42 minute read
Krešimir Belošević „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
Krešimir Belošević, ing TPH UDK: 615.835.7(091) kresimirbelosevic@yahoo.co.uk Izvorni znanstveni rad KBC Zagreb Primljeno: 23.09.2017. Prihvaćeno: 24.09.2017.
Advertisement
„Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
Ovaj rad bavi se istraživanjem više hidropatskih lječilišta, koja su se nalazila na hrvatskom području krajem 19. i početkom 20 stoljeća, a koristila su između ostalog Kneippove metode liječenja. U nekim lječilištima jedan od oblika prehrane bio je i vegetarijanskite je tijekom istraživanja povijesti vegetarijanstva na hrvatskom tlu bilo potrebno istražiti nastajanje i rad ovih lječilišta. Lječilišta su se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru, Lešću na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici.
Ključne riječi: Kneippova lječilišta, Zagreb, Karlovac, Krapina, Samobor, Lešće na Dobri,Dolina u Istri, Sremska Kamenica, Knajpovac, vegetarijanska prehrana
Sukladno naslovu ovog rada želim Vam izraziti dobrodošlicu u povijest šest Kneippovih lječilišta u Hrvatskoj koja su otvorena krajem XIX. i početkom XX. stoljeća u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru, Lešću na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici.1Istraživanje povijesti vegetarijanstva u Hrvatskoj donijelo je i neke rezultate vezane uz prehranu u Kneippovim lječilištima. Rad u hrvatskim lječilištima može se rekonsturirati na temelju novinskih članaka i drugih publikacija.2 Povjesničari su često proučavali utjecaj Kneippove metode, a ovdje želim istaknuti radove: Mire Kolar – Dimitrijević „Primjena Kneippovih metoda u lječenju i prehrani u Hrvatskoj početkom dvadesetog stoljeća“, koji je tiskan u Godišnjaku njemačke narodosne zajednice3 i Danijela Vojaka, „Hidropatsko lječilište i kupalište u Samoboru (1889. – 1945.), tiskan u Hrvatske vode, Časopis za vodno gospodarstvo.4
Ovdje se bolesnicima pomagalo metodom hidroterapije5, fi toterapije6, fi zičke aktivnosti i dijetalnom prehranom. Kneipp preporuča hodanje bosih nogu po mokroj travi, kamenu, snijegu, vodi, polijevanje, stavljanje vlažnih obloga, kupelji, te korištenje čajeva, praškova, ulja, tinktura i ekstrakata. Upotrebom hladne i tople vode želi se potaknuti bolji rad živaca i unutarnjih organa te prokrvljenost krvnih žila. Fizička aktivnost provodi se u obliku gimnastike, bicikliranja, igranjem tenisa, dužim šetnjama, a prehrana bi trebala sadržavati više voća i povrća, a manje namirnica životinjskog podrijetla.7
Životopis Sebastijana Kneippa
Sebastijan Kneipp se rodio 17. svibnja 1821. godine u Stephansreidu u mnogočlanoj obitelji kojoj je pomagao već kao dječak u poslovima tkanja.8 Želio je postati svećenikom,
1 Ova lječilišta nisu u svom nazivu uvijek imala ime Sebastijana Kneippa, ali su u svom radu koristila i Kneippovu metodu. Lječilišta su se nalazila na hrvatskim područjima. 2 Neka lječilišta dobro su zastupljena u proučenoj građi (Krapina, Karlovac) dok o nekim imamo samo jedan tekst iz novina (Sremska Kamenica). Rad ovih lječilišta opisan je i u: Absac Josip, Grad Karlovac i njegove
Koranske kupelji, Zagreb 1908., N. N., „Kneippovo lječilište u Krapini“, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3, M. A. M., „Hrvatski Kneipp u Kamenici“, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708. 3 Kolar - Dimitrijević Mira, „Primjena Kneippovih metoda u lječenju i prehrani u Hrvatskoj početkom dvadesetog stoljeća“, Godišnjak Njemačke Narodosne Zajednice – VDG 2004 Jahrbuch 11, Osijek 2004., str. 117 – 130 4 Vojak Danijel, „Hidropatsko lječilište i kupalište u Samoboru (1889. – 1945.), Hrvatske vode, Časopis za vodno gospodarstvo16, Zagreb 2008., br. 66, str. 355 – 364. 5 Hidroterapija je upotreba vode u medicinske svrhe. 6 Fitoterapija je upotreba biljaka u medicinske svrhe. 7 Kneipp piše u svojoj knjizi, Ovako treba da živite – Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liječenje, Zagreb 1893., str. 73. 8 Kneipov životopis predstavljen je na temelju tekstova iz Njemačke biografske enciklopedije i Katoličke enciklopedije.
Kraći Kneippov životopis napisao je Uehleke Bernhard u knjiziVierhaus Rudolf (ur.), Deutsche biographische enzyklopädie, sv. 5, München, 2006., str. 736 – 737. Vidi i de Ninno Giuseppe, “Kneipp, Sebastian” u Paschini
Pio (dir.), Enciclopedia Cattolica, sv. 7 (Inno-Mapp), Vatican, 1951., str. 722. Nekrolog nepoznatog autora „+
Župnik Sebastian Kneipp“ objavljen je u kalendaru Fleišer Vjekoslav (ur.), Bog i Hrvati ilustrovani hrvatski narodni kalendar sa poslovnim i zabavnim prilogom sa odjelom za muhamedance, sajmovnikom i šematizmom za prostu godinu 1898., Zagreb 1897., str. 150 – 151.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
ali njegovu želju nije podržavala obitelj, te je zbog toga počeo štedjeti da bi mogao platiti svoje obrazovanje.9 Godine mladosti donijele su mu česta pobolijevanja te mu je dijagnosticirana tuberkuloza na oba plućna krila. Isprobavši razne lijekove, koji nisu pomogli, pokušao se izliječiti metodom hidroterapije. Usred zime skočio je u hladan Dunav, a posljedica ovog zimskog kupanja bilo je njegovo ozdravljenje. Zaređen je za svećenika 1852. godine u katedrali u Augsburgu. Svećeničku službu započeo je kao kapelan, povremeno je davao i savjete vezane uz razne bolesti. Zbog toga je bio prijavljen, te je dobio zabranu bavljenja liječničkim poslom. Epidemija kolere u župi primorala je Kneippa da se ponovo pozabavi liječenjem bolesnika, ovaj put uz nevoljku dozvolu poglavara. Premještanjem u župu Wörishöfen bolesnika je bilo sve više, pa u tamošnjem samostanu osniva lječilište Sebastineum koji je u početku bio namijenjen bolesnoj djeci i svećenicima.10 Samostanska kuhinja dobila je dijetalni predznak, a Kneipp sakuplja i ljekovito bilje te pripravlja razne masti, čajne mješavine i druge pripravke. Sl. 1. Župnik Sebastijan Svoja iskustva korištenjem hidroterapije prenio je na papir, Kneipp te 1887. godine izlazi njegova knjiga o liječenju vodom pod naslovom Meine Wasserkur. 11 U ovoj knjizi Kneipp glede hranjenja ističe „…glavno pravilo: suha, jednostavna, krepka, ne umjetna, jakimi mirodijami pokvarena domaća hrana, nepatvoreno piće, koje nam dragi Bog nudja u svakom vrelu; tko oboje u dovoljnoj mjeri upotrebljuje, čini najbolje i najzdravije po svoje tijelo”.12 Posebnim dodatkom Kneipp skreće čitateljima pažnju na kruh od mekinja, juhu za okrjepu, te medno vino.13 Sebastijan Kneipp napisao je i knjigu So sollt ihr leben (1889.).14 U ovoj knjizi Kneipp pokušava naći odgovor na mnoga pitanja, a jedno od njih je i pitanje koje stoljećima muči čovječanstvo: Da li čovjek
9 Kneippove poteškoće tijekom školovanja opisao je na hrvatskom jeziku Janko Okić Jereb, „Crtice iz života mojega pokojnoga učitelja, prelata Kneippa“, Knajpovac – časopis za njegovanje zdravlja i uputu lječenja po
Kneippovom sustavu te pouku i zabavu 1, Zagreb 1903., br. 1, str. 3 – 9. 10 Mjesto Wörishöfen danas nosi novo ime Bad Wörishofen, a u tekstu sam koristio ime sa svim preglasima ili bez drugog ovisno o orginalnim primjerima iz periodičnih izdanja i knjiga. 11 Hrvatsko prijevod ovoga djela, o kojem će još biti riječi, objavljen je pod naslovom Moje liečenje vodom - prokušano kroz više od 30 godine i napisano, da se po njem lieče bolesti i sačuva zdravlje, Zagreb, 1891. To izdanje je korišteno u ovom radu, te su i citati navođeni prema njemu. 12 Kneipp, Moje liečenje str. 13. Dalje Kneipp piše „Ja medjutim nisam Puritanac i rado dopuštam čašu vina ili piva, ali ne pripisujem ni jednomu, ni drugomu važnost, kako mnogi čine“. 13 Kneipp, Moje liečenje str. 201 - 205 14 Hrvatski prijevod objavljen je pod naslovom Ovako treba da živite – Napuci i savjeti zdravim i bolestnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liečenje, Zagreb 1893. U radu je korišteno hrvatsko izdanje.
