80 minute read

Stanko Piplović Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Dr. sc. Stanko Piplović UDK: 929.731 Franz Ferdinand Društvo prijatelja kulturne baštine Izvorni znanstveni rad Split, Kaštelanska 2 Primljeno: 17.9.2017. stanko.piplovic@gmail.com Prihvaćeno: 19.9.2017.

Advertisement

Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Osnovom podataka raznorodnih onodobnih mjesnih peridičkih publikacija opisuju se dolasci i boravci Franza Frdinanda na istočnoj obali Jadranskog mora. U detaljnim prikazima anonimnih izvjestitelja se osjeća utjecaj državne kontrole, ali i neposrednost svjedočanstva suvremenika o osobnim stavovima jedne od najmoćnijih osoba Monarhije u vrlo složenim prilikama u Europi. U sustavu uvriježenog centralizma i još uvijek jakog konzervatizma počinju se polako nazirati ideje liberalizma. Time se s posebnog gledišta očitava politika i odnos Austrije prema dalekoj pokrajini u posljednjem razdoblju njenog postojanja.

Ključne riječi: Austro-ugarska monarhija, Dalmacija, XIX. stoljeće, prijestolonasljednik Ferdinand, ratna mornarica,

Životni put

Austrougarski prijestolonaljednik Ferdinand ostao je najviše zapamćen po atentatu koji je izvršen na njega u Sarajevu 1914. godine, tragičnom događaju koji je bio neposredni povod za Prvi svjetski rat. Međutim manje su poznate njegove posjete Dalmaciji i Istri gdje je često boravio službeno ili privatno na vojnim vježbama i odmoru.

Nadvojvoda Franz Ferdinand (Graz 18. XII. 1863.- Sarajevo 28. VI. 1914.) od Este sin je brata cara Frane Josipa I. nadvojvode Karla Ludwiga. Bio je zatvorene naravi i ozbiljan što se u javnosti shvaćalo na različite načine.1 Posvetio se vojničkoj karijeri koja je bila vrlo uspješna. Vršio je različite vojne dužnost i brzo napredovao. U Nadvojvoda Franz Ferdinand od Austrije ESTE travnju 1889. prisustvovao je smotri vojske svih pukovnija bečke posade u Schmelzu koju je izvršio osobno car. Do 1890. bio je pukovnik 9. konjičke pukovnije u Šopronu u Mađarskoj pa je te godine imenovan njenim zapovjednikom. Do početka 1895. bio je zapovjednik brigade u Budjejovicima kada je premješten u Linz kao divizionar. Tijekom 1896. dosta je bolovao zbog čega je morao prekinuti aktivnu vojničku službu. Ali zdravstveno stanje mu se popravilo pa je planirao na zimu iduće godine poći u Dalmaciju i preuzeti zapovjedništvo divizije.2

Brinuo se za razvitak ratne mornarice. Godine 1902. car ga je imenovao admiralom pa je 12 godina bio na njenom čelu. To je objavio admiral Hermann von Spaun u besjedi prilikom dolaska cara u Pulu.3 Godine 1907. car Frane Josip I. je na Ferdinanda prenio vrhovno upravljanje vojnim vježbama, a u kolovozu 1913. postavljen je za generalnog nadzornika svih oružanih snaga.4

Nakon samoubojstva nadvojvode Rudolfa 1889. godine i smrti oca 1896. postao je prijestolonasljednik. Ferdinand je nastojao provesti reforme davanjem veće autonomije etničkim skupinama unutar Austro-ugarske monarhije i provoditi mirnu politiku prema Balkanu. Zalagao se za reorganizaciju carevine stvaranjem treće federalne jedinice Hrvatskog katoličkog kraljevstva koje

Admiral Hermann von Spaun

1 Vuković, „ Nadvojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 8. 1914. 4. 2 * Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije Este“ ,SD, 2. VI. 1897. 3. i 25. X. 1890 4. 3 * „ Nadvojvoda Franjo Ferdinand admiral“, SD, 10. IX. 1902. 2. 4 * „ Iz života Nadvojvode Franja Ferdinanda“, SD, 1. VII. 1914. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

bi se sastojalo od Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, te Vojvodine. Time je izazvao veliko nezadovoljstvo Mađara koji bi tako izgubili povlastice. Njegovo političko usmjerenje obilježavala je autoritavnost.

Zanimljivo je da je Ferdinand dobro govorio hrvatski jezik. Mnogo je putovao. Tako je u lipnju 1890. bio u Parizu kako bi prisustvovao velikim automobilskim trkama. Tu je namjeravao ostati nekoliko tjedana, a poslije proslijediti također radi utrka u Englesku.5 U veljači 1891. posjetio je Petrograd i Moskvu. U studenom 1892. vršile su se pripreme za Ferdinandov dugotrajni put oko zemlje. Idućeg mjeseca otputovao je u Port Said, i 1893. nastavio je dalje torpiljarkom Kaiserin Elisabeth. Tom prilikom posjetio je otok Ceylon, bio u Kalkuti. Bio je u Japanu, Australiji i drugim zemljama na istoku. Tihim oceanom prešao je u Ameriku. Na 15. listopada vratio se u Europu stigavši u Pariz.6 Koncem iduće godine nadvojvoda je bolovao od groznice koju je dobio na tom putovanju.7 I pored toga koncem 1895. bio je u Egiptu.8 Godine 1897. dugo je boravio u Londonu.

Na 1. srpnja 1900. Ferdinand se oženio grofi com Sofi om Chotek rođenoj u Stuttgardu. Kako mu buduća supruga nije bila najvišeg plemićkog ranga, već kćerka grofa Bohuslava Choteka poslanika na württemberškom dvoru, morao je položiti pred carem i dvorskim dostojanstvenicima svečanu zakletvu da se uslijed takvog braka odreći svih prava za svoju buduću suprugu i eventualne potomke.9

Posjete Jadranu

Vojvotkinja Sofi a Chotek supruga Franza Ferdinanda

Ferdinand je dosta često boravio u Istri i Dalmaciji privatno na odmoru i rekreaciji ili službeno u sklopu vojnih poslova. Naročito je dolazio prvih godina XX. stoljeća pa sve do tragične smrti u Sarajevu 1914. godine.

1892.

Nadvojvodin boravak na Jadranu, koliko je do sada poznato, je bio 1892. Tako je na ljeto te godine. prisustvovao velikim vježbama ratne mornarice u blizini Trogira. Na 14. lipnja doplovilo je u uvalu Salduna na otoku Čiovu 6 ratnih brodova. Sudjelovali su i nadvojvode Leopold i Karlo Stjepan, admiral Maximilian Daublebski von Sterneck te podadmirali Spaun i Seemann. Očekivao se Ferdinandov dolazak10 Na 15. lipnja bili

5 * „ Nadvojvoda Franjo Ferdinand d Este u Parizu“, SD, 25. VI. 1890. 4. 6 * „Put nad- vojvode Franje Ferdinanda oko svijeta“, SD, 2. IX. 4 i 21. I. 1893. 4. - * „ Povratak nad-vojvode

Franje Ferdinanda“, SD, 21. X. 1893. 3. 7 * „ Nadvojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 15. XII. 1894. 3. 8 * „ Nad-vojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 14. XII. 1895. 3. 9 * „ Ženidba Nad-vojvode Franja Ferdinanda“, SD, 30. VI. 1900. 1. 10 * „ Naši dopisi“, SD, 22. VI. 1892. 3.

su na misi u Trogiru članovi glavnog zapovjedništva, svi zapovjednici ratnih brodova te predstavnici mjesnih vlasti. Načelnik Puović i opat dr. Zannoni bili su 18. lipnja 1892. poslije podne na objedu u Saldunu na admiralskom brodu Kronprinz Rudolf. Prisustvovali su Nadvojvoda Leopold kao ravnatelj stola, nadvojvoda Karlo Stjepa, admiral Sterneck, podadmirali Spaun i Seemann te viši časnici. Na Tijelovo su predstavnici mjesne uprave, zapovjednici svih brodova i članovi glavnog zapovjedništva

Admiral Maximilian bili na misi.11

Daublebski von Sterneck Ferdinand je 1892. iskoristio boravak u Dalmaciji pa je posjetio neka mjesta da ih bolje upozna. Na večer 19. lipnja stigao je Ferdinand u višku luku parobrodom Pelikan. Za tu priliku okićen je Općinski dom i brodovi u luci . Idućeg dana otišao je na općinsko groblje na Prirovu i obišao spomenik palim pomorcima u viškom boju 1866. Tamo ga je u odsustvu načelnika dočekao prvi prisjednik. Položen je srebreni vijenac na uspomenu 25. godišnjice bitke između austrijske i talijanske fl ote. Obišao je starine i luku. Ujutro je isplovio.12 Na 20. lipnja prispio je Franz Ferdinand u Trogir pa su načelnik Puović i opat dr. Zannoni bili na admiralskom brodu Kronprinz Rudolf na objedu.

Idućeg jutra ratno brodovlje je otplovilo u Split. Stiglo je 6 velikih brodova Franz Josef, kronprinz Rudolf, Kronprincessin Stefanie, Custoca, Don Juan d Austria i Ferdinand Max. Kao zapovjednik bio je admiral Sterneck na brodu Graif. Po carevoj odredbi došao je istog dana parobrodom Pelikan Franz Ferdinand. Popodne se iskrcao. U pratnji namjesničkog savjetnika Josipa Tončića, načelnika Bulata, konzervatora Frane Bulića i nadmjernika Eugena Walacha obišao grad, crkve, novo kazalište i Arheološki muzej. U čast nadvojvode navečer grad je svečano osvijetljen. Sutradan se iskrcavala momčad i vježbala topovima na vojničkom polju. Pred podne Ferdinand je u pratnji namjesničkog savjetnika ravnatelja Bulića obišao je antičke starine u Solinu. Pred večer je bio prijem na kojeg su pozvani brojni uglednici. Nadvojvoda je načelniku Gaji Bulatu izrazio zadovoljstvo gradom i zemljom i obećao tu češće svraćati. Sutradan su brodovi otplovili za Rijeku, a nadvojvoda iste večeri put Kotora i odatle natrag u Beč.13 U Splitu se iskrcalo oko 1200 mornara s ratnih brodova i krenulo na vježbalište uz svirku glazbe. Ferdinand je otišao do Solina posjetiti antičke iskopine, a poslije podne priređeno je takmičenje čamaca u tri odjela. Na 22. lipnja Ferdinand je krenuo jahtom

11 * „ Naši dopisi“, SD, 29. VI. 1892. 3. 12 * „ N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando“, SD, 22. VI. 1892. 3. 13 * „ Ratno brodovlje i naslidnik pristolja“, Pučki list, Split 1. VII. 1892. 39-40. - * „Dalmatinske vijesti“, SD, 22. VI. 1892. 3. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Pelikan put Kotora. Odatle je privatno otplovio preko Risna i posjetio Crkvice i 25. lipnja stigao u Gruž.14

1893.

Velike vježbe 1893. godine u Dalmaciji planirane su na dva mjesta. Za vojničku posadu i domobranstvo iz Dubrovnika i Kotora u Herceg Novome sa završetkom 7. rujna. Za jedinice iz Splita i Zadra u Sinju vježbe su određene u vremenu od 22. kolovoza do 7. rujna. Bio je prisutan namjesnik koji je 15. kolovoza ujutro otputovao ratnim brodom Andreas Hofer iz Zadra do Splita i produžio po velikoj vrućini u Sinj.15 Ferdinand nije prisustvovao. Vjerojatno je za to je bio razlog njegovo putovanje oko svijeta.

1895.

U svibnju 1895. prijestolonasljednik je došao privatno na Jadran. Stigao je preko Rijeke. Odatle je nakon malo vremena parobrodom ugarsko-hrvatskog društva Budapest otputovao za Split gdje je stigao 13. svibnja. Tu se zadržao kratko. Predstavili su mu se kotarski poglavar i načelnik. Obišao je znamenitosti grada. Posjetio u pratnji konzervatora Bulića Arheološki muzej. Poslije podne odvezao se kočijom u Solin i Klis. Rano uvečer je otišao. Na 14. svibnja doplovio je u Dubrovnik. Razgledao je grad i okolicu i ubrzo nastavio za Kotor. 16

Kako je 1895. godine Ferdinand pobolijevao otišao je u Mendel u južni Tirol na oporavak. Roditelji nadvojvoda Karl Ludowig i nadvojvotkinja Maria Th ereza Portugalska stigli su mu u posjet 17. rujna. Svi su odsjeli u hotelu Mendelhof. Profesor Schrötter iz Beča pozvan je u rujnu k njemu da ga pregleda i utvrdi koliko se oporavio i bili mogao krenuti blaže južne krajeve. Vjerojatno ga je savjetovao da ode u Dalmaciju. Liječnik je bio zadovoljan Nadvojvoda Karl Ludowig Ferdinandovim stanjem.17 otac Franza Ferdinanda.

Početkom listopada 1895. Ferdinand je posjetio Trst. Na 7. listopada je došao je u mjesto Mali Lošinj na oporavak. Tu je boravio privatno. Smjestio se u sanatorij dr. Vetha. Razgledao je luku i bio na tihoj misi u crkvici sv. Nikole. Zatim se ukrcao na parobrod Ondina i izvezao se na more Odatle je proslijedio na konju do predjela

14 * „N. č. i k. V. Nad-vojvoda Franjo Ferdinando od Este u Dalmaciji“, SD, 25. VI. 1892. 3. - * „ Naši dopisi“, SD, 29. VI. 1892. 3. - * Ratno brodovlje i naslidnik pristolja, Pučki list, Split 1. VII. 1892. 39. 15 * „ Domaće viesti“, NL, 24. VI. 1893. 3. 16 * „Prejasni priestolonasljednik“, Jedinstvo, Split 14. V. 1895. 2 - * „N. V. Nad-vojvoda Frano Ferdinand Este“,

SD, 15. V. 1895. 2. 17 * „N. V. nadvojvoda Franjo Ferdinand, u Dalmaciju ?“, Jedinstvo, Split 24. IX. 1895. 3. - * „Nad-vojvoda Franjo

Ferdinand“, SD, 7, 21. i 25. IX. 1895. 3.

