Kraljevstvo snova dirty billionaire 03 prljavo zajedno

Prljavo zajedno By Meghan March Knjiga treća iz Prljavi milijarder trilogije

Prvo poglavlje

Holly

Čekala sam svoj red na jedinom trepćućem crvenom svjetlu u Gold Haven, Kentucky, i skrenula lijevo prije nego sam se zaustavila na benzinskoj pumpi. Ovo je prvo mjesto gdje sam sipala benzin u svom životu. Bilo je i mnogo jeftinije, takođe. Moj Pontiac nije mnogo lijepši nego 1988 Fiero koji sam vozila tada, ali u ovom gradu, ne ističe se, i to je tačno ono što trebam. Povučem kačket i nabijem sunčane naočale prije nego otvorim vrata i izađem van.

Stara benzinska koju sam očekivala, ona gdje brojevi kliknu kada puniš, je zamjenjena sa novim modelom. Čak i bolje. To smanjuje šansu da me neko prepozna ako ne mogu izbjeći sve ljudske interakcije.

Provučem karticu, uzmem benzin, i zavrnem ponovo poklopac. Kada se vratim u Neshville, konačno ću potražiti zamjenu za ovaj automobil. Ja se rijetko razmećem sa bilo čim.

Iako sam osvojila ‘ugovor od milion dolara za snimanje ploče’ na Country Dreams, iznos koji sam vidjela je smješan. Albumi?

Oni su đavolje skupi da bi se proizveli. I dok god dobijam platu za nastupe kada sam na turneji, nakon svega samo troškovi su pokriveni? To je takođe ništa da bi se pisalo kući o tome. Ali dok moj dio od prodaje ulaznica raste i ja gradim svoju bazu fanova, to će se na kraju promjenuti.

Ali za sada. Štedim svaki peni koji mogu i snalazim se sa minimumom, jer neznam kada bi mogla doći na dno.

Nije se mnogo promjenilo o tome odkako sam se udala za milionera Creightona Karasa.

Pomisao na mog muža vrtloži se u meni, praćena jednakim osjećajem krivnje i kajanja. Ne mogu vjerovati da sam to uradila ponovo. Ovoga jutra sam jednostavno ustala i išetala.

Neznam šta sam mislila osim...ako ne izađem iz tog apartmana u tom trenutku, osjećala sam da će nešto unutar mene prepući. Morala sam otići iz tog grada. Znam da sam kukavica i idiot. Niko mi ne mora to reći jer sam već nazvala sebe svakim imenom u riječniku.

Obrišem suze i zaguram maramicu u džep kaputa prije nego kliznem u automobil.

Okrenem ključ.

Klik.

Pokušam ponovo.

Kluk.

Sranje. Uzdahnem, oslibađajući ogroman dah, i spustim čelo na volan.

Ovo je karma, prilično sam sigurna. Ovo se desi ženi koja napusti muža – ne jednom, nego dvaput – bez stvarnog objašnjenja.

Sranje. Koliko god se želim upustiti u sažaljevanje, ovo nije doista vrijeme za to.

Priberem se, vukući svoju torbu na rame, i poguram vrata automobila da se ponovo otvore. Ovo mjesto se koristilo da pruži punu servis uslugu, ali se to prekinulo u vrijeme kada sam ja učila voziti – ne da bi ja platila dodatna dva centa za galon luksuza.

Provjerim svoj kačket da bi bila sigurna da je na mjestu prije nego pređem mali put i zađem za ugao sa strane zgrade gdje su garaže. Oboja vrata su zatvorena, vjerovatno zbog urlikanja vjetra, zato povučem i otvorim zamagljena staklena vrata i koraknem u čekaonicu.

Creedence Clearwater Revival je urlao tako glasno da bi ti se učinilo da stojiš tačno do pozornice na Woodstocku. Jefrinim drvetom obloženi zidovi kojih se sjećam od ranije su zamjenjeni sa metalnom oplatom i plavom bojom koja se slaže sa vanjskim izgledom zgrade. Beninska pumpa je definitivno dobila preobražaj od zadnjeg puta kada sam bila u gradu.

Zazvonim zvonom, ali ne može se čuti od zvona gitarskih rifova.

Ne slušam dovoljno CCR. Ali činjenica da bi mogla koristiti par dodatnih bita u pjesmama uzima drugo mjesto nad činjenicom da moram imati vozilo koje radi, i ovdje nema zaposlenika na vidiku. Odlučim da uzmem stvar u svoje ruke i zađem za pult do vrata koja vode u garažu.

Unutra, miris ulja, izduvnih gasova, i gume ispunjavaju zrak. Nije neugodno, ali veoma stvarno. Mračnije je ovdje, pa povučem sunčanice i stavim ih na vrh kape.

Moju pažnju privuče čovjek presavijen preko, okrećući ključ ispod haube klasičnog Mustanga. Nosi kombinezon vezan oko njegovog struka, i crnu termalnu majicu rastegnutu preko njegovih širokih ramena. „Hej. Mogu li te pitati jedno pitanje?“ Moj glas izgubi bitku sa glasnoćom muzike. „Hej!“ Viknem. Još uvjek nema odgovora. Pregledam prostoriju, pronađem stereo, i odmarširam do njega. Pređem preko gumba za gašenje i muzka stane u pola stiha. Čovjek se trgne i okrene da pogleda u njemi uređaj. „Koji vrag?“ on zalaje, njegove oči hvataju moje i zuri napeto. „Ko do đavola misliš...“ „Izvini. Nisi me mogao čuti od muzike.“ Okrenem se prema njemu, praveći par koraka bliže. Otvorim usta da se izvinem ponovo, ali prepoznam ga. „Logan Brantley?“ Njegove sužene oči se rašire. „Holly Wickman. Nisam te vidjeo jako dugo.“ Povuče krpu iz zadnjeg džepa kombinezona i obriše ruke. Izgleda kao da će pružiti jednu prema meni za rukovanje, ali pogleda dolje prema njima i namršti se. „Čekaj momenat.“ Okrene se na petama i napravi par koraka prema sudoperu u uglu.

Miris citrusa prolazi kroz miris ulja i izduvnih gasova, i shvatim da pere ruke prije nego mi ponudi jednu za rukovanje. Nisam sigurna da li mi je neugodno ili mi laska.

Nakon svega, Logan Brantley je bio primjer loših momaka od svih loših momaka, i bila sam zacopana u njega odkako sam bila dovoljno stara da se zacopam u dečke.

On nikada nije gledao u mene na taj način, mislim.

Stariji od mene nekoliko godina, krstario je u svom starom Camaru kao bitanga, uvijek sa drugom djevojkom na prednjem sjedalu. Ja sam bila ispod njegove pažnje, a onda je on zapalio iz grada čim je dobio diplomu. Nisam imala pojma da se vratio, i ne mogu si pomoći ne pitati se kako su ga godine tretirale. On je završio sa pranjem i vratio se do mene, miris narandže draži nosnice od strane njega. „Od svih džin jointa...Koji vrag ti radiš u mojoj garaži, Holly Wik?“ On izbacuje moje umjetničko ime ovaj put, i toplota sramote prikrada su uz moj vrat.

Liznem usne, grube od vrućine u mom automobilu koja je puhala tokom putovanja iz Neshvilla. Upalila sam radio skoro glasno koliko može biti i prolazila kroz country pjesme koje sam mogla pronaći. Bilo šta da me odvrati od razmišljanja o Creightonu, i kako bi mogao reagirati kada pronađe poruku. Glas u mojoj glavi koji je zvučao kao majka kaže da će me samo otpisati ovaj put. „Holly?“ Logan me povuče nazad u sadašnjost. „Oprosti. Ja, um, moj automobil neće upaliti. Sipala sam gorivo, a onda sam se vratila u njega i okrenula ključ, i jednostavno ništa. Pa, kliknulo je, ali onda ništa.“ Zatvorim usta kada se on naceri, jer mislim da se smije na činjenicu da brbljam kao idiot. „Klik.Loš starter onda, vjerovatno.“ On nagne svoju glavu iznad vrata.

Pokušavajući da vidi moj automobil, možda?“Kakvu vrstu vrućeg vozila imaš ovih dana? Mogu te zamisliti u Lexus. Uvjek si bila otmjenija od drugih djevojaka oko

tebe.“ Moje obrve se podignu.“Ja? Otmjena?“ Nisila sam odjeću koju sam dobijala od dame iz crkve koja je imala kćeri par godina starije od mene dok nisam napunila šesnaest i počela se oblačiti u shoping centru na ultra popustima.

Možda on misli na činjenicu da sam sačuvala svoje sise i stražnjicu pokrivene, za razliku od nekih djevojaka koje su postigle da se voze u njegovom Firebirdu. Šta će da pomisli kada pogleda moj Pontiac? Oduvat ću njegovu teoriju o Lexusu u vodu. Ja sam još uvjek Holly koja sam bila prije, raskoš i sjaj Nashvillea nisu me promjenili još. Niti imam nešto od tjedana koje sam vezana uz Creightonove milione.

Loganove oči se ponovo fiksiraju na moje. „Da, ti. Ti si uvjek bila viša klasa.

Iako ovih dana, vjerovatno sam u krivu za Lexus. Kladim se da se voziš u Bentley.“ Njegova referenca na Creightonov novac je nemoguća za propustiti, kao što je i spor, odmjeren pogled koji mi je uputio. „Da, mogu vidjeti Bently da ti se prilagođava baš dobro.“ Nisam sigurna zašto je tako impresioniran. Nosim izbljedjele uske traperice, plavu dužu majicu do butina, kratku kožnu crnu jaknu, kaubojske čizme, i kačket.

Nije baš za piste visoke mode. „Nije Bentlex. Nije Lexus.“ Iako Creighton ima šofera koji vozi Bentley, nije moj. Tako da sam mogla i probušiti Loganov balončić mašte.

On slegne. „U redu onda. Hajde da vidimo sa čim moramo raditi.“ Pratim ga, zamalo se zabivši u njegova leđa kada je stao ispred Pontiaca. „Molim te ženo, reci mi da ovo nije tvoje vozilo.“ Podignem ramena i drsko odgovorim. „Žao mi je što nije po tvojim standardima.

On trzne glavon u stranu da me pogleda. „Nije u tvom standardu – to je problem.“ Ja slegnem ramenima. „Život na visokoj nozi nije uvjek tako glamurozan kako ti misliš.“ On mrmlja nešto sebi u bradu, i ja ne uhvatim sve to. Ono što sam uhvatila zvučalo je kao jadan izgovor za muža. „Ključevi?“ On ispruži ruku, i ja ih ispustim u njih.

On mora prilagoditi sjedalo daleko unazad prije nego što može stati u automobil. Kada je ubacio ključ u bravu i okrenuo ga, ništa se ne dešava. Čak ni klik ili kluk. „Hm, bilo je i kluk takođe. Nakon klika.“ „Da. Starter ili elktronagnetna kugla. Mogu naručiti jednu, ali neću moći dobiti dio do ponedjeljka najranije. Možda utorka.“ S obzirom da je pet sati u subotu, nisam iznenađena sa ovim. „U redu. Doista cijenim to.“ On se izlazi iz automobila. „Sretan sam da pomognem domaćoj djevojci koja je uspjela. Pozvat ću Johnnya sa benzinske da mi pomogne pogurati ih u garažu.“ „Hvala ti. Ozbiljno. To je jedna stvar manje za brinuti se.“ Osim kako dođavola da dođem do bakine kuće, dodam u sebi.

Iscrpljena sam od dugog dana, ali otvorim prtljažnik u svakom slučaju i izvučem moj kofer. Vozim ga do suvozačeve strane i uzmem torbicu. Prebacujući kaiš preko ramena, zatvorim vrata i krenem oko haube.

Logan podigne ruku u gesti zaustavljanja. „Koji đavo radiš?“ Moje oči se suze na njega. „Idem u bakinu kuću.“

„Pješice?“ „Nije tako daleko.“ „Hladno je kao đavo, i ima najmanje tri milje za hodati. Nećeš pješke.“ Ja se naljutim na njegovu izjavu. Gospode na nebesima, spasi me alfa mužijaka. „Nisam sigurna kada si odlučio da je cool donijeti odluku umjesto mene, ali uradit ću koji god đavo želim, hvala.“ „Holly, ne budi smješna.“ Moj temperament gori vatreno i žestoko. Sve misli o prijašnjoj sramoti su odletjeli kroz prozor. „Zar ne prepoznaješ znakove kada će žena da pukne? Jer visim na koncu ovdje, i zadnja prokleta stvar koju trebam je još jedan čovjek koji mi govori šta mogu a šta ne mogu da radim.“ Moj glas se popeo za oktavu i na pola izlaganja izbacivala sam riječi van. „Vau. Medu. Smi...“ „Da se nisi...“ On podigne obe ruke ispred sebe, kao da su shvatile riječi da grizem i prije njega. „Povest ću te. Ako želiš.“ On na brzinu istisne posljednje riječi, i mogu osjetiti moj bjes kako odlazi dok ja prihvatam. „U redu. Hvala ti.“ Logan zgrabi torbu iz mojih ruku, i ja mu se ne opirem. Slomljena sam.

Umorna kao pas. Istrošena. Samo želim stići u bakinu kuću tako da se mogu suočiti sa problemima za koje se nadam da su čiste plahte, i da mogu hibernirati nekoliko sljedećih dana.

Izvučemo se sa benzinske pumpe u Loganovom Chevy kamionu. Sjedala su tamna siva koža, i miriše na novo. Pregledam interijer, u potrazi za visećim borom osvježivačem zraka oznake New-Car miris, ali ga ne vidim. Elektronika je tako fensi da mislim da mora da je novo.

Očigledno Logan Brantley živi na visokoj nozi ovih dana.

On okrene na radio kanal – country naravno – i ide prema centru grada, i prema bakinoj kući. Napravim mentalne navodnike prstima ‘centar grada’ jer je to jedno trepćuće crveno svjetlo i Četiri Ugla. S obzirom da ljudi Gold Havena, Kentucky, nisu svi tako kreativni, oni samo preferiraju centar grada kao Četri Ugla.

Tu je ugao kozmetičkog salona, apoteka/pošta ugao, pub ugao, i ugao servisa. To je zbir Četiri Ugla.

DJ sa radia uhvati moju pažnju kada kaže moje ime. Moja najnovija pjesma kreće. Trebala bi imati vrtoglavicu zato što sam u eteru, ali sve što mogu uraditi sada je mali osmjeh. Nisam došla kući da bi bila Holly Wix. Logan me pogleda kao da očekuje da kažem nešto, pa promrmljam prvu stvar koja mi padne na um. „Predpostavljam da znaš da si uspjeo kada se čuješ na domaćoj radio stanici.“ Logan odmahne glavom. „To je satelit. Lokalna stanica pušta tvoje pjesme cjelo prokleto vrijeme. Ne puštaju puno toga drugo.“ „Oh.“ Riječi izlaze drhtavo.

Gledao je kroz šoferšajbu kada je rekao. „Uvjek sam znao da ćeš napraviti nešto od sebe. Drago mi je da si iskoristila priliku kada si je dobila.“ On baci postranice pogled na mene prije nego doda. „Čak i ako te je stavilo van mog domašaja.“ Oduvana sam nadrealnom situacijom u kojoj sam se našla – nazad u Gold Havenu, vozim se u Logan Brantleyevom kamionetu – da ne mogu čak ni promrmljati odgovor.

Navodno Loganu ne smeta, jer nastavi. „Pa, koji đavo radiš ovdje, izgledajući da si vozila dugo i teško i izgledaš pokislo?“ Prasnem u smijeh i podignem jednu obrvu. „A ja sam mislila da si rekao da izgledam dobro.“ On se nasmije, ponovo me pogledavši a onda ponovo cestu. „Oh, izgledaš, ali izgledaš umorno, iscrpljeno – i kratka si za muža.“ Skupim svoju lijevu ruku i prekrijem je desnim dlanom. Ovdje u Kentucky, čini se više opsceno velkom. „Samo sam trebala odmor.“ Kažem. „Trebala sam malo odmaka na kratko da bi sortirala stvari. Sama.“ Logan uključi žmigavac i skrene desno na bakin šljunkoviti prilaz prije nego uspori kamionet dok ne stane blizu kuće i prebaci u parking. On se okrene prema meni u svom sjedalu. „Ja bi pomislio da je ovo zadnje mjesto na koje bi pobjegla.“ Milion uspomena čeka me unutar ove kuće – i šta god da je gospođa mama ostavila iza sebe nakon što je provalila i poslužila se nekim bakinim najvrijednijim stvarima.

Uzmem dah, moja ramena se podižu, i onda ga ispustim polako, ispravljajući se. „Predpostavljam kada odlučiš pobjeći, najprirodnije mjesto na svjetu za pobjeći je nazad svojim korjenima. Samo sam bila odsutna devet mjeseci, ali toliko toga se promjenilo. Željela sam bolji život, i dečko, da li sam ga ikada dobila.“ Nisam čak ni razmišljala prije nego sam progovorila, istina od mojih osjećaja se prosipala iz mene. „Ali to je postalo tako veliko, kao da ne znam ko sam ja više. Mislila sam ako dođem nazad ovamo, možda će mi to dati odgovore koje čini se ne mogu naći nigdje drugo.“ „Napravila si bjeg od toga?“

Nisam iznenađena da je taj dio izabrao. „To je duga priča.“ Nadajući se da ćemo ostaviti to tako, posegnem za ručkom i gurnem vrata prije nego iskočim na zemlju. Praktično trebam proklete ljestve za to.

Dignem svoju torbu još jednom i sretnem Logana ispred kamioneta gdje drži moj kofer. Prati me uz prednje stepenice do bakinog ljubičastog trijema.

Izabrala je tu boju ljeto prije nego je umrla jer je računala da će s tim raspizditi nastranu staru komšinicu. Bila je u pravu. Baka je uvjek bila u pravu.

Predpostavljam da je pravi razlog mog povratka da se nadam da mogu pronaći njeno vodstvo i mudrost ovdje, čak i ako ona nije tu.

Ja otključam bravu i gurnem vrata. Čestice prašine lebde u zraku.

Predpostavljam da hapšenje i vođenje u zatvor je stalo na put mami da malo počisti. Logan ispusti moj kofer ispred ulaznih vrata. Zakorači unazad, i ja je ubacim unutra. „Hvala ti. Za vožnju i pomoć sa automobilom. Možeš ostaviti poruku na bakinoj sekretarici kada bude spreman. Provjeravat ću je.“ „To nije problem.“ Stojao je sa palčevima zadjevenim u pojas svoga kombinezona, i nisam imala pojma šta čeka.

Počnem zatvarati vrata, ali Logan kaže. „Budi spremna u osam.“ „Št..šta?“ „Čula si me.“ „Ali ja...šta?“ „Vratila si se da pronađeš korjene, Holly. Ja ću te upoznati.“

Drugo poglavlje

Holly

Rekla sam sebi da neću ići dok sam se zavlačila pod čiste plahte svog starog kreveta i nisam postavila alarm. Rekla sam sebi da neću da idem dok sam ignorirala piskavo zvono zvonceta u sedam i četrdesetpet. Rekla sam sebi da neću da idem kada sam pokrila glavu sa jastukom da priguši lupanje koje dolazi od vrata. Rekla sam sebi da neću ići... dok Logan Brantley nije stajao u dovratku moje spavaće sobe.

Zapanjena, ja se ispravim na krevetu. „Koji đavo? Kako si dospjeo ovdje?“ „Rekao sam ti da dolazim u osam. Predpostavio sam da nećeš biti spremna, pa sam poranio. Sada diži dupe iz kreveta. Imamo mjesta za obići večeras.“ „Koji dio moga ignoriranja tebe u zadnjih petnaest minuta ti nije bilo jasno u činjenici da ne idem?“ On ušeta u moju sobu kao da je kod kuće i nagne se na lila štampane tapete. „Došla si ovamo sa razlogom. Prepoznajem nekoga ko je došao da se sakrije i liže rane, ali to ne pomaže puno.Vjeruj mi. Ja znam.“ Gurnem prekrivač prema dolje, srećom da sam se odlučila da spavam u mojoj majici i nekim taicama. „Stvarno ćeš me izvući odavdje?“ „Udaraj i vrišti, ako moraš. S obzirom da će tvoja slika završiti negdje na internetu, možda bi željela popraviti šminku.“ Moja čeljust se otvori, i ja trepnem na njegovu očiglednu iskrenost. „Isuse, bilo bi pravo čudo da imaš djevojku. Imaš nula taktike.“

Njegove usne se podignu u jednostrani osmjeh. „Možda imam više nego jednu. Taktika nije baš ono što dame traže ovih dana, Wix.“ „Kako god. Izlazi iz moje sobe.“ Ja okrenem glavu prema vratima, u slučaju da nije dobio poruku jasno i glasno.

Logan se nasmije, ne mogu si pomoći nego cjeniti da je momak odrastao veoma lijepo. Promjenio je svoju radnu odjeću u traperice i čistu termalnu Henley, ovaj puta u duboko zelenoj boji. Iz načina na koji se rasteže preko njegovih grudi, mogu reći da je čovjek dobro građen.

Ja sam možda udata žena, ali radila bi sestrinski lošu uslugu da nisam uzela minut da cijenim fini uzorak ispred mene sa akademskog stanovišta.

Pravim tjerajuću gestu sa rukama, i on se konačno okrene i izađe...i dužna sam cijeniti i stražnji dio takođe.

Odmahujući glavom, zanjišem noge preko ruba kreveta i posegnem u kofer.

Izvukla sam par traperica i dugački crni džemper. Pretražujem dok ne postanem svjesna da nisam spakovala čarape. Barem sam se sjetila ponijeti donji veš. To me podsjeti na scenu iza pozornice sa Creightonom kada je poludio misleći da neću nositi nikakve gaćice, i da ću morati nastupiti u haljini bez gaćica.

Zašto se čini da smo našli naše ritmove u jeku ludih dešavanja na turneji, ali čim smo zakoračili u njegov svijet, skoro sam imala nervni slom? Šta to govori o našoj budućnosti?

Ja odgurnem u stranu uporno pitanje. Imam vremena da ovo shvatim. Samo se moram sabrati prije nego počnem pokušavati shvatiti ostatak. Pa umjesto toga, krenem prema sobnoj komodi i pronađem neke čarape među stvarima koje sam ostavila kada sam otišla i nisam se vratila po to.

Kontala sam da se vratim i očistim kuću i prodam je, ali me nešto uvjek zaustavljalo – i to ne samo opći nedostatak vremena u mom rasporedu. Kada sam napisala ček za porez na imovinu prije par mjeseci, rekla sam sebi da je vrijeme.

Ali nisam bila u stanju da to sprovedem. Čak i sada, nisam posve spremna da je pustim. Što je ironično jer na toliko načina, nisam mogla dočekati da otresem prašinu od ovog grada sa svojih čizama. I kada je baka preminula... vraćanje nazad je bilo previše za mene. A ipak, kao što sam rekla Loganu, bilo je to jedino mjesto na koje sam pomislila da bježim. Život je čudan na taj način.

Ja, Kentucky djevojka koja jesam, priziva dio iz filma Days of Thunder.

Tom Cruiseov neprijatelj, Rowdy Burns – momak koji je postao njegov prijatelj nakon što je razbio njihov iznajmljeni automobil na putu na večeru – kaže nešto o tome kako je kao klinac bio farmer da bi se mogao utrkivati, ali kasnije se samo utrkivao kako bi se mogao vratiti na farmu. Barem mislim da je bilo nešto takvo.

Možda nije neki otmjeni, kultni filmski citat, ali je uvjek ostao uz mene. Još jedan način govorenja da je trava zelenija na drugoj strani. Nisam u istoj poziciji kao Rowdy Burns, zato što nemam neku goruću želju da se vratim u Gold Haven za stalno, ali ne mogu si pomoći ne pitati se da nekad u budućnosti, da ću pjevati na turneji i razbijati guzicu da zaradim dovoljno da odustanem.

To je neshvatljivo.

Zamrznem se u činu oblačenja čarape.

Da li sam upravo zamislila budućnost bez Creightona u njemu? Jer ako je Creighton dio moje budućnosti, novac zasigurno nije problem, zar ne?

I dolazi veće pitanje: ako je Creighton dio moje budućnosti, da li bi ja i dalje bila na turneji i pjevala za desetak godina od sada? Čak i ako ovo uspije između nas, u kojem će trenutku on pomisliti da je country muzika seljačka-mada slatka-postaje zastarjela?

Stani prizivati probleme, Holly. Napravila sam svjesnu odluku da zakopam pitanje ponovo za večeras. Nisam spremna da odgovorim na njega još. Možda pojavljivanje Logana na mom pragu je neka vrsta sretna okolnost u vidu dobrodošle distrakcije.

Skidam svoje tajice, navučem farmerice i zamjenim majicu za džemper, i pogledam moj odraz u ogledalu koji me zna i iz neprijatnih tinejdžerskih godina.

Lako je katalogirati sve načine na koje izgledam drugačije sada.

Moja kosa je duža i sjajnija – ljubaznošću korištenja proizvoda koje moj stilista preporučuje. Moje cjelo tijelo je mršavije – zahvaljujući restrktivnoj dijeti i brojanju kaorija. Ali da li bi vjerovali da su moje sise živahnije? Ne, nisam prodala dušu đavolu, otkrila sam čudo pushup grudnjaka i bio je u mojoj veličini. Moje lice, je išlo uz moje mršavije tijelo, suženije je, moje jagodične kosti su oštrije, i moje obrve su bile profesionalno oblikovane. Ali osim toga, ja sam i dalje ista djevojka koja sam bila kada sam otišla.

Da li će ta djevojka ikada da bude dovoljna za Creightona? „Prestani.“ Grdim svoj odraz. „Samo prestani.“ „Požuri, Holly!“ Logan viče sa stepenica, prekidajući me. „Drži svoje konje, ti razvaljujuća-i-uljeska budalo.“ Ja viknem nazad.

Zgrabim neseser sa šminkom i koristim korektor da pokrijem krugove ispod očiju, a onda dodam bronzer preko obraza i još jedan sloj maskare i sjajilo za usne.

To će morati biti dovoljno.

*** Loganova ideja o ponovnom uvođenju mene u moje korjene počela je sa hranom u Mr.Burger, jedinom fastfoodu odkako se McDonalds nije želio gnjaviti smještanjem svojeg ogranka ovdje. Iznenađujuće je mirno za subotnje veče, ali to mi odgovara sasvim dobro.

Naručili smo i otišli u stražnji dio standa da pričekamo da nam konobar donese našu hranu. Po gradu kruži šala da je Mr.Burger tako spor jer mora prvo otići ubiti kravu.

Prošlo je dvadeset minuta prije nego su dva velika cheeseburgera, začinjeni pomfrit, i čokoladni milkshake stavljeni ispred nas. Nisam unijela ovoliku količinu kalorija u jednom obroku...vjerovatno od zadnjeg puta kada sam jela ovdje.

Ovo jelo je miljama daleko od dekadentnog odreska koji je Creighton naručio u našu hotelsku sobu.

Hrana je odlična.

Nemam puno toga za reći, ali Logan ispunjava tišinu, čak iako da inače nije ovako pričljiv momak. Govori mi o povratku u grad nakon što je napustio marince.

Nije željeo reći šta je tačno radio u marincima, pa sam predpostavila da je nešto zanimljivo.

Došao je u grad dan nakon što sam ja otišla u Neshville, znao je da ne može ništa ne raditi, pa je podnijeo molbu za posao u garaži u kojoj je radio kroz cjelu srednju školu. Navodno je potrošio mnogo vremena u obnavljanju klasičnih automobila, pa je Chuck, prijašnji vlasnik, unajmio ga nazad na licu mjesta. „Kada mi je Chuck rekao da namjerava otići u mirovinu tri mjeseca kasnije, znao sam da ne mogu dozvoliti da proda garažu nekome drugom. Dolazak nazad u tu prokletu garažu je najbolji povratak kući koji sam imao. Nije bio iznenađen uopšte što nisam željeo da je proda bilo kome drugom, i bio je dovoljno cool da mi pomogne da je kupim od njega. Skoro sam ga isplatio, pa je kredit od banke za renoviranje bio dio vjere u sebe. Ispalo je dobro, bar mislim.“ Zadivljena sam da je u šest mjeseci uspjeo da kupi mjesto, renovira cijelu stvar, i okrene Chuckovu staru garažu u najtraženije mjesto za klasične automobile za restauraciju i popravke. Da kažem da sam zadivljena bilo bi blago rečeno. Čini se da nisam jedina ko je sposoban ići za svojim snom.

Takođe sam malo zapanjena da smo izašli iz Mr.Burgera a da nam niko nije smetao. Predpostavljam da nisam tako poznata, čak ni u svom gradu. Navodno je samo Miranda Lambert poznata u malom gradu.

Čin II Operacije ponovo uvesti Holly-u-njene-korjene odvodi nas na mjesto gdje je sve počelo – Brews and Balls. Trebala sam shvatiti, pošto je to doista jedino mjesto za ljude da se zabave u Gold Havenu.

Prijem tamo je mnogo drugačiji negu u Mr.Burgeru.Pomislili bi ste da sam povratnički heroj koji je bio odsutan godinama, što očiti, nisam. „Bog te mazno, vidi šta je mačka dovukla ovamo.“ Benny viče preko buke udaranja kugli od parket i rušenja čunjeva. Požurio je prema nama brzo koliko mu štap dopušta, i povukao me u zagrljaj. „Hej, Ben. Kako si?“ To je isti način na koji ga je moja baka pozdravljala godinama, i to je prešlo na mene još davno prije.

On se povuče unazad, spuštajući stari drveni štap ispred sebe na pod da se pridrži, i naginje glavu na jednu stranu. „Mislim da sam više zaineresiran kako si ti, gospođa milionerska country zvjezdo.“ Vrućina mi gori na obrazima. Ne želim pričati o meni koje postoji izvan ovog grada. Nisam zato ovdje. „Dobro sam. Samo sam uzemla malo slobodnog vremena.“ Otvori usta da upita nešto drugo, ali ih zatvori jednako brzo. Pogledam postranice u Logana, a on daje Bennyu tvrd pogled. Štiteći me od pitanja? „Šta kažeš na neke cipele i kuglačku stazu, Ben? Logan upita.

Starac klimne glavom sa entuzijazmom. „Naravno. Sve za moju djevojku.

Osim postoji kvaka.“ „Ben...“ Logan počne, ali ja ga prekinem. Znam tačno šta Benny želi izbaciti van kao kvaku. „Pjevat ću jednu pjesmu. Ali ne jednu od mojih.“ „Dogovoreno. Idi kuglaj koju igru, i naći ćemo se u baru kasnije.“

Kuglali smo dvije igre, a lako drugarstvo koje sam osjetila sa Loganom iznenadilo me.

To nije pojačano očekivanje koje čini se imam u svakom momentu koji provedem uz Creightona, ali to je takođe i puno manje stresno.

To je samo...lako.

Takođe je nemoguće ne uporediti muškarce, jedan grub oko rubova a drugi gladak i kulturan. Oboica opasni svaki na svoj način.

Znam kako da se ponašam oko momka kao što je Logan, i to ne radi toga što sam provela puno vremena na turneji pored Boonea. Loganov odgoj nije tako drugačiji od moga. Mogu baciti prostote na njega koliko god želim, i sve bez osjećaja neugode ili da sam smeće.

Radila sam koliko god sam mogla to i sa Creightonom, ali kada sam u njegovom svjetu, nedostaje mi samopouzdanja jer sam totalno van svog elementa.

Na turneji, stvari su bile bolje, ali to je da se on igra u mom svijetu. Zar ne postoji neka stara poslovica o ptici i ribi koje su se zaljubile?

Jesmo li mi potpuno drugačiji?

Moje misli su dovoljno ometene da bacam loše kuglu. Prokletstvo. Ode u vjetar moje tri stotine kuglanja, gdje sam savršeno sposobna za kuglanje, hvala vam lijepa. I to je još jedna vještina koju milijarderova žena nebi trebala imati u svom rezimeu.

Ja se ističem u kuglanju, pohanju kiselih krastavaca, i pjevanju pjesama o kamionetima i slomljenim srcima. Mrzim se osjećati ovako, tako neadekvatnom, i mrzim što sam ta koja to radi. Kako mogu ikada biti istinski dovoljno dobra za Creightona ako nikada ne vjerujem u sebe? Annikine riječi probadaju me iznova i iznova.

Logan baci kuglu, srećom odvlačeći mi pažnju ponovo. I on bi mogao kuglati profesionalno. Gledala sam ga na monogim sudarima dok sam radila ovdje tokom

srednje škole. Još jedna razlika između dvojice muškaraca. Brews i Balls je vrsta mjesta na koje momci poput Logana izvodi djevojke.

Pokušam zamisliti Creightona ovdje i pronađem to potpuno nemogućim. Ali bila sam tako odlučna da stresem ovo mjesto sa sebe i nikada se ne vratim, pa zašto je važno ako ne mogu zamisliti Creightona ovdje? Željela sam bolji život, i imam ga. Kada ću skupiti hrabrost da ga živim, umjesto da plutam i dopuštam da me plima povlači sa sobom?

Zgrabim kuglu, poravnam se... i bacim još jednu u žljeb. Okrećući se od trake, sjednem u plavu plastičnu stolicu i spustim glavu u ruke. „Holly, koji đavo?“ Logan pita. „Ne mogu ovo raditi. Moram prestat razmišljat. Ne želim razmišljati više večeras, a ovo ne djeluje.“ Logan vrati kuglu natrag u stazu za povrat kugli i sjedne u sjedalo pred mene. U osnovi je drveni miris njegovog losiona ili dezodoransa u kombinaciji sa garažom – ulje, izduvni gasovi, guma i citrus.

Nije neprijatno. Stvarno je.

Ali to nije Creighton. „Šta mogu uraditi? Kako da te dovedemo do toga da prestaneš misliti?“ on pita.

Mogu se sjetiti samo jednog rješenja. „Idemo se napiti.“ Logan odmahne glavom. „Vozim.“ „Onda ću se ja napiti.“ On ne progovara u razmaku jednog daha. Konačno, nagne svoje laktove na koljena i pogleda postranice u mene.“Sigurna si?“ „Jebeno sigurna.“ Možda neznam odgovore na bilo koje drugo pitanje na koje moram odgovoriti, ali ovo, znam. Kao šef.

Sa odmahivanjem glave, on kaže. „Izaberi svoj otrov onda. I možda otpjevaj tu pjesmu za Bena prije nego budeš previše nacvrcana da mogneš pjevati.“ „Mislim da je ovo veče za tekilu. A ja ne mogu nikada biti previše nacvrcana za pjevanje.“ Protrljam svoje čelo. „Ne mislim. Predpostavljam da ćemo vidjeti.“ „Jebi ga, znam da je ovo loša ideja.“ Ali ide uz to, on kaže. Čašice su poredane u liniju na šanku, i ja se odreknem soli i limete, umjesto toga odlučim se za čisto i zalijem ih pivom. Ova odluka je vjerovatno ona radi koje ću zažaliti. Gotovo sigurno. Ali već osjećam zujanje i zaboravim mariti o tome.

