35 minute read
Arijana Kolak Bošnjak Der Lucifer – varaždinski list na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
Dr. sc. Arijana Kolak Bošnjak UDK: 070(497.5)(091) Hrvatski institut za povijest Izvorni znanstveni rad arijanakbosnjak@gmail.com Primljeno: 23.6.2017. Prihvaćeno: 28.6.2017.
Advertisement
List Der Lucifer izlazio je vrlo kratko vrijeme 1848. godine, svega mjesec i pol dana, odnosno sedam brojeva lista. Izlazio je u Varaždinu i to na njemačkom jeziku. U radu se analizira pisanje lista prema temama koje su u njemu zastupljene te ih se stavlja u kontekst vremena. Najzastupljenija tema u listu bila je vezana uz ratne prilike na talijanskom bojištu, koju je pratila slika drugoga i ratna promidžba, a zatim nacionalno pitanje pa je tim dvjema temama posvećeno najviše prostora.
Ključne riječi: Der Lucifer, novine, Varaždin, 1848., talijansko ratiše, vojska, nacionalni pokreti, vjersko pitanje
1 Rad je sufi nanciran od Hrvatske zaklade za znanost projektom pod brojem 3675.
Nakon što je 1848. godine proglašena sloboda tiska, na prostoru civilne Hrvatske, napose u glavnom gradu Zagrebu, pojavio se veći broj novina, jer više nije bilo zapreka pokretanju novina, a ni tiskara.2 No, nije samo glavni grad iznjedrio niz novina.3 One se pojavljuju i u drugim značajnijim urbanim središtima banske Hrvatske, Varaždinu i Osijeku. Ovdje ćemo prikazati i analizirati sadržaj list Dre Lucifer s podnaslovom Organ für Politik, Literatur, Humor und Caricatur, koji je u travnju 1848. počeo izlaziti u Varaždinu. Pokusni broj objavljen je 22. travnja 1848., a u njemu je najavljeno i izlaženje priloga Warasdiner Neuigkeitsbote. Prvi broj tog tjednika pojavio se tjedan dana kasnije, 29. travnja, a list je nastavio izlaziti do 10. lipnja 1848. godine. Vijek lista nije bio dug, on je ugašen nakon samo mjesec i pol dana izlaženja i objavljenih sedam brojeva. Glavne osobe, koje su bile angažirane oko ovog lista bile su Teodor Fodor, izdavač i Alois v. Wiesner, odgovorni urednik, član Bečkog društva spisatelja i bivši časnik.4
List sadržava nekoliko rubrika: Feuilleton, unutar kojeg su posebno organizirane rubrike Correspondenz-Nachrichten i Papierschnitzel, koja je u broju 3 nosila naziv Potpourri für Ernst und Scherz te Politisch-satyrische Pfeff erkörner. Rubrike nisu bile stalne, tj. u pojedinim su brojevima izostajale, a neke su i vrlo brzo ukinute. Uvodne članke u početku je pisao odgovorni urednik osvrćući se na aktualne probleme Monarhije, ali i na lokalne prilike u Varaždinu. U broju 4 uvodni članka zamijenile su izvanredne vijesti s talijanskog ratišta, a u brojevima 6 i 7 članak preuzet iz Donau Zeitunga, koji se bavi političkim prilikama u Budimu i Pešti. Warasdiner Neuigkeitsbote kao prilog Lucifera, čini se trebao je donostiti domaće vijesti ne samo iz grada Varaždina, nego i iz banske Hrvatske, no o pojedinim domaćim temama pisalo se i u Luciferu, a prilozi koji su se odnosili na prilike izvan banske Hrvatske objavljeni su u njegovom prilogu, tako da striknog tematskog razgraničenja među njima nije bilo. Zbog toga se možemo pitati jesu li urednik i izdavač uopće dogovorili izgled lista prije nego što su se odlučili na njegovo izdavanje ili su to mislili rješavati u hodu. Osim navedenih tema u Luciferu je problematizirano i pitanje položaja Židova, slobode tiska, nacionalno pitanje, ironično je kritizirano pisanje pojedinih novina, komentirana su s dozom satire postignuća novog revolucionarnog vremena poput prava na okupljanje i dr. List Der Lucifer, kao što u njegovom podnaslovu stoji, bavio se političkim, književnim (kulturnima) temama često s dozom satire kritizirajući pojedine pojave u društvu. Nastojao je promovirati liberalne ideje, kao što je vidljivo iz navedenih tema kojima se bavio i biti organ napretka u pravom smislu te riječi. U uvodniku prvoga broja naglašeno
2 Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb 1962., 151. Vlasta Švoger, Südslawische Zeitung 1849.-1852.: organ nove epohe kod Južnih Slavena, Zagreb 2000., 35, 42. 3 O zagrebačkim novinama koje su se pojavile i djelovale u revolucionarnom razdoblju vidi Švoger, Zagrebačko liberalno novinstvo 1848.-1850. i stvaranje moderne Hrvatske, Zagreb 2007. 4 Horvat, Povijest novinstva, 151. Magdalena Lončarić, Zbivanja 1848. u Varaždinu i Županiji varaždinskoj.
