnih detalja.

Rufus Hamilton, bivši patrijarh Hamiltonovih, je vladao gvozdenom pesnicom u biznisu, kao i u obiteljskom životu. Kada se Jeremiah prijavio u vojsci, prkoseći starčevim planovima, stari Hamilton je sredio da sve padne na Jeremiah-eva leđa kada Rufus umre. Suočen sa potencijalnim kolapsom imperije i gubitkom posla za tisuće zaposlenih, Jeremiah je napustio vojsku i život koji je volio da bi preuzeo biznis. Bio je također primoran da se spravlja sa optužbama da je njegovi vlastiti brat pronevjerio milijune, optužbe za koje se dokazalo da su netočne, ali svejedno su poslali Lucasa na njegovu mračnu stazu.

Jeremiah je prošao rukom po kosi. „Sada sam zaglavljen pod kontrolom mog brata koji me mrzi, prinuđen sam raditi stvari protiv kojih sam se od prije borio i suočavam se sa nepoznatim neprijateljem.“ Uzdahnuo je. „U međuvremenu kod kuće, moje obiteljsko prezime

23

Kraljevstvo snova se provlači kroz blato, posao za koji sam žrtvovao sve polako se urušava, a ja ne mogu ništa napraviti da zaštitim one za koje se brinem.“ Nisam uopće razmišljala za ono što sam učinila sljedeće: skliznuvši svoje ruke oko njegovog tijela, zagrlila sam Jeremiah-u, naslonivši obraz na njegova prsa.

Ukočio se na tren, a onda njegove ruke su se spustile na moja leđa i ramena, pa me povukao bliže. Zatvorila sam oči i udahnula poznati miris njegovog tijela, pojačavajući svoj zagrljaj.

Zašto moraš biti takva totalna budala?“ Pomislila sam, očajna na to kako su se loše stvari nagomilale između nas. Prije par dana, učinila bih sve za ovog muškarca u mojim rukama. Sada, nisam bila sigurna zašto uopće ga dodirujem.

Izdahnula sam tiho, znajući odgovor. Zato što mu je bila potrebna utjeha i, uprkos svemu, još uvijek sam voljela ovog kurvinog sina.

Bilo bi puno lakše kad bih mogla isključiti taj dio mog mozga. Bilo je puno jasnije kad sam bila sama i ljuta, ali u trenutku kad sam ušla u Jeremiah-evu prisutnost, sve se zamutilo. Čak i u najgorim trenutcima, nisam ga mrzila. Njegov privilegirani život je bio sirov i ja sam bar dijelomično razumjela zašto je on bio kakav je bio. Ali ipak, to nije olakšavalo spravljanje s njim.

Kada su se njegove ruke pomakle po mojim leđima, zapalio mi se plamen u trbuhu. Nisam se bunila kada je je manevrirao sa nama, sve dok se moja leđa nisu našla na zidu kućice za održavanje. Podigao mi je ruke oko vrata, stiskajući me natrag na hrapavom zidu, a ja sam zadrhtala zbog dodira. Tijelo me izdalo, otapajući se na njegovom dodiru, pa nisam se bunila kada mi je podigao bradu i nagnuo se da me poljubi.

Prije je Jeremiah uvijek imao kontrolu, ali nekako ovaj put je bilo drugačije.

Nije me pokušavao obuzdati na bilo koji način; njegov poljubac nije bio napad ili borba. Njegove usne su milovale moje kao kod ljubavnika, ne zahtjevajući ništa osim dopuštenje da produže.

Kada sam razdvojila usnice, on se još uvijek zadržavao, plešući i zadirkivajući jezikom. Pojačala sam stisak oko njegovog vrata, povlačeći ga bliže i zahtjevajući više, ali on se nije žurio, stvarajući mi slatku agoniju usnama i jezikom koju nikad do sad nisam doživjela u njegovim rukama.

Prekinuo je poljubac, naslonivši čelo na moje. Oči su mu iskričavo svjetlucale, a ja sa zadrškom zraka sam prolazila prstima po njegovom lijepom licu.

24

Kraljevstvo snova Njegove oči su tražile moje, ne zadržavajući ništa od onog što je osjećao. Čitala sam ga kao otvorenu knjigu i to saznanje je bilo opojno. „Lucy,“ promrmljao je moje ime kao blagoslov na svojim usnama. Očajna čežnja je zasvijetlila u njegovim očima kad me ponovo poljubio, prije nego me zamolio, „Ostani noćas sa mnom.“ Zatvorila sam oči, oblizujući usnice, pa sam ga ponovo pogledala. Želja me razvaljivala uz turobnu samoću i svaka nit moga tijela je vrištala za njegovim dodirom. Pomaknuo se, prolazeći rukom po mom vratu i ramenu. Sviježi povjetarac mi je prostrujao po vrućoj koži, a ja sam zadrhtala kad mi je ponovo prošaputao ime, usnama prolazeći po mom čelu. „Žao mi je, Jeremiah.“ Na tren sam pomislila da nije čuo moj tihi odgovor, a onda bez riječi se oslobodio od mene. Hladni zrak se zakovitlao oko mene zbog njegovog naglog odsustva, pa sam zgrabila zid kao potporu, a Jeremiah nije rekao ništa. Progutala sam svoju agoniju kad je odlazio, nestajući u tamnoj noći. Pokrivajući oči, zagrizla sam usne i pokušavala ne plakati iako mi se srce zbog njega slamalo. „Moj brat se ne može nositi sa odbijanjem.“ Spustila sam ruku i pogledala prema Lucasu koji je stajao kod obližnje palme, ali krijumčareve oči su bile usmjerene prema tami gdje je Jeremiah nestao.

Nisam bila sigurna u sebe da bi mogla pričati, a da se ne slomim, a izgleda da je to i Lucas shvatio. „Otpratit ću te do sobe.“ Šutili smo cijelim putem do lifta, a Lucas me pratio u stopu. Hotelske sobe su bile poredane po dužini vanjskog dijela zgrade i na mjesečevom svijetlošću mogla sam vidjeti odraz vode odma iza drvoreda. Izvadila sam karticu i otvorila vrata kada me je glas iza mene pitao, „Hoćeš društvo večeras?“ Osvrnula sam se i vidjela Lucasa kako me proučava.

Nije bilo niti naznake zločestog cereka; čekao je strpljivo na moj odgovor, ali niti riječ nije izlazila iz mojih usta. Pogledala sam ga i shvatila, sa ne tako malo žaljenja, da sam htjela reći da. Večeras sam htjela biti držana u naručju, da mi bude rečeno da će sve biti u redu. Ali, najvažnije od svega, htjela sam da to bude sa Jeremiah-om, a moj ponos to ne bi dopustio.

25

Kraljevstvo snova Po svemu sudeći je pročitao moju odluku, jer je klimnuo i primio za ruku. „Laku noć,“ promrmljao je, poljubivši mi zglob prije nego je otišao. Gledala sam kako uzmiče, sve dok nije nestao na uglu staze, a onda sam se zaključala u sobi.

Ostavljajući tuširanje za sutra ujutru, ugasila sam svijetlo i sklupčala se u krevetu, zagrlivši se rukama i pokušavajući prigrliti ostatak Jeremiah-ovog mirisa koji je bio još uvijek na mojoj koži.

26

Kraljevstvo snova

Poglavlje sedam

Ništa što sam dosad vidjela u životu me nije moglo pripremiti za Arapski grad iznad kojeg smo letjeli.

Dubai kao takav nije mi bio nepoznanica. Čitala sam online i u vijestima i imala sam bar osnovna poznavanja o većini atrakcija i znamenitosti. Ali kakogod, ništa me nije moglo pripremiti za ono pravo. Čak ni putovanje avionom od sedamnaest sati nije smanjilo moju uzbuđenost kad sam vidjela obalne Emirate sa neba. Modelirani otoci, vrhovi tornjeva u Babel-stilu koji su dosezali nebo – sve je bilo veće od života, sve je bilo previše i predivno.

Kada smo napuštali Jamajku, bila sam deprimirana jer je naše vrijeme tamo bilo prekratko. Nikad prije nisam bila na Karibima i uživala bih u obilasku ili zabavi, ali muškarci Hamilton su bili kompletno u biznisu.

Za vrijeme doručka Lucas nam je dao putovnice koje su bile identične onima koje smo ostavili. Čudno, ali odabrao je kopirati moju Kanadsku putovnicu, rekavši da mi ona omogućuje veći potencijal mobilnosti u muslimanskim državama.

Dok sam znala da je u pravu, sada sam se bojala u vezi toga šta je planirao učiniti sa tim neizvjesnim „bonusom.“ Ni ovaj put nismo išli privatnim avionom, bar ne prvim dijelom puta. Još smo putovali prvim razredom, sletivši na Londonski aerodrom prije nego smo produžili za Dubai. Kada smo prošli carinu i Imigracijski odijel u Arapskom gradu, čekao nas je helikopter da bi nas odveo do hotela. „Jel to jedan od vaših?“ pitala sam i Lucasa i Jeremiah-u kroz slušalice koje su nam dali.

Lucas je zanjihao glavom. „Pripada našem domaćinu,“ rekao je. „U neku ruku kao poklon dobrodošlice.“ Jeremiah nije rekao ništa, samo je zurio kroz prozor u vidiku ispod. Bilo mi je teško pogledati ga; nije mi ništa rekao od prošle noći kada sam odbila njegov prijedlog. Nisam uopće znala dali je ljut na mene ili na situaciju, a bojala sam se

27

Kraljevstvo snova odgovora da bih ga pitala. Ipak, njegova me šutnja uznemiravala, a saznanje da sam ga možda povrijedila je uzrokovalo da me srce boli.

Hoću da shvati šta je učinio.

Principi su bili beskorisni kada jedino što sam htjela su bile njegove ruke oko sebe, da zakopam lice u njegovom vratu i da udahnem njegov miris. Krupni muškarac je bio dovoljno blizu da bih ga dotakla, ali me ignorirao, pa zauzvrat sam bila primorana da se pretvaram da ga ignoriram.

Lucas, sa druge strane, je izgledao poprilično živahan za čovjeka koji je bio budan veći dio putovanja. Možda sam bila iziritirana od njegovog konstantnog brbljanja, osim brzinskog obilaska kojeg nam je priuštio i koji je bio fascinantan.

Izgleda da je znao puno o ovom gradu i zemlji, pa sam se zapitala koliko često je bio u ovom bogatom području.

Bili smo dovoljno visoko da bi vidjeli kompletne obrise otočnih produžetaka napravljenih ljudskom rukom. Sjećam se da sam slušala o palmama, ali sam ostala bez daha kada sam vidjela niz malih otoka samo par milja od obale.

