Nikša Nezirović Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Nikša Nezirović dipl.ecc. UDK: 323.15(497.6=112.2)(091) Šamac, BiH Stručni članak niksa.nezirovic@gmail.com Primljeno: 27.6.2017. Prihvaćeno: 30.6.2017.

Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini

(Osvrt na Bosanski Šamac)

Na osnovu raspoloživih dokumenata iz službenih i privatnih arhiva, autor je na temelju istraživanja analizirao naseljavanje, društveni i privredni život Nijemaca i Austrijanaca u Bosanskom Šamcu, tadašnjem središtu Bosanske Posavine. U radu je poseban dio posvećen i njihovom poslijeratnom nasilnom iseljavanju i smještaju u logore. Autor je u radu naveo većinu imena i prezimena šamačkih Nijemaca i Austrijanaca.

Ključne riječi: Bosanski Šamac, Nijemci i Austrijanci, naseljavanje, statistika, iseljavanje, logori.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

O doseljenim obiteljima

Kao i u drugim krajevima nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije tako su i u Bosni i Hercegovini živjeli Nijemci i Austrijanci kao najmlađa kolonizacijska skupina u jugoistočnoj Evropi.1

Pored tragova u srednjem vijeku o nazočnosti stanovnika njemačkog porijekla, najznačajnije razdoblje njihovog naseljavanja u Bosni i Hercegovini je od 1878. pa do 1941. godine.

Tu su, kao i u Bosanski Šamac, grad na ušću rijeke Bosne u Savu, doselili najviše iz južne Mađarske (Bačke i Banata), te Šleske, Saksonije, Galicije, Austrije i drugih područja. Veliko značenje u tome imao je vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler koji je za potrebe njihove kolonizacije u okolici Bosanskog Šamca kupio jedan obližnji spahiluk.2 Istodobno je i Austro-Ugarska Monarhija od bosanskih begova i aga otkupljivala zemljište u zlatu i osnivala njemačke kolonije, dajući svakom od doseljenika po 50 dunuma i novčanu pomoć za izgradnju kuće, štale, šupe, bunara i slično.

Ti su naseljenici bili osnova austrijske politike njihova doseljavanja s namjerom da se ti gospodarski, ali i u drugim segmentima života zaostali krajevi uzdignu na jednu višu razinu i da se u Bosnu i Hercegovinu donese jedan novi razvijeni društveni sustav.

U Bosanskoj Posavini su osnovali i oko 20 sela, kao i bosanske njemačke kolonije, uglavnom u Bosanskoj Posavini. Radi se o slobodnim neerarskim njemačkim kolonijama i erarskim njemačkim kolonijama.3

Cjelovite statistike o pridošlim Nijemcima i Austrijancima u Šamcu nema. Postoje necjeloviti podaci budući da su popisi vođeni prema različitim kriterijima. Tako su to ili popisi prema vjeroispovijedi, pokrajini odakle dolaze i slično, tako da se u njima ne navodi pripadnost njemačkom ili austrijskom kulturnom krugu. Jedini pokazatelj je jezik kojim su se stanovnici služili. Od šamačkih njemačkih i austrijanskih porodica i pojedinaca pominju se: Altgajer (Andrija, koji je bio učitelj u Šamcu inače bliski rođak Branimira Altgajera (vođe njemačke narodnosne skupine u NDH) na čiji je nagovor prešao u Osijek), Balog (ugostitelji-pivari, Franjo i Roza, porijeklom iz Austrije, roditelji čuvene pozorišne glumice prvakinje HNK u Osijeku Mice Balog-Gavrilović), Bandl (Štefan Bandl, porijeklom iz sjeverne Austrije, šef riječne agencije, 1860-1921, koji je imao brojno

