17 minute read
Mihael Sučić Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
Mihael Sučić, mag. hist.
Advertisement
UDK: 323.281(497.5=112.2)”1941/1945” Muzej Slavonije Pregledni rad sucozag@gmail.com Primljeno: 28.9.2017 Prihvaćeno: 18.10.2017.
Na temelju manjeg dijela objavljenih izvora i dostupne literature autor analizira sudbinu Folksdojčera slavonskog naselja Veliškovci. To je istodobno i analiza odnosa vlasti prema spomenutima tijekom prve polovice 20. stoljeća. Fokus je priloga na život staraca, žena i djece do 15 godina od jesenskih mjeseci 1944. do ljetnih mjeseci 1946. godine.
Ključne riječi: Folksdojčeri, Veliškovci, Radni logor Valpovo
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
Uvod
Proučavajući povijest prve polovice 20. stoljeća današnjih Valpovštine i Miholjštine možemo istaknuti pojedina naselja koja su doživjela velike demografske i gospodarske promjene uzrokovane širim političkim i drugim procesima. Jedno je od tih naselja i Veliškovci.
Uzimajući u obzir veliku količinu literature, a naročito neobjavljenih pisanih i drugih povijesnih izvora vezanih uz demografske promjene i sudbine Folksdojčera u Veliškovcima članak je napisan u obliku okvirnog uvida u povijest veliškovačkih Folksdojčera. Cilj je priloga u prvom redu upoznati javnost s okvirnim demografskim, društvenim i političkim procesima koji su utjecali na razvoj jednog slavonskog naselja. Prema tome, nameću se neka pitanja na koja će se okvirno pokušati dati odgovor. U prvom redu koje su bile dobne skupine nekadašnjih Veliškovčanki i Veliškovčana koji su živjeli u slavonskoj ravnici do sredine 1940-ih godina. Također i je li njihova sudbina dio smišljenog plana od strane nove komunističke vlasti.
Defi nicija područja i razdoblja
Proučavajući položaj naselja Veliškovci na osnovi prvih zemljovida od 18. pa do sredine 20. stoljeća možemo uočiti procese koji se sve češće znaju okarakterizirati kao procesi dugog trajanja, u ovom slučaju kontinuitet smještaja jednog naselja unatoč demografskim promjenama. Posebnost je šireg područja oko naselja Veliškovci da se okolišni faktori nisu u velikoj mjeri promijenili od prve polovice 18. stoljeća pa sve do prvih desetljeća 21. stoljeća. Otprilike se jedan, jedan i pol kilometara sjeverno proteže rijeka Karašica, a još sjevernije i rijeka Drava između kojih se nalazi šuma. Južnije se od naselja također nalazi jedna rijeka, rijeka Vučica i šuma, dok se istočno i zapadno nalazi prostrana slavonska ravnica. Uspoređujući navedene okolišne faktore na zemljovidima iz prethodna tri stoljeća, kako je već i spomenuto, vidljiva je jednaka rasprostranjenost istih.1 To je anomalija na prostoru današnjih Valpovštine i Miholjštine, naročito kada se promatraju šume jer su nestajale tijekom višestoljetnog djelovanja od strane ljudi. Naročito od sredine 19. stoljeća kada jača zanimanje obitelji Prandau pa Normann i naposlijetku Gutmann za razvojem šumarstva i drvno-prerađivačke industrije. Na temelju dosadašnjih saznanja možemo iznijeti tezu i da je u tome kontekstu došlo i do naseljavanja Folksdojčera u dotadašnje pretežito šokačko selo Veliškovci.
Za jasniju je sliku promatranog područja potrebno spomenuti i sjeverni kopneni put koji je danas poznat pod nazivom Podravska magistrala. Točnije, to je jedan krak
1 Hrvatski državni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis pagis appertinentys et limitibus; Valentić Mirko, ur., Hrvatska na ta jnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – Virovitička županija ( sv. 6. ), Zagreb 2002, 194-195 i sekcija 24; Th e Second Military Survey (1806-1869), pristup 27. kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/secondsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.87183 52532%2C5310329.2280948255%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235; Jelić Tomislav, ur.,
Školski atlas, 2. izd. Zagreb 2003, 34-35.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
magistrale koji povezuje Osijek s Valpovom i Donjim Miholjcem nakon kojega se spaja kod Slatine s drugim krakom magistrale koji spaja Osijek s Našicama, Orahovicom i Slatinom. Taj je kopneni put bio važan za gospodarski razvoj naselja prema kojemu je isto bilo i orijentirano kako možemo vidjeti na zemljovidima.