Odluke i zaključci gradskog i županijskog poglavarstva, Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, ur. Mirko
Valentić, Zagreb 2001., 283.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
je kako će istina, svjetlo i sloboda naći u ovim novinama svoje zastupnike, a navedene tri riječi bit će deviza samih novina.5
Ipak, zanimljivo je primijetiti kako se političke teme poput događaja u Zagrebu, a vrijeme je to iznimno napetih odnosa s Ugarskom pa i prekida državnopravnih veza Hrvatske s Ugarskom, proglašenja prijekoga suda, imenovanja generala Hrabowskog kraljevskim povjerenikom za Hrvatsku i Slavoniju, početka zasjedanja prvog hrvatskog modernog Sabora i dr., gotovo uopće ne prate. Politička događanja u Ugarskoj također nisu dovoljno pokrivena. Nešto bolje, ali opet nedovoljno, prate se politički događaji na lokalnoj razini, tj. događanja u samom Varaždinu. To treba tim više čuditi, jer je izdavač lista, T. Fodor, na počektu revolucionarnih kretanja bio politički vrlo angažiran na lokalnoj razini. On se, naime, na samom početku ožujskih događanja u Varaždinu istaknuo kao predstavnik građana te je na sjednici Gradskoga poglavarstva iznio želje varaždinskih građana podržavajući pri tome želje koje su iznijeli zagrabački građani, ali i zahtjeve koje su iznijeli Mađari, što znači da su Varaždinci bili upoznati sa zbivanjima u Zagrebu i u Budimpešti.6 Članci o suvremenim političkim temama poput nacionalnog pitanja u Ugarskoj i Hrvatskoj te političke promjene koje su se dogodile s revolucionarnim pokretom u Ugarskoj pojavili su se u nastavcima u tri broja. Iz Donau Zeitunga preuzet je članak o događanjima u Pešti i Budimu iz druge polovine mjeseca travnja. U članku se opisuje postojanje dviju liberalnih frakcija u Ugarskoj u predožujskom razdoblju, ali se s radošću govori kako su se obje frakcije ujedinile i da se sada očekuje reorganizacija državne uprave u Ugarskoj u smislu novih uredbi koje je izdao parlament. Isto tako autor članka izrazio je zadovoljstvo što su u mađarskoj vladi dobile mjesto i osobe koje nisu pripadale tim dvjema liberalnim opcijama, poput grofa Pavla Eszterházyja i grofa Istvana Széchenyija, koji su mjesto u novoj mađarskoj vladi zaslužili zbog svojih iskustava. U nastavku tog članka kritizira se stari sustav gradske i županijske uprave te se govori o promjeni uloge starih gradskih skupština u javne skupštine svih građana, na kojima može sudjelovati svatko bez razlike i u njima iznijeti svoje interese i želje. Nadalje opisano je djelovanje radikalne mladeži neposredno prije izbijanja revolucije u Pešti, posebno djelovanje Éllenzéki köra (Opozicijskog kruga), te je naglašena važnost narodnih skupština u revolucionarnim prilikama u Ugarskoj.7 Kroz ovaj članak mađarska revolucija i njezina postignuća prikazana su u vrlo pozitivnom svjetlu, iako je npr. hrvatska javnost imala prigovore na formiranje neovisne mađarske vlade u koju su možda ušli političari različite
5 „Billet an das Publikum“, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848. 6 Lončarić, Zbivanja u Varaždinu, 277. Horvat, Povijest novinstva, 151. Detaljnije o političkim prilikama u
Hrvatskoj u navedenom razdoblju Tomislav Markus, Hrvatski politički pokret 1848.-1849. godine. Ustanove, ideje, ciljevi i politička kultura, Zagreb 2000., 51-103. 7 „Die neuesten Zustände in Pesth und Ofen. (In der zweite Hälfte Aprils 1848.)“, Der Lucifer, br. 7, 10. 6. 1848., 26-27. O političkim prilikama u Ugarskoj László Kontler, Povijest Mađarske. Tisuću godina u Srednjoj
Europi, Zagreb 2007., 249-256. Povijest Mađarske, ur. Péter Hanák, Zagreb 1995., 138-140.
političke orijentacije, ali ne i različitog etničkog porijekla, tj. svi su ministri bili etnički Mađari, što je itekako brinulo nemađarske narode u Ugarskoj.
U Luciferovom prilogu, pak, objavljen je također u tri nastavka članak vezan uz hrvatsko nacionalno pitanje. Tako se u prvom od članaka mađarsku liberalnu stranku optužuje da nije dopustila nemađarskim narodima u Ugarskoj osvještavanje u nacionalnom duhu, a njihove nacionalne osjećaje da je nastojala ugušiti u korijenu. Pogotovo joj se zamjera odnos prema literarnim nastojanjima nemađarskih naroda, čiji je napredak nastojala spriječiti, a njihov jezik prepustiti propadanju i na taj ga način potpuno potisnuti u korist potpune prevlasti mađarskog jezika u svim područjim života. Zagovara se da one slobode, jednakost i bratstvo, koje trebaju pripadati svakom pojedincu također trebaju pripadati i svakom narodu. Posebna briga iskazana je zato što o otporu Južnih Slavena prema nasrtajima Mađara njemačka publika, ona izvan banske Hrvatske, nema pravu sliku pa je autor u ovom članku prikazao razvoj hrvatskog narodnog preporoda. Hrvatski narodni preporod, tvrdi autor, pojavio se kao reakcija na mađarske pritiske vezane uz uvođenje mađarskog jezika u sve sfere života. Usljed toga javio se otpor Hrvata, koji su započeli sa svojim književnim preporodom, koji je prije svega obilježila jezična reforma kao važan temelj za ujedinjenje južnih Slavena. Istaknuo je u tom članku i Ljudevita Gaja, kao osobu najzaslužniju za provođenje jezične reforme i okupljanje budućih preporoditelja. U nastavku tog članka objavljenom u sljedećem broju priloga, glavna tema bio je nastanak političkih stranaka u Hrvatskoj, njihov odnos prema Mađarima, ali i ponašanje bečke vlade prema hrvatsko-mađarskim odnosima u predožujskom razdoblju. Tako je prikazana pojava tzv. mađarona u Hrvatskoj, kojima su prema autoru članka uglavnom pripadali plemići. Nakon daljnjeg prikaza razvoja političke situacije u Hrvatskoj, autor na kraju optužuje Mađare da su se pod maskom licemjerne odanosti gotovo odcijepili od vladara. S druge strane spominje ljubav i odanost Hrvata vladaru, koju u posljednjem nastavku ovog članka i potkrepljuje riječima bana Jelačića. Mađare se poziva da se vrate na zakoniti put, na vjernost vladaru, očuvanje jedinstva Monarhije i bratstva sa slavenskim narodima.8
Oba ova članka objavljena su bez ikakvog komentara uredništva, jer se očito željelo prepustiti čitateljima da sami procijene događanja u Ugarskoj i Hrvatskoj. U članku, koji je govorio o političkim prilikama u Hrvatskoj, može se jasno uočiti korištenje diskursa hrvatskog političkog pokreta, iako autor tih redaka za sebe kaže da nije južni Slaven. Naglašavanjem kako etnički ne pripada južnim Slavenima autor se vjerojatno nastojao prikazati objektivnim promatračem događaja u Hrvatskoj, čime je njegovo shvaćanje i opis istih trebao dobiti na vjerodostojnosti i pred urednikom novina i pred čitateljskom publikom za čiju su se podršku hrvatski politički pokret i promađarski pokret u Hrvatskoj u tom razdoblju borili.