Cigala. Poslije se vratio na otok Lošinj. Boravio je u Malom Lošinju radi zdravlja koje mu se poboljšalo.18

Ferdinand se dobro udomaćio u Malom Lošinju odakle je odlazio na razna mjesta po otoku. Na šetnje po nešto daljim predjelima služio se magarčićem. U subotu 19. listopadu bio je u ribolovu. U Cigalskom zaljevu unajmljen je za njega vrtić gdje je pod šatorom provodio dobar dio dana. Tu je prisustvovao spuštanju u more jedne teglenice za potrebe ratne mornarice Tako mu se poboljšavalo zdravstveno stanje pa se očekivalo da će ostati na otoku Lošinju još barem 4 tjedna. Ratna mornarica mu je stavila na raspolaganje vrlo komfornu jahtu Lilli pod zapovjedništvom kapetana Regnera von Bleylebena i parobrod Sofi ju.19

Na 29. listopada 1895. godine došao je nadvojvoda s pratnjom neslužbeno brodom ratne mornarice Gigant u Rab. Obišao je crkve i druge znamenitosti. Pošto je načelnik bio službeno odsutan, dočekao ga je na obali općinski vijećnik Ante Pezel koji mu je bio vodič i tumač. Obišao je crkve i odmorio se na Tomaševićevom mostu. Zatim se ukrcao na parni brod Sophie, koji je stigao iz Lošinja i zamijenio Giganta, te krenuo natrag. Nakon toga istim parobrodom je otplovio je iz Lošinja i 3. studenog stigao u luku na otoku Silbi. Tamo je htio ostati anoniman, ali ga je prepoznao župnik Marinić, a također i podest. Obišao je dio sela i crkve. U 7 sati uputio se u Mali Lošinj gdje je pozdravljen od naroda.20

Dalmatinski namjesnik David de Rhonfeld posjetio je 1895. godine službeno Ferdinanda na Lošinju. Stigao je 6. studenog ratnim brodom Andreas Hofer. Bili su zajedno na ručku. Nakon čašćenja nadvojvoda se ukrcao s namjesnikom na brod pa je na njemu izvješena carska zastava. Isplovili su brodom iz luke na kratki izlet i vratili se natrag. Dok se Ferdinand iskrcavao na kopno svi brodovi, koji su se našli u luci podigli su gala zastave, a posade koje su se popele na jarbole, pozdravili su sa „hura“. Nakon dočeka brod je produžio za Zadar.21

Ferdinand je se još neko vrijeme zadržao na Lošinju. Na 24. studenog 1895. stigao je u Beč nadvojvoda Eugen. Bio je na prijemu kod cara, susreo se i s Ferdinandom. Iste večeri otputovao je Eugen za Trst gdje se sutradan oko podne ukrcao u Lloydov parobrod Habsburg i krenuo na Lošinj. Odatle je 27. studenog zajedno s Ferdinandom otputovao u Egipat.22 Ferdinand je inače često privatno putovao. Godine 1896. bio je u Nizzi. Tu je stigao s majkom i sestrom 10. prosinca. Istog dana pošao je u Korušku.23

18 * „Nad-vojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 16. X. 1895. 3. 19 * „Nad- vojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 23. X. 1895. 3. 20 * „Nj. Vis. nad-vojvoda Frano Ferdinand“ , SD, 6. XI. 1895. 2. - * „ S. A. arciduca Ferdinando a Selve“, SD, 6. XI. 1895. 2. 21 * „ L Arciduca Francesco Ferdinando“, SD, 13. XI. 1895. 2. 22 * „ Odlazak Nad-vojvoda Franje Ferdinanda i Eugena u Egipat, SD, Zadar 30. XI. 1895. 3. 23 * „ Nad- vojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 16. XII. 1896. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Te godine 1895. Ferdinand je prihvatio pokroviteljstvo nad Društvom za promicanje gospodarskih interesa Dalmacije kojeg je osnovala grupa uglednih entuzijasta u Beču na čelu koje je bio grof Jan Harrach. To je bilo vrijeme kada je i država počela više voditi računa o dalekoj i zaostaloj pokrajini pa su sačinjeni opsežni planovi za njeno podizanje. Akcija je zahtijevala velika novčana sredstva. Stoga je Ferdinandova potpora bila vrlo značajna. U svrhu rješavanja problema dostavljen mu je 1906. memorandum o hitnim radovima koje bi trebalo izvesti u Dalmaciji.24

1896.

Ferdinandov otac i brat cara Frane Josipa I. nadvojvoda Karl Ludwig boravio je 1896. godine u Egiptu. Razbolio se od katara na crijevima i na povratku ujutro 19. svibnja je preminuo.25

1897.

I tijekom 1897. Ferdinand je dugo je bolovao, ipak se oporavljao. Spremao se ponovno preuzeti vojničku službu, ali je trebao još odmora. Stoga je odlučio cijelo ljeto provesti na svom imanju u Češkoj. Na zimu je planirao poći u Dalmaciju gdje bi preuzeo zapovjedništvo divizije. Nazočio je velikim svečanostima u London gdje je na jubileju zastupao cara.26

1899.

Na 28. veljače 1899. u Dubrovnik je nenajavljen došao nadvojvoda Ferdinand. Doplovio je bojnim brodom Pelikan u luku. Gruž. Pozdravljen je topovskim salvama s ratnih brodova i tvrđave Imperial. Stigla je i pomorska eskadra pod zapovjedništvom viceadmirala Franza Minutilla na vojne vježbe. Tom prilikom Ferdinand je primio dalmatinskog namjesnika Emila Davida pl. Rhonfelda te predstavnike vlasti, vojske i crkve. Odvezao se kočijom u grad. Ispred vrata Pila dočekali su ga predstavnici katoličkog i grčkoistočnog svećenstva, časnički zbor te članovi državne i autonomne vlasti. Bio je u Stolnoj crkvi gdje ga je pozdravio biskup.27

Tijekom 1. ožujka otišao je torpednjačom u obližnje mjesto Trsteno i divio se starim platanama. Posjetio je Dalmatinski namjesnik Emil David

24 * „ Visoki pokrovitelj“, Jedinstvo, Split 9. IV. 1895. 2. - Piplović Stanko, „Rad na gospodarskom unapređenju

Dalmacije na prijelazu 19. u 20. stoljeće“, Godišnjak Njemačke zajednice Osijek 2011., 210. 25 * „ Posebne brzojavke Jedinstva“ , Jedinstvo, Split 19. V. 1896. 3. - * „Njeg. V. nadvojvoda Karlo Ljudevi“,

Jedinstvo, Split 22. V. 1896. 2. 26 * „ Nad-vojvoda Franjo Ferdinand od Austrije“, SD, 2. VI. 1897. 3. 27 * „Dolazak njegove Visosti Nadvojvode Ferdinanda“, SD,1. III. 1899. 2.

glasoviti perivoj s bujnim raslinjem. Na obali ga je u dva sata poslije podne dočekao Vid Bassegli-Gozze i narod u svečanoj odjeći. Zagrmjeli su mužari. U trijemu nad morem Ferdinand je imao priliku vidjeti narodno kolo. Primio je župnika Pašku Radovanovića.28

Na 2. ožujka ukrcao se na brod Maria Terezia. Ferdinand je stigao na mjesto u pratnji namjesnika Davida. Pod otočićem Lokrumom održale su se vježbe ratne mornarice i kopnene vojske kod Kupara. Tu ga je dočekao grof Caboga i radnici tvornice opeka. Poslije podne posjetio je Rijeku Dubrovačku gdje su ga pozdravili načelnik Kišić, školska djeca i narod. Idućeg dana pregledao je pješačke vojarne u Dubrovniku, a poslije podne obišao grad Odatle je proslijedio za Kotor.29 Na 5. ožujka 1899. oprostio se od načelnika baruna Gondole i uputio se iz Dubrovnika u pratnji upravitelja kotarskog poglavarstva Tončića preko Župe i Konavla u Herceg Novi i Meljine. Ispratilo ga je i dočekivalo u usputnim mjestima narod pod crkvenim, i državnim zastavama te hrvatskim trobojnicama. Tako je bilo kad je prošao je Čilipima, Brgatu, Obodu, Grudi, Kuparima, pored Cavtata i drugdje.30

Idućeg dana poslije podne stigao je u Herceg Novi i nastavio preko Meljina gdje se ukrcao na ratni brod Pelikan. U Kotor gdje je prispio 6. ožujka poslije podne. Pozdravili su ga pucnjevi topova s tvrđava i bojnih brodova. Obišao je tvrđavu Vrmac. Na 8. ožujka pregledao je utvrde na poluotoku Luštici. Naselja Rose, Stolivo i Prčanj mimo koje je prolazio su okićena. Poslije podne u Kotoru na obali bio je koncert narodne glazbe. Ferdinand je tuda šetao i razgovarao sa zapovjednikom tvrđave, kotarskim poglavarom i općinskim načelnikom. Istog dana na večer otputovao je brodom Pelikan. Pri prolasku broda svi bojni brodovi bili su svečano osvijetljeni.31

Za uspomenu boravka u Dubrovniku Ferdinand je poslao savjetniku Josipu Tončiću svoju sliku u bogato ukrašenom okviru. Također je to napravio i Blešiću kotarskom poglavaru u Kotoru, a s jahte Pelikan ispred Kotora dekanu Crnici u mjestu u Konavlima Grudi s potpisom u pozlaćenom okviru. Uz to je bilo i popratno pismo njegovog pobočnika Enrika vit. Krauss-Elisloga za uspomenu boravka u Grudi.32

Nakon zvanične posjete Južnoj Dalmaciji nadvojvoda je bio na Visu. Svratio i u Split privatno. Stigao je 9. ožujka 1899. Vlasti su mu pripremale sjajan doček od čega je on odustao. Sutra ujutro šetao je obalom i pola sata sjedio na običnoj klupi. Prije odlaska pozvao je kotarskog poglavara Alexandera von Pichlera kojemu se pohvalno izrazio o gradu i zahvalio na dočeku. Obećao je ponovno doći i bolje upoznati grad.

28 * „ Naši dopisi“, SD, 8. III. 1899. 2. 29 * „ Putovanje Nj. preuzvišenosti g. Namjesnika“, SD, 1. III. 1899. 2. - * „Dolazak njegove Visosti gosp. Nadvojvode Frana Ferdinanda,“ SD, 1. i 4. III. 1899, 2. - * „N. P. G. Namjesnik“, Jedinstvo, Split 3. III. 1899. 2. 30 * „ Putovanje Njegove Visosti gosp. Nad- vojvode Frana Ferdinanda“, SD, 8. III. 1899. 2. - * „ Naši dopisi“, SD, 11. III. 1899. 1-2. 31 * „Njeg. Visost Frano Ferdinando u Boci.“, SD, 11. III. 1899. 2. 32 * „ Dar N. V. Nad-vojvode Frana Ferdinanda“, SD, 15. III. 1899. 2. - * „ Naši Dopisi“, SD, 22. III. 1899. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Posebno je bio oduševljen pošumljavanjem brda Marjana odakle se pruža lijepi pogled na okolicu i uređenjem putova na njemu. Iz Splita je 11. ožujka otplovio u Lošinj.33

Koncem iste godine nadvojvoda je opet bio na Jadranu. Na 6. studenog usidrio se u luci Lošinja ratni brod Andreas na kojemu je bio general Rhonfeld koji je došao u službeni posjet Ferdinandu. Bili su na ručku, a zatim brodom napravili kratki izlet i vratili se.

1902.

Kao budući car Ferdinand je dobivao sve veće javne dužnosti i počasti. U nekim službenim prilikama zamjenjivao je Franu Josip I. koji je već bio u godinama. Car ga je 1902. imenovao admiralom. To znači da se sve više cijenio značaj pomorstva pa je dosta slabu i zastarjelu fl otu trebalo osuvremeniti. Za posjeta Dalmaciji kontaktirao je stalno s pokrajinskim i mjesnim dužosnicima koji su se odnosili prema njemu s dubokim poštovanjem.

Ferdinand je bio u Dubrovniku ponovno 1903. godine. Stigao je poslije podne 24. ožujka parnim brodom Afrika. Pozdravljen je paljbom topova s bojnih brodova. Odsjeo u hotelu Imperijal. Dočekao ga je upravitelj kotarskog poglavarstva Kalchberg. Izvršio je smotru bojnog brodovlja. Dok je bio u tom gradu često je posjetio Lokrum, Rijeku, Lapad i druga okolna mjesta. Primio je biskupa Josipa, a na 27. ožujka načelnika dr. Peru Čingriju. Prije odlaska pozvao je upravitelja kotarskog poglavarstva Nassa. Poslije podne parobrodom Wurbrand krenuo natrag put Pule. Na istom brodu otputovao je i crnogorski knežević Danilo sa suprugom put Trsta.34

1905.

U rujnu 1905. boravio je u Boki Kotorskoj. Pregledao je tvrđave na tom području. Kada je jahta Pelikan na kojoj je bio Ferdinand došla pred Prčanj, istaknuto mjesto pomoraca u prošlosti, izvješena je carska zastava. A iz Kotora preko podmaršala Marijana Varešanina poslao admiralu u mirovini Marku Eugenu Floriu, koji se istakao u pomorskim bojevima kod otoka Helgolanda u Sjevernom moru i 1864. i pod Visom1866. godine, pozdravni brzojav.35

U 1905. otputovao je upravitelj Dalmatinskog namjesništva potpredsjednik Niko Nardelli u Beč. Tu ga je 12. veljače primio u audijenciju Ferdinand.36 U rujnu je opet boravio u Dalmaciji. Pregledao je tvrđave Boke Kotorske. Stigao je jahtom Dalmat i posjetio grad.

33 * „Nj. V. nadvojvoda Ferdinand, Jedinstvo, Split 10. i 14. III. 1899. 3 i 4. 34 * „ Njegova Visost Nadvojvoda Frano Ferdinando“, SD, 28. III. 1903. 2. 35 * „N. V. nadvojvoda Ferdinand“, Naše Jedinstvo, Split 2. IX. 1905. 1. 36 * „Upravitelj dalmatinskog Namjesništva kod Nj. Vis. Nad-vojvode Frana Ferdinanda“, SD, 15. II. 1905. 2.

1906.

Na jesen 1906. organizirane su u južnoj Dalmaciji oko Dubrovnika veliki vojni manevri uz sudjelovanje kopnene vojske i ratne mornarice. Bile su to rutinske provjere spremnosti za izvanredne prilike. Planirano je trajanje vježbe 3 dana u kojoj će sudjelovati 2 odjela od 11 bojnih brodova i još jedna pojačana skupina od 6 bojnih brodova, 1 topovnjače prvog razreda i 9 topovnjača drugog razreda. Trebao je doći i car koji je tom prilikom namjeravao obići i spomenik palim mornarima u boju pod Visom. Ali se iznenada razbolio u Ischlu nakon napornih vježba Šleskoj i u zadnji čas odustao.37 Stoga ga je zastupao Ferdinand.38 Nadvojvoda se s pratnjom uputio iz Beča 10. rujna navečer. Stigao je idući dan u Pulu. Tu su ga dočekali poglavar generalnog stožera Beck i admiral Montecuccoli, namjesnik i predstavnici vlasti. Pozdravio ga je zemaljski kapetan Rizzi. Obišao je spomenik carice Elizabete. Odatle je proslijedio jahtom Miramar put Malog Lošinja u pratnji brodova Lacroma i Gödollö na kojemu su ukrcani voditelji vježba.39

Ferdinand je nastavio za Vis i tamo prispio 11. rujna na večer ga je svečano dočekalo mnoštvo naroda, svjetovni i vjerski poglavari. Pozdravili su ga načelnik Topić i biskup Zaninović. Uz ostalo bio je po kiši na groblju Prirovo i položio je dva vijenca, jedan u ime cara a drugi osobno, pred spomenik poginulim mornarima u viškom boju 1866. godine. Nadvojvoda doprinio i 600 kruna za brodice koje su bile tu večer oštećene od nevremena. Pored toga darovao je kanoniku dr. P. Zanelliu poklonio zlatnu kolajnu s križem i briljantima, a kčeri načelnika Topića zlatnu narukvicu Istog dana ujutro putnici su nastavili prema Dubrovnik. U Gruž su stigli na večer 12. rujna.40

U Dubrovnik su došli uglednici iz Albanije pokloniti se Ferdinandu. Već 12. rujna stigli su Nikola Kaciorri iz Drača, Primo, Bianchi nadbiskup Drača, Mate Biba župnik. Iz Skadra su prispjeli Miedija pomoćni biskup skadarski, Pasquale Gverrini, nadbiskup Primo Doci opat Miridita, J. Seracci biskup iz Zadrima, Marconi biskup iz Pulatia, Ravelli rektor Isusovački, N. Kacorri , M. Bibić, N. Ujka, Čaba i musliman Bey. Iz Kotora su došli biskup Uccelini i pravoslavni vladika Jović i drugi. Dalegaciju crkvenih dostojanstvenika primio je Ferdinand 14. rujna.41

Na 13. rujna nadvojvoda je prispio u Gruž. Vojno zapovjedništvo i kotarsko poglavarsvo su dozvolili novinarima prisustvovati pomorskim i kopnenim vježbama. Sutra je Franz Ferdinand došao u Dubrovnik. Dočekala ga je masa svijeta iz Boke i

37 * „ Putovanje Njegova Veličanstva u Dalmaciju obustavljeno. U Njegovu zastupstvu dolazi Nadvojvoda Frano

Ferdinand“, SD, 12. IX. 1906. 2. - * „ Per la visita di S. A. lʹ Arciduca Francesco Ferdinando a Zara“, SD, 12.