1 Vladimir Geiger, „Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću.“, Hercegovina, Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru – Studij povijesti i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Mostar, 2015. str. 266. 2 „Srpski sion“, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. 2. 1902., str. 110. 3 Ivan Balta „Njemačke kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljeća“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Trišler, Nikola Mak, Osijek, 2004. str. 212-215.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

potomstvo, a njegov potomak je Bruno Bandl4 iz Osijeka), Blechl (Josef Blechl, štampar u Šamcu, početkom 1930-tih, da bi se odselio u Prigrevicu kod Apatina, gdje štampa novine „Deutsche Volkszeitung“), Bonnert (Ivan, krojač iz Županje), Crnolatac5 (Nikola, porijeklom iz Zemuna, riječni loc, koji je sa porodicom stradao poslije rata), Černi Katarina (posjednica javne kuće), Ebner (Josip, poreznik, porijeklom iz Tirola. Njegov potomak je Davor Ebner, frontmen, čuvene sarajevske pop grupe „Regina“), Firinger (zanatlije iz Starih Mikanovaca), Grubnić-Kumbert (službenici iz Austrije), Hanamann (Drenovci pored Županje, radi se o bratu čuvenog prof.dr. Franje Hanamanna, po imenu Aleksandar zvani Šandor, gradski vijećnik u Šamcu i njegova supruga Marija. Šamac je posjećivao i Franjo tokom lova), Ilinčić-Buchberger (zanatlije iz Beča), Joahimstaler (Emanuel, nadzornik puteva), Kralj (Josipa, penzioner iz Austrije), Langer (Franjo, radnik, baštovan, mesar), Lorenz (Karolina, Lipin, Šlezija), Mahrolz Wilhelm (Duisburg, Njemačka, slikar - emigrant), Manz (Tomas, kovač, „ortsleiterom Bos. Šamca“), Mikula (Vinko, remenar iz Austrije), Albert Josip Müller (direktor Nadbiskupskog dobra Sv. Filomena pored Šamca), Nestlang (Rudolf, upravitelj kotarske ispostave), Neugebauer (zlatar i urar, otac Valtera i Norberta), Pavić (mlinar), Petr (Anton, sudski pristav), Pipal (Viktor, 1887-1971, rođeni Šamčanin, čuveni bečki slikar koga je lično austrijski savezni predsjednik imenovao za profesora), Rag (Ivan, sudski službenik), Reiter (Josip, sudija), Reichenauer (Hubert, brijač, porijeklom iz Sudeta), Rittermann (Walerijan, apotekar i veleposjednik porijeklom iz Poljske, mada se u Šamac doselio iz Czernowitza, iz Bukovine), Ruiz (Ivan, pekar iz Pančeva), Russ (Karlo, veleposjednik iz Novog Grada, sa dva sina Anton i Adam), Schlafhäuser (Franz, ribar iz Apatina), Špachman (Karlo, Čeh, stolar iz Mirošova, Plzenska oblast, supruga Anna Sudetska Nijemica), Štraub (Jakob, mesar iz Nepovac, Kula), SchweigerLerchenfeld (Alois Freiher Schweiger-Lerchenfeld, prvi upravitelj kotarske ispostave u Bos. Šamcu 1878-1880. godine), Tamaško/Harfman (Franjo, krojač iz Bogojeva, Apatin), Trutzl (Adolf, trgovac, umro 1917. godine u 65. godini života, jedan od prvih trgovaca u Bos. Šamcu), Varga (Aleksander, upravitelj pustare Dunđerski u Garevcu, mađarskog porijekla, pripadnik Kulturbunda), Wendling (Filip, opštinski službenik, iz njemačke kolonije Kadar, Galicijanac), Leder Franjo, A. Findler6 trgovac, loc Wenzl, Hochetlinger Rudolf iz 1908. godine (politički pristav I klase, vođa sreske ekspoziture