Slika 1. Prikaz Veliškovaca 1780-ih godina2
Kako je već i spomenuto, naselje Veliškovce i Folksdojčere možemo povezivati od sredine 19. stoljeća pa do sredine 20. stoljeća. Zbog utjecaja javnosti pa i struke možemo primijetiti da je veće zanimanje javnosti za zadnjim godinama obitavanja Folksdojčera u slavonskoj ravnici nego za godinama njihova dolaska. Niti ovaj prilog nije iznimka osim u vidu defi nicije područja kojom se za sada samo želi dati mali osvrt i poticaj budućim istraživanjima o razlozima dolaska Folksdojčera u Veliškovce. Također i o njihovom odnosu prema drugim okolišnim faktorima, kako sredinom 19. stoljeća, tako i sto godina kasnije.
Demografska slika Veliškovaca
Dok se proučava demografska slika Veliškovaca ne smije se izostaviti popis stanovništva Austro-Ugarske Monarhije iz 1910. godine. Do toga su popisa Folksdojčeri živjeli u Veliškovcima već nekoliko desetljeća. Uspoređujući s drugim naseljima Valpovštine i Miholjštine možemo primijetiti da su migracije ljudi u Veliškovce iz zapadnijih dijelova nekadašnje Habsburške Monarhije kaskale za drugim naseljima kao
2 Valentić Mirko, ur., Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – Virovitička županija ( sv. 6. ), Zagreb 2002, sekcija 24.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
što je Valpovo. Prvi su doseljenici pretežito bili obrtnici i trgovci, a onda s vremenom i poljoprivrednici.3
Pod utjecajem stalnih regionalnih i lokalnih migracija 1910. godine popisan je 621 stanovnik u Veliškovcima. Od toga je bilo 338 stanovnika koji su govorili njemački, 262 govornika hrvatskog, 3 srpskog, 2 mađarskog i 16 drugih jezika. U okolnim je naseljima također bilo govornika njemačkog jezika, ali neusporedivo manje. Tako se u Tiborjancima izjasnilo 7 stanovnika od ukupno 374, a u Gatu 89 od ukupno 551 stanovnika toga sela na dvije rijeke, Karašici i Dravi. Još možemo istaknuti naselja Valpovštine i Miholjštine s većim postotkom govornika njemačkog jezika kao što su Kunišinci gdje je bio 131 na ukupan broj od 790 i Golince gdje je popisano 144 od 816 stanovnika. Proučavajući konfesionalnu sliku stanovnika Veliškovaca 1910. godine možemo istaknuti da je bilo 616 rimokatolika, 2 Židova i 3 pripadnika Pravoslavne crkve. Broj se Folksdojčera s vremenom povećavao da bi do početka Drugoga svjetskoga rata prema procjenama dostigao ¾ od ukupnog broja stanovnika Veliškovaca.
Širi društveno-politički okvir
Jugoslavenske se Folksdojčere tijekom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije od siječnja 1929. godine percipiralo kao narod koji se smatrao radno sposobnijim pa i bogatijim od šokaca i drugih ako samo promatramo prostor današnje Slavonije. O tome su detaljno pisali i Nikola Gaćeša i Vladimir Geiger.4 Folksdojčeri su zbog novih društveno-političkih okolnosti u novoj državi koja je 1918. godine zamijenila višestoljetnu državu ponovno krenuli u migracije, ali sada opet u nekadašnje zapadne dijelove Habsburške Monarhije. Iz toga je razloga u dvadesetak godina postojanja monarhističke Jugoslavije bilo malo manje od 50% poljoprivrednika i oko 30% radnika u ukupnom broju Folksdojčera.5 S vremenom su se organizirali u različite udruge među kojima se počeo isticati Kulturbund, to jest Švapsko-njemački kulturni savez. Do druge polovice 1930-ih godina u tome je savezu bilo samo 10% svih jugoslavenskih Folksdojčera. Pod jačanjem utjecaja Trećeg Reicha do početka 1940-ih godina ušlo je preko 90% jugoslavenskih Folksdolčera u spomenuti savez. Od tada počinje i svojevrstna kolaboracija Folksdojčera koja se nije previše razlikovala od kolaboracije drugih naroda bivše Jugoslavije pa i Europe koja je bila pod utjecajem Trećeg Reicha.6 Kao i što je zbog društveno-političkih okolnosti
3 Karaman Igor, Valpovačko vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza, Zagreb 1962., V. i 28; Mažuran Ive,
Valpovo: sedam stoljeća znakovite prošlosti, Valpovo 2004., 81. 4 Gaćeša Nikola, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945.-1948, Novi Sad 1948., 209; Geiger Vladimir,
Nestanak Folksdojčera, Zagreb 1997., 23. 5 Mirnić Josip, Nemci u Bačkoj u Drugom svetskom ratu, Novi Sad 1974., 26-27. 6 Janjetović Zoran, „Logorisanje vojvođanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine“, Tokovi istorije 4, Beograd 1997., 163.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
dolazilo do kolaboracije tako je i zbog osobnih razmišljanja, svakodnevnih događaja i procesa dolazilo i do suprotstavljanja vlasti Trećeg Reicha i Nezavisne Države Hrvatske.
