Marija Karbić Neka svjedočanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemačkom jeziku ..............................................3

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

Sportska društva / klubovi i njihovi utemeljitelji i članovi

U gradu Osijeku nije bilo sportskog društva u kojem Nijemci i Austrijanci nisu bili inicijatori i osnivači.

Prateći kronologiju djelovanja i rada pojedinih / specifi čnih sportskih društava uočava se da su gotovo oduvijek gradske vlasti npr. zabranjivale slobodno kupanje u Dravi. No, Osijek je grad na Dravi i Osječani su u ljetnim danima koristili rijeku, između ostaloga, i za kupanje, zabavu i druge ugode. Stoga su kako je vrijeme odmicalo građena brojna kupališta na dravskoj obali. Tako prvo javno kupalište datira iz 1836. kada je osnovano Riječno kupališno dioničko društvo (Strom-Bad-Actien-Gesellschaft zu Essegg). Bilo je smješteno na splavi kod Pukovnijskog vrta između Gornjega grada i Tvrđe. Imalo je 6 kabina. Svečano je otvoreno 15. srpnja 1836. U svojstvu dioničara upisalo se odmah 80 građana. Društvo je djelovalo do 29. studenoga 1837. Prvi upravitelj bio je Franjo Mayer.2

Gimnastika je u Osijeku i u Hrvatskoj bila nazočna vrlo rano, ali ne kao organizirano društvo. Takav oblik tjelovježbe provodili su njemački i austrijski časnici koji su boravili u garnizonima u osječkoj Tvrđi. To su bile grupice zatvorenoga tipa, pa nisu bile ni registrirane kod vlasti. „Pervo Društvo Gombalacah“ osnovano je 19. kolovoza 1865. u gostionici Danč u Ulici divljega čovjeka (današnja Ulica Hrvatske Republike) i predstavlja, uz streljačka društva u Osijeku i Zagrebu, najstarije sportsko društvo u Hrvatskoj. Na osnivačkoj skupštini izabrano je gombalačko vijeće kojemu je na čelu bio pročelnik Ladislav Molnar, osječki ljekarnik, zamjenik mu je bio Karlo Lehmann, tiskar, za vođu je izabran Eduard Gall, za blagajnika gostioničar Mato Danč. Društvo je imalo besplatno vježbalište i potrebne sprave za gombanje. Velika gombalačka svečanost održana je 2. rujna 1865. godine u Dančovoj gostionici. Prema tajničkomu izvještaju Društvo je već tada brojilo gotovo 200 članova. To je društvo 1867. organiziralo javnu vježbu s koje je čisti prihod bio namijenjen otvaranju zgrade novopodignutoga kazališta i kasina u Županijskoj ulici u kojoj su se tada izvodile kazališne predstave njemačkih kazališnih trupa.3

Prvo organizirano plivačko društvo u Osijeku osnovano je 21. veljače 1870. godine pod nazivom „Plivaoničko družtvo u Dolnjem gradu“. Pravila ovoga Društva potvrdila je Zemaljska vlada u Zagrebu 27. ožujka iste godine. Međutim, u narednim godinama Društvo ne djeluje radi plivača, nego zbog plivaonice pa je 1904. godine promijenilo naziv u Dioničko društvo za izgradnju plivaonice sa kupatilima. Stoga od sportskoga društva postaje trgovačko. Plivački klub Crni plivači osnovan je u gradu 1920. godine i brojio je 12 članova. Klub je 1921. godine imao već 50 članova. Vlastite kabine posjedovao je u Garnizonskom kupalištu. Članovi društva su 29. rujna 1922. godine

2 Kamilo Firinger, „Sportska djelatnost i sportska društva u Osijeku do 1914. godine“, Povijest sporta, br. 19.,

Zagreb, 1974., 1699., 1700. 3 Isto, 1706., 1707.; Hrvatski list, Osijek, 17. 6. 1927., 2; Zlata Živaković-Kerže, „Sportski vremeplov“, br. 1.,

Glas Slavonije, Osijek, 3. 1. 1986..