IX. 1906. 3. - *„ Dolazak priestolonasljednika“, NL, 13. IX. 1906. 1. 38 * „Njegovo Veličanstvo na vježbama bojne mornarice“, SD, 4. VII. 1906. 3. 39 * „ Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda“, SD, 12. IX. 1906. 2. 40 * „ N. V. Frano Ferdinando“, SD, 12. IX. 1906. 2. - * „ Nj. V. Nadvojvoda F. Ferdinand, NJ, Split 13. IX. 1906. 2. 41 * „ Nj. V. Nadvojvoda Ferdinand u Dubrovniku“, NJ, 13. IX. 1906. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Hercegovine i okolice grada. U Gružu i na Pilama bila je velika rasvjeta. Nakon te svečanosti nadvojvoda je otputovao u Zadar.

Tijekom 13. rujna iskrcale su se u Rijeci i Gružu čete zaštićene ratnim brodovima. Istog dana nadvojvoda je dvorskim vlakom otišao je u Trebinje gdje ga je na stanici dočekao savjetnik Benko. U općinskom domu primio je članove općinskog vijeća, uglednike katoličke, pravoslavne i muslimanske crkve, časnički zbor i predstavnike Mostara. Nakon toga vratio se u Gruž.42

Zatim je Ferdinand proslijedio u Dubrovnik gdje je stigao 14. rujna. Nadvojvoda je primio poslije podne crkvene prelate iz Albanije. Isti dan bili su na svečanosti koju je priredio.43 Čitav grad je bio bogato okićen narodnim zastavama. Pred slavolukom na Pilama Ferdinanda je pozdravio načelnik dr. P. Čingrija. Zatim je primio je prijestolonasljednika Crne Gore Danila koji je stigao jahtom Rumija i albansku delegaciju. Poklonili su mu se dubrovački biskup Marcelić s kaptolom i svećenicima, kotorski biskup Uccellini, episkop Jović i odaslanstva susjednih općina. Načelnik Magud predvodio je odaslanstvo Općine Cavtat i zamolio Ferdinanda da posjeti Konavle, ali on to nije stigao. Nadvojvoda je razgledao grad i prošetao Stradunom. Bio je kod Orlandova stupa i ušao u Divonu. Grad je za ovu priliku bio raskošno rasvijetljen električnim žaruljama raznih boja. U večer su pred crkvom sv. Vlahe držale koncert obje gradske glazbe. S terase Financijskog ravnateljstva Divone uživao je u bogatoj rasvjeti grada. Bio je zadovoljan vježbom, ali je ocijenio da treba učiniti više na osposobljavanju mornarice da svaki zadatak na Jadranu može sasvim ispuniti.44

Vojne vježbe 1906. u južnoj Dalmaciji održale su se u vremenu 12.-15. rujna u brdima dubrovačke i trebinjske okolice kombinirano s čitavom ratnom mornaricom. Organizirane su tako da su se neprijateljske pomorske snage okupile nedaleko otočića Jabuke na otvorenom moru sa zadatkom da iskrcaju vojsku kod Dubrovnika. Napadaći su trebali prodrijeti u kopno i zaposjesti visine kod Trebinja.

Obrambena vojska je imala zadatak osigurati obalu. U tu svrhu se 11. rujna ujutro ukrcalo u 7 velikih Lloydovih parobroda 8 bataljuna pješaštva koji su sačinjavali brdsku diviziju pod zapovjedništvom generalmajora Schemua. Transportnu eskadru pratili su ratni brodovi. To su bili napadači koji su se 12. rujna uputili do Jabuke i odatle prema Dubrovniku.

Obrambena vojska imala je u Boki Kotorskoj svoju ratnu eskadru koja je krenula iz Kotora da spriječi iskrcavanje i uništi brodove napadača. Obje fl ote susrele su se u Mljetskom kanalu i sukobile se. Obrambene pomorske snage su se morale odstupiti.

42 * „Putovanje priestolonasljednika“, NL, 13. i 17. IX. 1906. 3 i 1. 43 * „ Arbanaški prelati na saslušanju kod Nj. V. Nadvojvode Franja Ferdinanda“, CH, 20. 9. 1906. 5. 44 *“ Gradska kronika“, CH, 14. IX. 1906. 5. - * „ Nasljednik priestolja u Dalmaciji“, HR, 15. IX. 190.6 1. - * „

Nj. c. k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinando u Dubrovniku“, CH, 20. IX. 1906. 1.

Na 13. rujna 1906. pod zaštitom eskadre neprijatelj se iskrcao kod Gruža. Njihovi vojnici su se probijale po brdima i klisurama izloženi velikim naporima po vrućini i kiši. Međutim kako su branitelji imali jače kopnene snage neprijatelji su se morali povući. Glavnim vježbama prisustvovao je i nadvojvoda. Izrazio je posebno zadovoljstvo snagama napadača sastavljenih isključivo od Dalmatinaca.

Obalna obrana imala le zadatak spriječiti iskrcavanje neprijatelja, ali u tome nije uspjela već se pred njim morala povući. Na to je krenula kopnena vojska iz Herdeg Novog i Boke kotorske da ih suzbije, ali je kasnila pa nije uspjela . U svrhu održavanja vježbe utrošeno je oko 4 milijuna kruna. Neprijateljskoj vojsci uspjelo se iskrcati se na obali od Dubrovnika do Cavtata. Prijestolonasljednik Ferdinand izrazio je zadovoljstvo kako je vježba u teškim uvjetima po brdima i klisurama po kiši i vrućini uspjela.45 Jedna eskadra pod zapovjedništvom lučkog admirala u Puli Juliusa von Rippera vježbala je nekoliko dana u Boki Kotorskoj i to u blokadi ratne luke Kotora.46 Na 15. rujna rano ujutro odvezao se nadvojvoda automobilom na manevre. Vratio se natrag i poslije podne krenuo je s brodovima put Slanoga gdje se zadržao tri sata. Nastavio je 16. rujna jahtom Miramar pored Pašmana. Svijet se u svečanim odijelima okupio na lukobranu i klicao nadvojvodi na što je on odgovarao s palube.47 Istog dana produžio je za Zadar na jahti u pratnji 12. velikih ratnih brodova. Doček je bio posebno svečan. U zgradi Namjesništva Ferdinand je primio načelnika dr. Ziliotta, predsjednika Zemaljskog odbora dr. Vicka Ivčevića, nadbiskupa Matiju Dvornika i vladiku dr. Nikodima Milaša, splitskog biskupa Filipa Nakića, šibenskog biskupa

Admiral Julius von Ripper dr. Vicka Pulišića Josipa Tončića dr. Ambroza Maroičića i brojne druge uglednike. Tom prigodom Kotarsko poglavarstvo razaslalo je naredbu o zabrani upotrebe fotografskih aparata na 15. i 16. rujna. Nekim osobama bilo je to dozvoljeno i to na određenim mjestima. Na kraju posjeta nadvojvoda se prekrcao u ratni brod Erzherzog Karl pa je fl ota 16. rujna zaplovila prema Puli. Usput se nadvojvoda namjeravao pristati u luku Molata odmoriti se, ali je jako jugo to osujetilo. Okupljeni narod koji ga je čekao razišao se svojim kućama.48

45 * „ Vojne vježbe u južnoj Dalmaciji“, NL, 24. IX. 1906. 2. 46 * „ Vježbe naše ratne mornarice“, SD, 12. IX.1906. 3. 47 * „ Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda“, SD, 19. IX. 1906. 2. 48 * „ Priestolonasljednik u Zadru“, NL, 17. IX. 1906. 2. - * „ Nj. V. Nadvojvoda Ferdinando u Zadru“, SD, 19. IX. 1906. 2. - * „Sua Altezza i. e r. lʹ Arciduca Francesco Ferdinando a Zara“, SD, 19. IX. 1906. 1.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Nakon završetka vježbe admiral grof Montecuccoli zapovjednik ratne mornarice izdao je zapovijed. Naveo je da je nadvojvoda Ferdinand izrazio radost što je proboravio u društvu časnika i momčadi ratne mornarice. Napomenuo je da su vježbe pokazale sposobnost mornarice. Primijetio je da se za fl otu u posljednje vrijeme nešto učinilo, ali ne dovoljno Ferdinandova želja je bila da mornarica bude toliko jaka da svoj zadatak na Jadranu može sasvim ispuniti i eventualnog protivnika pobijediti. Stoga je naglasio potrebu podignuti interes za mornaricu.49

Prilikom boravka u Dalmaciji Ferdinand je podijelio 13.000 kruna koje je poslao car u dobrotvorne svrhe. Sredstva su dodijeljena za općinska i dječja zakloništa, siromahe, pučke kuhinje, vatrogasce i veterane u Visu, Dubrovniku, Gružu, Cavtatu i Zadru. Posebno općini Konavle darovao je 3.500 kruna.50 Dalmacija je u to vrijeme još uvijek bila zapuštena zemlja na rubu bijede. Središnja vlada se nije dovoljno brinula o njenom gospodarstvu. Nadvojvodi je ukazano na velike potrebe Dalmacije, navedene su mu materijalne potrebe pa i problem željeznice. Na prilike i siromaštvo potužio mu se posebno predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Ivčević. Zato je narod svugdje srdačno dočekivao nadvojvodu nadajući se promjenama na bolje. On je sa svoje strane pokazao razumijevanje i obećao pomoć.51 U nedjelju 23. rujna primio je Ferdinand u Zadru još zastupnike u Carevinskom vijeću, Zemaljskom saboru, predstavnika Rudarskog okružnog ureda u Zadru Vicka Jakašu i načelnika grada Ziliotta. Nakon toga car je primio Ferdinanda u Beču u dvorcu Schönbrunn i saslušao izvještaj o vježbama u Dalmaciji.52

1907.

U srpnju 1907. organizirane su ljetne vježbe austro-ugarske mornarice. Prema najavama bečkih novina trebale su se održati kod Šibenika i trajati tri dana uz sudjelovanje kopnene vojske. Izvedene su tijekom srpnja i kolovoza oko otoka Hvara i Visa. Zapovjedao je admiral Montecuccoli. Ferdinand nije prisustvovao.53

Ferdinand se istakao kao ljubitelj dalmatinskih starina. Još 1867. godine kada se gradila nova crkva Gospe od Dobrića u Splitu priložio je 100 forinta.54 U tom smislu važan je slučaj koji se dogodio u Trogiru. Općina je sklopila ugovor s Režijom duhana da se gradi nova zgrada skladišta u predjelu Batarija. Ali tu se nalazila srednjovjekovna tvrđava Kamerlengo koju bi u tom slučaju trebalo porušiti. Međutim Ferdinand je uputio

49 * „ Admiralska zapovjed o pomorskim vježbama u južnoj Dalmaciji“, SD, 29. IX. 1906. 2. 50 * „ Blagodarnosti priestolonasljednika“, NL, Zadar 17. IX. 1906. 3, 51 * „Prijestolonasljednik u Dalmaciji“ , NL, 20. IX. 1906. 1. 52 * „Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda“, SD, 22. IX. 1906. 2. - * „Dalmatinske vijesti“, SD, 26. IX. 1906. 2. 53 * „ Ratne vježbe austro-ugarske mornarice“, HR, 3. VIII. 1907. 3, - * „ Vježbe ljetne eskadre“, SD, 3. VIII. 1907. 3. 54 Diana Deša, „ Prilog arhitekturi XIX stoljeća u Splitu“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, Split1980. 700.

pismo u kojem je naglasio kako bi bilo štetno da se radi skladišta sruši srednjovjekovni spomenik. Stoga se odustalo od te namjere. Vijest je porazno djelovala posebno na općinare, jer je grad bio u velikim novčanim neprilikama pa bi gradnja bila dobar prihod. Čim je to saznao načelnik je otputovao u Beč da se gradnja ipak odobri. Zainteresirao se i Ferdinand, koji je posebno cijenio trogirske spomenike, pa je njegovim posredovanjem 1907. odabrano drugo mjesto na obližnjem otoku Čiovu. Troškovi gradnje su procijenjeni na 500.000 kruna. Zemljište je bilo općinsko pa joj je država za to isplatila 63.000 kruna. Tim novcem se planiralo riješiti pitanje pučke škole.55

1908.

Boraveći često na Jadranu sredinom srpnja 1908. godine Ferdinand je prvi put došao na Brijune. Tu će kasnije u više navrata uživati u njihovim prirodnim ljepotama. Na 8. srpnja bio je sa suprugom u Splitu. Tu se zadržao više sati i produžio u Makarsku i Omiš.56 I te godine bile su početkom rujna vježbe ratne mornarice i to u vodama okolo Šibenika. Prisustvovao im je i zapovjednik Montecuccoli.57

1909.

Tijekom 1909. Ferdinand je sa suprugom Sofi jom putovao privatno jahtom Miramar duž jadranske obale. U njihovoj pratnji bila je Sofi jina sestra grofi ca Chotek, i barun Rumerskirch predstojnik nadvojvodine vojne kancelarije. Opet je nadvojvoda bio na Brijunima. Gosti su obišli su povijesne spomenike. Tom prilikom vlasnik otoka industrijalac Paul Kupelwieser je darovao Industrijalac Paul Kupelwieser, nadvojvodi jedan grb iz Omiša gdje je njegova obitelj vlasnik Brijuna imala vinograde. Kada je na tom putovanju Ferdinand došao u Omiš upozorio je gradonačelnika da bi se spomenici kulture i umjetnosti trebali čuvati na mjestu gdje su nastali. Podvukao je da se obnova građevina treba provoditi u skladu s njihovim izvornim stanjem te njihovog regionalnog obilježja. To je smatrao temeljnim načelima zaštite kulturnog nasljeđa.58

Ploveći duž Jadrana 1909. godine Ferdinand i njegova pratnja posjetili su brojna mjesta.59 Poslije podne 5. srpnja bili su u Šibeniku. Zaustavili su se nakratko 6. srpnja ujutro u Dubrovniku. Nadvojvoda je u dućanu M. Marassia izabrao mnogo narodnih vezova i starinskih stvari. Oko četiri sata poslije podne otplovili su put Kotora gdje

55 * „Za gradnju skladišta duhana u Trogiru“, SD, 2. IX. 1908. 3. - * „Iz pokrajine“, Dan, Split 20. VIII. 1908. 2. 56 * „Pokojni prijestolonasljednik i naša Dalmacija“, Dan, Split 2. VII. 1914. 3. 57 * „ Ratno brodovlje“, HR, 9. IX. 1908. 2. 58 Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007. 59 * „N. V. nadvojvoda Frano Ferdinando u Dalmaciji“, SD, 7. VII. 1909. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

su stigli na večer istog dana.60 Ferdinand je na brodu primio zamjenika zapovjednika ratne luke, upravitelja kotarskog poglavarstva i članove generalnog stožera. Odatle je krenuo u Korčulu. Na 6. srpnja predvečer stigli su u Makarsku gdje su posjetili franjevački samostan. u kojemu su se pripremale velike pregradnje i dogradnje naročito spajanje dvaju klaustara u jednu cjelinu, ali se Ferdinand založio za očuvanje njegovog izvornog rasporeda.61 Razgovarao je s gvardijanom fra Markom Ivandićem o uređenju zgrada i starim predmetima u njima. Proslijedili su odatle preko Kačićevog trga do crkve sv. Marka pa na obalu. Tu ga je u ime građana pozdravio načelnik Klarić pa su gosti uz gruvanje mužara otputovali put Splita.

