Jasenka Kranjčević Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

from Godišnjak - Jahrbuch 2017

IN MEMORIAM: Darko Varga

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Dr. sc. Jasenka Kranjčević UDK: 728.5(497.5) Znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad Institut za turizam, Vrhovec 5, Zagreb Primljeno: 5.10.2017. jasenka.kranjcevic@iztzg.hr Prihvaćeno: 7.10.2017.

Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Temeljem objavljenih studentskih arhitektonskih projekata turističke arhitekture u austrijskim arhitektonskim časopisima istražuje se odnos studenata, a time i fakulteta prema razvoju turizma na hrvatskoj obali Jadrana na početku 20. stoljeća. Prezentirani studentski arhitektonski projekti turističke arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana stavljaju se društveno-ekonomski kontekst vremena te se analiziraju i valoriziraju funkcija, primjena tehnologije, oblikovanje i odnos prema lokalnom identitetu. Turistička arhitektura odnosi se na lokacije u: Hvaru (1901./1902.), Brijunima (1905.), Poreču (1907.), Lokrumu kod Dubrovnika (1900.) i (1913.) te nepoznatim lokacijama na Jadranu. Završni radovi turističke arhitekture bečkih studenata arhitekture nisu doživjeli realizaciju, ali pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve brže razvijajućem turizmu, primjeni suvremene tehnologije te prema zatečenom nasljeđu. Iako studentski radovi nisu doživjeli realizaciju, u zaključku se potvrđuje da su studenti pokazali visoki stupanj vizije prema razvoju turizma kroz projekte turističke arhitekture te su u svojim radovima primjenjivali suvremenu tehnologiju, razumjeli njenu funkciju te koristili suvremeno oblikovanje.

Ključne riječi: studenti arhitekture, arhitektonski projekti, turistička arhitektura, hrvatski Jadran, AustroUgarska Monarhija

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Uvod

Opravdanost sustava obrazovanja, između ostalog, može se mjeriti kroz sposobnost polaznika da se nakon obrazovanja uspješno uključuju na tržište rada te da su sposobni primjenjivati i razvijati nove tehnologije u svojoj struci.

Planovi za povećanjem turističkog prometa kao i privlačenjem turista podrazumijevali su, krajem 19. i početkom 20. stoljeća ,izgradnju sve eksluzivnije turističke arhitekture. Projektiranje takovih zgrada zahtijevalo je primjenu specijaliziranih znanja u tehnologiji i oblikovanju. Sustav obrazovanja trebalo je prilagoditi novoj društvenoj pojavi - turizmu.

Stoga se u radu provjerava jesu li studenti Akademije lijepih umjetnosti (Akademie der bildenden Künste, Wien – u daljnjem tekstu ABK) i Tehničke visoke škole u Beču (Technische Hochschule, Wien - u daljnjem tekstu THS) bili upoznati s tadašnjim trendovima u turizma, primjeni suvremene tehnologije, novim smjerovima u oblikovanju turističke arhitekture te kakav je bio njihov odnos prema identitetu lokalnog prostora i nasljeđu?

Kako bi se procijenilo jesu li studenti arhitekture u Beču bili pripremani za projektiranje turističke arhitekture na hrvatskom Jadranu najprije se ocjenjuje kroz odabrane lokacije hrvatskog Jadrana. Zatim se analiziraju i valoriziraju objavljeni radovi kroz primjenu suvremene tehnologija, suvremeno oblikovanje te odnosu prema identitetu prostora i zatečenom nasljeđu.

Da bi se mogao bolje razumjeti odnos studenata prema novoj društvenoj pojavi, turizmu, potrebno je imati na umu činjenice da je kraj 19. stoljeća bilo vrijeme razvoja i primjene novih tehnologija u graditeljstvu, arhitekturi, prometu, medicini, itd. Investicije u turizmu sve su bile veće te nije bilo neobično da se sve veće korporacije angažiraju s investicijama u turizmu. To je vrijeme kada se radi inventarizacija lječilišta po državama i u Europi, kao i po njihovim medicinskim karakteristikama.

U austrijskom časopisu Wiener Bauindustrie Zeitung još 1900. objavljeno je javno predavanje profesora Augusta Prokopa (Prokop, 1900) kako arhitektonska struka može pomoći unaprjeđenju turizma.

O složenosti projektiranja hotela kao zgrade turističke arhitekture ukazuje članak Augusta Luxa 1909. Cijeli članak posvetio je obrazloženju složenosti projektiranja hotelske arhitekture, jer je u takovoj zgradi potrebno uskladiti funkciju, tehnologiju, oblikovanje i higijenu (Lux, 1909).

Zbog važnosti obrazovanja za potrebe turizma sve se više vode javne rasprave o turizmu. Tako su početkom stoljeća u stručnom časopisu Fremdenverkehr1 u dva navrata objavljeni članci o odnosima turizma i škole, odnosno kako škole mogu pomoći u razvoju

1 Početkom 20. stoljeća glavni urednik i izdavač časopisa „Fremdenverkehr“ je Moriz Band koji je poznat kao autor knjige „Dalmatia das Land der Sonne“ (Band, 1910).

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

turizma (Band, 1912; Leuschner, 1913). Autori članaka su Moritz Band i profesor Th eodor Leuschner iz Njemačke. Zanimljivo je da urednik časopisa vodi raspravu o budućnosti turizma (Band, 1908) gdje se navodi kako je potrebno organizirano i planski promišljati o investicijama, propagandi, reklami, ili o razvoju turizma na našoj obali (Schindler, 1912).

I u dalmatinskom tisku sve se više objavljuju članci o turizmu, Milan Marjanović2 u splitskom časopisu Sloboda 1909. u nekoliko nastavaka piše o potrebnom planskom razvoju turizma i koje sve aktivnosti treba poduzeti za njegov organiziran razvoj.

Zbog velikih turističkih poten cijala tadašnje austrijske rivijere (sjeverni dio talijanske, slovenske, hrvatske, bosansko hercegovačke i crnogorske obale) u Beču je 1913. organizirana velika tematska izložba Adria Austellung (Jadranska izložba) koja je trajala šest mjeseci te privukla oko 2.080.000 posjetitelja.

Osim usmjeravajućih aktivnosti za razvoj turizma i studenti su se sve više pripremali za razvoj turizma.

Ali, kakve su društveno-ekonomske prilike na hrvatskom Jadranu u to vrijeme? Društveno-ekonomske prilike na hrvatskoj obali Jadrana, a posebno u Dalmaciji najkraće se mogu opisati kao vrlo teške, jer su industrija i poljoprivreda bile nerazvijene, gradnja drvenih jedrenjaka je gotovo nestala, a među stanovništvom bio je vrlo veliki udio nepismenog stanovništva. Dodatni udarac poljoprivredi, odnosno vinogradarstvu i prodaji vina zadala je Vinska klauzula 1891. i fi loksera.

S ciljem pokretanja gospodarstva u Dalmaciji u Beču je 1894. osnovano Društvo za gospodarsko unapređenje Dalmacije a koja je obuhvaćala planove za industriju, poljoprivredu i turizam (Piplović, 2011). S obzirom da je turizam sve više postajao mjerilo društvenog i ekonomskog napretka i da se nezaustavljivo širio prema istočnoj obali Jadrana, nije neobično da su se velike korporacije poput Društva južnih željeznica, Austrijski Lloyd i dr. sve više uključivale u razvoj turizma.

Studentska i studijska putovanja po hrvatskoj obali Jadrana3

Kako bi se inženjeri i studenti upoznali s tadašnjom austrijskom rivijerom radi lakšeg projektiranja organiziraju se studijska i studentska putovanja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća fakulteti i Društvo inženjera i arhitekata organizirali su putovanja po zemlji i inozemstvu. Tako su, između ostalog, studenti obilazili današnju hrvatsku obalu, kako bi dobili uvid u postojeće stanje, odnosno kako bi se upoznali s prostorom (podnebljem, arhitekturom, tradicijom idr.), a nakon putovanja objavljivali su izvješća.

2 Za podatke zahvaljujem gospođi Gordani Tudor. 3 Za izradu ovog poglavlja posebno se zahvaljujem gospodinu Arsenu Duplančiću iz Splita, Arheološki muzej,

Split.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Prve informacije o hrvatskoj obali Jadrana studenti su dobivali iz različite literature (knjige, novine, turistički vodiči, stručni časopisi idr.), na javnim predavanjima, izložbama, kontaktima i sl.. O organiziranim studijskim i studentskim putovanjima govore nam brojna pisana detaljna izvješća objavljena kao zasebni separati ili u sklopu stručnih časopisa najčešće u izdanju Austrijskog društva inženjera i arhitekata.

Organizirana putovanja bila su detaljno planirana te su o njima pisana i objavljena detaljna izvješća. Osim Dalmacije profesori i studenti posjećivali su Bosnu i Hercegovinu, kako bi prostorno zaokružili putovanja. Iz objavljenih izvješća poznato nam koliko su trajala putovanja, tko je sve putovao, tko ih je i gdje dočekao, tko im je držao predavanja, a i što su sve vidjeli i koju su literaturu koristili za pripremu putovanja.

Među prvim objavljenim opisima studijskog i studentskog putovanja po Istri je onaj objavljen 1895. u časopisu Der Architekt prof. Josefa Hoff manna. Tom prilikom prof. Hoff mann objavljuje tri crteža tradicijske arhitekture Voloskoga i jedan crtež Lovrana. Zanimljivo je da je tom prilikom prof. Hoff mann temeljem „čitanja“ prostora u perspektivnom crtežu predložio kako bi trebala izgledati vila na Jadranu, tj. da bi vila trebala sadržavati detalje loggie, otvorene stepenice, arkade itd. Također piše kako se treba voditi briga o nagibu krova, oblikovanju dimnjaka i oblikovanju detalja.

U časopisu Wochenschrift des Österr. Ingenieur- und Architekten- Vereins nakon putovanja po Dalmaciji 1903. uz tekst priloženi su crteži, arhitektonski snimci reprezentativnih građevina (zvonik katedrale sv. Dujma u Splitu, Knežev dvor u Dubrovniku i dr.) i fotografi je pojedinih građevina ili krajolika. Grafi čke priloge izrađivali su profesori i/ili studenti.

Arhitekt Richard Staudinger u časopisu Der Bautechniker 1910. objavljuje dva crteža iz Poreča, jedan iz Rovinja, jedan iz Aquileje, jedan iz Pule te jedan iz Pirana.

U časopisu Wiener Bauindustrie Zeitung 1913. studenti Hans Wolf i Hans Miedel objavljuju crteže. Hans Miedel objavljuje tri crteža iz Poreča, a Hans Wolf dva crteža iz Rovinja i dva iz Vodnjana.

Potrebno je napomenuti da su objavljena izvješća, između ostalog, služila da bi se informiralo čitateljstvo, poboljšala slijedeća putovanja, ali i da bi se dobio uvid u prostor i arhitekturu, odnosno urbanističko-arhitektonsko nasljeđe.

Studenti arhitekture u Beču nisu putovali samo po tadašnjoj austrijskoj rivijeri već su putovali po Italiji i drugim zemljama. Zanimljiva je također činjenica da su po istočnoj obali Jadrana osim studenata iz Beča putovali studenti arhitekture iz Hannovera, Berlina, Minhena, Dresdena i dr.

Kako su profesori i studenti, odnosno stranci, doživljavali prostor hrvatskog Jadrana? Studenti su prostor hrvatskog Jadrana opisivali kao prostor u kojem prevladavaju mala zbijena naselja dok su u gradovima vidljive građevine iz antike, srednjeg vijeka ali i da je vidljiv tzv. venecijanski stil.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Ovdje se navodi popis pronađenih objavljenih izvješća o studentskim i studijskim putovanjima: • Kortz, Paul (1888), Bericht über die Studienreise im Mai 1888. Wochenschrift des Österr. Ingenieur- und Architekten- Vereins; • Hoff mann, Josef (1895), Architektonisches aus der österreichischen Riviera, Der Architekt, 1, 37-38; • Stübben, Josef (1897), Spalato und Ragusa, Zwei Perlen der Adria. Zeitschrift für Architektur und Ingenieurwesen. Hannover. br. 38 od 17.09.1897, br. 39 od 24.09.1897, br. 40 od 01.10.1897, br. 41 od 08.10.1897, br. 42 od 15.10.1897. • Koch, Julius und Freih.v. Popp, Konstantin (1903) Bericht über die Studienreise des Österr. Ingenieur- und Architekten- vereins nach Dalmatienm Herzegowina und Bosnien 26. Mai bis 7. Jun 1903. Zeitschrift des österreichischen Ingenieur ind Atchitekten Vereins, Wien, LV, br. 36 str. 463-475. • Studinger, Richard (1910) Reisestudien von der istrischen Küste, Der Bauctechniker, XXX, br. 4, 62-64 • FLR (1913.), Vom künstlichen Tuff stein, „Wiener Bauindustrie-Zeitung“, XXX (20): 173-175, Wien.

Studentski radovi turističke arhitekture za hrvatski Jadran

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća iz Hrvatske u Beču studiraju Vjekoslav Bastl, Viktor Kovačić, Juraj Zaninović, Ivan Zaninović, Kamilo Tončić, Petar Senjanović, Hugo Ehrlich i dr.4

Zanimljivo je da su studenti arhitekture iz Hrvatske koji su studirali u Beču rijetko za svoje završne radove odabirali lokacije na prostoru današnje Hrvatske. Tako je Viktor Kovačić kao studentski rad projektirao hotel urbanog bloka u Beču a za svoj završni rad odabrao je projekt carske rezidencije na Krimu.

U nastavku se daje prikaz, analiza i valorizacija završnih radova turističke arhitekture na hrvatskoj obali Jadranu studenata koji su studirali u Beču.

Juraj (Giorgio) Zaninović (Split, 27.04.1876. - Buenos Aires 06.11.1946.)5 kao polaznik tzv. Wagner Schule za svoj završni rad odabrao je lokaciju na otoku Hvaru.

4 Krajem 19. i početkom 20. stoljeća iz Hrvatske u Minhenu studiraju Eduard Žagar, Srećko Florchütz, i dr.

U Pragu: studiraju Fabjan Kaliterna, Dane Žagar, Josip Kodl i dr. U Zürichu Joseph Poscher. U Gdanjsku (Danzig) Lujo Senđerđi, u Dresdenu Stjepan Hribar, Drago Ibler, u Budimpešti Stjepan Gomboš. Navedene činjenice ukazuju na veliku mobilnost studenata iz Hrvatske, ali i multikulturalnost koju su studenti donijeli s različitih studija iz Europe u Hrvatsku. 5 Otac Jurja Zaninovića, Antonio Zaninović je s Hvara i bio je član istraživačke ekspedicije Austro-Ugarske

Monarhije u otkrivanju Sjevernog pola. Nakon uspješnog povratka zaposlio se u Splitskoj luci kao pratitelj brodova. Od 1887. radi u luci u Trstu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Iako je od 1897. živio s roditeljima u Trstu a studirao u Beču pretpostavlja se da je za svoj završni rad odabrao lokaciju na Hvaru jer su mu roditelji s nostalgijom pričali o Hvaru, a i na Hvaru je još 1868. osnovano Higijeničko društvo s kojim je započeo razvoj turizma). Iako je početkom 20. stoljeća Hvar reklamiran kao „Austrijska Madeira“ želja za istraživanjem prostora od kuda potiču roditelji te traženja vlastitog izraza u turističkoj arhitekturi Juraj Zaninović odlučio se za projektiranje luksuznog casinoa u Hvaru (Kranjčević, 2015). Zaninović predlaže višekatnu simetričnu zgradu oblikovanu u secesijskom stilu. Privlačnost ulaza u casino Zaninović naglašava velikim krugom koji je nastao pod utjecajem profesora Josepha Maria Olbricha i njegovih ostvarenja. Iz završnog rada vidljivo je da je Juraj Zaninović bio pod snažnim utjecajem secesije koju je htio primijeniti na otoku Hvaru. Zaninović je poznat i u Sloveniji, jer je je autor najpoznatijeg ljubljanskog mosta sa zmajem.6

Slika 1. Casino na Hvaru, Juraj Zaninović Izvor: Kranjčević, J. (2015) Arhitekti Juraj i Ivan Zaninović . Kulturna baština, Vol. 41, br. 41, 173-188.