priredili propagandističko plivačko natjecanje u Garnizonskom kupalištu. Natjecalo se u disciplinama štafeta 3 x 32 metara za muškarce slobodni stil, plivanje za žene 32 m slobodni stil, plivanje za vojnike 32 m slobodni stil, preplivavanje rijeke Drave na lijevu stranu, slobodni stil, plivanje mladeži na 32 m, plivanje za muškarce iznad 35 godina, plivanje za žene i muškarce (odvojeno) na 400 m, skakanje muškaraca i žena na glavu sa zaletom u rijeku Dravu, plivanje muškaraca protiv struje 32 m i plivanje uzvodno 32 m. Natjecanje je organizirano prema pravilima tadašnjega državnoga plivačkog saveza. Članovi Crnoga plivača Fischer i Altgajer preplivali su 1923. godine prugu Osijek - Aljmaš. Klub je djelovao do 1924. godine.4

Zbog povoljnih zimskih uvjeta, brojnosti slobodnih zaleđenih površina oko grada, u Osijeku se rano razvilo klizanje koje je utjecalo na utemeljenje društva i izgradnju klizališta. Budući da su se Osječani mogli baviti klizačkim sportom samo za jakih zima sezona klizanja bila je kratka. Stoga se vrlo brzo potaknulo pitanje mjesta klizališta. Jozo Bujher je 28. studenoga 1885. poslao Gradskom poglavarstvu zamolbu da ga može napraviti kraj Pukovnijskoga vrta (danas manji dio toga vrta čini Park kralja Tomislava). Glede toga je 1. prosinca 1885. na lice mjesta izašlo povjerenstvo koje su činili Adolf Freund, Josip Sedlaković, Josip Petru i Ladislav Gilming te odobrili izgradnju klizališta.5

U gradu se tenis prvi puta spominje 1890., kada su ofi ciri 78. pješačke pukovnije osnovali svoj „Lawn Tennis Club“ i uredili tzv. Domobransko igralište u Pukovnijskom vrtu. Osnivači kluba bili su general-major Hugo Klobus i pukovnik Moritz vitez Aufenberger. Prvi članovi Kluba također su pripadnici vojnih krugova, i to pretežito ofi ciri pukovnije. Jedini civil je sudski pristav Franjo Maixner. To igralište je 1895. napušteno, ali su sagrađena tri nova koja se i danas koriste u Perivoju kralja Tomislava i ona su živi svjedoci toga vremena.6

Iako je Osijek u ravnoj Slavoniji, zbog zanimanja dijela građana 31. srpnja 1895. osnovano je Planinarsko društvo „Bršljan“, kao treće društvo takove vrste u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Prvi predsjednik bio je liječnik Vatroslav Schwartz, ravnatelj Sveopće zakladne Kolhofer-Huttler-Monspergerove zakladne bolnice. Članovi odbora planinarskog društva bili su Vilim Winter, Hugo Weiss i ini Osječani. Članovi Planinarskog društva Bršljan priređivali su izlete i predavanja. Nakon Prvoga svjetskoga rata planinarstvo u Osijeku bilježi nov početak. Prve poticaje dao je dr. ius. Kamilo Firinger, koji je i 1925. godine jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva, podružnica Jankovac u Osijeku s povjereništvima u Belišću, Našicama i Vinkovcima. Postoji tumačenje po kojem je uspjehu planinarstva među Osječanima najviše pogodovao čist planinarski zrak, izvorska voda i zdravo ozračje. Pri HPD Jankovac osnovana je

4 Ivan Flod, „Historijat športa u Slavoniji“, Slavonski športski list, Osijek, 1924.; Hrvatski list, Osijek, 1. 10. 1922. 5 HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS)-6, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, kutija 1350 H, predmet

H. 696, spisi 10. 233, 10.344, 10.558. 6 Hrvatski list, Osijek, 17. 4. 1927., 32; Spomen knjiga Tenis kluba 1919. - 1959., Osijek, 1959., 7., 8.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

1930. godine Kajak sekcija. Osječko društvo Jankovac imalo je pored kajakaške sekcije i skijašku i fotografsku. Prvi planinarski dom podignut je 1934. godine na Jankovcu. U vrijeme Drugoga svjetskoga rata 1943. godine dom je spaljen i uništen.7