treba uživati meso ili biljne proizvode?15 Pojednostavljenje ovog pitanja može se izreći u rečenici: Biti ili ne biti vegetarijanac? Kneipp odgovara „Ako je Stvoritelj sav svijet odredio za čovjeka, tad treba da ono, što nam taj svijet pruža, i razborito upotrebljujemo, jer inače Bog toga nebi bio stvorio.“16 Daljnjim tekstom zapravo preporuča vrstu prehrane koju današnjim znanstvenim jezikom zovemo semivegetarijanska prehrana ili fl eksiterijanstvo.17 Ljudi koji koriste jednu od ove dvije vrste vegetarijanskih prehrana povremeno i umjereno koriste i neke mesne proizvode.18 Posebno poglavlje ove knjige posvetio je Kneipp piću i hrani.19 Odgovore na pitanje „Kako valja jesti?“ Kneipp ispisuje na 16 stranica.20 Kneipp liječi sve koji mu dolaze u Wörishöfen, ali i putuje po evropskim zemljama liječeći mnoge bolesnike. Kneipp je posjetio i Hrvatsku, gdje je u Zagrebu 1892. godine liječio i zagrebačkog pomoćnog biskupa Franju Gašparića.21
Sl. 2. Vijest o boravku Sebastijana Kneippa u Zagrebu objavljena u Agramer Zeitungu 14. travnja 1892.
Zahvalni pacijenti zauzeli su se kod pape Leona XIIII te je on imenovao Kneippa prelatom i papinim tajnim komornikom 1893. godine.22 Mons. Kneipp odlazi u Rim
15 Kneipp, Ovako treba,str. 72. Kneipp postavlja pitanje „Kako dugo postoji prepirka medju učenjaci i neučenjaci, što je bolje: uživati meso ili biljevne proizvode?“ 16 Kneipp, Ovako treba, str. 72 17 Kneipp, Ovako treba, str. 74 18 Neke vrste vegetarijanstva su: vegani koji konzumiraju hranu isključivo biljnog podrijetla, laktoovovegetarijanci koji jedu i mljiečne prizvode i jaja, te makrobiotičari koji se hrane po načelima makrobiotike. Više vidi u
Šatalić Zvonimir, Vegetarijanska prehrana,nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao čimbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno – biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2009., str. 2 – 3. 19 Kneipp, Ovako treba,str. 68 – 104. Upotreba kuhinjske soli zainteresirala je Kneippa, te on nakon provedenih pokusa nad životinjama zaključuje „…da sve životinje, kod kojih sam upotrebljavao mnogo soli, nisu dugo živjele“. Životno iskustvo pokazalo je da se već tada, u 19. stoljeću, hrana previše dosoljava što će tijekom više generacija dovesti do porasta kardiovaskularnih bolesti. 20 Kneipp, Ovako treba, str. 104 – 119 Ovdje Kneipp prenosi običaje njemačkog zavičaja, te preporuča da se jede tri puta na dan, umjerene količine hrane. Ljudima slaba želuca ipak savjetuje da uzimaju više manjih obroka. 21 Podatak o Kneippovom boravku u Zagrebu prenio je časopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4. 1892. godine iz zagrebačkih novina Agramer Zeitung. Vijest o boravku Sebastiana Kneippa glasi „Župnik
Sebastian Kneip, poznati hydropat iz Wörishofena, stigao je kako „Agramer Zeitung“ doznaje, u Zagreb, kao je pozvan k bolestnomu posvećenomu biskupu presvietlomu gospodinu Franji Gašpariću“. Vijest o boravku
Sebastiana Kneippa donose i Narodne novine 15. 4. 1892. Originalna vijest nalazi se u Agramer Zeitungu 67,
Zagreb 1892., br. 86, str. 2, od 14. 4. 1892. 22Okić, Crtice iz str. 6. Nadvojvoda Josip iz Alcsuta je u kratkom vremenu ozdravio, te ga je iz zahvalnosti preporučio papi. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
da se osobno zahvali papi Leonu XIII, te tijekom razgovora doznaje za njegovo loše zdravstveno stanje. Kneipp piše iz Rima u Wörishöfen i u pismu nalaže „Gospodja Benedikta neka smjesta pripremi 60 do 70 komada pite (kolačića) za Svetoga Oca i bezodvlačno neka ih ovamo pošalje, pošto je Sveti Otac jako oslabio.“23 Kneipp je svakodnevno posjećivao papu Leona XIII i pratio njegovo zdravlje. Tijekom posljednjeg posjeta Sveti Otac ga je pitao za mišljenje koliko će godina još živjeti, a Kneipp mu je prognozirao minimalno još pet godina. Tijekom rimske epizode Kneipp osniva i društvo, te kupalište hladnom vodom u Rimu.24 Iste 1894. godine iz tiska izlazi i treća Kneippova knjiga savjeta zdravim i bolesnim. Nakon putovanja vraća se u Wörishöfen i nastavlja s radom. Sebastijan Kneipp umire 17. lipnja 1897. odbivši operativni zahvat vjeran prirodnom liječenju.25
Kneippova metoda liječenja – primjena u Hrvatskoj
Kneippove metode naišle su na odjek i u Hrvatskoj. Knjigu Moje liečenje vodom prokušano kroz više od 30 godine i napisano, da se po njem lieče bolesti i sačuva zdravlje preveo je na hrvatski jezik prof. dr. Antun Lobmayer i objavio 1891. godine u nakladi Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), dok je knjiga Ovako Sl. 3 i 4. Naslovnice hrvatskih prijevoda treba da živite. – Napuci i savjeti zdravim Kneippovih djela i bolesnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liečenje prevedena 1893. godine i izdana u Zagrebu u nakladi Knjižare Lav. Hartmana.26
23 Papa Leon XIII ( Carpineto, Lacij 2. 3. 1810. – Rim 20. 7. 1903.), pontifi kat započinje 20. 2. 1878. a završava 20. 7. 1903. Više vidi Martire Egilberto, “Leone XIII, papa” u Paschini Pio (dir.), Enciclopedia Cattolica, sv. 7 (Inno-
Mapp), Vatican, 1951., str. 1158 – 1163. Zanimljiva povezanost pape Leona XIII i pomoćnog zagrebačkog biskupa Gašparića sadržana je u vijesti koju je prenio časopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 19. 3. 1892., str. 3 „Papinski blagoslov. Presvietli g. biskup i kapitularni vikar Franjo Gašparić, koji od 7. t. mj. leži težko bolestan, dirnut od kapi, primio je u sriedu po podne pri punoj sviesti papinski blagoslov, koji mu je sv.
Otac poslao po kardinalu državnom tajniku Rampoli. Visoki bolestnik bio je vrlo obradovan time, što ga se je sv. Otac sjetio, te je pun nade dodao, da će se sam papi zahvaliti, čim se pridigne. Uza sve to stanje biskupovo ostaje i na dalje vrlo ozbiljno i opasno, jer ga na časove posve ostavlja sviest. U četvrtak bilo mu je opet gore.“ 24Okić, Crtice iz, str. 8. 25 Internetska stranica http://www.kneippmuseum.de/home.html virtualnim putem približava instituciju Kneippov muzej u Bad Wörishofenu. Kneippov muzej čuva mnoštvo orginalnih Kneippovih predmeta, knjiga, pisama i fotografi ja. 26 U predgovoru Lobmayer između ostalog piše da se ne slaže u svemu s piscem u poglavljima o lijekovima i bolestima ali „…to sam mislio, da će ona mnogim dobro doći i u narodnom ruhu.“ Usp. Kneipp, Moje liečenje, str. III. Drugo izdanje ove knjige tiskano je 1896. godine o čemu vidi: N. N., „Knjige iz naklade knjižare Lav.