Bili su poredani u vidu cvijeta sa stabljikom koja je vodila prema kopnu. Iako manji od palminih otoka, cvijet je izgledao finije, ali kako smo se približavali vidjela sam da je svaki pojedini otok u suštini jako velik. Izbrojala sam najmanje dvanaest malih latica koje su okruživale većeg centralnog otoka, a kako smo se spuštali prema njemu primjetila sam veliku građevinu. „Dali je ovo naša destinacija?“ Lucas je klimnuo. „Hotel Almasi,“ rekao je kako smo se približavali. „Zadnji dodatak već kitnjastom gradu.“ Hotel nije bio visoki kao nekih koje sam vidjela, možda dvadeset i nešto katova. Zgrada je izgledala totalno moderno, ali i sa prizvukom starog Arapskog stila. Ogromna kupola od stakla je dominirala zgradom, sa prozorima koji su sjajili kao dijamanti na Arapskom suncu. Ravna platforma se širila preko vrha glavnog tornja, heliodrom za naš prijevoz. Helikopter je sletio na vrhu zgrade, ugasivši motore i elisu.

Lucas se prvi iskrcao, a Jeremiah ga je brzo pratio. Otkopčala sam pojas i vidjela, na svoju žalost, dvije različite ruke koje su se pružile da mi pomognu da se spustim. I Jeremiah i Lucas su me gledali u isčekivanju, a ja sam oklijevala.

28

Kraljevstvo snova Mora da se šalite sa mnom. Pogledala sam između ta dva muškarca, a onda sam zgrabila rukohvat pored vrata i spustila se na heliodrom. Izgladila sam odjeću, namjerno ne pogledavši niti jednog od njih.

Na stepenicama nasuprot nas pojavila se mala svita ljudi u trenutku kad su se velike elise iznad naših glava prestale okretati. Lucas je krenuo prema jednom muškarcu, ja sam ga polako pratila, a Jeremiah je bio zadnji. Muškarac koji je vodio malu pratnju je raširio ruke kada je vidio Lucasa. „Ah, Loki moj prijatelju, odavno se nismo vidjeli.“ „Rashid,“ rekao je Lucas, sklopivši ponovo usne u smiješak. Niti jedan od muškaraca nije ispružio ruku za pozdrav, što mi je bilo čudno.

Lucas se okrenuo i značajno je pokazao prema nama. „Dozvoli mi da ti pretstavim moga brata Jeremiah-u i gospođicu Lucy Delacourt.“ „Ah, znači ovo je brat o kojem sam puno toga čuo.“ Rashid je zakoračio i zagrlio Jeremiah-u pozdravivši ga. „Već neko vrijeme te hoću upoznati. Posao te ne nosi dovoljno često na našu obalu.“ Jeremiah je nagnuo glavu, njegovo lice je bilo bezizražajna maska, ali nije odgovorio. Rashid se okrenuo prema meni široko se smiješeći. „Ah, gospođice Delacourt,“ rekao je značajno, nagnuvši glavom. „Žena kao što si ti bi zaradila puno kamila od mojih predaka.“ Riječi su zvučale kao nešto što je pričao svakoj ženi, laskave i šuplje. Ili možda je to bila moja predrasuda jer sam bila za kratko vrijeme nevažna. Osjetila sam malu vrtoglavicu na njegovu odbojnost prema meni; njegov pogled je govorio da sam nevažna, a niti mi je pružio ruku, pa sam se trudila ne biti uvrijeđena. „Dobrodošli u Hotel Almasi, dragulja Arabije. Gospodo, ajmo se povući unutra i pričati. Moja sestra Amyrah će pomoći vašoj ženi da se smjesti.“ Nakostrešila sam se na izjavi, i onda opet, kada ni Lucas niti Jeremiah nisu progovorili u moju odbranu. Žena obučena sva u crnome, sa bijelom maramom koja je prekrivala njenu kosu, je sramežljivo pristupila. Imala je ozbiljan izraz lica i proučavala me kao da sam bila rijetki i lijepi dragulj, što je bilo uznemirujuće. „Bok,“ tiho sam izjavila.

Lice djevojke se ozarilo i čini se da se potsjetila. „Ja sam Amyrah,“ rekla je nježno, pružajući ruku. Njezino rukovanje je bilo opušteno i izgledalo je da joj je

29

Kraljevstvo snova drago zbog dodira, pa sam napravila mentalnu bilješku da pročitam više o Arapskim običajima. „Hoćeš da ti pokažem odaje?“ Zvučala je jako formalno, ali nešto mi je govorilo da je blizu pucanja da postavlja pitanja.

Pričala je engleski jako dobro, ali je njena odjeća bila toliko strana meni; marama je pokrivala cijelu njezinu kosu, a njezina odjeća je bila više kao nabujala odora koja krade svu njenu ženstvenu figuru. Hodali smo u tišini cijelim putem prema liftu, muškarci su već nestali, a ja sam se borila s tim šta da kažem.

Na kraju me savladala znatiželja. „Kako nazivate maramu na tvojoj glavi?“ Amyrah je izgledala zbunjeno na trenutak, stavljajući ruku na vrhu glave, a onda se nasmijala. „Ti si Amerikanka,“ rekla je, klimajući, kao da je to objašnjavalo moj nedostatak saznanja. „Ovo je moj hidžab.“ „A ostatak odjeće?“ pitala sam, nejasno pokazivajući prema tamnoj odori koja je pokrivala njenu figuru.

Njezin osmijeh se raširio. „To je moja odjeća.“ Nije bilo podmuklosti u njenom odgovoru, niti je izgledala da se šali sa mnom. Nasmijala sam se vlastitom neznanju, ali su pitanja izgleda probili led. „Moram te pitati,“ rekla je Amyrah kada smo ušli u lift. „Jesi bila u Hollywood-u?“ Amyrah je bila fascinirana Američkom kulturom, pa sam brzo shvatila da ova Muslimanka nije puno vidjela svijeta u svom kratkom životu. Bila je uzbuđena kada sam joj rekla da sam živjela i radila u New York City, postavljajući pitanja u rasponu od Kipa slobode do sistema podzemne željeznice New York-a. Bilo mi je nemoguće procijeniti koliko ima godina.

Na trenutke je izgledala kao i bilo koja dobro obrazovana mlada srednjoškolka koju sam upoznala a opet njena pitanja su bila naivna kao kod djeteta. Jedna stvar je bila jasna, živjela je jako zaštićeno, ali iskreno je htjela vidjeti više svijeta. „Dali je tvoj brat vlasnik ovog hotela?“ Amyrah je odmahnula glavom. „On je jedan od većih investitora i pomogao je da se izgradi, ali nije glavni vlasnik.“ Otvorila je vrata i dala mi je znak da uđem.

30

Kraljevstvo snova „Ovo su tvoje odaje.“ Odaje? Kliznula sam kroz vrata, pa sam stala i zurila oko sebe. „Wow,“ rekla sam sa brzim izdahom, koji nije nimalo prikazivao sve što sam gledala. Okrenula sam se prema Amyrah-i. „Ovo sve je moje?“ Na njezinom klimanju, okrenula sam se i u čudu sam zurila oko sebe.

Prije manje od mjeseca, imala sam sreću odsjesti u Ritz Carlton Paris, jedan od najbogatijih hotela na svijetu. Ondje, svaka dekoracija, svaki inč na podu je bio dekadencija starog svijeta. Od stropa do poda, sobe i različiti odijeli u hotelu su bili toliko razmetljivi, toliko bogati, koliko čovjek može zamisliti. Nije se štedilo, niti jedan dio nije bio ostavljen nepozlaćen; hotel je vrištao po bogatstvu i prestižu, a jasam voljela svaki inč.

Ova soba je pružala sličan osjećaj, ali sa više modernog prizvuka. Stropovi su bili visoki, dajući još više prostranstva već ogromnoj sobi. Niti jedan dio namještaja nije bio razmetljiv, bar ne na prvi pogled;uistinu, cijeli apartman je bio skoro spartanski, bar u usporedbi sa Ritz-om. Ipak, pločice i drveni pod, karakteristično naglašeni zidovi i namještaj od tamnog drva su davali moderni pristup koji je bio isto tolko bogat kao i sve što sam vidjela u Parizu. Čim više sam ulazila u apartman, tim više sam shvaćala koliko je veliki. „Ovo je moja soba?“ pitala sam ne vjerujući.

Amyrah je klimnula. „Tvoja dva muškarca će biti u apartmanima pored tvog,“ rekla je, crveneći se. „Moj brat smatra da je neprikladno za neudatu ženu da dijeli sobu sa muškarcem.“ Moja dva muškarca? „Oh ne,“ kažem brzo tresući glavom neodlučno. „Oni obojica nisu moji, ozbiljno.“ „Ne sudim ti,“ Amyrah brzo nastavi, pogrešno shvačajući moj odgovor. „Mnogi zapadnjaci dolaze ovdje sa svojim vjerovanjima i praksom. Ali moj brat je vrlo strog u odvajanju sexa, barem dok ste njegovi gosti.“ Moja čeljust glasno proradi i zastenjem u sebi. Ovo nije reakcija koju sam očekivala, i kada čujem curu kraj mene da govori tako iskreno natjera me da se zacrvenim.

31

Kraljevstvo snova „Ne pripadam niti jednom od muškaraca s kojima sam,“ kažem čvrsto, govoreći sebi da to tehnički nije laž. „Što je dolje?“ Pitam, očajnički želeći promijeniti temu. „Glavni kat ima razne trgovine, raznovrsnost za svaku klijentelu hotela.“ Ovaj dio se čini kao prezentacija obilaska, kao da je vježbala ili prakticirala ovaj dio nekoliko puta. „Vratar ti može pomoći sa bilo kojom opcijom obilaska, i pristupom do privatnog automobila dolazi kao opcija koja je uključena sa ovim sobama.“ Amyrah me promatra. „Također možeš i mene pitati bilo koje pitanje i potrudit ću se pomoći ti.“ Proučavam curu ispred sebe. „Ti živiš ovdje u hotelu zar ne?“ Nešto sa prezentacijom tog govora me zapitalo da je često pozvana pomoći gostima. Amyrah pocrveni i sramežljivo pogleda dolje. „Imamo obiteljski dom,“ kaže iznenada, „ali kad su moji roditelji umrli, moj brat me preselio ovdje za stalno.“ Jednostavano način na koji je govorila o smrti svojih roditelja je uništilo moje srce. „I ja sam izgubila roditelje prije nekoliko godina također,“ promrmljam gledajući okolo po prostoriji da kontroliram svoje suze. „Oh!“ Amyrah dodirne moju ruku. „Tako mi je žao zbog tvojeg gubitka.“ Umalo sam se rasplakala na njezin nesebičan izraz. Vrijeme, čini se međutim mi je dalo dovoljno snage da to ne učinim, uspomena boli, ali ne boli užasno s čim sam bila suočena kao nekad. Misao mi je pala na pamet i uhvatila sam se za nju kao buldog. „Dosta je, idemo u kupovinu.“ Iznenadna promjena razgovora je ostavila Amyrah trepereći. „Što?“Nasmijem se na njezinom iznenađenju, vukući ju za ruku.