U vrijeme najjače mađarizacije osnovan u Gornjem gradu 6. prosinca 1896. godine „Hrvatski sokol“. Arhiva ovoga Društva nije sačuvana, ali osim tiskanih pravila iz 1898. godine ima i tiskanih izvještaja s osvrtima na razvitak Društva. Prvi privremeni odbor činili su predsjednik dr. Ante Pinterović, potpredsjednik Josip Kostjal pl. Živanović, tajnik Rudolf Bach, blagajnik Franjo Vrbljančević, čuvar sprava Mijat Klas, vođa i učitelj gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag, prof. Dragutin Franić, Karlo Franjo Nuber, Cajetan Šeper i Markus Berger. Dolazak prof. Sorlinija u Osijek (9 mjeseci prije osnutka osječkoga Hrvatskoga sokola), učenika Bučarove gimnastike, označio je novo razdoblje u razvoju gimnastike grada na Dravi. U okviru Hrvatskoga sokola Gornji grad Sorlini je organizirao i javne nastupe na samo u Osijeku nego i izvan njega. Tako su osječki “sokolaši” 13. srpnja 1898. godine u Varaždinu pokazali uzornu vježbu na ručama osvojivši dva prva mjesta. Budući da se u društvu bavilo sportskim vježbama (gombanjem) i mačevanjem u prvim godinama se uz naziv „Društvo za tjelovježbu Hrvatski sokol“ služilo i nazivom „Gombalačko i mačevalačko društvo Hrvatski sokol“. Dvorana za vježbanje nalazila se u novoizgrađenoj pučkoj školi u Jägerovoj ulici (današnja zgrada Filozofskog fakulteta). U Društvu je 1902. godine vježbalo 2.852 gimnastičara i mačevalaca a proveli su na vježbama te godine 323 sata. Upavni odbor Hrvatskog sokola 27. ožujka 1914. godine izdaje pisanu potvrdu dr. Vilimu Kappelu, odvjetniku o primanju u članstvo utemeljiteljskog društva. Prigodom 3. sleta Hrvatskog sokola župe Strossmayer, starješinstvo je pisanim putem zahvalilo svome članu Vilimu Kappelu na „bratskom trudu koga si, kao pročelnik stanbenog odbora prigodom obdržavanja našega III. Sleta, - uložio“.8 Hrvatski sokol u Gornjem gradu bilo je značajno žarište osječkoga sporta, jer su se u Društvu unaprjeđivale i druge sportske grane. Godine 1900. osnovao je samostalni „Foodball klub“ koji je odigrao i dvije međunarodne nogometne utakmice s iskusnom momčadi pečuškoga atletskoga kluba. U obje utakmice Osječani su pobijedili Mađara i na svom terenu i u gostima. Uz nogomet u Sokolu se gajilo i klizanje, biciklizam, tenis, streljaštvo, plivanje i ini sportovi. Tako je tajnik prof. Stanko Prezel u svom izvještaju 6. glavne skupštine, održane 2. ožujka 1902. godine, napisao: “I prošle godine kultivirala se u Sokolu moderna i vrlo popularna igra nogomet. Sklizalačko nam je društvo u tu svrhu prošle godine ustupilo preko ljeta sklizalište, gdje su se s uspjehom tečajem godine odigrala i dva matha i to jedan s vukovarskim, a drugi sa subotičkim klubom”. Uz brojne redovite članove uvedeni su i članovi utemeljitelji među kojima su, prema

7 K. Firinger, „Sportska djelatnost i sportska…“, n. dj., 1706. 8 HR-DAOS-446, knjiga 1, Potvrda Hrvatskog sokola u Osijeku I, Pisana zahvala Hrvatske sokolske župe

Strossmayer Vilimu Kapplu.

izvještaju za godišnju skupštinu 1903. godine, pored ostalih uglednika spomenuti i Th eodor grof Pejačević i bosansko-đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.9

Iako je i u Donjem gradu društvo Hrvatski sokol osnovano 8. svibnja 1904. godine10 , kao Podružnica gornjogradskog Hrvatskoga sokola11 u kontituirajućem odboru nema osječkih Nijemaca što je bilo uvjetovano nacionalnom strukturom Donjograđana. Međutim, nakon Prvoga svjetskoga rata i obnovom sokolstva u Osijeku održana je 28. prosinca 1924. godine konstituirajuća sjednica Glavne skupštine obnovljenog donjogradskog Hrvatskog sokola i za razliku od prijeratnog razdoblja osječki Nijemci su vodeće osobe u tom sportskom društvu. Predsjedavajući skupštine bio je Slavko Michl. Slijedio je izbor na kojem je za starješinu izabran Skender Schwalm, zamjenik starješine Hohregger, vođa Dragan Muk, pročelnik zdravstvenoga odbora liječnik Julije Batory. Dakako, da su uz njih i ostali Osječani hrvatskoga i drugog narodnosnog podrijetla.12 U nastavku djelovanja uočava se u skupštinskim zapisnicima za 1928. i 1929. godinu da su u aktivni u rad društva, uz navedene osječke Nijemce u društvu aktivni članovi i Reiss, Schillinger, Ivan Bauer, Mijo Bauer, podstarješina Lavoslav Rohregger, odvjetnik Heštera, vlasnik donjogradskog paromlina Dragutin Engelhardt, Planer, tajnik mr. pf. Helfrich, Bauer, Graff , Stjepan Steiner, Laci Šifer, Stjepan Šlager, Stjepan Vagner, Franjo Silberbauer, Franjo Rauher, Dragutin Hummer, Josip Knall, Antun Steiner, Vilim Lecner i drugi.13 Radnički gombalački klub „Napred“ iz Osijeka djelovao je kao sekcija Radničkog naobrazovnog društva u Osijeku, „bio je polusamostalna sekcija i radio po njemačkom uzoru“. Osnovan je početkom 1908. godine, a predsjednik kluba bio je Josip Glatz, „duša kluba, veoma kulturan i obrazovan postolarski maloobrtnik“. Klub se bavio pretežno čistom gimnastikom, a organizirao je i javne nastupe. Prvi javni nastup upriličen je 28. prosinca 1908. godine. Do rujna sljedeće godine klub je imao 42 aktivna člana, a početkom 1910. nastojao je osnovati i žensku sekciju, no do osnutka ipak nije došlo. U proljeće te godine za potrebe kluba kupljeno je nekoliko čamaca, te se u klubu uvodi veslačka sekcija. Klub je agilno djelovao do smrti predsjednika Josipa Glatza 1913. godine, a godina koja je slijedila i izbijanje Prvoga svjetskoga rata utjecali su na potpuni prekid rada.14 Iz pregleda arhivske građe vidljivo je da je uz predsjednika djelovao i Julije Schmidt, te kao vođa sekcije starješina Wien, koji su 27. siječnja 1910. izdali svjedodžbu prednjačkog odjela Nikoli Bezetskom kao učitelju u klubu „te je u tom svojstvu u kratko

9 K. Firinger, „Sportska djelatnost i sportska…“, n. dj., 1706, 1707. 10 Starješina Stjepan Horvat, podstarješina Mijo Biljan, tajnik Ivo Domanovac, blagajnik Ivan Tomaš te vođa

Ljudevit Sorlini. 11 HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruženja 5, 6, 7, Vodič kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski sokol Osijek Donji grad, 13. 12 HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruženja 5, 6, 7, Vodič kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski sokol Osijek Donji grad, 13. 13 HR-DAOS-445, knjiga 1, Zapisnici sjednica Hrvatskog sokola, Donji grad, 1-148. 14 Vitomir Korać, Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1933., 116. – 141.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

vrijeme polučio vrlo dobar uspjeh, dapače možemo reći, da je klub svojim izvanrednim marom i znanjem u teoretičnom kao i u praktičnom pogledu digao u visinu, da se može staviti u red najboljih gombalačkih društava“.15

Športsko društvo „Grafi čar“ utemeljeno je u siječnju 1926. godine. Na Osnivačkoj skupštini izabran je odbor kojeg su činili grafi čki radnici Dragutin Kaufmann, predsjednik, Artur Kurtnacker i Adam Benčić, I. i II. tajnik, a odbornici su bili Josip Polz, Franjo Weinand, Dragutin Kovačević i Lovro Felber. Na izbornoj skupštini, dvije godine potom, u veljači je ponovo za predsjednika izabran Dragutin Kaufman.16 Na izbornoj skupštini 1932. dolazi do promjene na vrhu – predsjednik je Stjepan Brust, potpredsjednik Schönberger, oružar Humer, te odbornici Franjo Weinand, Müller, članovi odbora Dragutin Jäger, Teisl i Štimer. Među zamjenicima je Nürnberger.17 Godine 1934. I. potpredsjednik je Stjepan Brust, II. potpredsjednik Dragutin Jäger, upravitelj Franjo Weinand, odbornici Ivan Hoff mann, zamjenici odbora Viktor Spillberger, Dragutin Mozer. Članovi društva bili su i Stjepan Binder iz Retfale, Josip Fingler, Franjo i Slavko Flam, Stjepan Gross, Josip Hauer, Josip i Leopold Hauser, Božo Hihlik,, Đuro Hofmann, Gustav Humer, Edo Heismann, Dragutin Jäger, Slavno Müller, Emil Reinprecht, Viktor Spielberger, Adam, Antun, Franjo i Alojs Schreiber, Josip Toth, Edo Wittner, Vatroslav Weisgerber i drugi.18 Tri godine potom, tj. 1937., odbornici su, među inima, Stjepan Polz, Viktor Kirch, Josip Fingler i Josip Wertag. Upravitelj sportskoga društva je dugogodišnji član Franjo Weinand.19 O značenju i aktivnosti osječkih Nijemaca potvrđuje i izborna Glavna skupština od 11. veljače 1938. kada je za predsjednika ŠD Grafi čar izabran Stjepan Brust, potpredsjednik je Dragutin Jäger, pročelnik nogometne sekcije bio je Franjo Weinand, oružar Josip Wertag, a među odbornicima su Franjo Rabl, Josip Polc, Josip Toth, Franjo Dencinger i Božo Hihlik.20 Nogometni klub „Elektra“ osnovan je 29. travnja 1930. Na prvoj skupštini, prateći osječke Nijemce u upravi kluba, uočava se da su članovi odbora bili Rudolf Küfner i Rudolf Appelt. Član Nadzornoga odbora je Stjepan Fischer, predsjednik, a u Disciplinskom sudu je August Teisel. Među članovima u potonjim godinama su Geza Küfner, Dragutin Küfner, Josip Vilhelm, Franjo Jopst, Hinko Vastl, Erich Appelt, Josip Flam, Josip Miller, Rudolf Mangald, Adam Gärtner, Koloman Schön, Josip Wilhelm, Vilim Has, Hilda Trichelt, Julio Deutschman, Žiga Weisberger i drugi, a dužnost tajnika obnašao je Milan Welle. Društvo je primljeno za redovitog člana Jugoslavenskog

15 HR-DAOS-457, Radnički gombalački klub Napred – Osijek, svjedodžba kluba Nikoli Bezetskom 27. 1. 1910. 16 Dragutin Kerže, 90 godina Grafi čara 1926. - 2016, Osijek, 2017., 10; HR-DAOS-455, knjiga 1 Zapisnik sjednica ŠK Grafi čar od veljače 1928. - 27. 3. 1930. 17 HR-DAOS-455, knjiga 2, Zapisnik sjednica ŠK Grafi čar od 15. 1 1932. - 27. 2. 1934. 18 Isto, knjiga 5, Zapisnik skuštine 1934. - 1938. knjiga 6, karalo članova SD Grafi čar. 19 Isto, knjiga 3, Zapisnik sjednica ŠK Grafi čar od 21. 2 1937. - 2. 12. 1937. 20 Isto, knjiga 4, Zapisnik sjednica ŠK Grafi čar od 11. 2 1938. - 10. 2. 1939.

nogometnog saveza, te je igralo u bloku osječkih drugorazrednih klubova. Unatoč razilaženju sa članovima „Tramvaja“, koji je bio sastavnica istog poduzeća Munjara, klub je već nakon godinu dana stigao u prvi osječki nogometni razred.21

Od 10. veljače 1939. članovi Hrvatskog građanskog športskog kluba HGŠK iz Osijeka pokrenuli su akciju reorganizacije na inicijativu člana kluba i narodnog zazstupnika dr. Stjepana Hefera, čija iskaznica o članstvu kluba datira iz 23. lipnja 1922. godine.22 Pojedini članovi odbora HGŠK u Osijeku 1939. godine bili su Osječani njemačkog podrijetla: Ebner, Šmit, Kraus, Vegner, Fingler, Kitter, Konrad, Vorih, Cvingl, Štraub, Rip, Glazer i Nitinger, Spiesz. Na izvanrednoj skupštini održanoj 27. listopada te godine za predsjednika je izabran Rikard Trišler. HGŠK te 1939. godine pristupa Hrvatskoj športskoj slogi koja je osnovana u Zagrebu. Nakon proglašenja Nezavisne Držane Hrvatske klub nastavlja s normalnim radom za razliku od NK „Slavija“ koji biva raspušten. Tijela nove države zahtjevaju od klupskih dužnosnika da zapisnik 1. sjednice mora biti datiran s nadnevkom 10. travnja 1941. godine. Budući da je NK „Slavija“ raspušten HGŠK ostao je jedini korisnik terena kod Drave, no njemački Kulturbund polagao je pravo na korištenje polovice terena, te se u potonjem razdoblju članovi HGŠK zalažu za ostvarivenje prava na korištenje cijelog terena. 23

Umjesto zaključka

U prebogatoj i po sportskim klubovima i društvima brojnoj sportskoj povijesti grada Osijeka značenje Nijemaca i Austrijanaca, potomaka druge ili treće generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca, golemo je. Svojim sudjelovanjem u osnivanju i djelovanju većine osječkih sportskih društava ostavili su trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta grada na Dravi.

21 HR-DAOS-454, knjiga 1, Sjednički zapisnik SK Elektra 29. 5. 1930. - 7. 5. 1941.; knjiga 3, Popis članova

SK Elektra. 22 HR-DAOS-456, knjiga 1, Poziv članovima HGŠK Osijek na reorganizaciju 23 Isto, knjiga 1, Zapisnici godišnjih skupština i odborskih sjednica HGŠK 16. 2. 1939. – 23. 6. 1941.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...

Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih sportskih društava (I. dio)

Sažetak

U povijesti sporta grada Osijeka Nijemci i Austrijanci, potomci druge ili treće generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca, ostavili su tijekom 19. i 20. stoljeća golem doprinos. Sudjelovali su u osnivanju i agilnom radu pojedinih osječkih sportskih društava i tako ostavili trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta grada na Dravi. Stoga ih se prati njihovo organizirano djelovanje tijekom cijelog 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća, i to okviru brojnih sportskih društava i ostalih sportova.

Deutsche und Österreicher, Gründer und Mitglieder der osijeker Sportgesellschaften (Teil I)

Zusammenfassung

In der Sportgeschichte der Stadt Osijek hinterließen die Deutschen und Österreicher, Nachfahren der zweiten oder dritten Generation der hergekommenen Deutschen und Österreicher, im Laufe des 19. und 20. Jahrhundertes einen riesigen Beitrag. Sie nahmen an der Gründung und der wendigen Tätigkeit einzelner osijeker Sportgesellschaften teil und hinterließen so eine dauerhafte und unauslöschliche Spur in der Geschichte des Sportes in der Stadt an der Drau. Daher werden sie verfolgt, ihre organisierte Tätigkeit während des ganzen 19. und in der ersten Hälfte des 20. Jahrhundertes, und zwar im Rahmen zahlreicher Sportgesellschaften und anderer Sportarten.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50 Petar Kerže, Ljubomir Pribić: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih...