43 minute read
Anamarija Lukić Miljenko Brekalo List „Narodna obrana“ o pitanju jezika u gradu Osijeku (1902. – 1914.)........................................................1
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, UDK: 663(497.5Osijek)(091) znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Primljeno: 27.6.2017. Podružnica za povijest Slavonije, Prihvaćeno: 29.6.2017. Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Republika Hrvatska
Advertisement
Život određen sudskim procesom
(Osvrt na obitelj Piller)
Autorica je u radu na temelju arhivskog gradiva pohranjenog u Državnom arhivu u Osijeku obradila značenje obitelji Piller za gospodarski život grada na Dravi od njihovog dolaska (sredina 19. stoljeća) do sudskog procesa provedenoga na kraju Drugoga svjetskoga rada kada su kao Nijemci, četvrte generacije, bili izloženi provedenom sudskom postupku i konfi skaciji imovine.
Ključne riječi: Obitelj Piller, gospodarstvo, grad Osijek, Nijemci, sudski proces
O značenju obitelji Piller
Tragovi obitelji Piller u Osijeku sežu od sredine 19. stoljeća kada se i južne Mađarske (Baranje) u grad na Dravi nastanjuje obitelj Piller – gostioničar Ladislav i njegova supruga Katarina Förster. Najvjerojatnije je pripadao skupini Podunavskih Nijemaca, koji su se spustili niz Dunav do južne Ugarske, tu se oženio i s kapitalom krenuo u Osijek. U grad na Dravi bio je privučen njegovim gospodarskim i prometnim mogućnostima. Njihov sin Stjepan Piller se relativno rano uključio u gospodarski život Osijeka. Iako je njegov pokojni otac uspješno vodio gostionicu, on se odlučio baviti trgovinom, i to trgovinom vinom i rakijom. Iz vinorodnih područja u Srijemu i u susjednoj Baranji pribavljao je robu koju je plasirao na tržište. Njegovo uspješno poduzetničko bavljenje trgovinom, kao glavnim zanimanjem, svrstalo ga je krajem 19. stoljeća u imućniji sloj Osječana.1 Uspješno je razvio posao pa je u Donjem gradu krajem studenoga 1891. kupio zemljište na kojem je 1898. izgradio paromlin2 koji je nazvao, prema supruzi i kćeri Karolina. Opseg poslovanja omogućio mu je veliki dobitak u vrijeme kada je prehrambena djelatnost – prerada poljoprivrednih i stočarskih proizvoda – po opsegu dolazila odmah iza drvne djelatnosti. Prerađivačka privreda dobiva tada u Osijeku sve veće značenje, i to zbog obilja izvora vodene energije i sirovina, posebice sirovina iz primarne poljoprivredne proizvodnje žita i uzgoja stoke.3 Zbog svega toga je Piller kapital uložio u mlinsku industriju, a to potvrđuje podatak da je tvrtka Stjepan Piller i sinovi / Stefan Piller und Söhne registrirana 28. veljače 1920. kao Poduzeće za tjeranje mlinske industrije i tjeranje gostioničarskog obrta u Osijeku. Vlasnici tvrtke su Stjepan Piller, te njegovi sinovi Stjepan i Ladislav.4
U gradu je tada čak 5 velikih mlinova. Zastoja proizvodnje u mlinarskoj industriji gotovo da i nije bilo jer se žito iz žitorodnog područja preko postojećih dobrih industrijskih kolosijeka dovozilo na preradu do osječkih mlinova. Brašno iz tih mlinova dijelom je pokrivalo domaće potrebe, a dijelom se izvozilo u inozemstvo. U takovim je prilikama Stjepan Piller, preuzevši djelatnost od oca Stjepana5, uočio da nije dovoljno samo iz žitarica proizvoditi kvalitetno brašno i tjesteninu, već proizvodnju treba doraditi te je 1921. angažirao osječkoga graditelja Ivana Domesa, koji mu je u travnju te godine izradio nacrt za izgradnju jednokatne tvornice keksa, koja je sljedeće godine izgrađena u tadašnjoj Voćarskoj ulici (današnja J. Huttlera) br. 28 na zapadnoj strani od željezničkog
1 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Tragovi obitelji Piller u životu Osijeka”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Osijek, 2003., 35-40. 2 Pillerov paromlin je bio u kategoriji umjetnih mlinova s motornim strojem. (Vidi opširnije: Rudolf HORVAT,
Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb, 1994., 275-277.) 3 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada
Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918., Osijek, 1999., 11. 4 HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), IX 4a Sudbeni stol Osijek, B III društvene tvrtke, 511, 512;
Isto-123, knjiga 294, registar za društvene tvrtke, B III, str. 511. 5 Preminuo je u Osijeku 30. kolovoza 1921. godine.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
kolosijeka na Vukovarskoj cesti do današnje Frankopanske ulice. Istodobno je provedena i nadogradnja Karolina paromlina.6 Proširivši proizvodnju Piller je poduzeće registrirao kao Paromlin, Tvornica tjestenina, biskvita i keksa „Karolina“ Stjepan Piller i sinovi, Osijek Donji Grad. U tvornici su se na dvije proizvodne linije proizvodile sve vrste keksa, desertno pecivo i vafl e, te dvopek. Krajem kolovoza te 1921. Stjepan Piller stariji, je preminuo pa vođenje tvornice preuzima njegov najstariji sin Stjepan.7
U potonjim godinama došlo je do proširenja proizvodnje što je osnažilo tvornički kapital pa je Stjepan Piller u ime drugova i Hrvatske eskomptne banke d. d. poslao Ministarstvu trgovine i industrije Kraljevine SHS, Odjeljenju za kreditne ustanove i osiguranje zahtjev za konstituiranje dioničkog društva što je i odobreno 28. kolovoza 1927. odobreno, a službeno potvrđeno 28. prosinca te godine u prostorijama Hrvatske eskomptne banke, Podružnice u Osijeku (uglovnica na današnjem Trgu Ante Starčevića i Kapucinske ulice) kada je i održana utemeljiteljska Glavna skupština dioničkog društva.8
Utemeljeno dioničarsko društvo je 4. siječnja sljedeće godine protokolirano kod Kraljevskog sudbenog stola u Zagrebu i kod Trgovačkog suda u Osijeku te je u trgovački registar za društvene svrhe upisano pod nazivom:Karolina, tvornica keksa Stjepan Piller d. d. / Karolina, Keksfabrik Stephan Piller A. G. Osijek sa sjedištem u Osijeku.9
U potonjim mjesecima 1928. Karolina je proširila proizvodnju na preradu brašna kroz paromlin i proizvodnju tjestenine što je utjecalo na povećanje prometa koji je bio – u usporedbi s proteklom godinom u razdoblju od siječnja do travnja – povećan oko 33%.10
Od 1931. godine iz Karoline je izdvojen Pillerov paromlin i od tada se nazivao Croatia mlin. Tvornica je od 1933. poslovala pod novim imenom: Karolina tvornica keksa i biskvita, Stjepan Piller d. d. u Osijeku. 11 Uzevši u cjelini od 1934. u poslovanju se osjetilo slabljenje ekonomske krize, a nestašica vlastitoga pogonskog kapitala ublažena je od ožujka te godine jer je, prema prošlogodišnjem dogovoru, Rudolf Povischil, vlasnikom
6 Sanja LONČAR-VICKOVIĆ, „Osječka industrijska arhitektura između 1918. i 1945. godine“, Osječka arhitektura 1918. – 1945., Zagreb – Osijek, 2006., 152; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih građevnih nacrta, tek. br. fascikla 42. 7 HR-DAOS-21, 51, Oblasno nadzorništvo rada, Karolina, fascikl br. K – 22, Industrijski razred XIII/307;
Isto-123, knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 – 394, stranice 240 – 241. 8 Isto-123, kutija 847, IV B – 240/801, Upisno očitovanje. 9 Isto-123, knjiga 290, Registar za inokosne organe A II OS, str. 307; knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 – 394, stranice 240, 241. 10 Isto-21, 51, Oblasno nadzorništvo rada, Karolina, fascikl br. K – 22, Industrijski razred XIII/307, Odluka
Gradskog poglavarstva, 3. 3. 1928.; Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 29. 5. 1928.; Zapisnik od 25. 11. 1928. 11 Osječko – Katalog izložbe Muzeja Slavonije u Osijeku, Osijek, 2016., 33; HR-DAOS-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od1 2. 3. 1933.
Tvornice pokućstva, kao fi nancijer postao najsnažniji dioničar uloživši djelomice gotov novac te je svojom garancijom dao poslovanju zamah.12 U posljednjem kvartalu te godine započela je proizvodnja tjestenina, kruha i peciva, a planirana je i proizvodnja bombona. Stoga je na redovitoj Glavnoj skupštini dioničara 25. studenoga prihvaćena odluka o promjeni Dioničkog društva.13 U okviru tvornice nalazio se i Pogon za proizvodnju tjestenine što je iziskivalo već ranije traženu promjenu u poslovanju. Odobrenje za to dobiveno je 13. travnja 1935. od Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja za trgovinu, obrt / zanatstvo / i industriju u Zagrebu. Početkom svibnja Gradsko poglavarstvo u Osijeku je također odobrilo d. d. da može obavljati industrijsku radnju proizvodnje keksa, svakovrsnih tjestenina, svih proizvoda iz tijesta naročito kruha i peciva te da se proizvodnja može ostvarivati pod nazivom: Karolina tvornica keksa, bombona i tjestenine d. d. Osijek / Karolina Keks, Bombon und Teigwarenfabrik A. G. Osijek.14 Svrha društva bila je tvornička proizvodnja i prodaja keksa, bombona i svakovrsne tjestenine, kao što su kruh, makaroni, špageti, bilo u vlastitoj tvornici, bilo u tvornicama uzetim u zakup. 15
Budući da je početkom 1936. upravitelj Stjepan Piller stariji, preuzeo knjigovodstvo i na taj način bio previše opterećen poslom poslovodstvo tvrtke je povjereno njegovom sinu Stjepanu Pilleru, mlađem, članu Ravnateljstva, koji ima da radi jedino po dogovoru i direktivi našega fi nancijera gosp. Rudolfa Povischila. Uz njega su tvornicom rukovodili Stjepanov brat Antun Piller i njihova majka Marija Piller, koja je vodila nadzor nad radništvom.16
Poslovanje u 1937. godini, kako je i planirano u proteklim kriznim godinama, završilo je s dobiti i nakon odbijenog prošlogodišnjeg gubitka. Osiguran je dobitak uz sveopću štednju i racionalizaciju rada u pojedinim odjeljenjima, pa su otplaćene kamate banci što je bila ogromna stavka. Tijekom godine je provedena i primjena proizvodnje po novim receptima donesenim iz inozemstva. Tako je uspjelo izradbu pojedine vrste proizvoda pojeftiniti što je svakako vrlo povoljno utjecalo na sveukupnu proizvodnju. Planirana
12 HR-DAOS-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 22. 12. 1933. 13 Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 10. 11. 1934.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4,
Odluka Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja za trgovinu, obrt /zanatstvo/ i industriju u
Zagrebu, 13. 4. 1935. 14 Isto-140, Karolina, IV B 240/801, R 1131/27, Odobrenje Pravila, 15. 12. 1927.; Zapisnik Konstituirajuće glavne skupštine, 28. 12. 1927.; Isto-21, 51, Oblasno nadzorništvo rada, Karolina, fascikl br. K – 22, Industrijski razred
XIII/307, Ovlašćenje Gradskog poglavarstva, spis br. 1808, 20. 5. 1935.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935. 15 Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935. 16 Isto-6, Projekti “Karolina” tvornice, Spis Gradskog poglavarstva br. 29.295/1932.; HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945.; HR-DAOS-231, “Karolina”
Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 1. 1936.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
godišnja proizvodnja keksa, dvopeka, biskvita, vafl a punjenih, oblatni i svih vrsta čajnih peciva te kruha ostvarena je, i iznosila je oko 300.000 kg.17
Od jeseni 1939. sve se više uočavao ratni zapletaj18 pa je predsjednik Ravnateljstva Cornel pl. Šeper predložio da se u vezi s tim eventualnim nemogućnostima dobave raznih kemikalija i materijala, koji se izrađuju u inozemstva. Taj je prijedlog jednoglasno prihvaćen. Istodobno je zbog predratnog previranja najveći dio muškog osoblja upućivan na vojničke vježbe, a među njima bilo je i stručnih radnika; stoga su se osjetile stanovite smetnje u proizvodnji. No, unatoč svemu povećana je proizvodnja.19 U proljeće 1940. proizvodnja je ukazivala na stanovite poteškoće budući da poradi nesigurnosti plovidbe po morima, kao i neprijateljske blokade izostaje pošiljka prekomorske robe, dok malenoj zalihi u zemlji skaču cijene iz dana u dan. Stoga je Ravnateljstvo u sastavu Cornel pl. Šeper, predsjedavajući, ljekarnik Dragutin Bulart, profesor Josip Leović i Stjepan Pillar, mlađi, donijelo prijedlog da se preporuča upravitelju poduzeća da se u poduzeću pokuša naći odgovarajući nadomjestak za manjkajuće sirovine. Kako su mjeseci odmicali, privredne prilike su postajale sve nesigurnije, a vrijeme sve nemirnije.20
U ratnom vihoru
U travanjskom ratu 1941. u Osijeku i osječkoj okolici nije bilo borbi i većih sukoba. Njemačke su jedinice u grad ušle 11. travnja 1941., dan nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Budući da je građanstvu objavljen proglas da dočeka njemačku vojsku, prve motorizirane odrede njemačke vojske dočekali su domaći Nijemci i dio građana oduševljeno. Već sljedećeg dana na većini zgrada zavijorile su se njemačke zastave s kukastim križevima kao i hrvatske trobojnice sa šahovnicom, a to je najavilo za mnoge stanovnike novonastale države, posebice za Židove, početak mučnog i tragičnog razdoblja.21
Ulaskom Kraljevine Jugoslavije u Drugi svjetski rat onemogućena je Karolini prodajna djelatnost, pa je u skladištu ostalo vrlo mnogo gotove robe, posebice zato jer je željeznica obustavila primanje pošiljaka već od kraja ožujka 1941. Osjetio se i zastoj u proizvodnji jer d. d. nije moglo nabavljati brašno. Stoga je Ravnateljstvo predlagalo
17 Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, Zapisnik VI. redovite glavne skupštine, 22. 1. 1939.; fascikl Vojni odsjek, Izvještaj, 19. 1. 1938.; Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d.
Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 7. 1937. 18 Nijemci su još u proljeće 1938. Anschlussom Austrije postali susjed Kraljevine Jugoslavije, a do početka 1941. zavladali su većim dijelom Europe. Mađarska, Rumunjska i Bugarska izložene pritiscima pristupile su Trojnom paktu, Italija je već okupirala Albaniju i zaratila s Grčkom pa se Jugoslavija našla posve u osovinskom okruženju. 19 HR-DAOS-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 5. 9. 1939.; 14. 12. 1939. 20 Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 20. 3. 1940.; 25. 6. 1940. 21 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, STRADANJA I PAMĆENJA Holokaust u Osijeku i život koji se nastavlja, Osijek, 2006., 21, 22.
da se nabava pokuša ostvariti iz područja koje je okupirano od strane Mađarske22, i to putem nadležnih vlasti NDH.23 Krajem godine stupila je na snagu Naredba o izradbi kruha i peciva, koja je ograničila broj proizvoda od brašna, koje je tvornica proizvodila u proteklim godinama. Stoga je od tada za tu proizvodnju nabavljana stanovita količina kukuruza koja je samljevena i upotrijebljena za proizvodnju kruha.24
Sljedeće godine bilo je još teže nabaviti sirovine i tvoriva, a očit je bio i manjak stručne radne snage, koja je u više navrata zamijenjena nekvalifi ciranim radništvom. I tehnički poslovođa poduzeća i suvlasnik Antun Piller pozvan je u travnju 1942. na vojnu dužnost. Bio je uključen u rad Einsatzstaff ela, koji se od siječnja te godine sastojao od jednog djelatnog i tri pripremna bataljuna. Osnovni zadatak tih postrojbi bio je štiti interese Nijemaca u NDH te čuvati njemačka naselja od rastućih partizanskih snaga. Piller je do svibnja sljedeće godine na terenu radio kao bolničar u zapovjedništvu svoje jedinice. I kao pripadnik šuc policije od svibnja 1943. do 8. travnja 1945. također je vršio dužnost bolničara u Osijeku. 25 Sve te (ne)prilike su utjecale da se vodstvo poduzeća usmjerilo na novo polje rada, tj. proizvodnju pekmeza i marmelade. Stoga je dozidana nova zgrada za uređenje ovog odjeljenja te su nabavljeni strojevi i potrebni uređaji. Ta nova grana proizvodnje uvjetovalo je dogradnju magazina i garderoba što je i učinjeno prema nacrtu ovlaštenoga graditelja Ivana Domesa.26 Unatoč ratnim poteškoćama na kraju godine poslovni rezultati su bili zadovoljavajući, ali po riječima Cornela pl. Šepera, predsjednika Karolina d. d., trebalo je ubuduće prebroditi sve tegobe koje donaša rat sa sobom, te osnaženo nastaviti s radom u normalno vrijeme nakon rata. 27
I u 1943. godini ratne prilike su nadalje utjecale na proizvodnju, koja se odvijala s puno više poteškoća. U veljači je nastupila nestašica ugljena, ali usprkos tomu nije se izgubio u proizvodnji niti jedan radni dan. Nastavljena je mobilizacija, tj. odlaženje nekih mlađih radnika na vojničku službu, koji su radili u tvornici već nekoliko godina i bili upućeni u svoj posao, pa je teška njihova zamjena s drugim radnicima pogotovo kada nema raspoložive radne snage. Pogon koji je izrađivao temeljne proizvode, tj. kekse i medenjake radio je prema stvarnim mogućnostima, koje dopuštaju raspoložive zalihe
22 Odnosi se na područja Baranje, Bačke i Banata koja je bez ikakvog otpora, 11. travnja 1941. okupirala mađarska vojska i priključila Mađarskoj. 23 HR-DAOS-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 25. 4. 1941. 24 Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skupštine od 24. listopada 1943. 25 V. GEIGER, „Nijemci Đakova i Đakovštine…“, n. dj., 412, 413; HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skupštine od 24. listopada 1943.; Isto-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226. 26 Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skupštine od 24. listopada 1943.; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih građevnih nacrta, fascikl 42, br. 35.767/1942. 27 Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 24. 10. 1943. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
sirovina i tvoriva, dok odjeljenje za izradu suhoga tijesta radi u više smjena za potrebe oružanih snaga. 28
Prve mjesece 1944. obilježile su učestale zračne uzbune koje su i na nekoliko sati prekidale rad cjelokupne proizvodnje i izravno utjecale na gubitak radnih sati, te smanjenje proizvodnje uz naznaku troškova goriva i nadnica. Stoga se na redovitoj sjednici Ravnateljstva 2. travnja te godine predsjednik d. d. Cornel pl. Šeper obratio s pitanjem upravitelju tvornice Stjepanu Pillleru mlađem, ne bi li postojala mogućnost da se radno vrijeme u poduzeću udesi tako da ono ne bude toliko zahvaćeno uzbunama koje su većinom prije podne na što je ovaj odgovorio da bi se jedino mogle smjene u pogonu urediti tako da bi prva radila od samih jutarnjih sati do prijepodne, a druga smjena od poslije podne do ponoći. No, takav bi rad u pogonu povlačio međutim za sobom povišenje proizvodnih troškova radi veće potrošnje ugljena, a također bi prouzročio razne smetnje tehničke naravi, koje bi se još morale ustanoviti. Na samom kraju je Piller zaključio sljedeće: Potraju li i nadalje skoro svakodnevne uzbune, morat će se ipak pristupiti uređenju ovoga pitanja.29 U lipanjskom bombardiranju Donjega grada30 nije stradala Karolina, kao ni u ponovljenom bombardiranju grada u studenome. Naime, u zračnom napadu savezničkih zrakoplova 19. studenoga 1944. u 12.00 sati na zgradu za proizvodnju tjestenine pala je mala bomba koja nije eksplodirala pa nije tada bilo ni žrtava ni materijalne štete. No, u bombardiranju grada u noći 22. na 23. studenoga palo je na Tvornicu iz aeroplana 8 malih bombi, od toga je 7 eksplodiralo na tavanu mlina uz manje štete, a jedna je eksplodirala na krovu Tvornice tjestenine. Manje štete bez žrtava. Već sutradan bio je novi zračni napad na grad pa su u noći od 23. na 24. studenoga iz aeroplana bačene 3 požarne bombe oko 50 kg svaka; jedna je pala u dvorište, jedna na cestu, a jedna u skladište pšenice, gdje je uništeno 5.130 kg pšenice. Žrtava nema.31
I u 1945. godini ratna svakodnevica je i nadalje nazočna, pa su u siječnju u tri navrata pale 3 do 4 mine; jedna je pala u dvorište, jedna u strojarnicu, a jedna u skladište mlina, ali ove dvije posljednje nisu eksplodirale. Štete i žrtava nije bilo. Ali kada je 8. ožujka pala jedna mina pred uredskom zgradom jedan činovnik je teže ranjen. Štete nema.32 U mjesecu završetka Drugoga svjetskoga rata proizvodnja u Karolini tekla je u dvije smjene. Da ne bi došlo do skraćenja radnog vremena 18. svibnja te godine poslan je
28 Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 2. 4. 1944. 29 Isto-231, “Karolina” Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 2. 4. 1944. 30 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Osječka sjećanja i svaštice 20. stoljeća, 1. dio, Osijek, 2004., 58; Ista, Osječka sjećanja i svaštice 20. stoljeća, 2. dio, Osijek, 2008., 138. 31 HR-DAOS-21, 51, Nadzornički izvještaj, br. C – 26. 32 Isto.
Komandi grada Osijeka zahtjev za izdavanje propusnica za noćno kretanje radnica / radnika budući da je drugoj smjeni radno vrijeme završavalo u 22.00 sata..33
Poslijeratno razdoblje
Događaji u Osijeku i njegovoj bližoj okolici, posebice u razdoblju pred kraj 1944. do 1946. bez dvojbe se i danas moraju promatrati kroz prizmu neutvrđenosti, i to zbog nedovoljno sačuvanih arhivskih dokumenata i nedorečenih novinskih i drugih zapisa.
Nakon višednevnih okolnih borbi u noći između 13. i 14. travnja 1945. Osijek je vojno–politički i teritorijalno oslobođen. Partizanske jedinice ušle su u grad i u slabim uličnim borbama skršile otpor neprijatelja te zarobili ostatak ustaške posade. Odmah su pokrenuti postupci razoružanja svih pripadnika neprijateljskih snaga.34
Opća privredna struktura poslijeratne Demokratske Federativne Jugoslavije pogodovala je nastanku centralizma. Smatralo se da su državno vlasništvo i centralizam u upravljanju društvenim poslovima uspješan put i metoda kako bi se u prvim poslijeratnim godinama izbjegao gospodarski slom koji bi mogao nastati zbog velikih ratnih razaranja i opće nestašice sredstava potrebnih za život. Pri tome je temeljno polazište bilo u uvjerenju da je bez državnog vlasništva i administrativnog upravljanja nemoguće akumulirati velika sredstva – materijalna i ljudska – potrebna za izgradnju, što je bio temeljni i prvi uvjet gospodarskoga razvoja. Stoga je prvotna obnova te potom izgradnja socijalističkoga društvenog uređenja nužno zahtijevala uvođenje sistema narodne vlasti, federativnog državnog uređenja, rukovodeći položaj Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u svim društvenim organizacijama i tijelima vlasti te razvlašćivanje svih nositelja kapitala, često pod krinkom suradnje s okupatorom. Pri tome je KPJ prvo krenula od vlastitog uvjerenja da su sve vrste privatnoga vlasništva i njemu primjerene objektivne ekonomske zakonitosti – slobodno tržište i poduzetništvo – povijesno iscrpljeni, a da je nastupilo vrijeme socijalizma. S druge strane je KPJ smatrala da je neodrživo usporedno postojanje političke vlasti radničkog naroda (diktatura proletarijata) i kapitalističkog vlasništva u gospodarstvu pa je odmah nakon preuzimanja vlasti ostvarila proces likvidacije svih oblika privatnoga vlasništva. Već 21. studenoga 1944., šest mjeseci prije završetka rata, Predsjedništvo AVNOJ-a je donijelo Odluku o prelasku u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru35 nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile. Time je zakonski provedena nacionalizacija36 tzv. narodne imovine, a ustvari se radilo o konfi skaciji
33 HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, spis, 18. 5. 1945.; Poimenični popis. 34 Slavonija 1945 - 1965, Osijek, 1966., 164. 35 Stavljanje imovine pod sekvestar značilo je u pravnom smislu privremenu i preventivnu mjeru oduzimanja imovine vlasniku od strane izvršnih tijela vlasti do sudske odluke. 36 Mjera opravdana i branjena gospodarskim razlozima najčešće tvrdnjom kako se njome stvara materijalna baza za izgradnju socijalističkoga društva i štit od stranog kapitala. Pravno gledište nacionalizacije podrazumijeva uključivanje najmanje dva pravna subjekta – jedan je država koja preuzima nacionalizirana prava, a drugi su oni na teret kojih se oduzimanje obavlja.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
imovine suradnika okupatora i ratnih zločinaca. Navedena Odluka stupila je na snagu 6. veljače 1945., odnosno danom objavljivanja. Do kraja te godine u državne je ruke prešlo 55% industrije, 70% rudarstva itd.37
O konfi skaciji
U lipnju 1945. donesen je Zakon o konfi skaciji imovine i o izvršenju konfi skacije. Posebnim člankom toga Zakona propisan je i postupak konfi skacije imovine njemačkih državljana, osoba njemačke narodnosti te imovine Njemačkog Reicha kojima je imovina oduzeta na temelju Odluke AVNOJ od 21. studenoga protekle godine. Imovinom su u smislu Odluke smatrana nepokretna dobra, pokretna dobra, poduzeća sa svim društvima, udruženja svake vrste, fondovi, zemljišni posjedi, kuće, namještaj, razna platežna sredstva, sudjelovanje u poduzećima i radnjama, prava industrijskog vlasništva i drugo.38
Odluku o konfi skaciji donosile su kotarske komisije u koje su ulazila dva člana nadležne uprave narodnih dobara i jedan predstavnik odjela unutrašnjih poslova kotarskog narodnog odbora. Osim redovnih sudova u Osijeku je postojao kotarski (sreski) sud, okružni sud, Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba i Vojni sud osječkog vojnog područja. Svi su ti sudovi bili vrlo djelotvoran represivni aparat novostvorene države i svatko tko je imao imalo vredniju imovinu, ili na neki način djelovao u prijeratnoj Jugoslaviji, nije mogao promaknuti njihovoj nadležnosti. Vojni sud je imao cilj da štiti tekovine NOB–e rukovodeći se nepoštednom borbom protiv okupatora i domaćih izdajnika, pa su im zato i sudili prvostepeni Sudovi, bez obzira da li se radilo o krivičnim ili vojnokrivičnim delima… Taj je sud, osim vojnim osobama, u mnogim slučajevima sudio i građanima, a izricao je osobito teške kazne, među kojima ni smrtne nisu bile rijetkost.39
Uhićenja Pillerovih i sudski procesi
Široko određenje onoga što se smatra imovinom u smislu Odluke AVNOJ od 21. studenoga nije moglo mimoići niti jedan oblik vlasništva, pa tako ni Pillerovih, Osječana njemačke narodnosti. Da se postupak može provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga je proveden sudski proces U ime naroda Jugoslavije, a provodio ga je Vojni sud vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske Armije – Vijeća za grad Osijek.
37 Dušan BILANDŽIĆ, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999., 204–244. 38 Tomislav ANIĆ, „Normativni okvir podržavljenja imovine u Hrvatskoj / Jugoslaviji 1944.–1946.“, Časopis za suvremenu povijest, god. 39, br. 1,, Zagreb, 2007., 34, 35. 39 Miro GARDAŠ, „Pravosuđe“, Od turskog do suvremenog Osijeka (ur. Julijo Martinčić), Osijek, 1996., 398, 399;
Vidi opširnije: Vojna enciklopedija, sv. 9, Beograd, 1975., 227, 228.
Antun Piller
Sudski postupak U ime naroda Jugoslavije protiv Antuna Pillera započeo je nakon njegovog uhićenja 24. travnja 1945. i trajao je do donošenje presude 13. lipnja te godine. Vojni sud u Osijeku je radi djela učešća u neprijateljskim oružanim formacijama, a po održanom glavnom usmenom pretresu u prisutnosti okrivljenoga donio u Osijeku sljedeću P R E S U D U:
Okrivljeni PILLER ANTUN, sin Stjepana i majke Marije, rođene Kroh, rođen 14.
V. 1918. u Osijeku gdje i živi, Nijemac, vjere rkt., po zanimanju poslovođa u tvornici
“Karolina”, oženjen, otac 1 djeteta, pismen, sudski navodno ne kažnjavan, za vrijeme biv.
Jugoslavije vojsku nije služio, za vrijeme NDH bio je u einsatzstaff elu, posjeduje u 1/8 tvornice sa dioničarskim društvom, u Jugoslaviji i u neprijateljskoj vojsci nema nikoga.
K R I V J E: 1) Što je neustanovljenog travnja mjeseca 1941. stupio u njemačku terorističku organizaciju Kulturbund i pripadnik ostao sve do svibnja 13. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je što je bio pripadnik njemačke terorističke organizacije i time kao narodni neprijatelj počinio voj. kr. djelo iz čl. 14. Uredbe o v. s. 2) Što je travnja mjeseca 1942. godine dobrovoljno stupio u okupatorsku policiju einsatstaff el i pripadnik iste bio do svibnja 1943. godine.
Dakle, kriv je što je bio aktivni pripadnik okupatorske oružane formacije i time kao narodni neprijatelj počinio voj. kr. djelo iz čl. 14. Uredbe o v. s. 3) Što je ustanovljenog dana mjeseca svibnja 1943. godine prešao u njemačku šuc – policiju40 i pripadnik iste bio sve do 4. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je što je bio pripadnik okupatorske oružane formacije i time kao narodni neprijatelj počinio voj. kr. djelo iz čl. 14. Uredbe o v. s.