4 o čijem je “križnom putu” istraživao i pisao dr. sci. Vladimir Geiger. 5 Mate Rupić, Vladimir Geiger, Branko Ostajmer. članak, „Uhićenja i likvidacije u selima kotara Donji Andrijevci novim vlastima nepoćudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skupštinu 1945. godine.“ ČSP br. 1. Zagreb 2014. 79-100. str. 85. 6 Trgovac A. Findler iz Šamca u Bosni je prijavio trgovačkog putnika Johana Gautiera iz Rudolfsheima za otuđenje iznosa od 220 fl orina iz kase ovog trgovca. Putnik je uhapšen. Izvor: „Deutsches Volksblatt“, Wien br. 1626 od 13. 7. 1893., str. 6.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

u Šamcu)7, Dellin (građevinski poduzetnik)8, poslove manipulativnog službenika u sreskoj ispostavi je obavljao Johan Stroka od 1907. do 1910. godine, a od 1913. godine poljoprivredni činovnik pa sve do 1918. godine je bio Oscar Lotz.9 Georg Melhen prvi šamački zubar. Koga su u gradu zvali Đorđe Karanfi lović.10 Joseph Adamec je izdavao sobe za prolaznike.11, Alojz Huber, gostioničar u Bos. Šamcu inače iz Babine Grede, Jakov Stiker koji je bio pletar, Eduard Flambach je u Šamcu posao nadcestara obavljao od 1898. godine do 1906. godine. On je 1882. godine učestvovao kao Nijemac u osnivanju čitaonice u Valpovu. David Tot koga su Šamčani zvali „Tuca“- moler. Bio je moler i zidar. On je ostao zapamćen i kao nogometaš u lokalnom klubu u periodu 1936-1938., Amalija zvana „Malčika“ Müller kćerka Viktora i Marije Müller iz Gradačca (1911-2011), udata za šamačkog industrijalca italijanskog porijekla Vjekoslava Markussia zvanog „Điđika“ (1904-1986). Imala je sestru Vikicu koja je živjela također u Šamcu kao učiteljica. Reveland Fridrih ciglar, Friebel Ivan sedlar, Higl Jakob kovač, Knebl Ivan limar, Maks Ivan kovač, Distler Anton bačvar, Andres Franjo moler, Hieber Franz limar, Velhner Franjo limar, Kass Ivan12 stolar, Pert Roza13 trgovina mješovitom robom, Bosner Stjepan14 kovač (na njegovoj kovačnici je pisalo „Ispitani kovač“), Lobenwein Rudolf15 (sudski savjetnik, 1886-1929) umro je i sahranjen na katoličkom groblju u Šamcu. Knopf Koloman obućar. Ovaj Knopf Kalman/Koloman navodi se 1934. godine kao blagajnik beogradskog S. K. „Sloga“.16 Iz Đakova u Šamac je došao izvjesni Franjo Pfefer koji je u ortaštvu sa ing. Draganom Mesićem iz Zagreba formirao fi rmu „Mesić i drug“ koja je imala veliko skladište drva i svoj gater na mjestu današnje zgrade uprave „Vodvoda i kanalizacije“. Zahvaljujući ovoj fi rmi Šamac je 5. januara 1935. godine dobio električnu energiju. U Šamcu je kapelnik Sokolske muzike bio

7 Hof- und Staats- Handbuch der Österreichisch-Ungarisch Monarchie für das Jahr 1908., Wien, 1908., str. 1148. 8 Na katoličkom groblju u Šamcu postoji jedan spomenik na kome piše: Anna Dellin koja je tragično poginula 9. 12. 1909. u 5. godini života. Prema sjećanju građana djevojčica je pala sa šlepa u Savu. Vodena struja ju je odnijela pod šlep gdje se udavila. Njena majka se zvala Adela Dellin koja se nalazila u periodu od 27. 8. do 3. 9. 1912. u banji pored Graza. Tu je zavedena u spisak „Kurliste“ kao „Baummeistergattin in Bosnisch Šamac.“