Ivan (Giovanni, Johann) Zaninović (1929. mijenja prezime u Zanini) (Split, 02.12. 1882.- nepoznato) mlađi je brat Jurja Zaninovića. Isto kao stariji brat bio je vješt crtač te su mu već kao studentu objavljivani arhitektonski crteži sa studijskih putovanja po Isti i Italiji. Kao studentu tzv. Ohmann Schule u Beču objavljivani su mu crteži interijera sakralnih građevina u časopisu Der Architekt 1907. i Wiener Bauhütte 1907. U Der

6 Djelovanje Jurja Zaninovića na prostoru Hrvatske dosta je nepoznato. Početkom 20. stoljeća sudjelovao je na arhitektonskom natječaju za dva projekta u Zadru (djevojačka škola i galerija s restoranom). A nepoznato je njegovo djelovanje u Dubrovniku za vrijeme odsluženja vojnog roka.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Architekt objavljen mu je akvarel interijera katedrale u Poreču (Tafel 107). U Wiener Bauhutte 1907. objavljen je crtež jedne bazilike u Rimu. Navedeni crteži ukazuju kako je Ivan Zaninović imao zavidno crtačko umijeće.

Arhitekt Marcel Kammerer (Beč, 04.11.1878. – Monteral, Quebec 25.12.1959.) još od studentskih dana svojim projektima vezan je uz hrvatski Jadran. Kao student fasciniran je slikarstvom te razmatra kako bi trebala izgledati vila za slikara. Stoga promišlja o vili na Jadranu te 1901. za lokaciji u Lovranu predlaže projekt vile za slikara. Kammerer predlaže oblikovanje vile u secesijskom stilu simetričnog tlocrta. Zbog mediteranske klime na srediti krova predlaže terasu s pergolom i zelenilom (Kammerer, 1901).

Inače Marcel Kammerer zajedno s E. Hoppeom i O. Schönthallom sudjeluje na natječaju za lječilišnu palaču u Opatiji 1912. i dobivaju 1. nagradu. Nažalost, zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata lječilišna palača nije izvedena iako su započeli zemljani radovi (nasipavanje mora). Nadalje Kammerer zajedno s E. Hoppe i Schönthalom u Splitu rade projekt vile 1913. koja također nije realizirana.

Sl.2. Vila za slikara, Lovran, Marcel Kammerer Izvor: Der Architekt, 1901, Vol. VII, str. 7, Tafel 10

Od završnih radova za hrvatsku obalu Jadrana zanimljiv je rad Alfreda Fenzla (6.5.1871. Beč – 28.4.1914. Münster Westfalen) za Lokrum, 1900. (Fenzl, 1900). On je bio pod utjecajem austrijske književnice Berte von Suttner7 i dobitnice Nobelove

7 Bertha von Suttner (rođena Kinsky; Prag, 9. lipnja 1843. - Beč, 21. lipnja 1914.), dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1905.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

nagrade za mir te je predložio da se južni dio otoka uredi za izgradnju Kongresne palače mira. Iako ova namjena nije direktno, već indirektno turističke namjene te je vrlo intrigantan odabir namjene ukoliko se uzme u obzir činjenica da još nije bilo strahota Prvoga svjetskog rata. Osim secesijskog urbanističkog uređenja južnog dijela otoka i oblikovanje građevine planirano je u secesijskom stilu. U sredini palače na krovu planirana je izgradnju kupole koja je simbolizirala zemaljsku kuglu. Palača je trebala imati veliku knjižnicu posvećenu miru. Planirana je izgradnja i hotela te sportskih terena. Iz palače zrakasto su se širile pješačke staze uređene secesijskom urbanom opremom. Zanimljivo je da je iz Dubrovnika do otoka Lokruma planiran viseći most s električnom željeznicom. Predloženo prometno rješenje svakako predstavlja primjenu suvremene tehnologije za hrvatski Jadran.

Da su se studenti bavili graditeljskim nasljeđem odnosno rekonstrukcijom ukazuje doktorski rad Fritza Kellera (Ostrov nad Ohri, 17.08.1878.- Beč, 14.12.1938.). Od 1897. do 1903. on je pohađao THS a do 1905. bio je asistent za istraživanje graditeljskog nasljeđa na Brijunima. U to su vrijeme Brijuni već uređeni kao eksluzivna turistička destinacija koja je stavljala graditeljsko nasljeđe u funkciju turizma. Fritz Keller istražuje kompleks rimske vile u Val Catena na Brijunima te predlaže njezinu rekonstrukciju za potrebe turizma. Iz 1905. poznata je obranio je disertaciju Die römische Villenanlage von Val Catena auf der Insel Brioni grande bei Pola (Keller, 1905; Kranjčević, 2016). Rođen je kao Fritz Kohn. Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima 1938 kao Židov. StudentFranz Kaym (*20.06.1891. - †12.02.1949.) kao lokaciju za svoj

Sl. 3. Kongresna palača mira, Lokrum, završni rad 1913. odabire otok Lokrum, Alfred Fenzl kao i Fenzel, ali on je predlagao da se

Izvor: Der Architekt, Supplement, 1900, cijeli otok podredi plesnoj umjetnosti te Vol. VI, str. 40 predlaže plesnu školu. S obzirom da je rad inspiriran bečkom balerinom te tako cijeli otok posvećuje edukaciji, ali i prezentaciji plesa koji je indirektno vezan s turizmom. Tako osim plesne škole, na otoku projektira hotel za smještaj umjetnika, ali i gostiju, crkvu, pozornice (otvorene i zatvorene) te

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Sl. 4. Rekonstrukcija rimske vile u Val Catena na Brijunima, Fritz Keller Izvor: Der Architekt, 1903. Vol IX, Tafel 61.

Sl. 5. Plesna škola, Lokrum, Franz Kaym Izvor: Der Architekt, 1913, Vol. XIX, Tafel 149

veliki trg. Da je Kaym bio na Lokrumu ukazuje činjenica da je u prezentiranom projektu priložena fotografi ja pogleda na otok iz Dubrovnika. Oblikovanje plesnog kompleksa bio je pod utjecajem moderne jer su zgrade oblikovane ravnim linijama i bez ornamenata (Kaym, 19013).

Osim točno određenih lokacija studenti su odabirali i zamišljene lokacije na Jadranu za završne radove turističke arhitekture. Tako studentFranz Šramek (Šramek, 1913) kod prof. Friedricha Ohmanna na nepoznatoj lokaciji na Jadranu projektira veliki turističko lječilišni sklop/resort. Šramek zamišlja

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

ravničarski teren uz more s bogatim zelenilom te na njemu planira tri velike hotelske zgrade od kojih je središnja najveća i najreprezentativnija. Uz more Šramek predlaže otvorenu i natkrivenu šetnicu te pristanište za turističke brodove koji bi dovodili turiste.

U časopisu Der Architect 1913. objavljen je studentski rad župne crkve (nepoznata lokacija i student) pod vodstvom prof. J. Hoff manna(***1913, Tafel 65). Crkva je oblikovana pod utjecajem moderne.

Zaključak8

Senzibilitet prema prostoru hrvatskog Jadrana kod studenata razvijao se organiziranim studentskim i studijskim putovanjima o čemu svjedoče objavljivana izvješća u arhitektonskim časopisima s kraja 19. i početkom 20. stoljeća (Wochenschrift des Österr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt; Zeitschrift des österreichischen Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung). Crteže s putovanja u časopisima objavljivali su profesori (Josef Hoff mann) i studenti (Hans Wolf, Hans Miedel idr.). Objavljena izvješća s putovanja osim što su služila za prepoznavanje prostornog identiteta i senzibiliteta prema hrvatskog Jadrana sadržavala su elemente za razvoj turističke arhitekture i propagande. U časopisu Der Architekt objavljivani su najbolji studentski radovi dok su izvješća s putovanja objavljivana u različitim stručnim časopisima. Objavljeni završni radovi s početka 20. stoljeća potvrđuju da su studenti arhitekture u Beču za svoje završne radove odabirali zgrade turističke arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana. Činjenica da su studenti za svoje završne radove odabirali lokacije na hrvatskom Jadranu samo ukazuje na atraktivnost prostora i želje za inovacijama u turističkoj arhitekturi. Stoga nije neobično da su studenti odabrali otok Hvar, otok Lokrum kod Dubrovnika, Lovran kod Opatije i Brijune.

Završni radovi turističke arhitekture studenata arhitekture u Beču nisu doživjeli realizacije, ali pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve brže razvijajućem turizmu, primjeni suvremene tehnologije, ali i prema zatečenom nasljeđu.

Prezentirane završne radove potrebno je sagledavati s činjenicom da je turizam krajem 19. i početkom 20. stoljeća na hrvatskoj obali Jadrana bio tek u povojima (hoteli s 100 kreveta bili rijetkost, izgrađenih cesta između gradova nije bilo, idr.) te da su studenti imali napredne ideje za gradnju zgrada turističke namjene. Prilikom projektiranja studenti su promišljali o funkciji turističke arhitekture, upotrebi novih tehnologija i suvremenom oblikovanju. Studenti su prilikom oblikovanja koristili elemente secesije ili moderne.

Nesumnjivo, profesori su odigrali važnu ulogu, jer su poticali studente na promišljanje o tada suvremenoj turističkoj arhitekturi. Od profesora ističu se: Otto Wagner, Josef Hoff mann, Joseph Maria Olbrich, Friedrich Ohmann, August Prokop, Jan Kotĕra idr.

8 Ovaj rad izrađen u sklopu Znanstvenoistraživačkog projekta 2032-HERU / 2014.-2018. / Urbanizam naslijeđa - Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnoga naslijeđa, Arhitektonski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu a koju fi nancira Hrvatska zaklada za znanost.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Literatura

***(1907), Der Architekt, Vol XIII, str. 64, taf. 107. ***(1913), Entwurf für eine Landkirche in Dalmatien, Der Architekt, Vol. XIX, Tafel 65. ***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 40, str. 356-357. ***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 31, str. 273. Baedeker, K. (1900) Austria, including Hungary, Transylvania, Dalmatia, and Bosnia. (9 izdanje)

Karl Baedeker Publisher, https://archive.org/details/austriaincludin00fi rgoog Band, M. (1908), Die Zukunft des Fremdenverkehrs. Ein Ratschlag an die Adresse des

Unterrichtsministers. Fremdenverkehr, Vol. 1, br. 18, str. 1-2. Band, M. (1910), Dalmatien – Das Land der Sonne, eine Wanderfahrt an der Adria. A. Hartlebens

Verlag, Wien Leipzig. Band, M. (1912), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 5., nr. 43, str. 1-3. Fenzl, A. (1900), Enwurf für einen Friedenscongreddpalast auf Lacroma. Der Architekt,

Supplement, 1900, nr.6, str. 40-42 FLR (1913), Vom künstlichen Tuff stein. Wiener Bauindustrie-Zeitung, Vol. XXX, br. 20, str. 173175, Wien. Hoff mann, J. (1895), Architektonisches aus der österreichischen Riviera, Der Architekt, Vol. 1, br. 1, str. 37-38. Kammerer, M. (1901), Studie zur Villa f.ur einen Maler, Der Architekt, Vol. VII, str. 7, Tafel 10. Kaym, F. (1913), Schul- und Festhaus für Tänzerinnen auf der Insel Lacroma. Der A rchitekt, XIX,

Tafel 149-153 Keller F. (1905), Die römische Villenanlage von Val Catena auf der Insel Brioni grande bei Pola. Diss.,

Wien. Keller, F. (1903), Studie der Laurentinischen Villa des Plinius nach seiner Beschreibung. Der

Architekt, Vol IX, Tafel 61. Koch, J.; Freih.v. Popp. K. (1903) Bericht über Studienreise des Österr. Zeitschrift des

Österreichischen Ingenieur- und Architekten-Vereins, Wien, Vol. LV (36): 463-475 https:// opus4.kobv.de/opus4-btu/frontdoor/index/index/docId/2742 Kortz, Paul (1888) Bericht über die Studienreise im Mai 1888. Wochenschrift des Österr. Ing.- U.

Arch.- Vereines, Wien. Kranjčević, J. (2015), Arhitekti Juraj i Ivan Zaninović . Kulturna baština, Vol. 41, br. 41, 173-188. Kranjčević, J. (2016), Čeští arhitekti a počátky turistiky na chorvatském Jadranu/ Czech Architects and the Beginnings of Tourism on the Croatian Adriatic Coast/ Češki arhitekti i počeci turizma na hrvatskom Jadranu. Kabinet of Architecture, Czech Republic; Institute for Tourism, Zagreb,

Croatia Leuschner, T. (1913), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 6., nr. 4, str. 1-2. Lux. J. A. (1909.), Das Hotel, ein Bauproblem. Der Architekt, XV: 17-20, Wien Marjanović, M. (1909), Promet stranaca u Dalmaciji. Sloboda, Vol, 5, br. 38, str. 9. Pederin, I. (1991), Jadranska hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima, Nakladni zavod

Matice Hrvatske, Zagreb Pozzeto M. (1981), Wagnerova škola: 1894-1912.: ideje, projekti, natječaji, nagrade. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 7. 5-27. 5. 1981. Zagreb: Zadružna štampa Pozzetto, M. (1979), La scuola di Wagner 1894-1912. Idee - premi - concorsi, catalogo della mostra, Trieste, Comune di Trieste, 1979, pp. 266-67 Prokop, A. (1900), Zur Förderung des Fremdenverkehrs in den österreichischen Alpenländern

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

und an der Österreichischen Riviera. Wiener Bauindustrie Zeitung, XVII (14):97-101, Wien Ried, H. (2013), Wettbewerbsentwurf für die Evangelische Kaiserjubiläms – Kirche. Wiener

Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX., Nr. 31, str. 279. Schindler, R. (1912), Die Entwicklung des Fremdenferkehrs in Dalmatien. Moderne Illustrierte

Zeitung Sport und Reise, Heft 8, str. 17-22. Šramek, F. (1913) Studie zu einer Kuranlage an der Adria. Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. 30,

Tafel 29-31. Staundinger, R. (1910) Reisedtudien von der istrischen Küste, Der Bautechniker, Vol. XXX, br. 4, str. 62-64 http://anno.onb.ac.at/cgi-content/annoshow-plus?call=bau|1910|0004|00000062 ||jpg||O| Stübben Josef (1897): Spalato und Ragusa, Zwei Perlen der Adria. Zeitschrift für Architektur und Ingenieurwesen. Hannover. Nr. 38 od 17.09.1897, Nr. 39 od 24.09.1897, Nr. 40 od 01.10.1897, Nr. 41 od 08.10.1897, Nr. 42 od 15.10.1897. Zaninovich, Johann (1907) Baptisterium des Laterans. St. Giovanni in Fonte. U: Wiener

Bauhütte, Vol XXVIII, Nr. II, im Juni 1907, tafeln r. 15.-16. Zaninovich, Johann (1907) Dom in Parenzo, Der Architekt, Vol XIII, Tafel 107.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Sažetak

Planovi za povećanjem turističkog prometa kao i privlačenjem turista, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, podrazumijevali su izgradnju sve eksluzivnije turističke arhitekture. Projektiranje tih zgrada zahtijevalo je specijalizira znanja u konstrukciji, tehnologiji i oblikovanju, a što je podrazumijevalo prilagodbu sustava obrazovanja novim potrebama.

Stoga se u radu provjerava jesu li studenti Akademije lijepih umjetnosti (Akademie der bildenden Künste) i Tehničke visoke škole u Beču (Technische Hochschule) bili upoznati s tadašnjim trendovima u turizmu, primjeni suvremene tehnologije, novim smjerovima u oblikovanju turističke arhitekture te kakav je bio njihov odnos prema identitetu lokalnog prostora i nasljeđu?

Senzibilitet prema prostoru hrvatskog Jadrana kod studenta razvijao se organiziranim studentskim i studijskim putovanjima o čemu svjedoče objavljivana izvješća u arhitektonskim časopisima s kraja 19. i početkom 20. stoljeća (Wochenschrift des Österr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt; Zeitschrift des österreichischen Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung). Crteže s putovanja u časopisima objavljivali su profesori (Josef Hoff mann) i studenti (Hans Wolf, Hans Miedel idr.). Objavljena izvješća s putovanja osim što su služila za prepoznavanje prostornog identiteta i senzibiliteta prema hrvatskom Jadranu sadržavala su elemente za razvoj turističke arhitekture i propagande. U časopisu Der Architekt objavljivani su najbolji studentski radovi, dok su izvješća s putovanja objavljivana u različitim časopisima.