8 „Die Bewegung in Kroatien gegen die Uebergriff e des Magyarismus“, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 6, 3. 6. 1848., 15.-16. br. 7, 10. 6. 1848., 15-16. Usp. Arijana Kolak Bošnjak, Horvatsko-vugerska stranka 1841.-1848. (neobjavljeni doktorski rad), Zagreb 2012.,
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
No, čini se da je uredništvo procijenilo da su i hrvatski i mađarski pokret 1848. godine liberalni, iako su jedan drugom suprotstavljeni, te nije davalo vlastite komentare na spomenute tekstove, kako ne bi dovelo u pitanje svoje liberalne stavove, koje je odgovorni urednik zagovarao u svojim tekstovima. S druge strane, možemo ostaviti otvorenom i mogućnost da se takvim pristupom, odnosno pokazujući kako su i jedan i drugi pokret liberalni i kako teže za promjenama starog sustava, ta dva pokreta nastojalo približiti.
U kontekstu razmatranja ove problematike treba uzeti u obzir i činjenicu, da je samo varaždinsko građanstvo, kome je vjerojatno list i bio namijenjen, bilo politički podijeljeno. Među varaždinskim građanima mađarskog i njemačkoga porijekla uspješno su djelovali promađarske pristaše, koji su svoju političku promidžbu temeljile na zajedničkoj borbi Nijemaca i Mađara protiv Slavena.9 To je nužno dovelo do sukoba varaždinskih građana mađarskog i njemačkog porijekla s onima hrvatskoga, pa uredništvo vjerojatno nije željelo svojim komentarima dolijevati ulje na vatru. Tome u prilog ide i činjenica da su lokalnoj političkoj tematici posvećena tek dva članka. U jednom od njih doneseni su zaključci sa sjednice varaždinske županije od 22. svibnja 1848. godine u kojim se traži dokidanje ugarskog tutorstva nad Hrvatskom, autoritet se priznaje samo vladaru i banu Jelačiću, a od vladara se traži povlačenje njegova ručnog pisma od 6. svibnja te se predlaže da se na generala Hrabowskog uputi jedan dopis u kojem se od njega zahtjeva da ne stupi na teritorij Kraljevine Hrvatske.10 Zanimljivo je zaista primijetiti da je toliko malo mjesta posvećeno varaždinskim lokalnim političkim prilikama, s obzirom da su one bile izrazito dinamične i da se i varaždinska županijska skupština i varaždinsko gradsko poglavarstvo vrlo aktivno priključilo djelovanju hrvatskog političkog pokreta.11 Ipak, lokalnim prilikama, istina ne političkim, nego kulturnim, posvećen je i članak, koji je odijeka imao u još nekoliko brojeva priloga. U tom članku riječ je bila o kritici predstave „Zolki, oder die Revolutionsnacht“, koja je u Varaždinu održana nekoliko dana ranije. Članak je zanimljiv jer je Wiesner u njemu negativno kritizira izvedbu glumice gospođe Laufner. Njegov komentar izazvao je reakciju muža dotične glumice pa se međusobni obračun nastavio i u sljedećem broju Lucifera, gdje je objavljeno pismo gospodina Gustava Laufnera u kojem protestira protiv urednikove kritike na račun njegove supruge. Naravno tom je prilikom i urednik objavio svoje komentare na rečeno pismo i svoje očitovanje.12
9 Arijana Kolak Bošnjak, Nijemci i njemački jezik kao važne karike u djelovanju Horvatsko-vugerske stranke i promađarskog pokreta 1841.-1849., Godišnjak njemačke zajednice, vol. 20, 2013., 96-98. Ista, Horvatsko-vugerska stranka, 96-109. Ista, O Mađarima i mađarskoj politici u javnosti banske Hrvatske 1848.-49. (neobjavljeni magistarski rad), Zagreb 2006., 22-41. 10 „General-Congregation zu Warasdin, am 22. Mai 1848.“, Der Lucifer, br. 5, 25. 5. 1848., 17. Vjerojatno je, ipak, riječ o velikoj skupštini varaždinske županije od 23. i sljedićih dana mjeseca svibnja. Vidi Lončarić,
Zbivanja u Varaždinu, 293. 11 Usp. Lončarić, Zbivanja u Varaždinu, 275, 281-282. 12 „Th eater in Warasdin“, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 2, 6. 5. 1848., 3. „Schauerliche Abschlachtung“, Der
Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 9-11.
Nacionalnoj tematici, ali odnosu između Nijemaca i Talijana, Wiesner je također posvetio jedan članak. U njemu ismijava poziv privremene vlade u Milanu, dakle vlade pobunjenika, koji je poslan u obliku adrese na njemački narod, u kojoj se kaže da mržnja Talijana nije usmjerena prema čitavom njemačkom narodu nego na austrijsku vladu te se poziva na međusobno približavanje u političkom djelovanju. Wiesner adresu odbija s najdubljim ogorčenjem, upozorava na suprotnosti među ta dva naroda te iznosi mišljenje da iza tog poziva stoji namjera izazivanja anarhije „auf unsere deutschen Boden“ i poticanja na djelovanje protiv vlade te zaključuje da je čitav njemački narod protiv njih.13 U ovom tekstu autor svoj odgovor daje iz pozicije Nijemca, tj. jasno je da se sam urednik nacionalno određivao kao Nijemac i kao takav nastupio je u odgovoru na poslanu adresu. Možda je upravo ta adresa bila i poticaj da urednik u gotovo svim brojevima lista donosi izvješća s talijanskog bojišta shvaćajući, možda, kako događaji na talijanskom bojištu mogu biti odlučujući za očuvanje cjelovitosti Monarhije, ali i za otvaranje nacionalnog pitanja u njoj. Vjerojatno je smatrao i kako će objavljivanjem vijesti s ratišta novine biti aktualne te posebno zanimljive hrvatskim čitateljima jer su na talijanskom ratištu ratovali i krajišnici.