Izvor: „Grazer Tagblatt „ br. 289 od 19. 10. 1912., str. 11. 9 Esad Tihić, Bosanski Šamac kroz historiju, od postanka naselja do završetka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005. str. 87. 10 Esad Tihić, Bosanski Šamac kroz historiju, od postanka naselja do završetka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005. str. 163. 11 Esad Tihić, Bosanski Šamac kroz historiju, od postanka naselja do završetka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005. str. 98. 12 Adresar Kraljevine SHS“ Beograd 1929. Naklada „Jugoslovensko Rudolf Mosse“ a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8. 13 Adresar Kraljevine SHS“ Beograd 1929. Naklada „Jugoslovensko Rudolf Mosse“ a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8. 14 Adresar Kraljevine SHS“ Beograd 1929. Naklada „Jugoslovensko Rudolf Mosse“ a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8. 15 U Popisu maturanata požeške gimnazije od 1901. do 1939., navodi se da je učenik od 1902./1903. bio Rudolf

Lobenwein i da je isti maturirao 1908. 16„Vreme“, Beograd, br. 4461od 12. 6. 1934., str. 10.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Walentin Wolf koji je bio vrlo stručan. Tu funkciju je obavljao sve do 1937. godine.17 Brandsajner Terezija rođena 15. 10. 1902. godine u Apatinu, domaćica, koja je vjenčana 2. 3. 1937. za Salić Sulju rođenog 1898. godine porijeklom iz Gradačca. Oni su živjeli u Šamcu. Dok je na adresi Vojvode Mišića 10 u Šamcu stanovala Nemet Viktorija nezakonita žena Sulejmanović Age (1893.) piljara iz Bos. Šamca. Poslije Drugog svjetskog rata u Šamcu su kao ljekari - zarobljenici radili: dr. Šic (Schitz), a potom također njemački zarobljenik, ofi cir dr. Georg Kahel iz Karlsruea. Ostao je ovdje do 1950-tih godina, živio je u Filipovića kući u Slavonskom Šamcu. U narodu zvani dr. Švabo. U Bos. Šamcu se negdje može naći podatak da je živjela izvjesna Erlich Paula i pomen Erlichove pustare. Svakako da je bilo i učitelja koji su imali njemačka prezimena i imena i to: Ema Halwaks, Ljudevit pl. Müller, Katarina Masz, Elza König, njen muž Emil König je bio posljednji austrougarski upravitelj kotarske ispostave Bos. Šamac u periodu 1916-1918. godine.

Obilježje življenja

Šamački Nijemci i Austrijanci su imali raznovrstan i bogat društveni život koji se ogledao u pismenosti, radinosti, štedljivosti i predanosti radu. Uključeni su u rad skoro svih poznatih društava u gradu opće društvenog značaja: Dobrovoljno vatrogasno društvo, Lovačko društvo, tamburaška, pjevačka, kulturna, vojnička, sportska ili pak cehovska društva. Donijeli su u Bosanski Šamac novi način odjevanja, življenja i pogleda na svijet čak i novosti u kulinarstvu. U to doba je nastao čak i jedan valcer pod nazivom „Veseli Šamčanin“ koji je izvođen na zabavama ali čije su partiture danas izgubljene.

Djecu su odgajali u njemačkom duhu ali i poštovanju drugih. Osnivane su i njemačke škole posebno u njemačkim kolonijama. Nijemci su imali i svoje udruženje osnovano 1909. godine u Bosni i Hercegovini.

U gradu Šamcu većinom su se zapošljavali kao državni službenici: geometri, putari, šumari, veterinari, liječnici, brodari, poštari, učitelji i drugi. Naravno da je bilo i trgovaca, zanatlija, posjednika i slično.

Prema popisu stanovnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine na području Kotarske ispostave Bosanski Šamac 35 osoba govorilo je „njemačkim jezikom“. Isti podatak navodi sljedeći popis Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine.18

17 On je živio u Slavonskom Šamcu. Kao upraviteljica imanja porodice plemenitih Phillipović de Freudenberg iz Slavonskog Šamca pominje se izvjesna frau Wolf. To imanje se nalazilo dijelom na bosanskoj strani pored naselja Kadar i Vrbovac. Njihov sin je bio prof. dr. sc. Anđelko Wolf rođen u Slavonskom Šamcu 1922 – Zagreb 2007. ugledni epidemiolog i dermatovenerolog. Bio je i zamjenik direktora Medicinskog fakulteta u Rijeci. 18 Službeni popisi stanovništva za 1921. godinu i 1931. godinu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Posljedice Drugog svjetskog rata

Početkom rata u Bosanskom Šamcu je 1941. godine formiran je Kulturbund, koji nije dugo egzistirao nego samo do dolaska njemačke vojske kada se osniva nova mjesna organizacija Njemačke narodne skupine.19

Folksdojčeri su svoje aktivnosti održavali u rekviriranoj trgovačkoj radnji veletrgovca Milana Jankovića koji je sa porodicom pobjegao u Beograd. U toj radnji je otvoren „Njemački dom“ odnosno „Heim“. Taj dom je u početku bio stjecište pripadnika njemačke nacionalne manjine ne samo našeg kraja nego i iz cijele Posavine. Bilo je to propagandno sjedište. Dom je imao i učiteljicu, koja je ujedno bila i njegova domaćica. Bila je to Elza Rag. U domu su održavana razna predavanja, dijeljene brošure, časopisi, letci i slično. Veoma aktivne u radu doma bile su: Vilma Hartman-Tamaško i MicikaMica Kumbert. Zanimljivo je da su u Kulturbund u početku bile uključene i neke porodice češke i mađarske nacionalne manjine ili su na drugi način bile motivisane da uđu u ovo društvo ukoliko su za pretka imali nekog čistokrvnog Nijemca.

Prema različitim podacima u Bosni i Hercegovini je bilo potkraj 1941. godine 23.267 Nijemaca i tu brojku u svojim izvještajima spominju i Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkog Reicha i Poslanstvo Njemačkog Reicha u Zagrebu u ljeto 1942. godine. Prva preseljavanja njemačkog stanovništva u NDH bila su potkraj 1941. godine i početkom 1942. godine iz dijelova gdje je počeo ustanak. Stoga Vlada Reicha i Vlada NDH potpisuju u Zagrebu 30. rujna 1942. godine Ugovor o iseljavanju Nijemaca s pojednih područja NDH (Vereinbarung zwischen der Deutschen Regierung und der Regierung des Unabhängigen Staates Kroatien über die Umsiedlung von Angehörigen des deutschen Volkstums aus bestimemten Gebieten des Unabhängigen Staates Kroatien in das Deutsche Reich). Prema tome iseljeno je ukupno 17.363 Nijemca među kojima i iz Bosanskog Šamca.

Prema kopiji originalnog ugovora između Vlade Njemačkog Reicha i Vlade NDH preko mjestnog opunomoćenika i u organizaciji sjedišta Glavnog stožera iz Slavonskog Broda u selidbeno područje mjestnog opunomoćenika OB 4 sa sjedištem u Derventi pripadao je:

Bosanski Šamac sa 106 osoba.20

19 Vladimir Geiger, „Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću.“, Hercegovina, Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru – Studij povijesti i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Mostar, 2015., str. 271. 20 Vladimir Geiger, članak „Sudbina Bosansko-hercegovačkih Nijemaca (II)., Politički zatvorenik, Zagreb, travanj/ svibanj/lipanj, 2015. br. 262-263. 25. Preuzeto iz: Hrvatski državni arhiv. Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova

Nezavisne Države Hrvatske, kut. 3. Utanačenje između vlade NDH i Njemačke vlade o selidbi pripadnika njemačke narodnosti sa stanovitih područja NDH u Njemački Reich od 30. rujna 1942.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Neki od njih se nisu osjećali krivima te su ostali u Šamcu i dočekali oslobođenje. Te 1945. godine i oni su doživjeli sličnu sudbinu. Nasilno su pokupljeni i pritvoreni, oduzeta su im sva građanska prava i konfi skovana imovina. Proglasili su ih kolektivnim krivcima i neprijateljima. Komunistička vlast ih je progonila, hapsila i zatvarala u logore. Prošli su logore u Krndiji, Valpovu, Velika Pisanica itd. Šamački Nijemci iz Bosanske Posavine (Brčko, Bijeljina, Gradačac i Bosanski Šamac) uhićeni su i internirani najprije u logore Josipovac i Valpovo, odakle su trebali biti prognani u Austriju.21

Prema Izvještaju Sreskog Otsjeka za unutrašnje poslove Sreskog Narodnog odbora koji je upućen Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Sarajevo, te 1946. godine u Bosanskom Šamcu je živjelo još 3 folksdojčera dok je prije rata bilo njih 22. Doslovno se navodi: „za vrijeme predratno bilo im je glavno zanimanje: zanatlije. Imovno stanje srednje, političko vladanje loše, uglavnom svi članovi Kulturbunda. Mobilizaciji su se odazvali za vrijeme rata u neprijateljskoj vojsci, u većini slučajeva su bili petokolonaši i sarađivali sa okupatorom, a bilo ih je i takvih koji nisu sarađivali i rezervisano se držali i imali ispravno držanje prema Srbima, muslimanima, jevrejima itd. aktivno nije ni jedan učestvovao u NOP-u, niti ga je pomagao. Većina je bila u Kulturbundu, a trojica su bila u SS trupama i poginuli na Istočnom bojištu.“22

U Izvještaju Sreskog Otsjeka za unutrašnje poslove Sreskog Narodnog Odbora br. 2346/46 od 31. siječnja 1946. godine navodi se podatak da su u Šamcu za vrijeme rata i prije rata živjela 22 folksdojčera, pa se navode i njihova imena. Međutim taj podatak nije baš tačan. Naime u ovom spisku se navode 22 imena ali nisu tu svi članovi obitelji koji se također mogu smatrati Nijemcima.23 Imena te 22 osobe su: Langer Franjo (sada u Bos. Šamcu), Šlafajzer Franjo (sada u Sl. Šamcu), Šlafajzer Efi ka (sada u Sl. Šamcu), Šlafajzer Franc (sada u Sl. Šamcu), Pavić Stevo (sada u Sl. Šamcu), Pavić Djuka (sada u Sl. Šamcu), Pavić Marko Stevin (sada u Sl. Šamcu), Tomas Manc (u Zagrebu), Leder Franjo (u Sl. Šamcu), Pavić Josip Stevin (u Njemačkoj), Bonert Ivan (u logoru), Bandl Otto (u logoru), Rajhenauer Hubert (u logoru), Rus Antun (u Njemačkoj), Balog Franjo (u Njemačkoj), Černi Katarina (u Njemačkoj), Tamaško Franjo (u Njemačkoj), Grumbić Micika (u Njemačkoj), Vendling Filip (u Njemačkoj), Rak Elza žena Ivanova (u Gradačcu), Walter Franjo (u Njemačkoj) i Brandvajer Franjo (u Tišini kod Bos. Šamca). U spomenutom izvještaju Sreskog Otsjeka za unutrašnje poslove Sreskog narodnog odbora upućenog Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o šamačkim folksdojčerima navode se i dvije osobe i to: „Walter

21 Vladimir Geiger, Branko Kranjčev, Radni logor Šipovac-Našice 1945.-1946. , Našice, 2015. str. 166. 22 Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujući ljubaznosti dr. sc. Vladimira Geigera iz Zagreba. 23 Poslat autoru ljubaznošću dr. sci. Vladimira Geigera iz Zagreba.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Franjo koji je jedno vrijeme iza okupacije boravio u Šamcu, da bi 1944. godine otišao u Njemačku, nije se vratio te se sada tamo i nalazi. Brandvajner Franjo, zemljoradnik, slabog imovnog stanja, koji se nalazi na slobodi i sada živi u selu Tišina pored Bos. Šamca. On nije odveden u logor iz razloga što se nije ničim ogriješio o NOV, te imenovani nije ni bio član Kulturbunda niti se uopšte isticao kao Nijemac, te se isti nije ogriješio o naš narodni pokret.“24 Prateći te podatke i u potonjim desetljećima uočava se da je 1991. na području općine Bosanski Šamac živjelo 10 Nijemaca (prema naciji), a prema njemačkom jeziku koji su uzeli kao maternji njih 25.25

Slika iz lova u Bos. Šamcu, s lijeva na desno sjede: Anto Dujić (gradonačelnik i veleposjednik), Petar pl. Philipović (veleposjednik i trgovac iz Slavonskog Šamca) i Franjo Hanamann (izumitelj i univerzitetski profesor). Ljubaznošću unuke Ante Dujića, Jasne Despot iz Sarajeva.

24 Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujući ljubaznosti dr. sc. Vladimira Geigera iz Zagreba. 25 Zvanični popis stanovništva za 1991. godinu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Zaključak

Nijemci i Austrijanci u periodu svoga življenja u Bosanskom Šamcu od 1878. godine pa sve do završetka Drugog svjetskog rata su donijeli novi način života u jednu orijentalnu sredinu. Sa drugačijim pogledima na život, rad, sa svojom pismenošću, radinošću i upornošću uzdigli su ovu malu varošicu u rang zvanično proglašenog 1885. godine naseljenog gradskog mjesta. Kao i u drugim krajevima zemlje teško su doživjeli propast Austro-Ugarskog Carstva međutim konslidovali su svoje redove okrenuvši se svojim poslovima i vjeri, sa dolaskom nacista na vlast ipak nisu svi podlegli nacističkoj propagandi nego su zadržali dobre i bliske ljudske odnose sa drugim narodima i vjerama koji su živjeli u malom Bosanskom Šamcu. Na početku rata uključeni u redove vojske i drugih formacija, te u rad „Kulturbunda“ koji gasi svoj rad u Šamcu sa njihovim iseljavanjem prvo u Poljsku tokom rata, da bi pak oni koji su preostali po završetka rata doživjeli istu sudbinu kao i u drugim mjestima i našli su se pod udarom kolektivne krivnje za rat i stradanja. Prošavši skoro sve logore koje su nove vlasti formirale za njih ovi šamački Nijemci i Austrijanci su se našli uglavnom u dijelovima današnje Hrvatske i većih gradova te i u drugim zemljama gdje i danas žive njihovi potomci.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Arhivski fondovi:

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu. Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujući ljubaznosti dr. sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.

Privatna arhiva autora.

Literatura:

Adresar Kraljevine SHS, Beograd 1929. Naklada „Jugoslovensko Rudolf Mosse“ a.d. Beograd-

Zagreb. Balta Ivan, „Njemačke kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljeća“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Trišler, Nikola Mak, Osijek, 2004. Deutsches Volksblatt, Wien, br. 1626 od 13. srpnja 1893. Geiger Vladimir „Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću.“, Hercegovina, Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, god. XXVI, br.1 (26), Filozofski fakultet Sveučilišta u

Mostaru – Studij povijesti i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Mostar, 2015. Geiger Vladimir, članak „Sudbina Bosansko-hercegovačkih Nijemaca“ (II), Politički zatvorenik,

Zagreb, travanj/svibanj/lipanj, 2015. Geiger Vladimir, Kranjčev Branko, Radni logor Šipovac-Našice 1945.-1946. , Našice, 2015. Grazer Tagblatt, Graz, br. 289 od 19. listopada 1912. Hof-und Staats-Handbuch der Österreichish-Ungarisch Monarchie für das Jahr 1908., Wien, 1908. Popis stanovništva, 31. siječnja 1921., Opšta državna statistika, Beograd, knjiga I. Popis stanovništva, 31. ožujka 1931. Opšta državna statistika, Beograd, knjiga II. 1938. Popis stanovništva za 1991. godinu Rupić Mate, Geiger Vladimir, Ostajmer Branko. Članak „Uhićenja i likvidacije u selima kotara

Donji Andrijevci novim vlastima nepoćudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skupštinu 1945. godine“, ČSP, br. 1, Zagreb, 2014. Srpski sion, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. veljače 1902. Tihić Esad, Bosanski Šamac kroz historiju, od postanka naselja do završetka Drugog svjetskog rata ,

Sarajevo, 2005. Vreme, Beograd, br. 4461 od 12. lipnja 1934.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Sažetak

U radu je u kraćim crtama istaknut uticaj i doprinos njemačkog i austrijskog stanovništva u najmlađoj austrougarskoj pokrajini te u gradu Bosanskom Šamcu na samoj obali Save, na samoj granici. Kako je Bosanski Šamac osnovan 1863. godine kao azilno mjesto za protjerane Muslimane iz Srbije vrlo brzo i to čak 1878. godine dolaze prvi doseljenici sa njemačkog govornog područja. U jednoj zaostaloj sredini ova skupina ljudi donosi elemente urbanog načina življenja i djelovanja. Bosanski Šamac dobija novi privredni zamah, sa modernim zgradama, ulicama, trotoarima, alejama te sa novim fi rmama i zanatlijskim radnjama postaje idealno mjesto za život ove skupine. Period njihovog naseljevanja svakako da je bio vrlo težak da bi pak njihovim potomcima ovi prostori postali nova i jedina domovina. Njegujuću svoju kulturu i najviše svoj njemački jezik zadržavaju svoje veza sa starom postojbinom, međutim ratni poremećaji ostavljaju traga i na ovoj populaciji. Konačno Drugi svjetski rat je uticao da ove nacionalne skupine danas skoro nema u Bosanskom Šamcu. Odselivši se sami ili pak protjerani od strane novih vlasti poslije 1945. godine ovi ljudi i njihovi potomci i dalje čuvaju uspomene na svoj grad i sretne periode svoga života. Smrću i onih posljednjih te gubitkom njihovih sjećanja i uništavanjem njihovih obiteljskih arhiva izgubio bi se bilo kakav trag o njihovom postojanju u ovom gradu, te ovaj rad želi bar na ovaj način to spasi i prezentuje široj društvenoj javnosti.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398 Nikša Nezirović: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac)

Deutsche und Österreicher in dem Bosnischen Savegebiet (Rückblick auf Bosanski Šamac)

Zusammenfassung In der Arbeit wird kurz der Einfl uss und Beitrag der deutschen und österreichischen Bewohnern im jüngsten österreichische-ungarischen Landesgebiet sowie in der Stadt Bosanski Šamac an dem Ufer der Save, an der Grenze, betont. Da Bosanski Šamac im Jahr 1863 als Asylstelle für die aus Serbien vertriebene Mosleme gegründet wurde, kommen sehr schnell, und zwar schon 1878, die ersten Ansiedler aus dem deutschsprachigen Gebiet. In eine zurückgebliebene Umwelt bringt diese Menschengruppe Elemente einer urbanen Lebens- und Arbeitsweise. Bosanski Šamac bekommt einen wirtschaftlichen Aufschwung, mit den modernen Gebäuden, Straßen, Gehsteigen, Alleen sowie neuen Firmen und Handwerkergeschaften wird das ein idealer Ort zum Leben dieser Gruppe. Die Zeit ihrer Ansiedlung war sicherlich sehr schwer, und trotzdem wurde dieser Raum für deren Nachfahren zur neuen und einzigen Heimat zu werden. Ihre Kultur und insbesondere die deutsche Sprache pfl egend erhalten sie ihre Bände mit der Urheimat, doch die Kriegsgeschehnisse hinterlassen auch auf diesem Volk ihre Spuren. Schließlich hatte der Zweite Weltkrieg zur Folge, dass diese nationale Gruppe heute aus Bosanski Šamac verschwunden ist. Selbst wegziehend oder nach 1945 seitens der neuen Regierung vertrieben pfl egen diese Menschen und deren Nachfahren weiterhin die Erinnerungen an ihre Stadt und die glückliche Zeiten ihres Lebens. Durch den Tod auch der Letzten von ihnen sowie durch Verlust ihrer Erinnerungen und Zerstörung ihrer Familienarchiven würde jede Spur über ihre Anwesenheit in dieser Stadt verschwinden, so will diese Arbeit das wenigstens auf diese Weise retten und der weiteren gesellschaftlichen Öff entlichkeit vorstellen.