32

Kraljevstvo snova „Dođi u kupovinu sa mnom. Ne moramo kupiti ništa, ali i dalje se možemo zabaviti. Ionako, muškarci najvjerojatnije rade svoje muške poslove, pa budimo jednom cure.“ namignem joj. „Bit će zabavno, obećajem.“ Ispostavilo se da je Amyrah jako zabavna kada se radi o 'ženskim stvarima'.

Rijetkost ovakvog tipa izleta za nju je odmah očita. Od načina kako razgleda mnoge proizvode na izlozima trgovina, mogu reći da ne radi ovo često.

Znala je gdje se nalazi koja trgovina u hotelu, ali njezine oči mi govore da je rijetko ili nikad bila untra. Tako sam ju odvukla u nekoliko visoko kotirajuće butike, izvlačeći van haljine i držala ih ispred nje.

Ideja o pokazivanju ruke i noge u javnosti je skandalozno za Arapsku djevojku, zbog toga sam promjenila svoje kriterije malo i počela gledati duge do poda i sa rukavima haljine.

Ne na iznenađenje, bilo je samo nekoliko takvih, kao i mnogo marama različitih stilova.

Za mene je to bio lagani kulturni šok, izvana sve trgovine izgledaju kao da će pronaći sve što bi pronašao u skupim američkim područjima. Međutim kada pobliže počnete gledati, njihov izbor je očigledno izdvojen za drugačije, bolje lokalne ljude.

Amyrah je probala nekoliko raznobojnih marama i mogla sam ju vidjeti sa raspuštenom kosom. Stvarno je bila lijepa djevojka, sa dugom crnom kosom kao i njezin brat.

Konačno sam uspjela nagovoriti ju da isproba nekoliko haljina, obečajući joj da ju nitko neće vidjeti.

Isprobala je nekoliko haljina prije nego mi je dopustila vidjeti ju u dugoj crvenoj haljini sa dugim rukavima, koja je išla do njezinog vrata, ali inače pokazivala njezine obline. Meškoljila se ispred mene, vukući tkaninu. „Jako je uska.“ Koliko sam ja mogla vidjeti bila je najvjerojatnije broj premala, ali sam ju zanemarila. „Izgledaš fantastično!“ Stidljiv osmjeh joj se provuče na usnama. „Izgledam, zar ne?“ promrmlja gledajući se u ogledalo. Tada joj osmjeh padne.

33

Kraljevstvo snova „Ali moj brat to nikad neće dozvoliti.“ „On ne mora znati za to...“ „Moj brat zna sve.“ Uštipnula se za usnu. „Nisam niti ovo smjela učiniti.“ Pokušala sam da ne vidi moje razočaranje kada je izašla iz svlačione u svojoj staroj odjeći. „Niti jedna od marama?“ Pitam i vidim neodlučnost na njenom licu kada zatrese glavom. „Hvala što si došla sa mnom,“ kaže, usne joj se povlače u osmijeh, ali koji ne dolazi do očiju.

Dakle, ovo nije ispalo kako kako sam planirala. Nije da sam imala neki plan, ali nisam mislila da će to imati kiseo učinak. Bilo je mnogo o arapskoj kulturi što nisam shvaćala, ali mogla sam vidjeti da je Amyrah nesretna i imala sam osjećaj da je velika moja krivica.

Izašle smo tiho iz trgovine, hodajući natrag prema lobiju i bacim pogled na djevojku.

Bila sam previše zatvorena sa testosteronima u zadnje vrijeme, prvo zaključana u kući sa čuvarima cijelo vrijeme, tada zapela na brodu punom muškaraca. Što sam zaprovo željela je biti žensko, iako samo na kratko vrijeme, ali očito i to sam sjebala. „Slušaj,“ kažem, pokušavajući spasiti dan, „Bilo je zabavno. Oprosti što sam te gurnula na put koji nisi htjela, ali pokušat ću biti bolja.“ Pokažem na svoju odjeću. „Ono što zapravo trebam je skinuti ovu odjeću i oprati se, ali možda se možemo poslije naći ovdje?“ Nisam ni shvatila da se oslanjam na sebe za odbijanje, do onda kad nisam vidjela njezin odgovarajući osmijeh i osjetila sam tenziju kako izlazi van iz mojeg tijela. „Voljela bih,“ kaže, izraz njenog lica je bio hladan ali je smiješak odavao njezine osjećaje, i nasmiješim joj se u odgovor.

Brzo smo se vratile u lobi i pogledam prema ulazu i ugledam tamnog muškarca kako nas promatra. Moj osmijeh nestane i odmaknem pogled, i tada pogledam iza nas.

34

Kraljevstvo snova Moje vrijeme sa Hamilton muškarcima, čini mi se da su me učinilo paranoičnim, i gurnem Amyrah kada ugledam još jednog muškarca koji gleda u našem smjeru. „Imaš li nekog tko te prati?“ Promrmljam. Amyrah me pogleda zbunjeno. „Kada izađem iz hotela da, imamo osiguranje.“ odgovori. Možda je to.

Prezaštitnički brat bi najvjerojatnije objasnio tamne figure koje sam sigurna nas prate. Smrknem se. „Muškarci.“ Nisam očekivala odgovor, ali Amyrah kraj mene se počinje smijati. „Da,“ kaže jednostavno, podijelimo osmijeh prije nego se raziđemo, i obećamo da ćemo se naći ovdje dolje za jedan sat.

To mi je dalo dovoljno vremena za tuširanje i promjenu odjeće, i veselila sam se tome. Na žalost, onaj tren kada sam došla u sobu shvatila sam da će moji planovi biti problem.

Muški glasovi koji se svađaju, dolazili su iznutra i glasno uzdahnem kada gurnem vrata. Lucas se ispružio u stolici na ulazu sa čašom sa nekom tekućinom u ruci. Nedaleko, Jeremiah je koračao, očito uzrujan u vezi s nečim. „Što vas dvojica radite u mojoj sobi?“ Zahtijevam kada uđem u veliki dnevni boravak.

Lucas podiže čašu prema meni. „Ti imaš najveću sobu,“ kaže lagano, gledajući me sa osmjehom koji mu je zaštitni znak. Preokrenem očima, nisam u raspoloženju za niti jednog od ovih muškaraca. „Vas dvojica možete krenuti u svoje sobe,“ poludim i prekrižim ruke ispred sebe. „Moram se otuširati i promjeniti odjeću.“ „Fantastično!“ Lucas smjesti svoje piće dolje na stol. „Pridružit ću ti se.“ Nisam mogla ništa učiniti od šoka, ali Jeremiah je prestao koračati kada je čuo bratovu glatku izjavu. „Loki,“ zareži i pritiska ruke. „Znaš, uvijek mogu znati kada si ljut,“ Lucas kaže pokazujući prema bratu. „Tada postaje „Loki ovo“ ili „Loki ono“, što znači u prijevodu „Želim ti zavrtjeti vratom“. Ne, ozbiljno, kaži mi zar nisam u pravu.“

35

Kraljevstvo snova Dvojica muškaraca čini mi se da su zaboravili na mene, i zbog toga mi je bilo drago. Moje srce je kucalo prebrzo, i borila sam se pribrati svoje misli. Podsjetnik na moja dijela na brodu su bila bolna, još teža jer Jeremiah je stajao ovdje. Ako pogledam na to bliže, krivnja je prijetila da će me živu pojesti. „Ionako,“ Lucas nastavi, „moraš ispričati mog brata. Saznao je danas da je on persona non grata u Americi.“ Novost me vratila natrag u stvarnost. „Kako to misliš,“ pitam, „nije mu dopušten povratak u državu?“ „Oh, ništa zanimljivio kao to. Mali brat ovdje je držao za vrat medije, i s njim sada izvan slike oni odjednom objavljuju razne zabavne činjenice.“ Jeremiah progunđa. „Kažem ti, stvar je prevelika slučajnost.“ „I ja mislim da si ogorčen jer nemaš više cijelu kontrolu.“ „Najbolji način suočiti se s tim je biti ondje osobno.“ Jeremiah korača žustro i s nervoznom energijom koju ne sjećam se da sam prije vidjela. „Umjesto toga, zapeo sam na drugom kraju svijeta dok se moje ime provlači kroz blato.“ „Oh, buu huu, jadni mali brat je zabrinut za svoju reputaciju.“ Lucas preokreće očima. „Oprosti ako nisam pustio niti jednu suzu zbog užasnog gubitka.“ Gorčina glasno i jasno zvuči u glasu uplašenog muškarca, i njegove riječi jedino služe da naprave Jeremiah ljućim.

Znala sam da sam upala u svađu koja se kuhala neko vrijeme.

Neslana šala kojom je Lucas provocirao brata i napetost koja se spustila na Jeremiaheva ramena su mi dali do znanja da je pravo vrijeme da pobjegnem. „Dobro,“ Lucas kaže svom bratu kada se ja okrenem „ti odlazi. Idi kući svome tornju od slonovače. Ali gospodična Delacourt ostaje ovdje samnom.“ Promrmlja. „Pokazao si se nesposobnim da ju čuvaš na sigurnome. Koliko puta je bila oteta točno ispred tvog nosa?“ Okrenem se na spomen svog imena, gledajući s nevjericom u ruke trgovca oružja.

36

Kraljevstvo snova Gnjev mi je oduzeo glas, ali vidim da se Jeremiah okreće na uvredu. Lucas čini mi se nije brinuo na opasnost u kojoj se nalazi. On zuri van kroz prozor prema obzoru pustinje, ispijajući iz svoje čaše, što daje prednost Jeremiah.

U baru ispred mene su bile male bočice, ali nisam htjela ništa teško baciti na njih. Mogla sam reći, u minuti da će biti dovoljno bitke gdje neću moći učiniti ništa.

Raspršivač je ležao kraj mene na sudoperu, ugrabim ga i usmjerim prema dvojici muškaraca kraj mene i povučem okidač.

Voda izađe van, poprska ih i momentalno ih zbuni u sigurnom zajedničkom međusobnom uništenju. Lucas opsuje i diže sa iz stolice. Jeremiah također uzvrati psovku, odmičući se od doticaja lekućine.

Pratim ih kad se povlače i držim raspršivač usmjeren prema dvojici muškaraca kada pokašavaju se povuči. Dužina bacanja raspršivača nije bila velika, tako da sam se morala zaustaviti nedaleko od bara. „Ako se želite svađati,“ kažem sa gnjevom, „radite to onda u svojim sobama.

A sad izlazite iz moje!“ Pod ispod mene je bio sklizak ali sam zadržavala pogled na dvojici muškaraca koji su najvjerojatnije imali identične poglede. Spuštajući raspršivač, dignem bradu i zurim u njih. „Ja ću se otuširati,“ kažem s najviše dostojanstva koliko mogu nabaciti. „Kada izađem, želim da vas dvojica odavno niste ovdje.“ Ne zamarajući se čekanjem odgovora, provučem se kraj njih i projurim stupajući niz hodnik, zalupim vrata spavaće sobe u nedostojanstvenom stilu.

