12 minute read

Erwin Trischler Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Dr. sc. Erwin Trischler UDK: 323.15(497.5=112.2)(091) München Prethodno priopćenje Primljeno: 25.8.2017. Prihvaćeno: 15.9.2017.

Advertisement

Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Na temelju istraživanja u vojnim arhivima Austrougarske Monarhije i kronike obitelji Folk iz godine 1928. autor rekonstruira život kapetana Franje Folka, rođenog Osječanina, koji je 1896. godine poklonio skulpturu boga Ozirisa i boginje Neftis Muzeju slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, današnjem Muzeju Slavonije. Kao ofi cir služio je na početku vojne karijere u 22. Dalmatinskoj pukovniji u Zadru i Dubrovniku, gdje je kupio navedene skulpture. Djed Franje Folka, Michael Volck, se je doselio kao dijete iz Mellrichstadta (sjeverna Bavarska) u Iločku, selu u blizini Luča u Baranji. Njegov sin i otac Franje Folka, Franjo Ksaver Folk, je plovio parobrodima kao kormilar na rijekama Podunavlja od Regensburga do Crnog mora što je sigurno utjecalo da sin Franjo odlučuje za vojnu karijeru. Donator Franjo Folk je umro zbog raka na plućima 1917. godine kao pukovnik Beču.

Ključne riječi: Franjo Folk, staro egipatske skulpture, Oziris, Neftis, MSO, 22. Dalmatinska pukovnija, Zadar, Dubrovnik, 26. Ugarska pukovnija, Esztergom, 6. Ugarska pukovnija, Budimpešta, Beč

O obitelji Folk

Michael Folk: djed Franje Folka

Michael Volck1 je rođen 12. siječnja 1759. u Mellrichstadtu (gradiću u blizini tromeđe današnjih njemačkih zemalja Bavarske, Hessena i Türingije) u Donjoj Franačkoj (sjeverna Bavarska), koji se tokom 60. godina 18. stoljeća s roditeljima doselio u Iločku (Illocska, Illuts), fi lijala župe Luč2 na posjede grofa Eszterhazija. U to isto vrijeme su se 30 obitelji iz Mellrichstadta također doselili u u Baranju (južnu Mađarsku), i to u mjesta Iločku, Luč i druga obližnja mjesta. Po zanimanju je bio kolar; napravio je klupe u crkvi sv. Marije Magdalene u Luču koje se i danas tamo nalaze. Michael Folk je u prvom braku s Gertrudom Merk (*Petlovac, 1778. - † 7. 1. 1821 u Iločki) imao 12 djece (od kojih su 9 umrla kao mala djeca), a u drugom braku s Katarinom Tischmacher (*Petlovac, 1796. - † 28. 3.1850. u Čemincu) troje

Rodna kuća Michaela Volcka djece3. Franjo Ksaver Folk, je najmlađe dijete iz u Mellrichstadtu toga drugoga braka.

Franjo Ksaver Folk

Franjo Ksaver Folk, otac donatora Franje Folka, rođen je 30. travnja 1828. u selu Iločka kao najmlađe dijete Michaela i Katarine Folk. U Iločki je polazio pučku školu. Kada je imao 9 godina otac Michael je preminuo od tuberkuloze. Sa 18 godina, točnije u prosincu 1846., odlazi u Osijek i u Donjem gradu je izučio zanat i potom se zaposlio. Oženio se 30. listopada 1855. s Elizabetom Schönenberger4 Franjo i Elizabeta Folk iz Bilja.

1 Nakon dolaska u Baranju (tada južnu Mađarsku) prezime Volck se piše Folk. 2 Današnja hrvatsko-mađarska granica prolazi između sela Iločka (na mađarskoj strani) i sela Luča (na hrvatskoj strani); mjesta su udaljena manje od km. 3 Anna (*29.4.1822, †29.4.1822), Anna (*13.7.1823, †21.8.1884 u Čemincu), Johann (*23.7.1825., †14.11.1869. u Retfali), Franz Xaver (*30.4.1828, †16.1.1905. u Osijeku, Donji grad) 4 Rođena 26. 11. 1839. u Bilju (južna Mađarska tada), a preminula 4. 9. 1907. u Oršavi.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Živjeli su u Donjem gradu i već 30. ožujka 1861. Franjo Ksaver Folk postaje zavičajnik grada Osijeka. U braku su imali šestero djece od kojih samo troje ostalo na životu, i to:

Franjo, *30. 9. 1859.,

Matija5, *16. 6.1860. i

Terezija6, *15.10.1869.