Hartmana (Kugli i Deutsch)”, Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br. 17, str. 338. Navedeni tekst objavljen je ovdje u rubrici „Književnost i umjetnost“. Isti tekst predstavlja i Kneippovu knjigu Ovako treba da živite. – Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liečenje, Zagreb, 1893.
Osim što su dvije Kneippove knjige prevedene na hrvatski jezik krajem XIX. stoljeća, zagrebački učitelj Škender Horvat 1898. piše knjigu Domaća ljekarna po uputi župnika Sebastijana Kneippa u izdanju Društva sv. Jeronima.27
Kneippova metoda liječenja vodom hrvatskoj je javnosti predstavljena, prema dosadašnjim istraživanjima, u više tekstova objavljenih u tiskovinama, neki su objavljeni u Narodnim novinama 1890. godine.28 Osim teorijskih primjera na više su mjesta djelovala lječilišta u kojima se prakticirala Kneippova metoda.
Suradnja hrvatskih građana sa Kneippom
Hrvatski građani su surađivali sa mons. Sebastianom Kneippom tijekom više godina, a bolesnici su posjećivali njegovo lječilište u Bavarskoj. Djelovanje Janka Okića - Jereba u Wörishöfenu kao prevodioca za hrvatski i slovenski jezik započinje krajem 1890. godine i traje preko 13 godina. Tijekom boravka u Bavarskoj Okić detaljno
27 Horvatova knjiga započinje uvodom u kojem autor piše „Naše je tijelo kao kakov stroj (mašina) i to parni stroj, koji neprestano dan i noć radi i proizvadja silu, bez koje ne bi naše tijelo, a ni naša duša mogla obavljati ni najnužnijih poslova“. Recenzent ove knjige bio je Dane Šajatović, ravnatelj grčko - katoličkog sjemeništa u Zagrebu. Sam Šajatović je dva puta boraveći kod Kneippa proučavao njegov način liječenja. Sadržaj knjige podijeljen je u dvije tematske cjeline. Prva cjelina daje abecedni popis ljekovitih biljaka, s opisom načina pripreme za terapije, a druga cjelina je popis domaćih lijekova koje župnik Kneipp preporuča. Više vidi u
Horvat Škender, Domaća ljekarna po uputi župnika Sebastijana Kneippa, Zagreb, 1898. 28Istraživanje periodičnih izdanja, novina i časopisa, danas je u Hrvatskoj olakšano jer su starija izdanja djelomično digitalizirana i dostupna na Internetu. Internetska stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu omogućuje pretraživanje starih časopisa i novina, te je analizom utvrđeno da se odrednica „Kneipp“ nalazi više od 900 puta. Više vidi na http://dnc.nsk.hr/Newspapers/Search.aspx?text=kneip i na http://dnc.nsk.hr/
Journals/Search.aspx?text=kneip (Pristupljeno više puta tijekom istraživanja). Neki autori hvale Kneippovu metodu, a drugi nakon ističu da liječenje vodom nije uvijeko korisno. Autor V. u tekstu „Liečenje vodom po sustavu župnika Kneippa“, hvali Kneippovu metodu započinjući riječima „ Prije svega valja mi naglasiti, da ove redke pišem iz čovjekoljublja, a ne radi reklame za lječilište u Wöhrishofenu gdje se nalazi toliko bolesnikah, da mnogi od njih moraju stanovati u mjestih pol do jedan sat udaljenih od lječilišta; a niti radi reklame za župnika Kenippa, jer njemu to doista netreba.“. Više vidi u V. „Liečenje vodom po sustavu župnika
Kneippa“, Narodne novine 56, Zagreb 13. 9. 1890., br. 210, str. 4. Uredništvo Narodnih novina ogradilo se od mišljenja autora izražavajući nevjernost u Kneippovu metodu „ …mi smo obzirom na Kneippova čudesa još uviek nevjerovani Tome.“ Negativni stav prema Kneippovoj metodi iznosi dva mjeseca kasnije dr. Niko Selak u tekstu „Kneippovo liečenje vodom“. U ovom tekstu čitateljima približava povijest hidroterapije od stare
Grčke i Rima naglašavajući da se svaka bolest ne može uvijek izliječiti samo upotrebom vode. Selak smatra da ne treba pretjerivati ni u čemu „…imamo već i Kneippov čaj, Kneippovo ulje i svih ljekarnah, tako da nam nedostaje ništa drugo nego uzeti Kneippovo djelo, po Kneippu se odjevati, po Kneippu se prati i kupati, po
Kneippu jesti, po Kneippovim receptima liečiti se, ako nam što pofali. Budemo li sve to radili, doživjeti ćemo
Kneippove godine, o Kneippu ćemo govoriti, Kneippove knjige čitati, o njemu misliti i u snu sanjati, dok na koncu obolimo na Kneippovoj maniji.“ Na kraju teksta Selak navodi tri primjera iz prakse kada se nije postavila prava dijagnoza, te je liječenje vodom bilo nekorisno. Više vidi u Niko Selak, „Kneippovo liečenje vodom“, Narodne novine 56, Zagreb, 9. 11. 1890., br. 257, str. 4. O ovom mladom liječniku dr. Niki Selaku (Dubrovnik 26. 12. 1862. – Zagreb 20. 10. 1891.) više vidi u Kovačić Milivoj (ur.) Dr. Niko Selak Život i djelo,
Koprivnica 1995., Opća bolnica „Dr. T. Bardek“.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
upoznaje Kneippovu metodu liječenja, a bio je i jedan od osnivača Kneippovog društva i časopisa Kneipper Blätter kojeg je uređivao deset godina.29
Osam Kneippovih lječilišta u hrvatskim krajevima:
1. Zagreb - Lječilište prof. dr. Antuna Lobmayera na Josipovcu
Ugledni zagrebački liječnik prof. dr. Antun Lobmayer neko vrijeme je proveo u lječilištu Sebastijana Kneippa30 te je na temelju iskustva stečenih u Bavarskoj u svojoj vili na Josipovcu u Zagrebu otvorio prvo Kneippovo lječilište u Hrvatskoj. Ranija istraživanja nisu dala točan datum početka rada ovog lječilišta, no sudeći po nepotpisanom tekstu “Lječilište mrzlom vodom na Josipovcu” iz Narodnih novina otvoreno je početkom svibnja 1892. godine.31 O tome da je lječilište radilo u ljeto 1892. svjedoči tekst pod naslovom „Promenadska muzika na Josipovcu. – Zrinjevac i novi kolodvor“ objavljen u srpnju 1892. godine. Nepoznati šetač zagrebačkim ulicama i perivojima između ostalog piše „Malo koji grad ima u neposrednoj blizini tako liepo šetalište sa zdravim gorskim zrakom kao što ga Zagreb ima u Tuškancu i Josipovcu. …Mi poznamo puno kupalištah, pa možemo uztvrditi, da jih se u Europi mora tražiti koja bi se svojim položajem mogla sravnati s našim Josipovcem. Premda naš Josipovac nije kupalište – osim ako ćemo kupalištem nazvati po Kneipovu uredjeno liečilište mrzlom vodom g. profesora dr. Lobmayera, što se nalazi na Josipovcu...“.32
Nalazeći se na mjestu urednika Liečničkog viestnika Lobmayer je u prvoj polovici 1891. godine primio i jednu vrstu otvorenog pisma, kojeg je objavio u Liečničkom viestniku. Potpisnik ovog pisma izvjesni Šijak Lobmayeru čestita na preseljenju u novu vilu na Josipovcu. Opisuje zimu 1890/91. te kaže da se radovao proljeću u kojem će saborski zastupnici raspravljati o preustrojstvu zdravstva. Sl. 5. Reklama za Lobmayerrovo lječilište Zimsko vrijeme piše Šijak, sigurno je osnažilo Kneippove objavljena u Narodnim učenike i sljedbenike da prokušaju „cielu sniežnu metodu novinama 30. travnja 1892.