Benny je već namjestio pjesmu kada sam zgrabila mikrofon sa postolja. Nije me briga ni koja je. Samo želim popet se na pozornicu, čak iako je majušna pozornica u Podunk kuglani, jer je ovo jedino mjesto gdje se osjećam kompletno pouzdano. Ovi ljudi su možda došli da kuglaju i piju, ali dobit će paklenu predstavu.

Muzika koja dolazi iz zvučnika me nasmije, stvarno, iskreni iz stomaka smjeh. Nešto što nisam uradila duže nego se mogu sjetiti. Nekako Benny uvjek zna gdje mi je glava. Naštimao je od Miranda Lamberts „Famous in a Small Town.“ (Poznata u malom gradiću.)

Ja udarim tekst i pronađem svoje sretno mjesto.

Benny pušta pjesmu za pjesmom, a tekila je nastavila teći. Ne brojim pjesme ni pića, ili broj ljudi koji se okuplja u malom baru u kuglani. Ne pratim ništa od toga. Ne primjećujem šaputanje gomile, blješćuće kamere, ili kasnije, ljude kako se sklanjaju da nekoga propuste.

Moje oči su zatvorene i suze izviru iz njih dok pjevam zadnje redove od Sare Evans „Born to Fly.“ To je pjesma koja je počela sa ove pozornice. Malo preplavljujuće, gurnem mikrofon nazad u postolje i nagnem se preko, ruku na butinama, pokušavajući da se podignem. „Još jedno piće Holly?“ neko pita.

Ja podignem ruku, pokazujući znak palac prema gore. I tada čujem duboki poznati glas kako kaže.“Mislim da si popila dovoljno, moja draga.“

Treće poglavlje

Creighton

Znaš šta napravi pustoš u čovjekovom egu? Imati ženu koja ga je napustila dva puta. Srećom, moj ego je dovoljno velik da to podnese. Ali ove detektivske misije da saznam gdje je moja žena pobjegla postaju malo stare.

Slušati je kako pjeva, međutim, nikada neće dosaditi. Stojim u pozadini gomile u karaoke baru kuglane i bacam moj prvi pogled na Holly na sceni gdje je pronašla hrabrost da juri za svojim snom.

Ona je jebene veličanstvena, i ja sam daleko od toga da sam jedina osoba koja to misli. Ovi ljudi, za koje ona vjerovatno tvrdi da su njeni ljudi, su u strahopoštovanju njenog talenta. Što bi i trebali biti.

Kada su zadnje note izbljedile, pomjerim se kroz gomilu, praveći sebi put do pozornice. Nemam pojma šta ću reći, ali ne mislim da je to stvarno važno. Moj dolazak ovamo trebao bi poslati poruku sam od sebe. „Još jedno piće Holly?“ neko viče preko navijajuće publike, ali Holly je nagnuta u struku, pokušavajući da uhvati dah – nešto što nikada nisam vidjeo da radi na pozornici. Čini se da je moja žena popila dosta pića večeras.

Svjestan svih kamera koje trepere, napravim odluku i koraknem na pozornicu. „Mislim da si popila dovoljno, moja draga.“ Njena glava se trzne prema gore i ona sreće moje oči. „To nije tvoja odluka,“ kaže ona, njene riječi su spojene. „Jeste večeras. Odlazimo.“ „Ne vraćam se u New York. Ne večeras.“

Ja se ukočim na njenu nepopustljivu izjavu. „Mislim da bi trebali ostaviti tu diskusiju kada budeš trijezna.“ „Dobro. Ali nisam završila.“ Ona zgrabi mikrofon sa stalka i kaže. „Kako bi bilo još jedna?“ Publika urliče. „Hajde da se vratimo na neku klasiku Reba!“ Holly viče. „Imam želju za nečim malo ‘fensi’.“ Publika ponovo urla, ovaj puta zaglušujućom jačinom. Muzika počne svirati, i prilično sam siguran da sam čuo pjesmu, ali nikada nisam zaista slušao tekst ranije. Ali kada ih Holly pjeva, one potonu u mene jedan red za drugim.

Sve što je rekla o svojoj majci i bježanju sa muškarcima koji imaju dovoljno novca da se brinu o njoj na neko vrijeme dolazi filtrirano nazad u moj um. Ova pjesma je poruka za mene, i mislim da sam je čuo glasno i jasno.

Ono što ne znam je kako dođavola kako ću joj objasniti da ona nije neka vrsta ukrasa u mom životu. Ona je moj život.

Holly nije žena koja će povjerovati riječima. Znam to sada. Ona treba da joj to pokažem. I pogodi šta? To migu jebeno uraditi.

Njen jasni, zapanjujući glas nosi posljednje note koje se čine vječnim, a bar grmi od navijanja i aplauza. Ovaj put ne čekam. Zakoračim bliže, podignem je u ruke, i skočim sa poozornice. „Šta ti...?“ „Vodim te kući.“ „Ne idem...“ „Tvojoj kući, Holly.“ „Oh.“

Njene ruke se prepliću oko moga vrata, i ona se drži čvrsto dok manevrišem kroz gomilu i van iz bara, u predvorije kuglane.

Osjetim tapkanje po leđima i okrenem se nazad.

To je tip. Veliki momak. „Ona je gotova za večeras.“ Kažem mu. „Možeš dobiti autogram drugi puta, čovječe.“ „Da sam željeo njen autogram, dobio bi ga ranije večeras kada sam je pokupio.“ Sve se u meni umiri. „Logan, u redu je...“ Holly otpočne.

Ja čak i ne želim da ona završi rečenicu. Okrenem se i hodam prema vratima. Čim je rekla njegovo ime, uzavrela posesivnost rasjekla je moj zdrav razum.

Moram izaći odavdje prije nego je spustim i dam ovom tipu ono što će razumjeti – sa svojim šakama, dok jedan ili obojica ne prokrvare. Nedam se, ako ima imalo pameti, ostat će unutra.

Ali čujem teške korake čizama iza sebe dok sam nosio Holly van do mog iznajmljenog automobila. „Nećeš samo doći ovamo i odnijeti je dok ja ne čujem sa Hollynih usana da ona želi ići sa tobom.“ Ostavio sam automobil otključan, misleći da ih niko neće ukrasti. Zgrabim ručku vrata i povučem ih prije nego smjestim Holly unutra i zalupim ih.

Ona viče nešto, ali ja ubacim ruku u džep i pritisnem dugme ‘zaljučano’ prije nego što ih ona može otvoriti. U njenom pijanom stanju, trebat će joj nekoliko trenutaka da shvati kako otključati jebenu stvar. Hvala ti Cadillac.

Okrenem se i suočim sa Loganom.“Navodno ja sam u neravnopravnom položaju, jer ti znaš ko sam ja, ali ja sam prilično siguran da Holly nije nikada spomenula ime Logan.“ On prelazi svojom ogromnom rukom po grudima. Možda ima trideset kila više od mene, ali ja sam navikao sparingovati sa Cannonom. A tu je i dodatni faktor to da sam bjesan i nabrijan i branim svoja prava na moju ženu.

Ne bojim se krvarenja da bi dokazao poentu. „Neću pokušavati stati između muža i žene...“ on počne. „Onda se okreni i vrati se unutra.“ On nastavi kao da nisam progovorio. „Ali ja takođe ne vjerujem u puštanje žene koju sam ja doveo negdje da ode sa drugim muškarcem.“ Ja napregnem ruke i savijem ih u pesnice. „Pa, ti sigurno jebeno nećeš otići s njom večeras. Tako da ćeš morati staviti to vjerovanje na led.“ Čak i u slabo osvjetljenom parkingu, mogu vidjeti kako mišići otkucavaju u njegovoj vilici. „Ako si u potrazi da ženom na koju želiš polagati pravo, predlažem ti da izabereš onu koja je na raspolaganju.“ On se cinično nasmije. „Jedini razlog zašto si imao priliku kod nje je jer ja nisam položio pravo na nju.“ „Onda si propustio svoju šansu. Sljedeći puta kada budemo u gradu, kupit ću ti pivo da ti zahvalim. Upravo sada, željeo bi odvesti svoju ženu kući prije nego povrati u mom iznajmljenom automobilu.“ Rekao sam riječ ženu sa neporecivim naglaskom i zadovoljstvom. „Čini mi se da čovjek sa ženom kao što je ta bi trebao naučiti kako je paziti i čuvati malo bolje.“ Riječi nisu tako daleko od onoga što je Boone rekao kada me napao nekoliko sati prije u Nashvilleu.

„Bolje ti je da ne nastaviš raditi sranja koja je natjeraju na bježanje, ili ćeš je jebeno izgubutu zauvjek.“ Bila je Bonnesova mudrost.

On je istakao svoju poentu kada je pogledao pušku koja visi iznad prednjih vrata, i kad je izgovorio završne riječi. „Ta djevojka je jedna od boljih. Nemoj da je rasplačeš, ili ću morati da budem prisiljen da stupim u akciju. Smatram je porodicom.“ Moje objašnjenje ga je dovoljno umirilo da mi kaže tačno gdje je otišla.

Nazad u mali grad iz kojeg je došla je zadnje mjesto kojeg bi se sjetio da pogledam, pa dugujem Thrasheru. Ali ne dugujem ništa ovom šupku.

Logan suzi svoje oči na mene. „Ovaj razgovor nije gotov.“ On trzne svoje ruke prema vratima automobila. „Ali može čekati.“ Ja pogledam u automobil takođe, i vidim Holly onesvješćenu uz prozor. Sranje. „Znaš kako doći do kuće njene bake?“ on pita, jasno izračunavajući problem sa kojim se suočavam.

To je uznemirujuće da priznam da nemam pojma. On je u sred davanja uputstava kada se Holly budi i kuca na prozor.

Jebi ga. Prepoznajem taj pogled. Otključam vrata i otvorim ih upravo na vrijeme da Holly nagne glavu van i povrati na šljunak. Ja zakoračim oko vrata i prikupim njenu kosu u neuredni konjski rep iza njene glave. Vrata automobila se otvore i zatvore u blizini, ali ja ne obraćam pažnju ni na šta osim Holly.

Logan se ponovo pojavi, čučnuvši tačno van dosega bljuvotine dok drži bocu vode na njenim usnama.

S obzirom na tendenciju pećinskog čovjeka koja oživi svaki put kada sam pored Holly, trebao bi biti raspožden da vidim drugog čovjeka kako pomaže brinuti se o njoj, ali nisam. Zahvalan sam, jer je pobrinuti se o njoj jedina stvar koja je važna sada, a ne svađalački kontekst koji sam uređivao. Nevjerovatno je kako jednostavne stvari postanu kada je prioritet tako visoko važan.

Kada je završila sa povraćanjem i pije ponovo vodu, zagladim Hollynu kosu sa njenog lica i zaglavim je iza ramena. Ona sjedne nazad u sjedalu Cadillaca i gleda od mene do Logana. „Zbunjena sam. I pijana.“ Njen pogled se vrati na mene. „Kako dođavola da si ovdje? Zašto?“ „Mislim da taj razgovor je najbolje ostaviti kada se zapravo mogneš sjećati onoga što kažem.“ „Dobro. Ne znam šta da kažem još...“ Njene riječi utihnu kada joj se oči zatvore.

Jebi ga.

Ja prebacim pažnju na Logana. „Koji si joj kurac uradio? Nikada je nisam vidjeo ovakvu.“ „Pokušavala je zaboraviti na tebe.“ Njegove riječi su kao ubod u moj stomak. Izdahnem oštro, fizički osjećajući verbalni udarac. „Pa, to se neće jebeno dogoditi jer ja ne idem nigdje.“ „Tvoj izbor čovječe, ali ako me žena pita za prostor, imam tendenciju da joj ga dam ako je alternativa odlazak jer sam odbio dati joj ono što treba.“ „Šta je to sa seljačinama i njihovom jebenom potrebom i njihovim mudrovanjem danas?“ „Uvrijedio bi se da nisi upravo priznao da su mudre riječi.“ Nisam mislio to da impliciram, ali ovaj Logan je očito pametniji nego što izgleda.

Holly padne postranice, na rubu padanja sa sjedala, i oboica posežemo rukama da je umirimo. On trzne unazad kada sam ga oštro pogledao. Pažljivo, podignem Holly uspravno u sjedalo i zatvorim vrata. Jednom kada je situirana,

okrenem se prema njemu. Pomisao o smirivanju moga pećinskog čovjeka? Totalna glupost. Moram mu nešto razjasniti prije nego je odvedem. A s obzirom da je Holly trebala da bude u krevetu prije 5 minuta, pojasnit ću ne gubeći vrijeme. „Vidiš li prsten na njenom prstu? To znači da ona nije u igri, osim ako nisi takva vrsta muškarca.“ Loganova glava se trza unazad, i njegove oči se sužaju. „Ja se ne namjerajem nametati. Poštujem zavjete, ali takođe znam da nemaš dobru evidenciju zadržavanja žena.

Bijes ključa kroz mene, i ja se borim sa porivom da smjestim pesnicu na njegovo lice. Stari instinkt me pogurao prema njemu dok stariji čovjek nije došao kroz parking i postavio svoj štap između nas. „U redu sada, momci. Vrijeme je da izmjerite koji ima većeg , ili odete kući. „Mislim da ću uraditi ovo drugo.“ Kažem.

Prilično sam siguran da sam čuo Logana kako mrmlja da ću izgubiti u mjerenju kurca takmičenju, ali starac je već govorio ponovo držeći torbicu koju sam prepoznao kao Hollynu. „Znaš gdje je kuća njene bake?“ stariji čovjek me pita. „Uglavnom.“ Loganove instrukcije su prekinute na sredini.

Stariji čovjek klimne. „Moraš ići desno, pola milje, i to je prva kuća nakon dalekovoda. Ako dođeš do željezničke pruge, otišao si predaleko.“ Njegovo objašnjenje je dovoljno jednostavno. On podigne torbicu visočije. „To je njeno.“ „Hvala ti.“ Kažem, posežući da je uzmem, ali starac je povuče prije nego sam uspjeo. „Pazi na tu djevojku, ili ću morati povezati ti muda.“

Isuse jebeni Kriste. Neznam čak ni šta to znači, ali to je treća pretnja koju sam primio danas.

Otimajući torbicu iz njegovih ruku, klimnem. „Primljeno k znanju.“ Okrenem se prema automobilu, ali Logan još nije gotov. „Njena spavaća soba je na gornjem katu do stepenica. Ne možeš je profulati.“ Njegove riječi su obojene triumfom, i još jednom želim ga poslati na dupe na ovom šljunkovitom parkingu. „Ne želim znati zašto jebeno znaš to.“ Moj glas izlazi grub i dubok, i umalo ga ne prepoznajem.

Logan se cinično nasmije i zadije palac u džep traperica. „Smiri se, bogatunu.

Nije da sam kušao njenu trešnjicu.“ Zašto bira da mi baci mamac, neznam, i nije me jebeno briga. Takođe ne želim dovlačiti svoje advokate u vukojebinu, da me izvlače iz zatvora, čak i ako je optužnica opravdano ubistvo. Pa sam uzeo drugi put. Počastim ga odgovorom. „Znaš da si mogu priuštiti da nestaneš, zar ne?“ krenem prema automobilu i dođem do vozačeve strane, zastajući u iščekivanju njegovog odgovora.

Logan se nagne na crni kamionet parkiran do Cadillaca, i mogu se kladiti da je njegov. „Ovdje, čovjek radi svoja ubistva i zakopavanja. Znam kilometarsko rudarsko okno gdje nikada nećeš biti pronađen.“ On doda.

Ja se ispravim i odmjerim ga. „Shvaćam da si drzak kurvin sin, ali šta dobijaš ovdje?“ On sreće moj pogled bez okljevanja. „Nije mi se svidjelo kako Holly izgleda kada je došla u grad, a ti si najvjerovatnije razlog.“ Predpostavljam da je izgledala umorno i maksimalno stresno, na način na koji je bila prije sinoćnjeg MoMA događaja, i želim je odvesti natrag u bakinu kuću da se pobrinem o njoj kako treba. Prošla noć je ostavila mnogo toga nerješenog sa obe strane, ali ovdje sam da popravim šta god da je slomljeno između nas.

Zadržim riječi stabilnim, čak iako moj temperament gori. „Ne vidim kako je to tvoj problem.“ Logan podigne ramena, i njegove ruke se skupljaju u šake na bokovima. „Pravim ga mojim problemom.“ Pogledam prema Holly, onesvješćenoj na suvozačevom sjedalu, prije nego pogledam ponovo prema Loganu. „Nemam vremena za ovo sada, ali ako i ujutro budeš imao smrtnu želju, znaš gdje ću biti.“ On se gurne od kamioneta i zakorači prema meni, i ovoga puta moje ruke se skupljaju u pesnice. „Neki od nas moraju raditi ujutro. Kao ja, na komadu sranja koje tvoja žena vozi koje se pokvatilo one sekunde kada se zaustavila u gradu.“ Prokunem ispod daha. „Ne trudi se popravljati. Kupit ću joj nešto kada dođemo kući.“ Ne znam šta je vozila, ali predpostavljam da nije Maserati koji bi ja izabrao za nju. „Jesi li siguran da će otići sa tobom?“ Logan kaže samozadovoljno. „Jebeno apsolutno siguran.“ Neću dopustiti nikakav drugačiji ishod. „To je isti odgovor koji je tvoja žena dala kada sam je pitao da li se želi napiti večeras.“ Stisnuo sam zube dok sam otvarao vrata automobila.

Logan je još uvjek naslonjen na svoj kamionet dok sam se izvlačio sa parkirališta kuglane, šljunak je letio. Kunem se njegov samozadovoljni osmjeh je porastao, i nadam se da će kamenčići okrnjiti boju na njegovom kamionetu.

Drkadžija.

Stigli smo do trijema Hollyne bake prije nego je počela ponovo povraćati, i znam da će biti duga noć.

I sutra? Sutra, Holly moramo imati naš razgovor.

Četvrto poglavlje

Holly

Moja glava je teška i svjetlost povređuje moje oči, čak iako su još zatvorene.

Ispustim zvuk koji bi se mogao okvalifikovati kao jecaj, ali je grlen dovoljno da bi se mogao nazvati životinjskim. Otkotrljam glavu na stranu, vidim čašu na noćnom ormariću, i pilule pored nje. „Hvala ti Logan.“ Promrmljam.

Skoro sam pala iz kreveta kada je duboki glas rekao. „Nije Logan.“ Ispravim se u krevetu i zažalim istog momenta kada mučnina se okrene u stomaku. „Creighton?“ Sjedio je u malenoj stolici od mog kozmetičkog stola. Izgleda smješno jer je dovoljno velik da je zdrobi.

Moje misli se vrte, tražeći odgovor, i ne mogu shvatiti ni jedan. Moja zbunjenost mora da je očita jer Creighton podigne obrvu. „Ne sjećaš se prošle noći?“ „Prošle noći? Moja sjećanja mogu biti i crna rupa. Zatresem glavom, i iverije bola izbija iza mojih očiju. Vau,Holly. Polako.

Pogledam u Creightona još jednom, ali njegov mračni izraz pošalje novu i drugačiju vrstu bola kroz moju glavu. To je pogled koji sam vidjela prije. Creighton je raspižden. Razlog tome dolazi brzo. „Činjenica da očekuješ drugog muškarca da bude u tvom krevetu raspižduje me, Holly.“ Veliki valovi mučnine napadaju moj stomak, potisnem mučninu na pomisao o dolazećoj konfrontaciji – jedna za koju nisam ni približno spremna – i

zaljuljam nogam sa kreveta da odem u moju malenu kupaonicu. Suhi grcaj potresa moje tijelo dok suze nisu krenule niz moje lice. Čaša vode se pojavi magično. Pa, ako smatraš Creightona Karasa magičnim.

Ja odbijam da dam svoje mišljenje o tome.

Mumlam svoju zahvalu, uzmem gutljaj i pljunem ga u toalet. Osjećam se kao zgažena životinja, i nemam ni jedno sjećanje od sinoć. Nije dobar znak. Creighton uzme vodu od mene i ovlaži peškir prije nego napusti maleno kupatilo.

Obrišem lice i pažljivo ustanem. Pogled u ogledalo otkrije da i izgledam kao zgažena životinja uskrsla iz mrtvih.

Obrišem rakunske oči ostale od moje razmazane maskare, u pokušaju da izgledam manje užasno. Moja kosa je zamršena i u čvorovima, pa zgrabim gumicu sa pulta u pokušaju da je sklonim sa lica u neki privid reda, ali to se ne događa.

Ništa neće pomoći ovom neredu osim tuša.

Oprezno, gurnem glavu van iz kupatila. Creighton sjedi na mom krevetu, izgledajući potpuno izvan mjesta u mojoj bijeloj i lila sobi. Njegove oči su na meni i njegova ljutnja se nije nimalo stišala. „Ja,umm, idem se istuširati.“ Klimne ukočeno, i ne mogu ništa pročitati iz negovog izraza.

Mršteći se, skliznem nazad u kupaonicu i zatvorim vrata. Nakon skidanja moje gužvave odjeće, okrenem prastari tuš na vrelu vodu i nadam se da može saprati... nešto. Sve? Više ni sama neznam.

Došla sam ovamo da pobjegnem, pregrupiram se, ali dio mene je doista sretan da vidi Creightona u mojoj sobi. Mislila sam da ću se sramiti da vidi ovu stranu mene, ali nešto u vezi toga je zapravo...oslobađajuće?

Kao da nemam više šta kriti. Kao da me je vidio cijelu, uključujući i najskrivenije i najmanje slavne – nedostojne dijelove mene, i još uvjek je ovdje.

Nasmijem se u gotovo vrelu vodu, i kada sam osjetila da nešto kao nada bubri u meni, ne mogu si pomoći nego početi pjevati pod tušem.

*** Nakon što sam iščetkala đavla iz mojih zubi i jezika koji su većinom utrnjeni od Listerina, posegnem prema kvaki. Osmjeh na mom licu je širok, i osjećam se ured kao čovjek ponovo. Spremna sam za razgovor sa Creightonom, spremna da položim karte i vidim da li možemo skontati gdje ćemo dalje odavdje.

Moja soba je tiha i prazna kada sam otvorila vrata. Objesim ručnik na naslon stolice, i iskopam neke joga hlače i maicu iz torbe. Slušajući zvukove života u kući, krenem niz stepenice.

Još više je tišina kada sam ušla u kuhinju. Moj stomak se mućka, iako je bio miran samo nekoliko minuta ranije, i mislim da će mi pozliti ponovo.

Creighton je nestao, i nema znaka da sugeriše da nisam samo umislila njegovo prisustvo. Sa odmjerenim korakom, pređem sobu i provirim kroz ćipkane zavjese prema prednjem dvorištu i sljunčanom prilazu.

Ne sjećam se šta je Creighton vozio sinoć zbog kradljivca sjećanja zvanog tekila, ali znam da mora da je imao automobil.

Nema garaže da bi ga skrio. Što znači... da je doista otišao.

Otišao.

Posrnem nazad prema sobi kada me shvatanje udari.

Otišao. Skliznem u stolicu za kuhinjskim stolom koji zauzima središte prostorije. Moj lakat udari u rub, i ja se trgnem od bola koji prolazi kroz moju ruku. moje oči se pune suzama kada vidim poruku koja kaže dvije jednostavne riječi: Dvije riječi.

„Koji đavo?“ kažem praznoj sobi. „Šta to znači?“ neznam zašto postavljam pitanja, jer bršljan tapete neće mi odgovoriti.

Onda me udari. Dvije riječi. Svaki put kada sam ga ostavljala, ostavila sam dvije riječi: Zbogom Creightone.

Dali je on to samo šupak ili pokazuje poentu? Ja ponovo trepnem tjerajući suze. Nemam vremena za suze.

Tada vidim kofer za gitaru naget na zid u uglu, isti kožni kofer za gitaru koji sam ostavila u stanu u New Yorku. Odgurnem se od stola, moj lakat i dalje boli, i napravim par koraka nepotrebni da me dovedu do njeg. Čućnem, položim je na pod, otvorim bravice, i podignem poklopac.

Unutra je Gibson, izgledajući jednako lijepo kao što je izgledao na dan dostave. Ali to je sve što je unutra. Nema poruke ili brugih pokazatelja o tome šta je Creighton mislio kada ju je ostavio ovdje.

Spustim se na guzicu, naginjući leđa uz šopret, i podignem gitaru u krilo.

Nakon sviruckanja nekoliko akorda da provjerim da je uštimana, počnem svirati.

Pjesma koju pjevam? To je ona u koju sam unijela svu svoju nesigurnost, sumnju u sebe koja je bila privremeno utrta kada sam je pjevala pod tušem. „Lost on Fifth Avenue.“ (Izgubljena na Petoj Aveniji) Lupim rukom na žice na sredini drugog stiha. Zajebi. Ovo. Neću sjediti u kutu i valjati se u sažaljenju. Završila sam sa sažaljevanjem. Jer šta ću s tim postići i onako? Ništa. Ako želim da nešto napravim, moram ustati sa dupeta i otići to uraditi.

Gurnem gitaru nazad u kofer i zatvorim je. Creighton i ja moramo istresti stvari van, ako već nije kasno. I prokletstvo, ako je otišao – zaista otišao – onda je moj red da ga pronađem.

Moja torbica visi na naslonu stolice najbliže meni. Povučem je i kopam po njoj tražeći telefon. Nije prazan, što je pobjeda. Tražim Creightonove kontakt podatke. Udarim pozovi. Zvoni dvaput i ide na govornu poštu.

Da li je zaista stisno Ignoriraj? Meni?

Koji kurac?

Pozovem ga ponovo.

Zazvoni jednom. Govorna pošta.

Pošaljem poruku.

JA: Dvije riječi? Ozbiljno? Dvije riječi? Čekam.

I čekam.

I čekam.

I ništa.

Kompletno sam iracionalna; znam to. Nemam apsolutno pravo da budem ljuta radi ovoga. Nikakvo. Ali znati to ne zaustavlja me da se tako osjećam.

Pa mu pošaljem poruku ponovo.

JA: Imam dvije riječi za tebe, Crey. Zanima li te da pogodiš koje? Čim sam stisnula ŠALJI, poželim da imam dugme NAZAD. Smiri se Holly. Ali to ne znači da sam manje raspiždena.

***

Vrata automobila se zalupe vani. Skačući, spustim telefon i krenem prema vratima i trgnem ih otvarajući. Smrznem se kada to nije Creighton.

To je Logan, i on ne gubi vrijeme na klimanje i pozdrav. „Drago mi je da te vidim živu i čitavu ovog jutra. Bio sam malo zabrinut za tebe prošle noći.“ „Možda si me trebao prekinuti prije nego sam se utopila u tekili i žaljenju.“ On se nasmije, ne izgledajući izvnjavajuće ni najmanje. „Ti si velika djevojka.

Mislio sam da možeš donijeti svoju vlastitu odluku o tome kada ti je dovoljno.“ „Hvala ti za glas povjerenja.“ „Stigla si ovako daleko. Nisam mislio da će jedna pijana noć u tvom starom okruženju promjenit te toliko. Osim toga, slike tebe online izgledaju prokleto dobro.“ „Slike?“ moj glas izlazi kreštav. „Sranje. Nisam čak ni razmišljala...“ „Ne brini. Naslovi svi kažu stvari o tome da si imala improvizovani koncert u svom rodnom gradu. Ništa skandalozno.“ Moj um se vrti. „Odkada me ti googlaš i čitaš sve te stvari?“ Ako sam očekivala da se posrami moga pitanja, bila sam u krivu.

Njegov osmjeh se prošiti. „Od prije nego si se pojavila u tom komadu govneta od Pontiaca.“ Logan Brantley je upravo priznao da me proganja online. Ja sam ušla u Zonu sumraka. „Koliko dugo?“ pitam, moja radoznalost me pobjeđuje.

„U vezi toga, morat ću se pozvat na Peti amandman.“ On se nagne na veliki crni kamionet. „Bio sam iznenađen da vidim Caddy na parkingu Piggly Wiggly jutros.“ Caddy? Piggly Wiggly? To izgleda kao dvije stvari koje ne pripadaju u istu rečenicu.

Moja zbunjenost mora da je očita jer Logan dodaje. „Ne sjećaš se Caddy?

Prokleto si blizu bila da se ispovraćaš u njemu. Jedva si otvorila vrata na vrijeme.

Karasov račun za iznajmljivanje bi bio malo već tada, nije da bi on mario.“ Slika počinje da se sastavlja, i slatko olakšanje me preplavljuje. „Da li mi govoriš da je Creighton u Piggly Wiggly?“ Mentalna slika je komična. Creighton u trodjelnom odjelu, gura kolica i bira...šta? Jaja i slaninu? Pa šta je onda bila poruka? Da li je to samo ukus moga lijeka. Logan slegne. „To je bila moja predpostavka, u svakom slučaju.“ Još uvjek pokušajem apsorbirati ovaj novi razvoj kada duboko predenje motora privuče moju pažnju, i sjajni crni Cadillac krcka preko šljunčane podloge, stajući pored Loganovog kamioneta.

Caddy. Creigtonov iznajmljeni automobil. Čovjek o kojem je riječ zaustavi automobil u PARKING i otvori automobil. Ne mogu pročitati njegov izraz kada izađe.

Dok smo bili na turneji vidjela sam Creightona u farmemricama mnogo puta, ali nešto u vezi teksasa pripijene uz njegove kukove isisa IQ ravno iz mog mozga.

Crna termalna rolka grli njegova široka ramena i definirane grudi ostavljajući uticaj na mene.

Njegova marljivost u održavanju fit linije me iznenadila takođe na turneji.

On i Boone su se zbližili preko dizanja stvari koje mi ne znače ništa. Bila sam sretna što je razvio jednostavno drugarstvo sa BT. To je bio još jedan način da se on uklopi u moj svijet koji nisam očekivala.

On baci pogled na Logana. „Brantley. Trebaš nešto?“

„Ništa. Samo sam se zaustavio da vidim kako se Holly osjeća odjutros.“ Creighton klimne i pritisne dubme na daljinskom u njegovoj ruci. Prtljažnik se otvori. „Mogao bi da budeš koristan i poneseš namirnice prije nego Holly pokuša pomoći.“ Logan pogleda od mene do Creightona i uradi upravo to. Oboica nose pregršt kesa. „Prokletstvo, planiraš nahraniti cijelo susjedstvo?“ Logan pita prije nego zastane i doda. „Ili...da li planirate ostati duže?“ „Ostajemo sve dok Holly želi.“ Creightonov odgovor je stvar činjenice.

Pratim ih uz stepenice prednjeg trijema i spotaknem se kada njegove riječi izađu iz usta. Pala bi na lice, ali Crey ispusti kese i uhvati me prije nego se moje čelo sretne sa drvenim daskama. „Sranje Holly. Jesi li u redu?“ pita me dok me pažljivo okreće da me pogleda.

Zapanjena, zurim u njegove tamno smeđe oči, pitajući se kada se sve promjenilo. Očekivala sam od njega da je i dalje bjesan, bjesan kao što je izgledao jutros. Ali umjesto toga uhvaćena sam u naručije čovjeka koji gleda u mene kao da nedozvoliti mi da padnem je najvažnija stvar u njegovom životu.

Nijedan čovjek nikada nije ispustio ništa – doslovno ili figurativno – da bi me uhvatio da ne padnem.

Dakle, u tom trenutku, moje dvije opcije postanu vrlo jasne: nastaviti držati moje zidove podignutima i plašiti se opustiti se u sigurnosti njegovog naručija, ili nageti se prema njemu i dopustiti da se moji zidovi uruše.

Slijepo povjerenje je novi koncept za mene. Zapravo, nikada mi nije palo na pamet vjerovati muškarcu.

Oni su se rotirali u i van tokom mog djetinjstva, i osim Bena, ni jedan muškarac mi nikada nije pokazao da bi moje povjerenje bilo sigurno sa njim. Ali Creighton bi mogao biti druga sorta. „Holly?“ Crey ponovo pita, i shvatim da sam se potpuno isključila. „Da. Dobro sam. Oprosti. Samo... promašila sam stepenicu.“ Možda sam promašila mnogo više nego stepenicu.

Creighton je zurio intenzivno. „Mislim da smo oboje propustili nekoliko stepenica. I to je nešto što ćemo ispraviti.“ On me postavi na noge i počne skupljati kese. Moj pogled ode do Logana, koji nas je gledao oboje. Njegove obrve su skupljene kao da pokušava secirati koji đavo se događa.

Ja otvorim vrata, i obojica unesu kese unutra.“Možete ih samo staviti na sto.“ Logan spusti svoje dolje i gleda u Creightona a onda u mene. „Ako ti treba nešto od mene dok si u gradu, samo me pozovi. Još uvjek želiš da popravim automobil? Prodat će se bolje ako radi.“ „Možeš ga odvući na otpad. Holly će imati novi automobil koji će je čekati u Nashvilleu.“ U redu, pa možda je moje povjerenje postepena stvar, a ne tako slijepa ili momentalna. Baby koraci. „Vou. Niko ne prodaje moj automobil ili ga odvlači na otpad. Trebam ga.“ Logan je naslonjen na ormarić, a Creighton stoji blizu zida. Oboica me gledaju sa gotovo istim izrazom lica. „Ne možeš se voziti u tom sranju.“ Kaže Logan. „Ko kaže?“ upitam. „Ja kažem.“ Creighton odgovara.

„Nije tvoje da odlučiš.“ Moj ton je nepopustljiv.

Logan se odgurne od ormarića. „Ovo zvuči kao domaćinski problem. Ostavit ću vas da to sredite.“ On dodirne obod kačketa.“Zovi me kada odlučiš.“ Otvorim usta da mu kažem da sam već odlučila, ali Creighton se pokrene da stane pored mene i posegne dole da isprepliće prste sa mojim. Kada je stisno lagano, pokret me utiša. „Hvala, Brantly. Bićemo u kontaktu.“ Logan ide prema vrtima, povuče ih, i pogleda nas zadnji put. Zlobno se cereka, i prilično sam sigurna da vidi nešto što ja ne vidim. „Vidimo se, Karas.“

Peto poglavlje

Holly

Kada su se vrata zatvorila iza Logana, ostavljena sam u kuhinji sa gomilom Piglly Wiggly kesa i rukom moga muža omotanom oko moje.

Creighton otpušta svoj stisak sa moje ruke, ali njegove oči nikako ne napuštaju moje. On me izaziva da ga pitam pitanje koje gori na mom jeziku. Pa i jesam. „Ostaješ?“ On ne odgovori odma, samo nastavi gledati me u oči dok me poriv za vrpoljenjem nije pomjerio sa mjesta. „Mi ćemo razjasniti jednu stvar.“ „U redu.“ prošapćem. „Ovo sranje sa bježanjem? Nije tako zanimljivo biti na drugoj strani, zar ne?“ Znala sam da će biti posljedica za moje postupke. Ja prekinem naš kontakt očima, gledajući u moje noge. „Ne. Nije.“ On ispusti moju ruku i podigne svoju do moje čeljusti. Podižući moju bradu, prisili me da se sretnem s njegovim pogledom. „Ne, jebeno nije Holly. I završio sam sa tim. Nema više bježanja. Ovo nije igra.“ Moj stomak se uvrne divlje, i znam da je u pravu.“U redu. Nema više bježanja.“ Njegov stisak na mojoj bradi se pojača. „Imaš li problem, osjećaš li potrebu za bjegom, dođi meni i mi ćemo pronaći rješenje.“

Klimnem, ali odmah znam da će željeti riječi. „U redu. Ja... Doći ću tebi. Neću pobjeći. Kunem se.“ „Dobra djevojka.“ Njegov dodir se preokrene u mekan, njegov palac prelazi preko mog obraza. „Dakle ti ostaješ?“ pitam ponovo, trebajući da čujem te riječi od njega. „Da, ostajem.“ „Siguran si?“ On opet klimne, osmjeh odvlači ozbiljan izraz koji je imao nekoliko trenutaka ranije. „Da. Zato što si ti ovdje.“ „Tako jednostavno?“ „Ne mora sve biti komplikovano, Holly. Ne moramo biti komplikovani.“ Creighton me pusti, ali njegove oči me ne napuštaju. Obađujem ono što se upravo dogodilo između nas. Otvorim usta da nešto kažem, ali riječi su presušile totalno. Umjesto toga posegnem u kesu na stolu i počnem vaditi sadržaj. Smrznem se kada izvučem kutiju Lucky Charmsa.

Zureči u jarko obojenu kutiju od pahuljica,promrmljam. „Kupio si Lucky Charms?“ „Mislio sam da ih voliš. Spominješ ih u prvoj pjesmi.“ Ovaj puta moj stomak ponovo padne, ali to je potpuno druga emocija koja ga ispunjaje. Moja poveznica sa pahuljicama je jedno prolazno spominjanje u drugom stihu. Većina ljudi vjerovatno nebi ni primjetili. „Ti si stvarno slušao stihove moje prve pjesme?“ Creighton se ispravi.“Holly, vidio sam tvoj nastup uživo desetak puta. Znam svaku riječ svake pjesme u ovom trenutku.“ „Oh.“

„Da. Oh.“ On se okrene, i instinktivno ja se povučem dok moja kičma nije ravno sa frižderom.

On me ne dodiruje, samo pritisne dlanove od frižider sa obe strane moje glave. „Zašto te to iznenađuje? Nebi trebalo.“ „Samo sam mislila da...“ „Šta?“ „Ti me gledaš ali ne obraćaš zaista pažnju. Imaš važnijih stvari za razmišljati.“ „On odmahne glavom. „Ne shvataš, Holly, i ne idem nigdje dok ne shvatiš.“ „Shvatim šta?“ „Da si ti najvažnija stvar u mom životu.“ Kutija isklizne iz mojih drhtavih prstiju i sleti na pod.

On se nasmije, ali je to više predatorski nego nešto drugo. „Vidiš? Ne vjeruješ mi. Ali hoćeš.“ Moj mozak pokušava raditi. Pokušava – i neuspjeva.

Podižući ruku do moje brade, Creighton je naginje prije nogo spušta svoje usne blizu mojih. Moje grudi se podižu i spuštaju, pritišće uz njegove grudi, a moje srce udara uz moja rebra. „Pa, možda mi tvoje tijelo vjeruje. Predpostavljam da ću krenuti odatle i raditi na svom putu da ubjedim ostali dio tebe.“ Očekivala sam da stisne svoje usne od moje, ali nije. Prešao je preko njih lagano, njegov jezik izlazi van, zadirkuje, kuša...zavodi.

Moje ruke pronađu svoj putdo njegovih nadlaktica i prelaze preko mekog pamuka njegove majice, kliznu naviše i testiraju mišiće njegovih ramena. Slatki,

meki poljubac odvodi me iz mog stalno-zaljubljenog uma, kada sve što zaista želim je da se popnem na čovjeka kao da je kokosovo stablo.

Nije da sam se ikada penjala na kokosovo stablo, ali ti momci na TV-u su učinili da izgleda tako jednostavno i cool, i dobiješ nagradu kada se popneš na vrh, što bi u ovom slučaju, bi bila moja pička uz Creyeva usta, što je prilično ista stvar, zar ne?

Moj um se vrti, moje unutrašnje misli okreće se u ludom skitanju.

Jebeš to.

Poskočim i omotam svoje noge oko Creyevih kukova i praktički ga napadnem. Registriram blagi zvuk kada moje tijelo udari u njegovo, i moje noge da istisnu život iz njega kao neka vrsta anakonde, ali nije me briga. Krevet. Upravo sada.

Creightonova glava se pomjeri unazad centimetar, ali moje ruke su već petljale u njegovoj tamnoj kosi i povlačile njegove usne na moje. Ja sam u ofanzivi ovdje. Ja sam napadač. I to je slavno.

Jer znam, duboko u sebi, da sam glavna samo zato što mi dopušta. Što mi daje pomisao. Odpustim njegovu kosu i povučem svoja usta dalje od njegovih. „Kako ćeš me ubjediti? Jer upravo sada, voljela bi da me ubjediš uz kuhinjski sto.“ Creightonova cjela prsa tutnje od smijanja. „Isuse, ženo. Jebeno te volim.“ Oboje se zamrznemo, i riječi se čine da vise u zraku između nas. „Šta si rekao?“ prošapćem.

Vilica mu se stisne, njegov pogled je intenzivniji.“Rekao sa da te jebeno volim.“ Nije elokventno, nije elegantno, i definitivno nije otmjeno. To je sirovo i pravo, i podstaknuto momentom.

„Da li to zaista misliš?“ pitam tiho.

Njegove tamne oči gledaju u središte mojih, i on podigne ruku da poklopi moj obraz ponovo.“Naravno da mislim. Rijetko kažem išta što ne mislim.“ Otvorim usta da kažem nešto...šta, nisam sigurna. Ali Creightonov palac klizne na moja usta i zatrese glavom. „Ne. Nemoj ništa reći. Kada mi kažeš kako se osjećaš, ne želim da postoji ikakvo oklijevanje, ili pitanje. Želim da osjećaji gore kroz tebe tako vreli i žestoki da ih ne možeš zadržati u sebi, i izbrbljaš ih van u najnezgodnijem trenutku. To je ono što želim od tebe Holly. Dok ne mognem imati to, zadovoljit ću se ostatkom tebe.

Jer je to jebeno nevjerovatan dogovor za mene.“ Prilično sam sigurna da se moja unutrica upravo istopila. Možda moje srce.

Sasvim sigurno moje gaćice. Volim što želi sirovu, pravu, i preljepu izjavu od mene – i spreman je da čeka. „Ti ćeš biti povaljen sada.“ Njegov osmjeh zaustavlja moje srce. „Znam.“ On se okrene i posjedne me na kuhinjski sto. Odmota me od njegovog tijela, pokupi sve namirnice, otvori frižider, i zagura ih sve unutra. „Stvarno?“ Ne moraju se sve stav...“ „Da li je bitno sada?“ Crey pita.

Ja zatresem glavom. „Ne. Čak ni malo.“ On zalupi vrata od friždera. „Dobro.“ Samo nas jedan korak razdvaja, a ja prebacujem majicu preko glave i bacam je na pod do vremena kada se on približio. Želja ne pokriva ono kako se osjećam, a osmjeh na Creyevom licu pokazuje da nema problem sa mojom nestrpljivosti. Sasvim suprotno, sudeći po ispupčenju

u njegovim trapericama. Njegove oči čine hrabri pokušaj da ostanu na mom licu, ali moja teška pluća rade i moje grudi poskakuju na njima. „Isuse, Holly. Ti si jebeno nevjerovatna.“ Naslonim se na sto, moje ruke klize preko trošnog drveta. Creyove ruke pronađu dugme na trapericama i otkopčaju ga, povlačeći šlic dolje u glatkom potezu prije nego zguli sa mojih nogu. „Ženo, jebat ću te tako jako da ćemo slomiti ovaj prokleti sto.“ „Hvala Bogu,“ prošapćem.

Šesto poglavlje

Creighton

Vidjevši Holly raširenu na stolu, očiju sjajsnih, teških sisa, i raširenih nogu, umalo zaustavi moje srce. Svaki jebeni put. Pomislili bi da sam se navikao do sada.

Ali postoji nešto u njoj što me zgrabi i ne pušta.

Mislim da mi univerzum govori da moram cjeniti svaki jebeni minut proveden sa njom, jer ako ne, kopile poput mene bi je moglo zgrabiti prije nego što znadnem šta se dešava. Već sam naučio kako ju je izgubiti – dva puta – i to stezanje unutrašnjosti i praznina nije nešto što želim osjetiti ikada više. Moje srce je na kocki ovdje, što je totalno novo područije za mene.

Padnem na koljena između njenih nogu, ruku na svakom koljenu. Klizim dlanovima uz njena bedra, i kažem. „Prošlo je previše jebenog vremena odkako sam imao usta na tvojoj pičkici.“ Holly klimne. „Da. Da, jeste. Totalno se slažem.“ Ima da izjebem drskost iz moje male drske ženice. Pa, možda većinu toga.

Dogodilo se da volim njenu drskost. Posegnem i zgrabim prednji dio njenih ćipkanih tangica i poderem ih. „Hej.“ „Osim ako ne stenješ ili kažeš ‘još’ ili ‘jače’ ili ‘da’ ili ‘volim to’ ili ‘Creightone, ti si jebeni bog u lizanju pičkice’, ne želim te čuti, Holly.“ Pogledam prema gore i uhvatim njen bezobrazni osmjeh.

Ova žena.

Omotam ruke oko njenih bedara i trgnem njeno dupe prema rubu stola. Ne čekam više prije nego spustim svoja usta na njenu pičkicu.

Mogao bi lizati Hollynu pičkicu svaki prokleti obrok u toku dana. Koristeći sve što imam – jezik, usne, zube – poližem je dok se ne previja na stolu. Kliznem sa dva prsta u nju upravo kada se počela stiskati u orgazmu koji prolazi kroz nju.

Mišići moje čeljusti se napnu u isčekivanju. Želim to osjetiti na mom kurcu.

Povučem se unazad, zgrabim je za ruke, i stavim ih na njenu pičkicu. „Nastavi se dodirivati, želim da svršiš ponovo kada te raširim svojim kurcem.“ Njene oči, već maglovite, se rašire. Ali ona izvrši, njene ruke se spuštaju na klitoris i zadirkuju i kruže na način da prolongira njeno zadovoljstvo i njeni kukovi se podižu prema meni.

Nisam mislio da se moj kurac može stvrdnuti još jače nego što već jeste, ali gledajući ju kako se igra i drži se na rubu je na vrhu liste najseksi jebene stvari koju sam ikada vidjeo da Holly radi.

Raskopčam traperice, stisnem glavić, i nagnem glavu prema njenom ulazu. „Jako i brzo, zar ne?“ Ona klimne, glava joj se trgne. „Onda idemo da razbijemo ovaj jebeni sto.“ Ja se zabijem, jaja duboko u jednom potisku, i Hollyn vrisak užitka odjekuje u malenoj kuhinji. Njena maca stišće moj kurac i leprša, signalizirajući orgazam koji kida kroz nju. „Isuse, ženo.“ Izvučem se i nabijem ponovo. Ponovo i ponovo i ponovo, gotovo bezumno.

Sa jednom rukom oslonjen na tresući sto i drugom omotanom oko njenih kukova, koristim svoj palac da joj pomognem nadražiti klitoris, dodajući još pritiska i šaljući u spiralu zadovoljstva dok orgazam za orgazmom udara kroz nju.

Izgubio sam brojanje kada je ona konačno zgrabila moju ruku sa svojom i umirila je. Što je vjerovatno dobra stvar, jer su moja jaja tako visoka i stisnuta, eksplodirat će željeo ja to ili ne.

Kada sam nabio zadnji put, njeni unutrašnji mišići stisnu me tako jako da se mogu jedva pomjeriti. Onda sam se prepustio, ispražnjujući se u njoj prije nego što sam joj obavio noge oko sebe i podigao je uz moja prsa. Njena glava padne na moje rame, napravili smo dva koraka prema stepenicama kada je sto zaškripao.

I srušio se.

Hollyn meki kikot je jedan od najslađih zvukova koji sam ikada čuo u svom životu, i jedan kojega mi nikad neće biti dovoljno.

Uz njenu sljepočnicu kažem. „Nema više bježanja, Holly.“ Ona se odmakne i pritisne poljubac na moje usne. „Obećajem.“

Sedmo poglavlje

Creighton

Osim mojoj majci i sestri, nikada nisam rekao drugoj ženi da je volim. Da, znam da sam bio oženjen dvaput prije Holly, i to me čini jednim hladnim kopilanom. Ali ja ne govorim stvari koje ne mislim, i sada kada sam rekao te riječi Holly, to znači pakleno više nego da sam ih rekao prije. Jer prije, one bi bile laž.

Nikada se nisam osjećao ovako u svom životu. To je sve zbog nje.

Sada je samo moram navesti da povjeruje da to mislim, znam da mi je jedini izbor da joj to i pokažem.

Provesti dan u krevetu možda se ne čini kao najronatičniji način da žena povjeruje da si zaljubljen u nju, ali Holly i ja nismo imali vremena da samo budemo zajedno. Konstantno smo bili u pokretu od prvog dana, i ja želim malo vremena da samo budemo zajedno. Dakle, to je tačno ono što ćemo uraditi.

Ona me pogledala kao da sam izgubio pamet kada sam joj rekao i smjestio nas u krevet. „Mi ćemo uraditi šta?“ „Mi ćemo ostaviti naše mobitele u prizemlju, nećemo otvarata vrata, i osim ako kuća ne gori oko nas, nećemo napuštati ovu sobu osim da uzmemo hranu. A možda ću te hraniti rukom.“ Ona podigne jednu obrvu. „Jesi li siguran? Šta je sa tvojim carstvom?“ „Nastavit će raditi bez mene.“ Holly ne mora znati da postoje stvari koje nesumnjivo zahtjevaju moju pažnju, ali upravo sada, nije me briga. Zaposlio sam sposobne ljude iz ovog

razloga, i Cannon praktično naseljava poslovnu stranu mog mozga. On zna šta treba uraditi. Čak i znajući to, ranije nebi ni sanjao da prođe ni jedan dan bez barem provjeravanja kako ide. Ali gledajući unazad sada, shvatam sve više da nisam imao ništa drugo u životu da je bilo važno dovoljno da bi me odvojilo od posla.

Sa Holly, ja sam ostavio sve – više nego jednom – da bi je jurio, i uradiću to ponovo budem li morao. Nadam se da neće više nikada bježati, međutim. Prije nego napustimo ovaj grad, ona će shvatiti da ono što sam joj rekao je istina: ona je najvažnija stvar u mom životu. Ni za koga drugog nebi povukao svoj fokus sa posla koji sam izgradio ni iz čega. Ali ako ne mogu uzeti vrijeme da uživam u onome što mi je najvažnije, koliko sam onda uspješan, doista?

Moram joj reći o mojoj akviziciji Homegrowna, ali bi radije sačekao još malo.

Iako, ako išta bi joj pokazalo kako sam ozbiljan u vezi njene sreće, to bi moglo biti to. Sada će imati slobodu da uzme uzde svoje karijere, i neće biti predmet hirova seronjama izvršnim direktorima koji nemaju za nju najbolji interes,ona im nije čak ni blizu vrha njihove liste prioriteta.

Ali ima vremena da vodimo tu diskusiju kasnije. Upravo sada, želim naučiti nešto o onoj strani Holly u koju nisam bio upućen ranije. Želim znati sve u vezi nje.

Ni jedan detalj nije nevažan. „Reci mi kako je bilo odrastati ovdje.“ Imam je uz mene sa glavnom na mojim grudima, i ona se ukoči čim sam postavio pitanje.

Pogledam dole, moja brada struže po njenom čelu. „Holly, vidjeo sam grad, nije loše mjesto. Nema razloga za sram.“ Njena glava, bila svjesna toga ili ne, stišće se uz mene i povlači me bliže sebi.

Ne kaže ništa. „Holly?“

Ona promrmlja nešto što nisam razumjeo. „Šta je to bilo?“ „Nisi vidjeo gdje sam ja stvarno odrasla, ipak.“ „Je li daleko odavdje?“ Ona se počinje odmicati, ali ja zategnem svoj stisak oko nje, ne želim je pustiti da se odvoji od mene. „Ne. Želim te držati.“ Prilično sam siguran da je ovo prvi puta da sam rekao te riječi ženi ikada, ali je takođe potpuna jebena istina. Predpostavljam da je to što god će Holly da kaže nešto što ja doista ne želim čuti, jer je to nešto što je smeta puno. A ako je to smeta, onda će da smeta i meni. „Rekla sam ti o svojoj majci. Selili smo od prikolice do prikolice u Rusty Meadowsu, koji je par milja odavdje, preko rijeke. Zove se Happy Meadows, ali niko ga ne zove tako.“ „Da li je bilo u redu mjesto?“ Ona slegne ramenima pored mene. „Ljudi su bili generalno dobri, sa izuzetkom vremena kada bi nas momci koje je tucala izbacili van. Ponekad bi došla kući iz škole i pronalazila svoju odjeću u prašini jer je majka uradila nešto da raspizdi tipa. Obično petljajući sa nekim drugim i spremna da napusti brod. Ona je to zvala postrojavanjem za sljedeću priliku. Svi drugi su to zvali prevarantska kurva. Stvar koja je najveće sranje života u malom gradu je to što svi predpostavljaju da si ista kao ona.“ Sjećam se jednog komentara koji je rekla par sedmica ranije o nekom dečku koji joj je ponudio novac za pušenje. „Ali pokazala si im da nisi.“ „Ja sam samo postala povučena osoba. Nisam razgovarala ni sa kim. Nisam hodala sa dečkima, nisam razgovarala sa dečkima. Nisam željela biti kao majka.

Nisam čak imala dečka do nisam bila na završnoj godini srednje škole. Ali ona je otišla godinama prije toga. Ljudi su počeli da zaboravljaju na nju barem malo.“ „Gdje je otišla?“ „Ona se zakačila kao vagon za muškarca koji joj je mogao priuštiti da živi sa stilom. On joj je kupio Cadillac Eldorado i oni su otišli. Nisam je vidjela ponovo dok se Country Dreams nije desio, i sada se samo pojavi kada treba novac, koji ja zapravo nemam.“ „Dok se ti nisi udala za mene i ja je poslao na plaćeni odmor, i napravio od sebe laku metu.“ Holly uzdahne. „Ali učinio si da ode, a to je sve što želim.“ Pritisnem poljubac u njeno čelo. „Hoćeš li me odvesti u Rusty Mwadows dok smo ovdje?“ nisam čak ni siguran zašto sam postavio to pitanje.

Holly se pomjera, i mislim da odmahuje glavom.“Ne. To nije nešto čega se volim sjećati. Ova kuća,“ ona trzne bradom prema plafonu, „je jedini dom u ovom gradu kojeg se želim sjećati.“ „Pošteno. A koliko si imala godina kada si se uselila ovdje?“ „Četrnaest. Najbolja stvar koja mi se ikada dogodila. Baka je bila prijateljica sa Benom i on mi je dao posao, što me je dovelo da pjevam karaoke i zaljubim se u to da sam na pozornici, i ostatak je historija i bila bi velika country pjesma.“ Ona zastane. „Govoreći o tome, trebala bi potpuno napisati jednu. Treba mi još nekoliko za big-box ekskluzivu prije nego se vratim u Nashville.“ Ona se smjesti na moja prsa ponovo, i mogu osjetiti kako je tenzija napušta. Što je pomalo iznenađujuće. To je nešto iznenađujuće, jer je sada predmet geografije došao na red. To je nešto što je čekalo u mom mozgu, ali nije nemoguće. Potrebne su samo neke finese.

Ja se naslonim na lakat da joj mogu vidjeti facu. „Kada trebaš biti nazad u Nashvilleu ovoga puta?“

„Moram biti u studiju za dvije sedmice da bi snimala pjesme, i moram dogovoriti par zadnjih pjesama sa Valeom jednom kada budem imala ideju i vježbati sa bendom. Tako vjerovatno... pet ili šest dana? Možda ranije?“ ona pogleda u mene. „Da li će to biti problem?“ „Ne. Snaćićemo se. Znaš da ima studio na Manhattanu, zar ne?“ Njen izraz se snuždi. „Ja...ja se ne osjećam ugodno tamo. Zastrašujuće je. Svi su tako fokusirani i napeti, i osjećam se kao da samo lutam uokolo, nadajući se da se dođavola ne izgubim. Ne smeta mi osjećati se malom u velikoj šemi stvari, ali nešto u vezi New Yorka čini da se osjećam... neadekvatno. Znam da je to tvoje mjesto, i ne kažem da neću ići nazad i pokušati naučiti da mi se sviđa, ali ne mislim da će mi se ikada svidjeti dovoljno da želim živjeti tamo trajno.“ Ne mogu reći da me njene riječi ne razočaravaju, jer razočaravaju. Mrzim to što se ona ne osjeća ugodno u gradu koji ja volim, ali činjenica da je voljna da proba je dobar znak. Neću je prisiljavati na nešto što je čini tako nelagodnom, ali ipak, mislim da postoji nada.

Pritisnem još jedan poljubac u njenu sljepočnicu. „Sljedeći puta, pokazat ću ti New York. Grad ima dovoljno za ponuditi tako da mislim da ćeš i ti naći nešto za uživati. I znam da ne pomaže da ti kažem da pripadaš tamo jednako kao i svako drugi, ali pripadaš. Možda više nego iko drugi, jer si moja. Pa ako si voljna mu dati drugu šansu, obećajem ti da ću ti dati cjeli grad na pladnju.“ „U redu.“ ona prošapće.

Povučem je uz sebe čvršće. „Hvala ti.“ Ona se mazi uz mene, i ne mogu si pomoći ali shvatam da je ovo prvi puta da se ja zapravo mazim sa ženom. Lijepo je. Ali imam osjećaj da je lijepo jer je to Holly. Ona je okrenula moj cjeli jebeni svijet naopačke, i to je najbolja prokleta stvar koja mi se ikada desila.

Moja čestitka sebi posrne kada ona upita. „Hoćeš li mi reći o tome kako je bilo tebi odrastajući? Pošto radimo ovu stvar sa djeljenjem?“

Moje srce drhti kao na mukama gubitka i bol probada kroz mene. Progutam bol stare rane koja nikada nije potpuno zarasla. Jer da li se ikada potpuno oporaviš od gubitka roditelja? Pogotovo ako su otrgnuti iz tvog života bez upozorenja?

Zastanem za dužinu nekoliko udisaja prije nego konačno progovorim. „Do desete godine, moje djetinjstvo je bilo jednostavno. Moji roditelji su bili posvećeni služenju drugima. Oni su bili misionari. Kada sam imao šest, preselili smo se u Papua New Guinea. Živjeli smo tamo četri godine. Ne sjećam se puno prije toga, da budem iskren. Sve je tamo bilo tako živo i živopisno. Jednostavno.

Nevjerovatno. Trčao sam divlje sa ostalom djecom misionara, a majke su se smjenjivale učeći nas kod kuće. To je bilo u osnovi najbolje djetinjstvo koje dijete može poželjeti.Moja sestra je rođena tamo, godinu prije...se sve promjenilo.“ Hollyn dlan počinje milovati moje grudi gore dolje, i pitam se da li zna da me umiruje. To je veoma supružnička gesta, i to mi daje injekciju stabilnosti da nastavim. Nisam rekao ovu priču nikome godinama, ne odkako sam rekao Cannonu. Kao što sam uradio i onda, samo moram recitovati činjenice ili neću nikada proći kroz to. „Ponekad se osjećam loše što se Greer ne sjeća nekih od tih dobrih dana, ali onda opet, ona se ne sjeća ni onih loših. Uključujući i dan kada sam otišao na put sa drugim misionarskim porodicama, jer moj najbolji prijatelj James i ja smo bili mrtvi ozbiljni da vidimo kengurska stabla. Njegov otac nam je obećao da će ih pronaći za nas, i jeste. Vratili smo se kasno naveče u selo, i pronašli petnaest ljudi zaklanih od osvetničke gomile, uključujući moje roditelje, koji su probali da ih zaustave. Rulja je lovila ljude optužene za vradžbine. Čini se besmislenim u ovim danima i godinama, kao nešto iz Salem vještičijeg suđenja, ali to se još uvjek dešaje tamo, svaki dan.“ „O moj Bože.“ Holly kaže nježno.“Kako ja nisam znala za to? Novine – kako oni ne...?“ ostavila je pitanja da vise, ali znam šta je pitala. „Moj ujak je platio dosta novca ranije da bi to prikrio. Bilo je teško. Vjesti nisu putovale veoma brzo ili efikasno sa Papua New Guinea. Ja sigurno ne govorim ljudima, a moja teta i ujak nisu željeli pozornost. Oni su uložili puno da postanu

odgovorni za dvoje djece koje nikada nisu željeli. Oni su bili skrbnici koje su moji roditelji imenovali u oporuci. Čuo sam kako Jamesov otac govori njegovoj majci kako je ujak pitao da li crkva može pronaći nekoga drugog da nas uzme.“ „O moj Bože.“ Moje lice se izvije u grimasu. „Uvjek je dobro znati da nisi poželjan.“ Nešto mokro pogodi moja prsa, i ja pogledam dolje. Suze su se skupljale u uglu Hollynih očiju, i još nekoliko padne na moju kožu. Uhvatim ih palcom. „Dušo, ne plači. Nije vrijedno toga. Uopšte.“ „Ali imao si samo deset. i...“ „A ti si imala samo četrnaest. Ako misliš o tome, nismo toliko drugačiji. Ti si ostavljena na bakinom trijemu, a ja sam poslan u internat. Pakleno sam sretan da si imala baku koja te voljela, a moja se teta zaljubila u moju malu sestricu. Greer je postala kćerka za koju nije znala da je želi.“ Hollyn osmjeh je klimav i krajnje neodoljiv, pa sam je povukao na grudi tako da joj mogu doseći usne svojim. „Ne želim da plačeš radi mene. Ni jedno od nas ne može promjeniti našu prošlost, ali nekako, sve ove stvari su se dogodile na način koji je onogućio da se naši putevi spoje. Suze nisu potrebne, imam tebe u svojim rukama, i nikad nisam bio sretniji u životu nego upravo sada.“ Ona trepne, njene oči su staklaste sa neprolivenim suzama. „Prokletstvo, Crey. Ne možeš reći takve stvari ako ne želiš da plačem.“ Ja se namrštim. „Zašto?“ „Zato što nije fer. Ako pokušaješ da se pobrineš da nemam šanse da zadržim ni jednan komadić srce kada si ti u pitanju, radiš prokleto dobar posao takođe.“ Moje mrštenje se izgladi u maleni osmjeh. „Pod bilo kojim okolnostima, rekao bi da se ne borim pošteno da dobijem ono što želim. Ali kada je u pitanju ovo, želim da mi ga daš svojom slobodnom voljom. Ne uzimam ga strategijom,

igrom moći, ili zavođenjem. Želim ga zato što ti želiš da ga imam. Dato slobodno.

Zasluženo. I to će biti najvrijednija stvar koju sam ikada primio.“ Njene suze padaju slobodno, tačkajući moje lice dok se ona naginjala da me poljubi. „Začepi i poljubi me prije nego te udavim sretnim suzama.“ Pa i jesam. Pa smo onda uradili još nešto što nikada ranije nisam.

Mi smo vodili ljubav.

Osmo poglavlje

Holly

Obuci se toplo, kaže on. Bićemo vani neko vrijeme. To je bilo to; nema drugog objašnjenja. A onda je izašao iz sobe.

Zadnja dva dana su bila nestvarna. Tako nestvarna da ću si napraviti modricu ako se uštinem još jednom da bi bila sigurna da ne sanjam.

Juče smo proveli cijeli dan u krevetu, baš kako je Crey rekao da ćemo uraditi. Izgubila sam evidenciju o broju orgazama koje sam imala. Moji damski dijelovi su zapravo bolni danas. Crey mi je dao mračan pogled kada sam se trgnula izlazeći iz kreveta jutros. „Moram da vodim više računa o tebi. Nema seksa danas. Moraš se oporaviti.“ „To nije fer!“ Njegov tamni pogled okrenuo se tinjajući. „To ne znači da ne mogu jebati ta tvoja drska mala usta.“ I to je bilo dovoljno za moje damske dijelove da se razbude i tvrde da su u savršenom stanju. Pokušala sam ga namamiti kasnije, ali nije zagrizao mamac.

Morala sam da uradim nešto teksta za pjesme ovog jutra, s obzirom da imam rok koji se približaje, pa smo se povukli svako u svoj odvojeni ugao. Crey je postavio svoj laptop u bakinoj stražnjoj sobi – onoj koja je dodana prije šest godina, ali nikada nije dobro izolovana. Bila je izložena propuhu, ali njemu izgleda nije smetalo. Ponudila sam mu da djelimo popravljeni kuhinjski sto, ali on je odbio, rekavši da ne želi da se miješa sa mojom koncentraciom jer ima pozive za obaviti.

Pa, umjesto toga, provela sam većinu jutra gledajući ga kroz prozor u zidu koji razdvaja kuhinju od stražnje dodane sobe. Čak i u ovoj maloj kući u Kentuckyu, izgledao je sav poslovan. On je stajao i gurao ruke u kosu dok je pričao kao da govori rukama. Bilo je fascinantno vidjeti ga u punom carskom-vođenju režimu.

Nisam bila u stanju skoncentrisati se na moj zadatak, pa sam spustila olovku i kliznula u stražnju sobu i spustila se na koljena ispred njega, baš kada se on spustio u staru La-Z-Boy naslonjaču.

Njegove oči su pale na moje upitno, ali nije me zaustavio dok sam vodila moj dlan uz njegova bedra i posegla za dugmetom na njegovim farmericama.

On je prošaputao šta radiš, ali sam ga ignorisala i odkopčala ga. On se nije protivio previše na moj postupak jer je podigao svoje dupe i pustio mi da mu svučem farmerice – i Bog voli ovog čovjeka – jer je on skoro uvjek odma bio budan. Ne mogu biti jedina žena na svijetu koja misli da je to seksi.

On je nastavio razgovor, ali njegovi odgovori su skraćeni na jednu riječ – da, ne, dobro – dok sam ja omotavala ruku oko korjena i podizala ruku da prevučem jezikom od korjena do vrha prije nego sam ga stavila cijelog usta i duboko u grlo za pobjedu.

Bila sam u rasploženju idi-veliko-ili-idi-kući.

On se zagrcen,“Jebi ga. Ne, oprosti. Izvini. Nisam govorio tebi.“ Izazvalo je mali kikot kod mene oko njegovo kurca.

Nakon što je promrmljao, „Molim vas nastavite.“ Creyeva ruka pronašla je moju kosu i vodila moje pokrete. Kliznuo je u moja usta dugim, sigurnim potezom, i ja sam uzela njegov kurac sve do zadnjeg dijela moga grla sa svakim potiskom.

Završio je poziv sa naglim, „Završit ćemo ovo kasnije,“ bacio je telefon na pod. Podsjetilo me na vrijeme kada sam se dodirivala ispred njega dok je on bio na telefonu u našoj hotelskoj sobi u San Antoniu. Čim je bacio telefon, Crey obuhvati oba moja obraza i nagne moje lice prema njemu. Izraz na njegovom licu je bio obožavanje. „Najbolja odluka koju sam

ikada donijeo Holly. Najbolja odluka koju sam ikada jebeno napravio je da ‘izgubljenu vezu pošaljem viralno’.“ Suze peku moje oči, i ne radi kurca koji udara zadnji dio moga grla. „Svršit ću dušo. Jesi li spremna da progutaš?“ Klimnem, spremna uzeti sve što ovaj čovjek mi želi dati. Sve što mi želi dati.

Ko god kaže dati glavu ne može biti romantično iskustvo očito ne radi to dobro. Zadrhtim na uspomenu. Ne znam kada su se stvari promjenile između nas, tačno, ali znam da se sve promjenilo. Dođavola, čak neznam kada sam počela misliti o njemu kao Crey umjesto Creighton, ali jesam.

Još više, vjerujem mu. Pa čak i veće od toga? Ja se zaljubljujem u njega.

Trebala bi biti prestravljena, ali umjesto toga, ja sam uzbuđena.

Biti natrag u bakinoj kući, lako je priznati da je moja budućnost prije Country Dreams bila velika zjapeća praznina. A onda nakon Country Dreans, postao je neka luda, zastrašujuća vožnja, ona gdje sam mogla samo držati se najbolje za to i ne biti zbačena na zemlju u prljavštinu kao što jahač bika napravi punu osmicu.

Sada, zaista, budućnost leži predamnom kao neka nevjerovatna avantura koju ne mogu čekati da iskusim sa ovim čovjekom na mojoj strani.

Kada sam završila sa spremanjem i iskoračila iz kupaonice, očekivala sam da ću pronaći Creya da čeka u sobi, ali umjesto toga pronađem poklon zamotan na krevetu.

Koji vrag?

Ja proučim kutiju. Oko 25 centimetara duga, otprilike dužine Creyevog donjeg paketa – ne da uspoređujem – i 20 centimetara visoka. Umotana je u jednostavni smeđi kraft papir sa tirkiznom mašnom.

Posegnem prema njoj pa povučem ruku nazad. Ozbiljno, koji vrag? „Otvori ga.“

Ja poskočim na Creyev glas koji dolazi sa dovratka iza mene, i okrenem se da ga pogledam. „Zašto je ovo?“ „To je za tebe.“ „Ali zašto?“ „Zato.“ On prekriži ruke, i ne mogu si pomoći nego sliniti malo nad njegovim ramenima i grudima kako izgledaju u džemperu koji nosi. Čovjeku ne bi trebalo biti dozvoljeno da ide u javnost izgledajući tako jebeno seksi. Trebam ga prekriti radničkom odjećom da lokalne dame ne saznaju kakvu vrstu egzotičnog muškarca propuštaju. One bi ga opkolile, a ja bi morala da razbiti kučke. „Otvori ga.“ Kaže.

Ima nešto smješno simpatično u jednostavnom pakovanju. Pažljivo otvorim papir, jer, ne iznenađuje, ne dobijam puno poklona. Želim njegovati ovaj. Ovo nije kao polica dizajnerske odjeće koju je neki osobni kupac izabrao za mene. Ne, ovo izgleda puno specijanije.

Mogao bi biti priručnik za vlasnike iznajmljenih automobila, i ne bi bili u stanju obrisat osmjeh s mog lica. Otvorim papir i umirim se. Čuvar preljepih pjesama.

To je kožni rokovnik, a riječi su obrađene jednostavnim pismom na prednjoj strani. Ja trepnem suze, podižući ruku na usta. „Oh Bože. To je..to je predivno.“ Creighton pređe sobu da stane pored mene. „Bila je jedna žena u trgovini koja ih je prodavala na malom štandu ispred.“ Stisnem oči zatvarajući ih, jer mogu zamisliti Delores Maynard i njene artritične ruke koje i dalje mogu uzeti alat za obradu kože i pretvoriti običan okvir u preljep dio umjetnosti. Trgovina joj je dopustila da postavi mali štand da može

dopunjavati svoj socijalni prihod i malenu penziju njenog muže koja je ostala nakon što je on umro u rušenju rudnika prije četrdesetak godina. „Kupio si ovo juče?“ „Da. Zato mi je trebalo malo duže nego sam planirao. Znao sam da moraš imati ovo.“ „Juče, kada si još trebao biti ljut jer sam napustila New York – ponovo – i pronašao si me noć ranije pijanu i vani sa drugim tipom i...“ Cray podigne ruku da me prekine. „Juče, kada sam pokušavao shvatiti kako da pokažem ženi da mi znači sve da ne zajebem i ne izgubim je zauvjek.“ Taj mali dio srca za koji sam se držala? Nije više moj.

Pažljivo spustim rokovnik na krevet i stanem ispred njega. „Kada su se stvari promjenile? Kada je ovo sa hira prešlo na... sve?“ Crey podigne ruku i skloni pramen kose sa mog lica. „Znam da bi trebao imati odgovor za ovo koji je epski romantičan, ali mislim da ne mogu ukazati na tačan trenutak. Znam da si suđena da budeš moja od prve noći, ali u pravu si – ali toj nije bilo ništa nego osjećaj. Znao sam da te moram imati. Nisam namjeravao stati dok te ne pronađem.“ Kada sam mu se osmjehnula, osmjehnuo mi se nazad, ali njegov izraz lica je trezven. „Dolazak kući i pronalazak da si otišla prvi put učinio mi je jasnim da imam nešto za izgubiti. Gledajući te na pozornici te prve noći u San Antoniu me natjeralo da shvatim da si jedinstvena žena, ali izuzetno talentovana i koji ću uvjek morati da dijelim sa svijetom, jer nebi bilo pošteno da te zadržim samo za sebe. Mislio sam da ću se boriti sa tim, ali umjesto toga, učinilo me ludo ponosnim da znam da si moja.“

On zastanje, stisnute vilice. „Drugi puta kada sam došao kući i otkrio da si otišla, znao sam da je moje srce otišlo kroz vrata. Ne želim se nikada osjećati tako ponovo, Holly, i uradit ću šta god treba da se to nikada ne dogodi ponovo.“ Njegove riječi su izmješale tako puno emocija.

Još uvjek pokušajem procesuirati ih sve kada me on povuče iz spavaće sobe niz stepenice.

Pregledajući moju odjeću, pita. „Jesi li sigurna da će ti biti dovoljno toplo?“ „Ako mi kažeš šta ćemo raditi, bilo bi mi lakše za odlučiti.“ Crey zgrabi letak sa kuhinjskog stola i drži ga ispred mene.

GOLD HAVEN WINTERFEST Moje oči se vrate na njegove.“Jesi li siguran? Zaista želiš ići na ovo?“ „Imam dobru preporuku od Delores Maynard da je to dobro. Nije za propustiti. Plus, voljela bi te ponovo vidjeti. Nadala se autogramu.“ Činjenica da je čavrljao sa staricom dok je ona pravila rokovnik čini da se otopim još malo.

Nagnem se i pritisnem poljubac na njegove usne. „U redu. Winterfest onda.“ Misao bljesne u mom umu. „Ali zaboravila sam nešto. Odmah se vraćam, i možemo krenuti.“

Deveto poglavlje

Creighton

Upravo sam se isparkiravo sa parkinga A&W, još uvjek sam zapanjen da smo se vozili sat vremena da bi jeli hamburgere i pili root-pivo koje lebdi u zraku automobila.

Pogledam postranice u Holly, koja se cereka na suvozačevom sjedalu.“Još uvijek ne mogu vjerovati da bi se vozila ovako daleko za fast food hranu.“ Ona posegne prema radiu i upali na lokalnu country stanicu, što nije iznenađenje. „Nije da se ima puno toga za raditi ovdje. Skupili bi novac za benzin i otišli iz grada kada je neko dobio automobil od roditelja. Mogao si jesti određenu količinu Mr.Burgera. Osim toga,A&W je najbolji. Ne možeš dobiti root-pivo kao ovo bilo gdje.“ Njen osmjeh je zarazan, i nagnem se prema sredini automobila da pritisnem poljubac na njene usne prije nego se isparkiram i krenem u smjeru Gold Havena.

Sat vremena kasnije, naučio sam par stvari.

Prvo, Holly zna tekstove svih prokletih country pjesama na radiu. Drugo, slušajući njen pokušaj da pjeva bas note je jebeno neodoljivo. I treće, moram da smislim siguran način da smirim svoj kurac, jer ona me napalila bez ikakvog dodira.

Način na koji vrpolji dupetom u sjedalu i koristi ruku kao mikrofon u toku pjesama...Isuse. Bio sam u iskušenju da zaustavim automobil nekoliko puta i jebem je bezumno na bankini. Jedina stvar koja me je zaustavljala je saznanje da je vjerovatno još uvjek bolna kao pakao od jučerašnjeg dana. Nije mi promaklo njeno

jutrošnje trzanje, i s obzirom kako je jako želim, nema šanse da bi je mogao uzeti polako.

S obzirom da je glavna ulica bila blokirana radi Witerfesta, zaustavili smo se u jednoj sporednoj ulici. Još uvijek njeznam šta Winterfest zapravo podrazumjeva, ali vidim veliki šator na sredini ulice i mnogo grijača za van postavljenih uokolo.

Predpostavljam da je pivo umješano, što je dobrodošlo.

Kada smo se parkirali, izašao sam iz automobila i otvorio Holly vrata prije nego što je mogla izaći sama. Izgledala je iznenađeno. Zatvorim vrata iza nje, povežem svoje ruke sa njenim u rukavicama i krenemo prema zabavi. Dok smo dolazili bliže šatoru sa svijetlima sa strane, vidim bar i bend i plesni podijum. Neki ljudi guraju se oko bara dok neki su u redu za ples. Buka se umirila za decibel ili dva kada su nas ljudi ugledali. „Čini se da smo primjećeni.“ Kažem. „Naravno. Tebe je teško ne primjetiti.“ Holly me pogleda postranice. „Mene? Ja nisam seksi za crknuti ovdje.“ Njene obrve se podignu. „Ne bi se složila. Da li vidiš kapljice sline iz usta one Cover djevojke za barom?“ Ne trudeći se da pogledam u smjeru koji je ukazala, pogledam u nju, nadajući se da ću jednu stvar razjasniti.“Ne vidim nikoga osim tebe Holly.“ Kada je pocrvenila, stisnem joj ruku. „Zeliš li plesati?“ Ovaj puta obrve joj se podižu do kose. „Znaš kako plesati postrojeni ples?“ „Ni malo.“ Priznam.“Ali mislio sam da me ti možeš naučiti.“ Ona se nasmije, i ja se borim sa potrebom da je izvučem iz šatora i nazad kući da slomimo još jedan jebeni sto.

Holly stisne svoju ruku u mojoj. „Bila bi sretna da te naučim nešto, gospodine Karas.“ Ona otegne.

Nagnem se prema dolje i progovorim joj direktno u uhu. „Već jesi. Zaljubiti se.“ Ona stegne moju ruku i pritisne poljubac na moju čeljušt.“To je bilo otrcano kao pakao, i za zapisnik, dopada mi se.“ Povuče me prema plesnom podiju baš kada je benda najavio da uzima kratku pauzu. „Pa, dođavola. Predpostavljam da ćemo morati pričekati da te naučimo Boot Scootin’Boogie.“ „Doista ćeš Karasa odvuć na plesni podij?“ poznat glas iznenadi nas. Kada sam pogledao preko ramena, vidim Logan Brantley kako dolazi prema nama sa pivom u svakoj ruci.

Ja klimnem prema njegovim pivima.“Dvije ruke večeras, Brantley?“ On zatrese glavom.“Ne. Bio sam pristojan i zgrabio jedno za tebe čevječe. Ali ako ga ne želiš, znam da tvoja žena voli hladnog Buda takođe.“ Holly zatrese glavom.“On, ne. Ne pijem večeras. Možda neću nikada više piti..“ „Stari profesionalac kao ti? Prokletstvo Holly.“ „Nije da je mogla piti tako dugo“ ja pogledam prema svojoj ženi. „Osim ako nije bila maloljetni delikvent.“ Holly samo slegne ramenima. „Nema se mnogo šta raditi ovdje, predpostavljam. Svi su gledali na drugu stranu. Provela sam mnogo noći vani na polju, kulirajući na prtljažnicima kamioneta sa stereo uređajem i buretom leda.“ Ona se nasmije. „Zvuči baš kao jedna Booneova pjesma, vjerovatno zato što ju je napisao po svom iskustvu baš kao što i ja radim.“ Njen izraz pretvara se u zamišljen. „To je najbolja stvar u country muzike.

Srce i istina. Pisati o stvarima o kojima se stvarni ljudi mogu prepoznati jer ga žive.

Pjevamo o našim životima i našim korjenima i našim srcima.“ Holly zatrese glavom. „Sada zvučim melanholično kao da sam pila. Bolje ti je da uzmeš to pivo od Logan prije nego ga ja zgrabim.“

Prihvatim pivo, i Logan podigne svoje u zdravici. „Zdravica za mladence.“ Kucnemo se bocama i ja nagnem bocu.

Nije otmjeno microbrew pivo koje Cannon pije, ili moj uobičajeni skoč ili viski, ali je hladno i ukusno. Osmjeh na Hollynom licu daje još bolji ukus. „Bolje vam je da stanete u red za hranu takođe, dok nije sva nestala. Skoro si zakasnio.“ Logan kaže. „Nema potrebe, već smo uživali u dobroti A&W večaras.“ Logan pogleda postranicu u Holly. „Dopustio si joj da te odvuče na sat vremena vožnje burger?“ „I prženi sir.“ Holly doda. „Ti si dobar čovjek.“ Logan kaže, podižući bocu do usana.

Holly drhti, i ja joj pustim ruku da bi je omotao rukama i povukao bliže sebi da je zagrijem. To je vjerojatno izgovor, ali rađe bi je imao blizu. „Vjerovatno bolji nego zaslužujem.“ Holly prošapće.

Neznam šta je postaklo njen komentar, ali obojica Logan i ja smo čuli i imamo problem s tim. „Slušaj ti nju...“ on počne, ali ja ga prekinem. „Ni približno blizu za tebe, ako mene pitaš. Ali radim na tome.“ Kada se bend vratio sa pauze i pokrenuo u optimističnom broju, Logan pokaže sa pivom. „Ostavit ću vas golupčiće same. Bacio sam pogled na ljupku damu za večeras, i sva-koraka je siguran način da je zagrijem.“ Nisam se okrenuo da vidim kako odlazi jer imam punu pažnju na Holly. „Želiš li me naučiti dva-koraka, dušo?“

Ona se nasmije.“Želiš li?“ „Zainteresovan sam za sve večeras.“ Njen osmjeh pretvori se u nestašluk. „Dobro je znati. Završi prvo svoje pivo.“ Gledali smo parove kako se okupljaju na plesnom podiju, i Holly ističe opću tehniku dok sam ja gutao hladno pivo. Nisam ga tako ispijao od žurki na koledžu.

Kada sam završio, pjesma je upravo završavala, ali bend lansira još dvakoraka numeru. Zakoračimo na plesni podijum, i imam jednu od Hollynih ruku u rukavici sklopljenu oko moje, a druga je na mom ramenu. Povučem je bliže nego što je vjerovatno potrebno, ali ne mogu si pomoći želim je pritisnutu uz sebe. Ona je moja žena, i to je moja privilegija.

Oboje smo svjesni nesumičnih bliceva koji dolaze s naših perifernih strana, ali zaboli me da li će biti slika nas u svim novinama sutra. Holly gleda gore u mene kao da sam okačio mjesec. Nikada nisam shvatao taj izraz ranije, ali osjeća se kao da ga napokon shvatam. „Jesi li sretna što si došla ovamo? Pitam je.

Klimajući ona odgovori.“Da, jesam. I sretna sam što si i ti došao. Drago mi je da se ne moram osjećati kao da krijem ovaj dio života, da se ne moram stidjeti odakle dolazim. To je teret koji sam nosila i drago mi je da sam ga se oslobodila.“ „Nikada ne moraš da kriješ ništa od mene Holly. Zaljubljen sam u ženu koja si, i sve što te napravilo ovakvom je nešto čemu sam zahvalan.“ Njeni obrazi pocrvene. „Još uvjek nisi upoznao moju majku.“ „Smislit ćemo nešto. Mora postojat način da izgladimo i učinimo taj dio tvog života lakšim.“ Ona slegne. „Ne želim misliti o tome večeras. Ne uopšte.“ „To je u redu. O čemu bi rađe mislila?“

Njen osmjeh se vraća u život momentalno, i još jednom, to je onaj koji je obojen nestašlukom. „Možda činjenica da imam iznenađenje za tebe kada dođemo kući.“ Već ima moju punu pažnju, ali sada je probudila i moju radoznalost takođe. „Je li tako?“ „Da. Jedno koje mislim da će ti se svidjeti.“ Proučavam njeno lice kao da ću naći odgovor ispisan tamo. Muzika je glasna i drugi parovi su par koraka dalje, ali ipak sam stišao glas kada sam rekao. „Znaš da ne podižem svoju zabranu na određene aktivnosti za danas...“ Holly se nagne i podigne na prste, onotavajući ruke oko mog vrata, ali nastavlja dva-koraka. Ponosan sam da imam ritam nogu bar dovoljan da vodim u ovom trenutku. Ali ono što je rekla sljedeće me je gotovo postaklo da potučem preko svojih nogu. „Ogromni čep u mojoj guzi kaže da ne moraš podići svoju zabranu jer ćeš osvajati nove teritorije večeras.“ Oh, jebo te. Podignem Holly sa poda u svoje naručije. Nekoliko parova na plesnom podiju stanu i bend utihne. „Nemate šta vidjeti narode. Samo čovjeka ludo zaljubljenog u svoju mladu.“ I sa tim, odem sa plesnog podija sa Holly koja se smije uz moje grudi.

*** „Ti si napast.“ Kažem dok pokušajem zadržati automobil na cesti dok Hollyini mali prsti rade na dugmadima mojih farmerica. „Objavio si cijelom gradu da si lud za svojom novom mladom, i misliš da ne zaslužuješ pušenje u vožnji za to? Ti si mustra Cray.“ Njene ruke kliznu u moje hlače i uhvate moj kurac.“

„Isuse ženo.“ Stenjem dok ona stišće i pumpa moj kurac. Kada se nagela preko konzole i njena savršena toplota usta zatvorila oko glavića, prodahćem njeno ime. Ona se podigne. „Samo nas dovedi tamo čitave, Crey. To je tvoj posao.“ Ne gledam dolje jer ako pogledam postoji šansa da neću biti sposoban zadržati automobil na cesti. Ona omota šaku oko korjena, i vrh njenog jezika klizi od dna do vrha prije nego odluči da je guranje duboko u grlo dobra ideja.

Stisnem prste oko volana i progutam stenjanje. Žena je pušačka božica, i mislim to u komplimentskom načinu. Udar nakon udara sa njenim jezikom i čvrstim stiskom njenih usana omotanim oko moje dužine dovodi me blizu ruba malo prije nego uključim žmigavac i stanem na prilazu.

Raspravljam da li da se prepustim i svršim u njena usta, i onda odlučim da ako ću kliznuti u to čvrsto malo dupe po prvi put, možda je to praktična stvar za uraditi.

Logika. Naravno, idemo je tako nazvati. „Svršit ću dušo. Jesi li spremna za to?“ Usporim automobil dok ne stanem na prilazu i prebacim u PARKING. Otpustim volan, i zaguram ruke u Hollynu kosu. Osjećam kako joj glava poskakuje, i neznam da li klima da je spremna ili je to njeno bujno pušenje. Otvorim usta da je pitam, ali njena ruka zgrabi moja jaja, i ja izgubim jebeni um. „Holly-jebiga.“ Orgazma cjedi moja jaja i šalje ih niz njeno grlo. Isuse jebeni Kriste. Ova žena.

Ona usisa još jedan udar, čisteći me, i ne mogu si pomoći nego čuditi joj se.

Kada je podigla glavu, sklonim joj kosu sa lica. „Ti si nevjerovatna. I sva si jebeno moja.“

Njen osmjeh je sladak i preljep, i ne mogu dočekati da je odvedem gore.

Otvorim vrata, trčeći oko hube, trgnem i otvorim njena, i posegnem unutra. Ona zaciči kada je izvučem i prebacim preko ramena. „Isuse,Crey. Jesi li bar zakopčao farmerice?“ Pogledam dolje i postanem svjestan pronaje koja veoma brzo smrzaje moj kurac. Zaguran ga u hlače.“Ne. Nije me jebeno briga.“ Stanem pored vrata i onda se sjetim da trebam ključ. Ali Holly ih već drži nespretno sa jedne strane moga vrata. Zgrabim ih od nje. „Dobra žena.“ Ja zagunđam. „Samo se osjećaš dobro jer si dobio pušenje u automobilu, a sada ćeš u drugi grad.“ Ona se kikoće, i to je jebeno zarazno.

Duboko cerekanje pronalazi svoj put iz mojih pluća, i ne mogu se sjetiti da sam se ovako smijao godinama. „Bože, ti si dobra za mene.“ „I nemoj to zaboraviti.“ Ona me lupi po dupetu dok sam zaguravao ključ u bravu i otvarao vrata. „To je nemoguće.“

Deseto poglavlje

Holly

Zvuk Creyevog smijeha, dolazi lagano i to zbog mene, i to je na mojoj listi omiljnih zvukova. Iz nekog razloga, daje mi isti osjećaj leptirića kao čuti domaćina Country Dreamsa kako kaže moje ime za finale. I to nema ništa sa činjenicom da ću upravo izgubiti analno djevičanstvo sa nečim što nije silikonsko.

On ide ravno prema stepenicama i trči uz njih, držeći me sa jednom rukom pa ne poskakujem sa svakom stepenicom. „Željan?“ pitam, nesposobna sakriti osmjeh u mom glasu. „Kada si ti u pitanju, uvjek sam željan, Holly. To je nešto što se nikada neće promjeniti.“ Kada kaže stvari kao ovo, moje srce se proširi. On je potpuno uvjeren da mi imamo budućnost zajedno, i nemoguće je ne vjerovati u njegova uvjerenja.

On me pažljivo spusti na krevet, i moram ugušiti sopstveni kikot. Njegove hlače su jedva dopola zakopčane, i ne pokrivaju važne dijelove. „Mogao si uzeti vremena da se zakopčaš, znaš.“ On poklopi moju bradu i podigne glavu da ga pogledam, odvlačeći moj pogled sa njegovih prepona. „Holly, kada si mi rekla da imaš čep u tom svom slatkom malom dupetu, prestao sam mariti o tome da su mi hlače zakopčane, jer je moj kurac znao tačno gdje želi biti – i to nije u mojim hlačama.“ „Oh moj Bože, jesi li ti to upravo rekao?“ ponekad njegova otvorenost je više nego što sam spremna da čujem.

„To je istina. I ti si ona koja me zajebavala sa obećanjem tog preljepog dupeta.“ Ne mogu se raspravljati sa tim. „Ipak ti si lud.“ On zuri u mene, njegove tamne oči trepere. „Ti me činiš ludim, ženo. Sve oko tebe.“ Moj kikot prestaje, i ja progutam. „Je li ovo stvarno?“ Ne mogu zadržati pitanje. Očekivala sam da Crey odgovori sa pitanjem sopstvenim, kao, Jeli šta stvarno? Ali nije. „Stvarno koliko možeš dobiti, Holly. To je ono što ti pokušajem pokazati.

Ovo. Mi. Je stvarno koliko jebeno može biti.“ Creighton se nagne i pređe usnama preko mojih, i ne mogu si pomoći nego se nasmijati u poljubac. Ko se smije u poljubac? Ja, ali samo kada ljubim ovog čovjeka.

On pritisne usne preko mojih, uzimajući prednost nad mojim otvorenim usnama, i njegov jezik zaroni unutra, zadirkujući i kušajući. Moje ruke penju se sa obe njegove strane po svojoj volji, prelazeći preko mišića. Svaki njegov cent je perfektan, sve do prljavih usta kojih se ne mogu zasititi.

Kada se konačno odmakeo, njegove oči mi kažu sve o onome šta osjeća i misli. Toplina se širi mnome... i to je kada se desilo.

Riječi.

Oni mjehurići, i ne mogu ih zaustaviti.

Ništa ih ne zadržava. „Volim te, Crey.“ Njegove oči, već meke, još više omeknu. „Osjećao sam se kao da ću vječno čekati te riječi da ih kažeš.“

„A ja se osjećam kao da sam čekala vječno na tebe, tačka. Trebala bi reći da bi mnoge stvari uradila drugačije u svom životu, ali doista nebi mjenjala ništa i rizikovala da ne završim baš ovdje, upravo sada, sa tobom.“ „Ti si promjenila sve za mene, Holly. Svaku jebenu stvar.“ Provučem ruke kroz njegovu kosu, povlačeći njegova usta nazad na moja, i izljubila sam đavla iz svog čovjeka. Jer on je moj. Po prvi put odkako smo rekli ‘Uzimam’ u Vegasu na novu godinu, osjećam da je Creighton Karas doista moj.

Tijelo i um. Srce i duša.

I volim ga.

Naš poljubac činio se kao da traje vječno, svaki od nas je konzumirao onog drugog. Kada je Crey konačno podigao glavu, njegov kurac je dug i tvrd uz moj stomak, i podsjetim se zašto smo tačno ovdje za početak. „Želim te.“ Prošapćem. „Jesi li sigurna?“ „Da.“ Crey se pogura na koljen i pogleda dolje u mene. „Tvoje srce i tvoje djevičansko dupe u jednoj noći. Isuse, Holly, ja sam zaista najsretnije jebeno kopile na planeti.“ Ja zatresem glavom i nasmijem se. „Ozbiljno. Neke od tvojih rečenica večeras – nisu čak ni malo glatke.“ „Ne trebam biti gladak s tobom više.“ On kaze sa osmjehom jedne strane usana. „Mogu jednostavno biti ja.“ Nešto me muči u blizini srca koje je Crey upravo utvrdio kao njegovo, i ja stisnem oči na trenutak. Upravo sam nadvladana. Igrač je napustio igru, i ja sam se otopila u lokvu na njegovom krevetu.

„Idemo te izvući iz ove odjeće, dušo.“ Ja podignem dupe i pustim ga da mi zguli farmerice, gaćice i čarape sa mene. Moje ruke idu iznad glave, i on svuče moj džemper, maicu dugih rukava, i topić isto. „Vidim da si me shvatila ozbiljno kada sam rekao da se obučeš toplo.“ Crey kaže, tona iskrivljenog. „Počinjem shvatati sve što kažeš ozbiljno, predpostavljam.“ „Dobro.“ Jedna riječ nosi puno značenja.

Potpuno sam gola osim grudnjaka, koji sam otkopčala, ali Creyeve ruke me zaustave. „Pusti mene.“ On me skinuo kompletno golu, što je vjerovatno odgovarajuća metoda za ono što je radio cijelo vrijeme. Lirika me udari u najgorem mogućem trenutku, i ja se zamrznem.

Sranje.

Ova je dobra. Mogu čuti je.

Crey se umiri. „Šta nije u redu?“ Zagrizem usnu i pogledam u njegov kurac koji iskače iz farmerica, tvrd kao kamen. Ja sam totalno gola, sa čepom u dupetu. Vov, Holly oznaka za nezgodno vrijeme. „Holly, koji đavo?“ „Koliko raspižden ćeš biti ako zatražim time-out?“ Creyeve oči se šire.“Time-out?“ riječi dolaze vani polako i nesigurno. „Šta to znači?“

Brinem se za usnicu između zubi. „Moram zapisati nešto brzo prije nego zaboravim.“ Nisam sigurna šta sam očekivala, ali nije brilijantni osmjeh, smijanje, i Creyeva glava kako se trese. „Ovo je ono što dobiješ kada se zaljubiš u kreativnog genija.“ Nagne se preko kreveta da uzme rokovnik koji mi je kupio i drži ga pruženim.“ Još uvjek se oporavljam od komentara zaljubljenosti u kreativnog genija kada je otvorio i otkrio olovku zakačenu unutra. Ustanem, uzmem rokovnik, i povučem olovku. Balansirajući s njom na koljenima, zastanem prije nego što krenem pisati. Ured se čini kao zločin napisati nešto u rokovnik tako lijep.

Crey ne propušta moje oklijevanje i ispravno predpostavlja razlog. „Dušo, ona će ti napraviti pola tuceta drugih, nemoj da brineš o tome. Samo napiši tekst.“ Još jedan nalet ljubavi nadire kroz mene, i ja ih naškrabam sve. Riječ nakon riječi, red nakon reda. Pjesma dobija oblik brže nego i jedna ranije. Blokirala sam činjenicu da sam gola, ali nisam blokirala činjenicu da Crey me gleda. Izvlačim kreativnu energiju iz negove prisutnosti, i to me puni energijom.

Neznam da li je prošlo pet ili petnaest ili pedeset minuta kada sam podigla glavu, ali predpostavljam da je negdje bliže mojoj srednjoj predpostavki. Ako sam u pravu, nikada nisam napisala kompletnu pjesmu tako brzo u svom životu. I to je prokleto dobra pjesma takođe.

Prizor koji me dočekuje kada sam podigla pogled me takođe šokira – Crey sjedi na rubu kreveta sa rukom omotanom oko kurca, miluje ga lagano, očiju usmjerenih na mene. „Šta..šta radiš?“ zamucam, ne zato što sam tip koji muca, nego zato što sam šokirana prizorom kako drka na prizor mene gole kako pišem pjesmu. „To je bila jedna od najseksi jebena stvar koju sam ikada vidjeo.“kaže. „Jesi li ozbiljan?“

„Mrtav ozbiljan. I ako me ne želiš u svom dupetu narednih pet minuta, drkat ću sve dok ne svršim na tim tvojim bujnim sisama. Koje, usput, odskakuju jebeno puno dok si udovoljavala sebi i pisala dalje. Da nisam svršio skoro u tvoje grlo, možda bi slučajno već svršio po cjelom tvom krevetu.“ O moj Bože. Moj šok na njegove riječi mora da se vidjeo na mom licu jer je on nastavio govoriti. „Ne mogu si pomoći kada si tako seksi, Holly. To je do tebe, moja preljepa ženo. Pa, šta će biti?“ Pokušala sam i pala u prigušivanju smijeha, jer je on takav prokleti čovjek.

Moja koža bridi od nervozne energije kada sam razmotrila šta ćemo da radimo.

Bila sam nestrpljiva čekajući ovaj momenat odkako me prvi puta Crey upoznao sa zabranjenim zadovoljstvom moje ne-tamo zone.

Postavljam rokovnik na stranu, i susrećem njegov pogled. „Mislim da sam spremna.“ Crejeve oči potamne od topline. „Dobra djevojka. Sada dođi ovamo. Želim te.“ Prelazim preko kreveta prema njemu dok nisam u njegovom dosegu. „Kako me želiš?“ „Tako savršena.“ Njegove ruke se omotaju oko mog struka i okrene me tako da sam na koljenima, dupeta prema njemu. On povlači prste ruke niz moju kičmu. „Imao sam neku vrstu lude sreće koja me vodila za novu godinu... ne mogu zamisliti da sam te propustio te noći. To bi bio najveći gubitak u mom životu, a ja nebi imao pojma šta sam propustio.“ Već me je zaprepastio svojim riječima večeras, i nisam sigurna da mogu podnijeti više Creyeve slatkoće. To je strana njega koju nikada nisam očekivala. „Nikada neću shvatiti kako je to ispalo na način na koji jeste, ali neću preispitivati sudbinu.“

Njegovi vrhovi prstiju kliznu prema dolje, prateći isti put, ostavljajući naježenu kožu na svom putu. „Nikada nisam vjerovao u sudbinu dok nisam sreo tebe. Sada nema šanse da vjerujem da je ovo bilo šta drugo osim toga.“ Drhtaji se talasaju u meni, i ja zatvorim oči i predam se senzaciji, predam se Creyu. „Jesi li sigurna da želiš ovo? Jer ako nisi spremna, neću to uzeti za zlo.“ Zaustavio se u podnožiju moje kičme, tačno na početku mojeg dupeta.

Ja klimnem, ali shvatim da je to jednako važno meni da kažem te riječi kao i njemu da ih čuje. „Spremna sam. Želim te. Želim da ovo bude tvoje.“ „Ako ti ikada bude previše, sve što trebaš reći je stani.“ „Vjerujem ti.“ On uzdahne. „Sada, gdje je lubrikant koji si sakrila u torbi sa tim seksi čepom?“ „U kupatilskom ormariću.“ Provirim preko ramena na vrijeme da uhvatim njegov osmjeh dok je okretao glavu prema malenom kupatilu.

Kada se vratio u spavaću sobu, imao je lubrikant u jednoj ruci, i bio je kompletno go. „Predpostavljam da si stvarno željan.“ Kažem. „Kada ću da potonem u to savršeno dupe? Čak i više.“ Dupe o kojem je riječ podiže se dok sam se smijala. „Onda ti je bolje da dođeš ovamo i baciš se na to.“ Moje riječi su drske i hrabre, ali iznutra se borim sa sićušnim drhtajem straha. Nije da ne želim uraditi ovo – želim. Ali postoji nešto u neznanju, i malo

sam prstravljena da mi se neće svidjeti, što će ga razočarati. To je ista stara sumnja u sebe koja mi se prikrada i uzima moje samopouzdanje.

Crey mora da je vidjeo nešto u mom izrazu, jer je zastao pored kreveta. „Holly?“ Odlučila sam da izkažem svoje strahove je najbolji izbor ovdje i sada. „Šta ako mi se ne svidi? Šta ako mi je strašno?“ Njegov izraz splasne samo na tren prije nego rubovi njegovih usana se skupe u razoružavajući osmjeh. „Onda ću ti dati sve orgazme koje mogu na drugi način.“ „Jesi li siguran? Neće te biti briga ako se predomislim?“ Osmjeh omekša u obožavanje. „Holly, sve što je bitno je da sam ovdje s tobom, i da uživaš u svemu što radimo. Ako želiš da ostavim lubrikant, izvučem taj čep iz tvog dupeta, i odem pronaći Scrabble, još uvjek ću biti najsrećniji čovjek u cjelom ovom gradu.“ Gruda u mom grlu se otopi, i ja zatresem glavnom. „Ostavimo Scrabble za kasnije. Spremna sam.“ Crey sjede na rub kreveta i pomiluje moja leđa, ljubi moj vrat prije nego struže zubima uz moje uho. Ja zadrhtim, i ovaj puta nije stah uključen. Moje bradavide se napuće skoro bolno, i moja maca se steže. Ja sam bolno svjesna da je prazna. On pronađe bazu čepa i pritisne unutra, paleći moje nervne završetke na najdelikatniji način. Trenitak kasnije izvuče ga van.

Brzo se pomjeri, i čujem čep lubrikanta kako se otvara prije nego hladna tekućina curi niz moj rascjep. Jeza se podiže duž cjele moje kože, i ja stisnem bedra. Njegov prst kruži po mom dupetu, i ja uživam u senzaciji. Radili smo ovo ranije, ali znajući da ćemo ići do kraja ovoga puta dodaje još jedan sloj zabranjenog.

Kada je prstom uklizao u mene, ja zacvilim u jastuk ispod mene. On se kreće u i van jebući me polagano. „Prokletstvo, ovo će biti predivno. Razmišljao sam o tome kako će biti da te imam ispod sebe upravo ovako.“ On ukloni ruku, i još jednom čujem čep lubrikanta. Sljedeća stvar koju osjetim je pomicanje glave Creyevog kurca uz moj šupak. Veći je nego čep, i nadam se da moja priprema je bila dovoljna. „Spremna dušo?“ „Da.“ Nema okljevanja u mom glasu, jer znam da je ovo tačno ono što želim.

Njega, međutim on želi mene.

On počinje da gura unutra, i tu je trun bola, ali užitak ga preplavljuje. Ja se izvijem prema njemu, gurajući se nazad, pozivajući ga da nastavi. Želim više.

Trebam više. „Isuse Holly. Tako si jebeno uska.“ On klizne posljednjih par centimenata dok se nije smjestio cjeli do korjena.

Ja podignem kukove ponovo, gurajući se jače prema njumu, i on posegne oko mojih kukova da pronađe moj klitoris. Sa dva prsta me zadirkujući, povuče se van i počne potiskivati.

Svaki pokret pokreće novo klizište senzacije u meni. Užitak žubori i stišće i pulsira kroz moje tijelo. „Oh moj Bože.“ Ja prošapćem dok je Crey štipao moj klitoris sa dva prsta i povlačio, sve u skladu sa njegovim nasrtajima. Što se više igrao sa mojim klitorisom, brže se nabijao, i moja potreba bila je jača i jača. On odgovara dajući mi sve što trebam a nisam znala ranije da je iskažem.

Moj um izgleda da je slomljen pod najezdom zadovoljstva. Misli su nemoguće za shvatiti, nije da sam željela razmišljati sada. Samo želim osjećati. Što je dobro, jer sve za šta sam sposobna je osjećati senzaciju.

A senzacija spušta na mene ogroman orgazam. „Holly. Sranje.“ Ja vrištim, moj glas se razbija dok se raspadam i moje ruke popuštaju.

Cray nastavlja prodirati. Jednom. Dvaput. Tri puta. A onda zvuk moga imena izlazi sa njegovih usana odzvanjajući u maloj sobi. On padne ali uhvati se prije nego me zgnječi na krevetu. Okvir škripi ispod nas, i oboje se ukočimo. „Oh sra...“ Crey ne uspjeva izgovoriti prije nego krevet se sruši i mi sletimo sa tupim udarcem dok se madrac sudarao sa podom. „Sveto sranje. A nisi čak ni planirao da me jebeš dok ne slomiš moj jadni Jenny Lind krevet.“ „Jenny ko?“ Crey pita, pažljivo se podižući sa mene, i posežući za ručnikom koji nisam primjetila ranije.

Odmakne se od mog tijela i ja osjetim njegov gubitak. Punoća je bila intenzivna i nevjerovatna. On ćućne i čisti me dok sam ležala na madracu, i dalje malaksala i nevoljna da se pomjerim, bez obzira na uništeni namještaj. „Jenny Lind. To je bio antikvitet. To je bio bakin krevet kada je bila djevojka.

Bio je to jedan od par komada koje bi vjerovatno zadržala.“ „Daćemo ga popraviti. Nije problem.“ Klimnem jer je u pravu. Doista nije problem. „Mi razbijamo namještaj gdje god da krenemo. Morat ćemo se pobrinuti da kupimo siguran namještaj za naše novo mjesto.“ Crey kaže.

Pogledam ga postranice, „Naše novo mjesto?“ „Mislim da trebano kupiti kuću u Nashvilleu kako bi imali kućnu-bazu tamo.

Zadržat ćemo moj stan u New Yorku, i smisliti nešto što će štimati oboma. Koliko god da ne voliš grad, moram provoditi neko vrijeme tamo. Postoje određene stvari koje ne mogu raditi na daljinu, ali ja sam pakleno više zastrašujući licem u lice, i ponekad moram biti tu da sredim neka sranja.“

Toplina puni moje grudi jer on nije više diktator, kao da uzima u obzir šta je najbolje za mene takođe. „Hvala ti što pokušaješ da sve shvatiš.“ On ćućne ponovo pored kreveta, „Shvatit ću kako da pomjerim planinu za tebe, Holly.“ Ja zatvorim oči nakratko prije nego sretnem njegov pogled. „Mislim da konačno shvatam to.“ Posegnem za dekom koja se nalazi pored mene, i okrenem se tako da sjedim na dupetu prije nego je omotam oko sebe. „Sada, šta misliš o Prljavom Scrabbleu?“

Jedanaesto poglavlje

Creighton

Stomak me boli od tolikog mijeha, i mislim da sigurno mogu reći da nikada nisam osjetio tu vrstu bola ranije. „C-U-N-T. Pička. Trostruki dobitak bodova. Osamnaest bodova.“ Holly pogleda u mene, njene oči sjaje sa onim što se može nazvati veselje. „Sustići ću te.

Fellatio(penis ili oralna stimulacija) dvostruka riječ je samo četri poena više.“ „Žao mi je dušo.“ Zatresem glavom, cereći se dok sam dizao pločice i slagao ih na dasku.“ S-U-C-K-E-D.(pušenje). Još jedna trostruka riječ.“ Izračunam u glavi. „Trideset devet poena.“ „Prokletstvo.“ Hollyne ruke odu na njene kukove, i ona ispusti deku koju je omotala oko ramena. Moje obrve se podižu jer je sada mogu vidjeti u njenoj punoj goloj slavi.

Ona mi daje lažno mrštenje. „Zašto je svaka druga riječ koju imaš o sisanju kurca?“ Ja odmaram ruke na abdomenu dok još jedan kikot mi bježi. „Zato što sam muškarac. To je ono o čemu mislim. To nije teško skontati. Ne uljepšavajmo to – ako gledam u tvoja usta, postoji pristojna šansa da razmišljam o stavljanju svog kurca u njih. Ako gledam u tvoje sise, postoji dobra šansa da ih želim sisati ili jebati.

Isto je sa tvojom pičkicom ili dupetom. Muškarci nisu tako komplikovani.“

Njena brada se podigne za još jedan centimetar. „Molim za razliku. Ti si vrsta komlikacije Karas.“ „Ja samo volim da ti tako misliš, Holly.“ Njene usne se puće, i njene oči padaju na nove pločice. Način na koji njen mozak radi me fascinira. Način na koji je uzela bljesak inspiracije i pretvorila je u pjesmu... to je ništa manje nego nevjerovatno. Njene oči se šire u trijumfalni osmjeh, šutirajući moje zarazno iščekivanje. Žena samo treba da diše, i ja sam željan bilo čega što će uraditi sljedeće. „D-I-L-D-O. Dildo. Sedan bodova.“ Ona pogleda prema meni. „Znaš, nisam nikada posjedovala dildo. Ili vibrator. Kako god.“ „Ozbiljno?“ šok u mom glasu se ne može propustiti. „Pa, ne. Mislim, da, ozbiljno. Nikada nisam imala jedan.“ „Kako je to moguće?“ „Jednostavno ga nisam otišla kupiti. Neznam. Mislim da moja ruka uradi posao sasvim dobro.“ Ja samo zatresem glavom na njeno priznanje. „Kunem se, sve što izađe iz tvojih usta me iznenadi.“ Nakon kratkog studiranja njenog lica, pogledam dole u pločice na mojem držaču. Nemam mnogo opcija. Odlučim se za riječ koja nije tako prljava, ali smatram je zgodnom prilici. „M-I-N-E. Moje.“ Holly me pogleda čudno. „To je prljavi Scrabble Crey. Nije koju god riječ želiš Scrabble.“ „Istina, ali to je ono što si ti, prljava ili ne, pa to je moja zadnja riječ o toj temi.“

Sa tim, gurnem dasku od igre na stranu, šaljući pločice da lete, i pribijem je za madrac.

Uz njene usne, prošaputam. „Voljeo bi napraviti moj prljavi doprinos na ovaj načim umjesto toga.“

Dvanaesto poglavlje

Holly

Silazim niz stepenice naredno jutro noseći jedino Creyevu košulju, dokoljenice, i bez hlača. Moj plan je tako-pažljivo nageti se preko pulta i zadirkivati Creya sa bljeskom moje robe, i iskušavati ga da mi da šta želim.

Sinoć nakon što je razbacao moj Scrabble na sve strane, bi je totalno prljav, uzimajući moje dupe ponovo sa svojim prstima – i svojim jezikom – ali je odbio moju macu jer je tvrdio da treba još jedan dan odmora.

Ja sam odlučna da to promjenim danas. Ali moj plan je pomjeren kada sam čula Creya da razgovara u zadnjoj prostoriji kroz djelimično zatvorena vrata. „Mislim da ne razumiješ Cannon, ovo je važnije. Holly je više važna. Znam da si ti... znam. Znam. Ali ti me ne slušaš.“ Crey se okreni i ugleda me. „Nazvat ću te kasnije.“ On nije ni čekao odgovor jer je ispustio telefon momenatano i otvorio vrata. „Hej, ustala si. Kako si spavala na našem podnom madracu? Još uvjek ne mogu vjerovati da smo pokvarili krevet.“ Njegove oči slete na popravljeni sto. „I sto.“ „Crey, šta nije u redu?“ Njegov govor tijela je isključen. Njegovo čelo je naborano i čeljust stisnuta, a njegovo ponašanje je u suprotnosti sa vedrim riječima.

On gurne ruku u kosu i uzdahne, njegove usne se spuštaju u mrštenju.

„Znaš kako sam rekao da se ponekad moram pojaviti i biti zastrašujući lično i bacati svoje poglede uokolo? Sada je jedan od tih trenutaka. Moram se vratiti u New York.“ Stvarnost. To je ono što je isisalo lakoću iz Creightonovog raspoloženja.

Nebi bilo realno od mene da mislim da možemo ostati u ovom mjehuru zauvjek. I moje vrijeme izmiče takođe. Ako će ovo funkcionirati, onda se oboje moramo prilagoditi našim životima. „Onda se moraš vratiti u New York i riješiti to.“ Kažem mu.

Njegovo lice je ravno, bez trunke osmjeha bilo gdje na njegovom izrazu. „Rekao sam ti da ću ostati dok ne shvatiš da ništa nije važnije od tebe, i ako odem, onda to ne radim.“ Još jednom, toplina se širi kroz mene, i ja zatresem glavom dok spuštma šaku na njegovu ruku. „Već si mi pokazao to. Vjerujem ti. Sada idi nazad u New York i pobrini se o poslu kao nemilosrdni muškarac kojeg znam da želiš da oslobodiš.“ Malo napetosti odlazi iz njegovog držanaj. „Jesi li sigurna?“ „Da. Rekao si mi da je ovo stvarno koliko mogu dobiti, a stvarnost znači da oboje nosimo naša vlastita sranja sa podrškom ostalih pored ili iza nas, bez obzira kakav je slučaj. Ako mogu biti s tobom, biću, i obrnuto. Smislićemo riješenje.“ Crey se sagne i pritisne poljubac na moju čeljušt. „Volim te, Holly.“ „Onda idi osvoji svijet. Čekat ću te kada završiš.“ On podigne glavu i gleda u mene, njegove oči su intenzivne, i toliko emocija sija u njima. Ta sila udari me u grudi. „Mislio sam da imam sve,“ kaže niskim glasom. „A onda sam upoznao tebe. Sada imam.“ Progutam, odlučna da ne dopustim suzama koje gore u mojim očima da se oslobode. „Ne možeš reći takve stvari. Ja ozbiljno nisam opremljenada se nosim s njima.“

„Nisam znao da sam opremljen da kažem takve riječi dok nisam sreo tebe takođe. Izgleda da ćemo oboje morati pronaći ravnotežu ovdje.“ Klimajući, stisnem njegovu ruku. „Spakuj stvari, i odvući ću te na airodrom.

Predpostavljam da bi te trebala pitata mogu li zadržati unajmljeno auto i odvesti ga natrag u Nashville.“ On prekrije moju ruku svojom. „Naravno da mi ne smeta. Sve dok tebi ne smeta da dobiješ novi auto željela ga ili ne. I ja ga biram, pošto su očigledno tvoja zadnja dva bili Pontiacs, i Detroit ih čak više i ne proizvodi.“ „Kako god. Samo znaj da ću i dalje voziti kao djevojka iz Gold Havena, pa ti je bolje da imaš dobro osiguranje.“ Ispod glasa on promrmlja. „Kada bolje pomislim, kupit ću ti tenk.“ Ja se nasmijem. Iskreno me nije briga šta će mi kupiti. Sve dok ima četri točka i odvuče me sa tačke A do tačke B. Ako bude previše skupo, ja ću biti kučka... ili ću ga prihvatiti graciozno.

Sada kada smo zakoračili u ovu novu verziju nas, kako će odlučiti da potroši novac ne smeta mi na svakom uglu. Creighton ne mora da me kupi – već me ima.

Sada mislim da pokušaje njegovati me i brinuti se o meni, što je nešto drugačije, i nemam namjeru bacit mu to nazad u lice. „Kada ideš nazad?“ on pita.

Slegnem ramenima, i pređem mentalno kroz raspored, s obzirom da nemam telefon pri ruci. „Vjerovatno za dan ili dva. Imam vremena.“ Bacim pogled po tihoj prostoriji. „Ovo bi moglo zapravo biti ono što trebam.

Ostat ću, fino podeđavati pjesme koliko god mogu prije nego se vratim. Možda pokušam spakovati šta stvari u svoju sobi i odem do dobrotvorne organizacije.

Moram odlučiti šta ću uraditi sa kućom.“ „Koju odluku želiš napraviti?“ „Trebala bi je prodati. Nemam drugi razlog da je zadržim.“

„Ali?“ „Ali još nisam sasvim spremna?“ „Holly.“ Crey podigne svoju ruku do mog lica. „Ne moraš je prodati ako ne želiš.“ „Čini se glupo plaćati porez na imovinu i komunalije kada niko ne živi u njoj.“ „Baby,“ kaže, njegove oči su mekane. „Možemo si priuštiti to.“ „U redu, neću je prodati za sada. Lijepo je imati negdje mjesto da se vratiš kući. Osim toga, pronašla sam da mi se sviđa držati se svojih korijena.“ „Dobro. Drago mi je.“ Njegov telefon zazuji u ruci, i Cannonovo ime blješti na ekranu. „Moram se javiti.“ „Idi osvoji svijet iz New Yorka, Crey. Mi ćemo biti dobro.“ Ja ga gurnem prema stepenicama, i on ode. Osim njegovog pozdrava, nisam čula ništa od njihovog razgovora. Instinkt mi govori da nije sve dobro u Karas Internationalu.

Potreba da pitam je jaka, ali sam joj se oduprla...sada, i cijele vožnje do airodroma. Još uvijek se borim kada je Crey pokrio moje lice i poljubio me pakleno, i kada se popeo u avion i dao mi zadnje mahanje.

Sama u Cadillacu, pitala sam se da li sam trebala ne boriti se potrebi da pitam.

Trinaesto poglavlje

Holly

Sutradan, upravo sam sastavila tuna sendvić za ručak kada je neko pokucao na vrata.

Stvarno? Ponovo?

Već sam primila dvije dostave od Creya danas. Prva, Delores Maynard unuk, Leander, svratio je sa drugim rokovnikom koji ju je Crey zamolio da napravi za mene.

Nakon što sam pronašla dvadeseticu da mu dam napojnicu, skoro sam se onesvjestila na preljepu boju.

Nakon toga došao je Ben iz Brews i Balls. „Šta ti radiš ovdje?“ pitala sam ga.

On podigne crnu-i-roze kuglačku torbu u svojim rukama i podigne je rukom koja nije na štapu. „Specijalna dostava od tvog čovjeka.“ „Koji đavo?“ uzela sam torbu od njega i otkopčala je. Jarko roza gliter kugla sa izgraviranim mojim imenom je bila unutra, zajedno sa crnim-i-roze kuglaškim cipelama. Šta na svijetu? „U redu, dobro. Sada kada je to gotovo, moam trčati, šećeru. Vidimo se na stazi večeras, ako dođeš.“

Promrmljala sam nešto dok je on išao niz stepenice i sjedao u automobil.

Nemam pojma šta sam rekla, jer sam bila previše zapanjena. Izvukla sam ceduljicu zaglavljenu u kugli i sputila torbu na pod.

Pročitaj me.

Otvorim ga i pročitam.

U slučaju da ti bude dosadno. Isto tako, mislim da građani Gold Havena bi voljeli imati razlog da te vrate u kuglanu, za još jedan improvizovani koncert.

Možda sam uhvatio samo kraj zadnjeg, pa čak i govor tekile, ali je bio odličan.

Nedostaješ mi.

Crey Dođavola.

Da već nisam dala čovjeku svoje srce, ukrao bi ga upravo preko svjetlucave kuglačke kugle i cipela. Mogla bi biti jedina žena na planeti koja preferira ovaj poklon nego Harry Winston dijamantnu ogrlicu, ali bilo je više promisli i truda u ovoj gesti, i to čini cjelu razliku za mene.

Sljedeće kucanje na vratima – koje se pretvorilo u kucanje u ljutnji – vrati me u sadašnjost. „Dolazim, dolazim.“ Mrmljam dok trzam vrata da ih otvorim.

Trebala sam pogledati kroz ćipkane zavjese na malenom prozoru na vratima. Ali nisam. „Hej malena!“ Mama je kući!“

Četrnaesto poglavlje

Creighton

Kada sam stigao juče u New York počeo sam brzati i jedva da sam se zaustavio od tada. Cannon je bio namršten na mene cijelo vrijeme dok sam bio na telefonu sa Benom da bi naručio kuglu, cipele i torbu za Holly, ali izbacio sam njegovo dupe iz ureda kada sam ugovarao druge isporuke. To je bio jedini trenutak koji sam proveo a da nije povezan sa poslom odkako sam ovdje. U suprotnom, bila je jedna zajebancija za drugom zajebanciom.

Moj ujak me optužio za kršenje dužnosti i lojalnosti za moju jebenu kompaniju, i uzurpirao korporativi priliku jer nisam dopustio odboru direktora da odluče glasanjem o kupovini Homegrown Recordsa prije nego sam ga kupio privatno.

Proveo sam gotovo svaki svoj minut kako sam stigao zaključan sa svojim odvjetnicima – one koje sam morao angažovati lično da me brane pošto moji kompanijski odvjetnici imaju konflikt interesa – i ono što mi govore nije dobro.

Naravno, tu je dosta argumenata u moju korist, dobrih, ali činjenica sa si mi rekli da on ima slučaj protiv mene gori u mom stomaku.

Ne bi bio problem da sam stavio na dnevni red da se glasa za to, dobio blagoslov od odbora, a onda nastavio sa kupovinom, ali bio sam u takvoj prokletoj žurbi – tako željan da uradim posao za Holly i pobrinem se da izdavački direktori je nemogu zajebati – da sam ja zajebao.

Nikada nisam zajebao kao sada ranije. Ako moj ujak podnese tužbu, moj ugled u poslovnom svijetu, i sa mojim odborom i dioničarima, će biti oštećen, možda nepovratno.

Trebao sam reći Holly sve prije nego sam napustio Kentucky juče. Ona je jedina osoba kojoj sam željeo reći sve, i ona je kompletno nedostupna za mene jer nisam otvorio jebena usta i rekao riječi o onome što sam uradio.

Znam da je to zato što dio mene nije željeo da uzdrma novu ravnotežu koju smo pronašli. Ova harmonija je tako jebeno dobra, ne želim da je zajebem jer nismo imali šansu ni da uživamo u njoj.

Ali ovo je nešto što joj ne želim reći kada nije pored mene. Ne mislim da bi pobjegla ponovo, ali postoji uvjek šansa da bi mogla pomisliti da sam je pokušao kupiti, i neću uzimati zdravo za gotovo da ovu najavu kažem pažljivo.

Ono što mi je Cannon rekao na telefon ranije juče kada je nazvao dok sam bio u Kentuckyu, je bilo samo da ujak planira podnijeti tužbu – ne da ima bilo kakvih osnova za to. Mislio sam da će advokati riješiti to sranje u rekordnom vremenu. Bog zna da ih plaćam dovoljno. Ali nema još riješenja. Samo više mogućnosti pravca djelovanja.

Podignem telefon da nazovem Holly. Samo da čujem njen glas biće poboljšanje.

Cannon je u konferencijskoj sali pored mene kada sam podigao telefon i pronašao Hollyn broj – ne da ga je teško naći s obzirom da je njen broj u mojim favoritima. Možda je to raspizdilo Cannona u zadnje vrijeme. Zna da je zamjenjen.

Zvoni dva puta prije nego se ona javi. „Crey?“ Olakšanje klizne kroz mene na zvuk njenog glasa. „Hej baby.“ „Zdravo. Mogu li te nazvati kasnije? Ja sam u...zauzeta trenutno.“ Čujem glas u pozadini, i ona mora da drži ruku preko telefona jer čujem je kako utišava nekoga prigušenim tonom.

Olakšanje koje sam osjetio blijedi. „Holly? Je li sve u redu?“

„U redu je. Sve je uredu. Mogu li te nazvati za par sati?“ Njen glas zvuči zategnuto, i nema šanse da povjerujem da je sve u redu. „Nešto nije u redu. Šta je? Zahtjevam. „Ne mogu sada razgovarati, ali reći ću ti kasnije.“ Suzbijem potrebu da je prisilim da mi kaže koji đavo se dešava. „Zovi me u svako doba. Volim te, Holly.“ „Zdravo, Crey.“ Ona prekine vezu, i nije mi promaklo da nije rekla da i ona voli mene nazad.

***

Nisam siguran zašto sam ovdje, ali iz nekog razloga, kada sam napustio ured advokata, otišao sam u Rose Club na Plazi umjesto nazad u apartman. Skinem kaput i objesim ga na naslon barske stolice.

Kada je barmer krenuo odma prema meni, nije iznenađujuće jer je usluga ovdje besprijekorna, kažem.“ Bushmills 21, molim vas. Tri prsta.“ „Da, gospodine.“ On se odmakne, posežući za bocom i čašom, a ja sjednim na stolicu i mislim na zadnji puta kada sam bio ovdje. Isuse, jebote. Toliko toga se desilo od tada.

Te noći kada sam upoznao Holly, sjedio sam na jednom od niskih kauča u uglu, izbjegavajući svaku ljudsku interakciju, i svakako izbjegavajući porodičnu večeru koja bi se okrenula u to da moj ujak grdi za svaku pojedinu prokletu stvar koju sam uradio u životu.

Božić prije godinu dana, kada je moja sestra molila da dođem, pristao sam da odem kod ujaka i ujne i glumim porodicu. Preko perfektno spremljene patke i mnogo više viskija nego što je trebao popiti, moj ujak je pustio tiradu o mojoj nesposobnosti za poslovanje prije prelaska da istakne moj propali lični život.

Konačna slamka je bila kada je promrmljao da mora dijeliti prezime sa mnom. Moja ujna je poblijedila, rađe nego da uđe u okršaj, ona je posegnula za još jednom čašom vina. Čak i kada sam bio dječak, nikada nije rekla ni riječ protiv mog ujaka.

Ustao sam, izvinjavajući se sestri što nisam u stanju da održim privid porodice, i izašao.

Prošli Božić, odbio sam da prisustvujem ruglu porodičnog praznika. Holly je bila lijek za moju dosadu, i za pomisao o mojoj manje-nego-idealnoj porodičnoj situaciji.

Kada je barmen kliznuo mojim pićem preko glatkog drveta, omotam prste oko čaše i maknem se od bara. Dok sam se smještao u svoj ugao, osmjehnem se na sjećanje Holly kako se šeputi u baru.

Prokletstvo. Izgledala je preljepo dok je razgledala mjesto. Kratka suknja, jakna pretanka da bi je čuvala ugrijanu, i kaubojske čizme. Ona zabaci ludim valovima preko ramena, za koje sada znam da su lude kovrđe za pozornicu, i skenirala je bar kao da ga posjeduje. Čak i kada je njena odjeća vrištala ja ne pripadam ovdje, njen stav je vikao ali nije me briga. Bio je to pokušaj samouvjerenosti i hrabrosti što me je privuklo prvo.

Pa, to je laž. To je bila njena seksi-kao-pakao kosa, bujne grudi, i savršeno okruglo dupe – a onda je bilo njeno samopouzdanje sa nagovještajem ranjivosti.

Sve u vezi nje, čak i način kako je stajala, daje vibru da pokušaje da bude jaka ali treba neku jaču ruku da je vodi. Kada sam vidjeo drugog čovjeka kako kreće da pokuša kod nje, postupio sam bez razmišljanja – nešto što rijetko radim, ako sam ikad, uradio ranije.

Pratio sam je i utvrdio da je moja. I dalje se mogu sjetiti, gotovo doslovno, kada je konačno izbacila svoj prijedlog nakon svih insinuacija i flertovanja.

‘Došla sam ovamo da pronađem zgodnog tipa koji zna šta radi, i vidim gdje će nas noć odvesti.’

Mislim, stvarno, šta da čovjek kaže na to nego da prihvati i zgrabi je za ruku i odvuče u njenu hotelsku sobu? Jer to je tačno ono što sam uradio.

Sjećanje izbljedi kada sjena padne na ljubičasto-plavo svjetlo na stolu ispred mene. Podignem pogled i pronađem Greer. „Ne drže li te vezanog za sto do ponoći svake noći?“Pitam sa cerekom.

Osmjeh moje sestre se ne proteže široko na licu kao nekada. Ona pogleda na sat. „Znam, zar ne? Dođavola, Crey, nisam izašla ovako rano mjesecima. I to je sve zato što ne mogu raditi na projektu na kojem si ih sve uključio. Ponekad sukob interesa je divna stvar.“ Provjerim sat i mrzim činjenicu da moja mala sestra misli da je izlazak iz ureda u osam i trideset rano. „Ne trebaš taj posao, Gree.“ Nadimak je ostao od sitnih komada djetinjstva kojima sam svjedočio tokom raspusta u internatu.

Ona zakoluta očima, spuštajući aktovku na pod, i spljošti se na sjedalo preko puta mene. „Neću živjeti od tvog novca. Osim toga, nije da ću biti pripravnik zauvjek. Nekoliko godina će biti dovoljno da dobijem bolji posao, a onda ću živjeti svoj san.“ Pomislim na pravnu službu Karas Internationala i koliko teško oni uvjek rade. „Shvataš da trava nije uvjek zelenija, zar ne?“ „Nemoj bušiti moj mjehurić, ne još. Provela sam tri godine razbijajući guzicu za ovu diplomu, i koristit ću je.“ Otvorim usta da još nešto kažem, ali umjesto gubljenja daha dalje, uzmem gutljaj viskija.

Konobar dolazi, i Greer naruči džin i tonik. „Kada si se prebacila na žestice?“ pitam, veliki brat u meni izlazi na vidjelo. „Pila si vina, ne džin.“ Kolutanje očima ponovo počinje. „Smiri se Crey. Rasipam se dobrim stvarima jer ti plaćaš. Osim toga, Tristan pokušava da me nagovori da pijem više ‘sofisticirana’ pića nego što je vino.“ Ja se namrštim na spomen njenog dečka. „Tristan je kreten, Greer.“ Ona zuri u mene. „On nije kreten. On je dobar dečko, doista.“ Po njenom tonu, nisam siguran da li pokušaje ubjediti mene ili sebe. „Doista? Zašto onda nisi sa Tristanom sada rađe nego sa velikim bratom?“ Njen pogled padne i sjaj izbljedi. „Zato što ne voli da dolazim do njega kasno. Kaže da ga to zezne sa njegovim rasporedom spavanja.

Ali izlazimo zajedno sljedeće sedmice. Trebamo vremena nasamo da se ponovo spojimo.“ Da je Greer bilo koja druga žena a ne moja sestra, rekao bi joj šta bilo koji čovjek zaslužuje i da ga nebi trebalo biti briga kada žena će dopuzati u njegov krevet. On bi trebao biti jebeno sretan da je ona tu da se zajebaje sa njegovim rasporedom spavanja. Ali neću da prilazim ni blizu toj temi o seksu sa svojom sestrom. To se neće dogoditi. Nema jebene šanse.

Greer srećom mijenja temu. „Pa, kada ću upoznati tvoju ženu?“ Ja pomislim na telefonski poziv koji nije čak ni telefonski poziv koji smo Holly i ja imali ranije. „Uskoro. Trebala bi doći na jedan od njenih nastupa. Ona je jebeno nevjerovatna, Gree. Bila bi apsolutno zapanjena.“

„Hm, blic vjesti, Crey. Gledala sam njen nastup na TV-u. Znam kako zvuči. I u pravu si – ona je jebeno nevjerovatna.“ „Kada si je vidjela na TV-u?“ „Gledala sam zadnje epizode Country Dreamsa čim sam vidjela vjesti o tebi i njoj u novinama. Željela sam vidjeti djevojku koja je moja nova sestra. Bio si dobar.

Ona je ludi talent. Ispolitali su je dosta od prve audicije, ali njen glas je sproveo kroz takmičenje. Sudije su bile zapanjene.“ Izvučem telefon da nazovem Cannona. „Šta radiš?“ Greer pita. „Dobijam kopije te sezone takmičenja.“ „Nisi već to uradio? Ozbiljno? Mislila sam da će to biti u provjeri prošlosti.“ „Ako i jeste, onda Cannon nije to podjelio samnom. Sranje.“ Neznam zašto to nisam uradio ranije. Moja potreba da vidim prije-slave Holly raste uporedo sa svakim zvonom Cannonovog telefona. „Nije dobar trenutak, Crey,“ Cannon kaže, grubim glasom. „Isuse, Cannon. Ako si jebao nekoga, ne javljaj se na prokleti telefon onda.“ „Mi smo u UZBUNI sada, pa sam mislio da je nešto važno. Ako nije, vraćam se Rachel, i možemo raspraviti o ovome ujutro.“ „Predpostavljam da sam inpresioniran da znaš njeno ime. I da, važno je, ali možeš završit sa Rachel prvo. Želi sezonu Country Dreamsa u kojoj je holi.“ „Prekinuo si me radi toga?“ „Važno je.“ Kažem, moj ton završava bez sranja. „I već ga imaš na svom e-mailu. Idi ga potraži na e-mailu od mene od dana nove godine, nakon što si mi rekao njeno ime. Završio sam izvještaj i poslao ti sve.“ „Hvala ti. Uživaj u svojoj noći.“ Odgovorim, i prekinem.

Greer se cereka. „Rekla sam ti.“ „Da li si slušala cjeli prokleti razgovor?“ „Teško je ne čuti.“ Zatresem glavom. „Moram ići kući. Imam nešto za gledati.“ Podignem čašu i ispijem ostatak tečnosti. „Dobro, ostavi svoju malu sestricu da pije sama.“ Konobar je upravo donijeo njen džin i tonik. Izvučem svoj novčanik i bacim stotku na sto prije nego zgrabim Greerinu ruku i povučem je iz stolice. „Nećeš piti večeras. Ideš kući i uzmi pristojnu noć sna prije nego se sutra vratiš u kancelariju.“ „Ne bi rekla Crey. Sjest ću, opustit se, i uživat u piću. Ti požuri i gledaj svoju ženu prije nego je postala tvoja žena. Vidimo se ujutro. Ja ću biti ona okolo na koju partneri puknu narudžbenice.“ „Barem mi reci da ćeš uzeti taksi do kuće a ne hodati.“ „To je samo šest blokova. Taksi nije potreban.“ Ja sjednem nazad. „Predpostavljam da ću pričekati dok ne završiš sa pićem onda.“ Nakon što sam otpratio sestru do vrata, hodao sam nazad do svog apartmana. Čim sam ušao u apartman, odem do ureda i izvučem svoj laptop.

Treba mi samo par minuta da prokopam po e-mailovima i izvučem onaj što mi je Cannon poslao.

Počnem sa emisijom audicije. Reći da sam zainteresovan bi bilo malo rečeno. Divim se zaobljenosti Hollynog lica koje je izgubila, i izglađenost koja je sve veća sa svakom epizodom. Osjećam se kao da gledam izgradnju zvijezde, ali dio koji me najviše smeta?

Nisu trebali da promjene ni jednu stvar na njoj, jer je ona bila perfektna od momenta kada je zakoračila na pozornicu. Roze karirana košulja, traperice iznošene vremenom i prilično ono što dizajneri diktiraju, par starih kaubojskih čizama, i najveći osmjeh koji sam ikada vidjeo na njenom licu.

Neću mirovati dok ne vratim taj osmjeh na njeno lice.

Petnaesto poglavlje

Holly

Danas je nadrealan dan. Ne nadrealan na način kao kada stojiš na pozornici Grand Old Opry i nastupaš, ali i dalje nadrealan isto. Ako odete na google i pogledate deriniciju nadrealnog, Wickman majka-kći srece-na-srce će iskočiti.

Mama se pojavila, preplanula, izglanjcana, i ispolirana sa svog odmora, nije nešto što sam očekivala... ali predpostavljam da sam trebala. Nakon što me nazvala iz zatvora, znam da nije imala muškarca u životu, iako ta situacija generalno ne traje dugo.

Moj detektor za sranja momentalno oživljaje kada me zagrlila i rekla da je dobro što me vidi tako sretnu.

Je li ovo doista moja majka?

Tako sam zapanjena i zadivljena da želi da razgovara i sazna kako sam ja – a ne o tome koliko se novca mogu dočepati – da sam praktički poklopila Creyu kada je nazvao. Ali činjenica da nije spomenula ni jednu stvar o krađi bakinog nakita zadnji puta kada je bila ovdje podsjeća me da je ona i dalje moja majka, i stavlja me u drfanzivu.

Kada sam spustila telefon na stranu, ona kaže, „Mogla si razgovarati sa njim, znaš. Mora da ti nedostaje ludo, budući da nije ovdje i da ste tek vjenčani mladenci.“ „Uh, nadoknadit ću mu to kasnije.“

„Ako si sigurna.“ Ona pogleda naokolo po kuhinji. „Kako bi bilo da nam napravim slatki čaj i možemo sjesti i razgovarati o bajci? Planirala sam otići u B&B večeras da se ispričam sa prijateljima.“ Ah. To zvuči više kao majka. „U redu.“ Mislim da nikada nisam odbila slatki čaj, i neću sada početi. To je jedna stvar koju moja majka dobro pravi. S obzirom da je to jedna od jedinih stvari koje mi je napravila – zaboravimo rižine svježe kolačiće i pečeni sir i žele i druge stvari koje djeca žele – predpostavljam da je dobra stvar što je dobra u tome.

Kretala se po kuhinji lako, još uvjek znajući gdje šta stoji... baš kako je znala gdje je nakit. Dok je izvlačila istu boje šljeza tupperware posudu koju je baka koristila odkako se mogu sjetiti, pokušavam se smisliti kako da pokrenem temu. Ali umjesto toga, ona me uhvati nespremnu. „Izgledaš sretno, Holly. Je li te on čini sretnom?“ „Št...šta?“ „Sretna. Je li te on čini sretnom?“ Zabrinutost moje majke za moju sreću bila je toliko šokantna da sam progovorila ne razmišljajući o riječima koje izgovaram. Ili možda je naivno vjerovati da ona zapravo mari za odgovorom. U svakom slučaju, govorila sam iz srca. „Jesam. Imali smo mali grub početak, ali mislim da smo pronašli sebe. Moj odlazak i dolazak ovamo je bio najbolja stvar koju sam mogla uraditi.“ Poklopac tupperwarea odbije se od pult i sleti na pod.

Mama me pogledala, s jednom rukom na kuku i drugom podignutom na njene usne. „Otišla si od tog čovjeka? Molim te reci mi da to nije istina.“ Moja stara odbranbenost raste brzo, i još jednom, nisam razmišljala prije nego sam progovorila.

„Šta bi ti uradila da je prva žena tvoga muža uhvatila te na prepad na dobrotvornoj zabavi, govoreći ti da si sretni broj tri a ne druga žena kako si ti mislila, i poslala te u napad panike, tjerajući te da shvatiš da moraš izaći iz te betonske džungle klaustofobične noćne mora prije nego izgubiš svoj ‘jebeni’ um?“ Ruka sa majčinih usana takođe spadne na kukove. „Bio je oženjen tri puta?

Ali novine nikada nisu rekle to. Nikada. I nije ti rekao? Oh moja, Holly. Ne sviđa mi se što krije tajne. To nije način na koji bi brak trebao raditi. Vjeruj mi, koliko god da sam bila loša u njima, trebala bi znati.“ Njena iskrenost koja zvuči kao roditeljska biga me zapanjuje. A onda ponovim njene riječi u svojoj glavi. „Čekaj, šta? Koliko puta si ti bila udata? Mislila sam...“ Mamin pogled padne na pod kao da je to najfascinantnija stvar koju je ikada vidjela, i ne mogu si pomoći ne pomisliti da je crvenilo na njenim obrazima sram.

To je novo za nju.

Kada me pogledala nekoliko trenutaka kasnije, rekla je. „Pa, recimo samo da nisi jedina u porodici koja je imala brzo Vegaško vjenčanje. Nadajmo se da ćeš imati samo jedno.“ Taj pod koji je mama našla tako prokleto zanimljivim?

Moja vilica je na njemu. „Mislila si da to nije potrebno spomenuti? Mislim, ozbiljno? Koliko?“ Ona promrmlja nešto, i ja ustanem sa stolice približavajući joj se. „Mama, koliko ih je bilo?“ „Dva u Vegasu, jedan u Reno, i jedan u Paducah.“ „Bila si vjenčana četiri jebena puta i ni za jedan nisi rekla svojoj jedinoj kćerki?“ Njeno držanje pada, čineći da zažalim moje grube riječi, iako ne mislim da bi trebala. Kada su se mamina ramena zatresla i suze prosule niz njeno lice, još više

sam zapanjena. Nikada je nisam vidjela da plače. Nisam mislila da je fizički sposobna za to. „Znam da sam bila užasna majka, i nema izlike. Ali tvoja baka podigla te bolje nego bi ja ikada mogla. Žao mi je za sve, Holly. Napravila sam nered od svog života i od tvog i njenog, i pokušavam se iskupiti. Upravo učima kako.“ Ja sam naivčina. Znam to, ali nikada nisam vidjela ovu vrstu iskrenosti kod moje majke ranije. Nikada nismo imali ovu vrstu razgovora ranije. Možda je ovo naša druga šansa?

Ne postoji ništa što mogu uraditi nego omotati moje ruke oko nje i pustiti da njene suze natope pamuk moje maice.

Njene riječi su prigušene, ali mogu ih razaznati. „Nisam ti rekla za vjenčanja jer sam znala da neće potrajati. Ništa nikada nije. Već si me mrzila, i nisam ti htjela dati još razloga da ti pokažem kakav sam neuspjeh ja.“ Na svoju ruku, moja ruka pogladi njenu veliku kosu niz leđa. „Oh, mama. Ne mrzim te.“ „Da, mrziš. Trebala bi. Ubila sam svoju vlastitu majku. Ja sam užasna osoba.

Zaslužujem da idem ravno u pakao za sve što sam uradila, a umjesto toga tvoj muž poslao me na odmor.“ Njeno tijelo trese se jače sa jecajima, a ja ne mogu shvatiti šta se dešava upravo sada. Ali nekako, na neki način, ledena zaštita koju sam godinama davno stavila oko srca da me zaštiti od maminog konstanotnog razočarenja i teških riječi počelo se topiti.

***

Nakon što smo se mama i ja sabrale i popile naš slatki čaj, ona se dotjerala i krenula u B&B. Pokušala me nagovoriti da idem s njom, ali zaista nisam bila raspoložena da budem na bilo kojoj vrsti pozornice večeras, bile u pitanju karaoke ili samo općenito izlaženje u javnost.

Osim toga, trebam malo vremena da se prilagodim koji se đavo dogodio danas popodne, i emocije teku sirove kroz mene. Pa sam protekli sat pretakala ih u tekst za tekstom, osjećajuć da je ova pjesma istrgnuta iz moje duše i nekako je zakrpala u isto vrijeme.

Već je odavno mrak i blizu je sedam kada novo kucanje dolazi sa vrata.

Ko je sada? Ozbiljno ne mogu podnijeti više iznenađenja. Čekala sam par trenutaka, i kada kucanje nije došlo ponovo, moje uzlupalo srce vratilo se u normalu.

Buka dizel motora kako ubrzava uzburka moju radoznalost, i ja se podignem i odem do vrata. Gurajući ćipkane zavjese na stranu, pogledam van i ne vidim ništa. Kada sam zakrenula glavu na drugu stranu, uhvatim zadnji kraj smeđeg kamioneta kako se odvozi. Ups. Nakon što sam otključala vrata, otvorim ih, i vidim, paket veličine kutije za cipele kako stoji na ljubičastom trijemu.

Nasmijem se.

Crey. Je li ovo razlog zašto me je zvao ranije?

Ja je zgrabim i odem unutra prije nego što odem u kuhinjski nož i razrežem otvarajući je. Tu je poruka zaglavljena u foliju. Moje srce počinje udarati iz sasvim drugog razloga ovaj puta.

On je odsutan tek od juče, i već mi nedostaje kao lud. Voljela bi da sam mogla da razgovaram s njim ranije, ali moj šok radi mame je prilično visoko na listi.

Znam da sam preko ušiju zaljubljena u čovjeka kada samo pogled na njegov rukopis čini me vrtoglavom.

Holly To se zove izvršni, i bolje ti je bogami da vrištiš ime ovog izvršnog kada svršavaš.

Crey Koji đavo?

Postavila sam poruku na stranu i odmotala paket. To je vibrator. Sjajni srebreni vibrator. Čudnog oblika, ali iz onoga što znam o vibratorima, što priznajem nije puno, ima G-tačku i nadražaj klitorisa. Moji ženski dijelovi se bude od samog gledanja u njega.

Nakon ludog-emocijonalnog posljepodneva i večeri, lijepa topla kupka sa velikom čašom ili dvije vina je upravo ono što mi treba da se opustim... uz probnu vožnju moje nove igračke.

Šesnaesto poglavlje

Creighton

Na sred sam epizode Country Dreamsa kada je telefon zazujao preko mog stola. Udarim ga lijevom rukom, iziritiran da me neko prekida dok gledam Holly dok pjeva pjesmu pod nazivom ‘Independence Day’ (dan nezavisnosti), i nisam željeo da skidam pogled sa laptopa.

Zgrabim telefon, u namjeri da stisnem IGNORE, ali kada moje oči pogledaju dolje na ekran, vidim Hollyn broj. Udarim PAUSE na laptopu, i javim se odmah. „Holly.“ Teško je disala u telefon na trenutak prije nego je rekla.“Hej.“ „Jesi li dobro?“ „Oh, upravo ću biti pakleno bolje od samo ok. Ali tvoja poruka kaže da želiš da čuješ moj vrisak tvoga imena, gospodine Izvršni, pa evo me, pratim naredbe.“ Jeeeeebiga. Moj kurac poskoči u čaćama. Totalno sam zaboravio na vibrator, potpuno i kompletno zaboravio na njega. Nisam siguran ni kako je to moguće, ali očito jeste. Sva moja briga o današnjem danu je pala u zaborav od same pomisli na njeno zadovoljstvo. „Da li mi to upravo govoriš, da imaš vibrator uguran u tu tvoju slatku pičkicu?“ „I čep u dupetu.“ „Isuse jebeni Kriste, Holly.“ Ja kažem stenjući. „Nisi još svršila?“ „Ne. Htjela sam da me ti čuješ.“

„Dobra djevojka.“ Stavim telefon dalje od uha, udarim spikerfon, i spustim ga na sto.

Onda posegnem za pojasom i otkopčam ga, namjerno puštajući kopču da zvekeće. „Da li ti...?“ „Vadim svoj kurac van da mogu drkati na zvuk tvog svršavanja. Nedostaješ mi Holly. Nedosta je mi ta tvoja mala pičkica, tvoje malo čvrsto dupe, i te jebeno savršene sise.“ „Sveto sranje. Mislim da sam zamalo svršila samo slušajući to.“ Njen glas je drhtav na telefonu.

Ja se osmjehnem. „Dobro.“ Čim sam imao ruku omotanu oko kurca, shvatim da sam žalosno nespreman, pa odem do kupaonice, uzmem lubrikant, i vratim se u spavaću sobu, sve vrijeme govoreći Holly prljave stvari koje bi joj radio da sam tamo. „Jer ti voliš imati moj kurac u svom dupetu, zar ne?“ „Prilično sam sigurna da sam svršila i ured onesvjestila, zar ne?“ „Ti si jebeno savršena, ženo.“ Ja kažem,dok sam se svlačio, smještajući se na krevet, i namažem lubrikantom. „Sada ćemo vidjeti koliko si dobra u dovođenju sebe da svršiš.“ Njen smijeh čini moj kurac tvrđim. „Ja već znam da sam dobra u tome Crey.

Vjeruj mi. Puno prakse sa jednom rukom.“ Ja stenjem na vizuelizaciju i omotam ruku oko kurca. „U redu, baby. Rekla si da ga već imaš u sebi?“ „Daa.“ „Koliko si blizu rubu?“

„Prilično prokleto blizu.“ „Želim da usporiš, zadrikuj se na minutu.“ „Šta misliš da radim?“ „Da li ti to postaješ šefujuća sa mnom, Holly?“ „Možda. Zaista želim svršiti.“ Njen ton je samo šapat cviljena, njen očaj krvari u svakoj riječi. „Ubrzo, baby, obećajem. Prvo želim da cirkuliraš oko klitorisa, dovedi se sve do ruba.“ Njen jauk i šapat me izluđuju, i ja se dovodim do samog prokletog ruba. „Crey, molim te. Trebam...“ „Pojačaj vibrator, baby, a onda želim da fino i polagano uđeš u tu usku malu pičkicu, pritišćući G-tačku. Želim da ga uzemš duboko kao da uzimaš mene. Dovedi se do tamo. Do kraja. Želi to čuti upravo sada. Jer kada svršim preko svoje ruke, želim da čujem kako vrištiš moje ime.“ Njeno teško O, moj Bože predhodi glasnijem i glasnijem stenjanju. „Crey... Ja ću. Moram... Ne mogu...“ „Svrši za mene Holly. Upravo sada. Upravo jebeno sada.“ Moja naredba je oštra jer ja teturam na rubu kontrole, moja jaja se povlače do korjena kurca, moj orgazam će da eksplodira. „Crey!“ njeno cviljenje prelazi u vrisak i ja želim, više nego išta, da sam tamo da joj vidim lice dok užitak je vuče pored tačke bez povratka.

Izgubio sam svoju čvrstu kontrolu, i njeno ime odzvanja u našoj spavaćoj sobi. Nekoliko trenutaka kasnije, bacim glavu nazad na jastuk. Njen glas dolazi kroz telefon. „Crey, jesi li još tu?“

„Još sam tu, baby. Upravo si me razorila sa udaljenosti od preko šest stotina kilometara.“ Nježno cerekanje dolazi kroz telefon, praćeno nekoliko minuta ničega osim našeg disanja dok smo se oboje oporavljali.

Na kraju Holly progovori prva. „Drago mi je da sam te dobila večeras. Žao mi je radi ranije. Mama je došla kući. Ona cijeni odmor. Pa, hvala ti za to.“ Moja nakostrešenost raste. „Tvoja majka je došla kući? Jesi li dobro?“ zgrabio sam majicu koju sam bacio na stranu i očistim nered sa ruke i stomaka. „Jebi ga, trebao sam ostati.“ „U redu je, Crey. Ne luduj. Bilo je zapravo...dobro. Razgovarale smo. Mislim da bi ona i ja mogle biti u polu-dobrom odnosu trenutno. Da si bio još ovdje, ne mislim da bi se to dogodilo, pa su se stvari možda trebale ovako dogoditi.“ Napetost me malo popušta samo za pukotinu. „Jesi li sigurna? Jer, jebi ga, Holly, od onoga što si mi rekla za majku...“ „Znam, ali ona je i dalje moja majka, u dobrom ili lošem, i ako postoji šansa da može biti bolje, onda moram da vjerujem da se promjenila. Znam da sam se nadala i ranije, ali sada zapravo izgleda drugačije.“ Loš osjećaj ključa u mojoj utrobi, ali ne mogu se natjerati da slomim nadu u Hollynom glasu. Sve što mogu vidjeti je mala djevojčica na slici u kući njene bake, želi da njena mama bude kao druge majke i zapravo da brine o njoj umjesto o kratkotrajnim muškarcima u svom životu.

Biram riječi pažljivo. „Podržajem te, Holly. Pa šta god odlučila da je najbolje za tebe, i to ću podržati.“ Meki smijeh koji odzvanja kroz telefon klizi u moje grudi i stišće mi srce. „U pravu si, Crey. Ovo je stvarno koliko može biti. Volim te. Razgovarat ćemo ujutro?“ „Apsolutno. I ja tebe volim. Laku noć, baby.“

Kada sam prekinuo, smješim se. Trebam shvatiti ovo sranje sa svojim ujakom sutra, jer letim na jug ASAP.(As soon as possible - Što je prije moguće)

Sedamnaesto poglavlje

Holly

Glava me malo boli od vina, ali srećom nije mahmurluk, iskotrljam se iz kreveta i na vrhovima prstiu idem ni stepenice. Bakina spavaća soba je širom otvorena, i čini se da mama nije došla kući sinoć.

Ja potisnem glas u sebi koji želi reći, Šokantno, doista? Kao što sam rekla Creightonu, moram vjerovati da se promjenila.

Ja napunim šoljicu kafe i provirim kroz prozor na trijem. I dalje sam zahvalna ljudima da nisam vrijedna pažnje, čak i u ovom malom gradu. Grabeći jedan od bakinih ručno pletenih deka, odem na prednji trijem i sklupčam se u ljuljački.

Zora je, još uvjek je hladno da se para diže sa jezera preko puta ceste. Mirno je ovdje kao što nigdje nije.

Crey je u pravu, nisam spremna da prodam ovu kuću. Možda se neću vraćati ovamo često koliko bi voljela, ali imati ovo mjesto kao moje utočište čini se važnim. Vraćati se korjenima je bio pravi izbor. Bez obzira koliko fanova zna moje ime, i bez obzira koliko lud život mogu imati, ja sam jednostavna djevojka iz Gold Havena, Kentucky.

I sada, nakon dolaska kući i gledanja ovoga mjesta kroz blago iznurene oči – i kroz Creightonove oči – ja sam uredu sa sobom da budem ta djevojka. Baš kao i svi drugi, ja sam zbir mojih iskustava, i ne bi bila gdje sam danas, udata za čovjeka u kojeg sam ludo zaljubljena, da nisam hodala putem koji je bio ispred mene.

Dok sam se ljuljala u stolici na bakinom trijemu i gledala kako zora boji nebo, ne mogu si pomoći nego biti zahvalna za priliku koja mi je data. Uspomene teškoća blijede, u sjeni sve dobrote.

Nešto kasnije moj telefon zazvoni u unutrašnjosti kuće, prekidajući moju samoću i opće zadovoljstvo sa svijetom. Podižući se sa stolice, pređem trijem i otvorim vrata da ga zgrabim sa pulta i javim se.

Očito, nadam se da je Crey. Ali nije – Tana je. „Hej, djevojko, šta se dešava?“ nisam razgovarala s njom od kako sam joj rekla zašto sam napustila New York drugi puta prije nego sam krenula za Gold Haven. „Jesi li vidjela novine ili tračerske stranice danas?“ Moj želudac potone do stopala. „Neće mi se svidjeti ono što imaš da kažeš, zar ne?“ „Oh sranje. Nisi.“ „Ne. Nema tabloida na mom trijemu ovdje.“ Progutam podižući strah i sjednem u stolicu. „Koliko je loše?“ „Prilično je loše, dušo. Tvoja mama je prodala priču- ekskluzivno za Yapper koju su objavili prije deset minuta. A ovog jutra, novine su takođe objavile o tome da tuže tvog muža njegovi dioničari za korporacisku prevaru ili nešto slično. To je bilo u Wall Street Journal, ne Yapper, ali nisam znala za to dok nisam pročitala Yapper članak i tamo ima link do toga. Tvoje ime je na svačijim usnama danas.“ „Šta?“ Drago mi je da ne držim šoljicu kafe i dalje. Bila bi razbijena na podu trenutno. „Znaš kako kažu da nijedan publicitet nije loš publicitet? Pa, danas se nadajmo da je to doista istina za tvoje dobro.“ Ja odgurnem stolicu i ustanem, pravo prema bakinoj sobi krenem, i sasvim sigurno, sve mamine stvari su nestale. Posrćući nagnem se na hrastova vrata i skliznem na pod spuštajući glavu između koljena. Moja glava se trese toliko da jedva mogu držati telefon na uhu.

„Šta je rekla?“ prošapćem.

Razočarenje, gađenje, i ljutnja podižu se u meni, moj stomak se uvrće i pada. Dala sam joj informacije kao najveći naivčina. Šta sam mislila?“ Tana je zvučala ured neodlučno kada je progovorila. „Mislim da je Creighton prošao najgore. Nisam znala da je bio oženjen na koleđu. Čitava stvar je zakopana.

Glasine kažu da je djevojka lažirala trudnoću da ga ugrabi, a onda kada je shvatila da on ne dobija ni centa od ujaka, pretvarala se da je izgubila bebu. Sve u vezi tebe uglavnom zvuči kao djevojka ludo zaljubljena u njenog muža.“ Bolestan osjećaj se umnožava dok se crvenilo penje uz moj vrat i obraze. Ja sam odgovorna što se Creightonov lični život širi po stranicama novina – lični poslovi o kojem ne znam ništa.

Annika je bila trudna? Ili se bar pretvarala da je trudna? On je to izostavio, zajedno sa činjenicom da će biti tužen. Je li znao da to dolazi? Sjećam se napetosti u njegovim ramenima kada se javio na Cannonov poziv. Mora da je znao. Ali zašto to nije podijelio sa mnom. „Reci mi o Creightonovoj tužbi.“ „Stvarno nisi znala?“ Tanain glas izlazi kao da je šokirana, i mali komadić mene si ne može pomoći nego pitati se šta još Crey mi nije rekao. Mrzim to zrno sumnje.

Ja ustanem sa poda, i počnem koračati po sobi. „Molim te, Tana? Ne bi te pitala da znam. „Sranje. A ja sam mislila da si jebena kraljica u čuvanju tajni.“ „O čumu pričaš?“ Moja luda osjećanja sudarila su se kao automobili na pokvarenom semaforu. Frustracija se podigne, i želim posegnuti kroz telefon i protresti to iz nje. „Kupio je Homegrown jebeni Records, Holly. Za tebe.“

Krv juri kroz moje uši, zaglušujući me. „Šta?“ prošapćem. „Jebote, stvarno nisi znala?“ „Ne. Nisam znala.“ Moj glas je postajao glasniji dok se šok pretvarao u zbunjenost i nevjericu. „Sranje.“ Ona prošaputa. „To je nekako ogromno. Kako je mogao da ti ne kaže?“ Ja spustim glavu ponovu uza zid. „Šta mi još nije rekao?“ ja promrmljam. „Ne znam, dušo. On je tvoj muž.“ „Pa, šta da radim sada?“ neznam da li pitam sebe, ili Tanau, ili univerzum u generalno. Srećom po mene, Tana ima odgovor. „Dovuci guzicu nazad u Nashville. Doši kod mene i pritaji se.“ Moj telefon bipne sa novim dolaznim pozivom. Odmaknem ga od lica, ponovo očekujući da vidim Creightonovo ime na ekranu. Ali nije. To je Chance. „Sranje. Chance me takođe zove. Bolje da se javim.“ „Reći će ti istu stvar kao i ja. Dovuci guzicu nazad u grad, i tvoji ljudi će ti pomoći.“ „Hvala ti na upozorenju. Sada da radim na kontroli štete mog života.“ „Sredit ćeš ovo, dušo. Volim te.“ Udarim dugme da prebacim na Chanceov poziv. „Čula si vijest da si ti vijest?“ on pita bez uvoda. „Da. Upravo sada.“

„Dobro. Dovlači dupe nazad u grad. Pritajit ćeš se i završiti pjesmu. Boone kaže da će te skloniti da si izvan očiju javnosti. Poslat ću ti Garcia da završite i finalizirate pjesmu, a onda ti i bend možete vježbati kod Boonea. Mi ćemo izbaciti taj album što brže jebeno budemo mogli.“ To je tako puno informacija za podnijeti, oporavljam se.“Uspori Chance. To je sve...“ „Nema vremena da usporim, klinka. Od ovog jutra, ti si djevojka o kojoj svi pričaju. Moramo jahati val prije nego ode na jug.“ Trebala bi cijeniti njegov oportunistički poslovni smisao, ali trebam sekundu da dišem. „To je moj prokleti život, Chance. Ne jebeni val.“ „Znam, lutko. Ali sve što možeš uraditi je izdržati i uživati u vožnji. Nazovi me kada stigneš kod Boonea.“ Zastanem sa stisnutim šakama, telefona još uvjek na uhu, i slušam ništa sem tišine na desetak sekundi prije nego ga trznem i prekinem.“ „Ozbiljno? To je to? Nije čak ni zastao i pitao me da li želim da ostanem kod Boonea. Planirala sam da ostanem kod Tane. Stisnem zube, znajući da ću ući u sranje stoljeća.

Moj stomak se stisne i preokrene od krivice. Mama bolje ti je da te dugo nema, jer ako je pronađem, nemam pojma šta bi joj sve rekla ili uradila. I Creighton... Neznam čak ni šta da mislim. Krivica da sam ja razlog što je dio njegove prošlosti razmazan preko tabloida bori se sa povrđenosti što mi nije rekao da je kupio izdavačku kuću i da se suočava sa ozbiljnim pravnim pitanjima radi toga.

Ovo bi trebalo biti pravo koliko god može biti, i opet nije rekao ništa. Zašto?

I zašto me nije nazvao danas? Zurila sam u svoj telefon i brzo tražila njegov kontakt. Ja dodirnem njegov broj mobitela, pokušavajući shvatiti šta ću reći.

Ali nema potrebe – poziv ide direktno na govornu poštu.

Pozovem ponovo.

I ponovo.

I ponovo.

Ništa.

Na kraju, nazovem njegov ured. Umjesto recepcije koju sam dobila prošli put, dobila sam snimljenu poruku koja mi se zahvaljuje na pozivu prije nego mi ponudi broj odjela PR-a u Karas Internationalu. Trepnula sam dok sam spuštala telefon na pult. „Ozbiljno, Creightone? Šta je ovo?

Jedina stvar koju mogu shvatiti je da su pretrpani pozivima o današnjim novostima. Na trenutak mislim da nazovem PR odjeljenje i pitam ih da kažu šefu da nazove ženu. Ali odlučim da to nije najbolji potez.

Moja mašta je skakala posvuda. Je li zaključan na nekom super-tajnog sastanka sa kojeg ne može otići? Da li je Homegrown razlog što sam izvisila kada sam trebala biti u Neshvilleu? Toliko mnogo tajni, a ja nisam upućene ni u jednu prokletu stvar od njih.

Toliko o tome da je ovo stvarno koliko može biti.

Zato jer je prava stvar reći svojoj ženi da si joj kupio izdavačku kuću.

Prava stvar je reći svojoj ženi da se sprema sranje zato što si kupio izdavačku kuću u kojoj je ona.

A sa moje strane, moram se izvinuti jer sam otvorila moja prokleta usta mami i rekla još nešto da može reći novinarima. Želim bjesnjeti na njega i ispričati se sve u isto vrijeme.

Zašto je ljubav tako komplikovana? Kada još uvjek nije nazvao do vremena kada sam nagurala svoju torbu u Cadillac, bjes je ispario. Gdje je dođavola moj muž? Kuglačka torba je zadnja stvar koju sam stavila u gepek. Razmišljala sam da je ostavim, ali rekla sam jebeš to. Imam osjećaj da će jebeš to biti moja mantra dana.

Tvoja majka te je prodala tabloidima?

Jebeš to.

Tvoj muž je kupio izdavačku kuću i nije ti spomenuo? Jebeš to.

Tvog muža tuže nakon kupovine iste izdavačke kuće i ne spominje ni to takođe?

Jebeš to.

Ubacim automobil u brzinu i nagazim sa prilaza. Imam jedno zaustavljanje prije nego napustim grad, pa sam usmjerila automobil u smjeru Loganovog servisa.

Prilično sam sigurna da su gume u Caddya se zapušile kada sam se zaustavila. Jebeš to.

Naglo otvorim vrata i brzo ih zalupim. Jebeš to.

Marširam preko kolovoza i otvorim vrata, ne usporavajući da pozvonim.

Muzika je ponovo zaglušujuća, pa odem do sterea i spustim ruku na dugme za gašenje. Jebeš to.

Loganova glava se trzne od Mustanga. „Ponovo? Koji je tvoj problem sa Zeppelinom?“ „Svi su muškarci. To je dovoljno.“ Iako nisam baš presretna ni sa ženskom vrstom... ili majkama...danas isto.

Logan se nagne na višnja crvenu haubu i prekriži ruke na grudima. „Opet Karas?“ Bacim ruke u zrak. „Očito da da! Pa, on i moja majka.“ Ja koračam garažom, gazeći preko crijeva za zrak i metalnih nogu ogromne automobilske dizalice dok sam prosipala cijelu prljavu priču.

Loganove oči su širom otvorene kada sam završila.

„Imala si teško jutro, djevojko.“ „Bez zezanja.“ „Šta ja mogu uraditi?“ Sjetim se razloga zbog kojeg sam došla. „Dvije stvari, ako ti ne smeta.“ „Sve što trebaš. Sve što trebaš uraditi je pitati.“ Nakratko razmislim da ga pitam da pronađe moju majku, ali odlučim da je to najgora moguća ideja. „Možeš li prodati moj Pontiac?“ „Naravno. Samo mi reci gdje da pošaljem novac.“ „Brinut ću o tome kasnije.“ Zastanem u koračanju i pogledam ga. „Treba mi da dovedeš bravara u bakinu kuću i promjeniš brave za mene. Ako čuješ da se moja mama vratila u grad, hoću da je uhapse za provalu ako pokuša da ponovo uđe unutra. Kuća je moja, i ne želim je u njoj. Zadnji puta je ukrala stvari, i završila sam sa tim sranjima.“ „Smatraj to završenim.“ Moj temperament se hladi polako, pređem do njega, nagnem se na prstima, i stisnem poljubac na njegov obraz. „Ti si dobar čovjek, Logan Brantley. Doista dobar čovjek.“ Njegovi obraz pocrvene ali se nasmije. „Nemoj to zaboraviti, Holly Wickman.

Nazovi me ako ti ikada zatreba išta.“ On se okrene i zgrabi parče papita sa radnog stola i naškraba svoj broj telefona sa debelom olovkom. „Nashville nije daleko, i ako me trebaš bit ću tamo.

Samo reci.“ Nisam sigurna kako da reagujem, pa sam samo rekla. „Hvala ti. Drago mi je da su mi kola crkla na ovoj benzinskoj pumpi.“ „I meni, dušo. I menit takođe.“

***

Ja sam na raskrsnici svog života, doslovno i figurativno. Mogu krenuti na jugozapad i sakriti se kod Boonea ili Tanae. Ili mogu otići na sjeveroistok, u oluju sranja koja okružuje mog muža. Usranu oluju koju sam i ja pomogla napraviti na ličnom nivou jer sam podjelila priču sa majkom.

Pomislim na ono što mi je Creighton rekao prije nego je prekinuo prošle noći. „Podržavam te, Holly. Pa, šta god odlučila da je najbolje za tebe, i ja ću to podržati.“ Koliko god da sam raspiždena da mi nije rekao o Homegrownu, dugujem mu istu stvar – moju podršku. Pobjegla sam od njega dvaput ranije, ali ovaj put idem ravno njemu. Ne kažem da ga neću pitati koji đavo je mislio ne govoreći mi, ali ovo nije igra.

To je borba mog života.

Osamnaesto poglavlje

Creighton

Holly se ne javlja na moje pozive, i ja ću da izgubim strpljenje. Ako pobjegne ponovo, imam osjećaj da možda neću biti u stanju da je pronađem lako ovaj put.

Pokušavam je dobiti satima, i ako ne dobijem odgovor u narednih dvadeset minuta, počeću sa praćenjem njene kreditne kartice.

Bili smo već zaključani na sastanku kada je članak u Wall Street Journalu izašao.

Neki siroti crvenog lica suradnik došao je u posjed članka i dijela u Yammeru. Sirgurno je reći da ne bi trebao sresti Hollynu majku uskoro, radi oboje nas.

Koračam po konferencijskoj sali, pozivajući Holly ponovo, kada se vrata otvore. „Dušo, zvao si?“ Spustim telefon sa uha kada Holly ulazi, vukući kofer. Sve glave u prostoriji okrenu se prema njoj. „Zar neznaš kako da odgovoriš na telefon, ženo?“ „Oh, ne, on nije to uradio.“ Riječi su prošaptane, i mislim da dolaze od saradnika na kraju dugačkog stola. Umjesto da me nerviraju, njegove riječi me podsjete da moj ured nije mjesto za ovu raspravu.

Pređem preko prostrije, i zastanem ispred svoje žene. Ona bi trebala biti ljuta, ali ona se osmjehuje. To je skoro pa i više uzmenirujuće.

„Hej, baby. Nedostajao si mi.“ Ona kaže. „Svi van.“ Naredim, i soba se raščisti u roku od šezdeset sekundi, partneri i saradnici jednako izmješani prolaze pored nas bez gledanja u oči. „Šta radiš ovdje?“ pitam, pitajući se da li će Holly prestati glumiti i skočiti mi za vrat sada kada smo sami. Ali umjesto toga, kaže nešto sasvim neočekivano. „Podržavam te, Crey. Kakvu god odluku si napravio o tome šta ćeš mi reći ili ne reći, predpostavljam da si ih donijeo sa razlogom.“ „Holly...“ „Nisam završila.“ Moje usne se podignu u osmjeh. „Onda po svaku cijenu, molim te nastavi.“ Ona se ispravlja, i nisam siguran je li to dobar znak ili ne. „Nemoj me shvatiti pogrešno, razočarana sam jer mi nisi rekao za Homegrown, ali predpostavljam da si imao razlog da mi ne kažeš. Pa umjesto bježanja u Nashville kako mi je rečeno, odlučila sam da je vrijeme da ti pokažem da ja znam kako da pobjegnem tebi jednako kao što znam kako da pobjegnem od tebe. Dakle, evo me. Ova urana oluja ne bi postojala da nisi upoznao me, i moje mjesto je upravo pored tebe dok gazim kroz blato.“ Čuti je kako govori te riječi oslobađa žestoki ponos i zaštitniči dio u meni. „Ti si paklenska žena, Holly Karas.“ „Zbog tebe, počinjem da vjerujem u to.“ Podignem obe ruke i prekrijem joj lice. „Jebi ga, drago mi je što te vidim. I za zapisnik, da si pobjegla nazad u Nashville, došao bi za tobom ponovo. Svaki put. Dok mi ne kažeš da prestanem. A vjerovatno i nakon toga.“ Provlačeći ruke kroz njenu kosu, spustim usne na njene.

„Kao da bi ti ikada rekla da prestaneš,“ ona prošapće prije nego joj prekrijem usne svojim.

Kada se holi nagela gore na prstima, ruke hvataju moja ramena, odmaknem usne i raspetljam svoje prste iz njene kose. „Mogao bi me i samo podići.“ Spustim ruke i poklopim njeno dupe, podižući je i noseći na konferencijski sto. Spuštajući je na područije koje nije prekriveno papirima, polegnem je i spustim usne na njen vrat, moji zubi stružu uz duž njenih tetiva.

Njen jecaj prekine tišinu konferenciske sobe, i sve što želim je jebati je dok ni jedno od nas ne mogne hodati.

Vrata konferencijske sobe se otvore. „Ozbiljno, Crey? Nemamo vremena za ovo trenutno.“ Cannon se čak i ne trudi da pročisti grlo da bi nas ljubazno upozorio ili pogledao u stranu kada smo se razdvojili. „Odjebi.“ Ja zarežim. „Plaćaš me previše novca da bi ti pustio da se zajebaješ uokolo kada moramo popraviti sranje.“ Holly se izmigolji ispod mene, i moje tijelo nije sretno što je otišla. „Cannon, ne vjerujem da smo se formalno lično upoznali.“ Ona zaobiđe sto i ispruži ruku, ne pokazujući ni njamanju zabrinutost da je ušao u ovom momentu. Moja žena ima čelične živce, i ja to pronalazim pakleno seksi – jednako kao i sve na njoj.

Cannon se rukuje s njom, i mali osmjeh je na njegovom licu. „Drago mi je što sam te upoznao, Holly.“ „Rekla bi takođe, ali zapravo te ne volim. Zapravo, nekako mislim da si kreten. A sada znam zasigurno da si pravi cockblocker (kvarljivac erekcije).“

Pošto nikada nije bio suočen sa ženom kao što je Holly, Cannon se ukoči i njegove oči sreću moje. Pogled u njegovim očima kaže, Uradi nešto, čovječe.

Podignem obrve u odgovoru, jasno komunicirajući, Nema jebene šanse. „Pa.“ Cannon kaže, ispuštajući Hollynu ruku i pročišćavajući grlo, „stvarno moramo nastaviti sjednicu o strategiji da bi riješili ovaj problem. Imamo manje od dvadesetčetri sata prije nego što moradneš ustati u sobi punoj investitora, i treba nam solidno objašnjenje.“ „Nema više šta da se strategira u ovom trenutku. Investitori nisu glupi.

Zaslužuju više od solidnog objašnjenja. Zaslužuju istinu, i to je tačno ono što ću im dati.“ „Jebi ga,Crey. Istina? Da si izgubio jebeni um nad komadom dupeta, pa si je oženio i kupio njenu prokletu izdavačku luću jer ti se nije sviđalo da je maltretiraju uokolo?“ Hollyno oštro uvlačenje daha probije trenutnu tišinu prije nego što krenem preko sobe. Moja šaka leti prije nego što i razmislim šta radim. Moji zglobovi udare preko Cannonove čeljusti, šaljući bol iz moje šake kroz ruku, ali nije me jebeno briga jer sve što želim je da zatvori svoja prokleta usta.

Cannon posrće unazad, posežući za zidom iza da ne padne na dupe. „Koji đavo, čovječe?“ „Otpušten si. I jebeno si sretan da te ne ubijem.“ „Creightone, čekaj.“ Hollyn glas je miran, ali čvrst. „On je očito idiot, ali on je tvoj najbolji prijatelj.“ „Što je razlog zašto nije mrtav.“ „Crey...“ „Začepi svoja jebena usta, Cannone.“ „Ne Cannone, otvri ih i ispričaj se. A onda će ti moj muž možda dati posao nazad.“

„Nema jebene šanse.“ Kažem, moj ton glasa je smrtno ozbiljan. Čovjek je sretan što još uvjek diše. Niko neće govoriti o Holly na taj način.

Ali moj bivši najbolji prijatelj me ignorira i gurne se od zid. Brišući zadnjim dijelom šake svoje lice, pogleda u Holly. „Žao mi je Holly. Žao mi je što sam govorio kao magarac.“ Kada je pogledao u mene kaže, „Samo pazim na tebe, Crey. Kunem se, jednostavno nisam razmišljao. I to je način na koji će i novinari da vide to takođe. Samo moramo biti pripremljeni.“ Ja otvorim usta da mu kažem da odjebe ponovo, ali Holly prilazi do mene i položi šaku na moju ruku. „Ne možeš ga otpustiti radi ovog, Crey. Udariti ga ponovo, možda. Ali onda ga izvedi van na pivo i vratite se na čvrsto tlo. On samo pazi na tebe, i bio ti je važan puno duže nego ja. Neću biti razlog vašeg prekida prijateljstva. Pa, raščistite svoja sranja.“ A onda se okrene Cannonu. „Ali ako me ikada ponovo zovneš komadom dupeta, ovjekovječit ću te u pjesmi, i obećajem, neće ti se svidjeti kako ćeš završiti.

A to će biti nakon što te udarim najbolje što mogu i izbijem ti te tvoje savršene zube.“ Okrećući se prema meni, doda, „Idem u apartman sada da pokušam završiti ovu pjesmu i pokušam kontrolirati štetu sa Chance. Čekaću te kad završiš sastanak.

Osjećam se tako da oduvam dijetu i kuham večeras. Pa se pobrini da doneseš svoj apetit.“ Ona se popne na prste ponovo, i ja odlučim da je to jedna od mojih omiljenih pokreta. Njene usne lagano pritisnu moje. Moja ruka se obavija oko njenog kuka, vukući je ka meni.

Kada se spustila nazad na štikle, oslobodim je. „Drago mi je da si ovdje Holly. Stvarno jebeno drago.“ „Nigdje drugdje ne bi radije bila.“

Njene usne podižu se u osmjeh, ali i dalje nije onaj široki osmjeh koji sam vidjeo na njenom licu u Country Dreams takmičenju. Jednom kada se ovo završi, pobrinut ću se da ima čak i više za smijati se. „Da li ti je kuhinja opskrbljena?“ Ja klimnem. „Da, ali neko će te odvući kući.“ Ona se ne protivi. „U redu, Crey. Napravit ću nešto što se može podgrijati, bez obzira u koje vrijeme dođeš kući.“ Toplo zadovoljstvo smješta se u moje grudi.

Ovo je jedan potpuno novi osjećaj za mene. Radeći kao tim, podržavajući jedno drugo. „Biću kući čim prije mognem, dušo.“ Njen osmjeh dok odlazi iz sobe samo pojačava taj zadovoljni osjećaj, jačajući me odlučnošću da ostavim ovo iza nas koliko god brzo mogu da bi mogli krenuti naprijed.

Kada su se vrata zatvorila iza nje, Cannon hvata vilicu i pucketa s njom. „Još jedan sastanak sa advokatima. Reci koji god plan imaš. Reći će ti da je to nepreporučljivo. Ti si odlučio, jebeš ga, ja sam CEO i stoga mogu da radim koji god kurac želim, i u uradićeš to i onako.“ On se umiri i pogleda me plavim očima koje znam još od internata. „Je li to način na koji će ovo ići?

Ja se osmjehnem.“Da.“ „Onda idemo završiti brzo, tako da možeš ići kući ženi.“ Podignem ruku i rukujemo se. „Zvuči dobro.“

Devetnaesto poglavlje

Holly

Idem do kraja večeras. Pržena piletina, kukuruzni hljeb, prebranac, parene brokule, i pita od trešanja. Znam, brokuli su čudni ovdje, ali to je moj doprinos pokušaja da se držim mog nutricionističkog plana.

Imam Elle King pojačanu, i ja poskakujem zajedno uz ‘America’s Sweetheart’ kada sam ga osjetila iza sebe. Nemam objašnjena za to. Crey jednostavno ima prisutnost, i izgleda da moje tijelo apsolutno i potpuno prilagođeno mu. „Hej, dušo. Nadam se da si gladan.“ Podignem piletinu iz kipućeg ulja i postavim je na stranu da se ocjedi prije nego se okrenem prema njemu. „Prokletstvo, nezna šta miriše bolje – ti ili piletina.“ Ja šmrcnem. „Predpostavit ću da je to kompliment i samo preći preko toga.“ On se nagne dolje i stisne poljubac na moje usne. „Jeste. I imaću tebe za desert.“ Nisam imala orgazam od onog kojeg sam imala tokom našeg telefonskog seksa prošle noći.

I prokletstvo – je li doista prošla samo jedna noć? Moje tijelo je zacviljelo tako jako da možeš osjetiti dokaz ne meni. „To zvuči nevjerovatno.“ Crey se okrene i spusti svoju aktovku na barsku stolicu, i ne mogu si pomoći ne nasmijati se na činjenicu da je nije spustio prije nego je došao do mene. Skine kaput, polažući je preko aktovke, i staje pored mene kraj šporeta.

„Sa čime ćeš me nahraniti, ženo?“ „Jesi li u pećinski čovjek raspoloženju sada? Vidim ženu, ona kuha. Ona mora nahraniti čovjeka.“ Kažem svojim najboljim pećinski čovjek glasom. „Ako se želiš igrati te igrice kasnije, odvući ću te nazad u moju pećinu.“ Zatresem glavom, smjeh se prosipa sa mojih usana. Čak i u sredini ove usrane oluje, mi se smijemo i šalimo. To znači nešto, zar ne. Kako zajedništvo znači toliko puno tokom ovoga nego tokom dobrog dijela, zar ne? „Ti si lud, Crey. I ja volim to u vezi tebe.“ Naginje se ponovo, ali ovoga puta, sklanja moju kosu na stranu i spusti poljubce uzduž moga vrata. Trudim se da progutam jauk, ali ipak pobjegne. Čak i sada, realnost se nameće. „Dušo, imam vrelo ulje na šporetu. Trebaš me pustiti da završim sa prženjem piletine, a onda možemo ovo nastaviti.“ On zareži – zareži – prije nego se odmakne. „Da li si već otvorila bocu vina?“ „Ne. Ostavila sam to tebi. Vjerovatno bi izabrala nešto što se užasno sukobljava sa remek djelom koje ćemo jesti.“ „Shvataš da me zaboli briga ako izabereš pogrešno vino, zar ne?“ „Znam, ali ipak. Nisam željela početi piti bez tebe. Tvoje vino je dobra stvar, tako da vjerovatno nebi popila samo jednu čašu, i bilo bi tako ukusno da bi mi trebala još jedna čaša. I možda još jedna. Pogotovo nakon ove katastrofe danas. A onda bi došao kući spaljenoj piletini, izgorenom hljebu, lošem prebrancu, gnjecavim brokulima, i flambiranoj piti od višanja.

Crey zastane u njegovom posezanju u vinski frižider. „Sve si to napravila?“ „A-ha. I biće nevjerovatno.“ „Pa, prokletstvo. Neznam čak ni šta da kažem.“ „Ne moraš reći ništa. Samo jedi to. A onda mene. Kasnije.“

Ja začepim svoja usta. Ne mogu vjerovati da sam to upravo rekla. Čekaj – da, mogu.

Crey podigne bocu vina sa stalka i zatvori vrata. „Oh, baby, osjećaš se zanemareno? Jer ja ću jesti tu tvoju slatku pičkicu danima.“ Zadrhtim od svjesnosti koja puca kroz mene. „Dani nisu stvarno neophodni.

Zadovoljila bih se sa energičnim jednim satom.“ Creyev cerek bi ga trebao kvalifikovati kao najseksi čovjeka na svijetu. Te oštre jagodične kosti, tamne oči, i njegova kockasta čeljust, svaka karakteristika naglašena je njegovim preljepim osmjehom. „Prokletstvo. Ti si jedan seksi kurvin sin. Znaš to, zar ne?“ Ako je moguće, njegov osmjeh se raširi. „Pa, ako nisam, znam sada.“ „Odjednom nisam baš gladna.“ Njegov osmjeh pretvara se u lijeni osmjeh. „Strpljenja, baby. Strpljenja.

Osim toga, čovjek dobije da jede ovako samo s vremena na vrijeme, i ja ne propuštam svoju šansu. Ali mislim da desert može čekat.“ „Dogovoreno. Idemo jesti. Brzo.“ Postoji toliko stvari o kojima trebamo razgovarati, ali odlučla sam da mogu čekati jutro. Večeras, samo želim uživati u dobrom, i pretvarati se da ništa loše ne postoji. Sve će nas to čekati ujutro.

Ali večeras... večeras dobijamo samo jednom.

Neću ga protračiti.

Dvadeseto poglavlje

Creighton

U podne sljedećeg dana, stojim na podijumu, Karas International Inc. Logo ukrašava na gotovo svakoj površini u obromnoj sali. Prostorija je ispunjena do zadnjeg mjesta, prostorija je samo za stajanje. Ne postoji ništa koa što je trač da dovede svako zaineresovano lice u salu.

Ali danas, neće dobiti trač. Danas, dobit će istinu. „Dobro došli u Karas International godišnji investicijski dan. Kao predsjednik upravnog odbora i glavni izvršni direktor, moje je zadovoljstvo da vas pozdravim. Želio bi ga otvoriti sa izjavom koja će se bavit onim, što sam siguran da je pitanje mnogih koji su došli tražiti odgovore – kupovina Homegrown Records od strane nezavisne strane u vlasništvu mene osobno, zbog čega je podnešena tužba koju je podnio dioničar od strane Karas Internationala. U tužbi se navodi da kao izvršni direktor kompanije i član njegovog odbora, ova kupovina krši moju dužnost i lojalnost kako kompaniji tako i vama, svojim dioničarima.“ Nekoliko šapata počne u publici, i mogu reći da je to zato što niko nije očekivao da iznesem ovaj problem ovdje. Što me zabavlja, jer ja sam Creighton jebeni Karas. Glavni je ono što sam ja. „Volio bi da budem prvi koji će vam reći da su navodi sadržani u toj tužbi kompletno i potpuno sranje. Kupnja Homegrowna nije bila ni na koji način napravljena da uzurpira priliku našoj kompaniji trenutno ili predviđanjem poslovnog portofolija, niti bi koristila Karas Internationalu. Za zapisnik, Homegrown me je već koštao trideset miliona dolara kapitalne infuzije da bi zadržao prokletu stvar da radi.“

Šapati u prostiriji počinju da dobijaju na volumenu, što me nervira. „Ako bi zadržali svoje komentare do kraja, odgovarat ću na vaša pitanja dok ih ne budete više imali. Ali ja bih vam bio zahvalan na ljubaznosti tako da mogu završiti svoju izjavu.“ Tišina odma padne u sobi, i ja nastavim. „Međutim, ja ću se složiti da je pravilnija procedura da se izbjegne bilo kakva naznaka nepravilnosti i da se predupredi bilo koja osnova za navode koji podržavaju tužbu bi bila da imam nezavisne članove odbora ili directora, i da su glasali o transakciji. Siguran sam da se pitate zašto nisam išao tim putem, i imam samo jedan odgovor za vas. Jeste li ikada bili tako zaljubljeni da prestanete razmišljati o praktičnosti u potpunosti?“ Kikot se kotrlja u prostoriji, i ja zastanem na trenutak da ih pustim da apsorbiraju moj komentar prije nego nastavim. „Ja sam muškarac zaljubljen u nevjerovatnu ženu, i dok taj argument ne drži težinu na sudu, na sudu javnog mišljenja, mislim da ima savršenog smisla.

Kupovina Homegrowna je trebala biti iznenađenje zakašnjelog svadbenog poklona za moju novu ženu, pa sam djelovao brzo, i možda bez razmišljanja kao u mom normalnom logičnom obliku, jer sam ja to želio uraditi prije nego moja preljepa, inteligentna mlada shvati, ono što radim.“ Prilično sam siguran da je svaka žena u publici sada uzdahnula. Bacajući poglede na podijum, vidim Holly stoji u stražnjem uglu, i ona podiže svoju ruku do lica i briše donju stranu oka.

Ne pokušavam zadržati osmjeh. „Pa, eto ga. To je objašnjenje koje imam za vas. Sada ću poslušati vaša pitanja.“ Nalet počinje, ali glas reže kroz buku. „Stvarno misliš da će to smješno objašnjenje biti bitno? Nije vjerovatno, Creightone, mislio sam da si pametniji od toga.“ Sa tim, moj ujak Damon okreće se na peti i napušta prostoriju.

***

Proveo sam više od sata odgovarajući investitorima na pitanja prije nego je moj dio prezentacije završen. Holly čeka u zadnjem dijelu prostorije, i ja koračam pravo prema mjestu gdje stoji i povučem je u naručije. „Znaš kako da daš jedan đavolski govor, Crey.“ Ona kaže, govoreći prigušene riječi u moja prsa. „Mislio sam svaku riječ toga.“ „Je li Hommgrown doista moj vjenčani dar?“ Ja olabavim stisak i koraknem unazad malo da je mogu gledati u oči. „Da. Oduvjek je bilo za tebe.“ Njeno čelo se mršti, briga joj zatamljuje oči. „Da li to znači da očekuješ da ga ja vodim?“ „Ako želiš; možeš raditi šta god želiš. Uprava tima koji sada imamo počinje da preokreće stvari, ali ako se želiš uključiti u posao, više si nego dobrodošla.“ Zastanem da uguram pramen kose iza njenog uha. „Mislim da bi to bilo jebeno seksi, ako želiš znati istinu... moja žena, CEO, vodi svoje carstvo.“ Uzdahnuo sam dok je moj kurac gurao moj šlic. Nije ni vrijeme ni mjesto, druže. Mali osmjeh se raširi preko Hollynog lica, što mi ne pomaže sa problemom. „Crey.“ Zvuk Cannonovog glasa, međutim, smanjuje moju ukroćenost. Holly ga je nazvala cockblocker. Puštajući Holly jednom rukom, okrenem se. „Šta trebaš?“ „Šta ćeš uraditi sa Damonom?“ „Osim unajmiti ubicu na njega?“

Cannanove oči se rašire samo malo. „Znam jednog tipa.“ „Isuse jebeni Kriste, Cannon. Samo se šalim.“ On slegne ramenima. „Očajna vremena.“ „I to se zove zavjera, i ne želim saznati da li New York zatvor ima politiku bračnih posjeta.“ Na ovo, Holly šmrče. „Mogu li razmisliti o tome?“ Visok, mršav crnac prilazi nam.

On je saradnik koji je u konferencijskoj Sali rekao ‘Oh, ne, on nije’ kada je Holly ušetala. „Gospodine Karas, gospodin Cramer želi pokrenuti još jednu ideju sa vama, s obzirom na najnoviji ispad vašeg ujaka. Možemo li dobiti nekoliko minuta vašeg vremena u konferencijskoj prostoriji preko puta dvorane?“ Pogledam u Holly, i ona kaže. „Crey, uradi što trebaš, čekat ću. Osjećam epsku pjesmu o osveti kako dolazi, a la Carrie Underwood’s ‘dva crna Cadillacs’ ili možda ‘Zbogom, Earl.’“ Naginjući se, spustim poljubac na njen obraz. „Volim te, ženo. Odmah se vraćam.“ „Pripremi im pakao. I volim i ja tebe.“ Pratim Cannona i asistenta – doista moram saznati njegovo ime – do konferenciske sale preko puta dvorane gdje je publika.

Moj advokat, Cramer čeka, i on izgleda manje nego zabavljeno.

Predpostavljam da je sreća da on radi za mene a ne ja za njega. „Štedi dah, Cramer. Nisi odobrio ranije, i ne odobravaš sada. Takođe znam da nećeš odobriti ni ono što ću uraditi sljedeće.“ „A šta je to, gospodine Karas?“ on pita, sa pritajenim skepticizmom u glasu.

Jedan od najvećih negativnih aspekata ove tužbe je element straha da mi sve klizi

iz ruku. Ovo će sve otkloniti. Ja sam Creighton jebeni Karas, i svijet neće preispitivati moj sud ponovo kada se ovo završi. „Moj ujak može biti hrabar da se suoči samnom pred publikom, ali vidjet ćemo kako će se osjećati kada popričamo kao muškarac sa muškarcom.“ Advokatove srebrne obrve dodiruju jednako srebrnu kosu. „ To je vrlo nepreporučljivo.“ „Smatrajući da je ovo porodična stvar i ne tvoja briga.“ Moje riječi nose nepogrešivu težinu autoriteta.

On proguta. „Gospodine Karas, imamo vaše najbolje interese na umu ovdje.

Siguran sam da razumijete.“ „Naravno, gospodine Cramer, ali ponekad jedina stvar koju nasilnik razumije je veći nasilnik. Vrijeme je da spadnu rukavice. Gotov sam sa njegovim sranjima.“ „Nećete slušati logiku, razumne argumente, bez obzira šta ja rekao, zar ne?“ „Nema razuma sa mojim ujakom, tako da ne. Štedite dah.“ „U redu.“ Cremer klimne glavom. „Ostavit ćemo vas tome. Molim Vas nazovite nas ako možemo biti od daljnje pomoći.“ Ja se okrenem i krenem prema vratima. „Cannon, izađi sa mnom?“ On je za mojim petama kako smo došli do praga. „Ne ostaješ na ostatku investitorskog dana?“ On pita. „Imaš završnu riječ.“ Pogledam ga postranice. „Misliš da to neznam? Pokušat ću da se vratim na vrijeme. Ako se ne vratim, produži show.

Imaš promo video i PowerPoints prezentaciju. Iskoristi nešto.“ „A ako to ne bude djelovalo?“

Stanem, i pogledam u Holly. Ona je sklupčana u stolici, zapisuje u rokovnik u svom krilu. Ona je tako jebeno lijepa, i ja bi prošao kroz hiljadu usranih-oluja kao što je ova samo da je gledam kao sada.

Ne gledajući Cannona, kažem. „Improviziraj. Zato te plaćam velike pare.“ Zakoračim prema Holly, ali zastanem kada on položi ruku na moju. „Crey.“ Bacim pogled na njega. „Šta?“ „Damon je jebeno lud. Ono što on radi - njegov problem s tobom – to nije bazirano na logici. Nikada nije ni bilo. Budi oprezan. Ne vjerujem mu, i mislim da ni ti nebi trebao.“ Ja udahnem, dugo i sporo. „Znam. Ovo se dugo spremalo.“ „Sretno, čovječe.“ Cannon skida ruku i odlazi prema dvorani, i ja pređem 12 metara između mene i Holly. Tako je zadubljena u pisanje da me ni ne primjećuje dok nisam ćućnuo ispred nje. „Mogu se kladiti da sam go, primjetila bi me brže.“ Njena glava se podiže, i njen osmjeh je brz i vedar. „Prokleto tačno, bih. Taj tvoj kurac zahtjeva pažnju. „Kasnije. Definitivno.“ „Računaj na to. Nakon svega, čula sam da imam đavolski dobar svadbeni poklon, što znači da ti dolazi đavolski puno zahvala.“ „Možda bi trebao rezervisati sobu u Plaza?“ „Jebeš Plazu. Idemo nazad u Vegas. Nisam imala dovoljno vremena da uživam u vili Caesar’s.“ Nasmije se, zahvalan što ne šizi zbog Homegrownove akvizicije.

„Dogovoreno. Kada ovo raščistimo, ti i ja idemo na visoke udjele u Vegas.“ Holly se naginje naprijed i provlači svoje prste kroz moju kosu. „Vratit ću se u apartman da završim ovu pjesmu i spakujem. Pa, požuri i sredi to.“ „Ja ću razmotriti te moje naredbe.“ Njene usne stišću se uz moje, i dok želim da preuzmem kontrolu, svjestan sam ljudi koji se kreću pored nas, njihovih očiju na nama. Ja se odmaknem. „Zvaću te čim budem na putu nazad.“ „Bolje ti je.“ Još jedan brz poljubac i onda se odmaknem. Ne shvatam da sljedeći puta kada je budem vidjeo, sve što mislim da znam o svom životu će se nepovratno promjeniti.

Dvadeset-prvo poglavlje

Creighton

Idem prvo do apartmana ujne i ujaka u gradu, ali sam informisan od vratara, koji je bio na tom položaju u zgradi koliko dugo se sjećam, da je moj ujak već otišao u Westchester.

Zahvaljujem mu za informacije, kliznem nazad na zadnje sjedište Bentleya. „Izgleda da idemo na imanje Michael,“ kažem svom vozaču. „Dobro gospodine. Predpostavljam da smo u žurbi?“ „Zar nismo uvjek?“ Uhvatim njegov osmjeh u retrovizoru. „Naravno.“ Dnevni promet je na sreću manji nego normalno, i ja krolazim kroz gomilu emailova u svom inboxu prije nego pročitam glavne priče izvještavanja o mom strastvenom otvaranju govorom u danu investitora.

CREIGHTON KARAS: IZVRŠNI DIREKTOR ZALJUBLJEN. OVAJ PUTA ZA OZBILJNO, DAME. Ovoga jutra u Karas Internationals godišnjem danu investitora, Creighton Karas je javno objavio da njegova akvizicija Homegrown Recordsa je bio impulzivan potez podstaknut njegovim osjećajima za svoju novu ženu. On tvrdi da navodi o samo-koristi i kršenju povjereničke dužnosti povjerene od dioničara i tužbe podnešene od strane njegovog ujaka su neosnovane s obzirom na kompanijin portofolio. Dalje, Karas tvrdi da bi kupovina Homegrown od strane Karas Internationala bila štetna za zdravlje kompanije i najbolje interese dioničara,

s obzirom da je Homegrown nesigurne finansijske situacije. Homegrown, koji ima krvav novac od...

Preletim preko članaka, i nekoliko drugih sličnih, ali čini se da je sud javnog mijenja okreće u moju korist. Sada, ako mognem nagovorit ujaka da prihvati moju ponudu i proda svoje dionice Karas Internationala, onda bi ovaj problem bio riješen i mogao bi prijeći na to da odvedem Holly nazad u Vegas, i ako bude po mom, na pravi medeni mjesec. Mislim da bi uživala u Evropi nakon što dobije sljedeću pauzu od snimanja.

Ljepota mog rješenja da kupim ujakove dionice je jednostavna – on ne može održati tužbu dioničara ako nije više dioničar. Čisto i elegantno. Čak bi i moji advokati bili ponosni.

Do trenutka kada smo se zaustavili pored visoke, okićene čelične kapije prostranog Westchester imanja koja je bila moj dječački dom, imam isplaniran cijeli govor. Kapija se otvori odma, i Michael se proveze. Prekrivač od oštre sniježne deke prekriva uredne njegovane travnjake sa savršenim grmljem. Ovdje se nikada nije igralo. Ukrasno drveće na koje se nikada nisam popeo.

Umjesto toga, Greer je imala čajanke, streljačke lekcije, obuku za proslave, i instrukcije etiketcije. Devet dana od deset, ja sam prognan u svoju sobu kada sam bio kući, ali sam se iskradao i krao knjige iz biblioteke o ekonomiji, finansijama, filozofiji, i bilo čemu drugom što sam mislio da bi me moglo naučiti da stvorim više novca nego moj ujak.

Proučavao sam ga. Oponašajući njegove poteze na deviznom tržištu.

Unovčio ih i izašao da uložim u poslove s ljudima i sredstva umjesto u brojeve i papire. Izveo sam kompaniju u javnost i stvorio milijarde. A zatim on dođe i kupi dijelove mojih akcija, i svoje vlasništvo na dijelu moje kompanije je izjedao kao kancer. Vrijeme je da bude odsječen.

Neću čekati na to više. Izgradio sam svoje carstvo sa svojim znojem, hrabrosti, i odlučnosti, i ja branim ono što je moje. Moj ujak je zaboravio da sam i ja nemilosrdan kao i on. Učio sam iz njegovog primjera, nakon svega. Njegov podsjetnik će biti žestok i brz.

Michael uspori do zaustavljanja u kružnom prilazu od deset hiljada kvadratnih metara Georgian-stila vili. „Neću ostati dugo.“ Kažem, posežući za kvakom i gurajući vrata. „Da, gospodine.“ Idem do ulaznih vrata, i širom se otvaraju prije nego dođem do njih. „Elisabetta, lijepo te je vidjeti ponovo.“ „Kućepaziteljka, koja je služila moju ujnu i ujaka gotovo u tišini otkako se sjećam, klimne. „Ovuda, gospodine Creighton.“ Ona me vodi u radnu sobu ujaka i zatvori vrata iza mene sa tihim klik.

Damon sjedi u ogromnoj starinskoj kožnoj fotelji koja izgleda da je od ruskog cara.

Znajući Damona, vjerovatno jeste. Louis XIV sto je veličine bilijarskog stola, i gornja površina je besprijekorna, sa laptopom na kožnoj podlozi i jedna Mont Blanc olovka. „Mislio sam da ćeš se pojaviti. Uvjek je dobro kada se dokaže da si u pravu.“ Njegove oči su sužene na mene, i njegov tok očito govori da nije zadovoljan mojim prisustvom. „Damon.“ „Creighton.“ „Ne očekujem da me ponudiš da sjednem. I ja sam uvjek uživao da sam u pravu takođe.“ Njegove usne se izvijaju u podrugljivi osmjeh. „Neznam šta si mislio dolazeći ovamo da ćeš postići, ali mogao bi reći šta imaš da kažeš i otići. Znam unaprijed da mi gubiš vrijeme.“ Predpostavljam da je i moj osmjeh zajedljiv kao i njegov. Koraknem bilže i spustim se u jednu od stolica samo u svrhu što znam da će ga razljutiti. Uživam ga nadvisivati, ali još više uživam raspizdivati ga. Njegovo mrštenje zadovoljava svaki moj dio.

„Došao sam da ovo završimo, jer iskreno, Damon, tratiš mi vrijeme, i jebeno mi je dosta toga. Imam bitnijih stvari za raditi nego da se zajebajem sa tim sitnim dioničarskim sranjima, a i ti. Obojica to zmano. Mrziš me odkako sam bio klinac; posebno me ne zanima zašto. Ali obojica smo odrasli, i obojica biznismeni. Pa kako bi bilo da razgovaramo o uslovima koje obojica poštujemo i razumijemo – novcu. Želim tvoje dionice. Šta će trebati da bi te izbacio iz kompanije i iz mog jebenog života?“ Damonove oči, tamne kao i moje, stvrdnu se još više, ali postoji još nešto što ne mogu identifikovati. Prisjećam se Cannonovog komentara jer u ovom momentu, moj ujak izgleda više nego inače lukavo i prodoran. „Želiš moje dionice? Možeš ih imati.“ On sjedne naprijed, pritišćući svoje dlanove od sto, i stoji na pola puta od svoje stolice. „Sve što trebaš uraditi je promjeniti svoje jebeno prezime i skinuti ga sa proklete kompanije.“ Koji kurac?

Njegov zahtjev zvoni u mojoj glavi, i moj mozak se vrti da pronađe motiv ili logiku iza njegovih riječi. On je jebeno lud. „Koji đavo govoriš, starkeljo?“ moje riječi dolaze tihe i oštre.

Damon se odgurne od stola i ustane. On je visok sto osamdeset pet centimetara, što znači da ga još nadvisujem za deset centimetara. Osjećajući potrebu da ustanovim dominaciju ponovo, i ja se podignem.

Njegovo lice se pretvara u najuvrnutiji izraz perverznog zadovoljstva koji sam ikada vidje dok je naginjao glavu i proučavao me. „Ne zaslužuješ to ime. Nikada jebeno nisi. Tvoja kurva od majke dobila ga je za tebe zavodeći mog malog brata. Ona je uništila njegov jebeni život. Ubila ga.“ Ja uvučem dah, ali moja pluća gore, kao da sav kisik u ovoj sobi nemože ih ispuniti. Šta je on rekao? „Objasni, prije nego te batinama natjeram na to.“

Zlo svijetlo perverznog zadovoljstva gori u njegovim očima. „Nikad se nisi pitao zašto Greer zapravo izgleda kao Grkinja a ti ne? Oh, imaš mediteranskog nasljeđa, ali nije došlo od ove porodice.“ Sve se u meni smrzne. Postao sam svjestan svake nesvjesne funkcije moga tijela. Toka krvi kroz moje uši. Svakog treptaja očiju. Svakog plitkog, uvučenog daha i drhtavog izdisaja. Osjećaja stomaka koji je pao do mojih nogu. „Šta jebeno pričaš?“ ja urlam.

Vizija moga oca – moja tamnoputost, grčki otac – prolazi kroz moj mozak.

Moja majka je bila brineta takođe. Uvijek sam predpostavljao da ličim više na nju nego njega, ali moj izgled nikad nije podigao moju sumnju. „Zar ne shvataš, Crey? Jedini razlog zašto nisi rođen kao jebeno kopile je zato što je tvoja majka zavela i nagovorila na brak mog brata prije tvog rođenja.

Napumpana je od oženjenog čovjeka, i njena porodica ju je izbacila. Moj brat je bio naivčina. Dobro dijete. Jebeni brucoš na koleđu. Uradio bi odlične stvari – pridružio mi se u poslu. Ali upoznao je nju, i nije željeo slušati. Vijenčali su se nakon šest sedmica, ne govoreći nikome. Kada smo saznali i pokušali ga nagovoriti da poništi, on nije želio slušati. Pridružio se toj prokletoj crkvi i odselio. Pet godina kasnije, završili su u Papua jebenom New Guinea, i svi znamo kako se to završilo.

Isto kao da ga je i ona ubila. Nikada ne bi bio tamo da nije bilo nje.“ Njegove riječi vrte se u mojoj glavi, i pokušajem da uhvatim smisao, ali zvuče kao kompletna fikcija. Ne može biti istina. „Govoriš mi da David Karas nije bio moj biološki otac.“ Damon ima kameno lice. „Ne. Nije.“ Moj otac nije moj otac. Realnost se odbija u mojoj glavi iznova i iznova. Ja se okrenem i krenem prema vratima. Nekoliko trenutaka kasnije, saberem se i okrenem se prema njemu. „Ali on je Greerin otac, jer je ona rođena u Papua New Guinea.“ „Osim ako tvoja kurva majka...“

Ja pređem preko sobe i moja ruka je na njegovom grlu, zakucavajući ga u zid. „Začepi jebena usta.“ „Skidaj ruke sa mene,“ protiskuje kroz stisnuto grlo. „Reci mi ko je moj otac.“ „Pusti me.“ „Rekao sam...“ stisnem prste čvršće oko njegovog grla. „Reci mi ko je moj jebeni otac. Mora da znaš.“ Damonovo lice postaje purpurno, ali zareže. „Tip u La Casa Nostra.“ Pustim ga, i on posrne nazad ka zidu.

Koji kurac? Mafija? „Lažeš.“ „Nemam razloga da lažem.“ Podignem ruku do lica dok pokušajem da upijem to. „Imaš dokaz?“ On klimne. „DNA test. Povukao sam veze dok si bio klinac.“ Čovjek ima najveća muda nego sam mogao ikada sumnjati – ili je glup. „Kako nisi završio mrtav?“ Damon se pokuša osmjehnuti, ali izlazi kao kašalj. On protrlja svoje grlo. „Znam ljude.“ „Pa, možeš se jebati. Ovo ostaje između nas. Neću promjeniti prezime. Uzmi svoj zahtjev i zabiga sebi u dupe.“ „Onda se spremi da izgubiš cijelu kompaniju. Vući ću te kroz sud i uništiti tvoju reputaciju secirajući svaki tvoj potez koji si ikada napravio. Biću ti za vratom, da ćeš osjećati moj dah.“

Ne sumnjam da će pokušati sve što kaže. Luda svijetlost u njegovim očima naselila se i na izraz njegovog lica, i jasno je da je logika napustila njegov um u potpunosti. „Izgubit ćeš sve. Nećeš izaći čisto iz ovoga.“ „Nije me briga.“ On urla. „Ja ću biti trn u tvom oku ostatak tvog jebenog života, kao što si ti bio trn u mom!“ Moja ruka se skupi u šaku, i ja postavim pitanje koje gori u meni. „Zašto?“ i ako je sve što želiš od mene, da promjenim prezime, zašto čekati do sada? Zašto ne ranije?“ Damonovo lice se okrene u podsmjeh. „Svaki puta kada mi nedostaje brat – njegov rođendan, naš godišnji ribićki put, Svjetski jebeni kup, svaki puta vidim tvoju prokletu sliku u novinama, od čega mi je muka. Da ti nisi postojao, ja bi još uvjek imao njega. I pošto ga ne mogu imati natrag, daje mi neki mali dio zadovoljstva da znam da te mogu učiniti barem malim dijelom jadnim kao što sam ja izgubuvši ga.“ Zatvorim oči na trenutak dok me val tuge udara. Jer čovjek za kojim moj ujak još uvjek tuguje je onaj koji i meni jednako nedostaje, a imao sam čak manje godina s njim. „Postoji nešto tako sjebano oko toga, da neznam ni gdje da počnem. Trebaš pomoć.“ On se zakikoće sa humorom. „Niko ga ne može dovesti nazad. I ti si obezbjedio da ta krv uvjek teče. Tvoja majka je bila smeće, a sada si se ti oženio smećem. Ti okaljavaš porodično ime sa svojom predstavom, i završio sam djeliti je sa tobom. Neću stati dok ne pobjedim.“ Njegova posljednja izjava je zavjet, i znam da sve riječi svijeta nebi promjenile njegovu nakanu. Čovjek je sahranjen u tugi svog gubitka tolike godine, čini se da su uvrnule njegov um.

Pa ja ni ne odgovaram na njegov sarkazam dok prelazim sobu i trzam vrata.

Moje vrijeme će biti bolje utrošeno razvijajući strategiju sada kada znam sa čime se suočavam. Moje oči su svedene na tunelski vid, i jedva primjećujem Elisabett kako krši ruke dok koračam prema izlazu.

Kliznuvši na zadnje sjedalo Bentlya, kažem Michael, „Idemo kući. I požuri.“ Jer sam siguran da jebeno nisam dobio odgovor po koji sam došao. Ne, dobio sam uzdrmani svijet, i potpuno novi identitet.

Dvadeset-drugo poglavlje

Holly

Crey ulazi u apartman, i nije potreban genije da zna odma da se nešto jako, jako loše desilo. „Crey?“ Njegova kosa je divlja. Njegove oči su divlje. Njegovo cijelo ponašanje je divlje. Nikada ga nisam vidjela ovakvog, i to postavlja moj stomak na brzo okretanje. „Šta se desilo? Je li loše? Nije prihvatio tvoju ponudu?“ On hoda do prozora i pritišće dlanove na prozor. Njegovo čelo ih sljedi. „Moj otac nije moj otac.“ Njegove riječi su tako tihe, da ih jedva razaznajem. „Šta?“ ja prošapćem. „Moja majka je bila trudna kada su se upoznali.“ Cijeli život ne znanja ko mi je otac je ostavilo masivan uticaj na mene, ali upravo saznati to? Ne mogu zamisliti koliko bi to okrenulo svijet oko ose za nekoga. „Oh, moj Bože. Da li znaš ko...?“ „Ne baš.“ Pritisnem obe ruke na lice prije nego ih podignem naviše i provučem kroz kosu.

Sveto. Sranje.

Prilazim do njega, ne želeći ništa više nego ponuditi mu ono malo utjehe koju mogu ponuditi sa svoje strane. Njegova klonula ramena izgledaju kao da nose teret svijeta. „Ali Demon mi je rekao da je bio oženjen, i da je bio mafijaš.“ „Šta!“ nisam mislila da vičem, ali ako je ikada bilo vrijeme za vikati, mislim da se ovo kvalificira. Crey se odgurne od stakla i okrene prema meni. „Da. Navodno napola sam Sicilijanac a ne pola Grk.“ Proučavala sam ga. „Predpostavljam da to mogu vidjeti. Ali sveto sranje, Crey. Sveto sranje. Ne možeš ovo izmisliti. Mislim, sveto sranje.“ Rubovi njegovih usana se skupe u najsitniji nagovještaj osmjeha, i nevjerovatno, on prasne u smijeh. „Jebi me, znam. Damon je rekao da je mafijaš, i to je bilo prije nego sam se rodio. Vjerovatno je mrtav ili u zatvoru sada. Ali Isuse jebeni Kriste. Otišao sam kupiti nazad dionice moje kompanije, ne na mjesto Five Families.“(pet poznatih mafijaških porodica New Yorka) Moje oči se osjećaju kao da će iskočiti iz glave. Sigurna sam da to nije atraktivan izgled na meni, ali ne mogu si pomoći. Ovo je tako jebeno nevjerovatno. „Ovo je kao pravi Kum-tipa sranje, zar ne?“ Crey odmahne glavom. „To ništa ne mjenja. Ja sam i dalje isti čovjek. Ja sam produkt svojih iskustava. Izvor moga DNA me ne mijenja. I siguran sam da ne mjenja moje prezime.“ „Zašto bi promijenio svoje prezime?“ totalno sam zbunjena sada. „To je bila Damonova cijena da me – da nas ostavi na miru.“ „Koji arogantni šupak!“ „Smiri se, dušo.“ Crey kaže, posežući za mojom rukom.