Nakon više od tri godine rata na prostoru je NDH od jesenskih mjeseci 1944. godine dolazilo i do ponovnih migracija Folksdojčera u pravcu istok-zapad. U sljedećih je malo više od pola godine od oko pola milijuna Folksdojčera s prostora Banata, Bačke, Baranje i Slavonije čak gotovo 300 000 potonjih napustilo navedene krajeve i otišlo u Austriju i Njemačku.7 Dok su trajale migracije nisu prestajali stalni sukobi između vojski Trećeg Reiche i NDH s jedne strane i partizana i Crvene armije s druge strane. Tijekom tih su sukoba partizani potpomognuti Crvenom armijom ulazili u gradove i krajeve diljem Vojvodine, Srijema, Slavonije pa tako i Valpovštine i Miholjštine u rano proljeće 1945. godine. Nova je komunistička vlast u spomenutim krajevima djelovala u zakonskom okviru koji su činili pojedini akti. Neki su od njih doneseni od kasne jeseni 1944. godine. Svakako možemo istaknuti akt Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) od 21. studenog 1944. godine. U tome aktu postoje točke, to jest članci s kojima se državljanima Trećeg Reicha oduzima sva imovina neovisno o tome jesu li bili na strani spomenute države, odnosno njezine vlasti ili su bili neutralni.8 Još možemo samo spomenuti i Ukaz o općoj amnestiji i pomilovanju od 3. kolovoza 1945. godine kojim se u jednoj od točaka oduzima pravo na pomilovanje svim članovima Kulturbunda do 1941. godine.9 U takvim je okolnostima bila jasna sudbina svih onih Folksdojčera koji su ostali u svojim naseljima – prisilna migracija ili logor.
Kroz logore je prošlo preko 80% od ukupnog broja Folksdojčera koji je od proljeća 1945. godine bio oko 200 000. Prema trenutačno dostupnim informacijama u tim je logorima do 1948. godine umrlo više od 50 000 ljudi. Za usporedbu, u Poljskoj je nakon 2. svjetskog rata od 4,5 milijuna umrlo do 60 000 Folksdojčera, a u Čehoslovačkoj od 2,5 milijuna do 30 000.10
7 Geiger Vladimir, Nestanak Folksdojčera, Zagreb 1997., 27; Geiger Vladimir, „Logori za Folkdojčere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.-1947.“, Časopis za suvremenu povijest 38, Zagreb 2006, 1085; Sučić
Mihael, „Sudbina jugoslavenskih Folksdojčera-splet nesretnih okolnosti ili plan“, Essehist: časopis studenata povijesti i drugih društveno-humanističkih znanosti 7, Osijek 2016., 106. 8 Službeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2., 1945., 13. 9 Službeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56., 1945., 509. 10 Sienkiewicz Witold i Hryciuk Grzegorz, Wysiedlenia, wypędzenia i ucieczki 1939–1959: atlas ziem Polski: Polacy,
Żydzi, Niemcy, Ukraińcy, Warsaw 2008., 187; Spieler Silke, Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 1945–1948.,
Bonn 1989., 40; Haar Ingo, „Straty zwiazane z wypedzeniami: stan badañ, problemy, perspektywy“, Polski
Przegld Dyplomatyczny 5, Warszawa 2007., 17; Sučić Mihael, „Sudbina jugoslavenskih Folksdojčera-splet nesretnih okolnosti ili plan“, Essehist: časopis studenata povijesti i drugih društveno-humanističkih znanosti 7,
Osijek 2016., 107.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
Sudbina Veliškovčanki i Veliškovčana
Kao i mnogi drugi Folksdojčeri tako su i Folksdojčeri iz Veliškovaca bili upućivani prema zapadu ili od strane vlasti Trećeg Reiche ili od komunističke vlasti od proljetnih mjeseci 1945. godine. Svi ostali koji nisu imali sreće otići, napustiti svoj rodni kraj do ljetnih mjeseci 1945. godine završili su u većini slučajeva u Radnom logoru Valpovo.