Kupaonica je bila prekrasna kao i ostatak apartmana, ali sam bila previše uzdrmana da marim. Provjerim vrata dali su zaključana, uključim tuš, uzmem ručnik, skinem se i odem ispod vrućeg tuša. otišli.

Zbog vode koja teće, ne mogu čuti ništa što se događa vani i molim se da su

Uzmem si vremena ispod tuša, ali s vremenom ugasim tuš i izađem van.

Kada se osušim provirim van na hodnik. Tišina me dočeka. „Halo?“ Nema odgovora.

Odem niz hodnik provirujući u dnevni boravak. Netko je očistio nered vode i ostavio mokre krpe u sudoperu, ali inače bila sam sama.

37

Kraljevstvo snova Pušeći se opet, odem u spavaću sobu spremiti se da se nađem s Amyrah.

Dolje, lobi je bio pun ljudi kad su se vrata dizala otvorila, mnogo ljudi se zadržavalo kraj bara. Većina izmješana, ljudi ovdje su bili zapadnjaci, čujem engleski kako se izgovara sa različitim akcentima. Pretpostavljam da je upravo završila neka konferencija u hotelu iz koje su upravo izašli, i žure kroz gužvu prema restoranu.

Obećala sam Amyrah naći se njom za sat vremena, ali mi je spremanje oduzelo nekoliko minuta više.

Restoran također izgleda pun i istegnula sam vrat tražeći Amyrah. Ponekad poželim da sam višlja iako pete koje nosim nisu mi donijele mnogo visine.

Gurajući se kroz gužvu, nagnem se prema prepunom baru da dobijem kako sam se nadala boljim pogled i ugledam ženu u s bijelom maramom. Nisam bila sigurna da li je to Amyrah sve dok mi nije mahnula i tada nestala u gužvi prepunoj ljudi.

Okolo bara nije bilo previše ljudi, stoga je prolazak bio lakši. Ponovno ugledam ženu i opustim se kada sam vidjela velik osmijeh na njezinom licu.

Buka iz kuhinje nedaleko od nas je rasla sve veća, i kada sam se približila Amyrah, naglo se provukla sa strane opet nestajući iz mog vida.

Zaustavila sam se iznenađeno. Izvijajući vrat oko muškaraca koji su se micali ispred mene, shvatila sam da ne mogu više vidjeti Amyrah. Koža mi se naježila i mičući čovjeka kraj sebe igrorirala sam njegov ljut uzvik kada sam se provlačila brzo do mjesta gdje sam zadnje vidjela muslimanku.

Kada sam stigla do mjesta blizu kuhinje gdje sam ju posljednje vidjela, pogledam okolo sebe ali više ne vidim bijelu maramu, samo lepršavu kosu zapadnjačkih gošći.

Nastala je buka u kuhinji i moja glava se okrene u stranu. Uzmem malu pauzu, grizući usnicu kada shvatim da mogu ući u stvarne nevolje ako sam u krivu i uletim u kuhinju.

Zvuk pribora za jelo i vatre me okružilo, ali sam se mogla zakleti da čujem žensko plakanje s moje lijeve strane.

Kuhinjsko osoblje je bilo uzrujano, nekoliko muškaraca su podizali ruke u zrak i viču na arapskome, ali ih ignoriram i idem prema zvuku plakanja.

38

Kraljevstvo snova Nekoliko ih je bilo uzrujano jer sam ušla ali sam prošla kraj njih i slijedila za što sam se nadala da je pravi trag. Čula sam još jedano žensko plakanje i skrenula iza ugla gdje sam vidjela muškarca kako nosi osobu u halji u rukama. Osoba je započela svađu i prepoznala sam sada poznatu bijelu maramu koja joj još uvijek pokriva tamnu kosu.

Prođem pokraj pladnja na kojem je bila prazna boca šamanjaca i uzmem ju kao oružje.

Amyrah se borila u muškarčevim rukama i znam trenutak kada me ugledala jer su joj oči proširile. Posljednja moja nesigurnost je nestala i uzmem nekoliko zadnjih koraka koji su mi bili potrebni i udarim jako po muškarčevoj glavi.

Zateturao se, spuštajući Amyrah-u na pod. Kada se okrenuo prema meni, već sam po drugi put zamahnula bocom. Ovaj put ga je pogodila u slijepoočnicu i izvalio se na podu kao da je mrtav. Ispuštajući bocu iz mlitavih prstiju, zurila sam užasnuto u tijelo pored mojih nogu. Bio je obučen u hotelsku uniformu i krv iz posjekotine mu je curila na desnoj strani čela.

Ispred mene, Amyrah je pokušavala ustati, pa sam preskočila preko prostrtog muškarca da bi joj pomogla. Zurila je prema dolje u svog napadača, blebetajući na Arapskom i vidljivo preplašena. Dozvala sam je, pa opet ponovila, prije nego me konačno pogledala očima. „Trebamo otići.“ Trebalo joj je par trenutaka da to registrira, ali je klimnula glavom. Zgrabila sam je za ruku i vukla iza sebe, već izgubljena u labirintu hodnika. Ovo je više nalikovalo na ulaz za poslugu nego na nešto što bi gost hotela trebao vidjeti. Zidovi su bili više praktično-blijede krem boje, niti blizu dekadenciji ostatka zgrade.

Provlačila sam nas kroz par zavoja i skretanja, a onda stala i pogledala Amyrah. „Trebamo stići do javnih prostorija. Dali znaš izlaz odavdje?“ Taj zadatak je izvukao djevojku iz šoka. „Šoping područje je ovuda,“ rekla je i krenula prema još jednom hodniku. Pratila sam je u stopu, priželjkivajući da sam zadržala onu staklenu bocu. Hodnici u ovom sektoru su bili većinom prazni , ali sam znala da se približavamo šoping području, jer sam mogla čuti kako se pojačava žamor glasova.

Amyrah je otvorila vrata koja su nas vodila u još jedan hodnik koji je bio drugačiji nego oni iza. Ovaj je imao mozaike po zidovima i popločan pod, pa shvatila sam da smo bili negdje gdje su nas gosti mogli vidjeti. Dovoljno sigurne, krenule smo direktno prema području za šoping. Ispustila sam izdah olakšanja u

39

Kraljevstvo snova trenutku kad sam znala da smo u javnosti. Većina ljudi koji su nas mimoilazili su nas ignorirali, ali ako ne drugo, znala sam da su ovdje da nas vide ako nam bude trebala pomoć.

Gurnula sam Amyrah. „Koji je put do foajea?“ Jedino na što sam mislila je da pronađem Jeremiaha ili Lucasa. Oni bi znali kako se nositi sa ovom situacijom. „Da, ovuda.“ Hodale smo brzo, pokušavajući da to ne izgleda kao da bježimo od nečega ili nekoga. Pogledala sam okolo, pokušavajući primjetiti nekog koji je bio neobičan.

Većinom puta smo bile ignorirane; centar je bio ispunjen mnoštvom različitih kultura i nacionalnosti, ali nitko se nije zainteresirao za nas. Bile smo blizu foajea, nadala sam se i sigurne, kada sam vidjela muškarca kod udaljenog zida, koji je ciljao prema nama. Uf uf. „Amyrah,“ promrmljala sam kada je tamna figura krenula prema nama, „možda bismo trebale trčati.“ Niska djevojka nije trebala ohrabrenje; odma je krenula, a ja sam je u koraku pratila. Sasvim sigurno, čovjek koji nas je promatrao je krenuo za nama, stavljajući ruku na svoja usta. Oh Bože, pomislila sam, ima ih više?

Ispred nas na ulasku u foaje, pojavile su se još dvije tamne figure. Proklizale smo u zastoju, tražeći gdje bismo se mogle drugdje sagnuti i sakriti. Ulaz je bio samo od drvenih zidnih panela i poda popločenog mozaicima; nije bilo niti vrata niti izlaza koji bi narušivali njegovu površinu.

Amyrah se šćućurila blizu mene kada su nam se tri muškarca brzo približavala.

U gornjem dijelu foajea, označenih kontura od strane staklenog ulaza, stala je poznata silueta. „Pomoć,“ samo sam vrisnula i skoro se onesvijestila od olakšanja kada se figura okrenula prema meni. Moj vapaj je natjerao ta tri muškarca da stanu i pogledaju prema mjestu odakle sam dozivala.

Tolko je Jeremiahu trebalo da dođe do našeg položaja.

Onaj muškarac koji nas je pratio od ulaza se okrenuo vraćajući se prema centru, ali ostala dvojica nisu bila te sreće. Jeremiah ih je obojicu zgrabio, bacajući jednog prema zidu dok se hrvao sa drugim. Pokrila sam usta kada sam vidjela da se u ruci drugog muškarca pojavio nož, ali ratnik ga je brzo razoružao, a onda je udario u koljeno našeg napadača. Muškarac je pao jauknuvši, a Jeremiah se

40

Kraljevstvo snova okrenuo da bi se suočio sa drugim, koji se namjeravao povući kao i treći muškarac, prema prepunom centru.

Jeremiah je bacio muškarca prema jednog od stolova, kada sam shvatila da se gomila skuplja oko nas.

Krupni muškarci u odjelima brzim koracima su dolazili prema nama iz foajea. Muškarac na podu se trudio ustati, a Jeremiah se okrenuo, odmaknuvši njegove noge sa poda. Ozljeđeni napadač je pao, ali mu je trebala sekunda odvlačenja pažnje; odgurnuo se sa vrata, kliznuvši pored Jeremiaha i krenuvši prema centru. Do tada, do nas je pristiglo osiguranje, a Jeremiah je digao ruke kako bi pokazao da on nije pretnja. Muškarac kraj naših nogu je pokušao šepajući pobjeći, pa Jeremiah je spustio nogu između njegovih lopatica, zadržavajući ga na podu.

Rashid se pojavio kroz gužvu, izvikujući zapovjedi na Arapskom muškarcima koji su namjeravali zgrabiti Jeremiaha. Odustali su i umjesto toga su podigli muškarca sa poda; Jeremiah se odmaknuo kako bi im omogućio pristup. Izdahnula sam sa olakšanjem kada su ga maknuli sa strane, ali sam ipak bacila pogled prema šoping području.

Dvojica su pobjegla, a ja nisam bila presretna zbog toga.

Amyrah se zaletjela prema svom bratu, koji ju je umotao u svom širokom zagrljaju. Djevojka je jecala, skrivajući lice na njegovom ramenu, dok se Rashid trudio savladati. Pogledao je prema Jeremiahu, koji mi je uzvratio stoički pogled. „Hvala ti,“ promrmljao je, položivši ruku na sestrinu glavi.

Jeremiah je odmahnuo glavom. „Nisam ja onaj koji ju je spasio,“ promrmljao je stajući iza mene.