U povratku na večer 7. srpnja Nadvojvoda je sa suprugom kneginjom Hohenberg stigaao preko Omiša u Split. Tu su putnici u pratnji konzervatora Frane Bulića razgledali Dioklecijanovu palaču, stolnu crkvu, krstionicu i Arheološki muzej. Razgovaralo se o čuvanju spomenika posebno o jednom slučaju. Naime prošle zime ustupilo je Općinsko upraviteljstvo Omiša nekoliko starih spomenika Kupelwieseru. To je izazvalo razne komentare u bečkim i pokrajinskim novinama. Zbog toga ovom prilikom Bulić je tražio da se vrate na svoje mjesto ili u pohrane u splitskom muzeju. Ali Kupelwieser je te predmete darovao nadvojvodi koji ih je smjestio na carskoj jahti Miramare pa ih on ih je ovom prilikom poklonio muzeju apelirajući posebno na sve vlasnike takvih spomenika da ih se ne smije izvoziti iz zemlje.62 Na Ferdinandovu želju susreo se s načelnikom dr. Vickom Mihaljevićem.63

Otišli su do Trogira. Tu su se zadržali preko jednog sata i isplovili carskom jahtom u pratnji torpednjača Triton i Meteor. Obišli su srednjovjekovne crkve sv. Ivana, i sv. Barbare te pregledali nacrte za gradnju nove škole na južnoj obali grada.64 Nadvojvoda je izrazio bojazan da bi ta zgrada, posvećena carevom jubileju 60. godina vladanja, svojim modernim i skromnim oblicima kako je predložena, mogla pokvariti sliku srednjovjekovne urbane cjeline u pogledu s mora. Kad je Općinsko upraviteljstvo saznalo za prigovor odlučilo je da mu se udovolji. Pošto načelnik Niko Madirazza nije bio u Trogiru kad ga je posjetio nadvojvoda krenuo je u Beć detaljnije čuti njegove želje. Međutim Ferdinand nije bio tamo već nakon što se vratio iz Rumunjske otišao je na svoje imanje u Blühnbach pa ga nije mogao tamo primiti već ga je pozvao u dvor na imanju. Načelnik je tu bio gost dva dana 16. i 17. srpnja i s obitelji prijestolonasljednika bio zajedno na stolu za ručkovima. Nakon toga preinačen je nacrt kojeg su odobrili

60 * „ Visoki gosti“, CH, Dubrovnik 7. VII. 1909. 2. 61 Piplović Stanko, „Novije gradnje franjevačkog samostana u Makarskoj“, Kačić 36-38, Split 2004-2006. 554-557. 62 * „Visoki gosti“, Dan, Split 8. VII. 1909. 3. - * „N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando i izvoženje starinskih predmeta iz Dalmacije“, SD, 10. VII. 1909. 2. 63 * „Dalmatinske vijesti“, SD, 10. VII. 1909. 2. 64 * „N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando“, SD, 10. VII. 1909. 2.

konzervator F. Bulić i inženjer K.Tončić i zgrada oblikovana s bogatoj neogotičkoj dekoraciji.65

Sve se to događalo s zakašnjenjem u sklopu obilježavanja 60 godine vladanja cara Frane Josipa koja je padala 1908. Općina je 1910. na istočnom dijelu grada podignula spomenik s carevim poprsjem na visokom postolju rad kipara Rosandića.

Uoči slavlja Općinsko upraviteljstvo objavilo je narodu proglas. Grad je svečano ukrašen državnim i hrvatskim zastavama. Stigli su namjesnik Niko Nardelli i predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Vicko Ivčević. Na obali su ih dočekali načelnik Madirazza, svećenstvo na čelu s pomoćnim biskupom Vicencijem Palunkom i opat Josip Sentinella te predstavnici vlasti, školska djeca i glazba. Osim njih prispjeli su parnim brodom Spljet vojni zapovjednik Dalmacije podmaršal Karl Fanta i upravitelj Okružnog fi nancijskog ravnateljstva u Splitu Tacconi. Bojnim brodom Babemberg došao je zapovjednik ratne mornarice Montecuccoli. Nadvojvoda Ferdinand je 2. prosinca poslao iz Beča namjesniku Dalmacije brzojav u kojem je izrazio zadovoljstvo tim činom. Zahvalio je i načelniku Madirazzi i ostalim sudionicima koji su sudjelovali u slavlju i poručio da će se i dalje zauzimati oko čuvanja spomenika Dalmacije, a osobito Trogira.66

Posebno je Ferdinand bio vezan za povijesni gradić Trogir. U to vrijeme gradila se u Trogiru na južnoj obali i nova sudska zgrada. Ferdinand je i za nju prigovorio da ni ona u stilskom pogledu ne odgovara starinskom obilježju grada. Stoga je i ovaj nacrt po naredbi Kotarskog poglavarstva u Splitu preinačen. Inače se založio zaštitu i zabranu izvoženja umjetničkih predmeta iz pokrajine. Tako je dao smjestiti u splitski muzej predmete koje mu je darovao industrijalac Kupelwisor vlasnik otočja Brijuna. Iz Trogira je sa suprugom proslijedio morem prema jugu. Posjetili su i Korčulu i razgledali njene spomenike i prošetali oko gradskih zidina. Kneginja Sofi a se zainteresirala za dvije dalmatike i misnu odoru iz XIV. stoljeća. Kako su predmeti bili trošni predložila je kanoniku Maši Boduliću da bi ih poslali u Beč kako bi se stručno popravili.67

Putujući Dalmacijom na ratnom brodu Miramare Ferdinand je 12. srpnja 1909. je svratio u luku Polače na otoku Mljetu. Odatle je pješice otišao na jezera vidjeti prirodne ljepote tog kraja, staru srednjovjekovnu crkvu i samostan. Vratio se na brod na ulazu zaljeva Soline i krenuo dalje.68

1910.

Vojne vježbe na Jadranskoj obali vršile su se dosta redovito. Ali Ferdinand nije na svima sudjelovao. Tako su u vremenu od 15. lipnja pa s prekidima sve do 7. rujna 1910. bile ljetne vježbe. Sukobile su se dvije eskadre. Zapovjednik drugog odjeljka ratnih

65 * „ Naši Dopisi“, SD, 18. VIII. 1909. 3. 66 * „Slavlje u Trogiru“, SD, 3. XII. 1910. 2. - * „ Zahvala Njeg. Visosti Nadvojvode Franje Ferdinanda“, SD, 2.

XII. 1910. 3. - Piplović, Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću, Split 1996. 99. 67 * „Naši Dopisi“, SD, 24. VII. 1909. 2. 68 * „Naši dopisi“, SD, 17. VII. 1909. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

brodova pod zapovjedništvom podadmirala Müllera isplovio je iz Pule da se udruži s eskadrom podadmirala Kohena koji je krstario dalmatinskim vodama. Prvi odjeljak pod zapovjedništvom podadmirala Hausa nalazio se u Boki Kotorskoj spreman da isplovi. Oba protivnika slali su krstarice da izvide položaj protivnika.

Nakon vježbe određene su velike promjene u stožeru i zapovjedništvu ratnih brodova. Planirana je nova organizacija taktičkih skupina do zimskih vježba tako da će glavna eskadra vježbati uglavnom u vodama južne Dalmacije. Pričuvna eskadra ostala stalno oko Pule u Fažanskom kanalu.69

Godine 1910. dogodile su se značajne promjene u praksi očuvanja kulturnog nasljeđa. Car je 22. siječnja svojeručnim pismom imenovao Ferdinanda zaštitnikom Središnjeg povjerenstva za spomenike u Beču vrhovnog stručnog tijela za cijelu državu. Na 1. travnja 1910. održana je u Splitu šesta sjednica Povjerenstva Dioklecijanove palače uz prisustvo domaćih i austrijskih znanstvenika.70 Tom prilikom iskazano je od strane članova priznanje nadvojvodi na zalaganju oko očuvanja kulturne baštine Dalmacije. U to vrijeme nadvojvoda je boravio na Brijunima odakle se zahvalio dalmatinskom namjesniku Niki Nardeliju na prijateljskom iskazu prilikom rasprave o Dioklecijanovoj palači i obećao da će učiniti sve da se očuvaju vrijedni spomenici pokrajine.71

Otočje Brijuni na sjevernom Jadranu bilo je dosta zapušteno i močvarno. Nakon što ga je 1893. godine kupio bečki industrijalac Paul Kupelwieser iskorijenio je malariju i ozelenio uredio ga je kao moderno turističko središte. Početkom XX. stoljeća posjećivalo ga sve više uglednih i bogatih najviših društvenih slojeva. Tome je pogodovao njihov atraktivni ugođaj i blizina velikih središta Monarhije posebno Beča. I Ferdinand je u veljači 1910. godine odlučio tamo provesti sa suprugom vojvotkinjom od Hohenberga i troje djece dva proljetna mjeseca. To je dovelo do podizana reputacije otočja kao rekreacijskog odredišta. Rastući interes navelo upravu da planira povećanje smještajnih kapaciteta gradnjom luksuznih hotela. Nedostajalo je još uvijek prostora pa se prijestolonasljednik zadovoljio jednostavnim smještajem u hotelu Carmen. Svidjeli su mu se Brijuni pa je želio otkupiti dio zemljišta na južnom dijelu otoka za svoju rezidenciju. Vlasnik Kupelwieser je to odbijao pa su se pregovori dugo otezali. Nadvojvoda se naročito zanimao za arheološka iskapanje rimskih antičkih ljetnikovaca posebno u uvali Verige. Istraživanja je provodio povjesničar i konzervator Anton Gnirs, poznat po arheološkim istraživanjima u Istri, a zahvaljujući Ferdinandu izvodili su se ubrzanijim tempom.72

69 * „Naša ratna mornarica“, SD, 14. IX. 1910. 3. - * „ Pomorske vježbe“, SD, 31. VIII. 1910. 3. 70 * „Povjerenstvo za Dioklecijanovu palaču“, HR, 9. IV. 1910. 3 71 *„ N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinand Povjerenstvu za uzdržavanje Dioklecijanove palače“, SD, 9. IV. 1910 2. - Piplović Stanko, „Središnje povjerenstvo za spomenike u Beču i graditeljsko nasljeđe Dalmacije“, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 28, Zagreb 2004. 32. 72 Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007. 44.

Na 12. travnja porinut je u Trstu novi bojni brod SMS Zrinyi. Pripadao je klasi Radezki, a zapremina mu je iznosila 14.457 tona. Svečanom činu nazočili su nadvojvoda Ferdinand, zapovjednik mornarice grof Montecuccoli, ministar rata general Franz Schönaich, mnogi admirali i, generali, ministri domobranstva Austrije i Mađarske i predstavnici vlasti.73 Nastupom XX. stoljeća pomorstvu se pridavala sve veća važnost. Tako je 9. kolovoza 1910. godine ustanovljena u Kotoru udruga Flottenferein. Imala je u početku oko 100 članova. Ferdinand je postao njenim zaštitnikom pa su mu je tom prilikom poslani izrazi zahvalnosti i privrženosti.74

1911.

Početkom 1911. godine kružile su vijesti da je nasljednik prijestolja bolestan, ali je to demantirano. U subotu 4. ožujka stigao je na Brijune. Određeno je da mu se stavi na raspolaganje za vrijeme boravka na otoku jahta ratne mornarice Lacroma. Brodom je zapovijedao kapetan linijskog broda F. Höchsmann i bio usidren u zaljevu Velikog Brijuna. Eskadra torpednih brodova iz stalnog sastava obalne obrane dodijeljena je za službu sigurnosti i stacionirana je u Fažanskom kanalu.75

Dana 13. ožujka stigao je nadvojvoda topovnjačom ratne mornarice u Rab. Poklonili su mu se općinski prisjednici Galzigna i Nimara. Razgledao je starine, crkve i okolicu. Ferdinand se raspitivao za prilike na otoku pa su ga obavijestili o vodovodu, planiranim putovima i turizmu. Bio je također u mjestu Loparu. Odatle je otplovio put Brijuna. U ponedjeljak 20. ožujka je s Brijunskih otoka stigao u Donji Miholjac istočnoj Slavoniji. S njim je bila supruga Sofi a. Visoki putnici su bili 3 dana gosti grofa Ladislava Mailatha koji je u tom mjestu imao prostrani dvorac sagrađen 1818. godine i išli na njegovo lovište na lov na šljuke zajedno s brojnim drugim odličnicima.76

Te godine na poziv Ferdinanda svratio je na Brijunsko otočje njemački car Friedrich Wilhelm II. koji je sa suprugom Augustom Viktoriom i djecom putovao za Krf na odmor. Susreli su se vedrog sunčanog dana 26. ožujka kada je car doplovio jahtom Hohenzollen koju su pratili ratni brodovi Sleipner i Königsberg. U Fažanskom kanalu dočekalo ih je preko 40 austrijskih ratnih brodova i pozdravili ih topovskom paljbom od 21 hitaca. Eskadra je bila podijeljena u dvije divizije, prvom je zapovijedao Franz Ferdinand, a drugom kontraadmiral grof Karl Lanjus von Wellemburg. Car Wilhelm je naredio da se signalima zahvali i razgledao eskadre. Susreo se s već ostarjelim Kupelwieserom i drugim uglednicima. Razgledali su otok i zoološki vrt. Na odlasku opet su uslijedile salve. Eskadre su se okrenule, proslijedile put Verudele i usidrile se u pulskoj luci dok su njemački brodovi nastavili svojim putom. S Brijuna Ferdinand je

73 * „ Porinuće ratne ladje Zriny“, HR, 16. IV. 1910. 3. 74 * „ Poklon Njegovu Veličanstvu Nadvojvodi Fr. Ferdinandu“, SD, 10. VIII. 1910. 3. 75 * „ Nadvojvoda Franjo Ferdinand na Brioni“, SD, 8. III. 1911. 3. 76 * „ Njeg Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand u Rabu“, SD, 15. III. 1911. 2. - * „ N. V. Nadvojvoda Franjo