Godine 1855. se zapošljava kao mornar u parobradskom poduzeću Erste k.k. priv. Donau-Dampfschiff arts-Gesellschaft (DDSG)7. Kasnije postaje kormilar. Plovio je decenijama Donavom od Regensburga do Crnoga mora i Dravom do Barča i poznavao sve gradove i mjesta uzduž Dunava. Umirovljen je 1890. godine, sa značajnom mirovinom, nakon 34 godine rada kao kormilar 1. razreda. Dobra mirovina i upoznavanje brojnih gradova diljem Austro-Ugarske Monarhije, kao i inozemnih mjesta vrlo vjerovatno su utjecali na sina Franju da se odluči za ofi cirsku karijeru.

Donator Franjo Folk

Franjo Folk je rođen kao najstarije dijete Franje Ksavera i Elizabete Folk 30. 9. 1859. u Osijeku u Novom gradu. Nakon preseljenja u Donji grad 1863. polazi Glavnu dječačku i djevojačku učionu od školske godine 1865./66. U školi je bio dobar učenik. Pučku školu je završio 1868./69. šk. godine. Prvi razred Samostalne realke polazi od šk. godine 1870./71. Nakon 4. razreda Realne gimnazije završio je dvije godine kadetske škole u osječkoj Tvrđi, a 3. i 4. razred u Budimpešti. Školovanje završava 1879./80. školske godine. Franjo Folk u Kadetskoj školi Govorio je pored njemačkog jezika, hrvatski i mađarski. u Osijeku Kao kadet je upućen 1880. u 22. Primorsku pukovniju8 sa štabom u Dubrovniku9. Već je 1881.10 kadet sa službom u Zadru i tu je 1. svibnja te godine unaprijeđen u čin poručnika11. Idućih deset godina živi i služi u Zadru gdje

5 Mlinarski je majstor, kasnije (nakon uvođenja paromlina) trgovac u Osijeku. Ženi se 19. 5. 1885. u Karavukovu s

Marie Kobetits (*17.9.1865. u Karavukovu). U braku imaju jednoga sina, Franju Folka (*16. 5. 1886. u Osijeku) na kojega Franjo, stariji brat Matije, utječe da nakon 4. razreda Realne gimnazije isto postane ofi cir. Franjo

Folk je kasnije u 20-tim godinama 20. stoljeća napisao Kroniku obitelji Folk na temlju vlastitih istraživanja. 6 Udaje se u Oršavu i kasnije živi s obitelji u Budimpešti. 7 Erste k.k. priv. Donau-Dampfschiff artsgesellschaft je osnovano 13.3.1829. u Beču i bilo je u 1880.-tim godinama najveće parobrodarsko poduzeće na unutrašnjim vodama na svijetu. Oko 1880. je poduzeće posjedovalo oko 200 parobroda. Vidi: https://de.wikipedia.org/wiki/Erste_Donau-Dampfschiff ahrts-Gesellschaft 8 22. Primorska pješačka pukovnija se je od 1881. nazivala 22. Dalmatinsko-primorska pješačka pukovnija sa štabom u Zadru, od 1885. se nazivala 22. Dalmatinska pješačka pukovnija sa štabom u Zadru. 9 Kais. königl. Militär-Schematismus für 1880., Wien, December 1879., 291 10 Kais. königl. Militär-Schematismus für 1881., Wien, December 1880., 295 11 Kais. königl. Militär-Schematismus für 1882., Wien, December 1881., 299

je 1. studenoga 1886. unaprijeđen u čin nadporučnika , a 1. svibnja 1893. u čin kapetana prvoga razreda. Od 1897. do 1905. služi kao kapetan u 26. Ugarskoj pukovniji u Esztergomu. 1. studenog 1905. je unaprijeđen u čin majora i služi kao komandant 3. bataljuna 6. Ugarske pukovnije12 sa štabom u Beču. Nositelj je nekoliko odlikovanja13. Godine 1907. je sa 6. Ugarskom pukovnijom u Budimpešti Franjo Folk u Dubrovniku 1896. i tu je dalje komandant 3. bataljuna.14 i Osijeku početkom 1897. godine Unaprijeđen je 1.studenoga 1909. u čin potpukovnika15. Godine 1910. je zamjenik komandanta 6. Ugarske pukovnije.

U Beču je upoznao Annu Schöff berger (rođ. 24. 3.1862. u Pottendorfu u Donjoj Austriji) s kojom se oženio 4. travnja 1910. godine. Vjenčani kumovi su bili Franjin brat Matija, trgovac iz Osijeka, i nadporučnik Adolf Gauster. Pošto su se kasno vjenčali nisu imali djece. Franjo Folk u Beču 1905. i s suprugom Anom Folk u Budimpešti 1910. Nakon umirovljenja 1. studenog 1911. živi sa suprogom u Beču. U kolovozu 1914. je reaktiviran i sudjeluje u pohodu na Srbiju. U čin pukovnika je unaprijeđen 1. ožujka 1915. godine. Preminuo je 15. veljače 1917. u vojnoj bolnici u Rennwegu u Beču nakon liječenja karcinoma pluća. Pokopan je na Zentralfriedhof u Beču. (Supruga Anna je poginula tokom savezničkog bombardiranja Beča 5. siječnja1945. Pokopana je na Zentralfriedhofu pored supruga Franje.)