Arapin je konačno pogledao u mene, stvarno me vidio, pa mi je grčevito klimnuo glavom. „Sve,“ rekao mi je, a onda je stao kada je Amyrah pojačala stisak.

Dubina ljubavi prema sestri koju je držao u zagrljaju sijala je kroz njegove oči. „Sve što trebaš, a što ti mogu omogućiti, je tvoje.“ Klimnula sam, nesposobna pričati. Jeremiahove ruke su milovale moja ramena, pa sam se naslonila na njega, bez razmišljanja o mogućim posljedicama.

Adrenalin je još uvijek kolao mojim venama, ubrzavajući mi srce. Srce mi se ponovo ubrzalo kada me milijarder obgrilo svojim rukama, držeći me blizu svog

41

Kraljevstvo snova tijela. Prožela me neobjašnjiva potreba da zaplačem; oh, koliko mi je ovo nedostajalo!

Kad je zid osiguranja olabavio, gledala sam kako Lucas probija svoj put prema nama. Pogledao me, njegov pogled je zaiskrio prema Jeremiahu, pa žalostan osmijeh mu je izvio usne. „Čini mi se da sam propustio cijelu zabavu.“ Nije mi bilo dopušteno da odma odem. Ustvari, još skoro dva sata sam bila ispitivana prije nego sam bila konačno slobodna da se vratim u sobi. Nakon pokušaja otmice Amyrah je nestala, vjerojatno pod lokotom svog brata. Osiguranje i kako sam pretpostavljala Rashidov vlastiti tim neumorno su me ispitivali o onome što se desilo. Ponavljala sam svoje odgovore iznova, iz minute u minutu bivajući sve više i više uzrujana, sve dok Jeremiah nije završio ispitivanje za mene. Pojavio se na pola mog ispitivanja i ostao, da bi me na kraju zgrabio u naručju i izjurio iz prostorije. Pustili su ga da ode, završili oni sa mnom ili ne, ne želeći stati na putu razjarenog bika.

Uspjela sam saznati da, u trenutku kad sam silazila stepenicama da se susretnem sa Amyrah, njezin je brat dobio dojavu o njezinoj predstojećoj otmici.

Odmah je poslao da je nađu, ali otmičari su je našli prije. Na sigurnosnim snimkama je bio primjećen kombi ispred ulaza za dostavu, kako odlazi sa navodno dvojicom ostalih otmičara.

Da je nisam oslobodila od muškarca koji ju je zgrabio, Amyrah bi bila u tom kombiju i u bogzna kojem pravcu, prije nego što bi njezin brat mogao zatvoriti zgradu.

Izbor trenutka tog događanja je bio previše slučajan, pa to je vjerojatno utjecalo na dužinu mog ispitivanja. Nitko nas nije ganjao niti pokušavao me uhapsiti, pa sam naslonila glavu na Jeremiahovo rame, iscrpljena od čitave ove neugodne situacije. Nije me ispuštao sve do vrata mog apartmana i to samo da bih mogla izvaditi karticu za otključavanje.

Sve što sam htjela je bilo da se srušim na krevetu i da ne moram više razmišljati o ovom danu do sada, ali Jeremiah je imao druge planove. „Kakav način samoodbrane znaš?“ Klonula sam, uzdisajući, pa sam odmahnula glavom kao odgovor. Primio me za ruku, izravnao mi prste, pa ju je povukao ka svom vratu. „Ako ikako možeš

42

Kraljevstvo snova dostići obližnje četvrtine, postoje nekoliko slabih mjesta. Bočna strana vrata je jedna od njih.“ Povukao mi je ruku, tako da mi je dio dlana dodirivao vrh njegovog nosa. „Ovakav udarac u nos može onesposobiti napadača dovoljno dugo da možeš pobjeći.“ „Jeremiah...“ Ignorirajući moju molbu, okrenuo se oko mene, usmjeravajući svoje stopalo preko mog koljena. „Ako možeš udariti bilo gdje u koljenu, iskoristi priliku. Sve kako bi ga spriječila da pojuri za tobom.“ „Zašto mi sad sve ovo govoriš?“ Zastenjala sam, pogledavajući natrag prema svojoj spavaćoj sobi. „Ne želim te vidjeti bespomoćnu.“ Ta izjava mi je skrenula pažnju. Jeremiah je gledao prema meni, pasivan kao i uvijek, ali ispod te smirenosti vidjela sam grabežljivca koji se borio osloboditi. Bila sam također svjesna naše blizine, kolko smo bili blizu jedno drugome. Gledala sam u te zelene oči i srce mi je stalo kad sam u njima vidjela dubinu osjećaja.

Približio mi se, tako da smo se skoro dodirivali. Nisam se pomjerala, udišući njegov predivan i jedinstven miris. Rukom mi je smjestio kosu iza uha, prstima prolazeći prema dolje po mom vratu. Nisam ga mogla prestati gledati; njegove oči su me držale u svojoj moći. Posegla sam, prateći linije njegovog lica i srce mi je stalo kada se naslonio na moj dlan. „Dozvoli mi da ostanem noćas.“ Njegov glas je bio sirov od žudnje, ali njegov dodir je ostao nježan, skoro kao dodir pera.

Duboko sam udahnula i spustila kapke. Nemogućnost da ga vidim, ga nije uklonila iz mojih osjetila; mogla sam ga osjetiti kako stoji blizu, njegov miris i prisustvo su bili dovoljni da mi srce iskoči iz grudi. Ali dala mi je snagu izgovoriti tri najteže riječi u mom životu. „Laku noć, Jeremiah.“ Ruka koja mi je mazila lice je stala i odmaknula se. Sve u meni se napelo da ide za njom, da posegnem ponovo za njegovim dodirom. Otvorila sam oči i pogledala, vidjevši da me još uvijek promatra, sa zamišljenim izrazom lica. I onda, na moje zaprepašćenje, pojavio se osmijeh na njegovim usnama. Usta su mi se otvorila, izraz na njegovom licu tako meni stran, me ostavio bez riječi.

43

Kraljevstvo snova „Nisam znao šta imam, sve dok nije bilo prekasno,“ promrmljao je prije nego što se odmaknuo. „Laku noć, Lucy Delacourt. Naš razgovor nije završen.“ Disala sam kratkim uzdasima dok je odlazio. Stajala sam tako nekoliko minuta, u strahu ako se pomaknem, da će to biti krenut za njim.

Zar bi to bilo tako loše?

Nisam više znala.

Dio mene nije bio siguran dali je moje odbijanje bilo rezultat samozaštite ili način da ga kaznim. Jedino što sada nisam znala koga više kažnjavam, Jeremiaha ...ili sebe. Žudjela sam za njegovim dodirom, trebala sam ga sa svakim dahom u mom tijelu. Biti u njegovoj blizini je izvlačilo ono najbolje i ono najgore od mene; koliko sam ga željela, toliko sam se i bojala šta bi se desilo ako se predam. Sve što sam znala je da, ovaj put ne bih preživjela ako me odbije.

Zadnji put kada sam otkrila svoje osjećaje, on je otišao, ostavljajući napuklinu na mom srcu koju još nisam imala ideju kako popraviti. Kako uopće mogu uzeti u obzir ponovo mu vjerovati kad ima toliku moć?

I hoće li me opet htjeti kada sazna moju tajnu?

Zateturala sam se kao zombi prema spavaćoj sobi, podižući plahte i uvlačivši se ispod njih, ne skidajući svoju odjeću.

Sklupčala sam se, zureći u mraku, sa umom zatamljenim od čiste emocije, sve dok nisam u jednom trenutku utonula u grčevit san.

44

Kraljevstvo snova

Poglavlje osam

Nisam sigurna kako je došlo do toga da jašem četverotočkaša kroz Arapsku pustinju, ali sam se previše dobro zabavljala da bi marila. Ostavili smo grad daleko iza nas, nevidljiv golim okom od nanosa dina. Čak i sa moje trenutne osmatračnice nisam vidjela visoke zgrade nigdje uzduž horizonta. Ispod dina, drugi su se kretali poput mrava prema našem odredištu, Beduinski logor usred pustinje. Dosadilo mi je igranje praćenja vođe, i u spontanom momentu, sakrila sam se u blizini pješčane dine. Bila je strmija nego što sam mislila, ali nije bila tako strašna da bi se bojala.

Pustinjsko sunce je sijalo direktno u moje oči dok sam išla na vrh dine, i stala na pješčanom grebenu. ATV tutnji ispod mene dok sam pregledala krajolik koji se proteže duž horizonta. Nikada ranije nisam vidjela ništa slično ovome, brda pjeska, u kontrastu sa plavim nebom iznad, oduzimalo mi je dah.

Moj poziv za buđenje ovoga jutra bio je prilično iznenađujući. Sa obzirom na ono što se dogodilo predhodnog dana, mislila sam da ćemo biti zaključani, ili barem ograničeni na hotel. Pa je bilo iznenađujuće kada se Lucas pojavio na mojim vratima, pozivajući me sa velikim cerekom na licu da imamo pustinjski safari.

Nije bilo šanse da kažem ne iskustvu koje se dešava jednom u životu!

Kasno smo krenuli, zahvaljujući bezbjednosnim detaljima i obezbjeđenju koje je išlo sa nama. Rashid se činio uzbuđenim što nam daje taj dar, ali nisam mogla reće da li ljudi koji ga čuvaju imaju svoje sumnje. Amyrah nije bio ni blizu da bude pronađen, nisam čula za djevojku od predhodne noći. Moja predpostavka je njen previše zaštitnički nastrojen brat ju je stavio pod konstantnu stražu, zaključanu u njegovu kulu od slonovače.

Bilo bi lijepo da je ovdje sa mnom. Pitam se da li se ikada može navići na ovakav pogled?

Dvostruka grmljavina dolazi sa brda iza mene, i ja se okrenem baš kada su Jeremiah i Lucas vozili uzbrdo i zaustavili svaki pored mene. Zakolutam očima, prisjećajući se da i ja imam svoje previše zaštitniči nastrojene siledžije. „Ne bi trebala napuštati grupu.“ Jeremiah kaže. „Mi nismo sigurni ovdje.“

45

Kraljevstvo snova „Oh, razvedri se braco.“ Lucas se naceri ispod bezbolske kape kada Jeremiah odgovori mrgođenjem. „Priznaj, samo se ne voliš zabavljati.“ Biti između dva muškarca je bilo kao natezanje između dva djeteta. Lucas se činio odlučnim da podbada brata, i nije se ustručavao koristiti mene kao mamac. U hotelu, bila sam ugurana u Lucasov automobil i prije nego se Jeremiah pojavio, i gledala sam kroz prozor dok su se dva muškarca prepirala. Nisam bila sigurna koji je pobjedio ali oboica su ušla u automobil, sjedeći svaki pored mene svaki sa jedne strane. Svaki pokušaj sa moje strane da razveselim raspoloženje kroz razgovor nije djelovao, pa sam ostala tiha dok smo se vozili izvan grada.