Od završnih radova objavljeni su projekti: casinoa Juraj (Giorgio) Zaninović u Hvaru na Hvaru, vile za slikara u Lovranu kod Opatije Marcel Kammerer, Kongresne palače mira na Lokrumu kod Dubrovnika Alfred Fenzl, rekonstrukcije kompleksa rimske vile u Val Catena na Brijunima Fritz Keller te projekt plesne škole na Lokrumu kod Dubrovnika Franz Kaym.

Objavljeni završni radovi s početka 20. stoljeća potvrđuju da su studenti arhitekture u Beču za svoje završne radove odabirali zgrade turističke arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana. Činjenica da su studenti za svoje završne radove odabirali lokacije na hrvatskom Jadranu samo ukazuje na atraktivnost prostora i želje za inovacijama u turističkoj arhitekturi. Završni radovi turističke arhitekture studenata arhitekture u Beču nisu doživjeli realizaciju, ali pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve brže razvijajućem turizmu, primjeni suvremene tehnologije, ali i prema zatečenom nasljeđu.

Nesumnjivo, profesori su odigrali važnu ulogu, jer su poticali studente na promišljanje o tada suvremenoj turističkoj arhitekturi. Od profesora ističu se: Josef Hoff mann, Otto Wagner, Friedrich Ohmann, Joseph, Maria Olbrich, August Prokop, Jan Kotĕra idr.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Architekturstudenten aus Wien und Vorstellungen über den Tourismus an der kroatischen Adria

Zusammenfassung

Die Pläne zur Steigerung des Fremdenverkehrs sowie zur Anziehung der Touristen setzten Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhundertes einen Bau von immer exklusiveren touristischen Architektur voraus. Das Projektieren dieser Gebäuden forderte spezielle Kenntnisse in der Konstruktion, Technologie und Gestaltung, wobei sich die Anpassung des Bildungssystemes den neuen Bedürfnissen von selbst verstand.

Daher wird in der Arbeit geprüft, ob die Studenten der Akademie der bildenden Künste und der Technischen Hochschule in Wien die damaligen Trends im Tourismus, die Anwendung der modernen Technologie, die neue Richtungen in der Gestaltung der touristischen Architektur kannten sowie wie ihr Verhältnis zur Identität des Lokalraumes und Erbens war?

Die Sensibilität gegenüber dem Raum der kroatischen Adria wurde bei den Studenten mittels organisierten Studenten- und Studienreisen entwickelt, wovon die veröff entlichten Berichte in architektonischen Zeitschriften vom Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhundertes zeugenungen (Wochenschrift des Österr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt; Zeitschrift des österreichischen Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung). Zeichnungen von den Reisen veröff entlichten die Professoren (Josef Hoff mann) und die Studenten (Hans Wolf, Hans Miedel und andere) in den Zeitschriften. Die veröff entlichten Berichte von den Reisen, die zur Erkennung der Raumidentität und der Sensibilität der kroatischen Adria gegenüber dienten, beinhalteten auch Elemente zur Entwicklung der touristischen Architektur und Propaganda. In der Zeitschrift Der Architekt wurden die besten Studentenarbeiten, während die Reiseberichte in verschiedenen Zeitschriften veröff entlicht wurden.

Von den Abschlussarbeiten wurden die Projekte: Casino Juraj (Giorgio) Zaninović in Hvar auf der Insel Hvar, die Vilen für den Maler in Lovran bei Opatija Marcel Kammerer, des Friedenskongrespalastes auf Lokrum bei Dubrovnik Alfred Fenzl, der Rekonstruktion des Kompexes der römischen Villa in Val Catena auf Brijuni Fritz Keller sowie das Projekt der Tanzschule auf Lokrum bei Dubrovnik Franz Kaym veröff entlicht.

Die vorgestellten Abschlussarbeiten sollen durch die Tatsache, dass der Fremdenverkehr Ende des 19. Und Anfang des 20. Jahrhundertes an der kroatischen Adriaküste erst an seinen Anfängen war (Hotele mit 100 Betten waren eine Seltenheit, erbaute Straßen zwischen den Städten gab es keine usw.), sowie dass die Studenten vortschrittliche Ideen zum Bau der Gebäuden zu Fremdenverkehrzwecken hatten, betrachtet werden. Bei dem Projektieren bedachten die Studenten die Funktion der touristischen Architektur, den Gebrauch neuer Technologien und die moderne Gestaltung. Die Studenten benutzten bei der Gestaltung Elemente der Sezession oder der Moderne.

Die zu Anfang des 20. Jahrhundertes veröff entlichten Abschlussarbeiten bestätigen, dass die Architekturstudenten in Wien für ihre Abschlussarbeiten Gebäude der touristischen Architektur für die kroatische Adriaküste wählten. Die Tatsache, dass die Studenten für ihre Abschlussarbeiten Standorte an der kroatischen Adria wählten, weist nur auf die Atraktivität

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

des Raumes und den Wunsch nach Neuerungen in der touristischen Architektur hin. Die Abschlussarbeiten der touristischen Architektur der Architekturstudenten in Wien erlebten keine Realisation, zeigen aber einen hohen Grad von Sensibilität für den sich immer schneller entwicklenden Fremdenverkehr, die Anwendung der modernen Technologie, aber auch für die angetroff ene Hinterlassenschaft.

Zweifelsohne spielten die Professoren eine wichtige Rolle, weil sie die Studenten förderten, über die damals modernen touristische Architektur nachzudenken. Von den Professoren heben sich hervor: Josef Hoff mann, Otto Wagner, Friedrich Ohmann, Joseph, Maria Olbrich, August Prokop, Jan Kotĕra und andere

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102 Jasenka Kranjčević: Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

Jure Kuić, prof. UDK: 792(091)(497.5) Split Izvorni znanstveni rad e-mail: jukuic@xnet.hr Primljeno: 30.9.2017. Prihvaćeno: 2.10.2017.

Herbert Hoff man

(Duchcovo1, 25. 12. 1914. – Split, 16. 1. 1985.)

U radu je autor prikazao životni put i rad Herberta Hoff mana, akademskog umjetnika-scenografa. Uz fotografi je iz njegovog, vrlo dinamičnog života autor je istražio kako je pri tome intelektualac gradio svoj identitet. Opisano je njegovo djelovanje u zvanju za koje se školovao, i unatoč svim zaprekama, posvetio mu se i potvrdio kao umjetnik-scenograf, ostavivši veliki trag u splitskom i hrvatskom kazališnom prostoru i kulturi tijekom 37 godina, koje je proveo u novoj domovini, gdje se i zatvorio njegov životni krug.

Ključne riječi: Herbert Hofman, akademski umjetnik-scenograf, Nijemac, Češka, Njemačka, Hrvatska

1 Duchkovo, njem. naziv Duchcar( Dux), Sudetska oblast Čehoslovačka.

UVOD

„Čovjekovo zlo je historija, njezino prvo ime je rat, drugo narod; kako u njoj sačuvati dušu?2 „Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne učinio robovima, a druge slobodnima3

Kako opstati, kako sačuvati dušu, kako ostati ili postati slobodan u vrtlogu povijesnih i ratnih mijena, kako ističu Lovrenović i Heraklit; kako opstati kad „bogovima postane dosadno, pa se loptaju ljudima“4, kako izreče znameniti rimski komediograf Plaut (dvjestotinjak godina pr. Kr.); to isto može se upitati za svatki od nekoliko desetaka milijuna ljudskih života i sudbina, kojma nisu prirodnom smrću, nego nasilno prekinuti životi tijekom samo šest ratnih „povijesnih godina“, i svaki je priča je za sebe.

Ovdje se, pak, osvrćemo na jednu i pojedinačnu sudbinu, na životni put Herberta Hoff mana u tome moru od nekoliko desetaka milijuna ljudskih života. Njegov položaj u takvoj „historiji”, od rodnog Dhuckova u Češkoj, potom u ratnom vihoru Drugoga svjetskoga rata, preko Istočne fronte, grčke i afričke operacije do Južnog bojišta tada jugoslavenskog prostora i kapitulacije vojske kojoj je pripadao, do oslobađanja i nakon toga konačno položaja u hrvatskom društvu, pobliže u hrvatskom kulturnom prostorukazališnom milieu, određena je svim naprijed navedenim okolnostima, a poglavito umjetničkim radom, pri čemu je kao „specifi čni intelektualac”, (M Foucault)5, određen i „političkim, ekonomskim i institucionalnim režimom proizvodnje istine”6 .

Pred njim se otvorilo pitanje, biti neprimjetan, (ne bitan) ili biti ravnopravan član zajednice, odnosno intelektualac u intelektualnom egzilu, kako to pitanje problematizira E. Said7. Ostati neprilagođen, ostati marginalac “ koji ne može slijediti unaprijed propisan put, sa svim posljedicma koje iz toga proistječu“8, ili se dovesti u „stanje prilagodbe i iskusiti tu sudbinu, ne kao uskraćenost ili kao nešto za čim treba žaliti, nego kao neku vrstu slobode, procesa otkrivanja u kojem radiš stvari prema vlastitim obrascima, kako različiti interesi zaokupljaju tvoju pozornost , i kako diktira partikularni cilj koji si sebi postavio; to je jedinstveno zadovoljstvo“9. Hoff man se odlučio za ovo

2 Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću, Fraktura i Synopsis, Zagreb/Sarajevo, 2013. 3 Heraklit, 475. Pr. Kr., grčki fi lozof predsokratovac; iz fragmenata Heraklitove ostavštine prema zapisu grčkih fi lozofa o predsokratovcima. 4 Tit Makcije Plaut/lat.Titus Maccius Plautus, oko 254. pr. Kr. – 184. pr. Kr., najveći klasični-rimski pisackomediograf, navod iz komedije Amfi trion. 5 O teorijskim dilemama u vezi s razumijevanjem intelektualca i njegove ulooge u društvu; B. Janković: „Prema historiji intelektualca, i ntelektualnoj historiji“, Dijalog s povodom 6, intelektualna historija, Zagreb, 2013., str. 34. , 35., 42. i 43. 6 Isto; O teorijskim ... B. Janković 7 Isto; O teorijskim ... B. Janković 8 Isto; O teorijskim ... B. Janković 9 Isto; O teorijskim ... B. Janković

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

drugo; različito od njegovog, nešto starijeg sunarodnjaka Rudolfa Gerharta Bunka, akademskog slikara i vrsnog scenografa, učitelja slikarstva10 i direktora Tehnike. On će Hoff mana uvesti u umjetnički život Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i biti mu nadređen; a koji se 1958. iselio iz Jugoslavije i vratio u Njemačku. Razlog tome su političke prilike, odnosno stanje do kojega je došlo kada je Jugoslavija priznala DDR (Istočnu Njemačku), a Savezna Republika Njemačka prekinula diplomatske odnose sa Jugoslavijom, pa bi automatizmom, osobe-Nijemci, koji se ne bi preselili u Zapadnu Njemačku, po tzv. Hallesteinovoj doktrini gubili prava u Njemačkoj. To je Bunka dovelo u vrlo nezgodnu poziciju s obzirom da je s njim u Splitu bio dio obitelji a dio u Zapadnoj Njemačkoj, ali vjerojatno su na to utjecali i druge okolnosti. Treba imati na umu da je Bunk kao ljevičar koji je emigrirao pred nastupajućim nacističkim nasrtajima i već 1938. preko Austrije došao u Hrvatsku na Koločep. Nakon izlaska iz logora iz kojega su ga izvukli „neki utjecajni ljudi“, gdje je bio interniran, 1941. dospio je u Trogir gdje je stupio u vezu s ilegalcima i priključio se NOB-eu u Hrvatskoj. Po završetku rata imao je visok društveni položaj i dužnosti u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu; nakon odlaska iz Splita još dugo je radio i surađivao i sa splitskim kazalištem i priređivao samostalne izložbe u Splitu i Zagrebu.

Hoffman je, koji se u međuvremenu oženio Splićankom (1955.), makar nisu imali svoje potomke, prihvatio hrvatsko državljanstvo izjasnivši se kao Nijemac11, što se vidi iz ovoga preslika dokumenta Matičnog ureda u Splitu, (preslik) i time je, prema spomenutoj doktrini, izgubio prava u Njemačkoj jer je izabrao ostanak Jugoslaviji/ Hrvatskoj i svoj životni put završio u Splitu.

Osobni i obiteljski podaci

Herbert Hoff man, Richarda rođen je 25. prosinca 1914. Duchcovu (Duchkovu), Njem. naziv Duchcar, Dux u Sudetskoj oblasti u ČSSR-u. Prema vlastitom iskazu bio je po zanimanju kazališni scenograf; „ ima osnovnu školu i osam semestara umjetničke akademije za kazališnog scenografa, te je bio zaposlen u istom svojstvu kod ‘Ufa’ i ‘Tera’,

10 D. Kečkemet, Bunk Rudolf“, Hrvatski biografski leksikon 2, Zagreb,1989. 11 Preslik vjenčanog lista Matičnog ureda u Splitu Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji

fi lmskim preduzećima“.12 Unovačen je u Wermacht 1939. i ratni put započeo je upadom u Poljsku a okončao u listopadu 1944. u NDH. Zarobljen u mjestu Krilo-Jasenice u završnim borbama za oslobođenje Splita. U zarobljeničkom logoru na Firulama je tijekom 1945./46. godine. Od 30. lipnja 1947. zaposlen je u Narodnom kazalištu Split kao scenograf; „slobodni građanin“ na kušnji i pod prismotrom na dvije godine. Godine 1955. oženio se s Palminom Savin rođ. Karaman s kojom nije imao potomke nego dva pastorka iz supruginog prvog braka. Umirovljen je 20. travnja 1981., a preminuo je 16. siječnja 1985. godine. Pokopan na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

Ratni put, zarobljavanje i oslobođenje

Već početkom 1939., nakon pripajanja Sudetske oblasti Njemačkoj, u 26. godini života, unovačen je kao vozač u mehaniziranu jedinicu Wermachta. Nakon pohoda na Poljsku ratuje na Istočnom bojištu na području SSSR-a, pa na Afričkom frontu pod Romelom, potom preko Italije i Grčke na Jugoslavenskom frontu. Koncem 1944. u borbama za oslobođenje Splita, u mjestu KriloJesenice zarobljen je sa svojom mehaniziranom jedinicom i smješten u Zarobljenički logor 125 na Firulama. Budući da detaljniji, drugi, osobni podaci o Hoff manu nisu dostupni, iz i ne tako brojnih isprava arhiva Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu13 , i to tek iz listopada 1970., ukupno je 6 isprava iz kojih se može nešto više saznati o njegovim radnim obvezama u splitskom kazalištu. Iz prepiske, pak, Narodnog pozorišta Bosne i Hercegovine u Sarajevu s ministarstvima unutrašnjih poslova FNR Jugoslavije i NR Hrvatske, s Oblasnim Narodnim Odborom Dalmacije-Odjelom poljoprivrede i šumarstva i Komandom 125 zarobljeničkog logora u Splitu14 ukupno 12 razmijenjenih

12 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ovaj podatak nalazimo u dopisu Narodnog pozorišta

Bosne i Hecegovine u Sarajevu upućenog Oblasnom Narodnom Odboru, Odjelu poljoprivrede i šumarstva u Splitu iz 1947., inače prvom dostupnom dokumentu iz kojga saznajemo nešto više o Hoff manu. 13 U osvit 13. veljače 1970. izbio je požar u kojemu izgorjela cijela kazališna zgrada uključujući i kazališni arhiv.

U obnovljenoj arhivskoj građi o Hofmanu nema nijednog dokumenta od 1947. do listopada 1970. 14 Stjecajem okolnosti a nakon moga izlaganja o Hoff manu na XXIV Međunarodnom znanstvenom skupu

Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Osijek, 4.-5. 2016., gospodin, dr. Sc. Andrej Rodins koji je također izlagao na skupu, ponudio mi je pomoći; ... „u arhivu BiH-e u Sarajevu pri obradi građe iz

Narodnog pozorišta, našao sam nekoliko pisanih dokumenata o Hoff manu, koje ću Vam skenirati i poslati“.

Zahvaljujem gospodinu Rodinsu a kako je razvidno, u ovom tekstu obilato su korišteni.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

dopisa - u samo nepuna dva mjeseca, točnije od 8. srpnja do 31. kolovoza 1947. – dobiva se jasniji uvid u to što se zbivalo nakon Njemačke kapitulacije i događaja koji su uslijedili; te se, moglo, s dosta vjerodostojnosti opisati njegovu ličnost. Radi ilustracije, u prilogu je 5 ključnih dokumenta, radi uvida u način komuniciranja civilnih i državnih institucija i odnosa jednih prema drugima u tom poratnom vremenu.