Ferdinand u Donjem Miholjcu“, SD, 22. III. 1911. 3. -

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

proslijedio put Rovinja.77 Kada je Wilhelm stigao na Krf poslao je caru Frani Josipu brzojav i naveo da je na njega učinio izvrstan utisak pogled na austrijsko brodovlje pod zapovjedništvom Ferdinanda.78

Neke vježbe mornarice bile su u to vrijeme pred šibenskom lukom. Počele su 27. lipnja rano ujutro. Sudjelovalo je 3. odjeljenje ljetne eskadre pod zapovjedništvom podadmirala Schmelaža. U okolnim vodama krstarili su do 14. srpnja.79

Za kraj kolovoza te godine planirane su velike vježbe u jadranskom primorju uz sudjelovanje kopnene vojske i fl ote. Održane su na sjevernom Jadranu. U tu svrhu stigli su u Zadar zapovjednik 16. vojnog zbora podmaršal Hortstein, zapovjednik 13. vojnog zbora, general pješaštva Grba sa stožerom iz Zagreba i više časnika iz Beča. Osim njih došlo je i nekoliko članova Dobrovoljnog automobilskog zbora na čelu s predsjednikom princom Alexanderom Solmsom. Oni su se svojim automobilima stavili na raspolaganje zapovjedništvu vježba.80 Prisustvovao je i Ferdinand kao vrhovni zapovjednik vojske. Stigao je zajedno s nadvojvodom Friedrichom automobilom Alama i Podpraga na Velebitu i proslijedili za Pulu. Dana 23. kolovoza tamo su ga dočekali admiral Montecuccoli, lučki admiral, generali i predstavnici vlasti. Nadvojvoda se ukrcao na ratni brod Franz Ferdinand da sudjeluje u operacijama. Uz njega je bio i načelnik generalnog stožera general Franz Conrad von Hötzendorf inače osoba od njegovog povjerenja.81

Radilo se o vježbi desanta. Jedinice su podijeljene na dvije stranke sastavljene od ratnih brodova. Crvena je branila obalu, a modra napadala i uspjela u noći između 23. i 24. kolovoza iskrcati nešto vojske. Sukobi su u početku bili neodlučni. Ferdinand kao voditelj pratio je fl otnu vježbu s admiralskog broda. Crvena stranka na kopnu bila je prisiljena na uzmak, ali modri zbog posebnih okolnosti nisu bili u stanju ići u potjeru. Idućeg dana nadvojvoda je naredio kraj. Branitelji su imali kopnene jedinice raznih rodova, a pridodana im je i fl otila topovnjača. Napadač se također sastojao od pješačkih jedinica koje su se ukrcale u Rijeci u iznajmljene brodove i plovile pod zaštitom ljetne eskadrile ratne mornarice. Cilj im je bio iskrcati se na dalmatinsku obalu. Vježbe su imale cilj utvrditi mogućnosti obrane dijela obale samo pomoću fl otile torpednih brodova i da odbiju iskrcavanje neprijatelja.82

Na 25. kolovoza Ferdinand je bio u Zadru. U društvu namjesnika Attemsa i konzervatora spomenika Josipa Berse obišao je arheološki muzej sv. Donata, dugo šetao

77 Maria Lenz Guttenberg, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007. 50-51. 78 * „ Pozdrav c. k. Mornarice Caru Vilemu“, SD, 29. III. 1911. 3. - * „ Car Vilim našem Csaru i Kralju“, SD, 5.

IV. 1911. 3. 79 * „ Vježbe ratne mornarice“, HR. 28. V. 1911. 3. - * „Ratno brodovlje“, HR, 1. i 15. VII. 1911. 2. 80 * „Vojne vježbe“, SD, 23. VIII. 1911. 3. 81 * „ Velike vojne vježbe izmedju Šibenika i Spljeta“; HR, 8. IV. 1911. 2. 82 * „ Velike vojne kopnene i fl otne vježbe u Dalmaciji“, SD, 15. VII. 1911. 3.

gradom i bio po crkvama. U katedrali ga je dočekao kanonik A. Piasevoli, a u kolegati sv. Šimuna kanonik P. Maupas. Proslijedio je za Trst. Odatle se uvečer odvezao prema Werfenu kod Salzburga.83

1912.

Početkom ožujka 1912. Ferdinand je s obitelji opet došao na Jadran i boravio na Brijunima u kojemu su otvoreni novi luksuzni hoteli. Odsjeli su u hotelu Carmen. Bili su 6. ožujka ratnim brodom Lacroma na izletu u Rovinj gdje su stigli oko podne. Tamo su razgledali zgradu Zološke stanice i akvarije jedine te vrste s različitim ribama. Zatim su obišli dvorane za fi zičko i fi ziološko istraživanje, kemijska ispitivanja i za mikroskopsku tehniku pa botanički vrt i muzej društva Keiser Wilhelm. Poslije podne su se vratili na Brijune. Kad je brod Lacroma prolazio mimo ratnog broda Radetzky, na kojem su bili časnici što su vježbali u pucanju, pozdravili su Ferdinanda.84

Ferdinand se uputio ujutro 16. ožujka u pratnji svog pobočnog ađutanta pukovnika Bardolff a i linijskog poručnika Uhlira, koji je pridodan Ferdinandovoj vojnoj kancelariji, torpednim brodom put glavne vojne luke Pule gdje je pregledao ratnu eskadru brodova. Pri dolasku pozdravljen je topovskim salvama. Ukrcao se na ratni brod Franz Ferdinand i s eskadrom krenuo u vode Brijuna gdje su se na njegovu zapovijed održane vježbe u pucanju. U podne je primio u audijenciju poglavara Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine generala topništva Oskara Potioreka koji ja stigao bojnim brodom Dalmat, i pozvao ga na objed. Potiorek je došao iz Beča gdje se razgovaralo o promjenama u upravi Bosnom i Hercegovinom. Izvijestio je nadvojvodu o tome i općim prilikama u Bosni. Govorilo se i o Ferdinandovoj posjeti toj zemlji pa se nagađalo da bi došao u Sarajevo u svibnju ili lipnju. Poslije podne Potiorek je otputovao.85

U to vrijeme austro-ugarska je radila na ojačanju svoje ratne mornarice. Odlučeno je sagraditi četiri velika bojna broda tipa dreadnought. Prvi je bio Viribus unitis porinut je 1911. godine. Drugi brod sagrađen je 1912. godine u tršćanskom brodogradilištu S. Marco. Nacrt broda je napravio inženjer general Sigfried Popper, izgradio ga pukovnik inženjer Josip Grand, a nadzirao radove inženjer Teodor Novotny Po carevoj odluci nazvan je Tegetthoff . Porinuće je određeno za 21. ožujka. Kuma je bila nadvojvotkinja Blanka de Borbón supruga nadvojvode Leopolda Salvatora. Posebno obilježje svečanosti dao je general konjice i admiral Franz Ferdinand koji je stavljen na raspolaganje vrhovnom zapovjedniku vojske. Na svečanost je stigla eskadra kojom je zapovijedao kontraadmiral grof Lanjus von Wellemburg. Među uzvanicima je bio i nadvojvoda Leopold Salvator s obitelji i dalmatinski namjesnik grof Attems.86

83 * „Vježbe iskrcavanja“, SD, 26. VIII. 1911. 2. 84 * „ Nadvojvoda Frano Ferdinand na Brionima“, SD, 13, III. 1912. 3. 85 * „ Nasljednik prijestola na Brionima“, SD, 20. III. 1912. 3. - * „Priestolonasljednik u Bosni“, HR, 22, III, 1912. 2. 86 * „ Presvjetli gos. Namjesnik grof Attems“, SD, 23. III. 1912. 3,

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

U 10 sati stigao je Franz Ferdinand. Zapovjednik ratne mornarice grof Rudolf Montecuccoli predao mu je raport. Nakon porinuća Ferdinand je razgovarao s gostima u dvorskom paviljonu. Oba nadvojvode su se ukrcala na ratni brod Erzherzog Franz Ferdinand, a nadvojvotkinja na brod Lacroma. Za vrijeme povratka sa svečanosti na sidrište u tršćanskom zaljevu eskadra je izvela vježbu. Zimska i pričuvna eskadra postrojila se u red, a iz pravca Pirana stigla je fl ota krstarica koja je predstavljala neprijatelja. Poslije podne brodice su preuzele uzvanike i prevezle ih na ratni brod Erzherzog Franz Ferdinand i Radetzky. Nadvojvoda Ferdinand sa suprugom otišao je na objedovat na brod Gäa kojem je prisustvovalo 75 gostiju, a povratili su se na brod Lacroma. Uvečer su osvijetljeni ratni brodovi i bio sastanak kod namjesnika kneza Hohenlohe. Car je poslao Ferdinandu brzojav i čestitao mu na uspješnom porinuću.87

1913.

Svugdje gdje bi se nadvojvoda pojavljivao dočekivan je svečano i velike počasti. Kada je 1913. završena nova obala u Rabu Općinsko vijeće je odlučilo da se nazove njegovim imenom.88

1914.

Četvrti dreadnought je bio Szent Istvan izgrađen 1914. godine u Rijeci. Porinut je 17. siječnja. Bio je običaj da u takvim posebnim prilikama bude nazočan car ili netko drugi u njegovo ime. Najavljen je bio dolazak prijestolonasljednika Ferdinanda. On je to odbio zbog svojih protumađarskih stavova. Nije čak poslao ni brzojav. Da bi donekle ublažio neugodnu situaciju učinio je to car. Kuma broda je bila nadvojvotkinja Maria Teresia.89

Povodom 50. Ferdinandovog rođendana 18. prosinca u Splitu je upriličena velika svečanost. Diacezijski biskup dr. Antun Gjivoje poslalo mu je brzojavom čestitku. Također su mu čestitali mjesna udruga Austrijskog pomorskog društva u Zadru, namjesnik grof Marius Attems, predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Vicko Ivčević, dalmatinski Zemaljski odbor i biskup Luka Pappafava. U svečarevo ime zahvalio im se vrhovni dvorski meštar Rumerskirch s dvora u Konopištu.90

U proljeće 1914. Ferdinand je s obitelji odsjeo u svom dvorcu Miramar kod Trsta. Na 28. ožujka prisustvovao vježbama ratne eskadre pa je doplovio ratnim brodom Viribus unitis u Pulu. Dočekali su ga predstavnici vojničkih i građanskih vlasti. Ferdinand je proveo noć na brodu, a u nedjelju ujutro bio na misi koju je na palubi služio svećenik

87 * „ Rinuće lagje N. V. Tegetthof“, SD, 16. III. 1912. 3. - * „ Gradnja naših ratnih lagja“ , SD, 23. III. 1912. 3. * „Porinuće ratne Lagje Tegetthoff “, SD, 23. III. 1912. 2. 88 * „ Obala Franja Ferdinanda u Rabu“, SD, 28. III. 1914. 3. 89 * „Nasljednik prijestolja pri porinuću dreadnoughta“, SD, 3. I. 1914. 3. 90 * „ Povodom pedesetoga rogjendana Nadvojvode Franje Ferdinanda“, SD, 3. I. 1914. 2. - * „ Zahvala na naklonistima prilikom jubileja Nasljednika prijestolja“, SD, 21. I. 1914. 2.

ratne mornarice. Nakon toga je u pratnji predsjednika Pomorskog kasina kontraadmirala baruna Mayerna Hohenberga razgledao novu zgradu kasina. Na podne je tu u velikog dvorani priredio ručak za 30 osoba. U 3 sata poslije podne ukrcao se na jahtu Lacroma pa se pored Brijunskih otoka vratio s obitelji u dvorac Miramar.

Za ljeto 1914. organizirane su velike vojne vježbe u Bosni kojima je prisustvovao Ferdinand kao vrhovni inspektor austrijske vojske. Uputio se sa suprugom bojnim brodom Viribus unitis iz Trsta. Zaustavili su se u Fažanskom kanalu. Tu se nakratko susreo na pozdrav s oba princa od Württemberga svoja nećaka koji su se oporavljali na Brijunima.

Na 22. lipnja poslije podne otišla su dva bataljuna domobrana u Herceg Novi gdje su se pridružili bosanskohercegovačkim četama sudjelovati u vježbama. Namjesnik Marius Attems i predsjednik Sabora Vicko Ivčević krenuli su parnim brodom Zadar 24. lipnja iz Zadra u Metković pokloniti se nadvojvodi i pozdraviti ga u ime Dalmacije. Na obali su ih sačekali kotarski poglavar Krpan i općinski upravitelj Andreis. Na molbu Općine Metkovića pošla je tamo 24. lipnja dubrovačka glazba radi dočeka Ferdinanda.91

Ferdinand je stigao ujutro 25. lipnja brodom Viribus unitis pred ušće rijeke Neretve. Dočekali su ga dalmatinski namjesnik Attems i nadzornik vojske topnički general Potiorek Tu je prešao na jahtu Dalmat i otplovio uzvodno za Metković. Oba nasipa uz rijeku ukrašena su cvijećem i hrvatskim trobojnicama. Brojni narod u mjestima Rogotinu, Kominu, Krvavcu, Opuzenu i Kuli Norinskoj izišao je na obalu i pozdravljalo ga. U Opuzenu je bilo posebno svečano. Rano ujutro okupila se masa naroda. Na pojavu jahte zagrmjele su prangije, a školska djeca zapjevala. Brod je lagano plovio uza sami kraj, a s njegove palube Ferdinand je odzdravljao. U Metkoviću se nadvojvoda iskrcao na kopno i proslijedio prema željezničkoj stanici. Tu je primio izvještaje upravitelja kotarskog poglavarstva, ravnatelja bosansko-hercegovačkih željeznica i oružničkog časnika. Zatim su mu se poklonili predsjednik Sabora Ivčević i upravitelj općine Metković. Andreis. Načelnik Zadra dr. Ziliotto uputio je u Metković u ime grada brzojav prilikom Ferdinandovog prolaska kroz Dalmaciju. Ispratili su ga stanovnici i učenici. Nakon toga ukrcao u dvorski voz i produžio za preko Mostara u Sarajevo. Tamo je stigao poslije podne.92

Očekivalo se da će se vratiti preko Metkovića 29. lipnja. Ali 28. lipnja ujutro izvršen je atentat od kojeg su poginuli nadvojvoda i njegova supruga vojvotkinja Sophia

91 * „ Velike vojne vježbe u Bosni i Hercegovini“, SD, 24. VI. 1914. 3. - * „ N. P. gosp. Namjesnik grof Attems,

SD, 24. VI. 1914. 2. - * „ Dubrovačka gragjanska glazba u Metkoviću“, SD, 29-30. VI. 1914. 3. 92 * „ Njegova c. i k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand“, SD, 17. VI. 1914. 2. - * „ N. V. Nadvojvoda Franjo

Ferdinand“, SD, 27. VI. 1914. 2. - * „Zadnji prolazak“, Nj. Vis. Nadvojvode Franja Ferdinanda preko dalmatinskog zemljišta“, SD, 1. VII. 1914. 2. - * „Prijestolonasljednik iz Trsta do Neretve“, Dan, Split 2. VII. 1914. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Hohenberg. Njihova mrtva tijela prevezena su vlakom 30. lipnja u Metković.93 Sve kuće bile su u crnini, a na brodovima su izvješene zastave na pola koplja. Na stanici je postrojena počasna kumpanija iz Mostara i odjel mornara. Na dočeku su bili državni činovnici, časnici, svećenici obje vjere, talijanski konzularni agent, članovi općinskog zastupstva, mnogo svijeta i školska djeca. Na brodu je bio osim pratnje, namjesnik Attems. Pred brodom u nastavku puta bila je topovnjača, a za njom namjesnikova jahta. Pri prolasku brodova duž obale rijeke ljudi su klečali. Na obali mora čekao je Viribus unitis s kojeg je ispaljeno19 topovskih hitaca. Na njemu je uređena kapelica iskićena zastavama. Dana 30. lipnja brodovi su prošli pored Splita. Narod se okupio na lukobranu da oda počast žrtvama. Tu je bila i Narodna glazba, kaptol Stolne crkve s biskupom A. Gjivojem, brojni časnici i državni činovnici, zastupnici mjesnih vlasti, članovi Općinskog upraviteljstva, delegati Trgovačke i obrtničke komore, predstavnici društava, državnih i privatnih škola. U 8 sati pojavilo se 9 ratnih brodova koji su lagano plovili pored obale. Čim su se približili kraju iz svih crkava zabrecala su zvona, a glazba zasvirala tužaljku.94 Zatim su brodovi otplovili dalje. Sprovod je pristao u Trstu i produžio vlakom u Beč gdje su supružnici pokopani u dvorcu Arstettenu. U mnogim mjestima pokrajine zavladala je žalost.