Wiesner je, ipak, podržavao nacionalnu borbu pojedinih naroda Monarhije, iako zbog političke diferenciranosti u samom Varaždinu što se tiče hrvatskog i mađarskog pokreta, kojima je dat prostor u novinama, ali ne i konkretna podrška, to se možda i ne bi reklo. Vidljivo je to iz članaka o Poljacima, u kojima veliča borbu Poljaka za slobodu i domovinu.14 Poljaci su inače u europskoj javnosti, naročito britanskoj i francuskoj od 30-ih godina 19. stoljeća dobili epitet junačkog naroda i moralnu podršku za borbu za ponovno ujedinjenje Poljske.15 Uz to, Wiesner se imao prilike i osobno upoznati s događanjima u Galiciji, jer je tamo neposredno prije izbijanja revolucije 1848. godine premještena regimenta u kojoj je služio, a tamo se Wiesner i oženio pa ne treba isključiti ni osobnu naklonost Poljacima.16
Pitanje položaja židova, pogotovo njihova prava naseljavanja u pojedinim gradovima, stjecanje nekretnina i javnih službi, koje je s proklamiranjem ideja slobode i jednakosti svih građana u revolucionarnom razdoblju također isplivalo na površinu, aktualizirano je i u navedenom listu. Najprije je u prvom broju objavljen odgovor na pisanje Agramer Zeitunga o ponašanju prema židovima u Varaždinu, u kojem se takvo pisanje kritizira.17 Tom prilikom uredništvo nije dalo nikakav komentar, ali je već u sljedećem broju glavni
13 A. Wiesner, „Die provisorische Regierung in Mailand und ihre Adresse an die deutsche Nation“, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848., 7. 14 „Einige Notizen über Galizien aus den neuesten und richtigsten Quellen von O-d“, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 1, 29. 4. 1848., 1. A. Wiesner, „Aus dem Polenlande“, Der Lucifer, br. 2, 6. 5. 1848., 5-6. 15 Damir Agičić, Podijeljena Poljska 1772.-1918., Zagreb 2004., 54. O slici Poljaka u zagrebačkim liberalnim listovima s polovice stoljeća usporedi Švoger, Zagrebačko liberalno novinstvo, 293-294. 16 Constant von Wurzbach, Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, sv. 56, Wien 1888., 82. 17 Vidi „Erwiederung. (Eingesendet).“, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 1, 29. 4. 1848., 1-2.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
urednik pisao o sličnoj tematici. Kao što je vidljivo iz tog članka, Wiesner se zalagao za vjersku toleranciju. U njemu se zgraža nad progonom židova, koji se dogodio u Požunu (Bratislavi). Pita se jesu li to plodovi naše slobode i dokazi zrelosti naroda te poručuje stanovnicima Požuna: „(...) bis dorthin lastet die tiefste Verachtung, der gerechteste Haβ, der allgemeine Schrei des Abscheu’s und der Entrüstung Europas auf euch!“18 U sljedećem broju je pak vrlo ironično kritizirao napade na sebe, koji su se dogodili zbog tog članka dovodeći u pitanje ukidanje cenzure i slobodu govora: „Bei einer ruhigen Betrachtung der gegenwärtigen Zustände wirft sich jedoch die Frage auf: dürfen wir denn wirklich Alles schreiben, was wir denken?!“19 Smatra da je postojeća stranačka cenzura mnogo gora od one koja je postojala u starom sustavu i ironično zaključuje da ona znači slobodu govora samo za onoga kome prozorska stakla nisu potrebna, kome je mačja muzika najljepša arija i čija su leđa presvučena slonovskom kožom, onome tko je, dakle, debelokožac, referirajući se ovdje na već rečeno da kada napiše nešto protiv nekog konzervativca, onda se skupe njegove pristaše i razbiju mu prozor ili protiv nekog radikalnog republikanca, onda se skupe njegove pristaše i serviraju mu mačju muziku pod prozorom, iskazujući ponovno nezadovoljstvo tečevinama novog vremena, ali ne zagovarajući ipak povratak na staro.20 Napad na njega rezultat je, najvjerojatnije, neslaganja dijela varaždinskog stanovništva s njegovim stavom prema židovima. Naime, od kraja ožujka 1848. godine i iz Varaždina su, čak i unatoč zabrani bana Jelačića, židovi protjerivani, jer je dio stanovnika iskazao nezadovoljstvo što se nezakonito naseljavaju u gradu, povezivalo ih se uz lihvarenje, a zbog čestih prelazaka granice s Ugarskom smatralo ih se i mađarskim uhodama.21 U Luciferu nisu donesene nikakve kritike na račun ponašanja varaždinskih građana po tom pitanju, iako je tijekom čitavog perioda izlaženja tog lista problem bio prisutan, ali je komentar na događanja u Požunu bio posredna kritika takvog ponašanja i samih Varaždinaca, što su čitatelji zasigurno prepoznali pa je Wiesner zbog toga pretrpio određene napade.22
No, najviše članaka u listu bavilo se vojnim pitanjima, tj. vojnim sukobima koji su se događali između talijanskih pobunjenika i austrijske vojske, koji su bili rezultat revolucije koja je u ožujku 1848. izbila na prostoru Habsburške Monarhije. Naime, vijest o revoluciji u Beču i o padu omraženog kancelara Metternicha izazvala je odmah ustanak u Lombardsko-mletačkoj oblasti te je već 17. ožujka napadnuta vladina palača
18 A. Wiesner, „Die Judenverfolgung in Preβburg“, br. 2, 6. 5. 1848., 6. 19 A. Wiesner, „Die Parteicensur“, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11. 20 A. Wiesner, „Die Parteicensur“, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11. Usp. i članak „Politisch-satyrische
Pfeff erkörner“, br. 5, 25. 5. 1848., 19. 21 Lončarić, Zbivanja 1848. u Varaždinu, 279, 285-286. 22 Progon židova na počecima revolucionarnih kretanja dogodio se i u Zagrebu, Osijeku, Požegi. Takvo ponašanje zagrebački liberalni listovi žestoko su osudili. Švoger, Zagrebačko liberalno novinstvo, 430-431. Mirjana Gross,
Prema hrvatskom građanskom društvu: društveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, Zagreb 1992., 418-419.