12 Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegsmarine für 1906., Wien, Dezember 1906., 234 13 Kriegsmedaille, bronzene Jubiläumsmedaille für die bewaff nete Macht, Militärdienstzeichen 3. Klasse für

Offi ziere 14 Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegsmarine für 1907., Wien, Dezember 1906., 460 15 Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegsmarine für 1910., Wien, Dezember 1909., 466

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Darovane skulpture16 , 17

U Zadru je 1894. Franjo Folk susreo i upoznao Emerika Hilda, koji je 1893. još služio kao vojno-inženjerski knjigovođa 2. razreda u Krakovu18 i od 1894. je premješten sa službom u Zadar. Pošto je Franjo Folk za vrijeme službe stalno održavao vezu sa roditeljima u Osijeku saznao je preko članka u Narodnim novinama o donaciji votivne stele Pedi-Hor-pa-Khereda 1895. Bettine Krausz današnjem Muzeju Slavonije. Koncem 19. stoljeća nije postojalo ograničenje u trgovini sa staroegipatskim skulpturama, tako da je Franjo Folk kupio vjerovatno u Dubrovniku navedene skulpture. To je dovelo i Emerika Hilda da osječkom muzeju pokloni 1898. među ostalima i fajansne amulete s prikazima patuljka Pataikosa i boga Besa19 .

U prosincu 1896. je Franjo Folk premješten iz Zadra u Esztergom (Gran) i prolazeći kroz Osijek je 4. prosinca 1896. poklonio skulpture današnjem Muzeju Slavonije.

Skulptura boga Ozirisa

Oziris je bog zagrobnog svijeta, plodnosti i vegetacije. Kao bog drugoga svijeta bio je prikazivan s prekriženim rukama u mumifi ciranom obličju.

Skulpura je relativno mala (visina 17 cm, dužina 3,9 cm, širina 1,9 cm) i izrađena je od smeđe gline. Fizionomija lica jasno je naznačena. Na glavi Ozirisa je kruna Gornjega Egipta s nojevim perima. Oziris je prikazan u stojećem položaju, s rukama uz tijelo koje su prekrižene na prsima. Obučen je na dugu pripijenu haljinu na kojoj se, u donjem dijelu, nalaze hijeroglifski znakovi s kartušom faraona Ramzesa II. iz 19. dinastije Novoga kraljevstva koji je vladao 1279.-1212. g. pr. Kr. s krunom Gornjeg Egipta.

16 Autor se zahvaljuje Muzeju Slavonije za dozvolu objavljivanja fotografi ja boga Ozirisa i boginje Neftis i posebno gospođi Marini Kovač, višoj kustosici Muzeja Slavonije, za pomoć oko pripreme ovoda rada. 17 Marina Kovač, Katalog izložbe „Ulaznica za drugi svijet“, Muzej Slavonije, Osijek 2013, vidi detaljan opis str. 47 18 Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegs-Marine für 1893., Wien, Jänner 1893., 1078 19 Marina Kovač: Katalog izložbe „Ulaznica za drugi svijet“, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 19

Reljefna pločica boginje Neftis

Boginja Neftis, Ozirisova sestra, je bila boginja grobnice i noći i pratila je umrle u drugi svijet. Reljefna pločica izrađena je od smeđe pečene gline. Pravokutnoga je oblika i relativno mala (visina 7,9 cm, dužina 2,8 cm, širina 1,5 cm). Na pločici je prikazana boginja Neftis u desnom profi lu u dugoj haljini koja doseže do gležnjeva. Na glavi ima pokrivalo koje je kombinacija stilizirane kuće i košare koja je ujedno I hijeroglifski znak njezina imena. U rukama drži kartušu Tutmozisa III. (1505. – 1450. g. pr. Kr.) faraona 18. Dinastije.

O izložbi „Ulaznica za drugi svijet“

U Muzeju Slavonije je 5. prosinca 2013. otvorena izložba „Ulaznica za drugi svijet“ Egipatske zbirke Muzeja Slavonije20. Dva dana potom u mjesnim novinama Glas Slavonije navedeno je da je egipatska zbirka nastala donacijama Osječana, a kao najveći donator spominje se kapetan Franjo Folk.