Taj tragični događaj izazvao je nerede i javne žalosti u cijeloj pokrajini. Sa svih strana upučivani su neprestano na Namjesništvo u Zadru od općinskih uprava i pojedinaca brzojavi kojima se molilo da se caru izrazi saučešće. Stizali su i brojni dopisi o žalosti koji su se objavljivali u novinama. Po crkvama su se služile svečane zadušnice.95

U Splitu, čim se saznalo za ubojstvo, diacezanska uprava je odredila da se tri dana na večer po svim crkvama u gradu zvonjavom oglasi žalost. Splitsko-makarski biskup dr. Antun Gjivije poslao je u ime klera i naroda carevoj Kabinetskoj kancelariji brzojav. Svečane zadušnice služile su se u svim župskim i samostanskim crkvama grada, a u Stolnoj crkvi pontifi kalne zadušnice.96 Pravaši su u Splitu i Kaštelima organizirali demonstracije protiv Srba. U Donjim Kaštelima frankovci i glazbeno društvo Svačić priredili su svečane zadušnice, a u Kaštel Starome držali su se govori pa je spaljena srpska zastava. U obližnjem Sućurcu također su priređene zadušnice uz sudjelovanje društva Vitez sv. Jurja, Hrvatske čitaonice, Hrvatskog sokola i Katoličke mladeži. Spaljene su srpske zastave.97

93 * „ Nadvojvoda Frano Ferdinand“, SD, 28. VI. 1914. 1. - * „Mrtva tijela Nadvojvode i Vojvotkinje“. SD, 29.-30.

VI. 1914. 1. - Jurić Ivan, Sarajevska tragedija Sofi je i Ferdinanda, Metković 2010. 94 * „Prijenos mrtvih tjelesa Nadvojvode Franja Ferdinanda i vojvotkinje Hohenberg“, SD, 1. VII. 1914. 3. *„ Žalost po Dalmaciji“, SD, 4. VII. 1914. 2. 95 * „Žalost za žrtvama sarajevskog atentata N. V. Nadvojvodom Franjom Ferdinandom i Vojvotkinjom

Hohenberškom , SD, 8. VII. 1914. 2-3. 96 * „ Žalost po Dalmaciji“, SD, 4. VII. 1914. 1-3. - Antn Gjivoje, „P. N. Župskim Uredima združenih biskupija

Splitske i Makarske“, List Biskupije splitske i makarske V.- VI. , Split 1914. 42-43. 97 Omašić Vjeko, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća II, Kaštela 2001. 728.

Godine 1916. za vrijeme rata preminuo je car Frane Josip I. Umjesto Ferdinanda naslijedio ga je na prijestolju nećak Karlo I. sin nadvojvode Otta carevog brata. Bio je to posljednji vladar iz dinastije Habzburgovaca. Pokušao je sklopiti mir što mu nije uspjelo. Monarhija se raspala1818. godine.

Rasprava

U članku se donosi pregled boravaka nadvojvode Franza Ferdinanda na istočnom priobalju Jadranskog mora. Podaci su izneseni onako kako su prikazani u mjesnim periodskim publikacijama onoga vremena. To su u prvom redu provladina Smotra Dalmatinska i Narodni list glasilo za interese hrvatskog naroda iz Zadra, splitski listovi Narod, Jedinstvo glasilo Hrvatske narodne stranke, Naše Jedinstvo, Pučki list, Pučka sloboda glasnik Hrvatske pučke napredne stranke, Dan pučko vjerski list te dubrovačka Crvena Hrvatska i drugi. Među njima su i pravaške novine Hrvatska rieč koje su izlazile u Šibeniku od 1905. godine, a bile su nešto suzdržljivije.98 Svi su oni, bez obzira na različitu stranačku pripadnost i žestoka međusobna politička sukobljavanja, slavili Ferdinandove posjete. Opisuju oduševljene dočeke u krajevima koje je nesuđeni car pohodio . Narod ga je ushićeno pozdravljao, a gradovi u njegovu čast bogato ukrašavani i osvjetljavani. Državni i mjesni dužosnici kao i pripadnici klera te vojske iskazivali su podaničku odanost dinastiji bez obzira na nezadovoljstvo koje je vladalo odnosom središnjih vlasti u Beču prema dalekoj zapuštenoj pokrajini.

To je bilo vrijeme kada su se razbuktale nacionalne svijesti u državi sastavljenoj od više naroda s različitim kulturama i vjeroispovijedima. Ferdinand je shvatio svu složenost takve situacije i da se više ne može održati na okupu zajednica na temeljima postojećeg političkog dualističkog uređenja u kojem su samo Mađari uspjeli izboriti veći suverenitet. Smatrao je da i slavenskim zemljama na Balkanu treba dati veći stupanj neovisnosti u okviru Monarhije. Bio je uvjeren da državu treba reorganizirati. Prvi korak u tome bi bio stvaranje treće federalne jedinice u koju bi ušla Hrvatska, Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina. Naginjao je federalizmu, ali nije imao podršku u Bečkim centralističkim krugovima. Naišao je i na otpor Mađara. Ni Srbija, s obzirom na pretenzije prema Bosni, nije dobro gledala na takvo rješenje. Ferdinand je bio službeno suzdržljiv u odnosu prema Mađarskoj. Između dva dijela Carevine vladale su napetosti. Iz navedenog proizlazi da je Ferdinand želio preustrojiti monarhiju. Održavao je veze i s Dalmacijom te iskazivao razumijevanje za njene potrebe. Međutim još je bio živ ostarjeli car konzervativnih nazora pa je vjerojatno bio donekle ograničen u provođenju svojih političkih stavova.

Zadnjih godina Ferdinand je češće je navraćao na Jadran. Tri su osnovna razloga njegovih dolazaka u Istru, Primorje i Dalmaciju. Prvi je bio službeni vojne naravi.

98 Noveljić Breda, „Novinstvo Splita od 1875. do 1918. godine“, Tiskarska i izdavačka djelatnost u Splitu 18121918, Split1992. 45-52. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Pošto je bio po karijeri vojnik zalagao se i za unapređenje ratne mornarice. Drugi je bio iz zdravstvenih razloga pa je tražio blago podneblje za liječenje. Treći je privatni odmor i rekreacija. Nadvojvoda je pravio s obitelji izlete po otocima kao običan turist i nastojao ostati izvan službenih protokola svečanih dočeka. Gospodarske prilike u zaostaloj pokrajini Carstva nisu ga zanimale, a niti se posebno miješao u mjesno društveno i političko stanje. Njegovom naprasnom smrču započelo je novo vrijeme i odnosima u svijetu.

Osim Ferdinanda Dalmaciju su posjećivali službeno ili privatno mnoge ugledne osobe ministri, generali i članovi vladajućih obitelji. Naročito su učestali prvih godina XX. stoljeća. Među njima su carica Eugenija, car Wilhelm, nadvojvode Leopold Salvator, Federico i Stjepan koje su privlačile prirodne ljepote i blago podneblje.

Kratice

CH Crvena Hrvatska, Dubrovnik HR Hrvatska Rieč, Šibenik NJ Naše Jedinstvo, Split NL Narodni list, Zadar SD Smotra Dalmatinska, Zadar

Literatura

Balota Mate, Puna je Pula, Pula 1981. Jurić Ivan, Sarajevska tragedija, Metković 2010. Grubišić Slavo, Šibenik kroz stoljeća, Šibenik 1974. Lenz Guttemberg Maria, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007. Novak Grga, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Beograd 1962. Novak Grga, Povijest Splita 3, Split 1965. Omašić Vjeko, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela 2001. Piplović Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću, Split 1996. Sterneck Freiherr Maks, Erinnerungen aus den Jahren 1847-1897, Wien 1901. Šehić Zijad, U mojoj Bosni, Sarajevo 2013.

Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Sažetak

Austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand bio je nećak cara Frane Josipa I. Posvetio se vojničkoj karijeri u čemu je brzo napredovao. Nakon smrti nadvojvode Rudolfa 1889. i oca Karla Ludwiga 1896. godine postao je prijestolonasljednik Austro-ugarske monarhije.

To je bilo vrijeme kada su se probudili nacionalni pokreti u državi sastavljenoj od više naroda s različitim kulturama i vjeroispovijedima. Ferdinand je shvatio svu složenost takve situacije i da se više ne može održati na okupu zajednica na temeljima postojećeg političkog dualističkog uređenja u kojem su samo Mađari uspjeli izboriti veći suverenitet. Smatrao je da i slavenskim zemljama treba dati veći stupanj neovisnosti u okviru Monarhije. Bio je svjestan da državu treba treba reorganizirati. Prvi korak u tome bi bio stvaranje treće federalne jedinice u koju bi ušla Hrvatska, Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina. Naginjao je federalizmu, ali nije imao podršku u Bečkim krugovima, naišao je i na otpor Mađara. Ni Srbija, s obzirom na pretenzije prema Bosni nije dobro gledala na takvo rješenje. Bio je službeno suzdržljiv u odnosu prema Mađarskoj vladale napetosti.

Zadnjih godina Ferdinand je češće je navraćao na Jadran. Tri su osnovna razloga njegovih dolazaka u Istru, Primorje i Dalmaciju. Prvi je bio službeni vojne naravi. Pošto je bio vojnik, vrhovni nadzornik vojske i admiral, zalagao se za unapređenje ratne mornarice. Gradili su se novi brodovi i vršile vježbe na moru. Dolazio je nadzirati vježbe brodova na moru. Te vježbe imale su za cilj provjeru borbene sposobnosti fl ote ili su bile kombinirane u suradnji mornarice i kopnene vojske kada se simuliralo iskrcavane neprijatelja na obalu i njenu obranu. Koristio je službene dolaske i za poste pojedinih krajeva kako bi ih bolje upoznao. Značajnije vježbe su bile 1892. u okolici Trogira, 1899. kod Dubrovnika, 1906. u južnoj Dalmaciji, i 1911. godine na sjevernom dijelu obale. Neke su se operacije izvodile združene u zajednici ratne mornarica i kopnene vojske. Službene posjete Ferdinand je koristio i za posjete drugim krajevima pokrajine kako bi ih bolje upoznao.

Drugi povod je bio iz zdravstvenih razloga. Nadvojvoda je birao blago podneblje Jadrana za liječenje, jer je češće pobolijevao. Treći je privatni odmor i rekreacija. Obično je boravio na otocima Brijunima i Lošinju. Pravio je jahtom s obitelji jahtom izlete po otocima kao obični turist i nastojao ostati izvan protokola svečanih dočeka.

Navraćao u primorska mjesta i razgledao spomenike. Gospodarske prilike u zaostaloj pokrajini nisu ga zanimale, a niti se posebno bavio mjesnim društvenim i političkim stanjem. Odnosi s pokrajinskim i mjesnim vlastima, crkvenim dostojanstvenicima i uglednim osobama svodili su se uglavnom na protokolarne susrete.

Godine 1914. prijestolonasljednik je sa suprugom otputovao na velike vojne vježbe u Bosnu. Na 28. lipnja izvršen je na njega u Sarajevu atentat. Naprasnom smrču Ferdinanda, koja je bila neposredni povod za Veliki rat u koji su se uplele mnoge države, započelo je novo vrijeme odnosima u svijetu. Njegovom naprasnom smrču započelo je novo vrijeme i odnosima u svijetu.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Erzherzog Franz Ferdinand in Dalmatien und Istrien

Zusammenfassung

Der österreichische Erzherzog Franz Ferdinand war der Neff e des Kaisers Franz Josef I. Er widmete sich der militärischen Laufbahn und machte schnelle Fortschritte. Nach dem Tode des Erzherzogs Rudolf 1889 und seines Vaters Karl Ludwig 1896 wurde er Th ronfolger der Österreichisch –Ungarischen Monarchie.

Das war die Zeit in welcher nationale Bewegungen erwachten in einem Staat der aus vielen Völker mit verschiedenen Kulturen und Religionen zusammengesetzt war. Ferdinand begriff vollkommen diese verwickelte Lage und dass diese Gemeinschaft aufgrund vorhandenen dualistischen Ordnung, in welcher nur die Ungarn eine größere Integrität erkämpfen konnten, nicht mehr erhaltbar ist. Sein Standpunkt war, dass auch den slawischen Ländern eine höhere Stufe der Unabhängigkeit im Rahmen der Monarchie zu geben ist. Er war sich bewusst, dass der Staat eine neue Organisation braucht. Der erste Schritt in dieser Richtung war die Erschaff ung der dritten föderalen Einheit, zu welcher Kroatien, Dalmatien, Slowenien, Bosnien und Herzegowina und Vojvodina gehören würden. Er neigte zum Föderalismus, hatte aber in den wiener Kreisen keine Unterstützung dazu, auch die Ungaren setzten sich ihm entgegen. Serbien, ihre Ansprüche auf Bosnien im Auge haltend, hielt auch nicht viel von dieser Lösung. Offi ziell blieben sie zurückhaltend,im Verhältnis zu Ungarn herrschte Spannung.

In den letzten Jahren besuchte Ferdinand öfter die Adria. Zu seinen Reisen nach Istrien, das Küstenland und Dalmatien gab es drei Gründe. Der erste war offi ziell-militärisch. Da er Soldat, oberster Aufseher der Armee und Admiral war, setzte er sich für die Förderung der Kriegsfl otte ein. Es wurden neue Schiff e gebaut und Übungen auf See gemacht. Er kam zur Aufsicht der Schiff sübungen auf See. Diese Übungen hatten das Ziel, die Kampfbereitschaft der Flotte zu prüfen oder waren sie kombiniert in Zusammenarbeit der Marine-und der Landtruppen, wenn die Landung des feindlichen Heeres an der Küste und deren Verteidigung simmuliert wurde. Ferdinand nutzte die amtliche Reisen auch zum Besuch einzelner Gegenden, um sie besser kennenzulernen. Bedeutendere Übungen waren 1892 in der Umgebung von Trogir, 1899 bei Dubrovnik, 1906 in Süddalmatien, 1911 im nördlichen Teil der Küste. Einige Operationen wurden in Gemeinschaft der Kriegsmarine und der Landtruppen durchgeführt.