u Milanu, a nakon pet dana borbe između narodnih ustanika i austrijske vojske, carske su čete morale napustiti grad. Sličan scenarij odigrao se i Veneciji, gdje je pobuna počela 18. ožujka, zauzet je bio arsenal i vladina palača te je proglašena republika. Rat koji se odvijao na talijanskom bojištu protiv habsburških vojnih jedinica, osim navedenih je angažirao i vojne snage drugih talijanskih država poput Pijemonta, Papinske države, Parme, Modene i Sardinije.23
Osim što je objavljivanjem vijesti s talijanskoga ratišta list pratio aktualna događanja, vjerojatno je posvećenost vojnim pitanjima rezultat posebnog interesa samog urednika, koji je kao što je već navedeno bio bivši časnik. Čini se kako je služio u rodnom gradu, Klagenfurtu, u regimenti baruna Prohaske.24 Kao takav, on je sačuvao dobre kontakte s pojedincima iz vojnog sustava, koji su mu slali izvješća s ratiša pa je tako uvijek imao svježe i aktualne vijesti. No, osim što je objavljivao vijesti s ratišta, Wiesner je kao bivši časnik novoproglašenu slobodu govora iskoristio i da kroz novine koje je uređivao kritizira stanje u habsburškoj vojsci. Sažimajući općenito stanje pobjeda i poraza u mnogobrojnim ratovima koje je Austrija vodila, autor zaključuje kako je austrijska vojska više gubila, nego pobjeđivala. Krivce za takav omjer našao je u njezinim vojskovođama. Sama vojska, smatra on, je odvažna, vješta ratovanju i izdržljiva kao ni jedna druga u Europi. Odlikuje je spartanska smjelost i prezir prema smrti, dakle velika hrabrost. Zatim prelazi na analizu položaja austrijske vojske na talijanskom bojištu. Razočaran je ponašanjem Radetzkog kao vrhovnog vojnog zapovjednika, koji je ostavio svoju vojsku da je rulja ismijava i grdi opominjući zapravo čitavo vojno zapovjedništvo kako je upravo vojnik onaj koji je, barem do tada, bio bedem i potpora Monarhije. Iako ne mogu utvrditi na koje je događaje Wiesner ovdje konkretno mislio, vjerojatno su ga porazi habsburške vojske tijekom ožujka i travnja 1848., pri čemu se i sam Radetzky morao povući iz Milana u Veronu i od tud organizirati daljnja borbena djelovanja,25 nagnali na ovako oštru kritiku habsburškog vojnog zapovjedništva. Posebno je vojnom sustavu zamjerao očuvanje klijentelističkog principa prema kojem su zapovijeništvo nad vojskom zbog svog društvenog satutsa dobivali aristokrati. Upravo u tome vidio je uzroke što je austrijska vojska kroz povijest doživjela brojne gubitke, koji su rezultirali ili gubitkom pojedinih dijelova Monarhije i zamjenama pojedinih dijelova zemlje. Zamjerao je austrijskoj vojsci i to što na svom čelu nije imala čovjeka iz naroda, koji bi se za ljubav naroda i interese domovine borio do zadnje kapljice krvi. Kao pozitivan primjer takvog čovjeka spominje Napoleona, koji da je Austrijanac, zbog zaostalih staleških odnosa
23 Anđelko Mijatović, Ban Jelačić, Zagreb 1990., 12. 24 Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82. 25 Možda je Wiesner upućujući navedenu kritiku mislio na gubitak Venecije, gdje je vojni zapovjednik bio grof
Zichy. On je svoje postrojbe uputio u vojarne kako pojava vojnika na ulicama ne bi izazvala bijes naroda, ali posljedica takve odluke bila je organiziranje narodne garde u Veneciji i zauzimanje svih vojnih položaja u gradu od strane pobunjenika. Josip Neustädter, Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848., 1. svezak, prir. Igor Gostl, Zagreb 1994., 52-72.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
na kojima se bazira i austrijski vojni sustav, ne bi imao uopće priliku postati poručnik i njegov bi talent u austrijskoj vojsci zasigurno propao.26 Treba, pak, naglasiti, kako se od 18. st. u habsburškoj vojsci spajaju meritokratski s klijentelističkim principom, tako da su i oni koji nisu imali socijalno zaleđe na temelju svojih zasluga mogli napredovati u vojnoj hijerarhiji pa i do najviših vojnih položaja. Korištenjem lika Napoleona, osim što je on bio univerzalni mit kojemu su se divili svi, Wiesner je, smatram, želio još više istaknuti važnost uvođenja isključivo meritokratskoga principa u austrijskoj vojsci. A osim toga, svojom je kritikom želio naglasiti i ideju nužnosti promjene društvenopolitičkog sustava u Monarhiji, koji je imao utjecaja i na vojni sustav. Wiesner je, čini se, bio žestoki protivnik starog sustava te je tražio da se promjene, koje je revolucija donijela na političkom i socijalnom planu, primijene i u vojsci. No, vjerojatno je tako oštra kritika vojske, prije svega rezultat nezadovoljstva stanjem na talijanskom bojištu, ali možda i nekih osobnih frustracija. Kao što je već spomenuto Wiesner je bio časnik, a vojsku je napustio kada je izbila revolucija 1848. godine.27 Razlozi njegova napuštanja vojske nisu mi poznati, a to ostavlja širok prostor za prepostavke, pa je moguće da je njegova kritika bila rezultat osobnog animoziteta prema višim časnicima.
Osim navedenih zahtjeva, u listu je objavljen i jedan zanimljiv članak stanovitog Franza Herza, u kojem se zalaže za promjenu sustava kažnjavanja u sklopu carske vojske. Posebno nečasnima smatra batinanje i trčanja kroz šibe te se zalaže za njihovo dokidanje, jer su pretjerano okrutna, a i predstavljaju sramotne ostatke starih vremena.28 Uistinu, sudstvo u Krajini, a posebno tjelesno kažnjavanje bilo je jedno od izvora nezadovoljstva među krajišnicima.Takvim postupcima vrijeđalo se ljudsko dostojanstvo kao i obvezom da se nakon obavljene tjelesne kazne okrivljenik morao zahvaliti na primljenim batinama. Za ukidanje tjelesne kazne zalagali su se i neki od najviše rangiranih časnika austrijske vojske poput Radetzkog i Jelačića, ali zbog štednje u državnoj blagajni ministarstvo rata još tijekom 1860-ih na to nije pristajalo smatrajući kako će u tom slučaju morati otvoriti veći broj tamnica za što je trebalo izdvojiti dodatna fi nancijska sredstva. U okviru reformi krajiškog sustava 1868. godine, batinjanje je konačno ukinuto.29
26 Wiesner, „Die österreichische Armee und ihre Führer“, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848., 5-7. Usp. Kristina
Milković Šarić, Josip Jelačić u Prvoj banskoj pukovniji (1841.-1848.). Prilozi za povijest političke ideologije Josipa
Jelačića, Zagreb 2014., 57. 27 Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82. 28 „Die Strafen in der k.k. Armee“, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 7, 10. 6. 1848., 16. O sustavu kažnjavanja u
Vojnoj krajini, ali i općenito vojnom sustavu carske vojske vidi više Iskra Iveljić, Banska Hrvatska i Vojna krajina od prosvijećenog apsolutizma do 1848. godine, Zagreb 2010., 140-141. Milković Šarić, Josip Jelačić, 66-67. Mirko
Valentić, Hrvatsko-slavonska vojna krajina 1790.-1881., u: Vojna krajina. Povijesni pregled – historiografi ja – rasprave, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb 1984., 74-75. 29 Mirko Valentić, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881, Zagreb 1981., 42, 113-114, 144.