Svojim kazališnim kolegama, s kojima se ubrzo nakon dolaska u Kazalište sprijateljio, znao je reći: „Ja sam ratni heroj, jer sam čist, a osim zapadnog, prošao sam i preživio sve frontove Drugoga svjetskog rata”15 .

Vjerovali, manje ili više Hoff manu, činjenica je da je već tijekom 1945. ili početkom 1946. uključen u civilni život u Splitu. Zašto tako brzo, teško je sa sigurnošću reći. O tome više možemo prosuđivati na temelju saznanja, makar iz tih tek nekoliko dokumenata i svjedočenja osobe koja ga je poznavala. Prvi, pak, i vremenski najraniji, dokument u kojemu se spominje Hoff man je dopis Narodnog Pozorišta Bosne i Hercegovine u Sarajevu – nije u pitanju prvomajska šala – datiran s nadnevkom 8. VII 1947. pod brojem 227816, kojega su uputili Oblasnom Narodnom Odboru za Dalmaciju , Odjel poljoprivrede i šumarstva. (Prilog br 1) Na ovaj upit Oblasni Narodni Odbor Dalmacije-Odjel poljoprivrede i šumarstva u Splitu se očituje dopisom br. 6766/47. od 26. VII. 1947. br. 6766/4717 . (Prilog br 2)

Između redaka može se iščitati da su u Narodnom Oblasnom Odboru u Splitu imali dobar razlog i poduzeli sve mjere da se Hoff man oslobodi i zadrži dalje na radu u ovom Odjelu. Nastavno, iz prepiske koja se intenzivno nastavila između navedenih institucija te iz jednog nešto kasnije datiranog dopisa Komande 125 zarobljeničkog logora u Splitu Ministarstvu unutrašnjih poslova IX. Odjeljenju (za ratne zarobljenike) u Zagreb, pod brojem 165018 od 9. VIII. 1947. zapravo se otkriva razlog zbog kojega je Oblasni N.O. za Dalmaciju tražio Hoff mana i da to nije bilo slučajno: „ ... jer je po specijalnosti scenograf uposlen kod Oblasnog N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede i šumarstva u svojstvu slikara za propagandu pošumljavanja i rasplođivanja ostalih kultura što isti izrađuje u plakatima za Oblast Dalmacije“!!! (istaknuo a.)

S velikim sigurnošću može se zaključiti da se, i nakon takvog ratnog puta, tijekom šest godina, H. Hoff man nije ogriješio ni o ratne ni mirnodopske zakone, te postaje jasno zašto je ubrzo oslobođen iz zarobljeništva; za pretpostaviti je da je netko, tijekom istražnog postupka, nakon zarobljavanja, pučki rečeno: „zbrojio dva i dva“ i korisno upotrijebio i iskoristio Hofmanove sposobnosti i uputio ga da radi u Oblasnom Narodnom Odboru za Dalmaciju.

15 Prema svjedočenju Igora Gudića, inspicijenta u HNK Split; jedinog svjedoka iz toga vremena. 16 Dokument br 2, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu; Pprilog br 1. 17 Dokument br 3, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Prilog br 2. 18 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Našavši se u pogodnijem položaju kao kontrolirani civil, nije poznato kako je Hoff man saznao da sarajevskom pozorištu hitno treba scenograf. Može se pretpostaviti da se to moglo dogoditi s obzirom na to da je imao slobodan pristup civilnim ustanovama. On je vjerojatno tijekom svibnja ili lipnja 1947., na vlastitu inicijativu, podnio svoju molbu da ga u prime u Pozoriošte za scenografa. Vrlo žurno, 8. VII 1947. u dopisu br: 2278, sarajevsko pozorište se obraća Oblasnom Narodnom Odboru Dalmacije, Odjelu poljoprivrede i šumarstva sa zamolbom da im daju podatke o Hofmanu19 .

Nakon toga, s nadnevkom 21. VII 1947.u zasebnim dopisima a pod istim brojem: 2582, Uprava Narodnog pozorišta obraća se, Ministarstvima za unutrašnje poslove IX Odjeljenje u Beogradu i Zagrebu i Komandi 125 zarobljeničkog logora u Splitu sa istovjetnim zahtjevom20 i obavještava ih o molbi Hoff mana da dođe raditi u njihovo Pozorište. Sarajevsko kazalište jer su, smrću stalnog scenografa Romana Petrovića, iznenada ostalo bez scenografa upravo pred početak priprema za novu kazališnu sezonu, što stalno ističu naglašavajući koliko im je stalo da odmah u stalni angažman prime izučenog scenografa. U ovaj tijek dopisivanja uključio se osobno i Hoff man i na vlastitu inicijativu, s ciljem da pogura i požuri postupak, uputio je prvotno Pozorištu u Sarajevu, istoga dana 21. VII 1947. putem teleprintera !!! a potom vlastoručno potpisanu požurnicu, dopis broj 2564 od 22.VII21 . (Prilog br 3)

Kako je razvidno njemu je očito bilo jako stalo da dobije mjesto scenografa u Sarajevskom kazalištu i ne znajući da se Uprava sarajevskog pozorišta već obratila Ministarstvima u Beogradu i Zagrebu i Komandi logora u Splitu.

Nakon ovih dopisivanja, zapravo molbi samog Hoff mana i sarajevskog Pozorišta, uslijedila je i dalje se vodila intenzivna prepiska na liniji nadležnih ministarstava i Odsjeka za ratne zarobljenike Komande 125 zarobljeničkog logora u Splitu. Postupak je hijerarhijski. Najprije je Ministarstvo unutrašnjih poslova FNRJ, IX. Odelenje 26. VII. 1947. svojim dopisom br. 964322 Ministarstvu unutrašnjih poslova NR Hrvatske – Odsjeku za ratne zarobljenike naložilo da: “ako imenovani nije zaposlen kao stručnjak scenograf, onda ga uputi Narodnom pozorištu u Sarajevu“.

Već 30. VII. 1947. Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Hrvatske – Otsjek za ratne zarobljenike u dopisu br:219623 postupa po nalogu višeg tijela u Beogradu i Komandi 125 zarobljeničkog logora u Splitu prosljeđuje nalog u kojemu stoji da se „ ... ukoliko imenovani ne radi na struci kao što navađa IX. Odelenje, uputite ga kazalištu Sarajevu“.

19 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 20 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 21 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 3. 22 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 23 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

Komanda 125 zarobljeničkog logora odmah, 2. VIII. 1947. u dopisu pod br: 165024 izvješćuje Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Hrvatske – Otsjek za ratne zarobljenike, ističe: „da je gore navedeni zaposlen po svojoj struci kod Oblasnog N.O. za Dalmaciju te je kod istog dao izjavu za ostanak na radu u FNRJ na dvije godine čija je „izjava proslijeđena IX. Odelenju na rešenje“.

Prepiska se nastavlja, pa Ministarstvo u Zgrebu 6. VIII 1947. u dopisu broj 2196 25 od Komande u Splitu traži da utvrdi je li scenograf potreban O.N.O. Dalmacije „osim ako ne radi u Državnom kazalištu Split“. Iz Komande, promptno, u dopisu 1650 (pod istim brojem) ali s nadnevkom 9. VIII 1947. Ministarstvu (iz kojega smo već dio citirali) odgovaraju da mu je: „... specijalnost scenograf uposlen kod Oblasnog N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede i šumarstva u svojstvu slikara za propagandu pošumljavanja i rasplođivanja ostalih kultura što isti izrađuje u plakatima za Oblast Dalmacije“26 . (U Prilogu br 4)

Nakon prikupljenih podataka o tome kakav status ima i što Hofman radi u Oblasnom Narodnom Odboru Dalmacije, Ministarstvo u Zagrebu dopisom pod brojem 219627 od 13. VIII. upućuje upit Ministarstvu unutrašnjih poslova IX Odjeljenju u Beogradu i traži: „Molimo za naređenje, dali da ga ostavimo na tom radu ili da se dodijeli na rad Sarajevskom kazalištu“.

Ministarstvo u Beogradu donosi konačnu odluku o čemu 18. VIII. 1947. dopisom br: 1115928 obavještava Oblasni Narodni Odboru za Dalmaciju Split citiramo: „Molimo za obaveštenje, dali ratni zarobljenik Herbert Hoff man može da se dodjeli Narodnom pozorištu Bosne i Hercegovine Sarajevo, ili je pak Vama neophodno potreban“.

Oblasni narodni odbor za Dalmaciju odnosno njegovo Tajništvo-Personalnikadrovski odjel, pošto su 22. VIII. 1947., pod brojem: 20963 zaprimili dopis, izvješćuje Ministarstvo unutrašnjih poslova IX. Odjeljenje u Beogradu (glavni dio teksta donosi se i u prijepisu budući da dokument nije dovoljno čitak) u kojemu stoji: „U vezi Vašeg dopisa br. 11158/47od 18-VIII.47 god. po pitanju ratnog zarobljenika Herbert Hoff maba scenografa, nemoguće nam je da bi druga dodijelili Narodnom pozorištu Bosne i Hercegovine-Sarajevo iz slijedećih razloga. Dotični sada radi u Oblasnom N.O. Dalmacije, Odjel poljoprivrede i šumarstva, ali on tu nije dovoljno koristan , obzirom na njegovu stručnu spremu. Njega mislimo, a i nužno je potreban, da ga stavimo na raspolaganje Narodnom kazalištu u Splitu, jer već nekoliko mjeseci nemaju takvog scenografa.Toliko do znanja“29 . (Prilog br 5)

24 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 25 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 26 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 4 27 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 28 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. 29 Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 5

Ovaj dokument je dodatno ilustrativan jer na istom prostoru dokumenta u donjem dijelu iste stranice vidimo da je Ministarstvo u Beogradu dopisom od 28.VIII 1947. pod brojem 11.159 o tome izvijestilo Narodno pozorište NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu a u zaglavnom desnom kutu dokumenta, potvrdu prijema u Pozorištu u Sarajevu koje ga je zaprimilo 31. VIII 1947. pod brojem 3017. te je okončan postupak, a Hoff man ostao u Splitu.

Radne dužnosti u splitskom HNK

I bi tako; s tim da se to zbilo čak dva mjeseca prije okončanja naprijed navedenih prepiski o tome gdje će Hoff man, u Sarajevo ili ostati u Splitu. To je razvidno iz Rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske u Splitu, odnosno pregledu radnog staža gdje stoji da je Hoff man već 30. lipnja 1947. zasnovao radni odnos u HNK Split30 na radnom mjestu scenografa. Neizravno, to potvrđuje podatak da je Hoff man je veće obavljao poslove scenografa i obavljajući pripreme i pristupio izradi scenografi je za premijeru Molierovog TARTUFFEA 22. 10. 1947. u režiji Kalmana Mesarića31. Ovdje treba naglasiti da je netko u Oblasnom narodnom odboru za Dalmaciju i u splitskom kazalištu bio kuražan i ne čekajući odluke viših instanci usudio se i „potpisao malo na svoju ruku“! Naredne 34 godine Hofman je u splitskom kazalištu vrlo intenzivno radio, ali nije to vrijeme protjecalo lagodno i bezbrižno.

Na radnom mjestu scenografa je od 1957. do 1971. godine. Od 19. veljače do kolovoza 1971. nalazi se na dužnosti direktora Tehničke službe HNK, a od tada do 2. veljače 1972. je vršitelj dužnosti direktora Tehničke službe, a nakon toga raspoređen na mjesto šefa scenske opreme – slikar izvođač, koje će obavljati do 20. travnja 1981. kada je sa 34 godine radnoga staža otišao u mirovinu.

Prvi, pak, dokument u arhivu splitskog kazališta o Hoff manu, nakon požara u kojemu izgorjela kazališna zgrada s arhivom, je njegova molba na natječaj za voditelja Propagande i prodaje HNK Split s nadnevkom 16. listopada 197032 . (Faksimil molbe)

Na to radno mjesto nije postavljen, iako je u tom trenutku Hoff man iza sebe imao već 24 godine radnog iskustva i više desetaka uspjelih scenografi ja i brojnih slikarskih realizacija, pa je pitanje što ga je ponukalo da se natječe na radno mjesto voditelja Propagande (?!) na koje nije postavljen.

30 Dokument iz arhive HNK Split. 31 Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1980, knjiga 1, svezak 1. i 2., HAZU/JAZU, uredio Hećimović,

Branko, Zagreb, 1990. 32 Dokument iz arhive HNK Split.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

Razdoblje najplodnijeg umjetničkog rada i vremena umjetničke i radne krize

Uvid u repertoarni program i malobrojne dokumente splitskog kazališta pruža indicije na temelju kojih je moguće, u većoj ili manjoj mjeri, odgovoriti na gore postavljeno pitanje. Svakako je indikativno da je od 1947. do 1957. samostalno autor scenografi ja, i to: 27 drama, 19 opera i 8 baleta u kući i 10 scenografi ja na Splitskom ljetu (Splitske ljetne priredbe), ili ukupno 64. scenografi je za praizvedene i premijerne predstave. To razdoblje od 10 godina, u umjetničkom pogledu, njegovo je najplodnije stvaralačko razdoblje.

Od 1958. do 1970., pak, nije zabilježena ni jedna njegova scenografi ja i ne može se sa sigurnosti utvrditi što je radio. Treba, ipak, reći da je to inače razdoblje velike programske i kadrovske krize u splitskom kazalištu koje je nakon požara preselilo u prostor Doma brodogradilišta Split, popularno zvanog „Vicka“.

Malobrojni dokumenti iz arhiva HNK Split, koje u nastavku navodimo, upućuju na zaključak da u razdoblju od tih 19 „nepolodnih“ godina nije više obavljao poslove scenografa, nego šefa scenske opreme – slikar izvođač.

Na to upućuje, najprije, Rješenje Savjeta kazališta i direktora Nanda Roje od 19. veljače 1971. kada je Hoff man postavljen na radno mjesto direktora tehničke službe s pokusnim radom od pet mjeseci; da bi novim Rješenjem 30. srpnja odlučili da: „ ... usprkos izrazitoj sposobnosti za scenske – tehničke poslove, nije u potpunosti izvršio zahtjeve pokusnog rada na mjestu direktora tehničke službe u oblasti organizacije rada, pa mu mu na tom radnom mjestu prestaje rad 1. kolovoza 1971. i raspoređuje se na radno mjesto ‘šefa scenske opreme – slikar izvođač’ počev od 1. kolovoza 1971.

Time ovo „loptanje“, opravdano ili ne, Kazališta i Hoff mana nje okončano, nego, najvjerojatnije, zbog krize rukovođenja u Kazalištu, na tu novu dužnost neće stupiti odmah, nego ga opet novim novim Rješenjem 4. kolovoza 1971. postavljaju: „ --- za vršioca dužnosti direktora tehničke službe, počam od 3. kolovoza 1971. do postavljanja novog tehničkog direktora“ - budući da, u tom trenutku, nisu imali osobu za mjesto direktora tehničke službe – to će se dogoditi nakon 3. kolovoza kada se vraća na radno mjesto ‘šefa scenske opreme – slikar izvođač’.

Ipak, od 1970. do 1976. u autorskim je timovima za 12 opernih, dramskih i baletnih predstava u „kući“ i na Splitskom ljetu. Posljednju scenografi ja radio je za Verdijevu TRAVIATU koja je izvedena 19. srpnja 1976. u Meštrovićevom kašteletu u okviru programa Spitskog ljeta.

Sveukupno je tijekom tih nepunih 16 godina u produkciji splitskog kazališta bio autor 76 postava s još dvadesetak obnova u sva tri kazališna žanra i jedne predstave u Lutkarskom kazalištu „Pionir“, te brojnih slikarskih intervencija u svojim i scenografi jama

drugih autora. Za ilustraciju je stavljena samo jedna, ili jedina sačuvana, fotografi ja njegove inscenacije, jer druge nisu sačuvane.33

Mjesto i značaj umjetničkog rada u hrvatskom kulturnom prostoru

Radio je s najpoznatijim hrvatskim redateljima, scenografi ma, slikarima, glumcima, dirigentima, pjevačima i baletnim koreografi ma: K. Mesarićem, L. Mansvjetovom, V. Berčićem, I. Paićem, V. Hladićem, A. Jelaskom, S. Haršićem, B.Papandopulom, D. Savinom, S. Bombardelijem, T. Kuljišem, V. Kuzmanićem, J. Voltolinijem, A. Marušićem, A. Roje, O. Harmošom, F.Horvatom, R. Bunkom, J.Buić, M. Tolićem i mnogim drugima; -kao dio njihovih autorskih timova.

U kazališnoj scenskoj umjetnosti prepoznat je kao umjetnik kojega su uvažavali i u svom timu željeli veliki hrvatski kazališni redatelji. Prema kritičkim osvrtima u „Slobodnoj Dalmaciji“, mjesnim dnevnim novinama, Hoff manove scenografi je najčešće su ocijenjene kao uspjele inscenacije predstava. (Slobodnu)34 Nažalost, ne samo tada nego i danas, izostaje kritička riječ o kazališnoj umjetnosti u onom obimu u kojemu ona participira u kulturi društvene zajednice, a poglavito o dijelu bez kojega se nijedna

33 Fotografi ju prenosim iz Brošure tiskane povodom šezdeset godina HNK Split. te također i potvrdu da je

Hoff man bio postavljen na mjesto scenografa; to stoji u također u ovoj Brošuri u poglavlju KOLEKTIV

NARODNOG KAZALIŠTA SPLIT U JUBILARNOJ SEZONI 1952/53. na stranici 47. gdje je pod nazivom SCENOGRAFI, uz Rdolfa Bunka i Herbert Hoff man.

34 DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

predstava ne može izvesti - o sceonografi ji - i bez koje nema predstave, kao što predstave ne može biti bez režijskog, glumačko i pjevačkog-glazbenog dijela. Stoga ne čudi, da sve što se u ondašnjim tiskovinama tek rijetkim, kao i dasnas uostalom, uz prikaze izvedbi kazališnih predstava, tek s jedenom, doslovno jednom ili dvije rečenice, daje osvrt na scenografska rješenja. Prema broju inscenacija, raznolikosti kazališnih izvedbi – u sva tri žanra – autorskim timovima s kojima je radio, njegov prinos hrvatskom kazališnom životu je velik i značajan.

Kao i u, nažalost, ne tako rijetkim slučajevima danas, uloga i mjesto pojedinih ljudi u njihovoj društvenoj zajednici, nije uvijek na odgovarajući način valorizirana, pa tako ni Herberta Hoff mana. Tek nešto više o Hoff manovom scenskom izričaju govori Nevenka Bezić-Božanić u monografi ji: HNK SPLIT 1893 – 1993., u poglavlju „Scenografi ja i kostimografi ja“35, odmah nakon prikaza rada Rudolfa Bunka, ističe: „Uz njega djeluje od 1947. godine scenograf Herbert Hoff man, koji je više okrenut prema operetama i lakšim dramskim tekstovima, pa će poslije desetak godina i više godina raditi i veća operetna djela, te uspješno učiniti nekoliko scenografi ja za Splitsko ljeto. Hoff manov likovni izričaj u mnogome se oslanja na Bunka i mogli bismo reći da je njegov pravi učenik. Međutim Hoff man je bio izraziti kolorist što je temeljna osobina njegove scenografi je“.

Lik Herberta Hoff mana

Tijek događaja, ponašanje Hoff mana i njegov odnos prema društvenoj zajednici i položaju u kojemu se našao u vrlo složenim prilikama, te odnos društvene zajednice prema njemu, kako smo vidjeli, u doboroj mjeri ocrtava njegov lik. „Ja sam ratni heroj”, govorio je, „jer sam tijekom gotovo šest ratnih godina prošao sva ratišta, a najteže radoblje bilo mi je vrijeme provedeno na Afričkom frontu“, sjeća se njegovih riječi Igor Gudić36, inspicijent u Splitskom kazalištu i jedini živi svjedok iz vremena kada je Hoff man bio u Kazalištu. „Bio je“, ističe Gudić,“otvorene, žive i vesele naravi „zlatnih ruku i omiljen među kolegama u Kazalištu. Volio je popiti koju čašicu ali i žene…”

U prigodi jedne od državnih akademija, koju je on inscenirao, na upit redatelja Tomice Kuljiša: „Herberte gdje je Tito”, odgovorio je: „Tito je otišao na fatureta”. Inače, poznato je u Kazalištu, i izvan njega, to je bila najbolja umjetnička slika Titovg portreta, a koju je naslikao Hoff man, pa je često posuđivana, odnosno bila i na njegovoj fatureti; jer je kao šef scenske opreme imao ovlasti da je da na posudbu u svojoj „fatureti“

Kao poseban slučaj koji ne potvrđuje pravilo, Herbert Hoff man kao „specifi čni intelektualac” (Foucault) određen političkim, povijesnim vihorom vremena i događanjima mimo vlastite volje, nije pak, „nestao u stoljeću” nego se etablirao u novim uvjetima u

35 Monografi ja: HNK SPLIT 1893-1993, „Scenografi ja i kostimografi ja, str. 214., Nakladnik HNK Split, 1993. 36 Isto kao pod 14.

novoj zajednici koju je obogatio svjim umjetničkim radom. U vihoru vremena opstao je a u trećoj domovini i našao je svoj mir.

Njegovi, rijetki, suvremenici, prema onome kako su ga opisali, vjeruju da je vjerojatno pronašao sebe u umjetnosti, što njegov umjetnički rad u najvećoj mjeri i potvrđuje, od kojega ga je, kako smo vidjeli, odmakao ratni vihor; zaljubio se, stvarao, prihvatio novu domovinu, i u njoj pronašao mir i vječno počivalište.

Umjesto zaključka ili kako je Hoff man gradio svoj identitet

Što je privuklo istražiti Hoff manov lik? Njegova ljudska sudbina, koja je i slična i različita od milijuna drugih ljudi koji su se našli u jednom posebnom „historijskom vremenu“. No ništa manje prepoznatljiv je njegov identitet koji se ne da lomiti i koji u vihoru rata i vrtoglavih društvenih promjena, slijedi sebe i u njemu nepoznatoj sredini. Svoj identitet, kao projektivna kategorija, gradio je u prilikama koje su ponekad i mimo njegove želje utjecale na njega i oblikovale ga kao čovjeka i umjetnika. Čovjek je s tri domovine. U jednoj je domovini rođen (Češkoj- Sudetskoj oblasti), u drugoj (Njemačkoj) školovan i unovačen za ratna razaranja i zločine, a u trećoj se skrasio i potvrdio svoj pravi identitet. Njegov je habitus, kao složena i snažna kategorija, bio umjetnički i on ga je slijedio. Nastavio je djelovati u zvanju za koje se školovao, i unatoč svim zaprekama, posvetio mu se i potvrdio kao umjetnik-scenograf.

Upravo zato i svega što je preživio i proživio i pronašao u novoj domovini - nadnacionalnoj jugoslavenskoj - i s obzirom na podrijetlo i nacionalnost i stoga što je ostao u kulturnoj anonimnosti, potaklo je da ga se predstavi kao istaknutog Nijemca u hrvatskom kulturnom krugu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

Herbert Hoff man (Duchcovo, 25. 12. 1914. – Split, 16. 1. 1985.)

SAŽETAK

Na temelju malobrojnih ali autentičnih isprava, svjedočenja i provjerenih podataka prikazan je na temelju arhivskoga gradiva i malobrojne literature životni put i rad Herberta Hoff mana, akademskog umjetnika-scenografa; Njemca po nacionalnosti, rođenog u jedenoj zemlji (Češkoj) pribiva potom u drugoj (Njemačkoj), gdje je unovačen - preživivši šest godina ratnog vihora Drugog svjetskog rata - dospio kao zarobljenik u Split. Prikazan je njegov vrlo dinamičan radni vijek i život protkan brojnim nedaćama i osobnim dramatičnim preživljavanjem. Opisan je kao intelektualac, koji je u novoj domovini – u hrvatskom kulturnom krugu - gradio svoj identitet. A gradio ga je u prilikama koje su ponekad i mimo njegove želje utjecale na njega i oblikovale ga kao čovjeka i umjetnika. U svom radu se posve posvetio i potvrdio kao umjetnik-scenograf, ostavivši veliki trag u splitskom i hrvatskom kazališnom prostoru i kulturi tijekom 37 godina, koje je proveo u novoj domovini, gdje se i zatvorio njegov životni krug.

Herbert Hoff man (Duchcovo, 25. 12. 1914 – Split, 16. 1. 1985)

ZUSAMMENFASSUNG

Aufgrund der wenigen, aber authentischen Dokumenten, Zeugnisse und geprüften Angaben wurde aufgrund des Archifstoff es und der weniger Literatur der Lebensweg und die Tätigkeit von Herbert Hoff man, eines Akademiekünstlers-Szenographen dargestellt; Deutscher nach Nationalität, geboren in einem Land (Tschehei), lebt danach in einem anderen (Deutschland), wo er rekrutiert wurde – sechs Jahre des Kriegssturmes des Zweiten Weltkrieges überlebend – kam er als Gefangener nach Split. Dargestellt wird seine sehr dynamische Laufbahn und sein Leben, durchwirkt von zahlreichen Unbillen und persönlichem dramatischen Überlebenskampf. Beschrieben wurde er als Intellektueller, der in seiner neuen Heimat – im kroatischen Kulturkreis – seine Identität erbaute. Und er erbaute sie unter Umständen, die manchmal ohne seine Willen auf ihn wirkten und ihn als Mensch und Künstler formten. Seiner Arbeit widmete er sich vollkommen und bewährte sich als Künstler-Szenograph, eine große Spur im spliter und kroatischen Th eaterraum und der Kultur während 37 Jahren, die er in seiner neuen Heimat verbrachte – in der sich auch sein Lebenskreis schloss, hinterlassend.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120 Jure Kuić: Herbert Hoff man

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Dr. sc. Suzana Leček, UDK: 323.15(497.5-3 Slavonija=112.2)(091) znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad Hrvatski institut za povijest – Primljeno: 8.9.2017. Podružnica za povijest Slavonije, Prihvaćeno: 10.9.2017. Srijema i Baranje Opatička 10, Zagreb –Starčevićeva 8, Slavonski Brod slecek@isp.hr

Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Stručne ekskurzije njemačkih studenata kao izvor za međuratnu povijest Slavonije

U radu su analizirana izvješća, koja su nakon stručnih putovanja u Slavoniju 1933.-34. podnijeli studenti njemačkih sveučilišta (Leipzig, Freiburg). Radi se o ciklusu istraživanja, tijekom kojega su razvijali metodu rada na terenu (uključujući i političku promidžbu), ali i tijekom kojega su zabilježili niz zanimljivih podataka o životu u zemlji koju su posjetili. Njihova su izvješća korisna za razumijevanje povijesti njemačke manjine u Slavoniji (Folksdojčera) i njihove vrlo kasne i samo djelomične nacionalne mobilizacije, kao i političkih i gospodarskih prilika u međuratnoj Hrvatskoj.

Ključne riječi: njemačka manjina,

Uvod

Grupa njemačkih studenata iskrcala se 21. rujna 1933. iz vlaka u Vinkovcima, kako bi krenula prema slavonskim selima u kojima je živio veći broj Nijemaca. Svoj su put započeli nekoliko dana ranije, u Beogradu, koji je na njih ostavio dojam „bezlične“ prijestolnice, u kojoj se ogleda srpska volja za moći („(für unsere Begriff e) Gesichtslosigkeit und dem sich in ihr speigelnden politischen Wille der Serben zur Größe“). Potom su propješačili djelićem sjeverne Bosne, kroz Bijeljinu („türkisch“) do Brčkog, gdje su uzeli vlak za Vinkovce. Uspoređen s onime što su do tada vidjeli, grad im se učinio evropskim („europäisch“) i to su odmah unijeli u svoje zabilješke. Bilo je to naizgled jedno od stručnih putovanja, na kojima su studenti sabirali prvenstveno etnografske podatke, a koji su organizirani još od 1920-ih godina. No, ovaj puta ne samo da nisu za cilj imali uobičajeno odredište - Vojvodinu, nego se radilo o sasvim novom konceptu. Kao prvo, cilj im je bio bolje upoznati njemačke „jezične otoke“ („Sprachinseln“1) Slavonije, njima najmanje poznatog područja Jugoslavije, koje je - kako su upozoreni – bilo i najugroženije slavenizacijom. Osim toga, njihova znanstvena zadaća dobila je i novu političku ulogu. Nijemce na tom području trebalo je konačno osvijestiti kao dio nacionalnog korpusa („die Menschen innerlich zu erfassen als Deutsche über den Grenzen des Reiches“), kako bi u budućnosti mogli postati nositeljima politike Trećeg Reicha u Jugoistočnoj Europi („die Hauptstütze der politischen Orientierung des Reiches in dieser Richtung“).2

Spomenuta je duža tradicija zanimanja za Nijemce izvan Njemačke.3 Organizacija njemačkih studenata Deutsche Studentenschaft (DS), uz svoju osnovnu brigu za njihove svakodnevne interese, od samog osnivanja 1919. poticala je ovaj interes kod svojih članova. Posebice važnim držalo se poticati studente njemačkih sveučilišta na istraživanja sunarodnjaka izvan državnih granica, pa već od 1920-ih postoje pri pojedinim sveučilištima posebni uredi DS-a (Grenzlandamtes), koji su pomagali organizirati stručna putovanja studenata. Kako je rasla politizacija unutar DS-a, a posebice nakon što su 1933. na vlast u Njemačkoj došli nacional-socijalisti, studentska je udruga dobila jaku podršku dviju ustanova, prve zadužene za ideološki rad s mladima

1 Teoretski je ideju razradio: Walter Kuhn, Deutsche Sprachinselforschung (1934.). Odnosi se na teoriju o etnologiji jezičnih otoka, izoliranih cjelina (okruženih „drugim“), koje su sačuvale tradicijsku kulturu. Pri tom se mislilo na zajednice Nijemaca izvan Njemačke, za koje se držalo kako su – čuvajući vlastiti identitet - sačuvale autentičnu kulturu donesenu iz pradomovine. Radi toga se na ove zajednice Nijemaca počelo romantičarski gledati kao na idealne tipove (opstali zahvaljujući idealnim vrlinama: ustrajnosti, marljivosti, štedljivosti, osjećaju dužnosti i zajedništva). 2 Arbeitbericht. Fahrtengruppe Südost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./, 1, 19. (Tiskopis u Haus der

Donauschwaben, Sindelfi ngen. Kopija u posjedu dr. sc. Vladimira Geigera, kojem zahvaljujem na dopuštenju korištenja ovog, kao i druga dva dokumenta iz ciklusa studentskih stručnih ekskurzija u Slavoniju 1933.-34.). 3 Ona sve više privlače pozornost današnjih istraživača. Usp. znantvsni skup: Bewegte Jugend im östlichen

Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprägungen der Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19.

Jahrhundert (Witzenhausen, 14.–16.9.2016.). <www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (19.6.2017.)