Der zweite Anlass war seine Gesundheit. Der Erzherzog wählte das milde Klima der Adria zur Kur, da er oft kränkelte. Der dritte war privater Urlaub und Erholung. Er weilte meistens auf den Inseln Brijuni und Lošinj. Er machte mit der Familie auf der Jacht Ausfl üge zu den Inseln als gewöhnlicher Tourist und bemühte sich, dem Protokoll der Festempfänge auszuweichen.

Er besuchte die Küstenortschaften und besichtigte die Denkmäler. Die wirtschaftlichen Umstände in der zurückgebliebenen Region interessierte ihn nicht, er beschäftigte sich auch mit dem örtlichen gesellschaftlichen und politischen Zustand nicht besonders. Die Beziehungen zu den regionalen und örtlichen Behörden, kirchlichen Würdeträgern und angesehenen Personen beschränkten sich meistens auf Protokolltreff en. 1914 reiste der Th ronfolger mit seiner Ehefrau zu den großen Militärübungen in Bosnien. Auf ihn wurde am 28. Jun in Sarajevo ein Attentat verübt. Durch den jähen Tod von Ferdinand, der unmittelbarer Anlass zum Großen Krieg war in den sich viele Staaten einmischten, begann die neue Zeit in den Verhältnissen in der Welt.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230 Stanko Piplović: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

prof. emer. Ksenofont Ilakovac UDK: 62(497.5)(091) dr.sc. Branko Hanžek Izvorni znanstveni rad Hrvatska akademija znanosti Primljeno: 12.6.2017. i umjetnosti Prihvaćeno: 19.6.2017. Zavod za povijest i fi lozofi ju HAZU, Zagreb

Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski poznat elektroničar

U radu se prikazuje život i djelo svjetski poznatog elektroničara Maksimilijana Konrada. Iako je doktorirao u Engleskoj Konradov radni vijek i sveukupna djelatnost bili su vezani uz Hrvatsku, konkretnije: uz Institut «Ruđer Bošković». Konrad je za svoj rad dobio posebna priznanja i nagrade. Posebnost ovog rada ogleda se u uspomeni i sjećanju prvog autora, kao svjedoka vremena, na Maksimilijana Konrada čime rad dobiva na autentičnosti i vjerodostojnosti.

Ključne riječi: Maksimilijan Konrad, elektronika, Engleska (Birmingham), Institut «Ruđer Bošković»

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

I. Uvod

Maksimilijan Konrad bio je posebno uspješan znanstvenik u području razvoja i gradnje nuklearne i druge elektroničke instrumentacije. Tijekom svog radnog vijeka provedenog gotovo u cijelosti u Institutu “Ruđer Bošković” (IRB), vodio je izravno ili preko svojih suradnika gradnju velikog broja istraživačkih instrumenata. U IRB gradili su se i drugi istraživački uređaji jer u doba osnivanja IRB industrija znanstvenih elektroničkih uređaja još nije bila razvijena u svijetu. Tako je gradnja znanstvenih uređaja, posebno elektroničkih aparata, slično aktivnostima u drugim svjetskim znanstvenim središtima, omogućila drugim znanstvenim grupama, kao fi zičarima, kemičarima, biolozima i drugima, originalan istraživački rad.

II. Životopis te stručna, znanstvena i nastavna djelatnost; priznanja i nagrade

Maksimilijan Konrad rodio se u Zagrebu 21.08.1924. (Slika 1 je preslika njegovog krsnog lista). Njegov otac, Milivoj Konrad, bio je građevinski inženjer, a majka mu je bila Alojzija rođ. Stiebral. Oni su imali i kćer koja je bila starija od Maksimilijana. Njihov otac je relativno mlad umro, 1941. godine. Maksimilijan je u Zagrebu pohađao osnovnu školu od 1930. i srednju školu, Drugu mušku realnu gimnaziju (osam razreda), od 1934. godine. Maturirao je u toj gimnaziji 1942, Kao drugi koji su tada završili

Slika 1. Slika 2.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

srednju školu, mobiliziram je u Domobranstvo. Vojsku je služio u artiljerijskoj vojnoj jedinici blizu Zagreba. Kako je mogao povremeno odlaziti u grad, upisao je ujesen 1943. studij elektrotehnike na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Slika 2 je preslika njegovog matičnog lista za upis). Nije mogao obavljati svoje slušačke obveze, pa u to vrijeme nije mogao napredovati u studiju. Neposredno poslije završetka II. svjetskog rata, iako nije dovršio prvu godinu studija, odobrili su mu ujesen 1945. upis u treći semestar. Onda je proveo oko godinu dana u zarobljeništvu i zatim se vratio u Zagreb i nastavio studirati. U svom studiju bio je izvanredno uspješan i već je 1946. postao demonstrator u Zavodu za fi ziku Tehničkog fakulteta koji je vodio profesor Havliček. Kada je apsolvirao 1948., profesor Havliček ga je predložio za laboranta u Zavodu za fi ziku. Vijeće Tehničkog fakulteta prihvatilo je taj prijedlog (Slika 3 je njegova fotografi ja iz tog doba). Maksimilijan Konrad je diplomirao 14. travnja 1949. na smjeru slaba struje, što se već dugo naziva smjer elektronike (Slika 4 pokazuje njegovu diplomu). Uskoro poslije diplome, 1949. godine, zaposlio se u Radio-centru Hrvatske i bio rukovoditelj tehničke službe Centra. Pokazao se kao izvrstan poznavatelj elektroničkih uređaja, s velikom sposobnošću da ih stavi u rad, načini njihova preuređenja, načini popravke i sl. Te njegove sposobnosti doznale su se u širem krugu elektrotehničara i drugih. Na inicijativu Ivana Supeka, profesora i predstojnika Zavoda za teoretsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odobrena je 1950. godine gradnja instituta za područja nuklearnih znanosti, prvotno nazvanog Institut za fi ziku JAZU, a kasnije preimenovanog u Institut “Ruđer Bošković”. Savezna je vlada odobrila velika sredstva za gradnju i opremanje novog Instituta, te za namještenje povećeg broja djelatnika, za znanstveni rad, službe, administraciju i radionice. Najveći problem bilo je okupljanje znanstvenika za rad u Institutu, jer je visoko školstvo bilo jako poremećeno od početka II. svjetskog rata a poslije rata još se nije oporavilo. Stoga je i kod nas i u svijetu bio velik nedostatak visoko-kvalifi ciranih ljudi. Profesor Supek je tražio i nalazio

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

mlade sposobne ljude koji su bili izgledni da će se razviti u kvalitetne istraživače u tada kod nas novim znanstvenim disciplinama: nuklearnoj fi zici, elektronici, istraživanju radioaktivnosti, radiokemiji, radiomedicini i sl. Tada je ing. Konrad bio uočen kao veoma sposoban elektroničar, i on je postao 1950. godine jedan od prva tri stalna službenika IRB, kada su prve zgrade IRB još bile u gradnji. Drugi su službenici tada bili vanjski suradnici, većinom nastavnici ali i drugi djelatnici Sveučilišta u Zagrebu. Jedan od prvih poslova za koji je dr. Konrad bio zadužen nakon povratka iz Engleske (1955.) bilo je sudjelovanje u gradnji ciklotrona u IRB. On je riješio dva ključna zadatka na tom ubrzivaču, koji je prema projektu trebao ubrzavati deuterone do energije 16 megaelektronvolta (MeV) i helijeve jezgre (alfa čestice) do energije 32 MeV. Jedan od njegovih zadataka bila je vrlo precizna stabilizacija magnetskog polja ciklotrona, a drugi konstrukcija, ispitivanje, puštanje u rad i stabilizacija radiofrekventnog oscilatora za visokonaponsku uzbudu ubrzavajućeg polja među elektrodama u ciklotronu (tzv. De-ovima). To je odlično riješio i ti su sustavi služili cijelo vrijeme rada ciklotrona.

Dr. Konrad je bio pročelnik Elektroničkog odjela IRB od svog dolaska iz Engleske 1955. do 1974. godine. Taj je Odjel u vrhuncu svog djelovanja imao oko 35 suradnika, od kojih oko 20 suradnika koji su postali djelatnici Odjela kao mladi tek diplomirani inženjeri slabe struje (elektronike). To je bila izvanredno uspješna grupa mladih i veoma sposobnih elektroničara koji su pored originalnih istraživanja novih elektroničkih sklopova razvijali standardne instrumente za potrebe fi zičara, kemičara i biologa u IRB i u drugim istraživačkim institucijama. Njihov rad bio je pretežno usmjeren prema mjernim metodama i razvoju elektroničke instrumentacije za potrebe nuklearnih istraživanja suradnika drugih odjela u IRB. Važnost tog rada posebno se ogleda u tome što se u ranom razdoblju razvoja Instituta nije mogla kupovati znanstvena se oprema za nuklearna istraživanja jer se još nije razvila industrija takvih instrumenata u svijetu. U to doba svi svjetski istraživački centri gradili su instrumentaciju za znanstveni rad. U današnje vrijeme potrebe za njihovu gradnju unutar znanstvenih institucija su se uvelike smanjile, iako mnoge znanstvene institucije i dalje grade elektroničku i drugu opremu ako je nema na tržištu. To se posebno odnosi na gradnju velikih istraživačkih uređaja, npr. akceleratora, koji su po svojim mogućnostima (energiji, vrstama čestica koje se ubrzavaju, svojstvima ubrzanih snopova i drugom) najčešće jedinstveni u svijetu. Rad Elektroničkog odjela IRB na gradnji elektroničke (a katkada i druge) instrumentacije u početnom razdoblju IRB je neprocjenjiv, Taj se rad ne može ocijeniti samo na osnovi objavljenih radova djelatnika Odjela, on je ugrađen u nebrojene radove drugih istraživača. Treba istaći da je dr. Konrad kao pročelnik Elektroničkog odjela IRB vodio razvoj pogona za gradnju nuklearne elektroničke i druge znanstvene instrumentacije svjetske kvalitete za potrebe drugih odjela IRB i za niz drugih znanstvenih institucija. Svojim radom postavio je temelje impulsne elektronike u Hrvatskoj. Početno je to bila elektronika s vakuumskim cijevima. Kada su se pojavili tranzistori, odmah se je

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

krenulo s razvojem tranzistorskih sklopova i gradnjom tranzistorske instrumentacije. To se ponovilo kada su postali dostupni integrirani tranzistorski „čipovi“, pa kako su sve sofi sticiraniji čipovi dolazili na svjetsko tržište, oni su se nabavljali i ugrađivali u nove uređaje. Nadalje, pojavom miniračunala i kasnije mikroračunala, razvijene su međujedinice za povezivanje raznih mjernih uređaja na računala i načinjeni su programi za automatsko vođenje mjerenja.

Znanstveni rad dr. Konrada obuhvaća široko područje tema o elektroničkoj instrumentaciji. Navedimo dio tih istraživanja: ciklički integratori (osnova današnjih preciznih elektroničkih digitalnih mjernih instrumenata), analogno-digitalni (AD) i vremensko-digitalni pretvarači, višekanalni amplitudni analizatori sudesnih signala iz više nuklearnih detektora (posebno važno nakon uvođenja poluvodičkih detektora u istraživanjima nuklearnih raspada), metode za stabilizaciju višekanalnih sustava (radi postizanja suglasnih ishoda dugotrajnih mjerenja). Posebno je važan njegov rad na oblikovanju ulaznih impulsa za AD pretvarače radi optimalizacije u spektometriji visokog razlučivanja s minimalnim slučajnim varijacijama amplituda, u kojemu on pažljivo analizira utjecaj šuma, pribrajanje vremenski bliskih impulsa, utjecaj promjena osnovne naponske linije i drugo. Taj je rad bio vrlo zapažen i ponovno je tiskan u poznatoj monografi ji „Series of Selected Papers in Physics“ 1970. godine (str. 32-46). Za svoj znanstveni rad dobio je mnoga priznanja: znanstveni suradnik 1957., viši znanstveni suradnik 1963., znanstveni savjetnik 1966., nagradu za znanstveni rad “N. Tesla” 1964, suradnik na Sveučilištu Columbia, SAD (1965.-68.), Orden rada sa zlatnim vijencem 1962., a 1975. izabran je za izvanrednog člana JAZU (današnje HAZU) (Slika 5 je iz doba tog izbora). Suradnici Elektroničkog odjela IRB su na osnovi svojih znanstvenih radova pisali magistarske i doktorske teze i postizali akademska zvanja (magisterije i doktorate), te znanstvena i stručna zvanja. Kako su napredovali u svojim zvanjima, niz njih je prešao u druge ustanove, posebno na Elektrotehnički fakultet (kasnije Fakultet elektrotehnike i računarstva), ili u domaću industriju, ili u svjetske znanstvene institucije, a njih desetak su poslije doktorata postali vodeći elektroničari za razvoj novih instrumenata u svjetski poznatim inozemnim središtima.

Pored svojeg velikog i napornog rada u znanstvenom radu i vođenju velikog odjela, dr. Konrad je aktivno sudjelovao u pred- i poslijediplomskoj visokoškolskoj nastavi. Od samog osnutka poslijediplomskih studija, prvotno u IRB 1956./57. u vidu poslijediplomskog tečaja “Uvod u nuklearne nauke i njihove primjene”, te 1957./58. kada se taj studij povezuje s nizom fakulteta Sveučilišta, 1961./62. postaje zajednički studij Sveučilišta, IRB i drugih znanstvenih instituta, te 1971. kada postaje Sveučilišni

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

poslijediplomski studij. Prema dostupnim podacima, pod njegovim je vodstvom magistriralo 15 i doktoriralo 8 elektroničara na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jedan na Sveučilištu Columbia, SAD, od kojih su njih oko deset postigli u svijetu veoma uspješne karijere.