Stoga sud okrivljenog PILLER ANTUNA iz Osijeka za prednja djela kažnjava sa KAZNOM TEŠKOG PRISILNOG RADA U TRAJANJU OD SEDAM (7)
GODINA I KONFISKACIJU IMOVINE. ...Pri odmjeravanju vrste i količine kazne sud je okrivljenom uzeo kao otežavajuću činjenicu da je odmah po osnutku NDH stupio u njemačku terorističku organizaciju kao i u njemačke oružane postrojbe, te u istim služio gotovo pune 3 godine, što dokazuje da je okrivljeni otvoreni neprijatelj našega naroda. Kao olakšavajuće ništa, te se dosuđena kazna ukazuje primjerenom težini djela koja je počinio i stepena njegove krivične odgovornosti. 41
40 Tada zaštitarska gradska jedinica. (Njemačke policijske ophodnje u gradu, s oznakom “Got mit uns” su pripadale njemačkoj redovnoj vojsci.) 41 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osječkog vojnog područja postala je pravomoćna sredinom rujna 1945. pa je izvršnom presudom pored ostalih kazni osoba kažnjena i na konfi skaciju imovine. Budući da je ubrzo nakon izricanja presude Antun, zajedno s majkom Marijom, upućen na izdržavanje kazne nije sudjelovao u postupku konfi skacije imovine koji je slijedio tijekom te i sljedeće godine. Radi očuvanja njegovoga prava, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muačević, advokat u Osijeku, kojemu ova odluka služi umjesto posebnog dekreta.42
Marija Piller
Sudski postupak protiv Marije Piller, majke Antuna i Stjepana Pillera, započeo je nakon njenog uhićenja 23. svibnja 1945. i trajao je do donošenje presude 10. srpnja te godine. Vojni sud u Osijeku je radi djela iz čl. 14. Uredbe o v. s. - po završenom glavnom usmenom i javnom pretresu donio u prisutnosti okrivljene sljedeću P R E S U D U:
Okrivljena PILLER MARIJA, kći Filipa Kroh i Jozefi ne rođ. Čeleda, rođena 1896. u
Dardi, udana za Stjepana Pillera, živi u Osijeku, suvlasnik tvornice keksa “Karolina” u Osijeku, pismena, majka 2 djece, neosuđivana
K R I V A J E: 1) Što je kroz vrijeme rata od 10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. u Osijeku kao suvlasnica i nadzornica nad radništvom tvornice keksa “Karolina” u Osijeku neustanovljeni broj radnika otpustila i izbacila sa posla – uvela kaznu “novčane globe”, te istom silila radnike na pojačani rad u interesu što veće zarade i profi ta – grubo postupala mnogo puta u neustanovljenom broju sa radnicama, prijetila radnicama neustanovljeni broj puta da treba neke vješati za noge i tući dok ne poplave, tjerala radnike da što više izrade robe, govoreći im da to ide u njihovu korist zaposlujući radnike u akordu;
Dakle, kriva što je terorisala narod radi pojačanja privredne saradnje s okupatorom i time pomogla okupatoru, te počinila voj. kr. djelo iz čl. 14. Uredbe o v. s. 2) Što je kao suvlasnica tvornice tjestenina “Karolina” u Osijeku kroz vrijeme rata od 10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. velik dio proizvoda, robe: tjesteninu, pekmez, paradajz i rakiju u neustanovljenoj većoj količini izrađivala za domobranstvo u službi ustaške
NDH i za njemačku vojsku “vermaht”.
Dakle, kriva što je privredno sarađivala s okupatorom i njegovim pomagačima i time pomogla okupatoru, te kao narodni neprijatelj počinila voj. kr. djelo iz čl. 14. Uredbe o v. s.
Stoga se okrivljena PILLER MARIJA PRESUĐUJE NA KAZNU LIŠENJA
SLOBODE S PRINUDNIM RADOM U TRAJANJU OD PET (5) GODINA, NA
GUBITAK POLITIČKIH I GRAĐANSKIH PRAVA U TRAJANJU OD DESET (10) GODINA I NA KONFISKACIJU NJENE IMOVINE.
42 Isto-140, Karolina, konfi skacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller
V. R. 666/46 , Zaključak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.;
U dosuđenu kaznu uračunat je pritvor i istražni zatvor od 23. svibnja 1945. godine.
U nastavku obrazloženja presude između ostaloga je navedeno da okrivljena priznaje da je vidjela da je svojim radom pomagala fašizmu, a radila protiv NOP-a, a navodi da je to učinila radi toga što je bila nadzornica radnika i vlasnica tvornice.
Iz izloženog je vidljivo da je okrivljena svjesno i sa znanjem radila na jačanju ekonomske snage okupatora, dakle i na snaženju njegove vojne sile, a to radi što većeg profi ta i radi toga je grubo i nečovječno postupala sa radnicama...
Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo kao otegotno neprijateljski stav okrivljene protiv naroda, NOB-e i njenih tekovina, loš karakter, pohlepnost, opasnost za okolinu i društvo, a kao olakotnu okolnost priznanje i neporočnost...43
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osječkog vojnog područja postala je pravomoćna sredinom rujna 1945. pa je izvršnom presudom pored ostalih kazni osoba kažnjena i na konfi skaciju imovine. Budući da je ubrzo nakon izricanja presude Marija upućena na izdržavanje kazne nije sudjelovala u postupku konfi skacije imovine koji je slijedio tijekom te i sljedeće godine. Radi očuvanja njenoga prava, ako i u postupku njenoga sina Antuna, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muačević, advokat u Osijeku, kojemu ova odluka služi umjesto posebnog dekreta.44 (U navedenim slučajevima treba ipak napomenuti da su Antun i Marija nakon nekoliko godina robijanja naknadno pomilovani na temelju ovlasti nadležnih tijela. Odnosno prema dostupno sačuvanom spisu Antun Piller je Ukazom od 31. prosinca 1950. pomilovan i pušten na slobodu 7. siječnja 1951.45)
Smrtna presuda Stjepanu Pilleru
Krivični postupak protiv okrivljenog PILLER STJEPANA ml., tehničkog direktora u Tvornici keksa “Karolina” iz Osijeka, Voćarska ulica 6 pokrenut je radi toga što je bio član izdajničke terorističke organizacije, što je potpomagao okupatora, što je bio član neprijateljskog upravnog aparata, što je imao prisne veze s neprijateljem i što je širio lažnu neprijateljsku propagandu – nakon određenog i dana 12. jula 1945. godine u Osijeku održanog glavnog usmenog pretresa u prisustvu okrivljenog i potporučnika Marka Bilića, kao zastupnika optužbe, donijelo je dana 12. jula 1945. godine sljedeću PRESUDU:
Okrivljeni PILLER STJEPAN, ml., sin Stjepana i Marije rođene Kroh, rođen 23.
VIII 1914. u Osijeku, živi u Osijeku, Voćarska ul. 6, Nijemac, rkt., tehnički direktor i poslovođa, neoženjen, sudski nije kažnjavan, vojsku služio 3 nedjelje za vrijeme NDH, suvlasnik Tvornice “Karolina” uhapšen 25. maja 1945. godine.
43 Isto-140, Karolina, konfi skacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945. 44 Isto, Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Zaključak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.; 45 Hrvatski državni arhiv u Zagrebu (dalje HDA)-1453, fond Policijska uprava Zagrebačka (dalje PUZ), predmet 21.309, Kartica Antun Piller
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
K R I V J E: 1. Što je od početka 1942. dobrovoljno postao član njemačke terorističke profašističke organizacije “Kulturbund” te član iste organizacije ostao do oslobođenja naše zemlje. Time je okrivljeni počinio krivično djelo pripadništva izdajničkoj terorističkoj organizaciji po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima; 2. Što je kao tehnički upravitelj i poslovođa Tvornice “Karolina” dobrovoljno privredno pomagao okupatora stavljanjem svog privrednog poduzeća u službu istoga, od kojeg je okupator imao velike koristi pošto je tvornica izrađivala kekse, medenjake, desertnu robu, biskvite, peciva, oblatne, tjesteninu, marmeladu, med i rakiju, a od cjelokupne proizvodnje bilo je određeno 80% za njemačku oružanu silu i za hrvatsku vojsku. Time je okrivljeni počinio krivično djelo potpomaganja neprijatelja po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima. 3) Pošto je nezakonitim transakcijama u poslovima tvornice prikazivao fi ktivnu dobit, dakle varanjem zarađivao ogromne svote na predmetima namijenjenim za ishranu naroda. Time je okrivljeni počinio krivično djelo potivzakonitog obogaćivanja po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima. 4) Što je na protuzakonit način iskorištavao radnike, i to: a) Bez ikakve zakonske podloge kažnjavao tobože neposlušne radnike sa do 20% dnevne zarade, a koje su globe išle u korist tvornice, otpuštao radnike bez potrebe i otpustio među drugima Bertu Leihner i Rudolfa Erndinerajer su bili nepoćudni po ustaške vlasti. b) Što je naredio radnicima da se za vrijeme bombardiranja ne smiju sklanjati u skladišta već ostati na mjestu rada; c) Što je za svoje seksualne prohtjeve iskorištavao radnice koje su bile namještene u njegovom poduzeću, i to Lisu Maul, Anicu Man i neku Miciku neutvrđenog prezimena. Na temelju svega toga je također okrivljen. 5) Što je u namjeri da izvuče iz logora u Josipovcu izjavio za Idu Piler, rođenu Ambrust da je ista Hrvatica iako je dobro znao da je bila tajnica u Uredu za njemačku radnu službu. Okrivljeni je istu preporučivao čak i na rad u nekoj ustanovi narodne vlasti. Time je okrivljeni počinio krivično djelo pokušaja obmanjivanja narodne vlasti, tj. djelo narodnog neprijateljstva po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima. 6) Što je Odlukom šefa Njemačkog gospodarskog ureda Gasteigera nakon preokreta 1941. godine bio postavljen za referenta nabave i cijena i u toj službi ostao do 1943. godine i kao takav potpomagao okupatora u iscrpljivanju naše zemlje. Time je okrivljeni počinio krivično djelo aktivnog sudjelovanja u upravnom aparatu okupatora po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
7) Što je cijelo vrijeme okupacije održavao tijesne veze sa njemačkim i ustaškim ofi cirima... Time je okrivljeni počinio krivično djelo održavanje prisnih i neprijateljskih odnosa sa pripadnicima okupatorske vojske po čl. 2. toč. 3. Odluke ZAVNOHA o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. 8) Što je putem “Royal” kina, koji je došao u njegov posjed i kojeg je prozvao imenom “Viktoria”46 za cijelo vrijeme okupacije širio lažnu propagandu u korist okupatora. Time je okrivljeni počinio krivično djelo širenja lažne neprijateljske propagande po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima. 9) Što je okrivljeni svoje kino “Royal” prozvano “Viktoria” poklonio Njemačkoj narodnosnoj skupini u NDH i time još više omogućio propagandu u korist neprijatelja, a kojom prilikom okupatorov list “Grenzwache” donio je priznanje i pohvalu okrivljenome te ga nazvao “Volsgenosae”, tj. sunarodnjak u smislu fašističke Njemačke. Time je okrivljeni počinio krivično djelo potpomaganja neprijatelja po čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima. 10) Što je za vrijeme okupacije postao vlasnik kina “Royal”, koji je za vrijeme Jugoslavije bio vlasništvo Židova Vajngrubera, a koje je kino okrivljeni poklonio “Kulturbundu”. Time je okrivljeni počinio krivično djelo izravnog razgrabljivanja imovine osoba proganjanih po okupatoru po čl. 2. toč. 4. Odluke ZAVNOHA o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Stoga se okrivljeni PILLER STJEPAN Ml. proglašava narodnim neprijateljem te se za gore navedena djela presuđuje na kaznu SMRT STRELJANJEM, na trajan gubitak građanskih prava i vojničke časti i na konfi skaciju njegove imovine. Kazna će se izvršiti nakon odobrenja ove presude po Vojnom sudu II. Jugoslavenske Armije u Zagrebu, a streljanje će izvršiti straža ovoga Suda. O b r a z l o ž e nj e: Okrivljeni Piler Stjepan tokom istrage kao i na glavnom pretresu priznaje da je počinio djela za koja se optužuje.
46 Stjepan Piller je od Trgovinsko-industrijske komore u Osijeku dobio dozvolu 2. listopada 1941. da može voditi fi rmu pod nazivom DEUTSCHES LICHTSPIEL-THEATER VIKTORIA. Poslovođa kina bio je Jakob
Bartoniček iz Osijeka. Od 8. svibnja 1943. “Viktoria slikokaz” je u vlasništvu Njemačke Narodne Skupine u
Hrvatskoj. Prestalo je kino djelovati 24. lipnja 1944. Tijekom svoga rada Tvrtka se bavi davanjem promičbenih slikopisa. Vlasnik je tvrtke Njemačka Narodna Skupina u Hrvatskoj, koja ju vodi preko poslovođe Mandl Wilhelma iz Osijeka. Upravu sačinjavaju Gashaiger Ferdinand, ing. Viktor Penz, Shötzer N. Andreas, Helermann Peter svi iz
Osijeka. Tvrtku potpisuju ispod pisanoga ili otisnutoga imena tvrtke zajednički dva člana uprave. (Vidi: HR-DAOS,
Fond 123. 6. 15. 2, Registar za inokosne tvrtke, A. III., knjiga 291, str. 78;HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl Koncept Odluke, Uvjerenje 2. 10. 1941.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Iz počinjenih djela jasno je razvidno da je okrivljeni bio usko povezan sa okupatorom, da je odmah nakon preokreta tj. u prvoj godini tzv. NDH stupio u organizaciju “Kulturbund” iz koje se uopće nije ispisao, da je kao tehnički upravitelj “Karoline” 80% proizvoda stavio na raspolaganje oružanim formacijama okupatora i NDH da je varanjem na račun predmeta namijenjenih za ishranu naroda zarađivao ogromne svote, da je na protivzakonit način iskorištavao radnike, da je pokušao zavesti u bludnju narodne vlasti, da je potpomagao aktivno okupatorov upravni aparat, da je održavao prisne veze sa ofi cirima okupatora, da je širio lažnu neprijateljsku propagandu...47 Okrivljeni bio je pokvaren, grabežljiv čovjek, koji je za svoje lične interese teško se ogriješio o narod. Okrivljenome nije bilo dosta da mu je naš narod dao sve uslove kao tuđincu za život na našoj zemlji na kojoj je stekao ogromni kapital, a na račun žuljeva našega naroda, već je okrivljeni za vrijeme okupacije i teške borbe za slobodu našega naroda upisao se u izdajničku organizaciju “Kulturbund”, čiji izdajnički, špijunski, teroristički i petokolonaški rad je opće poznat. Privrednu moć svoga poduzeća okrivljeni je stavio na raspolaganje okupatoru, a za snabdijevanje njegove vojske da može što dulje držati našu zemlju pod okupacijom, što dulje haračiti po njoj, paliti naša sela, ubijati naš narod i što dulje boriti se protiv jugoslavenske armije. Sa svojim drugim poduzećem, koje je protuzakonito prisvojio od proganjanog Židova Vajngrubera okrivljeni je širio lažnu propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača, a protiv NOB. Taj protivzakonito dobiven kino okrivljeni je poklonio okupatorskoj izdajničkoj organizaciji “Kulturbund” da se ta propaganda može još više pojačavati. U kakvim odnosima je bio okrivljeni sa okupatorom i domaćim izdajnicima najbolje svjedoči činjenica što je okrivljeni pored tijesnih veza s ustaškim i njemačkim ofi cirima bio odlukom šefa njemačkog gospodarskog ureda postavljen za referenta nabave i cijena kod njemačkog gospodarskog ureda, a koji je ured imao glavnu zadaću da što više iskoristi privredu naše zemlje za korist okupatora. Pokvarenost okrivljenoga jasno se odražava iz njegovog iskorištavanja radnika. Okrivljeni je, i tako malo plaćene radnike, protivzakonito kažnjavao sa do 20% dnevne zarade globe koje su išle u korist poduzeća. Okrivljeni Piler otpuštao je bez potrebe radništvo, a otpustio je Bertu Leihner i Rudolfa Erndinera iz razloga što su bili nepoćudni po ustaške vlasti. Iz nezasitne želje za obogaćivanjem okrivljeni je naredio radnicama da ne smiju za vrijeme bombardiranja sklanjati se u skloništa, već da moraju ostati na mjestu rada. Ali je okrivljeni pored materijalnog iskorištavanja radništva iskorištavao i svoje radnice za svoje seksualne perverzne prohtjeve i tako iskorištavao njihovu materijalnu ovisnost. Nakon oslobođenja okrivljeni se nije mogao pomiriti sa novim stanjem, već je u namjeri obmanjivanja narodnih vlasti pred istima dao lažnu izjavu za Idu Piler, rođenu Ambrust, koja je kao Njemica služila okupatoru te kao takva iseljena iz Hrvatske.
47 Dokument je oštećen te se do kraja ne može rekonstruirati Obrazloženje, ali u nastavku slijedi navedeno.
Za istu je okrivljeni tvrdio da je Hrvatica te ju preporučivao za rad u kojoj ustanovi narodne vlasti.
Kao pijesak u oči okrivljeni je nakon oslobođenja za narodnu vojsku dao izvjesnu količinu tjestenine, a koja je po vlastitom priznanju okrivljenog bila stara.
Prema izloženom vidljivo je da je okrivljeni pokvaren i zao karakter, koji iz želje za bogaćenjem i za slavom upotrebljava sva sredstva te nemilosrdno iskorištavao radništvo svoga poduzeća, a veže se u najtjesnijim odnosima sa okupatorom.
Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo kao otežavajuće: pokvarenost i za karakter okrivljenog činjenicu da je kao Nijemac, kome je naš narod pružio mogućnost života, izdao interese našeg naroda da je počinio djela iz nečasnih, sebičnih interesa, a kao olakšavajuće sud nije uzeo ništa.
Presuda se temelji na Uredbi o vojnim sudovima i Odluci ZAVNOHA o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.48
Ovaj zapisnik Presude završava usklikom SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU! te zaključkom PRESUDA JE PRAVOMOĆNA I IZVRŠIVA.49
Oduzimanje / konfi skacija cjelokupne imovine
Zakon o zaštiti narodnih dobara i njihovom upravljanju stupio je na snagu 25. svibnja 1945., a temeljio se na osnovi odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944., tj. o onoj koja je navedena u točki 1. i 2. te odluke i u članu 30. Zakona o konfi skaciji, riječ je o BIVŠOJ IMOVINI NIJEMACA, jer imovina takovih Nijemaca koja je obuhvaćena Odlukom AVNOJ-a prestala je biti njihovom već u času stupanja na snagu te Odluke i ona je od toga časa državno oblasništvo, dakle imovina naroda ili kako ju mi nazivamo NARODNA, državna IMOVINA.50
Kotarski narodni sud u Osijeku je na temelju izvršne presude Vojnog suda vojne oblasti za Slavoniju osudio je Antuna Pillera i njegovu majku Mariju između ostaloga i na konfi skaciju cjelokupne imovine. Iako je Stjepan Piller ml., osuđen na smrt 12. srpnja 1945. proveden je 3. prosinca te godine postupak konfi skacije i njegove imovine. Karolina tvornica biskvita i keksa u vlasništvu Stjepana, Antuna i Marije Piller konfi scirana je na temelju odluka od 3. prosinca 1945, 9. veljače i 28. veljače 1946. te su dionice prenesene u vlasništvo države i predane na upravu Narodnooslobodilačkog odbora, Odjela narodne imovine u Osijeku.Gradski NO u Osijeku je delegirao svoga izaslanika i odredio osobu kao procjenitelja za konfi sciranu imovinu, te naložio da
48 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl V. R. 1687/45 , Kazneni list, Spis sud. Broj 472/1945., 22. 11. 1945. 49 Isto. 50 “O narodnoj imovini”, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Gradska uprava narodnih dobara u Osijeku pošalje svoga izaslanika i postavi odmah upravitelja za konfi sciranu imovinu uz naknadno odobrenje suda.51
Zemaljska uprava u Zagrebu je krajem siječnja 1946. naložila Gradskoj upravi narodnih dobara da do kraja veljače te godine izvrši popis i procjenu cjelokupne narodne imovine na svom području.52 Na temelju toga je proveden konfi skacijski postupak oduzimanja imovine Pillerovih – Stjepana, Antuna i Marije, te je utvrđeno sljedeće: Na nekretninama u gruntovnom ulošku br. 3.834 p. o. Osijek, tj. na čestici br. 3.696/2 na površini od 1.073 četvorna hvata sazidana je tvornica „Karolina“ koja se sastoji od stare zgrade, nove zgrade, barake te jedne zgrade tek u izgradnji. U tvorničkoj zgradi je uvedeno centralno grijanje. Uz procijenjenu cjelokupnu nepokretnu imovinu tvornice u konfi skacijskom postupku bile su i navedene zgrade. Cjelokupna procjena imovine je iznosila 5,225.936 dinara. Osim toga oduzete su i dionice poduzeća Karolina bivše Hrvatske državne banke – ponaosob svakog okrivljenika. 53 Osuđeni su imali pojedinačno svaki 15 komada u nominalnoj vrijednosti dionica od 75.000 kuna. Svih 45 komada se prenose u državno vlasništvo i predaju na upravu Gradskoj upravi narodnih dobara u Zagrebu.54 Dionice je Federativna Država Jugoslavija55 odmah nakon provedenog postupka konfi skacije potraživala od fi lijale Narodne banke u Zagrebu.56
Kotarski narodni sud u Osijeku je zapisnički 12. ožujka 1946. utvrdio popis u predmetu konfi skacije imovine Piler Marije, Antuna i Stjepana odnosno Karolina d. d. u Osijeku. U nazočnosti osoba postavljenih od strane suda, Gradske uprave narodnih dobara, Gradskog Narodnog odbora Upravnog odjela57, Karoline, te predstavnica stanara u kući Voćarska ul br. 6. Komisija je izašla na lice mjesta i ustanovila da Piller Marija i Antun nemaju nekretnina, jer je provedena konfi skacija „Karolina d. d.“ i kuća se vodi u gruntovnici pod „Karolina d. d.“ Ovaj dio postupka je bio samo nastavak već provedene konfi skacije imovine Piller Stjepana – „Karolina d. d.“ je procijenjena u cijelosti, ali se sada konfi skacija proširuje i na dio Piler Marije i Antuna iz Osijeka, Voćarska ulica br. 6. Toga je dana zapisnički na 6 stranica gusto napisanog Zapisnika utvrđen popis dijela imovine Marije i Antuna Pillera u navedenoj njihovoj kući u Donjem gradu. Vrijednost kuće sa dvorištem i vrtom te cijelim inventarom u kući konfi sciran je te imovina popisana i
51 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl 246/1945., Spis v. r. 1687 / 45 - 2, 3. 12. 1945.; Spis v. r. 666 / 45 - 2, 28. 2. 1946.; Zaključak, 14. 8. 1946. 52 “O narodnoj imovini”, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6. 53 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 25. 1. 1946., spis br. V. R. 1687/45. 54 Isto, Zaključak, V. R. 1687/45, 2. 1. 1946. 55 Država se tako nazivala do 1946. godine. 56 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl 246/1945., Gradska komisija za konfi skaciju kod Gradskog
Narodnog odbora u Zagrebu, Odluka, spis 36.113-K-1945, 3. 11. 1945., 57 Iako je bila određena nazočnost osobe od Kotarskog suda u Osijeku to nije provedeno jer prema Zapisniku nije bio nitko, jer nemaju činovnika.
procijenjena prema cijenama iz 1939. godine. Na popisu je bilo 296 stavki (npr. Dnevna soba – predmet br. 2. - 1 četverouglasti stol, 3. 8 stolica sa kožom obložene, 4. sobni kredenc... 9. 13 raznih slika, 10. drveni sat..., 14. servis nepotpun za crnu kavu..., 25. veliki sag 3.50 puta 2.50 met..., i bezbroj drugih predmeta zatečenih u gostinskoj sobi, spavaćoj sobi, ulazu u kuću, predsoblju, kuhinji i kupaonici. U Zapisniku na posljednjoj 6. stranici nakon svih popisanih predmeta navodi se sljedeće: Svi gore navedeni predmeti stavljaju se pod konfi skaciju, tj. pokretnine kao i nekretnine upisane u gruntovnicu uložak br. 3834 p. o. Osijek. Pokretnine pod rednim brojem 2 – 296 predaju se na upravu Knežević Zagorki, koja stanuje u kući u Voćarskoj ulici br. 6, koja se toga i prima, jer je i do sada stanovala u toj kući.58
Postupak konfi skacije cjelokupne imovine Pillerovih zaključen je 6. rujna 1946. Sve njihovo, tj. cjelokupna imovina, je preneseno, tj. upisano na novog vlasnika Državu Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju (FNRJ) i predana na upravu Okružnom narodnom odboru, Odjelu za narodnu imovinu u Osijeku.59
Umjesto zaključka
Stjepan, mlađi, Antun i Marija, vlasnici Karoline tvornice biskvita i keksa Stjepan Piller d. d. navedeni su kao lica njemačke narodnosti – jugoslavenski državljani. Budući da u smislu čl. 30. Zakona o konfi skaciji imovine proglašenog 9. lipnja te godine konfi skacija dionica ima se izvršiti od onih lica koja su njemačke narodnosti kao i austrijski državljani, jer državljani austrijski ne uživaju nikakve pogodnosti pred državljanima njemačkoga Reicha pošto su sa potonjima izravnati. Posljednji rok za izvršenje konfi skacije njemačke imovine bio je 15. studenoga 1945. pa se stoga ovaj predmet smatra vrlo hitnim.60
Navedeni primjeri otkrivaju i upućuju na tijek ostvarenja optužbi, provedenih sudskih postupaka, izrečenih presuda te se isključivo temelje na izvorno dostupnim i vjerodostojnim podacima. Budući da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje da bez iznimke uz kažnjavanje osumnjičenika za neprijateljsko postupanje ide i obvezna mjera konfi skacije, odnosno oduzimanje imovine u korist Države scenarij djelovanja nedvojbeno je razvidan. Danas, u odmaku od 72 godine primjeri presuda Pillerovima upozoravaju na određeni oprez, odnosno sumnju, koju svakako treba zadržati glede prosudbe pojedinih članaka optužnica pogotovo jer su te presude vođene protiv gospodarski istaknutih Osječana. Analizirajući presude nameće se podatak koji pruža spoznaju o razlozima za osudu svakog osuđenika ponaosob.
58 HR-DAOS-140, Karolina, konfi skacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 12. 3. 1946., spis br. R. 1687/45. 59 Isto, Zaključak, 5. 9. 1946. 60 Isto, Spis 2893, 5. 11. 1945. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Život određen sudskim procesom
(Osvrt na obitelj Piller)
Sažetak
Njemačka obitelj Piller kroz četiri generacije ostavila je dubok trag u gospodarstvu grada Osijeka, i to posebice u prehrambenoj industriji kraja 19. stoljeća i prve polovice 20. Rad prikazuje sažeto poslovanje poduzeća koje je prvotno registrirano kao Paromlin, Tvornica tjestenina, biskvita i keksa „Karolina“ Stjepan Piller i sinovi, Osijek Donji Grad, a proširenjem proizvodnje kao dioničko društvo. Obrađeno je i razdoblje Drugoga svjetskoga rata i otežano poslovanje uslijed ratnih (ne)prilika. Nakon završetka rata u smislu Odluke AVNOJ od 21. studenoga 1944. nije moglo mimoići niti jedan oblik vlasništva, pa tako ni Pillerovih, Osječana njemačke narodnosti. Da se postupak može provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga je protiv vlasnika Karoline, Stjepana i Antuna, te njihove majke Marije, proveden sudski proces U ime naroda Jugoslavije, a provodio ga je Vojni sud vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske Armije – Vijeća za grad Osijek. Stjepan je osuđen na smrt, a Antun i Marija na kazne teškog prisilnog rada. U sudskom postupku im je oduzeta, tj. konfi scirana imovina. U radu navedeni primjeri otkrivaju i upućuju na tijek ostvarenja optužbi, provedenih sudskih postupaka i izrečenih presuda. Budući da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje da bez iznimke uz kažnjavanje osumnjičenika za neprijateljsko postupanje ide i obvezna mjera konfi skacije, odnosno oduzimanje imovine u korist Države scenarij djelovanja nedvojbeno je razvidan.
Ein von einem Gerichtsprozess bestimmtes Leben (Rückblick auf die Familie Piller)
Zusammenfassung
Die deutsche Familie Piller hinterließ durch vier Geschlechter eine tiefe Spur in der Wirtschaft der Stadt Osijek, insbesondere in der Lebensmittelindustrie zu Ende des 19. und in der ersten Hälfte des 20. Jahrhundertes. Die Arbeit stellt kurzgefasst die Geschäftsführung des Unternehmens dar, welches ursprünglich als Dampfmühle, Fabrik für Nudeln, Biquit und Kekse „Karolina“ Stjepan Piller und Söhne, Osijek Unterstadt, und nach Erweiterung der Produktion als Aktiengesellschaft eingetragen wurde. Behandelt wurde auch die Zeit des Zweiten Weltkrieges und die erschwerte Geschäftsführung wegen den Kriegsumständen. Nach dem Ende des Zweiten Weltkrieges konnte im Sinne des Beschlusses der AVNOJ vom 21. November 1944 keine Form des Besitzes umgangen werden, so auch jener der Pillers, der Osijeker deutschen Volksangehörigkeit. Um das Verfahren durchführen zu können, mussten die Besitzer auch verurteilt werden. Deshalb wurde gegen die Besitzer der Karolina, Stjepan und Antun, sowie ihre Mutter Marija ein Gerichtsprozess durchgeführt - Im Namen des Volkes von Jugoslawien, durchgeführt wurde er seitens des Militärgerichtes der Militärregion Slawonien der Jugoslawischen Armee – des Rates für die Stadt Osijek. Stjepan wurde zum Tode, Antun und Marija zur Strafe schwerer Zwangsarbeit verurteilt. In Gerichtsprozess wurde ihnen ihr Vermögen weggenommen bzw. konfi sziert. In der Arbeit werden Beispiele angeführt, welche den Lauf der Realisation der Beschuldigungen, der durchgeführten Gerichtsverfahren und der gefällten Urteilen entdecken. Berücksichtigend, dass in den gefällten Gerichtsurteilen erkennbar ist, dass der Bestrafung der Beschuldigten für feindliches Verhalten, ohne Ausnahme, eine obligatorische Maßahme der Konfi skation bzw. Enteignung des Besitzes zu Gunsten des Staates folgt, ist das Verfahrensszenario unzweifelhaft erkennbar.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70 Zlata Živaković-Kerže: Život određen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)