U ovim tekstovima zaista su iznesene snažne kritike habsburškog vojnog sustava i nužnost njegove promjene, što je bilo u skladu s liberalnim idejama, koje je uredništvo zastupalo i zasigurno je imalo pozitivan odjek među čitateljima ovoga lista, koji su živjeli na granici s vojnokrajiškim sustavom i također svjedočili nužnosti iznesenih zahtjeva za promjenama. Naime, i hrvatski politički pokret također je iznio zahtjeve da sabor, tj. narod bira državnog vojvodu ili kapetana, da narodna vojska treba prisegnuti ne samo vladaru nego i ustavu i slobodi naroda. Tražilo se, nadalje, uvođenje javnosti sudovanja u Krajini, a posredno i ukidanje tjelesne kazne.30 Dakle i hrvatski politički pokret, a i krajiške općine iskoristili su revolucionarna kretanja i prodor liberalnih ideja kako bi zahtijevali promjene u Vojnoj krajini, koje su krajišnicima kao vojnicima-seljacima, ali i stanovništvu u civilnoj Hrvatskoj trebale osigurati sigurniju i bolju budućnost.
Kao što je već spomenutom, u Luciferu su redovito donošena izvješća s talijanskog bojišta, dapače čak je jedan broj izašao izvanredno kako bi se zadržala aktualnost vijesti s ratišta. Već od prvoga broja spominje se gomilanje vojske u Klagenfurtu (Celovcu) te dolazak i krajiške vojske. U istoj rubrici donesen je i izvadak iz jednog originalnog pisma, u kojem se govori o sukobima koji su se dogodili na ulicama mjesta Lodi (u Lombardiji) između pristaša talijanske revolucije i austrijske vojske. Privatni dopisi bila su izvor informacija o stanju na talijanskom bojištu i u sljedećim brojevima. Donesen je npr. izvještaj o austrijskoj vojsci u okolici Verone, u kojem se govori o stanju pojedinih časnika, ali se oblikuje i slika drugoga, odnosno talijanske vojske. Tako se u tom pismu pijemontsku vojsku naziva „feige Hunde“ (kukavičkim psima), a njihov kralj Karl Albert obilježen je kao bezumnik i izdajnik. S druge strane prikazuje se „opravdani“ bijes husara (konjanika), koji su naumili sljedećom prilikom napasti Pijemontežane i to bez naredbe kako bi osjetili što znači uvrijediti Austriju. U ovom dopisu također se spominju talijanske trupe u sklopu austrijske vojske, za koje se kaže da su iskoristive sam ako ih prate i ako im se s lijeva i desna nalaze drugi naši hrabri vojnici.31 To zapravo znači da je prema njima iskazan visok stupanj nepovjerenja, jer se pretpostavljalo da bi vrlo lako mogli prijeći na stranu talijanskih revolucionara. Iz spomenutih navoda jasno je da se i gradi slika o vlastitoj vojsci kao vrlo hrabroj i odvažnoj, prema neprijateljima zastrašujućoj. Oblikovanja slike nas, tj. austrijske vojske i njih, tj. pijemontske vojske bilo je dio ratne promidžbe, a svrha joj je bila uvjeriti javnost u pobjedu nad talijanskom revolucijom kako bi od nje dobila moralnu i materijalnu podršku za daljnje ratovanje. Ipak, stanje na talijanskom bojištu u tom trenutku po austrijsku carsku vojsku i nije bilo obećavajuće, čak su do bana Jelačića stigle vijesti, prema tvrdnjama generala Neustädtera, da je Italija već izgubljena.32
30 Hrvatski državni sabor 1848., ur. Kolanović Josip, Zagreb 2001., sv. 1, 117; sv. 3, 134. 31 „Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben)“, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11.-12. 32 Neustädter, Ban Jelačić, 1. sv., 347.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
Iz tog privatnog dopisa saznajemo i o načinu kako je vojska u ratnom pohodu funkcionirala u različitim aspektima. Tako dopisnik opisuje kako u Veneciji, koju je austrijska vojska zaposjela, vojnici moraju dobivati dobru hranu i piće cijele dane, ali da su k gozbenom stolu uvijek pozvani i oni koji hranu donose, da ne bi bila otrovana. Sam dopisnik opisuje način na koji on kao pojedinac, na temelju svog statusa u vojsci funkcionira. Tako kaže da je 24 sata slobodan, a 24 sata je na glavnoj straži i tada je u potpunosti na raspolaganju maršalu. Spominje kako ima jako mnogo posla pa slobodno vrijeme provodi tako da se brine za svoju četu i vodi korespondenciju. No, ipak obećaje da će unatoč prezauzetosti i dalje slati izvješća.33
Kao što je već spomenuto, ratne vijesti bile su i razlog objave izvanrednog broja Lucifera. U njima je doneseno najprije službeno izvješće s ratišta oko Verone, a zatim detaljno izvješće dopisnika, koji je sam promatrao događanja. Prema službenom izvješću carska vojska nakon gotovo cjelodnevne borbe uspjela je sačuvati svoje pozicije. Važno je spomenuti da se u tom izvješću ponovno mogu naći elementi ratne promidžbe i to na mjestu gdje se spominje kako je neprijatelj ostavio velik broj mrtvih i ranjenih, ali broj u gubitku ljudstva na strani austrijske vojske još nije bio dostupan, iako se kaže da je poginulo više hrabrih časnika. Ni izvješće promatrača ratnih zbivanja nije bilo ništa drukčije. I u njemu se govori o hrabrosti carske vojske, o porazu neprijatelja, kojeg je bile višestruko više i velikom broju njegovih poginulih vojnika: „(...) um den Friedhof herum lagen ganze Hügel von gefallenen Feinden.“34 Djelovanje austrijske vojske označeno je kao junačko, posebno je spomenuta artiljerija, koja se svakom prilikom jako isticala, a za Kaiser-Jäger (kraljevske lovce) svaka je pohvala suvišna. Ali i on naglašava problem s kraljevskim talijanskim trupama, tj. onim regrutiranim u Lombardiji i Veneciji te spominje primjer jednog carskog časnika, koji je tražio da mu četa prijeđe na stranu talijanskih revolucionara, a iz komentara uredništva čini se da je čak pola čete i prešlo neprijateljima. Očevidac je spomenuo poginule časnika (Leizendorfa i Poternaya i njih još pet do šest), ali ni njemu gubitak u ljudstvu nije poznat. Ono što je nama posebno zanimljivo jest spominjanje general Nugenta, koji je trebao stići s vojskom od oko 30 000 ljudi.35 No, u istom broju objavljeno je i pismo iz Italije preuzeto iz novina Constitutionellen Donau Zeitung u kojem se govori upravo o kretanju vojske pod zapovijedajućim generalom Nugentom i prikazuje se njezina gotovo idilična slika: „Trotz den angestrengten gröβentheils doppelten Märschen, die besonders die Grenzer in den letzten Tagen zurückgelegt hatten, waren die Leute munter und lustig, und zwar mitten im strömenden Regen, während die Reiterei mit ihren frischen, gut gnährten Pferden einen nicht mindererfreulichen Anblick darbot.“36
33 „Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben)“, Der Lucifer, 12. 34 „Auβerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze“, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14. 35 „Auβerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze“, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14. O sastavu habsburške vojske vidi Milković Šarić, Josip Jelačić, 57. 36 „Feuilleton. Briefe aus Italien“, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 16.
Unatoč takvoj slici vojske, u pismu se izvještava i o tome kako Nugentova vojska nije napredovala prema planu i da mu neki to zamjeraju smatrajući da previše oklijeva, dok drugi misle da je to rezultat njegove prevelike žurbe. No, autor pisma brani njegovo ratno iskustvo i smatra da je dobro postupio.37 Detaljnije službeno izvješće o kretanju Nugentove vojske prispjelo je za sljedeći broj lista. U njemu se govori o kretanju vojske za svaki dan pojedinačno od 6. do 11. svibnja i naravno ponovno se naglašava hrabrost carske vojske. Posebno je istaknuta izvanredna hrabrost pješačke pukovnije Kinsky i Ilirsko-banatskog bataljona u bitci u blizini Trevisa 11. svibnja, koji su uspjeli zadržati neprijatelja i čak mu oteti jedan top. Na kraju izvjšća istaknuta je posebno hrabrost Prve banske pukovnije: „manche schöne Th at wäre zu erwähnen, doch verdient besonders hervorgehoben zu werden, daβ am 8., bei Gelegenheit der gegen Primolano vorgenommenen Recognoscirung eine Abtheilung von 23 Mann des ersten BanalGrenz-Regiment, kommandirt vom Oberlieutenant Magdeburg zwischen Arsie und Primolano von mehr als 300 wohlbewaff neten Insurgenten angegriff en wurde, sich in einem Hause gegen diese Uebermacht lange Zeit ertheidigte. Als es hierauf dem Angreifer gelungen war, das Haus in Brand zu stecken, schlug sich die kleine tapfere Schaar mit der blanken Waff e durch den zahlreichen Feind, und gelangte mit einigem Verluste zu ihrer Truppe. Ehre diesen Tapfern!“38 S ratišta su stizale vijesti i o slici carske vojske, pa i Hrvata koji su u njoj sudjelovali, u ratnoj promidžbi neprijatelja. Zanimljiv primjer stigao je iz Udine: „Daβ in den Orten, wo auf die Truppen aus den Häusern geschossen wurde, Zerstörungen vorfi elen, und auch manche Unschuldige dabei gelitten haben mögen ist eben so wahr, als das in dem Lager vor Udine in den Landhäusern derjenigen Städter, die als Leiter der Bewegung oder als deren vorzüglichsten Th eilnehmer bekannt waren, von den Kroaten manche Verwüstungen begangen wurden.“39 Dakle stereotipne predožbe, koje su još od 17. st. stvarane u europskoj javnosti, o divljim Hrvatima, koji uništavaju sve pred sobom bile su prisutne i u talijanskoj ratnoj promidžbi 1848. Korištene su kako bi se stanovnike što više zaplašilo, a cilj im je bio da na taj način pridobiju njegovu podršku za svoje ratno djelovanje.40
List Der Lucifer pojavio se u ranijoj fazi revolucionarnih kretanja na području banske Hrvatske. Iz analize njegova, ne baš pretjerano bogatog, sadržaja jasno je da je zastupao suvremene liberalne ideje poput zalaganja za potpuno ukidanjem nezasluženih privilegija pogotovo u vojsci, za uvođenje građanskih sloboda, napose slobode tiska, mišljenja i govora te za vjersku toleranciju, iako su se u njemu mogli naći ironični komentari društvenih devijacija koje je donijela revolucija. No, kao i ostale novine, koje su tada objavljivane na području banske Hrvatske, poslužile su i u promidžbene svrhe
37 Isto, 16. 38 „Vom Kriegsschauplatze“, br. 5, 25. 5. 1848., 18. 39 „Feuilleton. Briefe aus Italien“, br. 5, 25. 5. 1848., 20. 40 Alexander Buczynski, Pa to su samo Hrvati! Građa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine,
Zagreb 2011., 11. Iveljić, Banska Hrvatska, 171. Milković Šarić, Josip Jelačić, 58-61.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
u smislu da su putem ovog lista javno zastupani ideološki stavovi i načela s težnjom da ih se proširi na neistomišljenike.41 No, čini se kako list nije u potpunosti zadovoljio interes za brzim i točnim informiranjem o političkim prilikama42 i na lokalnoj razini i u banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj, za koje su u trenutku njegova izlaženja čitatelji bili možda više zainteresirani, nego za događanja na „dalekom“ talijanskom bojištu, koja su dominirala na stranicama ovoga lista, a što možemo povezati s glavnim urednikom i njegovim interesima, budući da je on nekada bio vojni časnik. Opće političke prilike, ali i one lokalne u tom su se razdoblju zaista mijenjale velikom brzinom, a sam položaj grada Varaždina na granici s Ugarskom, nacionalna raznolikost njegova stanovništva koja se odražavala na lokalne političke prilike te napeti mađarsko-hrvatski odnosi neosporno su tražili više prostora, ali vjerojatno i određivanje političke pozicije samog lista pa u tim okolnostima mislim da bismo mogli tražiti uzroke prestanka izlaženja Der Lucifera. Der Lucifer je bio list usmjeren na publiku koja je poznavala njemački jezik, dakle na građanski i plemićki stalež u Varaždinu pa i banskoj Hrvatskoj, ali je vjerojatno uredništvo namjeravalo proširiti domet tog lista i izvan granica banske Hrvatske pa je zato odabralo njemački jezik kao sredstvo komunikacije. Ni taj posljednji aspekt ne bismo smjeli izgubiti iz vida u razmišljanjima oko uzroka prestanka izlaženja ovoga lista, jer je moguće da upravo zbog ograničenosti na lokalnu sredinu on ekonomski nije bio isplativ pa je ugašen. List se zalagao za različiti slobode kao što je najavljeno u uvodnom broju, no kritika glavnog urednika nekada je bila pretjerana, i možda rezultat nekih osobnih obračuna pa je zalaganje za istinom, koja je također trebala biti jedna od deviza u uređivanju ovoga lista, upitno.
41 Švoger, Südslawische Zeitung, 33. Ista, Zagrebačko liberalno novinstvo, 480-485. 42 Švoger, Südslawische Zeitung, 35.
Sažetak
Godine 1848., nakon ukidanja cenzure u mjesecu ožujku, u banskoj Hrvatskoj naglo se povećao broj novina koje su počele izlaziti. Jedan od njih bio je i list Der Lucifer s podnaslovom Organ für Politik, Literatur, Humor und Caricatur i prilogom Warasdiner Neuigkeitsbote, koji se pojavio u Varaždinu u travnju iste godine. List je izlazio do početka lipnja, tj. svega mjesec i pol dana, a objavljeno je ukupno sedam njegovih brojeva. Prestao je izlaziti iz još neutvrđenih razloga. U ovom radu analizira se njegovo pisanje prema temama koje su u njemu zastupljene te ih se stavlja u kontekst vremena. Najzastupljenija tema u listu bila je vezana uz ratne prilike na talijanskom bojištu. Nju je pratila slika drugoga i ratna promidžba pa se u radu napominju ti aspekti. Vezano uz vojnu tematiku, u listu su izneseni zahtjevi za reformama austrijskog vojnog sustava, koji je djelovao na zaostalim principima, što je njegovu vojsku činilo neefi kasnom, pa se takvi stavovi stavljaju u red liberalnih ideja koje je list zastupao. Druga tema po zastupljenosti bila je ona vezana uz nacionalno pitanje. U listu su objavljeni članci u kojima se bez komentara uredništva prezentiraju postignuća mađarske revolucije i zahtjevi hrvatskog političkog pokreta. S obzirom da se uredništvo u više navrata usprotivilo starom društveno-političkom sustavu, autrica ovog rada pretpostavlja da je zato što je i mađarski i hrvatski pokret smatralo liberalnima, ali međusobno nepomirljivima, ostavilo čitateljima da njihova postignuća i zahtijeve sami procijene ne želeći uz to dolijevati ulje na vatru u na toj relaciji ionako politički podijeljenom Varaždinu. Osim navedenoga, uredništvo se dotaknulo i pitanja vjerske problematike osudivši napade na židove, koji su se dogodili u Požunu, kritizirajući na taj način posredno i slična događanja u Varaždinu i banskoj Hvatskoj. Navedene teme, iako ih nije bilo mnogo upućuju nas na zaključak da je ovaj list bio liberalnog karaktera, a odluka da se izdaje na njemačkom jeziku bila je vjerojatno povezana ne samo s ciljanom publikom, kojoj se želio obraćati, nego vjerojatno i s namjerom uredništva da ne ostane ograničeno samo na uski prostor Varaždina ili banske Hrvatske, nego da svoje djelovanje proširi i izvan navedenih granica.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
Der Lucifer – ein varaždiner Blatt in deutscher Sprache
Zusammenfassung
Im Jahr 1848, nach der Abschaff ung der Zensur im März, stieg in dem Banalkroatien die Anzahl der Zeitungen die erschienen schnell an. Eine von ihnen war das Blatt Der Lucifer mit dem Untertitel Organ für Politik, Literatur, Humor und Caricatur und der Beilage Warasdiner Neuigkeitsbote, das im April desselben Jahres in Varaždin erschien. Das Blatt erschien von Anfang Juni, dh. nur anderthalb Monate, es wurden insgesammt sieber Exemplare veröff entlicht. Aus unbekannten Gründen wurde es abgesetzt. In dieser Arbeit wird sein Schreiben gemäß Th emen, die darin vertreten waren analysiert und sie werden in das Zeitkontext gesetzt. Im Blatt war das meistvertretene Th ema mit den Kriegsverhältnissen auf der italienischen Front verbunden. Dem folgte das Bild des Zweiten und die Kriegswerbung, so werden in der Arbeit diese Standpunkte betont. Bezüglich Militärthematik wurden im Blatt Forderungen zur Reform des österreichischen Militärsystemes, welches gemäß veralteten Prinzipien wirkte, die ihr Heer unwirksam machte, veröff entlicht, so wurden solche Standpunkte als liberale Ideen, welche das Blatt vertrat, eingestuft. An zweiter Stelle ist das mit der Nationalfrage verbundene Th ema. Im Blatt wurden Artikel veröff entlicht, in denen, ohne Kommentar der Redaktion, die Errungenschaften der ungarischen Revolution und die Forderungen der kroatischen politischen Bewegung vorgestellt werden. Berücksichtigend, dass sich die Redaktion mehrere Male dem alten gesellschafts-politischen System entgegensetzte, nimmt die Autorin dieser Arbeit an, dass sie, weil sie so die ungarische wie auch die kroatische Bewegung für liberal – aber miteinander unversöhlich, hielt, es den Lesern überließ, deren Errungenschaften und Forderungen selbst einzuschätzen, um in dieser Beziehung die sowieso schon starke Aufteilung von Varaždin nicht weiter zu steigern. Außer dem Erwähnten befasste sich die Redaktion auch mit den Fragen der Religionsproblematik indem sie die Angriff e der Juden verurteilte, die in Pressburg vorkamen, auf diese Weise die ähnliche Ereignisse in Varaždin und im Banalkroatien indirekt kritisierend. Die angeführten Th emen, obwohl es nicht viele waren, weisen darauf hin, dass dieses Blatt liberalen Charakters war und die Entscheidung, es in deutscher Sprache zu veröff entlichen, wahrscheinlich nicht nur mit der gezielten Leserschaft, an die es sich wenden wollte, sondern auch mit der Absicht der Redaktion, nicht nur auf den engen Raum von Varaždin oder des Banalkroatien zu begrenzt sein sondern sein Wirken auch aus den angeführten Grenzen zu erweitern, verbunden war.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86 Arijana Kolak Bošnjak: Der Lucifer – varaždinski l ist na njemačkom jeziku