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

(Reichsjugendführung), a druge namijenjene održavanju veza matične zemlje i iseljenika (Volksbund für das Deutschtum im Ausland). Upravo su ove ustanove navedene na izvješćima o kojima će biti govora u ovome radu. Započelo je razdoblje intenzivnog i sustavnog proučavanja Nijemaca izvan Njemačke, ali i promidžbenog rada među njima. Radi učinkovitosti, sveučilišta su podijelila područja i specijalizirala se za pojedine države ili regije. Tako je područje Kraljevine Jugoslavije pripalo posebnom odjeljku vanjske službe DS-a za „Južno-slaviju“ (Aussenstelle für Südslawien der Deutschen Studentenschaft), a preko njega su u Slavoniju dolazili studenti iz Leipziga (Slavonija, Baranja), Freiburga (južna Slavonija) i Jene (sjeverna Slavonija).4 Kao rezultat tih grupnih studijskih putovanja (a kasnije i pojedinačnih istraživanja), nastao je niz različitih stručnih radova te doktorata, od kojih su neki publicirani. Najpoznatiji je, bez sumnje, rad ugledne etnologinje Ingeborg Kellermann (kasnije Weber-Kellermann) o Josipovcu (Josefsdorf).5 Bez obzira jesu li objavljeni tekstovi napisani popularno ili znanstveno, oni donose niz zanimljivih informacija o povijesti, gospodarskim i demografskim prilikama, običajima i kulturi Nijemaca u Jugoistočnoj Europi.6

No, za istraživače nisu zanimljivi samo ovi stručni radovi, nastali na temelju istraživačkih boravaka u Slavoniji. U historiografi ji je već zapaženo kako i popratna, mogli bismo reći, u određenoj mjeri administrativna građa, također sadrži zanimljive podatke ne samo o Nijemcima izvan Njemačke, nego i o političkoj promidžbi.7 U studijama o Nijemcima u Slavoniji, koristili su ih Vladimir Geiger, pišući o Nijemcima Đakovštine i Požeštine, te Carl Bethke.8 Stoga ćemo se ovdje osvrnut nešto detaljnije na

4 Dušan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, Cankarjeva založba: Ljubljana, 1966., 47-48; Hans

Rasimus, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwäbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige deutsche Volksgruppe in

Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwäbische Kulturstiftung: München 2000., 465-467; Vladimir Geiger,

Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb, 2001., 135-136; Carl Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941. Identitätsentwürfe und ethnopolitische

Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden, 2009., 387-392; Metka Gelt, Vpliv Kulturbunda na nemška društva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mariboru 2011., 131-132. 5 I. Kellermann, Josefsdorf (Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, Hirzel: Berlin, 1940;

Nives Ritig-Beljak, „Josipovac (Josefsdorf) drugo čitanje Ingeborg Weber-Kellermann“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Njemačka narodnosna zajednica: Osijek, 1997., 34-49; Ista, „Josipovac (Josefsdorf) – davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-Kellermann“, Etnološka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128. 6 Većina ih je objavljena zasebno, a neki su objavljeni ponovo, ovaj puta objedinjeni u zbornicima: Hermann

Rüdiger (ur.), Beiträge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien, Stuttgart, 1937.; Emil Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Leipzig, 1942. (Ovdje je objavljen i spomenuti rad I. Kellermann (str. 503-587). Na ove, kao i druge radove, upozorili su: D. Biber, Nacizem in Nemci, 292-297; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, 136; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten, 388. 7 Elizabeth Harvey, „Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and Yugoslavia in the 1930s“, Österreichische Zeitschrift für Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1, 135-160. 8 V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, 135-136; Vladimir Geiger, „Osvrt na važnije radove o Nijemcima u

Požegi i Požeškoj kotlini“, Scrinia slavonica, 9/2009., 297-298; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten, 390.

ova izvješća, u kojima su kratko opisana sama putovanja te izneseni neposredni dojmovi. Ona daju ne samo bolji uvid u metode i ciljeve putovanja, nego sadrže i neformalnije iznesena opažanja. Analizirat ćemo tri takva izvješća, napisana nakon prvih studentskih boravaka u Slavoniji, koja zapravo čine ciklus (danas bismo rekli iz faze u fazu razvijan projekt) za kojeg su vjerovali kako bi mogao postati modelom sličnim istraživanjima/ promidžbi u drugim krajevima. Prva skupina boravila je u Slavoniji u jesen 1933., druga u proljeće 1934., a treća ponovo u jesen iste godine. Zanimljivo je da su prvu činili studenti iz Leipziga, a drugu i treću iz Freiburga.9 Unatoč tome, ona čine cjelinu, vjerojatno ne samo radi izvrsne umreženosti i racionalizacije, nego i zahvaljujući tome da je u sve tri sudjelovao (i bio jedan od voditelja) Günther Harms.10 (Njegov doktorat donosi isključivo demografske i gospodarske podatke. Kao i niz drugih – između ostalih i rad Ingeborg Kellermann11 - ne sadrži ni traga nacističke ideologije.) Izvješća, naravno, govore dosta o samim studentima, točnije, njihovim ciljevima, načinu rada, prijenosu ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili.12 No, ovdje ćemo analizirati onu drugu stranu, odnosno ono što govore o životu seljaštva u Slavoniji, te o onome što je i njih - a i većinu istraživača danas - najviše zanimalo, a to je zatečeno stanje nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca.

„Model Slavonija“

Bile su to prve skupine studenata koje su došle u Slavoniju, koju su i sami opisali kao „najzanemarenije“ područje Nijemaca u Kraljevini Jugoslaviji („am meisten vernachlässigtem Gebiete des Deutschtums in Jugoslawien“).13 Bilo im je to potpuno nepoznato područje, a istraživanje je nosilo draž otkrivanja neslućenih svjetova. Nešto od tog uzbuđenja, otkrivanja neočekivanog i mladenačkog iznenađenja, osjeća se čak i

9 Arbeitsbericht Fahrtengruppe Südost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./ (dalje: Arbeitsbericht 1933);

Arbeitsbericht Südostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113, Freiburg s.a. /1934./ (dalje: Arbeitsbericht 1934); Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht über unseren Weg in der Volkstumsarbeit bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit, die Weiterführung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von Günther Harms, in

Zusammenarbeit mit Volksbund für das Deutschtum im Ausland, Reichjugendführung und der Deutschen

Studentenschaft, Peter Böhm, Bann 113 - Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger

Studentenschaft, s.a. /1934./ (dalje: Landdienst 1934) 10 Znamo da je G. Harms studirao u Leipzigu i Freiburgu, a studij je završio i doktorirao s temom slavonskih

Nijemaca na sveučilištu u Rostocku (1937.). Disertacija mu je objavljena zasebno, a potom i u spomenutom zborniku E. Meynena. G. Harms, Bevölkerungsstruktur und Agrarverfassung Slawoniens. Der wirtschaftliche und soziale Aufbau einiger Dörfer im Poscheger Kessel, u: E. Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, 379-440. 11 N. Ritig-Beljak, Josipovac (Josefsdorf) – davno slavonsko djelovanje, 125-126. 12 Primjerice, pružaju i neke informacije o tome kako na slavonske Nijemce – nesvjesno – gledaju kao na nekoga drugačijega. Tako su studentima strane pjesme koje im domaćini pjevaju („zu fremd klingt“), a zaziru i od nekih običaja (posebice pri njezi djece ili odnosu prema tijelu). Arbeitsbericht 1934, 3; Landdienst 1934, dodatak:

Ruth Frankenbach, „Die Mädelarbeit“, 1-3. Usp. E. Harvey, Emissaries of Nazism, 138. 13 Arbeitsbericht 1934, 2. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

u ovim šturim izvješćima. No, iako početna, ovo nipošto nisu bila spontana putovanja, nego dobro osmišljen znanstveni projekt, koji je napredovao i mijenjao se faze u fazu. Stoga sami studenti ponosno zaključuju kako bi njihov rad mogao postati modelom i za druga slična putovanja (možemo ga i nazvati „model Slavonija“). Zanimljivo je kako dodaju i nešto što se lako zaboravlja, a to je da se model ne može šablonski kopirati, jer svaka skupina i područje imaju drugu situaciju, pa je nužno model prilagođavati konkretnim potrebama i uvjetima, kako bi djelovao.14

Ciklus istraživanja sastojao se od tri putovanja (terenskih istraživanja) u Slavoniji. Prvome je bio cilj sakupiti osnovne informacije o Nijemcima koji su tamo živjeli, pa je bilo angažirano i najviše studenata, obišli su najviše sela, a u njima su se zadržavali vrlo kratko.15 Na temelju prikupljenih informacija, izabrali su sela u kojima je njemački identitet bio bolje očuvan (mjerilo je bilo korištenje njemačkog jezika) i na njih su usmjerili dalji rad. Tako su idući posjeti bili manjeg opsega, ali intenzivniji u kontaktu. Posebice to vrijedi za treći dolazak, kad se potpuno prešlo na zajednički život i rad sa seljacima (ne samo posjetu).

Izvješća koja su podnosili razmjerno su kratka, oko dvadesetak strana (drugo, ono iz proljeća 1934. je i kraće, na samo 11 strana), a na kraju su priložene fotografi je.16 Najviše informacija o općima prilikama i o životu Nijemaca sadrži prvo izvješće, dok su druga dva zanimljivija za istraživanje načina rada ovih studentskih skupina i političke promidžbe.

Na početku donosimo osnovne podatke o putovanjima. (Tabela 1.)

Godina Sudionici Trajanje (dani) Rad Turizam Broj Grupe Slavonija Sve Sela Svrha 9.-10.1933. 12 2 16 39 25 „izvidi“ Dal, It 3.-4.1934. 8 1 16 32 5 promidžba Sr, Mak 8.-9.1934. 34 5 M + 3 Ž 14 30 4 „Landsdienst“ Dal, It

Tabela 1. Pregled studentskih putovanja u Slavoniju 1933.-34. godine

Putovanje prve skupine od 12 mladih organizirano je u Leipzigu. Na putu su proveli ukupno 39 dana (11.9.-20.10.1933.). Od toga su u Slavoniji boravili manje od polovine vremena, tek 16 dana (21.9.-6.10.). Kao i u drugim putovanjima, značajan dio činio je i turističko-stručan obilazak većih gradova, na što je već upozoreno. Ovom su prilikom preko Dresdena i Praga stigli do Beograda, od tamo se uputili u Franztal17 ,

14 Landdienst 1934, 13. 15 Prvo su u tabelarnom prikazu dali najosnovnije brojčane podatke (zaokružene, pa se očito radi o procjenama) za svako od istraženih sela: broj kuća i/ili stanovnika, nacionalni sastav (broj ili udjeli), vjerska pripadnost, postoji li njemački školski odjel i broj djece, te nacionalna pripadnost seoske inteligencije (župnik, učitelj, bilježnik). Potom su ukratko opisali situaciju u svakome od sela. 16 Prvo sadrži 22 strane teksta i 45 fotografi ja, drugo 11 strana teksta i 19 fotografi ja, a treće 19 strana teksta i 22 fotografi je. Fotografi je iz drugog putovanja snimljene su u njegovom turističkom dijelu. 17 Franztal (Franjin Dol), njemački dio Zemuna.

pa Brčko i onda prešli u Slavoniju. Ovdje su istraživali nešto više od dva tjedna. Obišli su ukupno 25 sela, prvo ona oko Vinkovaca i Đakova (21.-30. rujna), a potom oko Požege (1.-6. listopada).18 Nakon istraživanja, nastavili su s obilaskom, spustili se preko Slavonskog Broda kroz Bosnu i Hercegovinu do Dubrovnika, razgledali su još Split, Rab, Rijeku, Veneciju, Milano, a preko Innsbrucka i Münchena se vratili kući.19

U proljeće 1934. slijedilo je drugo putovanje (15.3.-7.4.1934.), ovaj puta organizirano u Freiburgu. Bilo je nešto kraće (32 dana), a u Slavoniji su, kao i prvi puta, proveli 16 dana (23. ožujak - 7. travanj). Put je krenuo iz Freiburga, a preko Venecije, Trsta i Ljubljane stigli su do Zagreba. Od tamo su doputovali u Pleternicu i obavili istraživanje u izabranih pet sela.20 Potom su nastavili za Vinkovce i Beograd, spustili se na Skoplje, vratili se preko Niša u Beograd, obišli još Suboticu, Budimpeštu i preko Beča otputovali nazad u Freiburg.21

Iz Freiburga je krenulo i treće putovanje (4.8.-5.9.1934.). Preko Münchena, Beča i Mohača stigli su u Osijek. Od tuda su pješačili do sela (bili su to popularni „marševi“). Radili su sa svojim domaćinima 14 dana (8.- 21.8.). Ovaj su puta suzili izbor na četiri sela.22 Nakon toga su prešli u Bosnu, preko Sarajeva došli u Dubrovnik, nastavili za Veneciju i Milano, te se preko Basela vratili u Freiburg.23

Spomenuto je kako se način rada mijenjao, prilagođavao prilikama i razvijao kako bi što uspješnije ostvario postavljene stručne i političke ciljeve. Studenti su isprva uglavnom razgovarali, pokušavali su otvoreno pričati i o politici, no ponajviše su ideje nijemstva širili kroz kulturu (igre s djecom, čitanje pripovijetki, pjevanje, izvođenje šaljivih igrokaza (Scherzspiele), ples, dijeljenje knjiga). Iako to nije bilo sasvim neuspješno24, ubrzo su ustanovili kako je pričati o politici krajnje neugodno (i opasno) za domaćine, a da za kulturni rad ostaje samo ono malo slobodnog vremena što su ga seljaci imali. Stoga su već u trećem putovanju prešli na sasvim drugi način rada – Landdienst, pri čemu se živjelo i radilo sa svojim domaćinima, a politička je promidžba pri tom bila sasvim nenametljiva, spontana, kroz svakodnevnu komunikaciju i nedjeljne zabave.25

18 Radili su dijelom zajedno, a dijelom u dvije skupine, a podijelili su se i kod pisanja izvješća. Skupina 1: Novo

Selo, Ivankovo, Vođinci, Vrbica, Vučevci, Selci Đakovački, Gašinci, Drenje, Slatinik Drenjski, Rajsavac, Jakšić,

Bertelovci. Skupina 2: Jarmina, Mrzović, Kešinci, Semeljci, Forkuševci, Viškovci, Satnica Đakovačka, Gorjani,

Tomašanci, Darkovac, Kula, Poreč, Ciglenik. 19 Arbeitsbericht 1933, 1-3, 11, 19-20. 20 To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Selci Đakovački, Tomašanci, Vučevci. 21 Arbeitsbericht 1934, 1-2. 22 To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Tomašanci, Vučevci. 23 Landdienst 1934, 3-4. 24 Primjerice, u Slatiniku Drenjskom njihov je kulturni program ostavio dubok dojam („Nicht einer ist unberührt geblieben im Dorf.“). Arbeitbericht 1933, 9. 25 Upoznavši situaciju, studenti su davali i niz konkretnih prijedloga kako se bolje pripraviti za rad i kako biti od veće koristi domaćinima. Ova želja za pomaganjem uključivala je niz inicijativa: poticanje zadružnog organiziranja, liječnička pomoć, poduka iz higijene i dr.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Nakon trećeg putovanja, mogli su sabrati iskustva i dati smjernice, po kojima bi se model koji su razvili mogao primjenjivati i drugdje.26 Ovaj „model Slavonija“ predviđao je: 1. informativno istraživanje kojim se ustanovljuje stanje; 2. rad u izabranim selima; 3. sela počinju djelovati na kroatiziranu okolicu („gewissermassen ‘ Energien auszustrahlen’“). Osim toga, kako bi se održalo ono što je već postignuto, nužno bi bilo održavati veze i pomagati rad (primjerice, slati knjige), te omogućiti zainteresiranim i nadarenim mladićima odlazak na neko vrijeme u Njemačku.

Razradili su i način rada, koji su držali najučinkovitijim. Savjete možemo pojednostavljeno svesti na: 1. život i rad sa seljacima, a kroz to kulturno djelovanje (Landdienst); 2. dobre pripreme i stroži odabir članova skupine koja ide (spremnost na težak rad, radi tradicionalne rodne podjele posla, trebaju ići mladići i djevojke); 3. isključivo kulturna promidžba, a politiku potpuno izbjeći (u proljetnom izvješću to su izvrsno defi nirali kao „volksdeutsch“, a ne „reichsdeutsch“ nastup27); 4. potruditi se uspostaviti što bolje odnose s drugim nacijama. (Ovo naglašeno izbjegavanje politike treba gledati u kontekstu diktature u Kraljevini Jugoslaviji, koja je još na snazi u vrijeme kada nastaju izvješća. Kasnije će ovaj oprez nestajati.)

Kraljevina Jugoslavija i Nijemci u Slavoniji u studentskim izvješćima

Osnovno pitanje, koje je zanimalo studente, bilo je položaj Nijemaca i njihova nacionalna osviještenost. No, da bi stvorili potpuniju sliku, procijenili stanje, ukazali na uzroke problema i ponudili strategiju daljnjeg rada, morali su istražiti više tema. Polazište je, logično, bilo pitanje udjela Nijemaca u ukupnom stanovništvu, jer se prvenstveno željelo raditi tamo gdje su živjele homogenije skupine, koje su i zadržale svojstven način života (znanstveni aspekt) ili potencijalno izraženiji identitet (politički aspekt). Drugo su pitanje bile gospodarske prilike i napokon socijalna struktura. Opisujući njemačku situaciju, nisu mogli izbjeći komentare o državnoj politici, ali i o životu drugih, a ne samo Nijemaca. Tako su nam ostaviti svjedočanstvo ne samo o Nijemcima, nego i o općim prilikama u Slavoniji (Hrvatskoj) u ranim 1930im godinama. Izvješća su zanimljiva i kao svjedočanstvo svojevrsne usporedne perspektive. Naime, ona su pogled izvana, koji na svježi način predstavlja situaciju u Kraljevini Jugoslaviji i položaj hrvatskog seljaštva (u manjoj mjeri i Hrvatske općenito).

Opće prilike

Studenti su na putovanje išli dobro pripremljeni, očito proučivši literaturu o području u koje idu. Stoga u izvješćima ima nekih općih opisa situacije u državi, koje su im sugovornici samo potvrdili. Tako spominju kako su na primjerima osjetili sve probleme države: vjersku i nacionalnu podjelu, srpsko-hrvatski sukob (za kojeg kažu kako izlazi „aus dem absoluten Herrschaftsanspruch der Serben gegenüber den

26 Landdienst 1934, 8-10. 27 Arbeitsbericht 1934, 3.

Kroaten“). Kraljevinu Jugoslaviju opisali su kao državu okruženu neprijateljima (osim Rumunjske), jer je svima uzela dio područja, osim Italiji, koja ga želi uzeti od nje. Nadalje, kao probleme vide slabu vojsku (sklepanu kao i država i slabo opremljenu), visoku nepismenost, slab novčani promet (u selima gotovo da nema novca), francuske „okove“ (krediti) i korupciju. Lošu sliku zaokružuje konstatacija kako je ona poljoprivredna zemlja bez tržišta.28

Spomenute političke napetosti iskusili su na svojoj koži. Prvo putovanje poklopilo se s nemirnim vremenom općinskih izbora. Iako su održavani u vrijeme diktature i nije bilo oporbe, ipak su provedeni u atmosferi velike napetosti, a režim se poslužio i prevarama kako bi nametnuo pojedince koje je želio (Viškovci).29 U izvješću se navodi kako su Nijemci podržali režim ili „srpske kandidate“ („die Deutschen sich den Serbischen Wahlmänner bezw. Listen anschlössen“) u nadi da će neko vrijeme biti sigurni od protunjemačkih mjera iz Beograda („überraschenden deutschfeindlichen Maßnahnem aus Belgrad“).30 Kada su tijekom drugog putovanja svratili u Zagreb i susreli se s njemačkim studentima, svjedočili su iznenadnoj pretrazi u prostorijama njihove udruge, radi čega su žurno otišli, ne želeći izazvati dodatne probleme.31 Stoga ne začuđuje njihov konačni zaključak i savjet za daljnji rad: izbjegavati politiku i bilo što, što bi vlast shvatila kao neprijateljsko djelovanje.

Iduću veliku temu čine opisi gospodarskog položaja Nijemaca, točnije, njemačkog seoskog stanovništva, budući da su radili u selima. Iako govore samo o Nijemcima, ova se opažanja odnose na opća gospodarska obilježja, pa vrijede i za sve druge seljake. Zanimljivo je iskreno čuđenje studenata, koje se osjeća u kratkim komentarima uz numeričke podatke. Dolazili su iz Njemačke koja je tek počela izlaziti iz izuzetno teške gospodarske krize i ne iznenađuju ih poneke scene siromaštva (većina seljaka živjela je ipak pristojnim životom), nego loša gospodarska politika, koja priječi razvoj i održava privredu u velikoj mjeri autarkičnom. Tako primjećuju da seljaci koje su posjetili imaju ono najnužnije za život (štoviše, jela i pića možda i previše), ali da nemaju novaca za osnovne stvari koje se kupuju (odjeća i dr.).32 S druge strane, primjećuju ono što je njima začudno, a što ispravno tumače kao prepreku gospodarskom razvoju. Prvo što im je upalo u uči su nerazumno veliki porezi (do 60% vrijednosti uroda). Oni upropaštavaju seljačka gospodarstva („holt alle Gelder aus den Bauern heraus“), a ovrhe čine situaciju nesnošljivom („so kann’s nicht weitergehen“).33 Drugo što su zamijetili bile su izuzetno

28 Arbeitsbericht 1934, 9. 29 Arbeitsbericht 1933, 14. O problemu općina vidjeti: Stipica Grgić, “Općinske uprave u vrijeme šestosiječanjske diktature”, Časopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 1, 89-117. 30 Arbeitsbericht 1933, 5. 31 Arbeitsbericht 1934, 7. 32 Arbeitsbericht 1933, 4. 33 Arbeitsbericht 1933, 4, 13. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

niske cijene seljačkih proizvoda u odnosu na one u Njemačkoj (što bi sugeriralo da se moglo dobro zaraditi na izvozu), ali i to da na tržištu seljak nema zaštite i prolazi izrazito loše (da postoji ono što su ekonomisti nazivali škarama cijena, odnosno nepovoljni omjer cijena između seljačkih i drugih proizvoda ili usluga).34 Posljedica je bila i to da je u opticaju bilo malo novca, pa da se u selima još puno toga plaćalo u naturi35 (što je njemačkim studentima moralo izgledati kao da su na putovanju vremeplovom).

Zanimljivo je ne samo ono što su vidjeli, nego i ono što nisu. Jedna od opaski o gospodarskom položaju njemačkih seljaka potvrđuje ono što se navodilo u historiografi ji – kako je i organiziranje, pa i ono gospodarsko, započelo vrlo kasno.36 Naime, studente je iznenadilo da u selima u kojim su boravili nema zadružnih organizacija, stare i korisne institucije široko rasprostranjene posvuda, ne samo u Njemačkoj. Stoga je jedna od preporuka bila da se u buduće poradi na njihovom ustrojavanju, kako bi se gospodarski pomoglo njemačkom stanovništvu.37 Budući da su u njima vidjeli i način za nacionalno ujedinjavanje, ova je preporuka imala i politički karakter.

Osim gospodarskih prilika, analizirali su i socijalnu strukturu. Ovdje se nije imalo puno za reći, jer je ona bila vrlo jednostavna (i nije ostavljala nade u lagan politički rad, čiji bi nositelji trebali biti lokalna inteligencija i imućniji građani). Većina Nijemaca bili su mali seljaci, koji su sami obrađivali svoju zemlju. Tak manji broj vlasnika većih posjeda imao je slugu, a to su uglavnom bili Hrvati ili Srbi (koji su radili „unglaublich billig“, a godišnja im je plaća odgovarala mjesečnoj u Njemačkoj). Druga skupina koja ih je zanimala bili su seoski zanatlije, ali kod njih su tek potvrdili nepovoljnu gospodarsku politiku. Razlog je opet porez, pa navode i primjer kolara čiji je godišnji prihod iznosio 1.600 din (83 RM), od čega mu je na porez odlazilo čak 1.050 din (za usporedbu, plaća općinskog bilježnik iznosila je čak 2.000 din mjesečno).38 Prema studentskim opažanjima, oni su bili u najtežem položaju i stoga politički najradikalniji („u vrenju“ / „in Gärung“39) (što u tom trenutku nije bilo najpoželjnije, jer se nije željelo izazivati

34 Primjerice, u Slavoniji seljak za 100 kg pšenice dobije preračunato 5,50 RM (100 din), a u Njemačkoj čak 18-20

RM. Za 100 kg šljiva dobije 3,85 RM (70 din), a preprodavač čak 25,3 RM (460 din). Arbeitsbericht 1933, 4. 35 Arbeitsbericht 1933, 18. 36 Prema literaturi, u vrijeme prvog putovanja samo je u Semeljcima i Kešincima postojala mjesna skupina

Kulturbunda (obje osnovane 1932.). Zanimljivo je da se u izvješću ne spominje ona u Kešincima, pa je pitanje je li uopće djelovala. U Semeljcima je navedena čitaonica (Leseverein), a uopće se ne spominje Kulturbund.

Arbeitsbericht 1933, 13. No, ovo se počelo mijenjati samo nekoliko mjeseci nakon toga. Od sela koje su posjetili, čak u sedam su već početkom 1934. osnovane mjesne skupine Kulturbunda (Novo Selo, Selci

Đakovački, Slatinik Drenjski, Viškovci, Satnica Đakovačka, Gorjani, Tomašanci). Valentin Oberkersch, Die

Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa,

Donauschwäbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989., 287. 37 Arbeitsbericht 1933, 5. 38 Arbeitsbericht 1933, 7. 39 Arbeitsbericht 1933, 5.

trzavice). O problemu inteligencije izvještavali su najopširnije, a o tome ćemo više reći u idućem poglavlju.

Spomenut ćemo još jedan zabilježen fenomen, iako ne ulazi u ove kategorije. No, o njemu su dosta pisali, a i doživjeli su ga kao jedno od najvećih zala. Bio je to alkohol. Pio se, za studentske pojmove, u nevjerojatnim količinama („für unsere Begriff e ungeheure Mengen“) i razmjerima, pa govore čak i o alkoholiziranju cijelih sela („‘Verschnapsung’ ganzer Dörfer“, a Vrbicu opisuju kao „Schnapsdorf“). Zapanjilo ih je kada su otkrili da se alkohol davao i maloj djeci.40 U alkoholu su vidjeli i veliku zapreku svakom političkom radu i nacionalnom osvješćivanju („dem Deutschtum hoff nungslos verloren sind“; „der schlimste Feind des slawonischen deutschtums“), te sredstvo neželjene kroatizacije („Der Schnaps hat sie widerstandslos gemacht gegen die zielbewußte Kroatisierungsarbeit“).41

Problem kroatizacije

Pitanje očuvanja njemačkog identiteta bilo je ne samo kulturološko, nego i prvorazredno političko pitanje. No, kako se radi političkih prilika razgovor o takvim temama izbjegavao, u prvi su plan došla kulturološka zapažanja. Glavna pitanja na koja su studenti pokušali odgovoriti bila su: koliko se još govori njemačkim jezikom i postoje li institucije koje bi osigurale opstanak (pa i jačanje) njemačkog identiteta: 1. intelektualna elita kao nositelj nacionalne svijesti; 2. državne institucije (škole); 3. institucije građanskog društva (udruge); 4. vjerske institucije.

Prvo je putovanje pokazalo da slavonski Nijemci vrlo često i među sobom govore hrvatski, te da su već dobrano kroatizirani.42 Tako im je činovnik na željeznici, inače Nijemac iz Banata oženjen Hrvaticom, ispričao kako s djecom govori samo hrvatski („Des Brot ich eß, des Lied ich sing!“).43 U Kuli i Poreču, inače čisto njemačkim selima, govorni jezik bio je gotovo isključivo hrvatski.44 Očekivano, ovaj je proces jače zahvatio mlađu generaciju. Mladi u Mrzoviću govorili su međusobno, pa čak i kod kuće, hrvatski.45 Slično su susreli i u Vođincima. I tamo su mladi češće koristili hrvatski, pa su studenti zaključili kako su škola i ulica jači od kuće. Zapisali su i kako im je tamo jedan starac rekao: „Die Deutsche sind hier mit kroatischer Seele!“.46 U nekim je selima proces bio prilično poodmakao, pa su stanovnici govorili lošim njemačkim, ili ga čak više nisu dobro razumjeli. U Forkuševcima većina je govorila još samo „gebrochen

40 Landdienst 1934, 1-2. 41 Arbeitsbericht 1933, 4, 8; Landdienst 1934, dodatak: Ruth Frankenbach, „Die Mädelarbeit“, 2. 42 Usp. V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, 123. 43 Arbeitsbericht 1933, 7. 44 Arbeitsbericht 1933, 18. 45 Arbeitsbericht 1933, 13. 46 Arbeitsbericht 1933, 7. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

deutsch“.47 Za Nijemce u Bertelovcima napisali su da su „restlos kroatiziert“, pa da je čak i glavni kazivač jedva razumio „unser Deutsch“. Žena koja im je, uz dosta problema, prevodila, utješila ih je napomenom „deutsch ist das Herz“.48 Ne znamo koliko je njena izjava bila samo neka vrsta pravdanja pred mladima iz Njemačke, a niti koliko je subjektivna bila suprotna izjava starca u Vođincima („kroatischer Seele“), no ipak nas one podsjećaju kako to kojim se jezikom netko služio ne smijemo automatski protumačiti kao pokazatelj pripadanja toj naciji (bilo hrvatskoj ili njemačkoj).

Kao glavni uzrok takvom stanju (pasivnosti ili uznapredovanoj kroatizaciji) naveli su nepostojanje njemačke elite, posebice inteligencije („eine führende, starke Intelligenzschicht fehlt vor allem“).49 Tijekom prvog posjeta pažljivo je bilježen sastav elite, koju su tada činili, više-manje, župnik, učitelj i bilježnik. U pravilu su ta mjesta držali Hrvati ili Srbi, pa je studentima postala razumljivija apatija seljaka. Spomenuli su problem nepostojanja bogoslužja na njemačkom, kojeg su susreli čak i u selima kojima je to bilo dopušteno posebnom privilegijom, kao što je bio slučaj u čisto njemačkim Vučevcima.50 No, najveću su pozornost obratili njemačkim školama. Popisali su gdje ima njemačkih razreda, zabilježili ima li učitelja koji vladaju njemačkim, te idu li njemačka djeca u te škole (razrede). Rezultati su im izgledali poražavajući. Jedva da je igdje bilo osposobljenih učitelja (i same škole, odnosno njemački odjeli, bili su novost).51 No, čak i u rijetkim slučajevima kad su bili zadovoljeni zakonski uvjeti, roditelji su oklijevali slati djecu u njemačke škole. Primjerice, u spomenutim Vučevcima od stotinjak školske djece, samo su djeca iz sedam obitelji išla u njemačku školu, dok su ostali slani u hrvatsku „weil’s bequemer ist“.52 U Selcima Đakovačkim odnos je bio znatno bolji. Od 56 djece, 36 je polazilo njemačku školu, a ostalim roditeljima „fehlt der Mut“.53 Spomenuli su da su im neki kazivači posvjedočili kako im se prijetilo (primjerice, u Gašincima).54 No, u nekim su selima, poput Kule i Poreča, sami odustali od njemačke škole jer im se činila preskupa (očito nije bilo dovoljne motivacije).55 Opći im je zaključak stoga bio kako njemački odjeli postoje u najboljem slučaju tri godine (neki samo jednu), uspostavljeni su prevladavanjem svih mogućih prepreka („eingerichtet unter Überwindung aller möglichen Schikanen“), te da su i dalje ugroženi neodlučnošću roditelja („jetzt stark gefährdet durch Unentscheidenheit der Eltern“), otporom nenjemačke elite („Beeinfl ussung durch kroatische Lehrer etc.“) i nedostatkom

47 Arbeitsbericht 1933, 14. 48 Arbeitsbericht 1933, 9-10. 49 Arbeitsbericht 1933, 10, 50 Arbeitsbericht 1933, 8. 51 Usp. V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, 122-123. 52 Arbeitsbericht 1933, 8. 53 Arbeitsbericht 1933, 8. 54 Arbeitsbericht 1933, 9. 55 Arbeitsbericht 1933, 18.

njemačkih učitelja („Hauptgefahr ist…kroatischen Lehrer, die zum Teil kaum ein Wort deutsch können“).56

U nekim su selima pronašli i njemačke udruge, ali njihov mali broj samo potvrđuje spomenutu tvrdnju o vrlo kasnom organiziranju slavonskih Nijemaca. Doduše, u Mrzoviću je njemačko dobrovoljno vatrogasno društvo izazvalo trzavice s Hrvatima, pa su ga sami raspustili.57 No, u nekoliko sela su ipak uspjeli pokrenuti svoje udruge. Iako se radilo o izuzetcima, ipak su studenti u njima vidjeli nadu za obnovu njemačkog identiteta. Tako su u Slatiniku Drenjskom i Semeljcima naišli na njemačke čitaonice.58 Za Tomašance su izvijestili kako je nijemstvo dobro očuvano, što se vidi i u tome da imaju njemačko sportsko društvo (koje je radilo unatoč stalnim preprekama, naime svaku je utakmicu trebala odobriti lokalna vlast, a odobrenje često nije uopće stizalo ili bi stiglo prekasno).59 Aktivniji su bili i Nijemci u Darkovcu, koji su sami podigli školu i župni dvor. 60

No, unatoč navedenim problemima, stanje ipak nije bilo „beznadno“. Studenti su našli i ono što su tražili – sela u kojima se govorilo njemački (primjerice, u Jarmini61) i gdje je izgledalo da je njemački tradicionalni način života dobro očuvan. Među takvim selima izabrali su ona u kojima su nastavili istraživati i raditi.