29 Okić Janko, „Zašto sam došao u Hrvatsku?“, Knajpovac, Zagreb 1903., br. 1, str. 2 – 3.Okićevo uredništvo spominje se i na www.kneipp-verein-donauwoerth.de/Kneipp-Blaetter-001 (Pristupljeno 15. 6. 2017.) 30O Antunu Lobmayeru više vidi u Kolar – Dimitrijević Mira i Wagner Elizabeta, Antun Lobmayer, liječnik i medicinski pisac, širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj, Godišnjak Njemačke Narodosne Zajednice – VDG
Jahrbuch 13, Osijek 2006., str. 33 – 44. 31Vidi tekst N. N. „Lječilište mrzlom vodom na Josipovcu“, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3.
Nepoznati autor opisuje dio vile dr. Lobmayera u kojoj je smješteno lječilište „U prizemlju je s desne strane soba, gdje gosp. dr. Lobmayer ordinira, s lieva su dvie sobe za stanare…Kupeljar iz Wörishofena rukovodi tu majstorskom vještinom i potrebnim mirom ciev te polieva prema liečničkoj ordinaciji bolestnike, koji ovdje lieka traže, ali i zdrave, koji hoće da svoje tielo ojače i otvrdne. Za gospodje je posebna kupeljarica.“. 32 N. N., „Promenadska muzika na Josipovcu. – Zrinjevac i novi kolodvor“, Narodne novine 58, Zagreb, 11. 7. 1892., br. 156, str. 3.
Kneippovu…“ i nada se da će se na budućoj zagrebačkoj izložbi „…u posebnom paviljonu ciela Kneippova metoda izložiti…“.33 Ugledna pekara Zeininger, Duga ulica 14, tih je godina u svojoj ponudi imala i kruh izrađen prema preporukama dr. Lobmayera.34
Zagrebačkog lječilišta na Josipovcu prisjeća se i Clement u tekstu „Crtica zagrebačkog Knajpovca“. On između ostalog piše „Ljepšega mjesta – što se vode, zraka, šetnje – ma svega – što se za tu svrhu traži – nisi mogao naći a uz to nedaleko samoga grada.“35
2. Karlovac - Kupalište i lječilište na Korani
Godine 1896. otvara se kupalište i lječilište u Karlovcu na rijeci Korani. Karlovačko Gradsko poglavarstvo početkom te godine otvara javnu raspravu na ovu temu, izračunavaju troškove izgradnje i grade zgrade u kojima se primjenjivala i Kneippova metoda.36Kraći izvještaj „O prošloj kupališnoj sezoni“ donosi podatke za 1897. godinu. Nepoznati izvjestitelj, između ostalog piše „U zadnjem članku o kupalištu navedesmo, da se je kupalo do 12 000 osoba, a kad tamo, kupalo se je svega skupa 18. 731 osoba, i to u Kneipovom lječilištu prodano je 186 ½ ulaznica koje su rabljene 2.611 put, a u obćem kupalištu bilo je tečajem sezone 16.120 kupalaca.37 Kupalište i lječilište na Korani posjećivali su bolesnici koji su bolovali od raznih bolesti živaca i unutarnjih organa. Doktor Blaž Ilijanić bio je službeni liječnik elektroterapeutičkog lječilišta, a u Karlovcu je u to vrijeme djelovalo još osam liječnika (od toga su dva bila i zubara).
33Šijak, pismo uredniku Liečničkog viestnika, prof. dr. Antunu Lobmayeru, Liečnički viestnik 13, Zagreb, br. 6, str. 93 – 95. 34 Vidi reklamu za pekaru Benjamina Zeiningera u Neues Agramer Journal 1, Zagreb 1893., 10. 9. 1893., br. 37, str. 4. (Pekara se nalazila u današnjoj Radićevoj ulici br. 14, opaska K. B.). 35 Clement, „Crtica zagrebačkog Knajpovca“, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 5, str 65 – 67. Pisac je bio u
Kneippovom lječilištu na Josipovcu 1895. godine, a bio je i u Krapini 1904. godine. Opisuje na koji se način upotrebom vode oporavio, te potiče čitatelje da iskoriste domače lječilište u Krapini. Clement navodi da je zagrebačko lječilište otvoreno tek 1895. godine što nije točan podatak. 36 Gradsko poglavarstvo grada Karlovca na Skupštini gradskog zastupstva 18. siječnja 1896. godine raspravlja o gradnji kupališta na Korani. Lokalne novine Svjetlo donose „Oglas“ koji je potpisao gradski načelnik ljekarnik
Josip Vrbanić. Oglas sadrži troškovnik kupališta, a jedna od stavki je i Zgrada za kupanje po Kneipovom načinu s novčanim iznosom od 3254 fr. 28 nč. (Troškovi gradnje svih objekata iznosili su 19064 fr. 65 nč., što znači da je za ovu zgradu predviđeno 17 % troškova, opaska K. B.). „Sve zgrade kao i kupalište imede se izvesti iz drva. Ponude imadu glasiti na sveokupne radnje“. Više vidi u Svjetlo, Karlovac 11, 22. 03. 1896., br. 12, str. 4. Karlovački gradonačelnik Josip Vrbanić rodio se u Zagrebu 1854. godine, a umro je u Karlovcu 1906.
Farmaciju je završio u Beču, a više godina bio je karlovački ljekarnik. Dužnost karlovačkog gradonačelnika obavlja u razdoblju od 1895. do 1903. godine, a neki od realiziranih projekata tijekom njegovog mandata su kupalište i park na Korani. O Josipu Vrbaniću vidi i tekst Perić Nikola - Fajt Danko, „Pozdrav iz Kalovca:
Čestitka gradonačelnika Josipa Vrbanića“ koji je objavljen na http://kaportal.rtl.hr/pozdrav-iz-karlovcacestitka-gradonacelnika-josipa-vrbanica/ (Pristupljeno 30. 5. 2017.) 37 N. N. „O prošloj kupališnoj sezoni“, Svjetlo 12, Karlovac, 10. 10. 1897., br. 41, str. 2
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
Smještajni kapaciteti Karlovca večinom su grupirani u četiri svratišta sa 108 soba.38 Tijekom lipnja 1898. godine Kraljevski zemaljski kemijsko analitički zavod u Zagrebu potvrđuje analizu bečkog laboratorija da je koranska voda ljekovita i da „Vanredna čistoća te vode, njezina svježnost i bistroća te sastojine kemičke u obzir ine nuždne udesbe čine ju sposobnim za mrzle kupke prvoga reda.“39 Ovo lječilište je radilo i 1907. godine kada se priprema modernizacija cijelog kupališta i lječilišta. Načelnik Banjavčić predlaže da se ulaganjem u nekretnine i reklamu postigne da Karlovac postane i lječilište i ljetovalište.Načelnik ističe: „ Da imaju drugi gradovi takav položaj, kao što ga ima Karlovac, da imaju Koranu, oni bi žrtvovali ne možda nekoliko tisuća, nego nekoliko sto tisuća, da i u tom pogledu izrabe blagodane im pogodnosti. Ta čovjek si sam sve stvara.“.40
3. Zagreb - Boškovićeva 19/I
U Zagrebu je uz Lobmayerovo lječilište tijekom 1902. godine djelova i salon u Boškovićevoj ulici 19/I u kojem su supružnici Strobel pružali usluge masaža i hidroterapije prema Kneippovoj metodi, a o čemu nam svjedoče reklame objavljene u zagrebačkim novinama Agramer Loyd. 41
4. Krapina - Kneippovo lječilište
Početkom 20. stoljeća dugogodišnji prevodilac za slovenski i hrvatski jezik u Kneippovom lječilištu u Wörishöfenu Janko Okić - Jereb na poticaj bolesnika iz Hrvatske dolazi na ideju da osnuje zavod po Kneippovom sistemu. Višegodišnje iskustvo koje je stekao u Wörishöfenu uz pokojnog Kneippa te uređujući časopis Kneipper Blätter potaknulo je Okića da objavi novinski poziv zainteresiranim mjestima radi otvaranja lječilišta u Hrvatskoj. Pozivu se odazvao 61 različiti kraj u Hrvatskoj. Načelnik krapinske
38 Rad karlovačkog kupališta i lječilišta pratile su i mjesne novine Svjetlo, a Josip Absac je sastavio knjižicu Grad
Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obćine slob. i kr. Grada Karlovca. Ova knjižica na 36 stranica donosi opis povijesnih i aktualnih zbivanja u gradu Karlovcu s obiljem fotografi ja i kartom
Europe s ucrtanim cestama prema Karlovcu. Autor navodi da je „…grad Karlovac g. 1895. podigao moderno i lijepo kupalište, uz koji se ove godine podiže i hydro – elektro – terapijski zavod.“ Dalje Absac spominje da je u vrijeme načelnia Vrbanića uređeno šetalište i kupalište sa krasnim parkom „…te otvorenim za porabu g. 1896.“ Više vidi u Absac, Grad Karlovac str. 20 – 21, 33 - 36. Posebne rubrike opisuju Gradsko kupalište i lječilište na Korani, te daju mnoge korisne informacije, između ostalih popis bolesti koje se liječe u ovom lječilištu, svratišta (Central, Gradu rijeci, Kruni i Svatište i kupališna restauracija), gostiona i kavana, liječnika (9 liječnika), ljekarna (u to vrijeme u Karlovcu su bile tri ljekarne). Donose i cjenik fi jakera i omnibusa (Karlovac je tih godina imao 16 fi jakera i 4 omnibusa), lječilišta i kupališta. 39 Absac, Grad Karlovac str. 23 - 24 40 N. N., „Kupalištni perivoj na Korani“, Glasonoša 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 1. Rubrika „Domaća pitanja“ govori u istom broju o prijedlogu karlovačkog načelnika dr. Banjavčića da se kupi livada iza kupališne kuglane, te da se tako proširi kupalište. 41 Reklama za Hydrotherapie u. Kneip – Kur Hernn und Frau Strobel, Boškovićgasse 19/I, Agramer Loyd 5,
Zagreb, 20. 4. 1902., br. 140, str. 8.
općine Vilibaldo Sluga42 osobno se potrudio da ode u Njemačku, agitirajući za svoje mjesto. Nakon obilaska Krapine prijedlog je prihvaćen, ugovor je potpisan i Kneippovo lječilište se otvara krajem lipnja 1903. godine.43 Liječnička struka negodovala je zbog toga jer Okić nije bio liječnik, te se ovo smatralo nadrilječništvom.44 U prva četiri mjeseca bilo je preko 500 gostiju, a u jesen 1903. godine lječilište je tijekom pastoralnog pohoda Krapini posjetio i zagrebački nadbiskup mons. Juraj Posilović.45 Posjetitelji zagorskih ljepota dolazili su sa raznih strana, a zanimljiva je grupa članova Bečkog antropološkog društva koja je 1904. posjetila geološko – paleontološko nalazište Krapinskog pračovjeka na Hušnjakovom brdu u Krapini. Domaćini ovoj grupi znanstvenika bili su: načelnik Vilibaldo Sluga, Dragutin Gorjanović – Kramberger, Fran Gundrum – Oriovčanin, Vatroslav Jagić i Vjekoslav Klaić a dobrodošlicu im je zaželio i upravitelj Kneippovog
42 Vilibaldo Sluga (Šentjur kraj Celja 1854. – Krapina 1931.) Djeluje na raznim društveno političkim funkcijama u
Zagorju i Međimurju. Dugogodišnji je načelnik trgovišta Krapine (skoro 40 godina), a tijekom svojih mandata potiče izgradnju nove crkve sv. Nikole, Kneippovog lječilišta, pučke škole u Krapini, klaonice, makadamskih cesta i armirano – betonskih mostova iznad rijeke Krapinčice, organizira vatrogasnu službu. Predanim radom stekao je zasluge za Krapinu i Hrvatsko Zagorje pa dobiva i odlikovanja cara i kralja Franje Josipa I i kralja
Aleksandra. Više vidi u Kozina Drago, „Sluga, Vilibaldo“, u: Brezinščak Bagola Božidar, Cesarec Ivan i
Klemenčić Mladen (ur.), Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, Zagreb 2017., str. 763. 43 Rješenjem Kraljevske hrvatsko – slavonsko – dalmatinske zemaljske vlade od 14. 5. 1903. godine Krapina dobiva status lječilišta. Više vidi u Dugački Vladimir, „Liječenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“,
Hrvatske vode, Časopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb 2003., br. 44, str. 230 – 233. 44 Čačković Mladen, „Kneippovo lječilište u Krapini“, Liečnički viestnik 25, Zagreb 1903., br. 2, str. 71. Čačković između ostalog piše „…da je krapinska obćina sklopila ugovor s nekim g. Okićem, koji je kroz 15. godina bio desnom rukom pok. župnika Kneippa. …„ Ugovorom je određeno da Krapina sagradi lječilište, a da ga Okić početkom svibnja 1903. godine otvori, te da u njemu organizira liječenje po Kneippovoj metodi. Čačković istiće „Naša je dužnost, da dignemo naš glas, jer se ovdje kani učiniti nešto, što se protivi našim zakonima, što je nauštrb bolujućega čovječanstva i sigurno ne može biti na diku krapinske obćine…“. 45 Reportaža o pastoralnom pohodu zagrebačkog nadbiskupa mons. Jurja Posilovića 26. 9. 1903. godine u Krapinu nalazi se ispisana rukom u Spomenici župe sv. Nikole biskupa u Krapini. (Tijekom terenskih istraživanja u
Krapini pokazao mi ju je i neke stranice iz nje kopirao krapinski župnik vlč. Tomica Šestak te mu ovim putem zahvaljujem na pruženoj pomoći.). Zagrebački nadbiskup ovom je prilikom posvetio novu crkvu sv. Nikole biskupa (27. 9. 1903.), te podijelio sakrament sv. Potvrde u na Trškom Vrhu (28. 9. 1903.), te 29. 9. 1903. krenuo za Zagreb. Tijekom svog posjeta Krapinu u poslijepodnevnim satima 27. 9. 1903. posjetio je i Kneippovo lječilište te razgovarao sa upraviteljem Okićem i znamenitim Kneipovcima. Više vidi u Homotarić Vjekoslav, „Slavlje u Krapini“, Katolički list 54, Zagreb 1903., br. 41, str. 495 – 496, br. 42, str. 505 – 506, br. 43, str. 518 – 520.. Svećenik dr. Vjekoslav Homotarić bio je u to vrijeme župnik župe Tuhelj. Više vidi Palanović Elizabeta, „Homotarić, Vjekoslav“ u Macan Trpimir (ur.) Hrvatski biografski leksikon, Zagreb 2002., sv. 5 (Gn – H), str.610 – 611, te redakcijski tekst „Homotarić, Vjekoslav“ u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, str. 285 - 286
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
lječilišta Okić.46 Početna dobra posjećenost lječilišta ohrabrila su njegovog upravitelja pa Okić kreće s novim načinom reklamiranja Kneippovog lječilišta u Krapini. Početkom studenog 1903. godine Lječilište tiska časopis pod imenom Knajpovac – časopis za njegovanje zdravlja i uputu lječenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu. 47
Sačuvano je 24 broja ovog časopisa u kojem su uz: praktične savjete, priče iz života tiskani i opisi lokalnih događaja, s obzirom da Krapina nije imala svoje novine, te popisi gostiju Kneippovog lječilišta, iz raznih zemalja i različitih zanimanja.48 Sačuvan je i jedan turistički prospekt iz početka rada ovog lječilišta u Krapini.49 U ovom prospektu popisane su i dijagnoze bolesnika koje se mogu liječiti u Lječilištu, ali i popis dijagnoza koje se nisu liječile Sl. 6. Naslovnica posljednjeg broja Knajpovca
46Okić Janko, „Antropolozi u Krapini“, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 11, str. 167 -168. Okić opisuje posjetu svjetski poznatih antropologa Krapini. U Krapini je vrsne učenjake dočekalo mnoštvo Zagoraca predvođenih kraljevskim kotorskim predstojnikom Eduardom Šmitom, načelnikom Vilibaldom Slugom, kraljevskim sudbenim pristavom Carom, kraljevskim poreznikom Butorcem, krapinskim župnikom Vukovinskim, odvjetnicima Barbotom i Kišom, predsjednikom „Zagorca“ Bogdanom Barbotom. Krapina je bila iskićena cvijećem i zastavama. Doručak je gostima poslužen u 12 h u Kneippovoj restauraciji “k Okiću“, poslije čega su se uputili na Stari grad na kojem je predavanje trebao održati hrvatski povjesničar Klaić. Zbog jake kiše antropolozi zajedno s domaćinima uputili su se u Kneippovo lječilište u kojem ih je dočekao Janko Okić te im protumačio Kneippovu metodu. Tekst koji opisuje isti događaj u šaljivom tonu objavljen je na http:// www.tzg-krapina.hr/o_krapini/o_krapini-10-turizam (Pristupljeno 20. 8. 2017.). Prema priči koja se prenosi s koljena na koljeno na svečanom ručku načelnik Sluga našalio se sa uglednim gostima pružajući im piće dobrodošlice u peharčeku Bilikumu Čeha, Leha i Meha (Vrsta pehara iz kojeg nije jednostavno piti. Opaska
K. B.). Većina gostiju prolila je vino po uštirkanim košuljama, te su se ozbiljno naljutili. Načelnik Sluga je popravio raspoloženje prisutnim učenjacima jer su gradski službenici, odjeveni u slikovite odore u prostoriju unijeli čiste nove košulje. 47Knajpovac je počeo izlaziti u Zagrebu 1. 11. 1903. godine. Drugi broj kao mjesto izdavanja navodi Krapinu u kojoj su tiskani i svi preostali brojevi. Urednik mu je bio Janko Okić – Jereb, a od drugog broja nalazi se u vlasništvu izdavača “Obćine slob. i kralj. povelj. trga Krapine“. Nakladnik je bio Franjo Bogović, tiskar sa
Preradovićevog trga br. 4, Zagreb. 48 Popis gostiju nalazi se u: br. 1 str. 15, br. 3 str. 48, br. 4, str. 64, br. 6, str. 96, br. 10, str. 145 – 146, br. 12, str. 178, br. 13, str. 194, br. 14, str. 210 – 211, br. 15, str. 225 – 226, br. 17, str. 257, br. 18, str. 273, br. 22, str. 337. Gosti su dolazili iz Hrvatske i drugih zemalja: Austrija, Bosna, Bugarska, Dalmacija, Galicija, Goriška, Hercegovina,
Istra, Kranjska, Mala Azija, Madžarska, Međimurje, Primorje, Slavonija. U prvoj godini djelovanja Kneippovog lječilišta boravilo je u Krapini 596 gostiju koji su popisani imenom i prezimenom u spomenutim brojevima časopisa Knajpovac. U nekim slučajevima nemamo ime, ali imamo poveznicu s nekim gostom. Analizom popisa gostiju vidimo da su među njima bila djeca, maturanti, svećenička i redovnička lica, bravari, carski časnici i činovnici, nastavnici, fi nancijski službenici, ugostitelji, liječnici, obrtnici, poljodjelci i drugi. 49 Prospekt se nalazi u Gradskoj knjižnici, Zagreb, Trg Ante Starčevića 6, Fond za odrasle, a tijekom ljetnih mjeseci 2017. godine na Sajmu antikviteta, umjetnina i starina u Zagrebu na Britanskom trgu vidio sam i turistički suvenir (razglednice tipa harmonika) sa više fotografi ja Krapine i Kneippovog lječilišta prije Prvog svjetskog rata.
u Krapini.Kupališni liječnik bio je dr. Adolf Mocnaj kr. štopski nadlječnik u miru. Okić upravlja Lječilištem do studenog mjeseca 1905. godine kada mu „Obćinsko poglavarstvo“ otkazuje službu te izjavljuje “… da će upravu lječilišta u buduće preuzeti diplomirani liečnik“.50 U varaždinskom časopisu Zavičaj objavljen je 1906. godine i Štatut Kneippovog lječilišta u Krapini. U obližnjem glazbenom paviljonu na jezeru Dolac tijekom ljetnih mjeseci svirala je glazba. Liječenje je provođeno uz pomoć Kneippovog ljekovitog bilja, meda, mednog vina, tinkture te ostalih pripravaka koji su se jeftino mogli kupiti u lokalnoj ljekarni „k sv. Ivanu Krstitelju“ vlasnika Mirka Viktorina, a u krapinskim pekarama pekao se graham kruh za potrebe lječilišta. Osnovana je turistička agencija u kojoj su gosti mogli dobiti besplatne informacije vezano za stanove i opskrbu. U samom gradu Krapini postojala su tri hotela u kojima se nalazilo 250 soba sa 400 kreveta, a dio smještajnog kapaciteta nalazio se u privatnim kućama. Gostionice i Kneippove kuhinje pružale su mogućnost konzumacije dijetalne hrane. Gostima Lječilišta preporučuju se izleti u obližnja mjesta Trakošćan, Rogašku Slatinu, Krapinske, Stubičke i Sutinske toplice, a uprava je organizirala kola „..uz vrlo umjerene cijene.“ Duhovna pomoć gosti su mogli potražiti u krapinskim crkvama sv. Nikole i sv. Katarine te u prošteništu Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu iznad Krapine. Lječilište se nalazi u vlasništvu trgovišne općine Krapina do 1924. godine kada ga otkupljuje dr. Mirko Crkvenac. Tijekom Prvog svjetskog rata u zgradi Kneippovog lječilišta organizirana je Bolnica Crvenog križa, a lječilište se ponovo otvara 1925., no zbog slabijeg odaziva gostiju prestaje s radom 1930. godine.51 Krapinsko lječilište propagiralo je u liječenju i vegetarijansku hranu. Nepotpisani tekst „Kneippovo lječilište u Krapini“ objavljen u vinkovačkom tjedniku Cibalis opisuje krapinsko lječilište i metode lječenja u njemu, te navodi „Hrana vegetabilna za dijabetike i obična“.52
50 „Iz Hrvatske“, „Krapina“, Glasonoša 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3 51 Više vidi Kozina Drago, „Crkvenac, Mirko“ u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja str. 131, i Dugački Vlatka, „Kneippovo lječilšte (Krapinske mrzlice)“ u istoj knjizi str. 421. Zgrada Kneippovog lječilišta u Krapini postoji i danas, a u njoj su smještene prostorije Muzeja krapinskih neandertalaca. Djelatnici ovog Muzeja organizirali su u njoj 2015. godine izložbu pod naslovom „Kneippova zgrada – Svjedok vremena od otkrića na Hušnjakovom brdu do danas“. Više vidi u Lončar Uvodić Lorka (ur.), Kneippova zgrada – Svjedok vremena od otkrića na Hušnjakovom brdu do danas, Krapina 2015. Terensko istraživanje u Krapini proveo sam i u samoj
Kneippovoj zgradi u društvu muzejske pedagoginje prof Lorke Lončar Uvodić, kojoj se ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. 52 Više vidi u „Kneippovo lječilište u Krapini“, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
5. Samobor- Hidropatsko lječilište i kupalište53
Samoborsko lječilište otvara se 1905. godine kada Mijo Juratović i Mirko Kleščić od trgovišta Samobor kupuju Hidropatsko kupalište za 6000 kruna.54 Novi vlasnici prenamjenjuju ovo kupalište u lječilište, te se zalažu za što bolju posjećenost. Unapređuju ponudu Hidropatskog zavoda te im Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove 7. 11. 1908. godine odobrava Štatut lječilišta i Zavod dobiva novo ime „Lječilište u Samoboru Zavod za fi zikalnu terapiju“.55 Bazen Hidropatskog zavoda koristili su i sportaši za organiziranje plivačkih natjecanja. Ratna zbivanja i nepovoljne gospodarske prilike uvjetovala su da lječilište izgubi svoju funkciju i postane opet samo kupalište.56 Samoborsko lječilište u reklami iz 1907. godine koja je objavljena u pulskim novinama Naša sloga ističe „Postoji obična, vegetabilna hrana i hrana za dijabetike“.57
6. Lešće na Dobri- Kupalište i lječilište
Pregledavajući reklame u dnevnom tisku vidi se da se Kneippova metoda u ovom lječilištu počinje primjenjivati 1907. godine. „Za sistem Kneipova kupanja uz tople kupke pruža priliku bistra i hladna rieka tik kupališta.“58 „Godišnje glavno zdravstveno izvješće za područje kraljevske hrvatsko – slavonsko – dalmatinske zemaljske vlade od godine 1875.“donosi podatak da se neutralne toplice Lešće nalaze „…u podžupaniji karlovačkoj obćine Bosiljevo.“. Izgrađena je jednokatna zgrada sa 33 sobe, a u prizemlju se nalaze dvije prostorije sa kupeljima. Izvjestitelj ističe da je posječenost slaba, te navodi brojku od 478 gostiju. Vlasnik ovog kupališta je grof Nugent, a u kupalištu nema liječnika.59 Ove toplice opisao je i Franjo Jakov Tkalec u tekstu koji je objavljen 1. 1. 1864. godine u časopisu Književnik. 60
53 Povijest ovog Hidropatskog lječilišta i kupališta opisao je Danijel Vojak u tekstu „Hidropatsko lječilište i kupalište u Samoboru (1889. – 1945.), Hrvatske vode, Časopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb 2008., br. 66, str. 355 – 364. 54 Ovo lječilište nastalo je prenamjenom Hidropatskog kupališta koje je otvoreno početkom kolovoza 1889. godine. Hidropatsko kupalište na Vugriščaku izgradila je Samoborska štedionica, koja je za pokrivanje troškova izgradnje predvidjela 2000 forinti. Kupalište se nalazilo „..u manjoj dolini ispod ruševina samoborske tvrđave te uz potok Gradnu“ kako ga opisuje Ivica Sudnik a sastojalo od velikog otvorenog bazena i manje zgrade sa kabinama. Više vidi u Sudnik Ivica, „Samoborska štedionica“, Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb – fi lijala Samobor, Samobor 1975., str. 10 - 26 55 Vojak, Hidropatsko, str. 360 56 Vojak, Hidropatsko, str. 362 - 364. Vlasničkim promjenama nova vlasnica, krajem 1931. godine, postaje Vanda barunica Ožegović koja se bori sa raznim poteškoćama. Nakon završetka Drugog svjetskog rata lokalne vlasti preuzimaju vlasništvo. 57 Reklama „Hydropatičko lječilište u Samoboru“, Naša sloga - Poučni, gospodarski i politički list 40, Pula 1907., br. 32, str. 4 58 Reklama „Kupalište Lešće na Dobri“, Glasonoša 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 4 59 „Godišnje glavno zdravstveno izvješće za područje kraljevske hrvatsko – slavonsko – dalmatinske zemaljske vlade od godine 1875.“, Liečnički viestnik 1. Zagreb 1877., br. 5, str. 65 60 Tkalec Franjo Jakov, „Hrvatsko – slavonske vode rudnice“, Književnik, Časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti 1, Zagreb 1864., str. 270, 273. Podaci preuzeti sa http://toplicelesce2017.weebly.com/ ukazuju da je prva kemijska analiza vode u ovom lječilištu izvršena 1841. godine. (Pristupljeno 14. 9. 2017.)
7. Dolina u Istri- Kupališno društvo po Kneippovom metodu
Vijest o osnutku zadruge pod nazivom Kupalište te vodno i zračno lječilište po Kenippovom sustavu u Dolini objavljena je u pulskim novinama Omnibus. Prema dostupnom tekstu Zadruga je osnovana početkom 1908. godine, a carsko i kraljevsko je „namjesničtvo u Trstu potvrdilo odnosna pravila. Izabran je privremeni odbor…. Svoje djelovanje započeti će dne 15. marča o. g. a sada je odbor dao tiskati okružnice kojima će pozvati slavenske i hrvatske rodoljube Istre i susjednih naših zemalja da pristupe u zadrugu, t. j. da nabave dionica, od kojih imade svaka cienu od 50 K.“.61 Na čelu ove Zadruge bio je Janko Okić - Jereb, kako javljaju pulske novine Omnibus od 21. 3. 1908. „Ravnatelj kupališta je dr. Okić koji je bio 13 godina u Wörishofenu kod pok. Kneippa. Dolina je daleko od Trsta 1 ½ a od željezničkih štacija Boršt i Žavlje samo pol ure.“62
8. Sremska Kamenica
Nekoliko dana prije početka Prvog svjetskog rata u zagrebačkom tjedniku Ilustrovani list izašao je tekst s fotografi jama autora M. A. M. „Hrvatski Kneipp u Kamenici“. Ovaj tekst daje nam podatke o vjerojatno posljednjem otvorenom Kneippovom lječilištu prije Prvog svjetskog ratana hrvatskim prostorima. Živopisni opis glasi “Ne samo širokoj javnosti nego nažalost ni tolikim bolesnicima nije poznato, da se u kitnjastom Srijemu, podno ubave Fruške gore, u pitomoj Kamenici nalazi lječilište po sistemu pok. prelata Kneippa.“. Lječilište je 1912. godine otvorio rimokatolički župnik Kamenice vlč. Antun Reit. Kupalište je smješteno „…u krasnoj uvali, zasadjeno gustim zelenilom bujnih šumica i ubavih vinograda, kojima prolazi bistar gorski potočić.“ U lječilištu se nalaze 10 kabina i bazen, a ima i deset soba za bolesnike.63
Malo šale
Kneippovu metodu proučavali su i primjenjivali liječnici i bolesnici u Njemačkoj, širom Europe i svijeta pa tako u Hrvatskoj. Osim ozbiljnih analiza koje su rezultirale tekstovima za ili protiv u dnevnom tisku našlo se mjesta i za šale na račun Kneippa i njegove metode. Većina ovih karikatura, viceva i smješnih priča objavljena je u humorističkom listu Zvekan koji je izlazio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Primjer
61 „Kupalište te vodeno i zračno lječilište po Kneippovom sustavu u Dolini“, Omnibus 5, Pula 1908., br. 764, str. 2 62 „Dolina kod Trsta“, Omnibus 5, Pula 1908., br. 810, str. 1 63 M. A. M. „Hrvatski Kneipp u Kamenici“, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
za vic na račun Kneippa može se vidjeti u broju 4 od 15. 2. 1899.64, te primjer vica sa slikom u broju 23 od 1. 12. 1897.65
Zaključak
Na kraju ovog rada o osam Kneippovih lječilišta u Hrvatskoj može se zaključiti da je metoda prirodnog liječenja bavarskog svećenika Sebastijana Kneippa krajem XIX. i početkom XX. stoljeća imala mnogo pobornika, koji su prirodnom hranom i hidroterapijom željeli ozdraviti. Bolesnici sa više novaca boravili su u bavarskom lječilištu Wörishöfenu, a mnogi nisu imali sredstva za boravak u inozemstvu. Ovi razlozi motivirali su razne privatne osobe i gradove da u svojim mjestima otvaraju lječilišta po Kneippovoj metodi. Lječilišta su se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru, Lešću na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici. Neka lječilišta su uz metode hidroterapije promovirala i vegetarijansku prehranu.
64 Vic:
Bosonog:
A: „Oh Milane ti si još kod kuće?“
B: „ Jesam, ja sam privrženik Kneipovog liečenja jer su moje cipele pri postolaru.“ 65 Vic sa slikom:
Na zagorskoj željeznici:
Putnik: „A zašto je vodja lokomotive sišao sa vlaka?“
Kondukter:“ On upotrebljuje Kneipovo liečenje, pa kad prolazi vlak mimo koje livade, sadje odmah dolje i gazi bosonog po travi.“
Ovaj vic sadrži i karikaturu s vlakom i vlakovođom koji bosonog hoda pored kompozicije.
Izvori i literatura:
A. Objavljeni izvori: Časopis
Knajpovac, časopis za njegovanje tijela i uputu lječenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu,
Zagreb - Krapina 1903. - 1904.
Tekstovi: Bez autora:
„+ Župnik Sebastian Kneipp“, Bog i Hrvati ilustrovani hrvatski narodni kalendar sa poslovnim i zabavnim prilogom sa odjelom za muhamedance, sajmovnikom i šematizmom za prostu godinu 1898., Zagreb 1897., str. 150 – 151. „Iz Hrvatske“, Krapina, Glasonoša 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3 „Kneippovo lječilište u Krapini“, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3 „Kupalište te vodeno i zračno lječilište po Kneippovom sustavu u Dolini“, Omnibus 5, Pula 1908., br. 764, str. 2 „Knjige iz naklade knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br. 17, str. 338 „Lječilište mrzlom vodom na Josipovcu“, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3. „Personal Nachrichten“, Agramer Zeitung 67, Zagreb 14. 4. 1892., br. 86, str. 2 Vijest o boravku Sebastiana Kneippa u Zagrebu, Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4. 1892., str. 4
Potpisani autori, inicijali ili pseudonim:
Clement, „Crtica zagrebačkog Knajpovca“, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 5, str 65 – 67. Čačković Mladen, „Kneippovo lječilište u Krapini“, Liečnički viestnik 25, Zagreb 1903., br. 2, str. 71. M. A. M.,„Hrvatski Kneipp u Kamenici“, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708 Okić Jereb Janko, „Crtice iz života mojega pokojnoga učitelja, prelata Kneippa“, Knajpovac – časopis za njegovanje zdravlja i uputu lječenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu 1,
Zagreb 1903., br. 1, str. 3 – 9. Selak Niko, „Kneippovo liečenje vodom“, Narodne novine 56, Zagreb, 9. 11. 1890., br. 257, str. 4. V. „Liečenje vodom po sustavu župnika Kneippa“, Narodne novine 56, Zagreb 13. 9. 1890., br. 210, str. 4.
Knjige:
Absac Josip, Grad Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obćine slob. i kr.
Grada Karlovca. Horvat Škender, Domaća ljekarna po uputi župnika Sebastijana Kneippa, Zagreb 1898. Kneipp Sebastian, Moje liečenje vodom prokušano kroz više od 30 godine i napisano, da se po njem lieče bolesti i sačuva zdravlje, Zagreb, 1891, Tisak i naklada Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i
Deutsch) Kneipp Sebastijan, Ovako treba da živite. – Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liečenje, Zagreb, 1893., Tisak i naklada Knjižare Lav. Hartmana
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
B. Literatura:
Budišin Vesna, Vrabec – Matković Dragica, 2015., Kneippova terapija – liječenje vodom (predavanje na V. baleološkom skupu „Dr. Ivan Šreter“ u Lipiku, 15. 5. 2015.) Dugački Vladimir, 2003., „Liječenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“, Hrvatske vode,
Časopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb, br. 44, str. 230 – 233. Dugački Vladimir, 2010., „Medicinska periodika u Hrvatskoj do 1918.“, Studia lexikographica,
Zagreb 4, br. 1 (6), str. 115 – 137., Dugački piše i o časopisu Knajpovac na str. 129 Kolar - Dimitrijević Mira, 2004., „Primjena Kneippovih metoda u lječenju i prehrani u Hrvatskoj početkom dvadesetog stoljeća“, Godišnjak Njemačke Narodosne Zajednice – VDG 2004
Jahrbuch 11, Osijek, str. 117 – 130 Lončar Uvodić Lorka (ur.), 2015., Kneippova zgrada – Svjedok vremena od otkrića na Hušnjakovom brdu do danas, Krapina Sudnik Ivica, 1975., „Samoborska štedionica“ Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb – fi lijala Samobor, Samobor, str. 10 – 26 Šatalić Zvonimir, 2009., Vegetarijanska prehrana, nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao čimbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno – biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, str. 2 – 3. Vojak Danijel, 2008., „Hidropatsko lječilište i kupalište u Samoboru (1889. – 1945.), Hrvatske vode, Časopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb, br. 66, str. 355 – 364.
„Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
Sažetak
Tema ovog rada su svećenik mons. Sebastian Kneipp i njegova metoda liječenja, te lječilišta u Hrvatskoj u kojima su ju primjenjivala. Sebastian Kneipp rođen je 17. svibnja 1821. godine u Stephansreidu u mnogočlanoj obitelji u kojoj nije naišao na podršku realizacije svoje želje da postane svećenikom. Godinama radi i štedi za školovanje, u mladosti ima i zdravstvenih problema. Mnoge terapije nisu urodile plodom, pa je pokušao liječenje vodom skočivši u hladan Dunav nakon čega je ozdravio. Zaređen je za svećenika u 1852. godine te pastoralno djeluje u raznim zajednicama u kojima se bavi i liječenjem. Nailazi na nerazumjevanje nadređenih, ali loše zdravstvene prilike u župi pružaju mu šansu da pomogne potrebnima. Svoja iskustva zapisuje i 1866. objavljuje knjigu Moje liečenje vodom prokušano kroz više od 30 godine i napisano, da se po njem lieče bolesti i sačuva zdravlje. Godine 1889. iz tiska mu je izašlo djelo Ovako treba da živite. – Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito življenje te prirodno liečenje. Putuje širom Europe, liječi poznate i nepoznate, a boravio je i u Zagrebu gdje je liječio teško bolesnog pomoćnog zagrebačkog biskupa Franju Gašparića (1892.), u Rimu liječi papu Leona XIII (1894.). Povratkom u župu Wörishöfen nastavlja s radom. Umire 7. lipnja 1897. godine odbivši kiruršku intervenciju ostavši vjeran prirodnoj medicini.
Istraživanja provedena u Zagrebu i Krapini rezultirala su obiljem informacija te je izrađen popis Kneippovih lječilišta sa kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kronološkim redoslijedom to su bila privatna i gradska lječilišta u Zagrebu (1892.), Karlovacu (1896.), Zagrebu (1902.), Krapini (1903.), Samoboru (1905.), Lešću na Dobri (1907.), Dolini u Istri (1908.), Sremskoj Kamenici (1912.). Krapinsko i samoborsko lječilište u svojem djelovanju propagirali su i primjenjivali i vegetarijansku prehranu, te su zbog toga rezultati ovog istraživanja važni za povijest vegetarijanstva u Hrvatskoj.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta
„Wilkommen“ in die Kneippschen Heilbäder
Zusammenfassung
Das Th ema dieser Arbeit sind der Pfarrer Mons. Sebastian Kneipp und seine Heilmethode, sowie die Heilbäder in Kroatien, in denen sie angewandt wurde. Sebastian Kneipp wurde am 17. Mai 1821 in Stephansreid in einer zahlreicher Familie geboren, in welcher er keine Unterstützung für die Realisation seines Wunsches Pfarrer zu werden, fand. Jahrelang arbeitet und spart er für seine Bildung, in seiner Jugend hatte er auch gesundheitliche Probleme. Viele Th erapien waren erfolglos, so versuchte er eine Behandlung mit Wasser, indem er in die kalte Donau sprang, wonach er gesund wude. Zum Priester geweiht wurde er 1852 und wirkt geistlich in verschiedene Gemeinschaften, hier befasst er sich auch mit Heilen. Er triff t auf das Unverständnis seiner Vorgesetzten, aber die schlechten gesundheitlichen Umständen in seiner Pfarre geben im die Möglichkeit, den Bedürftigen zu helfen. Seine Erfahrungen notiert er und veröff entlicht 1866 das Buch Meine Wasserkur bewährt durch über 30 Jahre und beschrieben, damit demgemäß Krankheiten behandelt und die Gesundheit erhalten wird. 1889 erscheint sein Werk So sollt ihr leben. – Anweisungen und Räte Gesunden und Kranken zu einer vernünftigen Lebensweise und natürlichen Behandlung. Er reist durch Europa, bhandelt Bekannte und Unbekannte, weilte auch in Zagreb, wo er auch den schwerkranken zagreber Hilfsbischof Franjo Gašparić (1892) behandelte, in Rom behandelte er Papst Leon XIII (1894). Nach Rückkehr nach Wörishöfen setzte er seine Tätigkeit fort. Er stirbt am 7. Juni 1897, einen chirurgischen Eingriff ablehnend und der Naturmedezin treu bleibend.
Die in Zagreb und Krapina durchgeführte Forschungen brachten eine Vielfalt von Informationen und es wurde ein Verzeichnis der Kneipschen Heilbäder vom Ende des 19. Und Anfang des 20. Jahrhundertes gemacht. In Zeitordnung waren das die private und städtische Heilbäder in Zagreb (1892), Karlovac (1896), Zagreb (1902), Krapina (1903), Samobor (1905), Lešće na Dobri (1907), Dolina in Istrien (1908), Sremska Kamenica (1912). Die Heilbäder in Krapina und Samobor warben für die vegetarische Ernährung und wandten sie in ihrem Wirken auch an, so sind die Ergebnisse dieser Forschung wichtig für die Geschichte des Vegetarismus in Kroatien.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32 Krešimir Belošević: „Dobrodošli“ u Kneippova lječilišta