Niko mi nije rekao šta da očekujem, pa kada smo se zaustavili na sporednom putu, bila sam zbunjena. Naš automobil je poskakao na put dok smo se vozili putem između dina, sa velikim nanosim pijeska koji su se dizali sa jedne strane automobila dok smo se vozili po njima. Ja sam bila zaglavljena između dva muškarca, što nije pomoglo mom raspoloženju ni malo, i laknulo mi je kada smo konačno stali blizu malog parkinga za ATV i kamile.

Tada smo dobili izbor na koji način transporta želim da nastavimo naš put.

Kamile nisu izgledale tako primamljivo izbliza pa sam se odlučila za mašine umjesto njih. „Uradio si ovo i ranije, zar ne?“ Nacerim se prema Lucasu osjećajući se malo samozadovoljno. „Šta, bojiš se da će te djevojka pobjediti u muškom sportu?“ Čovjek sa ožiljkom se nasmije. „Trkat ćemo se onda.“ On me zadirkuje. „Ko prvi do grupe.“ Bez čekanja na moj odgovor, Lucas ubaci u brzinu i okrene svoj ATV u rekordnom vremenu. Krenuo je niz brdo, dok su gume prskale pijesak po nama.

Ja zaturiram motorom, a zatim zastanem kada sam vidjela Jeremiahovo lice. On se mrštio na horizont, i nakon momenta pogledao u mene. Njegov pogled omekša, ali njegova usta i čeljušt ostanu stisnuta. „Nisi željeo doći, zar ne?“ Moja izjava je bila čista pretpostavka, ali on klimne. „Nismo sigurni ovdje.“ Kaže on preko grmljavine motora. „Nisam siguran zašto bi Rashid ili Lucas pristali na izlet kao ovaj.“

46

Kraljevstvo snova Potpuno ista misao je poskakala u mojim mislima cijeli dan. Izolirani smo ovdje, uhvaćeni u sredini ničega. „Lucas je rekao da je put dat kao poklon, i bili bi nepristojni da odbijemo.“ „To je ono što je rekao i meni, takođe.“ Jeremiah se namršti na pjeskoviti pogled. Izgledao je kao da mu je neugodno, što je nešto što nisam izjednačavala sa ovim čovjekom. Znam da to nije radi improvizovanog načina prevoza, on ga je vozio lako, čak i kroz viša tehnička područija on bi prošao lako. Uvjek je bio pod kontrolom, vodeći čeličnom šakom svoj život, ali posljednjih nekoliko dana ga je ogolilo od toga. „Pa zašto si došao?“ pitam, iskreno radoznala.

Na trenutak nisam bila sigurna da će mi odgovoriti. Njegov pogled nije se sklonio sa horizonta gdje se sunce približavalo sumraku. Konačno progovori. „Trenutno, Rashid kontrolira sve. Zato što je Lucas uzeo svu moju opremu, nemam pristup mojoj mreži da bi mogao uraditi svoje sopstveno istraživanje, 'prijatelja' moga brata. Neznam kako da se osjećam prihvatajući pomoć od njega kada neznam ništa o njemu.“ „Čini se da mu Lucas vjeruje.“ „Da, još jedna činjenica protiv tog čovjeka.“ Ispustim van dah, tiho suosjećajući. Za nekoga naviklog da kontrolira svaki aspekt svog života, ovo mora da je ogroman udarac.

Konačno se Jeremiah okrene prema meni. „Šta se desilo kada te oteo?“ Moje srce se zaledi. Progutam teško, zureći u horizont. „Prevodila sam za jedan Lucasov posao. Prisiljena da idem na brod, umalo ubijena od poremećenog sabotera.“ Slegnem ramenima, iako moje srce nije bilo u tome. „Znaš, uobičajeno.“ „Taj kurvin sin.“ Osjećam Jeremiahove oči ne meni. „Nisam te smjeo ostaviti u toj kući samu kao što sam uradio.“ Moje grudi bole, želja da mu kažem sve je tako velika da mi dolaze suze na oči. Oh, Bože, šta sam uradila? „Ljudi dolazite ili ne?“

47

Kraljevstvo snova Lucasov glas nanešen je na dinu, trzajući nas oboje iz naših misli. Jeremiah zuri niz brdo dok sam ja sklanjala pogled, trepćući rastjerujući suze. Bez gledanja u čovjeka pored mene, okrenem vozilo okolo i krenem polako niz pjeskovitu površinu. „Što ti je trebalo toliko?“ Lucas pita kada sam sišla do dna. Kada nisam odgovorila, njegov osmjeh pojavi se krhko na rubovima. „Da li ti je moj brat nešto rekao?“ Ja zatresem glavom, i na sreću, trgovac oružijem je prestao da me ispituje. „Gdje si naučila da voziš ovo vozilo tako dobro?“ „Moja pra-tetka je imala neku zemlju u Quebecu dok sam odrastala“ odogvorim, zahvalna na promjenjemoj temi. Jeremiah se zaustavi pored mene dok sam nastavljala. „Imali smo naviku da vozimo snowmobile oko njenog posjeda u zimu.“ Nisam im rekla da je to bilo prije više od deserljeća, i nikada nisam vozila ni jedan sama. Zabavljela sam se vozeći četverotočkaša i radila sam to sasvim dobro.

Lucas se nasmije. „Zvuči zabavno.“ „Mislio sam da ti nije ostao niko od porodice.“ Slegnem ramenima na Jeremiahovo pitanje. „Kada su se moji roditelji preselili u New York, izgubili smo kontakt. Ne znam ih, osim nekoliko dječijih uspomena. Pa kada su roditelji umrli, tražiti ih pomoć činilo se kao tražiti milostinju.“ „Ponos dolazi prije pada.“ Lucas se našali, i ja trepnem. Osmjeh sklizne s njegovog lica. „Žao mi je, to je bilo neosjećajno.“ Ja izmanevrišem sa četverotočkašem između oba vozila i zaobiđem ih. U tom trenutku nisam željela razgovarati ni sa jednim muškarcom o svojoj porodici niti o izborima koje sam donijela u svom životu. Moja tajna izjeda moju dušu, biti sa oba muškarca čini moju krivicu oštrijom. Leteći niz visoku dinu, pratila sam glavnu grupu koja je čekala na nas. Bili smo jedini koji smo vozili četverotočkaše, Rashid i njegovi ljudi voljeli su radije sigurnost SUV-a.

Sjene od pjeskovitih brda su rasle veće iz minute u minutu dok se sunce spuštalo na udaljenom horizontu. Vjetar je pomogao da se dvije suze očiste sa mojih obraza. Do trenutka kada su dva Hamiltona me sustigla, suhi pustinjski zrak je već osušio vlagu na mom licu.

48

Kraljevstvo snova Kada smo stigli do logora, sunce je već nestalo ispod horizonta, ostavljajući posljednje vitice sumraka da nas vode. Logor je međutim bilo teško promašiti, svijetlio je kao vatreni brend protiv bljedeće svjetlosti, oaza svjetla u rastućoj noći. Čitav logor imao je zid koji ga okružuje sastavljen od trske i neke vegetacije.

Kada smo ušli unutra, vidjela sam da je područije osvjetljeno kombinacijom vatre i elektriciteta. Nisam vidjela niti čula rad generatora, i iako nisam vidjela panele, predpostavila sam da Beduini koriste solarnu energiju. Savršeno za ljude u pustinji, ne baš rustično kako bi neko zamišljao.

Parkirali smo vozila blizu ulaza, i trgnem se dok sam podizala nogu sa ATV-a.

Većina posljepodneva je provedena na četverotočkašima, i hodala sam krivudavo na trenutak dok se moji mišići nisu prestali grčiti. Daleko od mjesta gdje su vozila parkirana, veliki tepisi postavljeni su na pjesku u područiju kuda ljudi mogu hodati.

Vjetar ih je puhao, vrtložeći pjesak oko SUV. „Lucy!“ Na poznati glas, ja se okrenem i vidim Amyrah hoda prema meni. Veliki osmjeh se raširi mojim licem dok smo se grlile. „Mislila sam da te brat neće pustiti van iz hotela.“ Kažem u nevjerici. „Oh, ured da nije. Morala sam da ga molim da bi te vidjela ponovo.“ Ona povuče moju ruku. „Hajde, imamo hrane i zabava nas čeka.“ „Zabava?“ Nemam pojma kakva vrsta ekstravagancije će biti u sred pustinje.

Jeli smo, i Amyrah me je upoznala sa nekoliko zena iz grupe. Nekoliko od njih su plesačice, tanki veo koji ih prekriva jedva prekriva obline i kožu pozlaćene gardarobe.

Sve su bile preljepe, i Amyrah se činila prijateljicom sa mnogim od njih.

Imala sam utisak da mlada djevojka želi da bude u njihovim redovima, da joj je dozvoljeno nositi svjetlucavu, prozirnu odjeću i plesati na pozornici.

Tajni pogledi preko ramena prema bratu, i stalni čuvar koji je čuva, kaže mi da će Amyrah imati dugu borbu u tom pogledu.

Zabava je počela prije nego je iko imao vremena završiti sa jelom. Trbušne plesačice su započele predstavu, i ja sam bila opčinjena kako se njihova tijela kreću u ritmu obližnjih bubnjeva. Vjetar je otpuhao njihove velove ali plesačice su se

49

Kraljevstvo snova kretale i dalje, dopuštajući da sturanje vjetra prodonese plesu. Gledala sam, fascinirana, sa poretima žena, bili su toliko seksualni nego što sam očekivala od arapske zemlje.

Kada je moj drveni tanjih nestao sa stola sa vjetrom i ljudi počeli da se kreću u pozadini, shvatila sam da nešto nije u redu. Plesačica na pozornici završila je svoj nastup, veo je letio oko nje, i dok je ona izlazila sa platforme, Rashid korakne prema nama. „Ostat ćemo ovdje večeras,“ kaže, usmjeravajući svoje riječi prama Jeremiahu i Lucasu koji su me okruživali. On pozove Amyrah sebi, a onda pokaže prema jednom muškom plesaču. „Hassan će vam pokazati gdje ćete provesti noć.“ Vjetar je sada zavijao, pjesak šibao moju izloženu kožu. Jeremiah me ušuška uz sebe, štiteći me sa svojom jaknom dok smo pratili plesača prema nizu šatora na kraju kompleksa. Oko nas, svjetla su se gasila jedno po jedno, uranjajući naš put u tamu. Na sreću, Hassan je imao baterije koja, ako stojim blizu njega, je bila vidljiva kroz pjeskoviti zrak.

Ušli smo u mali hodnik obložen sa prostirkama i tkanim dekama, kratak predah od pješčanih vrtloga. Hassan, čini se, ne govori Engleski ali uradio je sasvim dobro i pokazujući; Ja trebam ići tamo, Jeremiah tamo i Lucas tamo. Bez riječi smo se razišli, iako sam se nerado oslobodila Jeremiahovog stiska. Biti nazad u njegovom naručiju je bio čisti raj; krivnja koja pritišće moju dušu je bila još uvjek tu, ali željela sam se držati ovog trenutka što duže mogu.

Unutrašnjost moga šatora je bila kao i spoljnji dio. Debelo platno štiti nas od nepogoda, materijal se mreškao na vjetru. Pod je bio prekriven tepisima, sa jednom solarnom lampom na podu koja osjvetljava sobu.

Na jednoj strani, bio je niski krevet, samo podignut 30 cm od poda ili tako nekako. Jastuci su poredani po sobi, i jedna ukrasn nargila postavljena na niskom stolicu na jednom kraju šatora.

Uprkos sebi, zastala sam da se divim okruženju. Bila sam u Beduinskom kampu, u unutrašnjosti jednog od šatora, u Arapskoj pustinji.

Nije bilo nešto gdje sam mislila da ću završiti, i unatoč svemu bila sam sretna što sam dio ovoga. Čula sam zavijanje vjetra kako raste iza mene i okrenem se da vidim Jeremiaha kako preklapa poklopac vrata. Moj dah zastane dok smo zurili jedno u drugo preko prostorije. Njegovo lice je bilo otvoreno kakov nikad nisam vidjela;

50

Kraljevstvo snova duboke emocije ratovale su na njegovom licu; ali nije zakoračio naprijed. Bila sam ukorjenjena na mjestu, nesposobna da se pomjerim.

Konačno, on progovori. „Priznajem da sam te stavio na puno toga u vrijeme kada smo bili zajedno.“ Njegov glas je grub, ali njegov pogled na mom nije se pokolebao. „Reci riječ i otići ću.“ Moja nutrina steže se na njegove riječi, ali on nije završio. „Trebam te.“ Njegove riječi su bile kao udah davljenika. „Nisam trebao pobjeći tako, od kuće, ali lj-ljubav...“ on zastane preko mucajućih riječi, uvrćući lice u frustraciji. „Cjeli život, taj osjećaj, je bio posrtanje koje sam bio prisiljen da prevaziđem. Vidjela si moju majku, i zahvaljujem Bogu da nisi morala upoznati moga oca jer je on, on je bio deset puta gori.“ „Jeremiah.“ Prošapćem, drhtavog daha. „Ali trebam te.“ On odgovori, zakoračivši prema meni. „Svaka ćelija u mom tijelu govori mi da pobjegnem, da te ostavim na miru, ali ne mogu.“ Zakoračim dva koraka naprijed, i zurim u njega. Njegove šake su pored njega, ali odavdje očaj u njegovim očima me preplavljuje. Gušim svoj jecaj, i posegnem gore i prekrijem njegovo lice, milujući njegov obraz sa palcom. Njegovo tijelo se napne kao da ga zadržaje, i ja osjetim suzu kako ide niz moje lice.

Moja budućnost je postavljena ispred mene, u iznenadnom i potpunom detalju. Nije bitno šta izaberem da uradim, vodi do istog ishoda: slomljeno srce na skali od koje se ni jedno od nas neće oporaviti. Izdala sam čovjeka koje volim jer sam mislila da me odbio, a ipak stoji ovdje kao dokaz njegove naklonosti koji vjerovno ću ikada vidjeti. To što nije mogao reći riječi nije bitno; vidjela sam sve čemu sam se ikada nadala u svom životu kako sija iz njegovih očiju.

I nisam mogla podnijeti da ga pustim. Ne još. Čista sebičnost sa moje strane, ali zna da ga se odreknem slomilo bi me, znam sada šta bi otkrivanje istine uradilo Jeremiahu.

Naša sudbina je zapečaćena, ali za ovaj trenutak. „Molim te.“ On zabrunda, tjelo drhti pod mojim dlanom, i moje zadnji otpor odlazi. Podižući se na prste, povučem njegovu glavu dolje i dovedem njegova usta na svoja.

Taj mali poljubac, jedva dodir usana, potrese ga iz njegove paralize. On prekrije moje lice nježno svojim rukama, dodir kao perom lagan koji samo

51

Kraljevstvo snova naglašava drhtavu kontrolu koju ima. Produbljujući poljubac je stoga prepušteno meni, i ja se prislonim uz njega, očajna za što više kontakta koje dva tijela mogu imati.

Izvan našeg malog šatora, vjetar je urlao i zavijao, utapajući naše zvukove.

Jeremiah me podigne, krećući se do malenog madraca. Spusti me pažljivo na krevet, klečeći iznad i brišući još jednu suzu iz mog oka prije nego se smjesti izmešu mojih nogu i ponovo me ljubeći.

U tami našeg malog svijeta, postojali smo samo Jeremiah i ja. Bili smo nezasiti, ni jedno nije bilo u stanju skinuti ruke jedno sa drugog. Uspjeli smo spavati samo između aktivnosti. Mnogo kasnije bila sam bolna i umorna od našeg vođenja ljubavi, ali ipak sam se popela na njegove kukove kada sam osjetila da je tvrd ponovo, jahajući ga do uzajamnog orgazma.

Moj očaj za njim se mogao mjeriti sa njegovim zamnom, i u tim satima dok smo zajedno, mogu se pretvarati da bi ovo moglo biti zauvjek. Da ga se nikada neću morati odreći.

Da nisam napravila grešku koja bi nas oboje potresla.

Tama nas sakriva od pogleda, ali to nije zaustavilo moje ruke da istražuju svaki obris mišića, svaku krivulju voljenog tijela. Zapamtila sam svaki centimetar njega, pospremila ga u svoj mozak za budućost. Ako mi suze kvase obraze, on to nije vidjeo, zakopala sam svoju bol da bi mu dala sve što želi, barem ovu jednu noć.

Pješčana oluja je zamrla do vremena kada sam se probudila i pronašla ga u sebi, zureći u mene odozgo. Zasitan i ukusan bol, ja ponovo obgrlim ga rukama oko vrata i podignem kukove da sretnu njegov potisak. Ostatci sna gdje sam bila jedna od trbušnih plesačica leprša kroz moj um, i ja zakrenem kukovima, stišćući se uz njega uz ritam naših srca.

On izdahne hrapavo prije nego nas zakotrlja tako da on leži ispod mene.

Provirim na njega kroz kosu, a zatim smotam moje golo tijelo oko njega.

Zatvarajući oči, prebacim kosu preko ramena i plešem nad njim, spor i senzualan ritam teče kroz mene. Njegovi prsti ukopavaju se u moje kukove dok sam se ljuljala nad njim. Otišla je prva potreba za završetkom, plesala sam za njega, uvrćući se na muzici u svojoj glavi. Njegove ruke klize sa mojih strana da bi poklopile moje dojke, palčevi izazivaju bradavice.

52

Kraljevstvo snova Raširim ruke preko njegovih širokih prsa, naginjući se naprijed dok sam mješala kukovima, dovodeći ga u i van svog tijela. Tek tada sam otvorila oči i pronašla ga kako zuri u mene, sa strahopoštovanjem u njegovim očima. „Tako lijepa.“ On prostenje, prije nego prekrije moje lice i dovodi me nazad za još jedan poljubac.

Ostali smo tako neko vrijeme, ni jedan cilj nije bio očekivan osim cilja zadovoljstva za oboje. Konačno, napokon, zaspala sam, nisam se mogla održati budnom duže.

Kada sam se probudila, bila sam sama u šatoru. Sunčeva svjetlost se probijala kroz pukotine na šatoru, dovoljno svjetla da vidim svoju odjeću razbacanu po sobi. Nije bilo traga Jeremiahu, ali mogal sam ga još namirisati na sebi, osjetiti njegovo dugotrajno prisustvo na svojoj koži. Bol između mojih nogu je bio stvaran, ali ignorirala sam ga što sam bolje mogla oblačeći se brzo prije nego sam povukla preklop na vratima.

Svjetlost ulazi, i ja zaškiljim preko improvizovanog hodnika u svjetlo područije koje je bilo centar kampa. Moje oči se nisu još navikle ali sam mogla razaznati figure kako se kreću vani. Bilo je previše svjetlosti za mene da bi gledala duže od nekoliko sekundi. „Ne brini, niko ga nije vidio da napušta tvoj šator.“ Ja poskočim, uplašena, i pogledam u drugom smjeru da bi vidjela Lucasa kako sjedi na podu do vrata moje sobe. Zurio je u svoje ruke, dokono brišući pijesak između prstiju. Sve što sam mogla uraditi je zuriti, zamrznuta u mjestu, pitajući se koliko dugo sjedi tamo. Tišina se rastegnula predugo, pa sam konačno morala reći nešto. „Očigledno, ti si ga vidio.“ „Da, ali očigledno sam ja niko.“ On ustane na svoje noge, nastavljajući da bulji u drugi zid prije nego se okrenuo da bi me pogledao. Nasmijana maska je nestala, nisio je stoički izraz koji bi učinio Jeremiaha ponosnim. „Pa, izabrala si.“ Nikada nije bilo izbora. Ali gledajući u muškarca sa ožiljkom, nisam to mogla reći na glas. „Lucas.“ Počnem, ali ništa drugo nije željelo izaći. Čekao je nekoliko sekundi da nastavim, ali kada nisam nastavila on uzdahne. „Jesi li mu rekla?“ on pita tihim glasom.

Progutam iznenadnu grudu u grlu i drhtureći odmahnem glavom.

53

Kraljevstvo snova „Nećeš mu reći.“ Počnem, u nemogućnosti da dovršim pitanje.

Dosada zaigra preko Lucasovog lica. „To nije moja tajna za reći.“ Kaže odlučno. Na trenutak izgledao je kao izgubljen, onda plavo-zelene oči sretnu moje. „Da li sam ikada imao šansu sa tobom?“ Zatvorim oči kratko, nesigurna kako odgovoriti. Koliko god sam željela zaboraviti, ili vratiti se nazad i promjeniti, moj izbor da se okrenem njemu za utjehu, se desila. Lucas je, htjela ja to priznati ili ne, dao udobnost i sigurnost koju sam trebala. Zaslužuje odgovor, ali nisam mogla početi procesuirati pitanje, ne sada. Ne ovdje. Njegove oči gledaju preko mog ramena, i u treptaju oka nasmijana maska se vratila. „Dakle, ne, pješčana oluja nije normalna u ovo doba godine, ali nije li to odlična slučajnost da se jedna dogodila baš kada... Pa, mi o vuku.“ Trepnem zbunjeno, a onda okrenem glavu i vidim Jeremiah i Rashid uvlače se u maleni hodnik. Jeremiha pogleda brata smrznutim pogledom a onda se okrene prema meni. Njegovo lice omekša ali nije me pokušao dodirnit, samo je stajao dovoljno blizu da njegova ruka očeše od moje rame. „Rashid moj stari prijatelju.“ Lucasove riječi izgledaju namjerne, osmjeh na njegovom licu je prisilan. „Došao sam radi odgovora na pitanje, ne na turneju po ovoj ljupkoj pustinji. Mislio sam da ćeš imati nešto za nas do sada.“ „Jao moj stari prijatelju, ti si onaj koji se zabunio.“ Rashid izvuče omotnicu ispod ruke i preda je Lucasu, koji ju je uzeo oprezno. „Vaš zadatak nije bio lak, niti jeftin.“ Lucas je gledao drugog muškarca zamišljeno dok je otvarao žutu kovertu i izvlačio sadržaj. Mršteći se na papir u svojim rukama na trenutak, preda je Jeremiahu. „Znaš li ga?“ Zurila sam preko Jeremiahove ruke dok je milioner proučavao fotografiju.

Slika je bila zrnasta, kao da je uslikana iz daleka i uvećana. Jedan čovjek koji nosi sunčanice, i mogao bi biti bilo koji crnokosi, koji nosi sunčanice čovjek. Jeremiah zareže. „Ovo je najbolje što si mogao uraditi?“ „Teško.“ Rashid kaže čovjeku pored mene sa osmjehom. „Takođe ima i ime.

Alexander Rush.“ Jeremiah odmahne glavom. „Ne zvoni mi.“

54

Kraljevstvo snova „Pa, trebalo bi. Navodno, on je tvoj brat.“

55

Kraljevstvo snova

Bonus priča „Lucas, molim te.“ Krivica zvoni u Lucasovoj glavi dok je silazio niz stepenice u utrobu broda. Sa noći je došla i uzburkana voda, staza ispred njega se ljuljala i njihala, ali Lucas je jedva primjećivao.

Dolje, njegovi ljudi su se vrzmali, pregledajući svaki centimetar broda da se uvjere da je pretnja nestala. Lucas je cijenio njihovu temeljitost. Mišiće koje je unajmio nisu bili samo razbojnici, neki su bili dobro obučeni kao i Jeremiah, ako ne i bolje. Ovaj čovjek je pametan, moraš biti da bi preživio ovaj ubistveni posao.

Dva muškarca stajala su ispred male sobe blizu stražnjeg dijela broda. Na stolu pored njih stajalo je razno oružije i elektronička oprema. Lucas podigne mali radio, provjeravajući postavke. „Pregledao si ga temeljito?“ „Stali smo sa pregledanjem kada je dao Rawlins šljivu.“ Zaista, miran čovjek čini se da ima modricu iznad jednog oka. Kada je ćelavi čovjek vidjeo Lucasovo istraživanje doda, „Odlučnili smo da ne radimo više ništa dok ti ne kažeš.“ „Zašto?“ „On je tvoj brat.“ Ah, i to je bila suština svega.

Lucas klimne, a onda podigne glavu prema vratima. „Dovedi ga tako da možemo razgovarati.“ Lucas pregleda ostale predmete na stolu, uključujući i pištolj. Bio je upoznat sa MP-5-N pištoljem, to je stari omiljni vojni tip. Ovaj je izgledao kao da je imao više nego nekoliko bitki. Provjeri spremnik da bi bio siguran da je napunjen, zatim repetira pištolj i okrene ga. Ah, mali brate. Uvjek je tako dobro vidjti tvoje lice.“ Jeremiah zuri natrag, usne su blago uvijene u očitoj nenaklonosti. Suočen sa takvim prezirom, Lucas se lako osmjehne. On je odrastao uz tu vještinu. „Pa reci mi, kako si pronašao moj brod? Imam ometač tako da se ne može pratiti. Satelit možda?

56

Kraljevstvo snova „Zašto si je uzeo?“ Lucyn pogođeni izraz pojavljuje se u njegovom umu. Lucas se brzo okren da sakrije svoj izraz od brata. „Da li je odgovor ovdje?“, on kaže, gurajući ponovo opremu po stolu. „Sigurno nisi uzeo našu lokaciju iz vedra neba. Veliki je okean, nešto te je moralo voditi.“ „Prokletstvo, Loki, odgovori na moje pitanje.“ Lucasovi prsti se zabijalu u glatke rubove stola. „Radije bi se fokusirao na to kako si me pronašao.“ „Ako si je povrijedio...“ „Oh, ti se javljaš.“ Lucas se okrene prema bratu, pućeći usne. „Da li znaš kako mi je lako bilo prstupiti joj? Mogao si mi je dati na srebrenom tanjiru takođe.“ Jeremiah se bori neuspješno sa svezanim rukama koje ga vuku nazad. Lucas stoji mirno, čekajući da se njegov brat prestane sa borbom. „Neko je platio ubicu da te sredi, ali istog minuta kada je on nestao ti si spustio svoj gard. I sada, neću ti reći kako sam dospjeo tamo kao što ni ti meni nećeš reći kako si me pronašao, ali to je bila dječija igra.“ Lucas se bori da se dovede pod nadzor. „Znaš li šta mi je rekla u automobilu?“ kaže nakon minute. „Da si joj slomio srce. Vjerujem da mi je takođe rekla da si je nazvao emocionalnom 'plitkosću', što isto nije dobro prošlo.“ Razgovor očito nije bio ono o čemu je Jeremiah želio razgovarati. „Potpisala je ugovor,“ rekao je prije nego je uspio pregristi riječi. „Natjerao si je da potpiše ugovor?“ ovo je bila novost za Lucasa, i podstaklo je vatru u njemu. „Šta kaže, da možeš raditi šta god želiš?“ Jeremiah nije rekao ništa, ali Lucas je proveo godine čitajući malog brata.

Istina je bila ispisana preko njegovog lica. „Moj Bože, okrenuo si tu jadnu djevojku u svoju kurvu.“ „Ne zovi je tako.“ Jeremiah zaurla, i uspjeva sa oslobodi jednu ruku. baci se na Lucasa, samo da bi bio stisnut od strane drugog čovjeka. Onda se Kolya pojavi između dva brata, vezujući ponovo Jeremiaha i vraćajući ga na koljena.

Lucas je stajao drhteći u bjesu. Njegove ruke su se stisle u šake dok je zurio u svog malog brata. „Gadiš mi se.“ Kaže.

57

Kraljevstvo snova „Da li si imao sličan ugovor i sa Anya? Prokletstvo Jeremiah, odgovori mi!“ „Ne.“ Jeremiah odgovori na kraju, iako je nastavio zuriti bjesno u brata. „Ona nikada nije morala potpisati ništa.“ Poriv da prebije čovjeka ispred sebe je bio ogroman. Sjećajući se svega što mu je rekla, njene reakcije kada se Jeremiah pojavio, njegovog poljubca. Lucas je vidio ljubav u djevojčinim očima, strah za njega kada je mislila da će upucati Jeremiaha. Boreći se da se kontroliše, Lucas zakorači unazad. „Ne zaslužuješ je.“ „Zašto te je briga u svakom slučaju?“ Zašto doista. „Jer smo uništili dosta života u našem vremenu.“ Anyano lice bljesne u njegovom umu. „Biću proklet ako dopustom da još neko pati radi nas.“ Jeremiah nije rekao ništa, i njegova ćutnja je dala Lucasu dovoljno vremena da se oporavi. „Neko nas cilja obojicu,“ kaže, ne brinući da li Jeremiah sluša. „Imao sam sabotera koji je zamalo digao ovaj brod. Neko ga je hranio pogrešnim informacijama namjerno, a zatim mu dao bombu za koju dječak nije znao kako radi.“ Zurio je u svog brata, susrećući tvrde zelene oči. „Mislim da neko cilja na našu porodicu, ne samo tebe.“ Lucas se sagne. „Dakle utuvi u tu debelu lubanju: Uradit ću šta god treba da preživim. Ali ovo uključuje i tebe.“ Riječi su gorka žuč, nije se mogao natjerati da traži pomoć. Ne sada, ne s onim što je upravo saznao. Jeremiah odmakne pogled prvi, i Lucas se ispravi. „Baci ga nazad u sobu,“ kaže, a zatim okrene leđa bratu.

Brod je bio dovoljno velik da sva pretraživanja, traju blizu sat vremena prije nego što su rekli da je sve čisto. Morat će još tragati da vidje da li je Jeremiahova ekipa ostavila uređaje za praćenje ali za sada brod je čist. Nakon što je kratko razgovarao sa Frankom i Matthewsom, Lucas pozajmi vreću i krene nazad u donji dio broda.

Lucy i dalje sjedi na krevetu, i kada je on otvorio vrata ustane na noge.

Zbunjenost i tuga koju je vidio ugraviranu na njenom licu stegne mu grlo. Bez riječi, hodao je do gardarobera i počeo vaditi stvari. „Gdje ideš?“ „Biću sa Frankom i Matthewsom. Možeš imati ovu sobu za sebe.“

58

Kraljevstvo snova „Zašto?“ Lucas je ostao miran na trenutak, nesiguran šta da kaže. Jer možda te moj brat ne zaslužuje, ali ja te zaslužujem još manje. „Moja sebičnost je uništila život jednoj djevojci već.“ Zadržao je lice pažljivo praznim. „Neću ponoviti tu grešku ponovo.“ Ona skrene pogled, i Lucas pročita krivnju na njenom licu. Njeno očito kajanje razdire ga, iskoristio je situaciju, ali očito ona krivi sebe. Nije teško predvidjeti njeno sljedeće pitanje. „Zna li Jeremiah o...“ „On misli da si moj zatvorenik, i jesi. Sve ostalo što se desilo je na tebi da kažeš.“ Lucas je zadržao glas jednakim, ne odajući ništa o tome kako se osjeća. Nije mogao podnijeti da vidi njen izraz lica, zato se požurio grabeći osnovne stvari. „Slobodna si da napustiš sobu, moji ljudi imaju naredbu da te ne diraju.“ Lucas je bio na vratima, spreman da ode, kada je čuo šapat. „Ne idi.“ Njegove oči se zatvore za otkucaj srca i on ispusti uzdah. Gledajući nazad na djevojku na krevetu, nešto za što je mislio da je odavno mrtvo u njemu uvrne se u njemu na pogled na njene vlažne oči. Spusti torbu i ode do nje, klečeći na pete.

Pramen kose je pao preko njenog lica, a kada ga je zagurao iza njenog uha ona se nagne u njegov dodir. „Lucy.“kaže, ne progovarajući dalje dok nije podigla oči. „Reci mi zašto nebi trebao otići.“ „Zato što...“ njena usta su se otvarala u tišini dok se borila pronaći odgovor, ali odgovor nije izašao. U toj tišini, kakva god iskra nade je ostala u Lucasu umirala je malom smrti, i on klimne. „Tako sam i mislio.“ustajući odolio je potrebi da je ponovo dodirne.

Udaljavajući se, okrene se i izađe, zatvarajući vrata pažljivo iza sebe.

Kraj drugod dijela

59