Spomenimo na kraju ipak i politiku. Iako se nju izbjegavalo, neka opažanja daju naslutiti da je pasivnost bila samo prividna i privremena. Prema zabilješkama s prvog putovanja, slavonski su Nijemci uglavnom bili politički nezainteresirani (primjerice, za Nijemce u Đurđancima zapisali su kako ih zanima samo zemlja62), nije bilo željene nacionalne (njemačke) mobilizacije, ali studenti su ipak primijetili kako u nekim selima postoje političke podjele. Posjeti o kojima govorimo bili su organizirani u vrijeme diktature, pa je pasivnost i rezignacija razumljiva. No, unatoč tome studenti su posvjedočili kako su se političke podjele u državi prenijele i na slavonske Nijemce. U Slatiniku Drenjskom spomenutoj njemačkoj čitaonici „konkurirala“ je čitaonica koju su držali hrvatski orijentirani Nijemci („den politisch für die Kroaten orientierten Deutschen“).63 Podjelu su susreli i u Viškovcima.64 U Gorjanima su pronašli jaku njemačku svijest kod dijela Nijemaca, koji su podržavali režim kako bi smjeli biti Nijemci („wenn wir Schwaben sein dürfen“). Radi toga su izbijale stalne trzavice s

56 Arbeitsbericht 1933, 10; Arbeitsbericht 1934, 4. 57 Arbeitsbericht 1933, 12. 58 Arbeitsbericht 1933, 9, 13. 59 Arbeitsbericht 1933, 16. 60 Arbeitsbericht 1933, 17. 61 Arbeitsbericht 1933, 12. 62 Arbeitsbericht 1933, 8. 63 Arbeitsbericht 1933, 9. 64 Arbeitsbericht 1933, 14. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Hrvatima, čiji je „duhovni vođa“ bio Nijemac „W.“, koji je bio osobni prijatelj Stjepana Radića. On ih je čak spriječio da izvedu svoj program u vatrogasnom domu.65 Teško je reći koliko su te političke podjele (za i protiv režima) ujedno bile i znak gubljenja njemačkog identiteta i prihvaćanja hrvatskog, ali zasigurno su bile čimbenik koji je mogao olakšati taj proces.

Zaključak

U radu se analiziraju izvješća prvih stručnih putovanja njemačkih studenata (Leipzig, Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobičajenoj praksi, započetoj još 1920ih, a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upućivalo na istraživački (etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemačke. Iako su mnogi od njih nakon putovanja napisali i zanimljive stručne radove, ovdje se ne bavimo tim radovima, nego službenim (dijelom administrativnim) izvješćima, koja su podnosili nakon putovanja. Izvješća, naravno, govore dosta o samim studentima, točnije, njihovim ciljevima, načinu rada, prijenosu ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili. No, budući da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju, ona sadrže zanimljive informacije o prilikama u kojima žive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi studenti prikupili kako bi doznali gdje i na koji način mogu nastaviti i razvijati svoj rad. (Ova tri putovanja funkcioniraju kao svojevrstan projekt koji se razvija, a studenti su ga vidjeli i kao mogući model za istraživanja u drugim krajevima). Iako se prikupljeni podaci odnose isključivo na Nijemce (radilo se prema metodi tadašnje znanosti, a to je bilo koncentriranje na „jezične otoke“ - „Sprachinseln“), oni ipak neizravno govore i o prilikama u Kraljevini Jugoslaviji i Hrvatskoj općenito. Stoga je u radu analizirana samo ova „druga“ strana, znači ne djelovanje studenata, nego samo ono što izvješća govore o životu seljaštva u Slavoniji, te o zatečenom stanju nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvješća su zanimljiva i stoga što daju svojevrsnu usporednu perspektivu, a kao pogled izvana, na svježi način predstavljaju situaciju u području koje su posjetili.

Prvo su analizirani općeniti dojmovi o Kraljevini Jugoslaviji (srpska dominacija, političke napetosti, vjerska i nacionalna podjela). Iduću veliku temu čine opisi gospodarskog položaja Nijemaca, pri čemu izvješća upozoravaju na lošu gospodarsku politiku, koja priječi razvoj i održava privredu u velikoj mjeri autarkičnom (nerazumno veliki porezi, nepovoljni omjer cijena između seljačkih i drugih proizvoda ili usluga). U izvješćima je analizirana i socijalna struktura, koja je bila vrlo jednostavna. Većina Nijemaca bili su mali seljaci, nešto obrtnika živjelo je u posebno teškim prilikama, a kao najveći problem vidjeli su nepostojanje inteligencije.

65 Arbeitsbericht 1933, 15-16.

su kako je Nijemce u značajnoj mjeri zahvatila kroatizacija (posebice mlade, koji su međusobno češće govorili hrvatski). Uzrok tome vidjeli su u nepostojanju njemačke elite, posebice inteligencije, te u problemu škola na njemačkom (nedostaje učitelja koji znaju njemački, strah roditelja, pritisci). Potvrđeno je i ono što se navodilo u historiografi ji, kako gotovo da ne postoje njemačke građanske udruge, odnosno, kako je organiziranje slavonskih Nijemaca, pa i ono gospodarsko, započelo vrlo kasno. Rad je potvrdio kako je u nacionalna mobilizacija slavonskih Nijemaca bila kasna i djelomična (iza 1935.), ali i upozorio kako - barem u tom trenutku - to kojim se jezikom netko služio ili koju političku opciju podržavao (režimsku ili proturežimsku) ne smijemo automatski protumačiti kao pokazatelj pripadanja određenoj naciji (bilo hrvatskoj ili njemačkoj).

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Izvori i literatura:

Arhivski izvori:

Haus der Donauschwaben, Sindelfi ngen - Arbeitsbericht Fahrtengruppe Südost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./ - Arbeitsbericht Südostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113,

Freiburg s.a. /1934./ - Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht über unseren Weg in der Volkstumsarbeit bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit, die Weiterführung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von

Günther Harms, in Zusammenarbeit mit Volksbund für das Deutschtum im Ausland,

Reichjugendführung und der Deutschen Studentenschaft, Peter Böhm, Bann 113 -

Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger Studentenschaft, s.a. /1934./

Literatura:

1. Bethke, Carl, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941.

Identitätsentwürfe und ethnopolitische Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden 2009. 2. Biber, Dušan, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Cankarjeva založba: Ljubljana 1966. 3. Geiger, Vladimir, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb 2001. 4. Geiger, Vladimir, „Osvrt na važnije radove o Nijemcima u Požegi i Požeškoj kotlini“, Scrinia slavonica, sv. 9, Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i

Baranje, Slavonski Brod, 2009., 296-307. 5. Gelt, Metka, Vpliv Kulturbunda na nemška društva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mariboru 2011. 6. Grgić, Stipica, “Općinske uprave u vrijeme šestosiječanjske diktature”, Časopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 1, 89-117. 7. Harvey, Elizabeth, „Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and

Yugoslavia in the 1930s“, Österreichische Zeitschrift für Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1, 135-160. 8. Kellermann, Ingeborg, Josefsdorf (Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, u:

Emil Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942., 503-587. (orig. Berlin 1940.) 9. Meynen, Emil (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942. 10. Oberkersch, Valentin, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Donauschwäbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989. 11. Rasimus, Hans, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwäbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige deutsche Volksgruppe in Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwäbische Kulturstiftung:

München 2000. 12. Ritig-Beljak, Nives, „Josipovac (Josefsdorf) drugo čitanje Ingeborg Weber-Kellermann“,

Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Njemačka narodnosna zajednica: Osijek 1997., 34-49. 13. Ritig-Beljak, Nives, „Josipovac (Josefsdorf) – davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-

Kellermann“, Etnološka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128. 14. Rüdiger, Hermann (ur.), Beiträge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien,

Stuttgart, 1937.

Mrežni izvori:

Bewegte Jugend im östlichen Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprägungen der

Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19. Jahrhundert (Witzenhausen, 14.–16.9.2016.). <www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (pristup: 19.6.2017.)

Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“. Stručne ekskurzije njemačkih studenata kao izvor za međuratnu povijest Slavonije

Sažetak

U radu se analiziraju izvješća prvih stručnih putovanja njemačkih studenata (Leipzig, Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobičajenoj praksi, započetoj još 1920ih, a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upućivalo na istraživački (etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemačke. Iako su mnogi od njih nakon putovanja napisali i zanimljive stručne radove, ovdje se ne bavimo tim radovima, nego službenim (dijelom administrativnim) izvješćima, koja su podnosili nakon putovanja. Izvješća, naravno, govore dosta o samim studentima, točnije, njihovim ciljevima, načinu rada, prijenosu ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili. No, budući da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju, ona sadrže zanimljive informacije o prilikama u kojima žive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi studenti prikupili kako bi doznali gdje i na koji način mogu nastaviti i razvijati svoj rad. Iako se prikupljeni podaci odnose isključivo na Nijemce (radilo se prema metodi tadašnje znanosti, a to je bilo koncentriranje na „jezične otoke“ - „Sprachinseln“), oni ipak neizravno govore i o prilikama u Kraljevini Jugoslaviji i Hrvatskoj općenito. Stoga je u radu analizirana samo ova „druga“ strana, znači ono što izvješća govore o životu seljaštva u Slavoniji, te o zatečenom stanju nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvješća su zanimljiva i stoga što daju svojevrsnu usporednu perspektivu, a kao pogled izvana, na svježi način predstavljaju situaciju u području koje su posjetili.

Istražujući razinu nacionalne svijesti, studenti su ustanovili kako je većina slavonskih Nijemca nezainteresirani za politiku (čemu je doprinijela i tadašnja diktatura kralja Aleksandra), no ipak su u nekim selima susreli i političke podjele. Osim toga, ustanovili su kako je Nijemce u značajnoj mjeri zahvatila kroatizacija (posebice mlade, koji su međusobno češće govorili hrvatski). Uzrok tome vidjeli su u nepostojanju njemačke elite, posebice inteligencije, te u problemu škola na njemačkom (nedostaje učitelja koji znaju njemački, strah roditelja, pritisci). Potvrđeno je i ono što se navodilo u historiografi ji, kako gotovo da ne postoje njemačke građanske udruge, odnosno, kako je organiziranje slavonskih Nijemaca, pa i ono gospodarsko, započelo vrlo kasno. Rad je potvrdio kako je u nacionalna mobilizacija slavonskih Nijemaca bila kasna i djelomična (iza 1935.), ali i upozorio kako - barem u tom trenutku - to kojim se jezikom netko služio ili koju političku opciju podržavao (režimsku ili proturežimsku) ne smijemo automatski protumačiti kao pokazatelj pripadanja određenoj naciji (bilo hrvatskoj ili njemačkoj).

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Slawoniendeutschen - „am wenigsten bekannte Landsleute“. Fachexkursionen der deutschen Studenten als Quelle zur Zwischenkriegsgeschichte Slawonien

Zusammenfassung

In der Arbeit werden Berichte von den ersten Fachreisen deutscher Studenten (Leipzig, Freiburg) nach Slawonien (1933, 1934) analysiert. Es ging um eine geläufi ge Praxis, begonnen noch in den zwanziger Jahren (1920) und verstärkt wurde sie nach der Machtübernahme der Nazisten, dadurch wurden die Studenten zur Forschungsarbeit (etnografi sche und sonstige) in die Enklaven der Deutschen außerhalb von Deutschland geschickt. Obwohl viele von ihnen nach den Reisen auch interessante Facharbeiten schrieben, befassen wir uns hier nicht mit diesen Arbeiten, sondern mit den offi ziellen (teils administrativen) Berichten, die sie nach den Reisen machten. Die Berichte sprechen, natürlich, viel über die Studenten selbst genauer über deren Ziele, Arbeitsweise, Ideenübertragung oder ihr Verhältnis zu den Deutschen, die sie besuchten. Doch, da es sich um die erste Ankunft in Slawonien ging, enthalten sie interessante Informationen Über die Umstände in denen die slawonishe Deutschen leben, die von diesen Studenten gesammelt wurden, damit sie erfahren, wo und auf welche Weise sie ihre Arbeit fortsetzen und entwickeln können. Obwohl sich die gesammelten Angaben ausschließlich auf die Deutschen beziehen (es wurde gemäß der Methode der damaligen Wissenschaft gearbeitet und das war Konzentration auf die „Sprachinseln“), sprechen sie doch indirekt auch über die Umstände und Verhältnisse in dem Königsreich Jugoslawien und Kroatien allgemein. Daher wurde in der Arbeit nur diese „andere“ Seite analysiert, also das was die Berichte über das Leben des Bauerntums in Slawonien aussagen, sowie über den vorgefundenen Zustand des nationalen Bewusstseins bei den slawonischen Deutschen. Die Berichte sind auch deswegen interessant, weil sie eine Art von Vergleichsperspektive geben und als Blick von Außen stellen sie, auf eine erfrischende Art, die Situation im besuchten Gebiet dar.

Zuerst wurden die allgemeine Eindrücke über das Königsreich Jugoslawien (die serbische Dominanz, politische Spannungen sowie glaubens und nationale Aufteilung) analysiert. Das nächste große Th ema bilden die Beschreibungen der Wirtschaftslage der Deutschen, wobei die Berichte auf die schlechte Wirtschaftpolitik hinweisen, welche die Entwicklung verhindert und die Wirtschaft in großem Maße autarchisch aufrechthält (unvernünftig hohe Steuern, ungünstiges Vehältnis der Preise zwischen der Bauern- und anderen Produkten oder Dienstleistungen). In den Berichten wird auch die soziale Struktur, die sehr einfach war, analysiert. Die meisten Deutschen waren Kleinbauern, einige Handwerker lebten in besonders schlechten Verhältnissen und als größtes Problem sahen sie das Fehlen der Intellektuellen.

Die Ebene des Nationalbewustseins erforschend stellten die Studenten fest, dass die meisten slawonischen Deutschen kein Interesse für Politik haben (dazu trug auch die damalige Diktatur des Königs Alexander bei), doch sie fanden trotzdem in einigen Dörfern auch politische Aufteilungen vor. Außerdem stellten sie fest, dass die Deutschen in bedeutendem Maße von der Kroatisation erfasst wurden (besonders die jungen, die untereinander öfter Kroatisch sprachen). Die Ursache dazu sahen sie darin, dass es keine deutsche Elite gab, insbesondere keine Intelektuellen, sowie im Problem der Schulen in deutscher Sprache (es ist ein Mangel an Lehrern die Deutsch können, die Angst der Eltern, Druckausübung). Bestätigt wurde auch

was in der Historiographie mitgeteilt wurde, dass es kaum deutsche bürgerliche Vereine gibt bzw. wie die Organisierung der slawonischen Deutschen, auch die wirtschaftliche, sehr spät begonnen hat. Die Arbeit bestätigte, dass die nationale Mobilisation der slawonischen Deutschen spät und nur zum Teil geschah (nach 1935), wies aber auch darauf hin, dass – wenigsten im Augenblick – die Tatsache welcher Sprache sich wer bediene oder welche politische Option er unterstütze (für oder gegen die regierende) nicht automatisch als Indiz für die Angehörigkeit zu einer bestimmten Nation (entweder zur kroatischen oder zur deutschen) gedeutet werden darf.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138 Suzana Leček: Slavonski Nijemci - „najmanje poznati sunarodnjaci“.

Jasenka Kranjčević Studenti arhitekture u Beču i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Next Article

IN MEMORIAM: Darko Varga

Uvod

Studentski radovi turističke arhitekture za hrvatski Jadran

Literatura

Herbert Hoff man

(Duchcovo1, 25. 12. 1914. – Split, 16. 1. 1985.)

UVOD

Osobni i obiteljski podaci

Ratni put, zarobljavanje i oslobođenje

Radne dužnosti u splitskom HNK

Razdoblje najplodnijeg umjetničkog rada i vremena umjetničke i radne krize

Mjesto i značaj umjetničkog rada u hrvatskom kulturnom prostoru

Lik Herberta Hoff mana

Umjesto zaključka ili kako je Hoff man gradio svoj identitet

Uvod

„Model Slavonija“

Kraljevina Jugoslavija i Nijemci u Slavoniji u studentskim izvješćima

Opće prilike

Problem kroatizacije

Zaključak

Izvori i literatura:

Arhivski izvori:

Literatura:

Mrežni izvori:

More articles from this publication:

IN MEMORIAM: Darko Varga

Zlatko Bender Prikaz „Godine kulture 2016.“ (Osvrt na austrijsko – bosansko-hercegovačke kulturne veze

Stjepan Najman Darko Kopf – mornar, sportaš i još ponešto

UPUTE

Vesna Schmee Osuđeni bez krivice

Branko Hanžek Ivo Soljačić Korisno društveno djelovanje Mattes ing. Hermana (Osijek, 17. lipnja.1909. – Zagreb, 2. veljače 1976

Ludwig Bauer Roman DOBA MJEDI Slobodana Šnajdera i književna produktivnost podunavskošvapske građe

Nikša Nezirović Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski Šamac

Branislav Miličić Jelena Červenjak Kmoniček Novogodišnji koncert Bečkih fi lharmoničara na poštanskim markama Republike Austrije unutar Filatelističke zbirke Muzeja Slavonije

This article is from:

Godišnjak - Jahrbuch 2017