Egipatska zbirka je po broju eksponata mala – sastoji se od 16 predmeta - ali je vrijedna pa je proglašena kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Zbirka je nastala donacijama osječkih građana krajem 19. stoljeća. Prvi donator je bio Ludwig H. Fischer koji je amulet s prikazom boga Šua donirao 1893. godine. Godine 1895. je Bettina Krausz darovala Muzeju votivnu stelu Pedi-Hor-pa-Khereda koja je pronađena u osječkom Gornjem gradu u ožujku 1895.21 Slijedeće godine je Folk osječkom muzeju 4. prosinca darovao skulpturu boga Ozirisa (MSO-AA-1340) i reljefnu pločicu s prikazom boginje Neftis (MSO-AA-1341).

20 Današnji Muzej Slavonije je osnovan 17.2.1877. kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 21 Marina Kovač, Katalog izložbe „Ulaznica za drugi svijet“, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 15-16

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

Sažetak

Egipatska zbirka Muzeja Slavonije je po broju eksponata mala, ali ipak značajna. Nastala je donacijama osječkih građana krajem 19. stoljeća. Prvi donator je bio Ludwig H. Fischer koji je jedan amulet darovao 1893. godine, 1895. je Bettina Krausz darovala votivnu stelu PediHor-pa-Khereda i već 1896. kapetan Franjo Folk sa službom u Zadru i Dobrovniku je darovao skulpturu boga Ozirisa i reljefnu pločicu s prikazom boginje Neftis. Franjo Folk je rođen je 30.9.1859. u Donjem gradu gdje polazi Glavnu dječačku učionu. Nakon 4. razreda Realne gimnazije polazi prve dvije godine kadetske škole u osječkoj Tvrđi a 3. i 4. razred u Budimpešti koju završava školske godine 1879./80. Prvih 16 godina služi kao kadet, poručnik i kapetan u 22. Dalmatinskoj pješačkoj pukovniji u Dubrovniku i Zadru gdje kupuje navedene skulpture. Od 1897. do 1906. služi kao kapetan i major u 26. Ugarskoj pukovniji u Esztergomu. 1907. ga nalazimo sa 6. Ugarskom pukovnijom u Budimpešti gdje je unaprijeđen u čin potpukovnika. Nakon penzioniranja 1911. živi sa suprogom Annu Schöff berger koju je oženio 1910. u Beču. Pošto su se kasno vjenčali nisu imali djece. U kolovozu 1914. je reaktiviran i učestvuje u pohodu na Srbiju. 1.3.1915. je unaprijeđen u čin pukovnika. 1916./17. nalazimo ga na liječenju raka na plućima. Umro je 15.2.1917. u Beču gdje je i pokopan. Supruga Anna Schöff berger je poginula tokom savezničkog bombardiranja Beča početkom 1945.

Franjo Folk – bedeutender Spender des Museums Slawoniens

Zusammenfassung

Die Egyptische Sammlung des Museumes von Slawonien ist den Exponaten nach klein, aber doch bedeutend. Sie entstand durch Spenden der osijeker Bürger Ende des 19. Jahrhundertes. Der erste Spender war Ludwig H. Fischer, der 1893 ein Amulett spendete, 1895 schenkte Bettina Krausz die votive Stella Pedi-Hor-pa-Khereda und schon 1896 schenkte der Kapitän Franjo Folk mit Dienst in Zadar und Dubrovnik die Skulptur des Gottes Osiris und die Relliefplatte mit der Darstellung der Göttin Neftis. Franjo Folk wurde am 30.9.1859 in der Unterstadt geboren, wo er die Hauptjungenschule „Glavna dječačka učiona“ besuchte. Nach der 4. KLasse des Realgymnasiumes besucht er zwei Jahre der Kadettenschule in der osijeker Festung und die 3. und 4. Klasse in Budapest, die er im Schuljahr 1879/80 absolvierte. Die ersten 16 Jahren dient er als Kadett, Leutnant und Kapitän in der 22. Dalmatinischen Infanterieregiment in Dubrovnik und Zadar, wo er die genannten Skulpuren kauft. Von 1897 bis 1906 dient er als Kapetän und Major in dem 26. Ungarischen Regiment in Esztergom. 1907 fi nden wir ihn mit dem 6. Ungarischen Regiment in Budapest, wo er zum Oberstleutnanten befördert wird. Nach seiner Pasionierung 1911 lebt er mit seiner Ehefrau Anna Schöff berger, die er 1910 in Wien heiratete. Da sie spät heirateten, blieben sie kinderlos. Im August 1914 wurde er neu aktiviert und nimmt an dem Heereszug auf Serbien teil. Am 1.3.1915 wird er zum Oberst befördert. 1916/17 fi nden wir ihn bei der Behandlung des Lungenkrebses. Er starb am 15.2.1917 in Wien, wo er auch beigesetzt wurde. Seine Ehefrau Anna Schöff berger starb bei dem Bombenangriff der Alliierten auf Wien Anfang 1945.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336 Erwin Trischler: Franjo Folk – značajan donator Muzeju Slavonije

This article is from: