12 minute read
Dubravko Habek Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
Prof. Prim. dr. sc. med. UDK: 618(497.5 Bjelovar)(091) dr. sc. hum. Dubravko Habek, dr. med. Izvorni znanstveni rad Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, Primljeno: 1.10.2017. Ilica 242, 10000 Zagreb Prihvaćeno: 5.10.2017. Klinika za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice Sveti Duh, Sveti Duh 64, Zagreb e-mail: dhabek@unicath.hr
Advertisement
U radu su prikazani arhivski pronađeni podatci o postojanju prve magistre porodništva u Bjelovaru. Istraživanja ukazuju na djelovanje Francisce Szümerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann) kao magistre porodništva (Lat. Magistra Artis Obstetriciae), prema maticama rođenih. Dosadašnja istraživanja nisu pokazala postojanje žena porodničarki, osim primalja u Bjelovaru tijekom 19. stoljeća.
KLJUČNE RIJEČI: Bjelovar, žene, magistra porodništva, medicina, povijest
UVOD
O povijesnom razvoju zdravstvene službe grada Bjelovara i zavičaja publicirano je nakon višegodišnje publicističke stanke, u posljednje vrijeme nekoliko preglednih i izvornih radova te knjiga. Grad Bjelovar je smješten u sjeverozapadnom brežuljkastom dijelu Hrvatske, a izgrađen je prema zapovijedi carice i kraljice Marije Terezije početkom druge polovice XVIII. stoljeća kao vrlo važno vojno središte dviju pukovnija Varaždinskoga generalata austrijske vojske (slavne Đurđevačka i Križevačka pukovnija) u Vojnoj granici prema osmanlijskom carstvu. Grad i okolicu naseljavaju trupe slavnih pukovnija s brojnim časnicima, dočasnicima, graničarima, članovima njihovih obitelji uz vojne liječnike, kirurge, ljekarnike i primalje. Od tada bjelovarski kraj ima kontinuiranu ustrojenu vojnu i civilnu zdravstvenu zaštitu zahvaljujuću pozitivnim propisima i važećim zdravstvenim aktima austrijskoga carstva (1-6).
Tijekom vlastitih prethodnih istraživanja povijesti zdravstva te primaljstva, porodništva i ginekologije grada Bjelovara i bjelovarskoga kraja, pronađeni su brojni novi mediokohistoriografski podatci, a među njima i podatak o djelovanju Francisce Szümerthinn, upisane kao magistre porodništva s početka 19. stoljeća.
Podatak o postojanju zapisane magistre porodništva u Bjelovaru prema arhivskim podatcima, pojavljuje se prvi puta u maticama rođenih / krštenih bjelovarske župe sv. Terezije Avilske dana 25. ožujka 1803. godine (7), gdje je upisano: Francisca Szümerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, krsna kuma novorođenim blizancima Franciscus Seraphinuma i Georgiusa, zakonitoj djeci pukovnijskog sindika (odvjetnika) Joannisa Georgiusa i njegove zakonite žene Elizabete (slika 1.). Vjerojatno je Francisca Szümerthinn nazočila i porođaju blizanaca kao patološkome porođaju i udjelila porodničarsku pomoć, a potom blizancima bila i krsna kuma, što nije bila rijetkost, jer su primalje, liječnici i kirurzi bili nerijetko krsni kumovi novorođenoj djeci, posebice onoj u životnoj pogibelji, iz nužde kada sakrament krštenja nije mogao udijeliti svećenik (lat. in periculo, in necessitate). Tako je primjerice i upisano 20. svibnja 1803. na istoj stranici Matice krštenih iste župe, kod krštenja nezakonite kćeri služavke, kojoj je sakrament krštenja udijelio kirurg Schenk (slika 1.).
U konkretnom slučaju rođenja i krštenja blizanaca nije zapisano krštenje iz nužde, a krsni kum uz Francisku Szümerthinn bio je i Franciscus Weilerth, auditor Đurđevačke pukovnije, što potvrđuje da je krštenje bilo regularno. Roditelji i kumovi novorođenih krštenih blizanaca pripadali su slavnoj Đurđevačkoj pukovniji koja je stolovala u Bjelovaru. Tada je višegodišnja pukovnijska primalja Đurđevačke pukovnije bila Th eresia Nickl (1770.-13.4.1814.) od 1799. godine, a Križevačke pukovnije Veronica Venczlin, Wenzlin (nečitko upisivano i kao Vengricht), koja je iz Beča bila po odluci Zdravstvenoga dvorskoga odbora još 1770. godine bila premještena na službu u Karlovac, a potom i u Bjelovar gdje je radila i umrla u 84. godini života. One su upisivane pri svakom
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
porođaju kao primalje (lat. Obstetrix), pa tako i u ožujku 1804. godine i dalje s imenom i prezimenom tadašnjih bjelovarskih primalja (5).
Međutim, dana 2. lipnja 1803. umro je i pokopan, prvorođeni blizanac Franciscus Geschellhamer u dobi od nepuna tri mjeseca. Istoj obitelji, dana 2. svibnja 1806. umrla je i kćer Joanna Antonia Geschelhammer u dobi od 7 dana (8).
Kasnije se pojavljuje Francisca Szümerthinn u još nekoliko krštenja novorođene djece ili pak krštenja u pogibelji (baptisata in periculo), upisivana i kao Francisca Szimertin, Szimerthin: - dana 23. lipnja 1803. uz Adolpha Folkmanna, Francisca Szimerthin krsna je kuma Georgiusa - dana 8. listopada 1803. kršten je nezakoniti sin Doroteje po Francisci Szimerthin (baptisata est Joannes fi li ileg. Dorotheae), a - 9. studenoga 1803. krsti iz nužde Johannesa Nepomuka, očito tijekom opstetričke pomoći u teškom porodu (7).
Kasnije se njeno djelovanje po spomenutom imenu i prezimenu ne iščitava iz arhivske grade jedno vrijeme, da bi se pronašao podatak o Francisci Ringelhorn, Ringelhann (možebitno tada već udata), upisane od svećenika kao možebitne liječnice ili pak liječničke pomoćnice. U maticama umrlih bjelovarske župe Sv. Terezije Avilske upisano je dana 13. veljače 1814. godine: umrla je Slika 1. Iz Matice rođenih / krštenih bjelovarske župe sv. Terezije Avilske 1803. godine s upisanim podatkom (lat. obyt) Francisca Ringelhann, krštenja magistre porodništva Franciske Szümerthinn. I. Reg. Szentvarinensis Medicinae Hrvatski državni arhiv, Zagreb. Doctoris con ..... (8). Kako je upisano između ostaloga čitljivoga: „.... saltem absoluta in ipsa quamvis perturbatione mentis repentine in prae... infi rmitate interveniente, signa contritionis ... reliquis moribundorum sacramentis proviso (slobodni prijevod: umrla je naglo, barem odriješena u sebi, premda s pomućenjem uma u navali slabosti, pokazujući znakove kajanja, opremljena je ostalim sakramentima umirućih)“, a sahranjena je u
Bjelovaru (slika 2.), no nepoznato je mjesto ukopa, uzrok smrti, dob pokojnice i ostali podatci o možebitnom mjestu rođenja i porijekla što se upisivalo kod značajnih osoba. Naime, tadašnji velikodostojnici i uvaženi građani pokapani su u kriptama bjelovarske župne crkve sv. Terezije Avilske, u kriptama kapele sv. Križa na bjelovarskom gradskom groblju ili pak na gradskome groblju u zasebnim ili obiteljskim grobnicama, o čemu nema zapisa u Matičnoj knjizi umrlih. U dostupnom arhivaliju nema drugih podataka o možebitnom djelovanju i školovanju ove porodničarke u Bjelovaru. Dva mjeseca kasnije umrla je i pokopana primalja Th eresia Nickl, gdje je jasno upisano da je bila primalja slavne Đurđevačke pukovnije sa svim ostalim podatcima (8).
Slika 2. Iz Matice umrlih bjelovarske župe Sv. Terezije Avilske 1814. godine s upisanom smrti (sada) Franciske Ringelhann. Hrvatski državni arhiv Zagreb.