Ja za protresem. „Zajebi smiri se. Mogla bi mu otići razbiti dupe. Sviđa mi se moje prezime. Možda ga ne koristim na pozornici, ali sam sugurna kao sam đavo da ga se neću odreći sada.“ Sada Creyev osmjeh prijeti da mu raspolovi lice. „Ti si nevjerovatna žena. Da mi je iko rekao da ću se smijati ubrzo nakon što mi se cjeli temelj postojanja zaljuljao, rekao bi im da su ludi. Jer se sjećam, sa zapanjujućom jasnoćom, da mi kažeš da ni u kojem slučaju te ne zovem gospođa Creighton Karasa ponovo, ili ću biti u opasnosti da budem ovjekovječen u pjesmi o nutless čudo.“(ostati bez jaja) „Ti slušaš.“ Ja se sada cerim. „I to je bilo čisto stvar tvoga ovo je moja žena, i ja je posjedujem kao imovinu tona, u vrijeme kada sam koristila taj izraz. To nema ništa sa tvojim prezimenom.“ Crey me zgrabi i čuva me uz svoje tijelo. Kunem se da mogu osjetiti tenziju kako napušta njegovo tijelo čim se povezao sa mnom. „Ovo je ono što trebam. Tebe. U mojim rukama. Bože, sada sam stvarno u iskušenju da razmotrim Cannonov prijedlog o uzimanju plaćenog ubice na Damona.“ Zakrećem vrat unazad i pogledam ga. „To je mafijaška krv što govori u tebi, dušo. Sviđa mi se.“ „Pa, upravo sada samo želim zaboraviti cijelo jutro.“ Njegove usne spuštaju se na moje, i naša usta se susreću i proždiru jedna druga. Moj jezik pronađe njegov i vrti, kuša, i zadirkuje. Omotam ruke oko njegovog vrata i podignem se sa poda omotavajući svoje noge oko njegovog struka. Crey grabi moje dupe u obe ruke i ide prema spavaćoj sobi. Dva koraka smo od vrata prije nego nas kucanje prekine.

Povučem se nazad, ali Crey kaže. „Ignoriraj ga.“ „Ne možemo ignorisati. Znaš da je Cannon, i ako je napustio investicijski dan, mora biti važno.“

„Ti si važnija.“ Izmigoljim se iz njegovih ruku i spustim niz njegovo tijelo, zaustavljajući se da pogledam dole u šator koji se napravio na njegovim pantalonama. „Šta misliš da ja otvorim vrata?“ Crey gurne ruke kroz kosu. „Dobro.“ Kaže mršteći se. „Ali reci mu da je seronja radi prekida.“ „Hoću.“ On odmahuje glavom dok se ja okrećem i idem da otvorim vrata. Još uvjek se smijem kada ih otvaram.

Prestanem se smijati, jer nije Cannon. Morala sam zastati i izgladiti svoju kosu jer mislim da ću upravo upoznati svoju zaovu.

Dvadeset-treće poglavlje

Creighton

„Crey! Koji se đavo događa?“ moja sestra uleće u apartman, ostavljajući Holly da stoji sa rukom na vratima. „Greer, upoznaj Holly. Holly, Greer.“ Greer se okreće, dižući ruku.“Tako mi je žao. Nisam inače tako nepristojna.

Ali normalno moja ujna ne zove me i ne govor mi da si ti moj polubrat i da je tvoj tata mafijaš.“ Holly prihvati Greer ruku i protrese je. „Ne brini, i mi još upijamo novosti.“ Moja sestra požuri prema meni, njen sako je pogrešno zakopčan i oči su širom otvorene. „Ozbiljno? Koji đavo se događa?“ „U redu je,Gree. Vjerovatno znaš koliko i mi u ovom trenutku.“ Iznenađen sam da ju je ujna nazvala, mislim. „Rekla si da ti je ujna Katarina rekla? To je šokantno.“ Greer zatrese glavom. „Bila je prokleto nerazgovjetna, i predpostavljam da je u blizini boca nečega. Ona je pričalo a tome kako nikada nije odobravala kako te tretirao, i da nisi imao nikakvu kontrolu nad onim šta je tvoja majka uradila. Grijeci očeva; bla, bla, bla. Morala sam se uvjeriti da ne ludiš i spremaš da ubiješ ujaka Damona ili nešto takvo.“ „Još uvjek razmatram rješenja.“ Kažem, ali struja zatreperi dvaput i cijeli apartman je u mraku. Oblačno nebo jedva osvjetljava kroz prozor.

„Pa, sranje. Sada ću morati ići stepenicama kada krenem. Da li si morao živjeti na zadnjem spratu, Crey?“ „Vratit će se za sekundu. Zgrada ima rezervni generator.“ Dok je Holly dolazila do mene i ušuškavala se sa moje strane, moj ton je iskrivljen kada kažem. „Žao mi je što ste se morale upoznati ovako. Predviđao sam nešto manje... dramatično.“ Hollyn meni smjeh dolazi do mojih ušiju i smiruje me. Čak i usred ludila, ona je mirna oaza, čini se. „Imam osjećaj da će naši životi biti dramatični neko vrijeme.“ „Ne moj.“ Kaže Greer. „Moj je dosadan i ostat će dosadan. Nema jebene propuštene veze da ode viralno za ovu djevojku.“ Podignem obrvu, iako je mrak, i Greer ne može vidjeti. Njene riječi čine da se nadam da dečko za kojeg apsolutno ne mislim da je dobar za nju neće trajati dugo.

Ako bi imao te mfijaške veze, možda bi mogao...

Struja se vrati, i Holly i Greer vrište. „To je to.“ Holly kaže. „Završila sam sa New Yorkom. Ljudi hodaju kroz zidove ovdje? Dođavola. Ne.“ Ja se ukočim i povučem Holly bliže dok se moj pogled spušta na tri muškarca koja stoje u dovratku.

Svi su nametljivi, ali jedan u sredini privlači moju pažnju.

Sličnost je jeziva, ali ne identična, i ipak sam osjetio kao da zurim u oči mnogo starije verzije mene. Oko trideset godina stariji, ako bi morao pogađati.

Ima sive oči, dok su moje tamne, i ja imam majčinu svijetlu kožu, umjesto njegovog maslinastog tona. Ali crte lica su sve tu.

On je okružen dvojicom ljudi u odjelu.

Tjelohtanitelji.

Njegov pregled mene je takođe temeljan. „Creighton.“ Njegov glas je dubok i sljunkovit, takođe sličan mom, ali sa nagovještajem akcenta. „Ti sigurno znaš kako napraviti đavolski ulazak.“ Kažem. „Vjerujem da sam u prednsoti, znam ko si, ali sada kako se zoveš.“ „Čovjek zakorači naprijed, i tjelohranitelji se kreću s njim.“ „Domenico Casso. Dom. I da, ja sam tvoj otac.“ Jednako kao i u Danonovoj radnoj sobi, sve moje nesvjesne radnje postaju svjesne. Svaki udar krvi koji pumpa kroz moje vene. Svaki kubični centimetar kiseonika koji teče kroz moja pluća. Svaka kontrakcija svakog mišića.

Ispruži ruku i rukujemo se, ističući nadrealnu situaciju svega.

Rukujem se sa ocem. „Kako si...?“ nisam čak ni završio pitanje.

Izgleda da on zna ne samo gdje ja živim, nego i kako presjeći struju, doći do apartmana bez dozvole, i da sam upravo saznao za njegovo postojanje. I to je jebeno jezivo. Ako saznam da može čitati misli koje prolaze kroz moj um u ovom momentu, nisam siguran da bi bio iznenađen.“ „Elisabetta.“ „Šta?“ „Ona je zadužena pratiti te veće godinama. Cijeli tvoj život otkako živiš sa ujakom i ujnom. Ona je jedna od mojih ljudi.“ Pogled na nju kako uvrće ruke pojavi se u mom mozgu, zajedno sa njenom tihom ljubaznošću prema meni tokom djetinjstva. „Elisabetta je na tvojoj platnoj listi?“ On klimne. „Možemo li ući?“

Imam osjećaj da tu i ne postoji pravo pitanje. Možda su si pomogli ulaskom ovamo, ali je zanimljivo da on odražava privid manira. Ovaj čovjek ima svoja pravila.

Možda jabuka ne pada daleko od stabla, nakon svega.

Koraknem unazad. „Molim vas, uđite.“ Oni uđu, i ja ih vodim do prostora za sjedenje. Kada su dva čovjeka ostala stajati iza kauča on odluči sjesti, moje pitanje dolazi samo od sebe. „Damon kaže da ste mafijaš.“ Još jedno klimanje od Domenico. Dom. Moj otac. „To je bilo davno. Ja sam... napredovao u porodici. CEO, ako želiš da znaš.“ „Nije iznenađenje.“ Holly prošapće, sjedeći pored mene na kauču nasuprot njemu. Domov pogled sleti na nju, i on se nasmije prije nego se vrati na mene. „Bio sam sretan da čujem da si pronašao sebi dobru ženu. Iako možda mali iznenađen kako se to dogodilo.“ Moje oči se suze. „Da li si stvarno pratio moja kretanja cijeli moj život?“ On napući usne i čini se da bira riječi pažljivo. „Ne prvih deset godina. Bio si izvan domašaja čak i za mene, i imao si svoje roditelje. Ali nakon što su preminuli, i ti došao nazad u New York? Da. Pobrinuo sam se da saznam sve.“ „Ali zašto?“ „Zato što bez obzira znao ti to ili ne, ti si moj sin.“ Pitanje od milion dolara gori u meni, i moram pitati. „Da li bi mi ikada rekao?“ On podigne bradu i uzima dah, proučavajući me. Očito je da nije prvi put da me vidi, ali pitam se da li me je ikada vidjeo ovako blizu licem u lice. Mogli smo proći jedan pored drugoga na ulici desetke puta, i ja nikada ne bi shvatio.

Pokušavati da ovo shvatim je kao pokušavati da naučim neku teoriju na salaveti u baru nakon popivenih tuce krigli Guinnessa.

On odmahuje glavom odlučno. „Ne. Nikada ti ne bi rekao. Ali sada kada je Damon otvorio usta, nisam imao izbora nego intervenisati.“ „Neugodnost, siguran sam,“ kažem, suhog glasa. „Jednom kada budem spreman. Zapravo sam iznenađen da je to zadržao za sebe ovako dugo. Elisabetta je čekala dvadeset i nešto godina da bi me nazvala. Ali vrijeme je radilo tebi na ruku, kao i meni.“ „Kako to misliš?“ ako govori u mafija kod govoru, ne mogu ga pratiti. „On je iskoristio svoje veze davno da bi dobio informacije koje nikada nije trebao imati. Znao sam da ih ima, i sve dok nije uradio ništa sa njima, ja nebi uradio ništa s njim. Ali on je prekino ravnotežu, i to se mora ispraviti.“ Holly se ukoči pored mene, njena ruka spušta se na moje koljeno i stišće. „Žao mi je, Dom. Mi ćemo morati da premotamo posljednjih trideset sekundi i pretvaramo se da nismo čuli to.“ Prekrijem Hollynu ruku sa svojom. „Mislim da bi trebala ići u drugu sobu.“ Njeni nokti zakopavaju se u moju nogu. „Nema šanse.“ Jedan od tjelohranitelja smrcne, ali se utiša odmah. „Holly...“ „Crey...“ „Djeco, djeco,“ Dom kaže. „Zadnja stvar koju želim je da uzrokujem bračnu svađu. Nakon trideset godina sa svojom ženom, znam da su ovi rani dani braka delikatni.“ Holly baca pogled na njega, i znam tačno šta misli. „Holly.“

„Crey.“ Dom se nasmije. „Da. Znam šta misli, takođe. I ne, nisam bio vjeran svojoj ženi. Trebao bi zažaliti zbog toga, ali onda tvoj muž nebi postojao. Pa, gospođo Karas, kako bi željela da odgovorim?“ Holly mora da škrguće zubima, jer nije rekla ništa.

Dom prebaci fokus na mene i nastavi. „Znam da oklijevaš da znaš moje planove sa Damonom. To je u redu. Ali moj svijet nije tvoj svijet. Potez kao njegov ne može proći nesmetano. Ostat ću u svojoj poziciji vršenja čelične kontrole preko moga domena.“ Ja zatresem glavom. „Želim njegove dionice nazad, ne želim ga mrtvim.

Problem sa njegovom smrću je da ću ja biti glavni osumnjičeni, bez obzira kako se dogodilo. Mi smo u sredini usrane oluje upravo sada, ali to je korporativna parnička stvar. Kriminalna istraga i potencijalna optužba bi bila potpuno drugačija igra, i ja ne želim imati nikakve veze s tim. Ako cijena mojih dionica bude pogođena zbog tužbe, to je ništa u uporedbi šta bi se desilo ako bi bili ispitivani o nestanku ili ubistvu Damona.“ Dom se nagne unazad i raširi ruke preko naslona kauča, izgledajući kao pravi mafijaški šef. Sve što treba je cigareta i oblak dima da usavrše sliku. „Istakao si dobru poentu.“ On donese ruku do brade i počeše je dok bljesak klasičnog mafijaškog filma prolazi kroz moju glavu. „Hmm, rekao si da samo želiš svoje dionice nazad? To bi riješilo tvoj problem?“ „Da. Tužba nestaje ako više nije dioničar da je održi.“ Ja objasnim. „Nakon što tužba bude odbačena, predpostavljam da te nije briga šta će se desiti s njim?“ on pita. „Nisam to rekao. Nije bio potpuni kreten prema Greer, i povrijedilo bi je da ga izgubi.“ Ja pogledam svoju sestru, koja je stajala čudno tiha na suprotnoj strani sobe. Njene oči su širom otvorene.

Dom pogleda u njenom smjeru takođe. „Predpostavljam da je to ona koja me gleda tako pažljivo. Divno je da smo se upoznali, Greer.“ Greer spusti ruke i klimne. „Isto tako, sigurna sam.“ Ona me šokira dodajući. „Vidjela sam te ranije. U Midtownu jedne noći dok sam odlazila sa posla.“ Dom podigne bradu. „Previše rizikuješ sa svojom sigurnosti, gospođice Karas. Imaš sreće što su te moji ljudi pratili i inervenirali u tvoje ime.“ Holly se ukoči pored mene, i boja nestane sa Greerinog lica. „Šta?“ „Proširio sam svoju zaštitu na tebe iz ljubaznosti prema tvom bratu jer znam da bi mu bio problem da te ozljede. Ali to nije razlog da budeš tako nemarna.“ Moja utroba, koja je već bila stisnuta danas, još jednom se stisne. „Jebi ga.“ Podignem ruku sa Hollyne i protrljam je po licu. „Greer, dobijaš tjelohranitelja. Ne raspravljaj se sa mnom. Tako će biti.“ Greer otvori usta u znak protesta, ali ja je gledam u tišini. Njena usta se zatvore. „Rado bi preporučio neke kompetentne tjelohranitelje.“ Dom kaže, sa snisishodljivim osmjehom na licu. „Pobrinut ću se za to, ali hvala ti na ponudi.“ Još jednom, daje mi ono što mislim da je Dom klimanje. „Sada u vezi Damona. Imat ćeš njegove dionice u rukama sutra. Smatraj to zakašnjelim vjenčanim poklonom.“ On ustane i pogleda Holly. „Pratit ću tvoju majku, takođe. Ako pređe crtu ponovo, pobrinut ćemo se da bude obeshrabrena da ne napravi istu grešku ponovo. Vjerujem da to zaključuje naš posao ovdje.“ Holly progovori. „Ti nećeš...“ On se nasmije. „Ne. Ali ona neće biti problem.“

Dom klimne prema oboje nas, a onda pogleda Greer. „Bilo je lijepo konačno te upoznati. Ne očekujem da ćemo se vidjeti ponovo.“ Njegov pogled sleti na moj ponovo. „A ako se pitaš, žice u tvojoj zgradi su misteriozno u kvaru, i nismo nikada bili ovdje.“ Holly uvuče čujan dah, a ja podignem obrvu. „A portir i drugi stanari?“ On nagne glavu. „Nismo baš koristili glavni ulaz. Ispratit ćemo se sami. Čuvaj se Creighton. Bilo je divno upoznati te, Holly. Sretno na CMA’s.“ Stajali smo u zapanjujućoj tišini dok je još jedno nastao mrak, i šef mafije – moj otac – izašao iz naših života sa svoja dva tjelohranitelja jednako brzo kako je i ušao. Čim su se vrata zatvorila iza njih, Holly poludi. „Sveta kravo, Creighton. Sveta kravo-naopaka, bježi od policije, padaš u hrpu govana. Oh moj Bože, je li se ovo upravo dogodilo?“ Od Greer, čujem prigušeno. „Sveto jebeno sranje.“ „Misliš li da ćeš ga ikada ponovo vidjeti?“ Holly pita.

Svjetlo se vrati, i ja trepnem nekoliko puta prije nego odgovorim. „Nemam pojma. Ali moja predpostavka je, ne ukoliko on to ne želi.“ Još uvjek pokušajem da shvatim sve što sam saznao u nekoliko proteklih sati.

Nestvarno je. Čovjek za kojeg sam mislio da je moj biološki otac, nije. Sva mržnja koja je dolazila od mog ujaka sve ove godine nema ništa sa mnom, i sve sa njegovim sopstvenim sjebanim problemima. Pa, jedan teret podignut a drugi spušten kao razarajuća kugla kroz tkivo moga postojanja.

Greer krene prema nama. „Koliko god sam prestravljena da napustim tvoj stan, moram ići.“

Zagrlim svoju sestru, i kada se odmakela, kažem joj. „Dobijaš tjelohranitelja.

Nema više hodanja Manhattanom kasno noću jer ne napuštaš posao do dva u noći.“ „Neću pobjediti u ovoj raspravi, zar ne?“ ona pita. „Ne.“ „Uz dužno poštovanje, zadržajem pravo da se raspravljam kasnije.“ „Govoriš kao advokat. Zovem Michael. Čekat će te dolje za manje od deset minuta. Ne napuštaj zgradu dok ga ne vidiš da se zaustavlja.“ Greer uvuče dug dah. „Dobro.“ Ona se podigne na prste da me poljubi u obraz. „Zovi me ako se išta ludog desi.“ Razbarušim joj kosu. „Naravno. Sada idi.“ Kada je moja sestra zatvorila vrata iza sebe, Holly i ja smo ostali stajati u sredini apartmana, zureći jedno u drugo.

Ona prekine tišinu prva. „Da li još uvjek idemo u Vegas?“ Nisam mislio da će s tim početi konverzaciju, ali dobar izbor ipak. Nisam željeo otići iz New Yorka tako jako nikad u svom životu. „Dođavola da.“ Ona se nasmije. „Dobro. Onda imam još jedno pitanje.“ Njen osmjeh otpušta nešto u meni, i osjećam kako se moje usne podižu na rubovima. „Šta, baby?“ „Da li te to čini mafijaškim princem? Ne pokušavam rasvjetliti ovu situaciju.“ Ona podiže ruku. „Kunem se, da ne pokušavam. Jer ovo je ludo i emocionalno i

intenzivno. I jednostavno ludo. Ali ta mafijaška princ stvar... ako si za neke roleigre kada smo u vegasu, neću reći ne tome.“ Moje grudi se tresu od nadolazećeg smijeha, i najviše luda situacija sa kojom sam se ikada suočio u svom cjelom životu nestane na momenat zbog neobične, nevjerovatne, prekrasne žene ispred mene.

Spustim ruke na njena ramena. „Hajmo vidjeti šta će se desiti kada dođemo u Vegas.“

Dvadeset-četvrto poglavlje

Holly

„Karas International dionice su naglo porasle nako što je vijest da je dioničarska tužba protiv njihovog izvršnog direktora, Creightona Karasa, povučena ranije ove sedmice.

Karas je prokomentarisao iz Caesar’s Palacea, gdje je odsjeo sa svojom ženom i igra craps. „Drago mi je da vidim da je moj ujak razumjeo da je zdravlje kompanije više važno nego bilo koja zamjerka koju ima protiv mene lično.

Mi se radujemo novim obaranjima rekorda profita u ovoj godini.“ Nema sumnje da će svijet gledati Karas International i njegovog CEO, pobliže u sljedećim mjesecima.“ Posegnem prema radiu i prebacim ga na moj omiljeni kanal, Highway, koji emituje buduće country zvjezde u usponu zajedno sa starim omiljenim. „Drago mi je da su spomenuli craps sto.“ Creighton kaže. „I da je Dom bio dobar koliko i njegove riječi.“ Ja dodam.

Creighton položi ruku na zadnji dio moga sjedala. „Da, bio je. A sada se izgubimo odavdje.“ Ja se nasmijem i prebacim svoj novi Mustang u brzinu. Nakon što mi je Creighton pokazao osnove Craps i izazvao me da izgubim deset hiljada, bacila sam se u igru zdušno. Ali nisam mogla izgubiti. Ne, samo sam nastavial dobijati, bar dok moja unutrašnja Kentucky djevojka nije shvatila da mogu kupiti prokleti auto sa

onim što sam dobila, i ja sam ljubazno unovčila žetone i odšetala sa svojim novcem.

Kada smo sletjeli u Nashville, rekla sam Creightonu da želim kupiti novi automobil. On je zamolio vozača da nas odvede do Maserati trgovca, ali ja sam stavila veto na njegov izbor u korist zaustavljanja u Ford trgovini. Moj jedini ustipak je dopuštanje da me odvuče od korištenih automobila u sekciju novih – i zaljubila sam se u Shelby GT350. Dostavljeno je ovog jutra u apartman-stan u kojem privremeno odsjedamo dok ne pronađemo kuću koju oboje volimo.

Pa, prvi na spisku poslova je da stanemo u studio da završim snimanje moje zadnje pjesme, a zatim potrga za kućom.

Nagazim Mustanga, moj smijeh odjekuje u kabini dok Creighton grabi ručku iznad njegovog sjedala. Prilično sam sigurna da mi čovjek neće dati da vozim puno, jer se čini da ne odobrava moju novousvojenu vožnju sa stilom.

Kada smo stigli u studio – u rekordnom vremenu i čitavi, mogla bi dodati – creighton spusti ruku preko moje na mjenjaču. „Jesi li siguran da ne želiš vozača? Ja nagnem glavu. „Izgubit ćeš u ovoj raspravi. Obećajem.“ On suzi oči, i nizak zvuk kao da imitira režanje dolazi sa njegove strane automobila. „Holly...“ „U redu je. Kunem se. Samo gledam šta ona može.“ „Ona?“ Sa slobodnom rukom, potapšam volan.“ Naravno da je ona. Njeno ime je Cherry Bomb.“ Creighton zatrese glavom sa popustljivim osmjehom. „Ako daš ime mome kurcu...“ Ja podignem obrvu. „Ko kaže da nisam?“ Njegov pogled je oštar na meni. „Nećeš mi reći, zar ne?“

Moj osmjeh prijeti da će mi razdjeliti lice na dva dijela. „Ne.“ Odgovorim, naglašavajući. „Jednostavno ćeš se morati pitati.“ „Oh, reći ćeš mi. Imam svoje načine ubjeđivanja.“ Ispustim još jedan smjeh na slobodu dok sam otvarala svoja vrata.

***

Sretnem svoj bend u studiu, grleći svakog od momaka dok je Creighton se rukovao sa njima. Nismo ih vidjeli od kraja turneje, i mislim da su nestrpljivi da otpočenom kao što sam i ja. Jednom kada smo ušli u prostoriju za snimanje, ja prebacim kajš Eliza Belle na rame, i proveli smo sljedećih nekoliko sati dobijajući sve osim vokalnog snimanja.

Nakon pauze za ručak, vrijeme je da završimo. Moj pogled prikuje se za prozorsko staklo gdje Creighton je naget na zid vani. Nikada nije čuo riječi ove, i pitam se kako će reagirati.

Tragovi onoga što smo upravo vježbali sviraju u mojoj glavi i ja počnem da pjevam. Obično imam običaj da snimam sa zatvorenim očima, osjećajući svaku notu sa cijelim tijelom, ali danas, ne mogu si pomoći ne zuriti u oči muškarca kojeg volim.

Kada smo došli do kraja refrena, ja se prepustim sa svim što imam u sebi.

Mislila sam da ću biti izgubljena na Petoj aveniji, Ali bila sam izgubljena dok nisam pronašla tebe

Kada smo završili snimanje, uklonim slušalice i krenem van iz prostorije.

Creighton se nije pomjerio sa mjesta na kojem se nageo na zid. Dok sam prilazila bliže, vidim staklasti sjaj u njegovim očima.

Kada je progovorio, njegove riječi su tihe pa ih samo ja mogu čuti. „Ja sam bio onaj koji je izgubljen. Samo to nisam znao dok nisam pronašao tebe.“ On posegne za mojom rukom i povuče me bliže sebi. „Volim te tako prokleto puno, Holly. Ne želim se nikada vrtiti nazad i biti taj čovjek.“ Ja podignem svoju slobodnu ruku i omotam je oko njegovog vrata.

Zapanjujuće je vidjeti koliko se moj muž promjenio od Božićne večeri. Da, uvjek će biti zahtjevan, dominantan, i slatko prljav, ali intenzitet osjećaja u osnovi čini sve to totalno drugačijim. „Nikada ti neću dozovliti da se vrati taj čovjek, jer te se nikada neću odreći, Creightone Karas. Volim te. Ti si moj. Zauvjek.“ Propnem se i naslonim svoje usne na njegove, a on zavuče svoje prste u moju kosu, produbljujući poljubac. Kada sam se konačno povukla, sretnem njegov pogled dok gori na mom. „Moje. Zauvjek.“ On kaže. „Sada idemo pronaći novi dom.“ Dom. Kada je on rekao te riječi, ja shvatim da je moj gdje god je Creighton.

Može biti Nashville, New York, ili New Delhi, ali dok god je on tu, ja sam doma.

Epilog

Creighton

Devet mjeseci kasnije.

Gledajući Holly kako se penje na pozornicu u svojoj blistavoj zlatnoj haljini da prihvati New Artist of the Year nagradu sa svog mjesta u areni je nadrealno.

Stekao sam naviku pobjeđivanja u svom životu. Osvjajanje igre. Osvajanje uloga.

Osvajanje dogovora. Osvajanje žene. Ali ništa se ne može uporediti sa gledanjem nje kako osvaja ovu nagradu.

Ništa.

Našao sam zadovoljstvo u životu, bez obzira na vrtlog na koji nalikuje, dok sam pokušavao da se uklopimo u oba rasporeda ja i Holly. Iako iskreno, ja sam se povukao iz dosta svojih i predao ih koliko god sam mogao Cannonu. On rastura i stvara sebi ime, a njegov pomoćnik svoje.

Ovih dana, Holly i ja provodimo sve više dana u Nashvilleu, a sve manje na Manhattanu. Naša kuća u Tennessee je više dom nego apartman u gradu, najviše radi toga što ga Holly voli toliko. Ona je takođe raširila svoja krila u poslovnom svijetu takođe. Ona nije CEO Homegrown Records, ali je umješana u puno poslovnih odluka. Njena prirodna praktičnost i njen škrti stav je tačno ono što to mjesto treba da bi se vratilo na noge.

Ja zavrtim titanski prsten na mom prstu, prateći Hollyn svaki pokret dok je prihvatala sjajnu kristalnu nagradu i zagrljaje čestitki od prezentera.

Dala mi je prsten par dana nakon što sam čuo tekst njenepjesme. „Izgubljena na Petoj aveniji,“ pjesma koja je zatresla top liste – donijela joj

nagradu koju upravo prihvata. U unutrašnjosti burme, riječi Izgubljena dok te nisam pronašla su ugravirana. Ona kaže da to nije bilo govorenja svjetu da sam zauzet, nego o nošenju dijela nje sa sobom gdje god da odem. Neko će morati presjeći taj prsten sa mog hladnog, mrtvog tijela, jer nikada ga neću skinuti drugačije.

Holly zakorači do mikrofona sa sjajnim osmjehom, njena lijeva ruka lebdi nad bebi trbuhom o kojem tabloidi govore neprestano. Ovog jutra, saznali smo da nosi našu kćerku. Nije bilo rasprave oko njenog imena. Rosemary Elizabeth Karas, po Hollynoj baki i mojoj majci.

Hollyna majka nije bila viđena od dana kada se pojavila na kapiji naše kuće u Nashvilleu da moli za novac nakon što je potrošila svaki dinar od Yammer isplate.

Njene molbe su se srele sa Hollynim. „Nema jebene šanse na Božijoj zelenoj Zemlji da ćeš dobiti cent od nas,“ i prijetnju da će zvati policiju.

Holly je čekala da se publika umiri prije nego je počela svoj govor. „Hej, svi.

Hvala vam puno za ovo. Ne mogu vam čak ni reći kakav je to osjećaj za djevojku iz Gold Havena, Kentucky, koja je navikla gledati ovaj šou na malenom TV-u u prikolici, da bude na ovoj pozornici i prihvata ovo. Nestvarno čak ni ne počinje da to pokrije. Želim se zahvaliti mom mužu, Creighton Karas, čovjek dovoljno lud da me potraži nakon jedne noći.“ Cijela publika prasne u smijeh na Hollyne riječi. „Jer njegova ludost je najbolja prokleta stvar koja mi se ikada dogodila. Ja nikada nebi napisala pjesmu koja je u albumu bez toga, i pjesmu koja me dovela da vi glasate nebi postojala da nisam srela njega. Volim te, Crey. Ovo je za tebe.

Sve je za tebe.“ Držala je nagradu iznad glave na trenutak prije nego je spustila i nastavila. „Takođe bi voljela zahvaliti mom agentu, mom menadžeru, i mojoj vlastitoj izdavačkoj kući, Homegrown Records. Ova protekla godina bila je apsolutno nevjerovatna. Hvala vam svima.“

Ona zakorači prema bekstejdžu, i ja se podignem i skliznem iz reda i krenem okolo arene da je sretnem. Holly to ne zna, ali poslje after partija, avion čeka na terminalu da nas odvede na naš stvarni medeni mjesec. Možda je odloženo neko vrijeme radi našeg zauzetog rasporeda, ali tri sedmice u Bora Bora bez interneta je tačno ono što trebamo. Imam novi rokovnik za nju i njena gitara je već spakovana.

Uz nekoliko bikinija.

Ona pozira za fotografe kada sam došao u bekstejdž, nagrada je u njenoj ruci. Holly okrene glavu usred poziranja dok je desetak kamera nastavilo bljeskati.

Nije je briga što je zeznula sve njihove snimke, jer je ugledala mene. „Oprostite. Možete li mi dati minutu? Oh, i drži ovo.“ Ona zagura nagradu u ruke nekog nesumično izabranog fotografa. On ispusti kameru, koja je srećom uhvaćena sa uzicom oko njegovog vrata, i pritisne nagradu na grudi.

Holly ne čeka da vidi da li će isputiti tu stvar, ona samo potrči prema meni. I kada kažem potrči prema meni, mislim da se lansirala sa svojih štikli na čizmama prema meni. Uhvatim je, omotavajući svoje ruke oko njenog struka i dignem je, jer ne može omotati svoje noge oko mene kao što obično radi, s obzirom na haljinu koju nosi. „Učinila sam to! Ja sam zaista, zaista učinila to!“ „Da, jesi, baby. Sigurno jesi. Čestitam, Holly. Zaslužila si to.“ Njene ruke se omotaju oko mog vrata, i ona prošapće. „Mislim da me trebaš odvesti odavdje jer ću ružno da zaplačem.“ Moje srce se stišće na bogatu plimu emocija koja podupire njene riječi. „Baby, u redu je.“ Holly podigne svoju glavu, i sasvim sigurno, suze se već skupljaju u njenim očima. „Moraš uzeti tu nagradu, i mi moramo da idemo iz Dodgea.“ „Zaista želiš da nas ja ispričam?“ Ona klimne snažno. „U redu.“

Odem dva koraka do fotografa, koji već pruža nagradu. „Hvala ti. Ima li ovdje prazna prostorija?“ Njegove oči se rašire opasno blizu da ispadnu iz glave. „Uh...uh... tamo.“ On pokaže desno sa nagradom. „Oko ugla i dolje niz hodnik. Probaj druga vrata na lijevu stranu.“ „Hvala ti.“ Ja kažem, podižući Holly u svoje ruke kao mladu. Njeno lice je zašuškano u moj vrat. „Posegni rukom i uzmi nagradu, dušo.“ Kažem ispod glasa.

Holly je uzme, i ja krenem u smjeru u kojem je fotograf pokazao. Kada sam pronašao sobu, ramenom otvorim vrata i petljam za prekidačem. Ispostavilo se da je to garderoba, toliko slična ostalim u kojima sam bio sa Holly. Spustim nas na kauč, i pokušam ne misliti o broju ljudi koji su se jebali ovdje. Uzmem nagradu iz Hollynih ruku, i postavim je sigurno na stranu.

Tada suze počnu teći. Sretne suze, nadam se.

Holly se trese uz mene, i ja je stisnem čvršće. „Ne mogu vjerovati da je to stvarno. Jednostavno se ne čini da je stvarno.“ Ona proguta jecaj, i ja je protrljam po leđima. „Stvarno je. I zaslužila si to. Razbila si dupe radeći da dođeš do ovdje.

Stvarno je koliko može biti.“ Na moje posljednje riječi, ona digne uplakano lice. „Stvarno koliko može biti? To je ono što si rekao o nama ranije.“ „Da. Predpostavljam da jesam.“ „Trebalo mi je vremena da povjerujem u to, takođe.“ „Imam osjećaj da ćeš povjerovati u ovo ranije. Nakon svega, dobila si trofej kao dokaz.“ Ona zatrese glavom. „Prava nagrada ovdje si ti.“

Kada sam se nageo dolje da je poljubim, prošapćem. „Mi smo nagrada.

Apsolutno najbolja jebena nagrada moga života.“ Ustanem i podignem je u svoje ruke ponovo. „Sada, šta kažeš o medenom mjeseci prije nego ova beba počne posjedovati naš život?“ Holly trepne, i nestašan osmjeh raširi se preko njenog lica. „Medeni mjesec?

Gdje me vodiš?“ „Da li je to važno?“ Ona pomjera glavu sa jedne strane na drugu, osmahujući polako. „Ići ću gdje god želiš sa tobom, gospodine Karas. Vodi me.“