Radni logor Valpovo nastao je kao posljedica djelovanja komunističke vlasti koje je išlo u pravcu suzbijanja potencijalnih protivnika nove vlasti na čelu s Josipom Brozom Titom. Ti su potencijalni protivnici, to jest narodni neprijatelji mogli biti članovi svih nacionalnih skupina koje su obitavale na prostoru komunističke Demokratske Federativne Jugoslavije, to jest Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 29. studenog 1945. godine. Spomenuti je logor nastao tijekom prebacivanja logoraša njemačke narodnosti iz Sabirnog logora Josipovac, odnosno začeci su toga valpovačkog logora još u svibnju 1945. godine kada dolaze prvi Folksdojčeri, pretežito starci, žene i djeca. Važno je na ovome mjestu napomenuti da su u većini slučajeva i tijekom postojanja toga logora, ali i u drugim logorima logoraši u prvom redu bili spomenuti starci, žene i djeca. Trajao je otprilike godinu dana. U njemu je bilo Folksdojčera iz svih sjevernijih krajeva monarhističke Jugoslavije, odnosno od 1941. do 1945. godine sjevernijih i istočnijih krajeva NDH.11
Kao i svi drugi tako su i Folksdojčeri iz Veliškovaca prvenstveno bili starci, žene i djeca. Oni su sa svima ostalima bili smješteni u nekoliko baraka na prostoru kod valpovačke kapele sv. Roka na Zelenom brijegu prema Belišću. Između ostalog i na osnovi zapovijedi Josipa Broza Tita od 7. svibnja 1945. da se svi Folksdojčeri šalju na poljoprivredne radove i potonji su također slani diljem današnje Valpovštine pa i Slavonije i Baranje. Takav rad možemo okarakterizirati i kao robovski. U prilog iznesenoj tezi ide i uputa Okružnog NO Osijek od 9. srpnja 1946. godine Kotarskom NO Valpovo o „korištenju logoraške radne snage“, to jest iskorištavanju. Jasno se može uočiti u uputi da nadnice ne idu radnicima nego u Fond za obnovu zemlje. Okružni NO Osijek uopće ne dovodi u pitanje što radnici nisu plaćeni nego dovodi u pitanje koliko pojedina poduzeća uplaćuju nadnica u spomenuti fond.12 Prema dostupnim podacima tako su i žene, djeca do 15 godina i starci rodom iz Veliškovaca slani na vanjski rad na obližnja tada već državna dobra. To su bila državna dobra Belje i Retfala. Na državno su dobro Belje poslani Ana (rođena 1920.), Josip (rođen 1930.) i Kata (rođena 1908.) Evinger početkom 1946. godine, točnije 5. siječnja. Prema dokumentima komunističke vlasti radnici su slani i u obližnja naselja na vanjski rad. Tako recimo imamo dopis od 13. lipnja 1945. godine u kojemu se navodi da na ciglani u Veliškovcima ima 11 „slobodnih radnika“. U nastavku se dopisa još navodi: „Ujedno se stavlja do znanja da nijesam dobio traženu količinu radnika, od 130, već sam dobio 50 radnika, 13 žena i
11 Geiger Vladimir, ur., Radni logor Valpovo 1945.-1946., Osijek 1999., 9-16. 12 Isto, 130, 131.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
djece koja nijesu sposobna za rad i to sam razpodijelio na gore navedene ciglane. Budući da ostali broj radnika još do danas nije prispio ovdje, ovime molim gornji naslov da užurba za potražnjom istih radnika.“ Tijekom istog mjeseca pročelnik Stjepan Nemet za istu ciglanu nekadašnjeg naselja s većinskim folksdojčerskim stanovništvom traži hranu za 11 slobodnih i 17 logorskih radnika.13
Na osnovi popisa upućenih na vanjski rad iz Radnog logora Valpovo 1945. i 1946. godine možemo vidjeti i da su pojedinci rodom iz Veliškovaca radili i druge poslove koji nisu uključivali niti rad na polju niti rad u ciglani. Tako je Julija rođena 1912. godine iz Veliškovaca bila 7. travnja 1946. izuzeta na rad kod izuzimatelja Logorske milicije. Za neke se navodi samo da su slani na vanjski rad, ali ne i gdje. To je slučaj kod Lize (rođene 1932.), Roze (rođene 1935.) i Terezije (rođene 1912.) Faj iz Veliškovaca. Za prve je dvije napisano da su djeca, a za posljednju da je kućanica. Sličan je slučaj bio i kod dvojice Šima Gajera iz Veliškovaca. Uz obojicu ne piše gdje su radili, ali piše da su radnici.14
Također su kao i svi ostali i veliškovčanski Folksdojčeri umirali od različitih bolesti. U prvom redu od tifusa, dizenterije, ali i od iznemoglosti od loših uvjeta života, a na koje je utjecao i rad na navedenim poljoprivrednim dobrima ili u ciglanama. Tako je 19. ožujka 1946. godine umrla u prostoru logora Valpovo Terezija Aman, rođena 1897. godine u Veliškovcima. Komanda je radnog logora napomenula da je potonja umrla od „kljenuti srca“, odnosno mišićne slabosti srca. Sahranjena je u roku jednog dana na valpovačkom groblju. Za neke se koji su umrli kao logoraši valpovačkog logora ne zna, nije zapisano gdje su pokopani. Možemo navesti slučajeve Ivana Hetiha (rođen 1861.) koji je rođen u Apatinu, a živio je u Veliškovcima i Kate Gajer (rođena 1878.). Oboje su umrli u listopadu 1945. godine.15 Veliškovčanke i Veliškovčani koji su izdržali težak i mukotrpan jednogodišnji logoraški život puštani su iz logora tijekom travnja i svibnja 1946. godine. Jedna je od primjera i Terezija Aman, rođena 1926. godine. Njezinu je otpusnicu u ime uprave logora potpisao drug Globočnik. Istog je dana, 29. travnja otpuštena i Kata Aman koja je rođena 1939. godine. Obje su morale: „otputovati u mjesto Veliškovci i javiti se narodnim vlastima.“16
Zaključak
Na osnovi svega navedenoga možemo doći do nekih okvirnih teza koje će se moći tijekom daljnjih istraživanja produbljivati uz korištenje arhivske građe. Također ne smijemo izostaviti niti usmena izlaganja sudionika događaja iz 1930-ih i 1940-ih godina. U prikupljanju će potonjih veliku ulogu odigrati i metode oralne povijesti.
13 Isto, 33, 35. 14 Isto, 207, 217. 15 Isto, 270, 271. 16 Isto, 120,121.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
Između ostalih možemo iznijeti tezu da je sudbina Folksdojčera iz Veliškovaca u skladu s planom politike komunističke vlasti prema svim jugoslavenskim Folksdojčerima. Od proljetnih su mjeseci 1945. godine u Veliškovcima ostali starci, žene i djeca do 15 godina. Naravno, bilo je i muškaraca koji su imali manje od 50 godina, ali oni su bili u manjini. Svi oni koji nisu uspjeli otići u Austriju ili Njemačku završili su u sabirnim i radnim logorima, prvenstveno u Radnom logoru Valpovo. Ondje su živjeli u lošim uvjetima i umirali, ali i slani na takozvani vanjski rad. Najčešće su radili na poljoprivrednim državnim dobrima, u ciglanama, ali i kod pojedinaca. U zadnjem su slučaju pretežito slane mlađe ženske osobe. Tezi da je odnos prema veliškovčanskim Folksdojčerima u skladu s planom kolonizacijske komunističke vlasti ide u prilog i činjenica da su u manje od tri godine Veliškovci naseljeni s Hrvatima iz Hrvatskog zagorja. Prema popisu iz 1948. godine u Veliškovcima je bilo 852 pretežito doseljena stanovnika.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
BIBLIOGRAFIJA
Gaćeša, Nikola. Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945. – 1948. Novi Sad: Matica srpska, 1984. Geiger, Vladimir. „Logori za Folkdojčere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.- 1947.“ Časopis za suvremenu povijest 38, Zagreb, 2006: 1081-1100. Geiger, Vladimir. Nestanak Folksdojčera. Zagreb: Nova stvarnost, 1997. Geiger, Vladimir. Radni logor Valpovo 1945.-1946. Osijek: Njemačka narodnosna zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, 1999. Haar, Ingo. „Straty zwiazane z wypedzeniami: stan badañ, problemy, perspektywy.“ Polski Przegld
Dyplomatyczny 5, Warszawa, 2007: 11-26. Hrvatski državni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis pagis appertinentys et limitibus Janjetović, Zoran. „Logorisanje vojvođanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine.“
Tokovi istorije 4, Beograd, 1997: 151-164. Jelić, Tomislav. ur., Školski atlas, 2. izd. Zagreb: Alfa, 2003. Karaman, Igor. Valpovačko vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza. Zagreb: JAZU, 1962. Mažuran, Ive. Valpovo: sedam stoljeća znakovite prošlosti. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske
Valpovo, 2004. Mirnić, Josip. Nemci u Bačkoj u Drugom svetskom ratu. Novi Sad: Prosveta, 1974. Sienkiewicz, Witold i Grzegorz Hryciuk. Wysiedlenia, wypędzenia i ucieczki 1939–1959: atlas ziem
Polski: Polacy, Żydzi, Niemcy, Ukraińcy. Warsaw: Demart, 2008. Službeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2. 1945. Službeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56. 1945. Spieler, Silke. Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 1945–1948. Bonn: Kulturstiftung der deutschen Vertriebenen, 1989. Sučić, Mihael. „Sudbina jugoslavenskih Folksdojčera-splet nesretnih okolnosti ili plan“, Essehist: časopis studenata povijesti i drugih društveno-humanističkih znanosti 7, Osijek, 2016: 105-110. Th e Second Military Survey (1806-1869). Pristup 27. kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/se condsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.8718352532%2C5310329.22809482 55%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235. Valentić, Mirko, ur. Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – Virovitička županija ( sv. 6. ), Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2002.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380 Mihael Sučić: Naselje Veliškovci – primjer demografske promjene i sudbine Folksdojčera
Sažetak
Sudbina je Folksdojčera iz Veliškovaca bila jedna u nizu mnogobrojnih sudbina takozvanih narodnih neprijatelja kako ih je percipirala komunistička vlast. Na osnovi mnogobrojnih zakona koji su se donosili od jesenskih mjeseci 1944. godine komunistička ih je vlast od proljeća 1945. godine slala u Njemačku i Austriju ili u Radni logor Valpovo. U potonjemu su se zadržali do proljetnih i ljetnih mjeseci 1946. godine. Tijekom boravka su u valpovačkom logoru umirali u teškim životnim uvjetima. Na navedene je loše uvjete između ostaloga utjecao i vanjski rad na koji su slani i starci i žene, ali i djeca do 15 godina. Radili su u ciglanama, na državnim dobrima, ali i kod pojedinaca. Oni koji su ostali živi u većini su slučajeva napustili rodni kraj nakon što su dobili otpusnicu iz logora.
Die Siedlung Veliškovci – Beispiel der demographischen Änderungen und des Schicksales der Volksdeutschen
Zusammenfassung
Das Schicksal der Volksdeutschen aus Veliškovci war eines in der Reihe zahlreicher Schicksale der sogenannten Volksfeinden, wie sie von der kommunistischen Regierung perzipiert wurden. Aufgrund zahlreicher Gesetze, die seit den herbstlichen Monaten 1944 erlassen wurden, wurden sie von der kommunistischen Regierung von Frühling 1945 nach Deutschland und nach Österreich oder in das Arbeitslager Valpovo geschickt. In letzterem hielten sie sich bbis zu den Frühlings – und Dommermonaten 1946 auf. Während des Aufenthaltes starben sie im valpovoer Lager in schweren Lebensumständen. Auf die erwähnte Umstände wirkten, unter anderem, auch die Arbeit außerhalb, zu der auch alte Menschen und Frauen, aber auch Kinder bis 15 Jahren, geschickt wurden. Sie arbeiteten in Ziegelfabriken, auf Landgütern aber auch bei einzelnen Personen. Die Überlebenden verließen in den meisten Fällen ihre Heimat nach der Entlassung aus dem Lager.