ZAKLJUČAK
Kirurzi i liječnici XVIII. i XIX. stoljeća koji su se bavili porodništvom imali su sveučilišnu licencu i naslov Magister (Artis) Obstetritiae, mada su tijekom svoga školovanja, napose kirurzi, imali obvezatan predmet porodništvo s praktičnim vježbama u tadašnjim Kirurško-medicinskim akademijama, poput bečkog Josephinuma (9,10). Tada su se izvodile ručne porodničke pomoći poput unutrašnjeg okreta i ektrakcije ploda, instrumentalne pomoći poput embriotomije (dekapitacija, disekcija ploda, kraniotomija), forcepsa (lat. partus per forcipem) ili vrlo rijetko, carskoga reza (lat. sectio caesarea). Ženama nije bilo dozvoljeno školovati se u tadašnjim (vojnim) akademijama, gdje su se školovali vojni liječnici (petogodišnji fakultet) i vojni kirurzi (trogodišnji fakultet) (10). Žene su stoljećima tradicionalno bile primalje, a rijetke od njih bile su liječnice koje su se uglavnom bavile porodništvom. Tako se spominju u povijesti medicine grčka liječnica i porodničarka Agnodica i Aspazija, a u 12. stoljeću i slavna Trotula Salernitana iz Salerna kod Napulja koja je napisala i brojna djela iz porodništva koje je i predavala na tamošnjoj visokoj medicinskoj školi.
Tek su poneki civilni fakulteti i medicinske akademije dopuštale studiranje ženama, koje su bile vrlo rijetke polaznice istih (10-12). Do sada je svega nekoliko njih poznato da su završile medicinske znanosti i promovirane na nekim od srednjeeuropskih fakulteta tijekom XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Većina njih se bavilo upravo porodništvom,
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
kao i možebitna magistra porodništva u Bjelovaru. Tako je prva švicarska liječnica bila Marie Heim-Vögtlin (7.10.1845. - 7.11.1916.), kćer bözenskog župnika i supruga geologa. Medicinu je studirala u Zürichu i Leipzigu gdje je 1874. i promovirana u doktoricu medicine. Bavila se porodništvom i ženskim bolestima, a 1901. godine osnovala je i bolničarsku školu. Njemačka prva liječnica bila jest Dorothea Christiane Erxleben Leporin (13.11.1715.-13.6.1762.), kćer liječnika, promovirana je 1741. na sveučilištu u Halle-u, a praksu je imala u Heimatstadt Quedlinburg-u. Nakon nje u doktoricu medicine promovirana je 1815. godine na Medicinskom fakultetu u Giessenu Regina Josepha von Siebold (1771.-1849.), a potom i njena kćer Charlotte M.T.Heidenreich (1788.-1859.) godine 1816. U Austriji je prvu privatnu praksu kao liječnica otvorila 10.5.1897. u Beču Gabrielle Possanner von Ehrenthal (27.1.1860.14.3.1940.). Promovirana je u Švicarskoj, na medicinskom fakultetu u Zürichu, jer tadašnji zakoni Austro-Ugarske monarhije nisu dopuštali studiranje medicine ženama. Aletta Jacobs (9.2.1854.-10.8.1929.) prva je znana nizozemska (holandska) liječnica, poznata po inauguraciji kontracepcijskog sredstva „Mensinga pessary“ prijeteče današnje dijafragme i osnivanju prve klinike za planiranje obitelji u Amsterdamu godine 1882. Elisabeth Blackwell (3.2.1821.-3.5.1910.) bila je prva američka liječnica koja je diplomu porodništva stekla u Parizu. Došavši natrag u New York otvara prvu bolnicu za majke i djecu (11-15,16).
Prema istraženim arhivskim zapisima Francisca Szümerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann) bila je magistra porodništva (Magistra Artis Obstetritiae) s istim značenjem oba prezimena (prstenasti rog) što može biti slučajnost ili pak krivo upisana prezimena od strane župnika. Dakle, Francisca Szümerthinn nije bila vojni kirurg, jer školovanje za kirurge bilo je dopušteno samo muškarcima, dok su vrlo rijetke svršavale medicinske znanosti (10). U arhivskoj građi upisano je: Francisca Szümerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, što su tada bili isključivo liječnici s licencijom iz porodništva, a ne primalje, jer su se iste u matične knjige upisivale redovito kao Obstetrix approbata (ispitane primalje) ili samo Obstetrix (primalja), kako je spomenuto. Kao magistra porodništva bila je pozivana na patološki porođaj koji je trebalo dovršiti asistirano manualno ili instrumentalno, što je i vidljivo iz župnih Matičnih knjiga, gdje tada nisu upisane i primalje kod porođaja, već kirurzi i liječnici. Porodničarske operacije su se obavljale domicilno ili u tadašnjoj prvoj bjelovarskoj bolnici. Postoje podatci o umrlim trudnicama, rodiljama, babinjačama te novorođenčadi i u bjelovarskoj bolnici, tako da je vjerojatno i uz bolničke kirurge - ranarnike, obavljala praktično porodništvo (5-8,14,16).
Ovaj povijesni podatak postojanja magistre porodništva u Bjelovaru u XIX. stoljeću do sada nije bio poznat u nacionalnoj i regionalnoj medikohistoriografi ji, a daljnja istraživanja o životu i djelovanju, možebitnom porijeklu, školovanju i premještajima na druga radna mjesta ili funkcije, navedene magistre porodništva, nažalost, osim podatka o možebitnom braku s višegodišnjim bjelovarskim pukovnijskim kirurgom dr. Ringelhannom i njenom smrću, iz brojne hrvatske i inozemne arhivske građe, nisu urodila plodom.
LITERATURA
1. Brlić AE. Kirurzi, liječnici i ljekarnici u bjelovarskim maticama XVIII. stoljeća. Liječ Vjesn 1950;72:41. 2. Karlić N. Nešto iz prošlosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski zbornik 6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opća bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;31-94. 3. Miculinić R. Iz starije prošlosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski zbornik 6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opća bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;15-30. 4. Berghofer M. Povijest zdravstvene službe u Bjelovaru. Zbornik stručnih radova Medicinskog centra „Dr Emilija Holik“ u Bjelovaru. Povodom 125-godišnjice postojanja bolnice. Bjelovar.
Medicinski Centar Bjelovar, 1970; 7-69. 5. Habek D. Iz povijesti zdravstva Bjelovara. Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb-Bjelovar, 2015. 6. Habek D. Povijest primaljstva, porodništva i ginekologije bjelovarskoga kraja. Čvor Bjelovar, 2008. 7. Matica rođenih i krštenih župe Bjelovar 1767.-1819. Hrvatski državni arhiv. 8. Matice umrlih župe Bjelovar 1767.-1849. Hrvatski državni arhiv. 9. Piasek G, Piasek M. Latin title Magister in the hystory of health care. Arh Hig Rada Toksikol 1999;50:327-330. 10. Standes liste K. und k. Medizinisch Chirurgische Josefs Akademie Wien 1859. .-1873/74. MS / Österreichisches Kriegsarchiv Wien. 11. Žuškin E, Piasek M. Piasek G, Šarić M, Mustajbegović J, Sušec T. Women and medical skillhistoric view. Liječ Vjesn 2006; 128:114-121. 12. Paik JE. Th e Feminization of Medicine. JAMA 2000;283:666-671. 13. Stockmann G. Shritte aus dem Schatten Frauen in Sachsen-Anhalt. Dingsda-Verlag Querfurt 1993. 14. Probst E. Gabrielle Possanner von Ehrenthal. Verlag Ernst Probst, 2001. 15. Habek D. Povijest medicine s razvojem primaljstva, porodništva i ginekologije. Medicinska naklada Zagreb i Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, 2015. 16. Habek D. Prve liječnice u Bjelovaru: porodničarka i kirurginje. Liječ Vjesn 2009;131:155-160.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
Sažetak
Prema istraženim arhivskim zapisima Francisca Szümerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann) bila je magistra porodništva (Magistra Artis Obstetritiae) s istim značenjem oba prezimena (prstenasti rog) što može biti slučajnost ili pak krivo upisana prezimena od strane župnika. Dakle, Francisca Szümerthinn nije bila vojni kirurg, jer školovanje za kirurge bilo je dopušteno samo muškarcima, dok su vrlo rijetke svršavale medicinske znanosti. U arhivskoj građi upisano je: Francisca Szümerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, što su tada bili isključivo liječnici s licencijom iz porodništva, a ne primalje, jer su se iste u matične knjige upisivale redovito kao Obstetrix approbata (ispitane primalje) ili samo Obstetrix (primalja. Kao magistra porodništva bila je pozivana na patološki porođaj koji je trebalo dovršiti asistirano manualno ili instrumentalno, što je i vidljivo iz župnih Matičnih knjiga, gdje tada nisu upisane i primalje kod porođaja, već kirurzi i liječnici. Porodničarske operacije su se obavljale domicilno ili u tadašnjoj prvoj bjelovarskoj bolnici. Postoje podatci o umrlim trudnicama, rodiljama, babinjačama te novorođenčadi i u bjelovarskoj bolnici, tako da je vjerojatno i uz bolničke kirurge - ranarnike, obavljala praktično porodništvo.
Ovaj povijesni podatak postojanja magistre porodništva u Bjelovaru u XIX. stoljeću do sada nije bio poznat u nacionalnoj i regionalnoj medikohistoriografi ji, a daljnja istraživanja o životu i djelovanju, možebitnom porijeklu, školovanju i premještajima na druga radna mjesta ili funkcije, navedene magistre porodništva, nažalost, osim podatka o možebitnom braku s višegodišnjim bjelovarskim pukovnijskim kirurgom dr. Ringelhannom i njenom smrću, iz brojne hrvatske i inozemne arhivske građe, nisu urodila plodom.
Zusammenfassung
Gemäß erforschten Archvverzeichnissen war Francisca Szümerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann) Magisterin der Geburtshilfe (Magistra Artis Obstetritiae) mit derselben Bedeutung beider Familiennamen (ringförmiges Horn) was ein Zufall sein kann, oder wurden von Pfarrer die Familiennamen falsch eingetragen. Also, Francisca Szümerthinn war keine Militärchirurgin, weil die Chirurgiebildung nur Männern zugelassen war, während sehr wenige Frauen medizinische Wissenschaften absolvierten. Im Archivstoff wurde verzeichnet: Francisca Szümerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, was zu jener Zeit ausschließlich Ärzte mit Geburtenhilfelizenz waren und keine Hebammen, weil diese in die Matrikelbücher regelmäßig als Obstetrix approbata (geprüfte Hebamme) oder nur als Obstetrix (Hebamme) verzeichnet wurden. Als Magistra der Geburtenhilfe wurde sie zu pathologischen Geburten gerufen, die mit manueler oder instrumentaler Assistenz beendet werden mussten, was auch aus den kirchlichen Matrikelbüchern ersichtlich ist, in denen damals nicht die Hebamen bei der Geburt, sondern die Chirurgen und Ärzte verzeichnet wurden. Die Geburtenhilfeoperationen wurden zu Hause oder in dem damaligen ersten bjelovarer Krankenhaus gemacht. Es sind Angaben über verstorbene Schwangeren, Gebärenden und Wöchnerinnen sowie Neugeborenen in dem bjelovarer Krankenhaus vorhanden, so dass sie wahrscheinlich auch neben den Krankenhauschirurgen – Wundärzten praktische Geburtenhilfe ausübte.
Diese historische Angabe über das Vorhandensein einer Magistra der Geburtenhilfe in Bjelovar im XIX. Jahrhundert war in der nationalen und regionalen Medizingeschichte bis jetzt nicht bekannt, weitere Erforschungen in zahlreichem kroatischen und ausländischen Archivstoff über das Leben und Wirken, die mögliche Abstammung, Bildung und Versetzungen an andere Arbeitsplätze oder Funktionen der genannten Magistra der Geburtenhilfe brachten leider, außer der Angaben über die mögliche Ehe mit der langjährigen Regimentschirurgen von Bjelovar Dr. Ringelmann und ihren Tod, keinen weiteren Erfolg.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40 Dubravko Habek: Francisca Szümerthinn – Artis Obstetriciae Magistra