III. Uspomena i sjećanje na Maksimilijana Konrada

U nastavku se prvi autor ovog članka navodi u prvom licu. Ja sam u ljeto 1951. diplomirao fi ziku pod vodstvom profesora Supeka u Zavodu za teoretsku fi ziku koji je on vodio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i prof. Supek me je ujesen te godine primio za svog asistenta u Zavodu. Na upit i nagovor bi li se htio usavršiti u eksperimentalnoj nuklearnoj fi zici i bi li išao na specijalizaciju u inozemstvo, dao sam mu potvrdan odgovor. Profesor Supek je rekao i da je dogovorio s voditeljem Odjela za fi ziku u Birminghamu u Engleskoj prihvaćanje dvaju poslije-diplomanada za rad na ciklotronu u njihovom Odjelu za fi ziku. Profesor Supek je također rekao da je drugi kandidat elektroničar, ing. M. Konrad, koji je u posebnom razgovoru također pristao na tu specijalizaciju. Ing. M. Konrada sam upoznao tek kad smo se sreli u Upravi Instituta radi dobivanja pasoša, avio karti, uputa i novca za put. Sve je bilo pripremljeno za let 16.10.1951., ali je uoči puta Konrad obolio od žutice i njegov je put odgođen oko mjesec i po dana. Ja sam otputovao u Birmingham, javio se profesoru Moonu, predstojniku Odjela za fi ziku Sveučilišta u Birminghamu, dobio upute za rad i radno mjesto, također upute kako naći smještaj. Tako je moj rad u Odjelu za fi ziku Sveučilišta u Birminghamu započeo. Kad sam dobio pismo kada ing. Konrad stiže u Birmingham, dočekao sam ga na aerodromu u Birminghamu, već sam ranije osigurao njegov smještaj u kući gdje sam i ja bio smješten. Tako smo on i ja, najčešće zajedno, odlazili na posao (prvo autobusom i tramvajem, a kasnije motorkotačima), radili svoj posao, slušali predavanja, jeli u studentskom restoranu i vraćali se gdje smo bili smješteni. Redovno smo slušali predavanja i kolokvije, učili u laboratoriju rad s instrumentima, gradili aparate za naša mjerenja (rad je bio individualan), vršili mjerenja i analize podataka. U ono doba nije bilo elektroničkih računala na Sveučilištu pa su svi računi rađeni ručno, na papiru ili pomoću logaritamskog računala. Kolikogod se to u današnje doba čini neobično, taj je način dobivanja razultata bio vrlo pouzdan. U oko tri godine završili smo mjerenja, analize, pisanje i popravke doktorskih disertacija koje smo (nezavisno) predali na ocjenu i koje smo branili pred povjerenstvima. Tako smo Maksimilijan Konrad i ja, nakon oko tri godine studija i rada na Sveučilištu u Birminghamu postigli doktorate pod nazivom „Doctor of Philosophy“ i vratili se u Zagreb da nastavimo svoj rad u IRB. On je preuzeo vođenje Elektroničkog odjela a prvi autor ovog članka jednog od dvaju odjela nuklearne fi zike.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

IV. Popis znanstvenih i stručnih radova dr. Konrada

1. M. Konrad, Th e Cyclotron Beam Waveform, Ph. D. Th esis, University of

Birmingham, 1955., 103 str. 2. M. Konrad, Equations for the Ion Motion in a Fixed Frequency Cyclotron, Glasnik mat. fi z. i astr. 11 (1956) 253. 3. M. Konrad, N. Živković, Instrumentacija za mjerenje jačine i doze radio-aktivnog zračenja, Atomsko oružje i zaštita 208, Beograd 1957. 4. M. Konrad, Ion Phase Measurements on the Birmingham Cyclotron, Rev. Sci.

Instr. 29 (1958) 840. 5. M. Konrad, Ion Phase Measurement Techniques on the Birmingham Cyclotron,

IRE Trans. on Nuclear Science NS-6 (1959) 35. 6, B. Turko, M. Konrad, Sorting of Two Coincident Pulses According to Th eir

Amplitude, Nuclear Instr. and Methods 13 (1961) 29. 7. M. Konrad, Integratori istosmjernih struja s kondenzatorom, Zbornik radova VI. seminara JUREMA (1961) 145. 8. M. Konrad, Pulse-Amplitude Multipliers Using Logarithmic Amplitude-to-Time

Con-version, Proc. of the Conf. on Nuclear Electronics, Beograd, 15-20 May 1961 (1962) 405. 9. M. Konrad, Poboljšanje svojstava integratora kompenzacijom grešaka, Zbornik materijala VI. konferencije ETAN (1961) 21. 10. M. Konrad, Response in Electronic Integrator, J. Electronics and Control 12 (1962) 517. 11. M. Konrad, Obrada i digitalna registracija impulsnih podataka iz detektora zračenja, Zbornik radova VII. seminara JUREMA (1962) 179. 12. M. Konrad, Određivanje kutnih grešaka polarno-koordinatnih osciloskopa iz radijalnih odstupanja, Elektrotehnika 1 (1963) 3. 13. M. Konrad, B. Souček, Sistem za ispisivanje magnetostrikciiske memorije pisačem,

Zbornik materijala VII. konferencije ETAN (1963) 65. 14. M. Konrad, V. Bonačić, Sistem za dekadsko očitavanje i automatsko numeričko ispisivanje sadržaja magnetostrikcijske memoriie amplitudnog analizatora, Zbornik materijala VIII. konferencije ETAN (1964) 61. 15. M. Konrad, B. Turko, Sistem za selekciju i pretvorbu koincidentnih impulsa,

Zbornik materija1a IX. konferencije ETAN (1965) 84. 16. M. Konrad. B. Turko, Punched Tape Data Sorting Using a 256-Channel Memory,

Elektronika 4 (1965) 254. 17. M. Konrad, A Simple Decimal Read and Print-out System for Amplitude

Analysers with Magnetostrictive Wire Memory, Coloque International sur les

Techniques des Memoires, Editions Chiron, Paris (1966) 682.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

18. M. Konrad, Monostable Circuit Triggered with Pulse Trains, Int. J. Control 3 (1966) 275. 19. M. Konrad, Triggering of Cathode or Emitter Coupled Univibrators Connected into a Chain, Int. J. Control 3 (1966) 287. 20. I. Brčić, L. Cucančić, K. Čuljat, A. Družeta, A. Dulčić, F. Jović, M. Konrad,

G. Smiljanić, Tranzistorizirani analizator amplituda s feritnom memorijom,

Automatika 5--6 (1967) 261. 21. M. Konrad, Detector Pulse Shaping for High Resolution Spectroscopy, IEEE

Trans. on Nuclear Science NS-15 (1968) 268. 22. M. Konrad, Statistical. Errors of Direct Pulse Rate Ratio Measurement, Proc.

Ispra Nuclear Electronics Symposium, Brussels (1969) 349. 23. M. Konrad, A Comparison of Pulse Height Spectrometer Stabilyser Systems,

Semi-conductor Nuclear Particle Detectors and Circuits, National Academy of

Sciences, Washington DC, Publ. 1594 (1969) 731. 24. F. Jović, M. Konrad, Functional Units of an Interface System, Proceedings of the Fourth International Meeting on Electronics and Automation, Herceg Novi (1969) 109. 25. M. Konrad, A Comparison of A-D Converison Methods, Proc. Fifth Int. Summer

School on Electronics and Automation, Herceg Novi (1970) 75. 26. N. Bogunović, M. Konrad, Th e Realisation of Univibrators, Delays and

Diff erentiation Using Integrated Circuits, Proc. Fifth. Int. Summer School on

Electronic and Automation, Herceg Novi (1970) 127. 27. N. Bogunović, F. Jović, M. Konrad, Zapisivanje koincidentnih podataka s analognodigitalnih pretvarača, Elektrotehnika 2 (1971) 81. 28. F. Jović, M. Konrad, Generiranje vremenski programiranih pulseva u on-line sistemima, Elektrotehnika 4 (1972) 305. 29. M. Deletis, M. Konrad, Direktni upis programa s papirnate trake u memoriju procesnog računala. Elektrotehnika 1 (1972) 9. 30. N. Bogunović, F. Jović, M. Konrad, Ž. Posavec, Sistem za 3D registractju podataka nuklearnih eksperimenata. Zbornik radova V. kongresa matematičara, fi zičara i astronoma Jugoslavije II (1972) 129. 31. M. Konrad, Utjecaj spojnog kabela na točnost indukcionih konduktometara,

Zbornik radova XVI. simpozija ETAN u pomorstvu (1974) 151. 32. M. Konrad, Registracija parametara mora na magnetsku traku, Zbornik radova

XVII. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar (1975) 108. 33. M. Konrad, Težinske funkcije za mjerenje neutronskog toka i njegove brzine promjene, Elektrotehnika 2—3 (1976) 107.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

34. D. Gamberger, M. Konrad, Sistem za registraciju parametara mora na magnetske kazete, Zbornik radova XIX. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar (1977) 454. 35. M. Konrad, Automatizacija mjerenja, Zbornik radova JUREMA 23 (1978) 3. 36. N. Bogunović, M. Konrad, Uloga mikroprocesora u mjernoj instrumentaciji,

Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2, 412. 37. D. Gamberger, M. Konrad, Realizacija upravljačkih sklopova poluvodičkim memorijama, Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2, 328;

Elektrotehnika XXII, 3—6 (1978) 174. 38. L. Cucančić, D. Divić, M. Konrad, Sistem za zapis parametara okoliša mikroprocesorom, Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2, 353; Elektrotehnika XXII, 3—6 (1978) 167. 39. M. Konrad, Vremenski promjenljiv RC fi lter za uzimanje uzoraka s bijelim šumom,

Zbornik referatov na VIII. Jugoslavenskom simpoziju za meritve in merilno opremo (1978) 1, 263. 40. M. Konrad, Samobaždarenje mjernih uređaja, Zbornik radova JUREMA 24, 3 (1979) 41. 41. L. Cucančić, N. Bogunović, M. Konrad, On some Dynamic Properties of EPROM

Programming, MINI 79, Zürich, Eigth International Symposium Mini and

Microcomputer, Acta Press, Zürich (1979) 162. 42. M. Konrad, Pouzdanost mjernih rezultata kod redundantnih struktura, Zbornik radova JUREMA, Zagreb, 25, 2 (1980). 43. D. Gamberger, M. Jelavić, M. Konrad, Sklopovska i mikroprocesorska realizacija sistema za zapis parametara mora, Zbornik radova XXIV. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar, (1980) 344.

Važnije interne publikacije:

1. T. Bosanac, M. Konrad, M. Lažanski, V. Lopašić, Projekt zagrebačkog ciklotrona,

IRB, 1953. 2. Z. Herceg, M. Konrad, B. Leskovar, Oscilatorski sistem ciklotrona, IRB, 1958. 3. B. Leskovar, M. Konrad, Stabilizacija magneta zagrebačkog ciklotrona, IRB, 1958. 4. T. Rabuzin, M. Konrad, Uređaji za mjerenje zračenja I, II, i III, IRB, 1959. 5. M. Konrad, A. Hrisoho, G. Smiljanić, B. Souček, G. Szavits, Uređaj za mjerenja zračenja IV, IRB 1963. 6. M. Konrad, A. Hrisoho, P. Slapničar, G. Smiljanić, B. Souček, B. Turko, 256-kanalni amplitudni analizator sa feritnom memorijom, IRB 1963. 7. M. Konrad, Analogue-to-Digital Stabilizers, NPL, Columbia Universtity, N. Y.,

Progress Report, AEC Contract AT (30-1), 1967, 153.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

8. M. Konrad, Ž. Posavec, Tranzistorizirani analogno-digitalni pretvarač, IRB 1970. 9. M. Konrad, L. Cucančić, M. Deletis, Ž. Posavec, 2048-kanalni amplitudni analizator s PDP-8/I računalom, IRB 1971. 10. N. Bogunović, D. Gamberger, M. Konrad, Sistem za zapis parametara vjetra,

IRB, 1977. 11. M. Konrad, Programator za automatizaciju mjerenja i upravljanje procesima,

IRB, 1973. 12. N. Bogunović, M. Konrad, I. Marić, Automatski izvor napajanja, IRB, 1980. 13. M. Jelavić, M. Konrad, Sklopovski „stack“, IRB, 1980. 14. M. Jelavić, M. Konrad, Mikroprocesorska realizacija sistema za zapis parametara mora, IRB, 1980.

Zahvale

Autori se zahvaljuju mr. sc. Jadranki Lisec, Zori Žitnik, Petri Lukini i Jagodi Goljački na ljubaznoj i svesrdnoj pomoći u traženju građe o postupcima stjecanja magisterija i doktorata povezanih s Maksimilijanom Konradom.

Literatura:

1) Godišnja izvješća Instituta „Ruđer Bošković“ za godine 1955. do 1980. 2) K. Ilakovac: Maksimilijan Konrad, Spomenica JAZU (1981).

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski poznat elektroničar

Sažetak

Maksimilijan Konrad završio je 1949. godine studij na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer slabe struje, zaposlio se te godine u Radio-centru Hrvatske, ali je ubrzo, kao odličan student i zapažen elektroničar, 1950. godine postao jedan od prva tri stalna službenika novoosnovanog Instituta “Ruđer Bošković”. 1951. godine odlazi na poslijediplomski studij u Fizički odjel Sveučilišta u Birminghamu u Engleskoj gdje je 1955. godine doktorirao. Po povratku u Zagreb te godine imenovan je za pročelnika Elektroničkog odjela Instituta “Ruđer Bošković”, koji je vodio do 1974. godine. U tom je Odjelu radilo do trideset inženjera elektronike koji su svojim radom postizali doktorate na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i još oko 20 tehničara. Prvo je sudjelovao u gradnji i stavljanju u pogon zagrebačkog ciklotrona. Taj je Odjel pod njegovim vodstvom razvio opsežnu djelatnost razvoja i gradnje elektroničkih uređaja tada ključnih za potrebe fi zičkih, kemijskih, bioloških i medicinskih istraživačkih grupa u Institutu, na Sveučilištu i u privredi. Za taj su znanstveno-istraživački rad on i njegovi suradnici dobili više priznanja. On je 1964. dobio nagradu za znanstveni rad “N. Tesla“, bio je 1965.-68. suradnik Sveučilišta Columbia u SAD, a 1975. godine izabran je za izvanrednog člana JAZU (današnje HAZU) u Zagrebu.

Maksimilijan Konrad (1924 – 1980), weltbekannter Elektroniker

Zusammenfassung Maksimilijan Konrad absolvierte 1949 das Studium an der Technischen Fakultät der Universität in Zagreb, Richtung Schwachstrom, begann in diesem Jahr seine Laufbahn im RadioZentrum Kroatiens, wurde aber bald, als ausgezeichneter Student und geachteter Elektroniker 1950 einer der drei ständigen Beamten an dem neugegründeten Intitut “Ruđer Bošković”. 1951 geht er zum Nachdiplomstudium an die Abteilung für Physik der Universität in Birmingham in England, wo er 1955 seinen Doktor machte. Nach Rückkehr nach Zagreb wurde er in diesem Jahr zum Leiter der Elektronischen Abteilung des Institutes “Ruđer Bošković”, die er bis 1974 leitete. In dieser Abteilung arbeiteten bis zu dreißig Ingenieure der Elektrotechnik, die mit ihrer Arbeit Doktorate an der Technischen Fakultät in Zagreb machten, und noch ungefähr 20 Techniker. Zuerst nahm er am Bau und der Inbetriebnahme des zagreber Cyclotron teil. Diese Abteilung entwickelte unter seiner Leitung eine umfangreiche Tätigkeit der Entwicklung und des Baues elektronischer Geräte, zu jener Zeit entscheidende für den Bedarf der physischen, chemischen, biologischen und medizinischen Forschungsgruppen an dem Institut, an der Universität und in der Witschaft. Für diese Wissenschaftliche – und Forschungstätigkeit bekamen er und seine Mitarbeiter mehrere Anerkennungen. Er bekam 1964 einen Preis für die wissenschaftliche Arbeit “N. Tesla“, von 1965-68 war er Mitarbeiter der Universität Columbia in den USA, und 1975 wurde er zum außerordentlichem Mitglied der Jugoslawischen Akademie der Wissenschaft und Kunst (die heutige Kroatische Akademie der Wissnschaft und Kunst) in Zagreb erwählt.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242 Ksenofont Ilakovac, Branko Hanžek: Maksimilijan Konrad (1924. – 1980.), svjetski...

This article is from: